Često se pitam zašto

svemu dolazi kraj.

Zašto umiremo? Ta

je pitanja lako pos-

taviti, no na njih je

teško odgovoriti.

Ja mislim da umire-

mo kako bismo nap-

ravili mjesta za dru-

ge ljude. Oni su jed-

nako vrijedni kao i

mi pa će i oni jedno-

ga dana preminuti i

tako stvoriti mjesta

za nove naraštaje.

Mi smo preslika ono-

ga što se događa u

prirodi. Tako, iz jed-

nog malog običnog

sjemena izraste ve-

lika, jaka biljka, on-

da polagano stari i

vene, a kada se raz-

gradi, stvori humus

kojim pomaže svojoj

djeci – sjemenkama

da narastu jače i

snažnije kako bi i

one opet mogle zbri-

nuti svoje potomke.

Sve se događa s raz-

logom. Tako i našem

životu dolazi kraj.

Pitam se kako bi naš

život izgledao da

živimo vječno. Svi-

jet bi bio prenapu-

čen. Nitko ne bi že-

lio imati djecu jer ih

ne bi mogao prehra-

niti. Drugi bi ljudi

već pojeli svu hranu,

a nitko je ne bi mo-

gao ponovno uzgojiti

jer bi svi bili presta-

ri za rad u polju. Bez

mladih ljudi tko bi

izmislio nove izume,

stvari kojima bismo

unaprijedili život.

Tako bismo možda

još uvijek bili na ra-

zini spiljskog čovjeka,

bez interneta, televi-

zije, mobitela . . .

Vjerojatno ne bi bilo

ni nekog Penkale da

izumi kemijsku olovku

kojom sada pišem ovu

zadaću, a onda nitko

ne bi saznao moje mi-

šljenje o prolaznosti

ljudskoga života.

Božica Horvatić, 7.c

Prolaznost ljudskoga života

Ljubav je dio tvog života

Ne možeš reći da ne voliš mamu i tatu, je l da?

Ljubav ne možeš sakriti.

Ljubav nije samo kada se dvoje ljudi vole.

Kada kažeš mami i tati da ih voliš, i to je ljubav.

Ljubav je sreća,to je nešto najljepše na svijetu.

Tena Tomić, 4.a

31.svibnja 2013

Jesen

Lucija Tisaj, 1.c

Osnovna škola Kustošija

Mi najmlađi

Posebne zanim-ljivosti:

Literarni radovi

Likovni radovi

Haiku poezija

Stripovi

Zabavni kutak

Nagrađeni i poh-

valjeni učenici

Ljubav spašava

svijet

2-3

Kiša 4

Nitko me

ne razumije

6

Djeca su

ukras svijeta 8

Moj tata 11

Drugačija 18

Moja domovina 19

Moja Kustošija 21

U ovom broju:

Prije nekoliko dana moje je jato krenulo s

hladnog sjevera Europe prema toploj Afri-

ci. Danas letimo iznad Zagreba. Stvarno

lijep grad! Iza leđa grada uzdiže se gora.

Obronci su joj prekriveni gustom šumom.

Na jesenskom suncu rumeni listovi poput

planinskih ježičaka.

Pod nogama grada vijuga široka, brza rije-

ka. Obiteljske kuće izmjenjuju se s viso-

kim zgradama, a ulice se poput paukove

mreže šire na sve strane. Čujem bučne

automobile, užurbane korake, a iz nekog

parka dopiru veseli dječji glasovi. Joj, ka-

kva je to buka? Strah me je, što je to?

Uh, pa to je samo avion. Baš kao što se on

uzdiže na nebo i napušta grad, tako i mi

krećemo dolje. Doći

ćemo opet u proljeće.

Baš me zanima kako

će onda Zagreb izgle-

dati.

Hanna Jandrašek 4.b

Da nema djece, ne bi bilo igre i zabave, ig-

rački i zimskih radosti. Ne bi bilo lopatice

ni grabljica za igranje s pijeskom. Kad ne bi

bilo djece, onda ne bi bilo ni škole ni učite-

ljice ni učitelja. Ne bi bilo pernice ni škol-

skog pribora. Ja mislim da, kad ne bi bilo

djece, ne bi bilo niti lopte za nogomet, ko-

šarku i rukomet. Kad ne bi bilo djece, svi bi

bili tužni.

Tin Furjan, 2.a

Stranica 2

Ljubav spašava svijet

Let iznad Zagreba

Djeca su ukras svijeta

Helena Mrljić, 3.b

Možemo je naći, samo

se moramo malo pot-

ruditi i tražiti na

mjestima na kojima

je ne očekujemo. Ka-

da napokon nađemo

dugo traženu i iščeki-

vanu ljubav, ne cijeni-

mo je dovoljno i opet

je izgubimo. Često se

bojimo koristiti pre-

više ljepila jer ćemo

ga brzo potrošiti i

sve zalijepiti. Ali lju-

bav ne možemo pot-

rošiti, možemo je sa-

mo zaboraviti i pres-

tati koristiti. Ljubav

se ne smije potiskiva-

ti, ali ni požurivati.

Ako ljepilo još nije

suho, neće dugo drža-

ti, ali ako pokušamo

odvojiti dva zalijep-

ljena predmeta prije

vremena, oba će puk-

nuti i nećemo ih više

moći popraviti ili zali-

jepiti. Da, ljubav nas

može povrijediti, ali

možete li zamisliti

svijet bez tog lijepi-

la?

Gregor Sirotić

Marušić, 7.a

Ljubav je posvuda.

Spaja nas s voljenima

i ima veliku snagu ko-

jom nas drži zajedno.

Ona je kao ljepilo

koje ponekad kada

nam jako treba teško

pronađemo. No ona je

uvijek blizu, uvijek je

u onom džepu torbe

koji rijetko otvaramo.

“Ljubav se ne smije

potiskivati, ali ni

požurivati.”

Hanna Jandrašek, 4.b

Mi najmlađi

Što je to ljubav? Ka-

kva je to poveznica

između svih ljudi? To

je nešto veliko, nešto

toliko jako da nas sve

može držati na okupu.

Kao što velika ljubav

iz majčinog srca po-

vezuje i spašava jed-

nu obitelj, kao što se

vole braća i sestre.

Da svi ljudi na ovom

svijetu otvore srca,

bilo bi manje boli. Jer

ljubav je ta koja nas

usrećuje, spašava i

čini velikima. Kada bi

bilo barem malo više

ljubavi, svijet bi bio

bolji. Bilo bi manje

hladnokrvnih i

grubih ratova

koji nam samo

kvare mir i sre-

ću. Nestali bi

sukobi između

različitih naro-

da, rasa, zema-

lja. Zašto je cr-

nac toliko različit od bijelca, zašto u

Afganistanu stalno vode ratove, zaš-

to ratovi nastaju na ulicama na koji-

ma uvijek netko strada, zašto…? Za-

to što ljudi ne znaju voljeti, srca su

im prepuna nesigurnosti, zaboravili

su poštovati druge i misle samo na

sebe. I baš zato otvorite svi svoja

srca, oprostite jedni drugima i nauči-

te voljeti druge kao sami sebe. Jer u

našim srcima ima dovoljno ljubavi da

preplavi cijeli svijet, da potopi svu

mržnju i bol. Popravimo se i neka lju-

bav bude naš spas, jer ona to i jest.

Ona je poveznica koja će nas uvijek

spajati. I baš zato, odbacimo sve os-

talo i neka naša srca budu puna ljuba-

vi.

Marijana Zidanić, 7.b

svijet bi bio tužan, a

pomalo i ružan. Ne bi

bilo plača, dječjeg

vriska, veselja i dječ-

je igre. Ne bi bilo

lijepih crteža i sreće

za Božić, Svetog Ni-

kolu i za Novu godinu.

Kako bi bilo

bez djece? Da nema djece, svijet

bi bio nikakav i ne bi

bilo sreće. Odrasli bi

se prestali zabavljati.

Svijet bi bio jako

jako pust i to bi bilo

grozno.

Kad ne bi bilo djece,

Djeca na svijet donose zabavu,

veselje, sreću i smijeh. Kad ne bi bilo

djece, svijet bio bi tužan i jako, jako

ružan.

Dora Bagavac ,2.a

Stranica 3

Moji prijatelji

Ljubav spašava Svijet

More

Božica Horvatić , 7.c

Kada se posvađamo

uvijek se pomirimo.

Mi smo vjerojatno

kao obitelj. Matija

nam je tata, a Franka

nam je vjerojatno

mama. Tin mi je baka

kao i Mirko, a Lovro i

Zvonac su nam brati-

ći. Zajedno kao tim

igramo odlično nogo-

met kao Barcelona ili

Real Madrid. Smišljamo

pjesme i igramo druš-

tvene igre. Dok smo bili

u Novom Vinodolskom,

odlično smo se zabavlja-

li, a pogotovo kada su

nam plesali Gangam

style.

