sMark Mazower Balkan. Kratka povijestZa izdavaèa Damir AgièiæNaslov izvornikaThe Balkans. A short history© Copvright Mark Mazower, 2000.Prvo izdanje objavljeno je u Velikoj Britaniji pod naslovom The Balkans.Objavljuje se uz dopu�tenje Weidenfeld & Nicolson. Sva prava pridr�ana.A Weidenfeld & Nicolson Book© Copvright za hrvatsko izdanje: Srednja Europa, d.o.o., 2003-Nijedan se dio ove knjige ne smije reproducirati bez prethodnog pismenog dopu�tenja izdavaèa i vlasnika prava za hrvatski jezik, osim u sluèajevima kratkih navoda u prikazima. Izrada kopija u bilo kojem obliku povreda je zakona.CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèili�na knji�nica - ZagrebUDK 94(497)" 15/19"MAZOWER, MarkBalkan : kratka povijest / Mark Mazower ; preveo Kre�imir Krnic. - Zagreb : Srednja Europa, 2003.Prijevod djela: The Balkans. -Bibliografija. - Kazalo.ISBN 953-6979-11-XI. Povijest balkanskih zemalja - Novi vijekII. Balkanska regija - Povijest - Novi vijek430923096ISBN 953-6979-ll-XNa naslovnici je fragment razglednice iz Grafièke zbirke Nacionalne i sveuèili�ne knji�nice u Zagrebu. Zahvaljujemo na susretljivosti i ustupanju navedene razglednice koja prikazuje bosanskog prodavaèa limunade s poèetka 20. stoljeæa.Objavljivanje ove knjige financijski je pomoglo Ministarstvo znanosti i tehnologije Republike HrvatskeMark MazowerBALKANKRATKA POVIJESTPreveo Kre�imir Krnicsrednja europaZagreb 2003.ZAHVALEIskreno sam zahvalan Philu Nordu �to mi je dopustio da dvije godine provedem na Princetonu gdje sam imao sreæu upoznati izuzetne prijatelje i kolege. Za komentare, savjete, vodstvo i kritike u vezi s ovim projektom posebnu zahvalu zaslu�uju Peter Brown, Marwa Elshakrv, Laura Engelstein, Bili Jordan, Tia Kolbaba, Liz Lunbeck, Arno Mayer, Ken Mills i Gyan Prakash. Molly Greene i Heath Lowry strpljivo su me uvodile u osmanske èinjenice; Polymeris Voglis i Dimitris Li-vanios dali su brojne vrijedne prijedloge i kritike. U Londonu mi je Peter Mandler dao brojne savjete i pomogao. Johanna Weber sna�no me ohrabrivala i propitivala moj tekst redak po redak: rijeèima joj ne mogu iskazati zahvalnost. Zahvaljujem Nicholasu Dirksu i Tonyju Molhou jer su mi pru�ili moguænost da dijelove svojih postavki provjerim na sveuèili�tima Columbia i Brown. Fergusu Bremneru zahvaljujem za svje�e i poticajne ideje, kao i za oblikovanje naslovnice. Du�nik sam i Britanskoj akademiji te Zakladi Leverhulme za velikodu�nu potporu mome radu. Tijekom mnogih godina Dimitri Gondi-cas pretvarao je program Helenskih studija {Program in Hel-lenic Studies) na Princetonu u veliko sredi�te istra�ivanja i intelektualne razmjene. Njemu, kao zalog svoje dugotrajne zahvalnosti, divljenja i duboke ljubavi, posveæujem ovu knjigu.KRONOLOGIJANeki su datumi okvirni i pretpostavljeni330. Osnivanje Carigrada395. Podjela Rimskog Carstva6.-7. st. Slavensko osvajanje i naseljavanje865. Bugari primaju kr�æanstvo1071. Bitka kod Manzikerta: Seld�uci osvajajuAnatoliju1204. Carigrad poharan u Èetvrtom kri�arskom

pohodu1243. Mongoli porazili seld�uèke Turke1352. Osmanski Turci osvajaju Galipolje1402. Edirne/Adrijanopol postaje novi glavni gradOsmanskog Carstva1453. Osmanlije osvajaju Carigrad1463. Osmanlije osvajaju Bosnu1476. Vla�ka postaje vazalna dr�ava OsmanskogCarstva1512. Moldavska postaje vazalna dr�ava OsmanskogCarstva1526. Mohaèka bitka: Osmanlije porazili Ugre iosvojili Budim1571. Osmanska flota pora�ena u bitki kod Lepanta1573. Mleèani Osmanskom Carstvu predaju Cipar1669. Osmanlije od Mleèana osvajaju Kretu1683. Neuspje�an osmanski napad na Beè1699. Karlovaèki mir1711./1715. Fanariotski kne�evi poèinju vladati Podunavskim kne�evinamaVIIIKronologija1718. Po�arevaèki mir1736.-1739. Rusko/austrijsko-turski rat 1768.-1774. Rusko-turski rat 1770. Pobuna na Peloponezu1774. Mirovni sporazum u Kuèuk Kajnard�iju1787.-1792. Rusko/austrijsko-turski rat 1797. Kraj Mletaèke Republike1804. Prvi srpski ustanak1815. Drugi srpski ustanak1821. zapoèinje Grèki rat za nezavisnost1827. Bitka kod Navarina1830. Nezavisnost Grèke1839. Reforma zakonodavstva u OsmanskomCarstvu1859. Ujedinjenje Podunavskih kne�evina[Rumunjska]1870. Stvaranje Egzarhata Bugarske pravoslavnecrkve1877.-1878. Rusko-turski rat1878. Sporazum u San Stefanu, potom Berlinskisporazum: autonomija za Bugarsku; Srbija, Crna Gora i Rumunjska priznate kao nezavisne dr�ave; Britanci okupirali Cipar; Austro-Ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu1893. Osnovana Unutra�nja makedonskarevolucionarna organizacija (VMRO)1903. Ilindenski ustanak1908. Pobuna mladoturaka. Bosanska aneksijskakriza1912. Prvi balkanski ratAlbanija priznata kao nezavisna dr�ava. Utvrðene granice 1921.1913- Drugi balkanski ratKronologija IX1914.-1918. Prvi svjetski rat1918. Osnovana Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca[Jugoslavija]1919-1922. Grèko-turski rat u Anatoliji1923- Sporazum u Lausanne izmeðu Grèke i Turskete razmjena stanovni�tvaTalijansko bombardiranje Krfa1939. Talijanska invazija na Albaniju1940. Rumunjska prisiljena prepustiti teritorij SSSR-u, Maðarskoj i Bugarskoj

Talijanska invazija na Grèku1941. Njemaèka invazija na Jugoslaviju i Grèku1941.-1944. Okupacija od strane Osovine: Stvaranje Nezavisne Dr�ave Hrvatske1944.-1945. Njemaèko povlaèenje s Balkana1946.-1949- Graðanski rat u Grèkoj1948. Razlaz Tita i Staljina1967.-1974. Diktatura u Grèkoj1980. Umire Tito1989- Slom komunistièkih re�ima u Istoènoj Europi1990.-1991. Borbe u Sloveniji i Hrvatskoj1992.