Jako volim svoje prija-

telje i nikada ih ne bih

mijenjao.

Tomislav Pongrac,4.c

Znam da svatko ima

dobre prijatelje ali

moji su na neki način

posebni. Moji mi pri-

jatelji uvijek pomažu,

družimo se zajedno,

idemo na igralište,

skupa radimo zadaću i

skrovišta, idemo na

sladoled itd. Moj naj-

bolji prijatelj je Mir-

ko. On je zabavan,

iskren i jako dobar

prijatelj.

“Znam da svatko ima

dobre prijatelje ali

moji su na neki način

posebni.”

Srce

Viktorija Drožđan, 3.a

Moj prijatelj ima rođendan nekoliko dana poslije

Božića, na Nevinu dječicu, a to je 28. prosinca.

Kada smo bili manji, bili smo nerazdvojni… On,

ona i ja. Nikada mu nije smetalo igrati se s nama

djevojčicama. Tada se uopće nismo brinuli za

muško-žensku razliku, svi smo mi bili samo razig-

rana djeca. Nas dvije se nikada nismo igrale bar-

bikama, a on autićima. Nisu nam trebale stvari i

igračke za igru… samo priro-

da i malo mašte. Najčešće

smo bili špijuni, ponekad i

svemirci ili pak različite ži-

votinje… To je bilo sretno

djetinjstvo! Onda je sve

odjednom nestalo… prebrzo.

Svi smo se odselili. Ona i se

družimo jer ne stanujemo

predaleko jedna od druge,

ali on je otišao daleko. Ni-

sam ga vidjela od djetinj-

stva. Od tada stalno

pokušavam sresti ga,

ali nikako ne uspije-

vam… kao da svi to

žele spriječiti. Volje-

la sam ga… i još ga

volim… volim ga kako

sestra voli brata. Ni-

sam ni znala što sam

imala dok ga nisam

izgubila. Tog dana, na

njegov rođendan, sa-

znala sam. Pitala sam

mamu kad ću ga opet

vidjeti, a ona se ras-

plakala. Tada nisam

mogla shvatiti zašto.

Malo kasnije mi je

sve objasnila. Nikada

ga više neću vidjeti…

zauvijek je zaspao, a

ja ga nisam ni pozdra-

vila prije tog posljed-

njeg putovanja. To je

zajedno s još nekim

stvarima obilježilo

moju mladost. Toliko

mojih bližnjih prera-

no je usnulo… Voljela

sam ga više od prija-

telja, kao brata… to

je bilo pravo prija-

teljstvo… ali njega

više nema. Sada znam

da i ono malo vremena

koje s ljubavlju damo

nekoj osobi nju čini

baš tako dragocje-

nom. Zato s bližnjima

trebamo provesti što

više lijepih trenutaka,

bez prepirki i svađa

jer… tko zna kada će

nas jedan od njih od-

lučiti napustiti?

Klara Brigić, 7.c

igraju na mome licu.

One su tople i nježne

kao majčin dodir.

Njezin miris je miris

svježine. Nakon kiše

ulica djeluje čisto.

Kapljice se ulijevaju

u nabujale rijeke te

teku njima kao što mi

tečemo kroz svoj

život.

Tania Pukljak, 7.b

Što je to što lupka po prozoru? Je li to grana

nošena vjetrom ili kiša koja pada s neba? Dola-

zim do prozora. Vidim vodu koja se slijeva na

suhu i žednu zemlju.

Kada kiša najavljuje svoj dolazak, oblaci se su-

daraju. Kiša klizne iz oblaka, poput suza iz naših

očiju. Imam osjećaj da nebo plače. Zbog nje

naše cvijeće ne uvene od suše. Ona opere naše

ulice. Kada je slušam, lakše zaspim i sanjam. Kapi

se igraju, padaju sve brže i brže, sve tiše i tiše.

Gromovi se glasaju. Oni nam govore da kiša dola-

zi. Bez nje ne bi bilo života.

Uživam u šetnji bez kišobrana i u kapima koje se

Stranica 4

Da sam ptica

Blago prijateljstva

Kiša

Jesen

Luka Uzelac, 5.c

mnoge ljude. Katkad

bih letio u susret

Suncu. Dok bih letio,

istraživao bih nove

krajeve i upoznavao

nove prijatelje. Kada

bih se umorio, sletio

bih na najvišu granu

stabla i odmarao svo-

ja umorna krila.

Divno bi bilo biti pti-

ca, letjeti i biti slo-

bodan.

Matija Grgec, 4.c

Da sam ptica, volio

bih letjeti posvuda

letio bih iznad raznih

gradova i sela, mora i

jezera.

Na svome putu pjevu-

šio bih i zabavljao

“Zato s bližnjima

trebamo provesti što

više lijepih trenutaka,

bez prepirki i svađa

jer …”

Moja prijteljica

Monika Stojić, 3.a

Mi najmlađi

Jesen polako kuca na

vrata mog kraja.

Drveće oblači svoju

novu zlatnu odjeću, a

kišne kapi plešu svoj

prvi jesenski ples.

Čupavi kesteni bude

se iz svog sna,a grož-

đe rumenih obraza

sramežljivo proviruje

kroz lišće.

Započeo je pravi je-

senski tulum. Dođite i

zabavite se!

Šareni kišobrani za-

gospodarili su ulicama

moga grada.

Tamni oblaci sve češ-

će nas posjećuju i kao

da nam najavljuju

nove hladne dane.

Matija Grgec, 4.c

Jesen slika nevidlji-

vim kistom žuto lišće

koje nosi vjetar. Ona

crta gole grane i sive

magle, srebrnu hlad-

nu kiši koja stvara

lokve po ulicama. Bit

će puno lijepih boja u

jesenskoj garderobi!

Zvonimir Vujičić, 4.c

Čista voda je bistra i

u njoj ima života.

Ona daje život nama

i drugim živim bićima.

Uljepšava prirodu i

djeluje čarobno.

Prljava voda je mut-

na i zagađena.

U njoj nema života.

Takva voda je izvor

zaraze i raznih bolesti.

Šteti ljudima, životinjama i prirodi.

Negativno djeluje na sve što okružuje.

Narušava prirodni sklad i harmoniju za

razliku od čiste vode koja sve to ima.

Mislim da je prljava voda jedan veliki

minus, a čista voda plus za ljude i priro-

du.

Marlena Musa, 3.a

Stranica 5

Jesenski dani

Jesen

Prljava i čista voda

Pogled kroz prozor

Lana Debanić, 3.a

grada.

Sunce se pozdravlja

sa veselim ptičicama.

Kišni oblaci ogovaraju

Sunce.

Kiša lije. Sunca više

nema...

Matea Stojić, 4.c

Drveće ima novu boju

kose.

Hrast početkom je-

seni rađa

svoju dječicu žireve.

Drveće početak jese-

ni proslavlja

otvorenjem Jesen-

“Drveće oblači svoju

novu zlatnu odjeću, a

kišne kapi plešu svoj

prvi jesenski ples.”

Lucija Pavlek 7.a

Jesen

Petra Šimunić, 5.a

Jako me vesele zimske noći usred zime.

Vesele me radosne i nasmijane pahulje koje la-

gano padaju na hladno tlo. Mirno je i spokojno.

Tiho je. Ali ne sasvim, jer čuje se tih i prigušen

dječji smijeh. I dok sjedim u učionici, gledam

kroz prozor te divne pahulje.

Sada padaju na krovove kuća i rade predivan

zimski ugođaj. Zazvonilo je zvono, i dalo znak da

je i ovaj radni dan

završio.

Silazim iz autobusa i

pogledam Mjesec.

Taj predivan Mjesec

koji pliva u modrom

oceanu oblaka. Pog-

led mi padne na ces-

tu po kojoj hodam.

Cesta je zaleđena, ali

ne sasvim. Krase je

pahulje i male nazna-

ke leda koje izgledaju

tako kristalno i čisto.

Pred kućom sam. Gle-

dam sige koje vise sa

krova moje kuće. Pog-

ledam dvorište koje

je prije bilo prekrive-

no travom. Sada se

pokrilo bijelim poplu-

nom. Taj poplun izgle-

da tako bajno i neta-

knuto. Penjem se ste-

penicama.

Ulazim u kuću. Čim

sam otvorila vrata,

obgrlila me toplina.

Brzo skidam cipele i

kaput te ulazim u ku-

hinju. Ugledam majku

i pozdravim je. U kući

je milina kojoj se pri-

družila toplina i svje-

tlost. Osjeti se miris

kolača. Najdraži zim-

ski miris mi je kuhano

vino koje se igra s

prijateljem cimetom

u zraku.

Ulazim u dnevni bora-

vak, ali ne upalim te-

levizor. Samo sjed-

nem na kauč i gledam

kroz prozor. Atmos-

fera je jednostavno

predivna.

Tako je i ova duga

zimska noć potonula u

Sunce.

I jutro je.

Ana Kerečeni, 8.b

Ugledao sam prijatelje i njima objasnio o Mar-

ku,ali ni oni nisu razumjeli. Otišao sam Marku i

zajedno smo se igrali na našoj livadi. Pao je

mrak i vraćao sam se kući, ali odjednom začu-

jem vrisak koji mi zaledi krv u žilama. Okre-

nuh se i ugledah Marka s granom koja mu je

probila ruku. Brzo sam ga odveo u bolnicu. Mar-

ko je išao na operaciju,a ja sam morao kući jer

je bilo jako kasno i više ništa nisam mogao uči-

niti. Sutradan sam otišao posjetiti Marka. Ug-

ledao sam ga sretnog kako gleda televiziju.

Saznao sam da Marko ima strica koji će se bri-

nuti o njemu u Kanadi. Kada se oporavio, Marko

je otišao k stricu. Svi su čudili zašto sam po-

magao Marku, ali ja sam se nasmijao i odgovo-

rio da mi je bio prijatelj koji me razumio kada

nitko nije.

Denis Šalković,7.c

Zrrrrr! Oglasila se budilica koja me je potjerala u

školu. Dok sam hodao,začuo sam čudan zvuk. Okre-

nuh se i ugledah malo zeleno stvorenje kako skače

u grm. Uzeo sam štap i otvorio grm. Ugledao sam

patuljastog dječaka kako u svom zelenom odijelu

jede smokiće. Saznao sam da se zove Marko i da

su mu roditelji poginuli u prometnoj nesreći. Odlu-

čio sam mu pomoći te sam izgradio drvenu kućicu

na tihoj i mirnoj livadi u kojoj može živjeti. Ispri-

čao sam bratu o svom novom prijatelju,ali je on

samo slegnuo ramenima i upalio televiziju. Ispričao

sam i roditeljima,misleći da će me oni razumjeti,ali

su me upitali zašto se ne družim s normalnom dje-

com. Otišao sam u sobu i pobjegao kroz prozor.

Stranica 6

Moje pismo vodi

Vesele me duge zimske noći

Nitko me ne razumije

ta. Potrebna si ljudi-

ma, životinjama i bilj-

kama. U tvojim voda-

ma žive ribe, kornja-

če,žabe i alge. Ljudi

te koriste za piće i

kupanje ...

Zbog toga trebaš biti

čista i bistra.

Brodovi plove po tvo-

jim morima, rijekama.

Ja plivam, ronim, vo-

zim sandolinu.

Svi te trebamo ,a

toliko te zagađujemo!

Luka Zrnić,2.b

Naš planet Zemlja se

sastoji od 3/4 vode i

1/4 kopna. Zato se

zove Vodeni planet.

Draga vodo, ti nam

daješ život na Zemlji.

Bez tebe nema živo-

“Taj poplun izgleda

tako bajno i

netaknuto.”

Zima

Vito Krešo Lovrić, 1.c

Mi najmlađi

Draga mama, želim ti

puno sreće, ljubavi i

zdravlja u novoj godi-

ni. Želim a budeš uvi-

jek uz mene i da mi

puno pomažeš. Puno

te voli tvoj Borna.

Borna Horina, 2.c

Svima na svijetu po-

ručujem da budu pri-

jatelji i da budu sre-

tni cijele godine. Lju-

dima poručujem da se

ne ljute i da nema

rata.

Marko Car, 2.c

Dragi moj školski pri-

jatelji, želim vam us-

pješnu i sretnu novu

godinu. Želim da bu-

dete lijepi, dobri,

zdravi i pametni.

Želim vam puno peti-

ca i puno lijepih i za-

bavnih zajedničkih

duženja. Voli vas baš

pri jatelj Borna .

Borna Horina, 2.c

Stranica 7

Ponekad se osjećam usamljeno i među mnoštvom ljudi

Novogodišnje poruke

nemaš koga pitati za savjet, nema ti tko pomo-

ći u donošenju odluka. Sve je na tebi. I dobro i

loše. Osjećam se kao da sam izvan vremena i

prostora, kao da sam sama na svijetu. Sve mi

to teško pada jer mislim da je problem pone-

kad i u meni. Za sve one koji ne znaju kako je

biti usamljen, mislim da mogu biti sretni što

još nisu upoznali taj osjećaj. Osjećaj koji vam

omogućava sjedenje u čekaonicama koje se ore

od ljudskih glasova, a vi sjedite i gledate u

točku na zidu i jedini glas koji čujete je vaša

podsvijest. Jedan te isti glas godinama i godi-

nama… Zar sam ja sa svojih nepunih 15 godina

zaista zaslužila toliku samoću? Ne znam, ali

isto tako ne znam ni tko bi mogao znati odgo-

vor na moje pitanje.

I nakon svega, moj zaključak je da je samoća

moj najbolji prijatelj. Izgleda da sam to tek

sad shvatila. Oduvijek sam osjećala da imam

najboljeg prijatelja, a evo danas sam konačno

otkrila i tko je to. Ostali odgovori će morati

pričekati, valjda…

Znaju me pitati, o čemu razmišljam kad sjedim

metar dalje od društva vlastita, ali šutim jer

ne bi to mogli shvatiti baš. U prazno zurim, s

njima sam, ali sam sasvim sam.

Ivana Pačar, 8.c.

Ponekad se osjećam usamljeno i među mnoštvom

ljudi, na prepunim trgovima, živahnim i krcatim

ulicama, toplim domovima. Na svim navedenim

mjestima teško pronalazim povezanost s ljudima

oko sebe.

Koliko god se trudila, ne uspijevam shvatiti nji-

hova ponekad nezrela razmišljanja koja me do-

vode do pitanja… raznih pitanja. Jesam li ja neš-

to drukčija od svih tih osoba? Jesam li ja možda

previše ozbiljna za svoje godine? U većini sluča-

jeva, odgovor je isti. Osjećam se drukčije, zre-

lije i odgovornije od svojih vršnjaka. Nikada to

ne iznosim na svjetlo dana baš zbog njihovih

predrasuda. A sada sam konačno dobila priliku

napisati sve ono što me čini usamljenom. Kao

prvo, nemam mnogo zajedničkih tema s ljudima u

svojoj okolini. Sve svoje razgovore u većini slu-

čajeva vodim sama sa sobom. Kao drugo, čak i

kada se otvorim nekome u potpunosti, ta osoba

shvati moje probleme kao da su bezazleni, ma-

nje važni. Upravo sam iz ta dva razloga prihva-

tila samoću. I zavoljela ju. A tu samoću najviše

osjećam među mnoštvom ljudi. Najviše je osje-

ćam kada sjedim u društvu u kojem sam tijelom

prisutna, a duhom opet u svojim mislima, negdje

gdje vodim bitke sama sa sobom. Koliko god da

volim samoću, i ona ima svoje loše strane. Kad si

usamljen poput mene, nemaš se komu obratiti,

“Oduvijek sam

osjećala da imam

najboljeg prijatelja, a

evo danas sam

konačno otkrila i tko

je to.”

Majka Božja

Tin Karakaš, 4.c

Vlak u snijegu

Helena Mrljić, 3.a

Kad ne bi bilo djece, ne bi bilo ni zabave, vese-

lja, radosti, života i igračaka. Sve bi bilo tužno

i bez veselja. Svi bi bili žalosni i tužni. Čak mis-

lim da ne bi života bilo. Kad ima djece, sve je

veselo, sretno, živahno i ludo. Djeca su smiješna

zato što se glupiraju. Ona svijetu daju radost.

Ponekad djeca roditeljima idu na živce jer su

dosadna i zločesta,ali ih roditelji još uvijek vo-

le. Kao kad se mama naljuti na mene,ali ipak ka-

že da sam ja njena ljubav, zlato, sunce i sreća.

I psi i mačke vole djecu.

S njima se igraju i njihovi

su prijatelji.

Svijet je ljepši s djecom.

Bruno Kolega, 2.a

Djeca su roditeljsko najveće blago.

Tako misle moji roditelji. Mi smo dobri, zaigra-

ni, veseli. Djeca nemaju briga. Ne smeta nas

kad je vani kiša ili je vruće. Sretni smo kada

nešto teško uspijemo. Sretna sam kada vidim

svog psića i kada idem u

luna park. Veselim se kada

pomognem prijateljicama,

veselim se kad idem u shop-

ping, veselim se kada dođem

teti … Odrasli katkad znaju

biti umorni, ljuti, zabrinuti,

jako ozbiljni i tvrdoglavi.

Moja mama kaže da kada

moga brata Luku i mene

vidi, sve njene brige nes-

tanu. Svijet bez djece bi bio tmuran, preozbi-

ljan, pun briga i s jako malo sreće.

DJECA SU NAJVEĆE BLAGO, ZATO ŠTO

ODRASLIMA DONOSE SREĆU, LJUBAV I

SMIJEH.