-1995. Rat u Bosni1999. Rat na Kosovu izmeðu èlanica NATO-a i Srbije1UvodImenaZvuk, ime i izgled, vrijednost, uobièajena mjera i te�ina neke stvari - u pravilu pogre�no i proizvoljno odreðeni ... time �to su ljudi vjerovali u njih i �to su narastale od pokoljenja do pokoljenja, te oznake gotovo da su sra-sle sa stvari, postajuæi samo njezino tijelo: tako se od samog poèetka, gotovo uvijek, privid konaèno pretvara u bit i nastupa kao bit!Friedrich Nietzsche1Potkraj dvadesetog stoljeæa govorilo se kao da Balkan postoji oduvijek. Dvjesta godina prije toga taj pojam nije jo� ni postojao. Osmanlije nisu vladali Balkanom nego "Rumelijom", nekada�njim "rimskim" zemljama koje su osvojili od Bizantinaca. Sultanovi obrazovani pravoslavni kr�æani o sebi su govorili kao o "Rimljanima" ("Romaioi") ili, jednostavnije, kao o "kr�æanima". Zapadnjacima kojima su bili poznati klasièni regionalni pojmovi kao Makedonija, Epir, Dacija i Me-zija izraz "Balkan" malo je toga znaèio. "Oèekivanja su mi narasla", pisao je jedan putnik 1854., "kada sam èuo da æemo prijeæi Balkan; no ubrzo sam otkrio da to zvuèno ime oznaèava samo planinski lanac koji dijeli rijeke ili gorski prijevoj, �to nije nu�no znaèilo da pru�a i velièanstven ili romantièan prizor."2"Balkan" je izvorno bilo ime planinskog lanca, klasiènom upuæenom zapadnom putniku bolje poznatog kao "antièki Haemus", kojim se prolazi putem iz sredi�nje Europe do Kon-stantinopola. Poèetkom devetnaestog stoljeæa vojni su èasnici, kao Earl od Albermarlea, istra�ili njegove malo poznate padine. "Unutra�njost Balkana", pisao je pruski diplomat koji je tuda pro�ao 1833., "slabo je istra�ena i poduzeto je svega nekoliko toènih mjerenja visine." Malo se toga promijenilo dvadeset godina kasnije kada su Jochmusove Zabilje�ke s puta na Balkan ili planinu Haemus izlo�ene Kraljevskom geografskom dru�tvu. Preko te je planine ruska vojska napredovala prema Carigradu 1829. i 1877. godine. "Prelazak preko Stare planine", pisao je autor jedne popularne povijesti rusko-4Uvodturskog rata 1877. godine, "mora se smatrati jednim od naj-znatnijih uspjeha ovog rata."3Do tog je doba �aèica geografa veæ pro�irila znaèenje rijeèi tako da je ona oznaèavala èitavdruèje, i to uglavnom na temelju krive pretpostavke da se planinski lanac Balkan prote�e kroz èitav poluotok jugoistoène Europe, slièno kao �to Pirineji oznaèavaju vrh Iberijskog poluotoka. U osamnaestom stoljeæu geografsko poznavanje turskih zemalja bilo je vrlo maglovito; jo� 1802. John Pinkerton zabilje�io je kako su "noviji zemljovidi tog podruèja jo� uvijek vrlo manjkavi". Veæina znanstvenika, ukljuèujuæi grèke autore najranije studije o tom podruèju, rabila je uobièajeniji izraz "europska Turska", a spominjanje Balkana ostalo je rijetkost jo� dugo u devetnaestom stoljeæu. Nema ga, primjerice, u spisima uèenog istra�ivaèa Ami Bouea, èije je podrobno istra�ivanje èitavog toga podruèja - La Turquie d'Europe iz 1840. - postavilo standarde za toènost i detalje koji se generacijama nisu dosegli.4Prije 1880. nisu se puno spominjali niti balkanski narodi. Svijet pravoslavlja obuhvaæao je jednako Grèku i Slavene i trebalo je dosta vremena da bi se pojavila etnografska i politièka razlikovanja razlièitih pravoslavnih zajednica. Godine 1797. revolucionarni buntovnik Riga� Velestinlis, nadahnut Francuskom revolucijom, predvid

io je propast sultana i proglasio nu�nost uspostavljanja Helenske republike u kojoj bi se graðanima priznali svi narodi "Rumelije, Male Azije, Arhipelaga, Moldavske i Vla�ke" bez obzira na njihovu "vjersku i rasnu razlièitost". U toj je Rigasovoj prostranoj buduæoj republici grèki trebao biti jezik uèenosti i upravljanja. Jo� sredinom 19. stoljeæa upuæeni su se komentatori podsmjehivali "povr�nim promatraèima koji su Slavene smatrali 'Grcima' jer ih je veæina 'grèke' vjere". Èak je i njemaèki znanstvenik Karl Ritter predlagao da se cijelo podruèje ju�no od Dunava nazove Halb-insel Griechenland ("Grèki poluotok"). "Sve do nedavna", pisao je britanski povjesnièar E. A. Freeman 1877. "veæina je Europljana na sve pravoslavne turske podanike gledala kao na Grke".5Imena5Jo� dugo nakon neizbje�nog rasta slavenskih nacionaliza-ma bilo je te�ko dokuèiti kakvi æe oblici dr�ava i naroda naslijediti Turke. Neki su promatraèi zami�ljali niz samoupravnih kr�æanskih politièkih jedinica pod opæim osmanskim vrhovni�tvom, dok su drugi predviðali podjelu podruèja izmeðu grèke dr�ave i ju�noslavenske federacije. Gotovo da nitko nije predvidio proces podjele koji se uistinu dogodio. "Jo� i danas", pisao je jedan francuski autor 1864., "èesto èujem ljude da pitaju kome pripada kr�æanski �ivalj u Turskoj - Rusiji, Austriji, Francuskoj? A kada neki sanjari odvrate: 'Ti narodi pripadaju sebi' - kakve li zabave, kakva li jada zbog tog uto-pizma."6Tijekom osamnaestog i devetnaestog stoljeæa izraz "europska Turska" bio je omiljena geografska kovanica. No 1880-ih dani su "Europskoj Turskoj" oèito bili odbrojani. Dr�ave koje su je naslijedile - Grèka, Bugarska, Srbija, Rumunjska i Crna Gora - pojavile su se tijekom devetnaestog stoljeæa kao kandidati koji æe podijeliti �to je preostalo. Izmeðu 1878. i 1908. diplomatske konferencije postupno su smanjivale osmanski teritorij, a ono �to je preostalo stavile su pod nadzor velikih sila. Zapadni putnici, novinari i propagandisti pohrlili su u to podruèje i popularizirali novu, �iru uporabu pojma "Balkan". U vrijeme izbijanja Prvog balkanskog rata 1912., kojim je prestala osmanska vladavina u Europi (izvan neposrednog zaleða Carigrada), taj je izraz veæ bio u opæoj uporabi. Èistunci su se jedili. Jedan njemaèki geograf ljutito govori o "jugoistoènom europskom - ili kako ga neki sve vi�e zovu, ponavljajuæi pola stoljeæa staru gre�ku, Balkanskom poluotoku". Bugarski se struènjak �alio da "se to podruèje krivo naziva Balkanski poluotok". No bujica je bila protiv takve pedanterije. Za manje od pola stoljeæa, najvi�e zbog iznenadnih vojnih i diplomatskih promjena, novi se geografski pojam ukorijenio u svakodnevnom govoru. Veæ 1917. standardna povijest "istoènog pitanja" govorila je o "zemljama koje su geografi pro�le generacije opisivali kao 'europsku Tursku', no za koje smo, prisiljeni politièkim promjenama, morali pronaæi novo ime.6UvodIme koje se opæenito pridaje tome podruèju jest Balkanski poluotok' ili, jednostavno, 'Balkan'."7Od samog poèetka Balkan je bio vi�e od geografskog pojma. Taj je izraz, za razliku od onih koji su mu prethodili, bio nabijen negativnim konotacijana - nasiljem, grubo�æu, primitivizmom - do te mjere da im je te�ko naæi sliènog. "Za�to 'barbarska Europa?" pitao je novinar Harry de Windt u svojoj istoimenoj knjizi iz 1907. godine. "Zato ... �to taj izraz toèno opisuje divlje zemlje bez zakona izmeðu Jadranskog i Crnog mora." Naviknuta na povijest pobune i osvete koja se protezala gotovo stoljeæe unazad, a koja je kulminirala nakon 1900. u teroristièkom bomba�kom napadu VMRO-a (Unutra�nja makedonska revolucionarna organizacija), srpskom kraljoubojstvu iz 1903. i brojnim masakrima koje su tijekom balkanskih ratova poèinile sve strane, Europa je vrlo brzo poèela povezivati to podruèje s nasiljem i krvoproliæem. Desetljeæe daljnjih borbi koje je zavr�ilo 1922. grèkim porazom od strane Turske u Maloj Aziji i nasilnom razmjenom stanovni�tva s gotovo dva milijuna izbjeglica, malo je utjecalo na promjenu te slike. Istina, balkanski su narodi sada vladali sami sobom kao �to su �eljeli njihovi brojni zapadni zagovaratelji. No kakav je bio uèinak? Niz malih, meðusobno suprotstavljenih i unutarnje netolerantnih dr�ava, nesposobnih za samostalan �ivot. Izgledalo je to upravo kao kleinstaaterei kojeg su se bojali protivnici neogranièenog �irenja nacionalnih dr�ava. Liberali su te�ko mogli pomiriti svoj sretni ideal nacionalnog samoodreðenja s realno�æu rascjepkanog i nestabilnog svijeta. U sluèaju novih