Lana Heiler, 2.a

varati jer se sve vidi.

Igra se tako

da jedan lovi, a svi

ostali bježe. Onaj

koji je ulovljen posta-

je lovac koji lovi os-

tale.

Goran Neven

Paleari, 3.a

Moja najdra-

ža igra je igra lovice.

Volim tu igru, jer se

igra na otvorenom i

puno se trči.

Kada se igra-

mo lovice, moramo

paziti da se ne igramo

tamo gdje je promet.

U toj igri svi smo je-

dnaki, ne može se

Stranica 8

Djeca su ukras svijeta

Moja najdraža igra

Moja prijateljica

Lucija Pavlek, 7.a

zabavu.

To bi bilo jako tužno.

Kad ne bi bilo djece

ne bi bilo ni plača,

vrištanja i igranja.

Bez djece ne bi bilo

roditelja, ne bi bilo

odraslih osoba.

Ne bi bilo svijeta!

Bez djece svijet ne bi

bio lijep, nego tužan.

Ovaj svijet je stvar-

no lijep, velik i ćud-

ljiv.

Djeca su ukras svije-

ta.

Stela Blažek, 2.a

Kakav bi svijet bio

bez djece?

Bio bi tužan, ne bi

bilo radosti i veselja,

nego samo tuge.

Kad ne bi bilo djece,

odrasli bi zaboravili

na sreću, radost,

veselje, a pogotovo na

“Kad ne bi bilo djece

odrasli bi zaboravili na

sreću, radost,

veselje, a pogotovo na

zabavu.”

Skupljeno-raspršeno

Lovro Matić, 1.b

Mi najmlađi

Lucija Šulenta, 6.b

Gašenje boja

Filip Dužević, 3.c

Uživam na svojoj najdražoj i najljepšoj livadi.

Moja livada iz snova nalazi se daleko, daleko u

šumi. Iza sedmoga kamena i devetog bora i ma-

log potoka. Tu sam livadu teško našao, tražio

sam i tražio. Sve je počelo jednog dana.

Poslije škole sam bio jako umoran, osjećao sam

se kao da sam kopao u rudniku. Dobio sam lošu

ocjenu iz matematike. Bio sam tako tužan da

nije dalo ići doma, ali kada sam mislio da dan ne

može biti gori, vidio sam tajni puteljak vodi.

Dok sam išao tim puteljkom, sve moje brige su

nestale jer ih je pobijedila znatiželja. Odjed-

nom sam se izgubio. Počeo sam paničariti. Trča-

o sam

da izađem iz te velike šume. Trčao sam vihor

na livadi. Dok sam trčao, pao sam i skotrljao se

do jedne prekasne livade. Čim sam otvorio oči,

bljesak sunca me zaslijepio. Malo poslije tog

trenutka uvidio sam ljepote livade, njene cvje-

tove i životinje koje lete ili hodaju. Livada je

bila puna ciklama i drveća. Na livadi je bila

cijela flora i fauna, od mrava do prekasnih

lastavica koje su cijukale u zboru. Bila je to

prava simfonija, čak ni slavan Amadeus Mo-

zart im nije bio ravan. Nisam mogao više iz-

držati: skočio sam u livadu i valjao sam se

kao kozlić. Poslije pola sata me tijelo nije

slušalo, morao sam se sjesti i uvijek u misli-

ma imati ovu snježnobijelu livadu.

Nažalost, već se počelo mračiti. Trkom sam

krenuo kući. Kad sam došao kući roditelji su

me gledali smrknuto i žalosno. Naposljetku,

što se livade tiče, ona je ostala prekrasna i

dalje, a što se mene tiče, ja sam bio u kazni

tjedan dana, ali mene ne bi smetalo da sam u

kazni i mjesec dana. Meni je bilo bitno da

bar još jednom u životu vidim prekasnu žar-

ko zelenu livadu sa ciklamama bijelim kao

oblak

Dominik Patrik Živković, 6.a

Stranica 9

Uživam u svojoj najljepšoj i najdražoj livadi

Moja livada iz snova

lim ovu livadu podije-

liti s roditeljima ili

nekim drugim, svi ka-

žu "Ma dobro, samo

se ti igraj. Ti još ne

shvaćaš da je to samo

san. " Oni me ne ra-

zumiju. Mene razumi-

je moja livada, moja

sestra i sva stvorenja

na livadi.

I vi pokušajte. Poku-

šajte stvoriti svoj

svijet gdje ćete uvi-

jek biti dobrodošli.

Kada ste tužni ili

usamljeni, otiđite u

svoj svijet. Povedite

još nekog sa sobom.

Krenite na putovanje

u svijet mašte.

Patricia Bank, 6.c

Livada je nešto prelijepo i puno života. Puna je

mirisa i različitih boja. No, moja livada je po-

sebna.

Moja livada je pomalo čudna, različita od

drugih livada. Ona se nalazi u šumi na omanjem

proplanku. Posjećujem je svaku noć u svojim

snovima. Trava je mirisna i zelena. Livada je

puna različitog cvijeća, svih vrsta, stvarnih i

mojih, nestvarnih. Životinje su miroljubive,

drage i vrlo osjećajne. Razgovaraju sa mnom i

tješe me. Dolazim se igrati s njima i družiti.

Ponekad, kada mi nedostaje ljudska ruka, dove-

dem svoju malu sestricu koja obogati livadu

svojom maštom, vilama, zmajevima, princezama,

dinosaurima, jednorozima, divovima i drugim

stvorenjima iz bajki. Ta je livada čarobna i me-

ni stvarna. Iako drugi misle da je to samo san

ili maštarija, ja znam. Ona je moj svijet. Na tu

livadu odlazim kada sam tužna, trebam pomoć,

utjehu, igru, zabavu. Uzmem svoju sestricu za

ruku, izađem iz kuće i krenem. Ja tu livadu ne

sanjam samo noću, već i danju. Krenem u šumu.

Hodam, hodam i šuma polako nestaje, a pojavi

se livada na kojoj se ostvaraju snovi. Kada že-

“Pokušajte stvoriti

svoj svijet gdje ćete

uvijek biti

dobrodošli.”

Pogled kroz moj prozor

Gadriel Debanić, 2.c

Dana 22. travnja obilježava se Dan planeta

Zemlje. Povodom tog dana odlučili smo počis-

titi okoliš škole.

U srijedu, 24. travnja, učenici 2. c i 4. c

izašli su van, uzeli rukavice i vreće za smeće,

pa krenuli! Bilo je svega! Od cigareta do omo-

ta raznih čokolada i sladoleda! Prolaznici su

nas pohvalili. Rekli su da bi bilo sjajno kada

bi svaki tjedan jedan razred čistio okoliš

svoje škole. I ja se slažem sa time. Trebali bi

postaviti znakove ''VIŠE CVIJEĆA, MANJE

SMEĆA!'' ili '' SADITE CVIJEĆE, NE BA-

CAJTE SMEĆE''!

Zahvalni smo učiteljicama i roditeljima

što su nam bili podrška. Za kraj, znate što?

Da priroda može govoriti rekla bi nam: HVA-

LA!

Lara Jakopović, 4.c

gledatelji su je počeli

gađati hranom i govo-

riti joj da im je dosa-

dila i da je najružnija.

Ovo nije baš lijepo i

ugodno završilo, ali to

se dogodi kada se

netko hvali.

Tena Tomić, 4.a

Ima jedna manekenka

Maja koja se stalno

hvalila da je najljep-

ša.

Svi su joj se divili

dok je hodala po pis-

ti. Maju je stalno

netko molio za autog-

ram. No jednog dana,

kada je Maja hodala

po modnoj pisti ,svi

Stranica 10

Opis cvijeta tulipan

EKO AKCIJA - očistimo okoliš

Manekenka Maja

Grafika

Ema Mačak, 3.b

Stabljika mu je svijetlo zelena, dugačka i tanka.

Listovi su mu neznatno tamniji od stabljike. Nje-

govi su listovi široki i duguljasti. Listovi tulipana

najviše podsjećaju na kakvu sablju ili mač. Tuli-

pan je cvijet sa lukovicom, tako da može opstati

zimi. Između zime i jesni uvene, a u proljeće

opet procvate.

Moja je baka u naš vrt ove godine posadila redić

od deset šarenih tulipana. Ponekad ih pogledam i

vidim da svakog dana rastu sve više i više!

Dora Zlatar, 3.a

Današnji nam je zadatak bio opisati tulipan.

Učiteljica nam je u cvjećarnici kupila tri tuli-

pana, a ja sam opisala crveno-žuti.

Cvijet je crveno–žute boje i ima oblik čaše.

Latice su mu na dnu crvene, a prvi vrhu žute

boje. Tulipanove su latice široke i duguljaste.