dr�ava kao �to su Njemaèka i Italija, nacionalizam devetnaestog stoljeæa spojio je u veæu i gospodarski razumniju cjelinu slabe zastarjele dr�avice; na Balkanu je ishod bio sasvim suprotan.8U meðuraæu su romanopisci i redatelji to podruèje pretvorili u pozornicu prikladnu za egzotiène trilere o korupciji, brzom ubijanju i lakom zloèinu. Za Erica Amblera u The Mask ofDimitrios Balkan je simbolizirao moralni pad same meðu-ratne Europe. Za manje sofisticiranu Agathu Christie u njezinom romanu The Secret of Chimneys iz 1925. Balkan je domImena7zlotvora Borisa Anchoukoffa koji dolazi iz "neke od balkanskih dr�ava ... Glavne rijeke - nepoznate. Glavne planine -takoðer nepoznate no prilièno brojne. Glavni grad, Ekarest. Stanovni�tvo, uglavnom �umski razbojnici. Hobi, ubijanje kraljeva i podizanje revolucija." Kao �to je na poèetku svog putopisa Black Lamb, Grey Falcon pisala Rebecca West: "Svakako, nasilje je sve �to sam znala o Balkanu: sve �to sam znala o ju�nim Slavenima." Poznati film noir Jacquesa Tour-neura Cat People iz 1942. i�ao je èak i dalje te pretvorio Balkan - kroz nevoljni lik junakinje u filmu koja je Srpkinja -u leglo "drevnoga grijeha" koji ljude pretvara u smrtonosne seksualne predatore koji prijete uni�tenjem "normalnih, sretnih �ivota" obiènih Amerikanaca.9U poslijeratnom razdoblju neki su od tih kli�eja oslabili. Tijekom Hladnog rata Balkan je i�èezao iz svijesti zapadnjaka, a "�eljezna zavjesa" prolazila je jugoistoènom Europom dijeleæi Grèku od njezinih komunistièkih susjeda. Albanija je postala sasvim nedostupna. Titovu su Jugoslaviju idealizirali i amerièki politièari i europska nova ljevica; govor o meðunarodnoj nesvrstanosti i radnièkom samoupravljanju u zemlji na�ao je prijemèive slu�aèe u inozemstvu. Ceausescuova vlast u Rumunjskoj poznatija je bila po svojemu jasno izra�enom protusovjetskom raspolo�enju u vanjskoj politici, nego po krajnjem tlaèenju vlastitog naroda. Uglavnom, Grèka je postala granièni dio �Zapada" dok su ostale balkanske dr�ave predstavljale najmanje poznati dio komunistièke Istoène Europe. Masovni turizam dovodio je milijune gostiju na pla�e i skija-li�ta i pretvorio seoski naèin �ivota u veèernju zabavu. Slikovitost je zauzela mjesto nasilnosti, a najgore su te�koæe, koje su èekale veæinu turista, bile slabe ceste i neobièni zahodi.Bili su to povoljni ishodi dugotrajnog mira koji je zadesio Europu s Hladnim ratom. Mnogima to danas ne izgleda samo daleko, nego sasvim nevjerojatno, kao neki zijev u kojemu se privremeno bio prikrio stvarni karakter Balkana. Od pada komunizma na jugoistoènu je Europu postalo lak�e gledati kao na jednu cjelinu, no istovremeno su se ponovno pojavile idobro poznate negativne konotacije. U stvari, borbe kojima je prethodio raspad Jugoslavije vjerojatno su vi�e nego ikad prije uèvrstile takvo gledi�te u opæoj predod�bi: nisu vi�e samo Tito i komunizam bili krivi za masovno nasilje, veæ same etnièke razlièitosti i dugotrajni povijesni rascjepi izmeðu vjera i kultura. Te�ko je i pronaæi ljude koji se o tome podruèju povoljno izra�avaju, a jo� je te�e o njemu raspravljati izvan okvira dobra i zla. Zadatak je ovog djela vidjeti mo�e li se na Balkan gledati svje�im pogledom osloboðenim prizme "Balkana" s kojom smo tako dugo �ivjeli.Da intelektualna povijest zapadnih stereotipa o Balkanu nije du�a od stotinu godina, te�ko bismo objasnili utjecaj koji jo� i danas ima na nas. Sam izraz, iako razmjerno novijeg datuma, temelji se na drugim primislima koje se�u znatno dublje u zapadnu misao. Jedna je od njih napetost izmeðu pravoslavnog i katolièkog kr�æanstva koja se jasno iskazala u kri�arskom pljaèkanju bizantskog Carigrada 1204. godine. No svakako je jo� va�niji od toga duboki procijep meðusobnog neshvaæanja �to le�i izmeðu kr�æanskog iskog svijeta koji su veæ du�e od jednog tisuæljeæa - od sedmog, barem do kraja sedamnaestog stoljeæa - bili zapleteni u teritorijalne i misaone bitke u Europi.Na prvi d�ihad koji je muslimansku kulturu pro�irio podruèjem koje se protezalo od �panjolske (i velikog dijela Afrike) do indijskih i kineskih granica, kr�æanstvo je odgovorilo iberijskom rekonkvistom, vraæanjem prodruèja ju�ne Italije i, �to je jo� va�nije, kri�skim pohodima. "Sveti ratovi za Sredozemlje" mo�da su, kao �to ka�e Eric Christiansen, bili "jadno traæenje vremena, novca i �ivota." No iako ni dva stoljeæa borbe protiv Saracena nisu kr�æanstvu uspjela ponovno pribaviti Jeruzalem, ta je borba u kr�æanskoj Europi znatno pridonijela osna�ivanju tradicije vojne nesno�ljivosti prema hereticima, nevjernicima i nadasve prema muslimanima. Dok su muslimanski vladari prihvaæali podanike nemuslimane (nemuslimani su uvijek bili veæina na osmanskom Balkanu), kr�æansk

e su dr�ave protjerivale muslimane (i strogo nadzira-Imena9le naselja manjih �idovskih zajednica jo� od srednjovjekovlja) i smatrale ih prijetnjom.10Drugi su islamski pohod protiv kr�æanstva vodili Turci, nomadski narod iz sredi�nje Azije. Izmeðu jedanaestog i sedamnaestog stoljeæa turkijski su narodi postupno pregazili i porazili Bizantsko Carstvo, osvojiv�i kr�æanska izdvojena naselja na istoènom Egeju i na rubnim podruèjima oko Crnog mora, povremeno nadiruæi i kroz Ugarsku do germanskih podruèja u srednjoj Europi. Dva puta su osmanske vojske opsjedale Beè. Kr�æani su pad Carigrada 1453. godine tumaèili kao dokaz iskvarenosti pravoslavlja, krajnje pogre�nosti Bizanta kao carskog sustava i kao Bo�ju kaznu za ljudske grijehe. Dok su turski brodovi isplovljavali s talijanske obale, od pobo�nih se katolika tra�ilo da mole za "uni�tenje islama". Osmanska se dinastija vjerojatno smatrala nasljednikom opæeg rimskog i bizantskog kraljevstva, "Bo�jom sjenom na zemlji". No za mnoge kr�æane, kao za elizabetinskog povjesnièara Richarda Knolle-sa, bilo je to posljednje utjelovljenje islamske pogibelji i "neposredna prijetnja svijetu".11Unatoè vjerskoj nenaklonosti izmeðu kr�æana i muslimana, Europljani sedamnaestog stoljeæa po�tovali su Turke i bojali se njihove moæi, dosega i uèinkovitosti. "Gran Signore", kako su najèe�æe oznaèavali osmanskog sultana, smatrao se vjerojatno najmoænijim vladarom poznatoga svijeta. Renesansni promatraèi opisivali su ga kao nasljednika Aleksandra Velikog i rimskih careva te su povlaèili negativne usporedbe s neurednim stanjem kr�æanskih vojski. Godine 1525. i inaèe labava kr�æanska zajednièka fronta slomila se kada je francuski kralj i "najstariji sin Crkve" Franjo I. zatra�io savezni�tvo sa Sulejmanom Velièanstvenim protiv Svetog Rimskog Carstva. Svetogrdnim savezom ljiljana i polumjeseca zapoèelo je dugo savezni�tvo izmeðu katolièke Francuske i Turaka. Mleèani su takoðer bili impresionirani naizgled bezgraniènim teritorijalnim i ljudskim potencijalima sultanove ma�inerije izgraðene za rat. Veleposlanik Marco Minio veæ je 1521. upozorio da se èini kako Gran Signore "dr�i kljuèeve èitavog kr�æanstva."12Za Thomasa Fullera sultanovo je carstvo 1639- bilo "najveæe i najkompaktnije carstvo koje se ikada pojavilo. Uzmemo li more i kopno zajedno... i od Budima na zapadu do Taurusa na istoku, protezalo se oko pet tisuæa kilometara... Le�alo je u sredi�tu svijeta kao odluèan pobjednik koji pru�a otpor svima s kojima granièi i koji zapovijeda najplodnijim zemljama Europe, Azije i Afrike." Dvjema metropolama, Carigradom i Kairom, koje su zadivljivale posjetitelje svojom velièinom i patuljastim èinile London, Pariz, Amsterdam i Rim, njegova je velièanst-venost zasjenjivala podruèja kr�æanstva prepuna susjedskih trzavica. Njegova je moæ istovremeno privlaèila i odbijala Europljane. "Kada pogledamo koliko mnogo na�ih prelazi k njima", komentirao je Sir Henry Blount obraæenje kr�æana na islam, "a kako malo njihovih k nama, pokazuje se �to za neku stvar znaèi da privuèe ljude k sebi."13Taj osjeæaj po�tovanja prema osmanskom re�imu postupno je poèeo nestajati. Od druge polovice sedamnaestog stoljeæa nadalje, èak i prije no �to je o tome pisao Monte-squieu, osmanska se vlast sve vi�e opisivala kao "tiranija" ili "despotizam", ranija upuæivanja na vjersku toleranciju nestajala su i sve se vi�e nagla�avalo njezino bezakonje, oslanjanje na korupciju, iznuðivanje i nepravdu te nu�nost njezine propasti.Taj se pomak u nazorima zbio u vrijeme kada se ravnote�a snaga izmeðu Turaka i njihovih protivnika oèigledno mijenjala i èinilo se kao da su se osmanske vojske pribli�ile svojim krajnjim moguænostima. Sama je kr�æanska Europa jaèala zahvaljujuæi �irenju trgovine i carstava preko Atlantika, pojavi merkantilistièkog kapitalizma te izgradnji novog dr�avnog sustava nakon Tridesetogodi�njeg rata. Osobito je uzdizanje Rusije i habsbur�ke Austrije kao vojnih sila sposobnih da krenu u napad protiv Osmanlija stubokom promijenilo ravnote�u snaga u istoènoj Europi i crnomorskim podruèjima. Nakon druge opsade Beèa 1683- osmanska je sila u Europi jenjavala: habsbur�ke su vojske osvojile Ugarsku, Hrvatsku i okolna podruèja na koja su Habsburgovci naselili kr�æansko stanovni�tvoImena11i stvorili Vojnu krajinu. Carstvo je i iznutra slabilo. Sami su osmanski du�nosnici zamijetili sve slabiji nadzor sredi�nje dr�avne vlasti nad pokrajinama; �alovanje za zlatnim dobom �esnaestog stoljeæa postalo je stalna tema osmanske politièke literatur

e. U cijelom je carstvu, a osobito na Balkanu, �ivot postajao sve nesigurniji.14Takav politièki i gospodarski razvoj pratio je i znatan pomak mjerila vrijednosti. Nakon vjerskih ratova iz sedamnaestog stoljeæa, uspon znanosti i prosvjetiteljstvo donijeli su novu svjetovnost Europi, koja je unificirala elitnu kulturu i poli-tièko-vjerski ustroj Osmanskog Carstva pokazala sasvim staromodnim. Od tog trenutka pojavio se zapadni prezir prema bahatoj vjerskoj moæi - usmjeren protiv iskvarenih pravoslavnih prelata jednako koliko i protiv islamskih "fanatika" - koji traje sve do danas. U zapisima putnika, upuæenih ljudi i filozofa pojavilo se novo suprotstavljanje - izmeðu uljuðenog Zapada i barbarskog Istoka, izmeðu slobodoljubive Europe i despotskog Orijenta. On je, osjeæajan, spor i snovit, slu�io kao ogledalo zapadnom posjetitelju punom samopo�tovanja.15Sam je Balkan zauzeo polo�aj kulturalnog meðuzemlja izmeðu Europe i Azije - u Europi, ali ne njezin. U devetnaestom su stoljeæu putnici imali mnogo jasniji i izrazitiji osjeæaj nego njihovi prethodnici da napu�taju Europu i ulaze u Aziju onog trena kada stupe na osmansko tlo. Stojeæi 1875. na obali Save, granici izmeðu habsbur�ke Hrvatske i osmanske Bosne, mladi je Arthur Evans poèeo "shvaæati u kakvom smo to novom svijetu. I sami stanovnici Bosne o drugoj strani Save prièaju kao o 'Europi' i u pravu su; jer s obzirom na sve va�ne stvari, petominutno vas putovanje prebacuje u Aziju. Putnici koji su vidjeli turske pokrajine u Siriji, Armeniji ili Egiptu, zaèuðeni su kada po ulasku u Bosnu odjednom ugledaju poznate azijske i afrièke scene reproducirane u pokrajini europske Turske." Zapadnjaci su zamijetili nesigurnost privatnog vlasni�tva, misterioznost osmanskog zakona te jasnu i va�nu razliku izmeðu vladajuæe i podreðene vjere. Najvi�e ih se dojmio niz estetskih, gotovo teatarskih utisaka - neoèekivane boje, miri-12Uvodsi, mje�avine naroda. Iskrcav�i se u Prevezi, nasuprot Jonskog otoèja, mladi je Henry Holland 1812. zapisao: "Kada se stigne u to podruèje, okolina se odjednom mijenja i pred oèima imate novu vrstu biæa, sa svim onim �arenim dodacima orijentalnog karaktera i krajolik koji je tako dugo odu�evljavao ma�tu u prièama o Istoku. Specifiène navike Turaka, koje oni izvode iz svoje