Unutrašnjost cvijeta je također crveno-

žute boje. Ima žuti tučak i crne prašnike s

kojih pčele skupljaju prah za med. Miris mu

je nježan, a podsjeća me na blagi parfem.

“Ovo nije baš lijepo i

ugodno završilo, ali to

se dogodi kada se

netko hvali.”

Cvijet

Dominik Dedić, 1.c

Mi najmlađi

Moj tata zove se

Ivan i najbolji je čov-

jek na svijetu. Mislim

da nema te osobe

kojoj on ne bi pomo-

gao. prema svojoj

obitelji odnosi se s

velikim poštovanjem,

ljubaznošću, dobro-

tom, bezgraničnom

ljubavlju koju nam

svima pruža iz dana u

dan. Uvijek nas uve-

seljava svojim šalama

kada smo tužni i tješi

svojim toplim spaso-

nosnim zagr-

ljajem. Moj

tata malo je

punašniji čov-

jek koji voli

jesti, ima plave

oči, lijepe zu-

be, dosta je

visok i malo

d jet i n j a st .

Ponekad mis-

lim da se ja ponašam zrelije od njega.

Svaki put kad dođem iz škole on gleda

neki crtić i jede moju čokoladu koja mi

nakon napornog dana dobro dođe. Dosta

mi prijatelja, susjeda, rodbine kaže da

sličim tati po njegovim lijepim očima i

zbog toga sam jako ponosna. Nikada se

ne bih sramila tate,jer onaj tko se srami

svojih roditelja, nije vrijedan njihove

roditeljske brige i ljubavi. Zato, hvala ti

tata što živiš zbog mene i brineš se. Bez

tebe ne bih bila ono što jesam, nikada ne

bih postigla ono što sam naumila i baš

zbog takvih stvari, tata, volim te i voljet

ću te zauvijek, i kada ostariš, i kada te

više ne bude.

Lucija Skender, 7.c

sam tatina maza,

zlato, sreća i ljubav.

Jakov Frajt, 1.c

Moj je tata najbolji

na svijetu.

Lice mu je vedro i

veselo, oči smeđe kao

i kosa. Malo je debe-

Moj je tata Dražen.

Lice mu je okruglo,

oči smeđe. Kosa mu

je crna. Moj tata je

nježan i pažljiv. Bri-

žno me sprema u ško-

lu i na trening. U igri

je veseo i sretan.

Tužan je i zabrinut

kad sam bolestan. Ja

ljuškast. Kada ga raz-

ljutim zna biti strog,

ali je jako nježan.

Kada mama radi, tata

kuha ručak i pospre-

ma. Moj tata najbolji

je tata.

Lucija Tisaj, 1.c

Stranica 11

Moj tata

Moj tata

Opis tate

Moj prijatelj

Karlo Dončić Belošević, 6.a

na tomu. Moj tata je najbolji.

Nikad ga se neću sra-

miti kakav god da bio,

što god da radio …

kad ostari ja ću mu

kuhati,pospremati,

čistiti …

On je najbolji na svi-

jetu, uvijek ću ga vo-

ljeti i nikad neću za-

boraviti njegovu dob-

rotu. Dorotea Josipović,

5.b

Moj tata je za mene

najbolji tata na svije-

tu. Ima zelene oči.

On mi je mijenjao

pelene, vodio me u

vrtić, čuvao me …

On je zbog mene pu-

no propatio i hvala mu

“Nikada se ne bih

sramila tate, jer onaj

tko se srami svojih

roditelja, nije

vrijedan njihove

roditeljske brige i

ljubavi.”

Moja ulica

Božica Horvatić, 7.c

Gitara svira mene. Na meni su žice, po kojima

gitara svira mene. Ja sam lijepi instrument i

gitari nije teško svrati na meni. Ponekad na

meni pukne žica pa se žica mora mijenjati. Na

meni se mogu svirati lijepe pjesme

i to onda lijepo zvuči. Gitara ide u

školu i ima puno zadaće pa me ne

stigne svirati. Onda ja moram če-

kati u sobi gitaru da bi počela svi-

rati po meni. Ja se nekad raštimam

pa kad gitara svira po meni, to ne

zvuči lijepo. Gitara na meni vježba

doma na satu gitare, a svake zad-

nje nedjelje u mjesecu, gitara me

vodi na misu u crkvi pa tamo svira

na meni. Ja sam gitari lijepi instru-

ment i ona jako voli svirati na me-

ni.

Lucija Volarević, 5.c

Sada ću vam ispričati kako ljeto provodi mene.

Kada škola završi mene, moj auto sprema moju

obitelj. Pa se cesta vozi po nama, a sunce se zno-

ji zbog nas. Često auto ide spavati u mene, a on-

da se tunel probudi u meni. Kada me

more ugleda, zna da će me kasnije

okupati. Kada stignemo, naša kuća

nas posprema. Kada sve bude goto-

vo, more me ne može okupati jer je

večer, a onda cijelu noć pikam ko-

marce. Kada me more može okupati,

ja uživam. More pliva po meni, skače

u mene, a onda izađe iz mene i sun-

ce počinje crvenjeti zbog mene.

Kada su planine zašle u sunce stube

odlaze po mene i ja sam tužan. I

tako ljeto provodi mene.

Jakša Fajs, 5.c

na mene. Odjednom

sam boljela glavu.

Tableta me ljuto po-

pila. Cvijet mi je od-

lučio ispričati svoje

brige. Nakon što je

završio s dugim mono-

logom. Moj očaj mu

je objasnio sve. Na-

kon nekoliko sati me

pronašla kornjača.

Mojim roditeljima

jutro pije kavu. Ja

sam ljuta jer se šali

ne želi igrati s mojim

tatom. Crtići na kom-

pjuteru stalno gleda-

ju mog brata. Kuhinja

stalno radi u mami. Ja

sam tužna! Sa mnom

se nitko ne želi druži-

ti. Dvorište je došlo

Postali smo prijatelji!

Dora Frajt,5.c

Stranica 12

Moj dan

Glazba i ja

Tužna sam

Rekompozicija

Domagoj Lovrenčić, 6.c

sa prijateljicama.

Škola je ušla u mene

kada je zvonilo. Hr-

vatski nas je imao,

strah je bio u svima

jer je hrvatski pitao

profesoricu. Jelo je

išlo po nas kada je bio

odmor. Poslije hr-

vatskog profesora

sam pitala matemati-

ku. Kviz nam je ocje-

njivao profesoricu i

četvorka me dobila.

Četrdeseti rođendan

je slavio moga tatu.

Kasnije su nas ćevapi

jeli i sokovi su nas

pili.

Sara Krčelić, 5.b

Jučer me rano jutro probudilo. Zadaća iz ma-

tematike me odmah krenula pisati. Kada je

zadaća bila gotova sa mnom, doručak me kre-

nuo jesti. Soba je otišla u mene jer je zadaća

krenula učiti moju sestru. Škola je za pola

sata morala krenuti u moju sestru, pa je od-

jeća otišla gore i obukla me. Uskoro je kosili-

ca došla po mog strica i bratića jer su bili

potrgani. Škola je krenula i bila ispred mene

Mi najmlađi

Ljeto

Gitara

Mia Vrenko, 7.a

Linije

Grgur Kuk, 7.a

(Izlaze dva muškarca.

Svaki sa svojom krig-

lom piva.)

PRVI MUŠKARAC:

Ispričat ću vam kako

me trava kosi. Prvo

me kosilica dovuče do

travnjaka, ali je sam

jako težak pa se kosi-

lica dobro namuči dok

me ne dogura. Zatim

me upali. Uopće ne

štedi energiju. Tako

jako me povuče, da

bih sigurno cijelu šu-

mu „oćelavila” u tren

oka. Zatim me

gura i vuče, a ja

jadan se punim

travom i jedva

čekam da kosilica

stane i isprazni

me. No kosilica

svejedno nastavi

dalje. Kada

dođe do neke

biljke izlupa me i izgrebe. Rađe bih da sam lop-

ta. Istina, lopta napucava i lupa djecu, ali sve-

jedno bolje to nego biti „otkošen” i zaboravljen

mjesecima, a kad te se sjete skoro te unište.

DRUGI MUŠKARAC:

Lako tebi! Mene posao samo što ne ubije! Još

par meseci i odoh ja sa ovog sveta! Samo raču-

nam, i računam, i računam … Onda napokon iz-

računam, ali je sve pogrešno! Kaj da reknem? A

tek kad dojdem v hiži, žena me ubije s pitanji-

ma. Našopa me k`o pajceka i onda me opet is-

pituje. Kaj da delam? Taman sam htio leći, ali i

sudbina me iznevjeri. Dojde moj mali sinko i

moli me za pomoć oko zadaće. Rešavam je zaje-

dno s njim, ali i noć me prevarila! Već je bila

ponoć, a nesanica me napala!

Eh, to se zove život, stari moj !

(Ispije kriglu piva i zaspe od umora, a onaj prvi

ga zbunjeno gleda i od zbunjenosti i on zaspe!)