vjere i drugih okolnosti, èine tu promjenu gotovo jednako oèitom u prvom turskom gradu u koji uðete kao i u onima znatno pomaknutima od blizine europskih nacija." Stoljeæe kasnije mladi je ruski novinar, kasnije proslavljen kao Lav Trocki - gledao kroz prozor vagona tijekom puta iz Budimpe�te do Beograda u predveèerje Prvog balkanskog rata i priznao: "Istok! Istok! Kakva mje�avina lica, odjeæe, etnièkih tipova i kulturnih razina!"16Nelagodno meðupro�imanje Europe i Azije, Zapada i Istoka, nalazi se u veæini suvremenih opisa Balkana. Europu se gleda kao uljudbenu snagu, koplje koje se zabija u pasivnu orijentalnu materiju. Putnici obièno komentiraju znakove "europskog" �ivota kao �to su kuæe sa staklom na prozorima, pribor za jelo, kabarei ili hoteli s bilijarom. Balkanski se gradovi obièno opisuju kao da imaju europsku fasadu iza koje se krije orijentalna - u znaèenju pitoreskna ali prljava, vonjava, drvena i neplanirana - stvarnost. �eljeznice su europske, vagoni nisu; tehnologija je definitivno europska, ali vjerski obredi nisu. Dru�tveno se tkivo gotovo uvijek dijeli na modernu vanj�tinu i tradicionalni sadr�aj. Orijentalna zbilja - moæ vjere, prete�itost agrarnog siroma�tva - smatraju se pojavama koje se stoljeæima nisu promijenile. Potkraj devetnaestog stoljeæa, kao �to svjedoèe brojna izvje�æa, zapadnom je putniku - izlo�enom opojnom odu�evljenju i senzualnom orijentalizmu koji su pru�ali pisci poput Pierrea Lotia - bilo zapravo nemoguæe vidjeti Balkan ikako drugaèije.Diplomatski se smatralo - unatoè vezi s Francuskom - da Osmansko Carstvo le�i izvan europskih zajednica moæi. Nije, primjerice, imalo predstavnika na Beèkom kongresu 1815., a tumaèi meðunarodnog zakona iskljuèili su ga iz "kr�æanskeImena13porodice naroda". Jedino �to ga je uvelo u europsku zajednicu - i to zbog njegova oèitog propadanja i zabrinjavajuæeg jaèanja Rusije - bila je realpolitik. Vodeæi Krimski rat, uglavnom da bi Turke spasile od Rusa, pobjednièke su sile 1856. konaèno obznanile da se "Visokoj Porti dopu�ta da sudjeluje u prednostima javnog zakona i europskog sustava". Zauzvrat, Porta se obvezala kako æe provesti reforme u vezi s vlasni�tvom, pravosuðem i vjerskom jednako�æu za koje su kr�æanske sile smatrale da su nu�ne za mode

rnu civiliziranu dr�avu.17Turci nikada nisu prihvaæeni kao Europljani. U sve vi�e rasno obojenom rjeèniku devetnaestog stoljeæa oni su oznaèavani kao �Azijati", �nomadi", �barbari" koji vladaju �zemljama u kojima se rodila europska civilizacija". �Turci se", pisao je lord John Russell 1828. �izgleda, u svakom sluèaju razlikuju od nacija koje zautimaju ostatak Europe." Èak i za Lathama, jednog od najuva�enijih viktorijanskih etnografa, �Turèin je Europljanin isto koliko je i stanovnik Nove Engleske Amerikanac, to jest, ne u strogom smislu." Latham je s prezirom gledao na ideju da su Turci �do�ljaci" u Europi ili �Azijati" u bilo kakvom smislu, ali je smatrao da su zbog svoje vjere �neprikladni pripadnici europskog sustava". Muslimane se smatralo sklonijima barbarskim djelima nego kr�æanske podanike. �Nijedan rat, stari ili suvremen", pisao je jedan amerièki diplomat 1842., �nije se vodio s tako upornim bijesom i s takvom ok-rutno�æu kao onaj koji su vodili Turci protiv Grka. Treba se èuditi �to su europske kr�æanske nacije tako dugo �utke gledale zloèine poèinjene u njemu." Unatoè zapisima ljudi poput Georgea Finlava, èija Povijest grèkog rata za nezavisnost nije nimalo uljep�avala opise meðusobnog �rata do istrebljenja", u ma�ti obiènih ljudi nasilje je bilo jednosmjerno. To jednostrano zgra�anje uspje�no je obuzdano Gladstoneovim raskrinkavanjem �bugarskih strahota": ono je nesumnjivo pokazalo da su i kr�æani poèinili zloèine ili ih povremeno namjerno izazvali. �Kada musliman ubije muslimana, to se ne raèuna", sa�ela je europski stav Edith Durham. "Kada kr�æanin ubije muslimana, to je pravedan èin; kada kr�æanin ubije kr�æanina14Uvodto je kriva prosudba o kojoj je bolje i ne prièati; tek kada musliman ubije kr�æana dolazimo do potpunog zloèina."18Sljepoæa kr�æanske Europe za muslimanske �rtve previdjela je velika kretanja stanovni�tva koja je potakla osmanska propast. "Na Zapadu ljudi èesto govore o prebacivanju svih Turaka, odnosno muslimana, u Aziju kako bi se europska Turska pretvorila u jedinstveno kr�æansko carstvo", zapisao je Ami Boue 1854. godine. "Takva bi odluka bila jednako nehumana kao �to je bilo i protjerivanje �idova iz �panjolske ili protestanata iz Francuske i svakako je jedva odr�iva buduæi da Europljani stalno zaboravljaju da su muslimani u europskoj Turskoj veæinom Slaveni ili Albanci koji imaju pravo na zemlju jednako kao i njihovi kr�æanski sunarodnjaci." Ipak, prema nekim procjenama gotovo pet milijuna muslimana izbaèeno je iz nekada�njih osmanskih zemalja na Balkanu i crnomorskom podruèju tijekom jednog stoljeæa nakon 1821.; samo s Balkana, dobrovoljno ili ne, izmeðu 1878. i 1913. u buduæu Republiku Tursku emigriralo je od 1,7 do 2 milijuna muslimana. Turski je jezik prestao slu�iti kao regionalni lingua franca, urbana su sredi�ta preuzeli kr�æanski do�ljaci, a osmanske graðevine smi�ljeno su uni�tenili ostavljene da propadnu. Postavljanje eksploziva u d�amije i druga arhitektonska remek-djela u Bosni i Hercegovini ranih 1990-ih, bilo je tako nastavak, u ekstremnom obliku, procesa deislamizacije koji je zapoèeo desetljeæima ranije.19Kada je 1912.-1913. Osmansko Carstvo izbaèeno s Balkana, mnogi su na Zapadu to vidjeli kao konaèan izgon �azijske" sile iz Europe te pobjedu vjerske i rasne snage kr�æanstva. Prema amerièkom novinaru Fredericku Mooreu u èasopisu National Geographic, azijski su Turci tlaèili svoje europske podanike nametnuv�i im islamska pravila. Poku�ali su svoju rasu ojaèati preobraæenjem, no na kraju nisu mogli prevladati biolo�ki nadmoæne èistokrvne Europljane kojima su vladali. Sada æe "[Turèin] otiæi natrag u Aziju odakle je i do�ao prije mnogo stoljeæa jedva promijenjen svojim dru�enjem s europskim narodima koje je dr�ao na stupnju na kojem ih je i na�ao - uImena15srednjovjekovnim uvjetima, sa svim barbarizmom srednjovjekovne Europe, sa svom njezinom �ivopisno�æu, njezinom bojom, prljav�tinom i nepromi�ljenom vjerom". Za buduænost Moore predviða slabu promjenu meðu onima koji su prije vladali carstvom, jer je "[Turèin] musliman, a du�a je pravog muslimana ravnodu�na na promjene". No "za pro�irene balkanske dr�ave izvjesno je predvidjeti skori razvoj na liniji suvremenosti jer smo vidjeli kako su sve one u doba velikih te�koæa veæ barem djelomice ispunile svoje te�nje za prihvaæanjem civiliziranih europskih institucija."20Mooreovo predviðanje u potpunosti je bilo u skladu s uobièajenim liberalnim oèekivanjima razmjernih civilizacijskih moguænosti islamskih i kr�æanskih naroda. Ono je odra�avalo shvaæanje koje je u ostatku Europe stvorilo moæne i utjecajne lobije za osloboðenje

Bugarske, Srbije i Grèke od osmanske vlasti. No upravo je takvo gledi�te prouzroèilo gotovo neizbje�no razoèaranje koje je uslijedilo. Veæ 1836., nakon prve pobjede balkanskog nacionalizma, francuski je putnik u Grèkoj uoèio emocionalni pomak. "Trebalo je �aliti Grke kao turske robove", pisao je. "Nekoæ slobodni Grci sada su samo za-pla�eni. Njihov je �ivot niz kraða i zlostavljanja, pale�i i ubojstva njihova su uobièajena svakodnevica." Na slièan je naèin, samo br�e i jo� grublje, uni�ten i liberalni optimizam 1912. godine. Pobjednièke balkanske dr�ave, jo� svje�e od pobjede nad osmanskom vojskom, odmah su se okomile jedna na drugu u Drugom balkanskom ratu. Pojavile su se vijesti o brutalnosti koju je regularna vojska provodila nad civilima, osobito u Makedoniji, na Kosovu i na crnogorskoj granici. "Tako to izgleda kada se pogleda izbliza", izvje�tavao je Trocki. "Meso trune, i ljudsko i volovsko; sela su postala vatreni stupovi; istrebljuju se osobe koje nisu mlaðe od dvanaest godina", svi postaju bezosjeæajni, gubeæi svoj ljudski vid."21Na sve to u lipnju 1914. godine do�lo je ubojstvo prijestolonasljednika Franje Ferdinanda koje je izveo srpski nacionalist, student Gavrilo Princip. Druga bosanska kriza i treæi balkanski rat u dvadesetom stoljeæu pretvorili su se u konti-16Uvodnentalno krvoproliæe koje je konaèno razorilo stari europski poredak. Ako ni zbog èega drugog, a ono zbog toga Balkanci su od tada prokleti u europskoj svijesti. Samo su pojedinci naj-naklonjeniji nekoj od tih malih nacija nastavili tvrditi da ih valja podr�avati. Jo� je manje bilo onih koji su se trudili utvrditi da ih ne treba optereæivati kulturnim pretpostavkama Zapada, veæ da ih treba razumijevati prema njihovim mjerilima.Toènije i manje iskvareno poimanje Balkana tra�i od nas da poku�amo raspetljati naèine na koje su se stavovi o tom podruèju oblikovali ne samo dogaðajima koji su se tamo zbili, veæ i �iroko ra�irenim prièama o razvitku europskog identiteta i civilizacije. Osnovni je historiografski izazov kako uklopiti stoljeæa osmanske vlasti u prièu o kontinetnu kao cjelini. Mnogim je istaknutim europskim znanstvenicima odgovor bio oèit. Sir John Marriott zapoèinje svoju trezvenu povijest istoènog pitanja jednostavnom tvrdnjom da je "prvenstveni i najhitniji èimbenik u tome problemu nazoènost strane tvari uklopljene u samo tkivo Europe. Ta je tvar osmanski Turèin." Drugim rijeèima, osmanska je vlast otkinula Balkan od ostatka kontinenta i uvela to podruèje u novo mraèno doba, buduæi da je - kako je to izrekao poljski povjesnièar Oskar Halecki -�tijekom cijele europske povijesti u u�em smislu, Europa bila gotovo istoznaèna s kr�æanstvom." Èinjenica da je prije Turaka to podruèje bilo sastavni dio tek ne�to manje prezrenog Bizantskog Carstva samo je osna�ila takav stav o ovom problemu.22Ne prihvaæaju svi to pojednostavljeno izjednaèavanje Europe s (katolièkim) kr�æanstvom. Arnold Tovnbee i istaknuti rumunjski povjesnièar Nicolae Iorga dokazivali su, u skladu s tvrdnjama samog Mehmeda Osvajaèa, da je uistinu Osmansko Carstvo bilo pravi nasljednik bizantske pravoslavne "sveopæe dr�ave". Osobito je Iorga isticao da je postojao �Bizant nakon Bizanta", koji je pre�ivio pod sultanskom vla�æu. No te tvrdnje o bliskosti koje bi mogle povezati kr�æanstvo i islam uglavnom nisu imale prista�a. Mnogo je vi�e znanstvenika - i vjerojatno veæina javnog mnijenja - slijedilo Haleckog koji je ustrajavaoImena17na tome da se "s europske toèke gledi�ta mora primijetiti kako Osmansko Carstvo, potpuno strano svojim europskim podanicima po podrijetlu, tradiciji i vjeri i ne uklopiv�i ih u novu kulturu, tim podanicima nije donijelo ni�ta osim strane prevlasti koja ih je na otprilike èetiri stoljeæa odvojila od sudjelovanja u europskoj povijesti".Na tragu tih razmi�ljanja, dr�ave koje su nastale na Balkanu svoje nacionalne korijene tra�e u srednjovjekovlju ili klasiènom razdoblju, a svoje povjesnièare potièu da razdoblje osmanske vlasti proðu �to je br�e moguæe, kao da se tijekom tih godina nije zbivalo ni�ta dobra. "Kada je potkraj èetrnaestog stoljeæa Bugarska potpala pod osmansku vlast", tvrdio je 1981. Todor �ivkov, "zaustavljen je i obrnut prirodni tijek njezine povijesti." Takvo je gledi�te prethodilo �ivkovljevu komunistièkom re�imu i nad�ivjelo ga. Srpska legenda o Kosovskoj bitki 1389. odra�ava istu zadojenost pitanjem prava nasljeða. Grèki povjesnièari i èuvari tradicije puno su skloniji obraðivanju antièke, bizants

ke ili suvremene povijesti, nego osmanskog razdoblja. Britanski povjesnièari, u cjelini gledano, ne tro�e mnogo vremena pitajuæi se koliko njihova zemlja duguje svojemu anglosaksonskom, normanskom ili hanoverskom nasljeðu; no pitanja kontinuiteta, prekida i povijesnog nasljeða neizbje�na su na Balkanu buduæi da je ono �to Halecki naziva "europska toèka gledi�ta" oblikovalo velik dio zanimanja znanstvenika i javnog mnijenja u samom tom podruèju. A to nije zato �to ljudi tamo imaju neobiènu sklonost da se izgube u maglovitosti vremena, veæ vi�e zbog toga �to biti Europljanin nije znaèilo ni�ta manje nego pobijati legitimnost osmanske pro�losti. Za èlanstvo u europskom klubu postalo je nu�no obnoviti divljenja vrijedno pamæenje nacionalne borbe i otpora imperijalnom pritisku. Drugim rijeèima, nacionalistièke strasti i gorljivost izrazi su nastojanja da se stvori svojevrstan povijesni pedigre koji je nekoæ - ako ne jo� uvijek - zahtijevala sama Europa.23Buduæi da su dugo vremena balkanske zemlje imale lo� ugled u Europi, nekim je znanstvenicima bilo te�ko