Mihael Brigić, 5.c

Stranica 13

Proljeće - buđenje osjećaja

Ja magarac

ljubičasta i roza boja

to je prava ljepota.

Poslije škole, sunce se

s travom stapa i sve

ponovo spava. I mje-

sec sada nastupa,

mjesečinu na potok

baca dok potočnica

spava. Sve je zlatno i

sije, proljeće je tu.

Ne bude se u prolje-

će samo biljke nego i

pregršt osjećaja.

Ljubav se budi prema

majci, prema bilo ko-

me. No majka je uvi-

jek uz nas i pomoć

nam pruža. Ona je

nježna kao orhideja,

ali brani svoje dijete

kao ruža. Ona zna

kada me nešto muči i

uvijek mi ruku pruži.

Zato joj uvijek u pro-

ljeće ljiljan ili maću-

hicu uberem samo da

vidim njene smjele

oči, a znam da me

voli. Proljeće je pre-

divno doba s puno

boja i osjećaja.

Valentina Vranješ, 5.c

Cvijeće se budi, ptice

dolaze i Sunce usta-

je. Svako jutro cvr-

kut ptica me budi.

Cvijeće se u rosi umi-

va i suncem kiti, a

pčele za to vrijeme

med skupljaju i u nje-

mu se kupaju. Ja suk-

nju i cipele oblačim

te u školu krećem.

Sada nikomu u nju

teško nije ići. Pokraj

nje potok žubori i

patke plivaju dok cu-

re dečke komentira-

ju. Ruže cvjetaju,

trešnje pupaju, ptice

crve vrebaju dok se

ljubičice s potočnica-

ma na bal spremaju.

Na bal će doći tuli-

pani i orhideje raznih

boja. Žuta, crvena,

“Ne bude se u

proljeće samo biljke

nego i pregršt

osjećaja.”

Komplementarne boje

Patricia Bank, 6.c

Ljubav

Ružica Poduška, 6.c

Najdraže mi je pisati sastavak po svom izbo-

ru. Tada mojoj mašti nema kraja. Danas ću

pisati kako sam dobila kućnog ljubimca na dar.

Od kad znam za sebe voljela sam životinje.

Trčala sam za njima mazila i hranila. Sve je

to moja mama dopustila, ali nikada mi nije dala

da ih nosim kući .

Zašto ne mogu dobiti psa

na dar? - upitala sam ma-

mu. Ona je odgovorila: Ni-

ka, o kućnom ljubimcu se

treba brinuti. To nije ig-

račka pa kad ti dosadi sa-

mo je ostaviš! Malo sam

razmišljala o tome, pa sam

mami svečano obećala da

ću se jako brinuti o psu.

Nemoj da ne ispuniš obeća-

nje! - rekla je mama.

Sutra dan je otišla do

susjede i dobila sam

na dar mog prvog ku-

ćnog ljubimca. Dala

sam joj ime Mona.

Ona je za mene naj-

ljepši i naj-

bolji pas na

svijetu. Pro-

mijenila moj

život. Postala

sam više od-

govorna i

svjesna. Mo-

ja mama je

jako zado-

voljna što

ispunjavam svoje oba-

veze koje sam obeća-

la. Mona je sa nama

skoro četiri godine.

Uvukla nam se pod

kožu. Sve nas voli, a

mene posebno. Njezin

lavež po kući nas čini

sretnima i veselima.

Zato sam sigurna da

je ona moj najdraži

kućni ljubimac.

Nika Barić, 4.a

ljude koji s njime

ljudski postupa. Kopi-

ta su mu uska i čvrs-

ta. Pomoću njih se

penje i po najstrmi-

jim stazama.

Marko Car, 2.c

Magarac ima velike uši i čvrsta kopita. Velik

je. Sive je boje. Dlaka mu je kratka i tamna.

Glava mu je velika i dugačka. Uši su mu du-

gačke, velike i tanke. Rep je tanak, kratak.

Na vrhu je dlakav. Noge su mu dugačke i sna-

žne. Ušima izražava raspoloženje. Sve je rje-

đi na selu, u brdima i u primorju. Ne pije ako

voda nije potpuno bistra. Može puno naučiti

jer je pametan.

Ako se odvoji mlado i majka, oboje pate, revu

i odbijaju sve (hranu, posao) slušat će samo

Stranica 14

Opis magarca

Moj pas

Opis magarca

Leonarda Debeljak, 1.c

raspoloženje. Susre-

ćemo ga na selu. Pa-

metan je i može nau-

čiti nešto. Ako voda

nije bistra, ne pije.

Ima vrlo čvrsta i us-

k a k o p i t a .

Vanesa Marki, 2.c

Magarac ima duge uši.

Oči su mu velike i

bijele. Njuška mu je

siva i velika . Magarac

ima debeli i sivi tr-

buh. Ima četiri noge i

čvrsta kopita. Rep mu

je kratak sive i bijele

boje. Ušima izražava

“Ušima izražava

raspoloženje. Sve je

rjeđi na selu, u

brdima i u primorju.

Ne pije ako voda nije

potpuno bistra. Može

puno naučiti jer je

pametan.”

Tigar

Nika Matičić, 6.b

Mi najmlađi

Grgo Volarević, 2.c

Galeb je letač pravi

stalno njega netko gnjavi.

Možda ptice il galeb drugi

zbog mjesta stanovanja ili smetlišta punog,

da nije i zbog zalogaja slanog?

Usprkos tomu on lovi ribe kao ribar slavni,

na otočiću malom galeb roni.

Sav se zaprlja i posivi

na smetlištu punom

stoga ga zovu morski štakor.

Marta Mihalac, 4.b

može biti i smeđi,

ali ne treba.

Dlaka mu je vrlo

meka

kao kakva prediv-

na, svilena deka.

Zec je brz i juri

kao raketa,

ali u njegovoj ulo-

zi plašljivost mu

malo smeta.

Bijel je kao oblak

pao s neba

Ima duguljaste uši

i u trčanju svoj re-

kord stalno ruši.

Tea Rožman, 4.b

Stranica 15

Moja kornjača

Galeb

Zec

Kokot

Marlena Musa, 3.a

Kornjača ne čuje

kao neki ljudi

jer nema uši

tako da ne može

da ogluši.

Ona je spora

kao stari ljudi,

ali biti brza

se trudi .

Zaključujem da

se

kornjača po cijele

dane vuče i ne

ide iz kuće.

Tena Tomić, 4.a

Moja kornjača

je zelena,

ali nije meka

kao pelena.

Tvrd oklop ona

ima

i simpatična

je svima.

Ptice

Bernard Drožđan, 5.a

More

Matija Perković, 7.c

Osmijeh na licu

je kao lijepi cvijet.

Osmijeh je kao

hodati sa vrećom i

sve oko sebe darovati srećom.

Zagrljaj tužnom prijatelju

puno znači,

majci u teškom

trenutku poljubac dati

Osmijeh i zagrljaj

je svakomu čovjeku

najljepši dar.

Sara Starčević 4.c

Još i baka stalno

po zimi spava

baš kao

medvjedica prava.

A ja nikad ne znam

što da radim

pa mi mama kaže

da čupam pa sadim.

Tena Tomić, 4.a

Moja mama zove

se Štefica.

Ona je u kući

uvijek šefica.

Tata stalno

TV gleda

i jedva čeka

da dođe do trosjeda.

Stranica 16

Majka

Evo vam dajem osmijeh i zagrljaj

Moja obitelj

Marina Poduška, 4.c

Kad me pogleda

Više nisam u samoći

Majka je

Dobra nježna i blaga,

Majka je osoba

Ko ja je Bogu draga

Majka je osoba

Bez koje se živjet ne

može

I sva se stvorenja,

Uvijek s time slože

Mihael Brigić, 5.c

Majka ima ruke

Kao latice cvijeta,

Kad te dotakne

Kao da ljubav pucketa

Majka ima kao

U sunca oči,

“Majka je osoba

Bez koje se živjet ne

može

I sva se stvorenja,

Uvijek s time slože”

Moja prijateljica

Dora Marković, 6.a

Mi najmlađi

Već od ranog jutra moj djed vrtom šeće,

pljevi salatu i zalijeva cvijeće.

U njegovom vrtu ima svega,

rascvale voćke blješte poput snijega.

Rukama svojim vješto čavle u daske bije,

kućica za kokice veselo se smije.

U kuhinje dobro se snalazi,

nove recepte stalno pronalazi.

Ima sreće i kad lovi ribe,

takav je moj djed iz Kutoribe.

Leon Novak,7.c

Djeda pa do male be-

be.

Baš kao sunčan dan

i miran san osmjehni-

te

se svaki dan!

Zvonimir Vujičić, 4.c

Osmjeh je znak lju-

bavi

i sreće, on je bespla-

tan

i nitko ga pokvariti

neće!

On može promijeniti

svijet oko sebe, od

Stranica 17

Baka

Moj djed

Osmjeh

Prijatelji

Bernard Drožđan, 5.a

Mojim ocjenama baš

zadovoljna nije,

želi me odvesti u Za-

gorje što prije.

Tri dana mi je treba-

lo da shvatim,

sve se naučit mo-

že,zašto da patim.

Za prijatelje i igre

vremena je bilo,

moji putovanje sret-

no je završilo.

Denis Šalković,7.c

Baka mi često iznena-

đenje sprema,

nađe probleme i tamo

gdje ih nema.

Zaželjela je da me na

praznike vodi,

biti na selu kod ba-

ke,sada je u modi.

“Tri dana mi je

trebalo da shvatim,

sve se naučit

može,zašto da patim.”

Moj zavičaj

Maja Potisek, 2.a

Da je ovako teško biti drugačija,

postala bih kopija svačija.

Bila bih član popularnog društva,

bila bih klon bez ideja i iskustva.

„Plastične“ cure bile bi mi frendice,

s hrpetinom šminke prekrivala bih lice.

Hodala bih u štiklama i kratkom minjaku,

bila bih slatka želja štreberu i manijaku.

No roditelji su me naučili da budem svoja,

da učim sve što zamisli glava moja.

I stoga ponosno nosim svoje pruge,

ne obazirem se na ljude druge.

Slušam što želim, plešem kako hoću,

svoje pjesme pišem i danju i noću.

Kroz život ovaj prolazim sa smiješkom.

Nikad nisam tuđa, nikad svačija,

uvijek sam svoja pa makar i drugačija!

Iva Sošinski,7.a

moje moći.

Ah, te njene oči

Bruno Vargek, 7.a

Ah, te njene oči,

bude me u noći.

Sanjam da mi

vino toči.

Treba mi da neko ove

stihove sroči,

da mi ponovno

u zagrljaj skoči,

jer ona je izvor

Stranica 18

Nikako da je shvatim

Drugačija

Njene oči

Srce

Kristina Vranješ, 6.c

odmah sam na glavu

skočio.

Da izađem učinio sam

sve i svašta,

tu je proradila i moja

mašta!

Ipak se na vrijeme

vratila,

i moju muku skratila!

Opet je pobjegla

zatim,

ja nikako da je

shvatim!

Smijehu onda nije bilo

kraja,

Ajme, kao da su vidjeli

zmaja!!

Dominik Korbar, 7.b

Jednog je dana padala

kiša,

a moja je frendica

lovila miša.

Nisam vidio trag njen,

ona me zatvorila i pob-

jegla isti tren.

Kad sam ja to uočio,

“Nikad nisam tuđa,

nikad svačija,

uvijek sam svoja pa

makar i drugačija!”

More

Domagoj Stipčić, 5.a

Mi najmlađi

Sa jedne strane šume i gore,

odmah do toga prekrasno more.

Priroda čista na suncu blista,

hrana na stolu, priroda lista.

Slavonija ravna, ko najljepši sni,

a tamo dolje, sve još je bolje,

kamen i more, dobre volje,

palma do palme, maslina neka,

u dvoru svakom, puna je peka.

Kad tome dodaš Zagreb bijeli,

shvatiš da imaš što drugi bi htjeli.

Josip Špiljar, 7.b

Maslačak što se u travi žuti,

suncem obasjan, nešto sluti.

I kap kiše, jedna mala,

s drveta je na maslačak pala.

Tada leptir na njega sleti,

namoči krila, al ipak poleti.

Maslačak se i dalje u travi žuti,

opet i opet nešto sluti.

Kiša je pala,

a slutnja je stala.

Mia Vrenko, 7.a

pitam se, je li to san

ili java ?

Sve je tiho, ništa se

ne čuje

tek poneke pčele tiho

zuje.

A onda, mjesec izađe

i zlatno sunce zađe.

Sunce se budi,

vesele se ljudi.

Velika sjajna kugla

sjedi,

izgleda kao da je

od mjedi.

Prekrasno polje, zlat-

na trava ,

Opet nastane tama

i noć ostade s mjese-

com sama.

Ana Žderić, 7.a

Stranica 19

Tama

Moja Domovina

Početak i kraj

Noć

Mirko Vincelj, 4.c

obrazima.

Ja odlazim…

Gleda me u daljini,smijem se.

Smijem se sebi.

Odlazim u tamnu budućnost

svog života

bez njega, bez moje ljubavi.

Lea Petek, 7.a

Hodam…hodam od njega. Zadnji

zagrljaj je pao, čvršći nego ikada,

poljubac čarobniji od svih do sada.

A njegov pogled?

Njegove oči pretvorile su se

u tamu. Tamu koja

ispušta slanu kišu po njegovim

“Kad tome dodaš

Zagreb bijeli,

Shvatiš da imaš što

drugi bi htjeli.”

Maslačak

Cvijet

Anabela Strojnik, 1.c

Mjesec sja kao nikada do sada,

ugledah zvijezdu koja s neba pada.

Zaželjeh želju da mi ljubav u san dođe,

ali jutro pohita da mi noć što prije prođe.

Pred svitanje nova nada se budi,

tajanstvena noć dozvat će moj san ludi.

Kao ptica radosna vinuh se u zrak,

preživjet ću ovaj dan čekajući mrak.

Ponovo ljubav u san će mi doći,

da ostane znamen tajanstvene noći.

Klara Brigić,7.c

O zvijezdo mala

što s neba si

zasjala.

Pokaži mi put

u zemlju snova,

gdje svaki je dan

k`o godina nova.

Zvijezdo moja, ne

prestaj sjati,

jer bi moglo

sve stati.

Iva Herceg, 7.a

Gledam kroz prozor,

SNJEŠKO me gleda.

Gdje je bila bara

sad je santa leda!

Svi se vesele

kad vide brježiće bijele!

Pticama na grane

ostavljam hrane.

Došla je jesen,

smješka se kesten.

Tužan je orah,

postat će siromah.

Lipa ga tješi,

i slatko mu se smiješi.

A hrast se čudi,

hoće da poludi

Ivana Jonjić, 4.c

Medo se protegnuo,

u krevetić je legao.

Sada sniva

zimske snove

i pozdravlja vas do

Godine nove!

Lara Jakopović, 4.c

Stranica 20

Haiku

Tajanstvena noć

Pjesmica o jeseni

Bor

Tin Gajski, 8.b

Ljeto

Vrućina, more.

Jedino je potrebno

malo veselja.

Dora Prkačin, 5.b

Ima jedan crni kos

koji ima žuti nos.

Taj kos

ima žuti nos

zato što je bos.

Tena Tomić, 4.a

Vjesnik proljeća

Vjesnik proljeća,

uvijek samo jedan,

žuti je jaglac.

“Pred svitanje nova

nada se budi,

tajanstvena noć

dozvat će moj san

ludi.”

Tibor Vukelić, 5.a

Mi najmlađi

Zvijezda mala

Noćne sjene

nestaju,

snovi prestaju.

Svijetlo zamjenjuje

mrak,

sunca dolazi trak.

Ništa nije na miru,

vani je kao na

velikom piru.

Sjaji se rosa,

igraju se dva kosa.

Sara Koren, 7.a

Proljeće

Crni kos

Zimske slike

Kustošijo moja draga

ti više nisi mlada.

I baš zato kaj si stara

meni lepša od raja.

I dok ova stara škola

učenike broji,

spomenik palim borcima

ispred škole stoji.

Potok Kustošak teče

došlo je i proljeće.

I kad sjetim se imena

Kustošije

u srcu mi zagrije.

I nikad odselit se od

tuda neću,

Kustošijo, dijelit ću s

tobom sreću.

Matea Stojić, 4.c

Vodotoranj stoji,

mnoge godine broji.

A moja kuća stara

stoji nasred Vukovara.

Treba znat

da je tamo bio rat.

Neke kuće imaju ožiljke stare

VOLIM TE VUKOVARE!!!

Maja Kuzman, 4.c

mi kroji!

Di prvi put „kaj“

sam čula,

prvi put cipele obula,

prvi put ugledala dan,

prvi put otišla u san.

To mesto di zvona

Gde potoki bistri

teku

i preljevaju se

v reku,

di svi moji snovi

i prijatelji svi moji

-di moje rodno mesto

divne uspomene

zvone,

to mesto di svud se

deca čuju,

to mesto, o znaj-

TO MI JE RODNI

KRAJ!!!

Lara Jakopović, 4.c

Stranica 21

Bela

Moja Kustošija

Moj kaj

Cvijet

Nina Marenić, 1.c

Ka dođem iz škole,

za igru vrijeme je pravo

laje, skače, veseli se

tako meni kaže zdravo!

Marko Domagoj Groznik, 4.b

Moj pas Bela stalno je vesela.

Kosti žvakat voli,

zub ju tad ne boli.