oduprijeti se izno�enju vrlina tog podruèja. Nacionalne su povijesti18Uvoddonedavno predstavljale pro�lost kao neizbje�nu i sasvim zaslu�enu pobjedu nacije nad njezinim neprijateljima. Tek je nedavno razoèaranje u nacionalizmu uzgojilo nostalgiju za vremenom carstva. Nova struja u osmanistièkoj historiografiji nagla�ava etnièki i vjerski su�ivot pod sultanima i pretvara carstvo u svojevrstan multikulturni raj avant la lettre. No blistava inaèica slike osmanske vlasti nije ba� neki pomak na bolje u odnosu na stari negativan stav, osim kao njegov ko-rektiv. Unatoè tome �to je tijekom niza stoljeæa vjerski su�ivot bio prihvaæeniji pod Osmanlijama nego gotovo igdje u kr�æanskom svijetu, èinjenica je da to nije znaèilo i vjersku jednakost. Ako i nije bilo etnièkih sukoba, to nije bilo zbog "sno�ljivosti", veæ stoga �to medu sultanovim podanicima nije bilo ideje nacionalnosti i stoga �to je kr�æanstvo nagla�avalo "zajednicu vjernika" vi�e nego etnièku solidarnost.24Normativna povijest postavlja model povijesnog razvoja i potom obja�njava otklone od njega. Svijest devetnaestog stoljeæa zajamèenim je smatrala da povijest djeluje na taj naèin i da je ono �to se opisuje uspjeh ili neuspjeh bilo kojeg dru�tva da se uspne stazom napretka iz zaostalosti i barbarizma do civilizacije. Znanstvenici dvadesetog stoljeæa, skloni govorenju o putu od tradicije do suvremenosti, promijenili su termine, ali su veæim dijelom zadr�ali taj isti linearni pogled. Iskoristili su prividno univerzalne modele gospodarskog razvoja i politièke demokratizacije ne bi li razumjeli za�to su balkanske dr�ave i dru�tva ostali siroma�ni i nestabilni te za�to se nisu preobrazili kao �to su trebali. No upitno je mogu li se razmjerno siroma�tvo jugoistoène Europe ili èak politika etnièkog nasilja uistinu objasniti kao znaèajke zaostalosti. Etnièka mje�avina Balkana stoljeæima je ostala u znatnoj mjeri nepromijenjena, a tijekom tih stoljeæa veæinom nije uopæe bilo etnièkih sukoba. Za�to je upravo u posljednja dva-tri stoljeæa taj koktel postao politièki nasilan? Suvremeni sluèajevi u masovnoj politici i gradski, industrijski �ivot, nastajanje novih dr�avnih struktura te �irenje pismenosti i tehnologije na Balkanu itekako se mogu pokazati va�nima kao i navodne vjeène istine o vjerskim ra-skolima, ruralnoj ukorijenjenosti i etnièkim razlikama. Mogli bismo tada shvatiti da prièa koju prièamo vi�e podriva nego �to potkrepljuje ikakav osjeæaj europske nadmoæi. Jer zajedno s kategorijama kojima se sama odreðuje, Europa je Balkanu dala i ideolo�ko oru�je - prvenstveno u liku modernog romantiènog nacionalizma - pomoæu kojih bi se on sam trebao uni�titi. Drugim rijeèima, poku�aj razumijevanja Balkana izaziva nas da na samu povijest gledamo kao ne�to vi�e od ogledala koje smo podigli zaprijeèiv�i tako moguænost pro�losti da odra�ava na�e vlastite vrline.Prvi dioZemlja i njezini stanovnicim\Prvo dolaze planine.Fernand Braudel1Milijunima godina igra Zemljinih tektonskih ploèa gurala je niz planinskih lanaca na Sredozemlju du� geolo�ke granice izmeðu Europe i Afrike. Prote�uæi se od Iberijskog poluotoka na zapadu do lanaca jugoistoène Europe, u jednom su se trenu spojili s planinskim lancima Male Azije i sredi�nje Azije. Sjeverno od njih, uz jedva koji preki

d, prote�e se velika euroazijska ravnica od Calaisa do Urala. Obiluje padalinama, ima puno obradive zemlje, a brojne plovne rijeke povezuju unutra�njost s morem. Prema jugu je druga prièa: obradivih povr�ina ima sve manje, zemlja je ispresijecana i padaline znatno rjeðe.Za razliku od planinskih lanaca koji �tite zaleðe Iberijskog i Apeninskog poluotoka, balkanski lanac ne pru�a za�titu od osvajaèa, ostavljajuæi moguænost lakog pristupa i napada sa sjevera i istoka. S druge strane, njegov nepravilan oblik prijeèi kretanje iz jedne doline u drugu. Komunikacija je èesto lak�a s podruèjima izvan poluotoka nego izmeðu njegovih sastavnih dijelova, tako da je primjerice Dubrovnik imao tijekom veæeg dijela svoje povijesti mnogo tje�nje veze s Venecijom nego s Beogradom. Planine su na taj naèin poskupljivale trgovinu unutar tog podruèja i uslo�njavale proces politièkog ujedinjenja.Utjecaj planina osjeæa se svugdje, od neba do mora. Ki�ne zapreke li�avaju veæi dio poluotoka vlage koja se nalazi u europskoj klimatskoj zoni. Kola�in u Crnoj Gori ima godi�nji prosjek ki�e od 264 centimetra, dok samo malo ju�nije Skopje u Makedoniji ima tek 45 centimetara godi�nje. Tanki obalni pojas koji se prote�e od dalmatinske obale do zapadne Grèke u�iva ki�e dovoljno za ubla�avanje utjecaja te�kih mediteranskih ljeta. Vegetacija je na Krfu bujna; nasuprot tome, tlo na Cikla-dima je ispucalo i suho. Prvi je samodovoljan, no potonji - kao24Prvi dio�to je pokazala glad za vrijeme rata - ovisi o stalnom uvozu hrane. Opæenito, istoèno od planina godi�nje ima 25-50 cm manje padalina nego zapadno od njih, �to dovodi do stalnih su�a èak i u plodnim dolinama. "Otu�na suha pjeskovita dolina" - tako je Vardarsku dolinu do�ivjela hrabra engleska gospoda koja je njome prolazila sredinom devetnaestog stoljeæa. "Na mnogo milja uokolo zemlja je bez i jednog stabla."2U sredozemnoj klimatskoj zoni vodeni se tokovi isu�uju tijekom ljeta ostavljajuæi stjenovita korita i klance. Posljedica su toga isu�ena, ispucala brdska podruèja sa slabom opskrbom vodom - neugodna okolina za ljudski boravak, a prikladna uglavnom za nezahtijevne biljke. "Zanimljiva osobina planina poèela se bolno osjeæati", zabilje�io je Arthur Evans 1875. hodajuæi hercegovaèkim kr�em. "Nije bilo vode." Opisuje �pogled na pusto� ... Na sve strane di�u se niske planine, tek humci vapnenaèkih stijena bez ikakve vegetacije ... koji se mogu usporediti s okamenjenim ledenjakom ili mjeseèevim krajolikom. Gdje god to dopuste ljetne ki�e, planinske �ume i gajevi - s bukvom, hrastom i slatkim kestenom - svjedoèe o stalnom dotoku vode. Ipak, poluotok trpi su�u vi�e nego ijedno drugo podruèje u Europi, osim ju�ne �panjolske i Malte, a izvje�æa o rti zbog nedostatka vode dolazila su iz Crne Gore jo� 1917. godine.3Nije svugdje na Balkanu tako suho. Rodopskim planinama rijeke teku tijekom cijele godine; albanske visoravni putnike su podsjeæale na alpske livade. Istoènije, veliki