U šetnju kada kreće,

nema veće sreće.

Na poštara laje,

nikad ne staje.

“Di prvi put „kaj“

sam čula,

prvi put cipele obula,

prvi put ugledala dan,

prvi put otišla u san.”

Moja ulica

Iva Prosenečki, 6.c

Moj Vukovar

Vučedolska golubica

Tina Kuzman, 4.c

PSIMA JE U ŽIVOTU TEŽE,

DOK IH LJUDI DRESIRAJU, PRESKAČU

SVE MREŽE.

NA ZUBIMA RIJETKO IMAJU PLAK,

ONI SU BRZI KAO VLAK.

PAS JE NAJBOLJI PRIJATELJ TEBI

U NEVOLJI TE IZNEVJERIO NE BI.

ZATO SVOG PSA ČUVAJ I PAZI,

KAD TI JE BLIZU TI GA POMAZI.

PAS ĆE TI NA LJUBAVI ZAHVALAN BITI,

KAD TE VIDI, RADOST NEĆE KRITI.

SVI PSI KAD BUDU STARIJI I VEĆI,

SJEĆAT ĆE SE ŽIVOTA U NEZAHVALNOJ

SREĆI.

PATRICK MALTAR, 4.B

Ima jedan pas po imenu Garo,

njemu je najljepše u mom kraju

svi ga maze i vole

jer najbolji je prijatelj i sva ga djeca

i odrasli vole.

Voli se igrati kao dijete,

a štiti nas i čuva kao odrasli čovjek.

Nitko nam ne može ništa,

jer je Garo tu.

Mario Babić, 4.b

A jabuka mene čisti

pa onda mogu

hodati po modnoj

pisti.

Tena Tomić, 4.a

Ja sam zubić bijeli

moja vlasnica mi se

uvijek veseli.

Kada mene popravljaju,

dobar lijek mi stavljaju.

Mala vlasnica

jede jabuku,

Indijanac mali

se svojom ribom hvali.

Moja riba je najveća

na svijetu

možda čak i na planetu.

Ovo se nije

dobro svršilo

zato što je

tučnjavom završilo.

Tena Tomić, 4.a

Stranica 22

Žuta dama

PSI

Zubić

Marko Uzelac, 5.c

Ta dama žuta jesen

je rana,

šapnula mi je jedna

stara vrana.

Lara Jakopović, 4.c

Svojom brzinom

su pčele

cijelu cestu pomele.

Bile su brze

kao strijele

zato što su htjele.

Tena Tomić, 4.a

Debla su dobila novu

boju kose.

Sada žuto lišće na

granama nose.

Grožđe slatko, slasna,

dama žuta.

Gljivice rastu kraj

šumskoga puta.

Puž

Lovro Herceg, 4.b

Mi najmlađi

Moj pas Garo

Pčele

Indijanac mali

Drvo

Grgo Volarević, 2.c

Božica Horvatić, 7.c – biologija

Petra Tišljar, 7.c – biologija

Karlo Boroš, 5.a – tehnička kultura

Martin Čus, 7.b – tehnička kultura

Klara Brigić, 7.c - tehnička kultura

Eduard Paradinović, 7.b - geografija

Ivan Blažanović, 8.a - geografija , talijanski

Anđela Primorac, 8.a - LIDRANO

NAJUZORNIJI RAZRED:

- 5.c -

NAJUZORNIJI UČENICI SU:

-5. RAZREDI - Luka Arambašić,5.b

-6. RAZRED1 - Florijan Bednjanec, 6.b

-7. RAZREDI - Leonarda Valentina Mrkoci, 7.b

-8.RAZREDI - Ana Domitrović ,8.c

NAJUZORNIJIA UČENIKCA GODINE:

- ANA DOMITROVIĆ, 8.C -

Pronađi u osmosmjerci sljedeće pojmove:

KOMPRESOR KOROZIJA

GRIJAČ ABRAZIV

OKOLIŠ TEHNIKA

STROJ BROJILO

ANTIROST

Napravili: Filip Ivanić, 7.b

Josip Špiljar, 7.b

Stranica 23

NAGRAĐENI UČENICI NAŠE ŠKOLE:

Mozgalica:

Što je to ? Prolazi a

nema noge.

Čuje se a nema zvuk.

Ima štapiće, a miču

se bez pomoći.

_ _ _ _ _ _ _

Ekologija

Helena Mrljić, 3.b

Leptir

Stella Carl, 6.c

Cvijet

Dora Zlatar, 3.a

List

Paola Strašćek, 6.a

Ptica

Mihael Brigić, 5.c

A N T I R O S T

G Z O H R G Č A

A J I Z O R O K

B N B C S I K I

R A R D E J O N

A K O Đ R A L H

Z T J E P Č I E

I N I F M M Š T

V L L J O R T S

Z NJ O H K T O S

Stranica 24

Stripovi

Mi najmlađi

Ljubav

Mara Šulenta, 8.b

2 pohlepe

Hilda Bednjanec, 8.b

Stranica 25

Naočale

Ana Domitrović,8.c

Stranica 26 Mi najmlađi

Čipka

Nika Kuzman, 4.c

Laura Majnarić, 5.b

Vicevi

Što je kokošima horor film?

Pečeno pile !

(Franjo Golemović i Ilija Nikolić)

Zašto plavuša nosi pušku u dućan?

Zato što na vratima piše VUCI.

(Lovro Jurić)

Pita Haso Muju: Kako ćeš prepoznati ribice u akvariju?

A on će: Ne znam.

Znači baciš malo hrane i ako je pojela onda je žensko,

a ako je pojeo onda je muško.

(Maria Zidanić)

Zašto plavuša ima okruglu sobu?

Zato da je mama ne stjera u kut.

(Sara Sudec)

Dva učenika kasne na sat…

I profesor ih pita:

-Zašto kasnite?

A oni će:

-Zato što je zvonilo prije nego što smo ušli!

(Tena Rod)

Sjedi Ivica u sobi i piše.

Uđe mu mama u sobu i upita: Što to radiš?

Ivica joj kaže: Pišem pismo Perici.

Mama: Kako, Ivice, ti ne znaš pisati.

Ivica: Ne brini mama ni Perica ne zna čitati.

(Zvonimir Juhar)

Zove plavuša Croatia Airlanes i pita:

-Koliko traje let od Zagreba do New Yorka?

Odgovara žena na telefonu:

-Samo trenutak.

Plavuša poklopi i kaže:

-Hvala na informaciji!

(Eduard Paradinović)

Glagoljica

Karlo Boroš, 5.a

Stranica 27

Još malo likovnih radova ...

Kišobrani

Samir Mehić, 1.c

Jakov Stojić, 1.c

Kokotiček

Ilija Bošnjak, 2.c

Kora drveta

Lorena Gavrić, 6.a

Pismo iz Zelengrada

Bruno Kolega, 2.a

Vode tekućice

Maša Ercegović, 3.b

Članovi novinarske i likovne grupe pod vod-

stvom profesorice Mire Rabljenović

Članovi foto grupe pod vodstvom profesori-

ce Marice Radoš

Dizajn školskog lista birali učenici sedmih

razreda. Izabran je dizajn učenice Klare

Brigić, 7.c

Fotografije i grafiku uređivale: Maria Zida-

nić, Tena Rod, Laura Majnarić

Tekst uređivale: Klara Brigić, Nives Tisaj,

Leonarda Valentina Mrkoci i mnogi drugi

Učeničke radove lektorirale profesorice

hrvatskog jezika: Mladenka Volović, Gorda-

na Kajić i Ljiljana Behaim

Suradnici — svi učenici čiji se radovi nalaze

u školskom listu kao i učenici koji su prido-

nijeli njihovom uređivanju

Ima nas i na webu

www.os-kustosija-zg.skole.hr

OŠ Kustošija,

Sokolska 7, Zagreb

Telefon: 37 50 307

Faks: 37 51 708

E-pošta: osk@zg.t-com.hr

"Dao Svevišnji da ova škola bude na korist

ovome vrijednome puku. Djeca njihova neka

crpu ovdje blagosloveno slovo nauke, plemenito

srce i poštenu dušu, da budu danas, sutra

značajni ljudi, čestiti općinari i pošteni Hrvati.

Ljubav neka veže nastavnike uz djecu jer iz ove

ljubavi rađat će se zahvalnost mališa koji će

biti najbolji zalog učiteljima, lijepe uspomene i

čestitoga života njihovih učenika.

Učiteljima koje je zapao najčasniji dio u

javnome radu jer imadu u rukama mlado

pokoljenje narodno, a prema tom i njegovu

budućnost, bila ova škola mjesto gdje će

uzgajati povjerenu im djecu, oplemenjivati im

um i srce. " – Riječi su pri blagoslovu

dvorazredne pučke škole, velečasnoga

gospodina Franje Horvata 22. rujna 1910.

Uredništvo školskog lista