dijelovi biv�e Jugoslavije, Rumunjske i sjeverne Bugarske imaju klimu slièniju srednjoeuropskoj vremenskoj zoni. Duge hladne zime i mnogo ki�e karakterizirale su nedostupnu �umadiju koja je nekoæ sa svojim gustim hrastovim �umama prekrivala veliki dio nizinske Srbije. "Bez kraja i konca, s obje su nas strane zatvarali visoki hrastovi", pisao je Kinglake u Eothenu, opisujuæi put prema Carigradu 1834. godine. "Kroz to je na� put vodio vi�e od sto i pedeset kilometara."4Na istoènoj strani u�æe Dunava dijeli klimatske osobine s ju�nim stepama i Crnim morem iako se zbog ki�ne zaprekeZemlja i njezini stanovnici25koju èine Karpati osjeæa nedostatak ki�e. Zbog planina je kontrast izmeðu sredozemne i tih sjevernih i istoènih klimatskih zona iznenadan, �to æe znati svatko tko se uspne putem od Kotora na dal matinskoj obali do stare crnogorske prijestolnice Cetinja. "Klima se iznenada promijenila", pisao je putnik po�to je pre�ao Balkansko gorje u osmanskoj Bugarskoj. "Okru�io nas je topliji zrak. Cijela europska Turska, od ju�nih strmina Stare planine, le�i u ugodnoj klimi koja iskazuje svu privlaènost tropa kao i moæ veæih visina, ali bez njihovih lo�ih uèinaka."5 Tome sjevernjaku li�enom sunca niti kuga nije mogla zasjeniti osjeæaj topline i blagostanja kada se pribli�avao Sredozemlju.Rijeke su opæenito presudne za uspje�nost jer je do modernih vremena prijevoz vodom bio i lak�i i jeftiniji nego prijevoz kopnom. Neki povjesnièari "europsko èudo" obja�nja

vaju mno�tvom plovnih vodenih puteva koji povezuju obalu i unutra�njost. No rijeèni sustavi usporedivi s Rajnom i Ronom na zapadu Europe ili trgovaèkim putem Visla-Dnjepar na njezinu istoku ne postoje na jugoistoku kontinenta. Balkanske rijeke, kada i jesu ne�to vi�e od zimskog potoka, prebrzo se spu�taju da bi bile plovne ili, pak, lijeno krivudaju i odvraæaju se od najbli�e obale. Zato va�ne rijeke poput Save, Vardara ili Aliak-mona imaju ogranièenu vrijednost za trgovinu i promet. "Ni�ta ne upada u oèi vi�e", pisao je Henry Tozer 1867. dok je putovao prema jugu niz Vardar, "nego potpuno odsustvo naselja du� te velike arterije unutra�njeg prometa ... Sama je rijeka lijep prizor dok teèe u jednom toku, no ... uèiniti je plovnom bio bi te�ak posao."6 Èak je i Dunav tome podruèju slu�io manje no �to je mogao. Od Sredozemlja je odvojen planinama, a potom - prije nego �to stigne do Crnog mora - teèe prema sjeveru u sasvim pogre�nom smjeru s trgovaèke toèke gledi�ta. Prije Drugog svjetskog rata donji se tok Dunava ledio dva do tri mjeseca tijekom godine. Prije ranog devetnaestog stoljeæa, kada su se za njega borili Rusi i Turci, jedva da se uopæe koristio za trgovinu; trgovaèke su karavane izmeðu Balkana i srednje Europe i�le cestom, dok su ga putnici i di-26Prvi dioplomati na osmanskom dvoru napu�tali na pola puta i putovanje umjesto toga nastavljali kopnom.Planine koje rijekama prijeèe put do mora spreèavale su takoðer izgradnju kanala sliènih onima koji su potpomogli procvat trgovine u Engleskoj i Francuskoj tijekom osamnaestog stoljeæa. Ote�avale su i izgradnju �eljeznica. Pruga se kretala Europom poput granice na kojoj su se drvena naselja za-mijenjivala naseljima izgraðenima od cigle - polaganim i postupnim kretanjem od sjevera i zapada do jugoistoka kontinenta. Dok je temeljna njemaèka �eljeznièka mre�a bila postavljena veæ 1870., a do Habsbur�kog Carstva razgranala se do kraja tog desetljeæa, tek su kasnih 1880-ih uspostavljene glavne pruge ju�no od Dunava. I habsbur�ki i osmanski vladari odluèno su poku�avali modernizirati svoja balkanska podruèja, no upleli su se politièki, strate�ki i topografski èimbenici te ote�avali izgradnju pruga. Unatoè tome �to su omoguæavale da roba iz priobalnih podruèja dospije na tr�i�ta u unutra�njosti, �eljeznice nisu pomogle u stvaranju jedinst-venijeg ili usklaðenijeg regionalnog gospodarstva. Sama �eljeznièka mre�a bila je na Balkanu znatno rjeða nego igdje drugdje u Europi zapadno od Bresta Litavskog: 21,9 kilometara na tisuæu kvadratnih kilometara u Grèkoj 1920-ih, a 31,5 u predratnoj Rumunjskoj u usporedbi s 97 u Francuskoj, 123 u Njemaèkoj i 370 u Belgiji.7Naslijediv�i bogatu mre�u poploèenih meðuregionalnih pu-teva od Rimljana, osmanska je vlast razvila uèinkovitu po�tansku slu�bu preko gostionica, karavan-saraja i po�tanskih postaja koje su vladinim tatarskim glasnicima omoguæavali da svakih nekoliko sati dobiju odmorne konje i da naðu prenoæi�te gdje god je trebalo. U osamnaestom stoljeæu taj je sustav bio pred propa�æu; kasnilo se, nije bilo dovoljno konja, mada je 1841. jo� uvijek funkcioniralo dovoljno dobro da zadivi jednog putnika kao "mo�da jedina dovoljno ureðena javna slu�ba koja postoji u ovoj zemlji." Sredinom devetnaestog stoljeæa ceste su bile toliko lo�e da su neki smatrali da ih turska vlast namjerno ne obnavlja. "Omiljena je ideja svih barbarskih vladara", ustvrdio je jedan autor, "da lo�eZemlja i njezini stanovnici27stanje puteva znatno pridonosi prirodnoj snazi podruèja kojim vladaju." Stanovnici planinskih sela imali su svoj interes u lo�im putevima - oni su vlastima ote�avali skupljanje poreza. Poskupljivali su trgovinu. "Nedostatak puteva koji bi vodili van iz podruèja gotovo je potpuno onemoguæavao izvoz": to je bila jedna od prosudbi za�to je plodna Bitoljska dolina sredinom devetnaestog stoljeæa tako malo izvozila. Bugarske su ceste u to vrijeme bile "u prirodnom stanju" i govorilo se da su "ljeti sasvim dobre". Besarabijski su putevi bili na glasu kao najgori u Europi jo� do 1930-ih. Prije popravaka koje je naredio srpski knez Milo� Obrenoviæ, stotinjak kilometara od Beograda do Kragujevca putovalo se èitav tjedan.Od sredine devetnaestog stoljeæa nadalje programi pobolj�anja puteva izvodili su se diljem Balkana; ipak, u osmanskim podruèjima popravci koje bi zapoèeo neki upravitelj èesto su se jednostavno napu�tali kada bi on oti�ao slu�bovati drugdje; zbog nedostatnog odr�avanja, primjerice, nova cesta postavljena u blizini Sereza 1860-ih, postal

a je neprohodna za kolni prijevoz za samo pet godina. Solunski biciklistièki klub, osnovan potkraj devetnaestog stoljeæa, nije mogao organizirati izlete izvan samog grada jer su putevi bili toliko lo�i. Dolazak �eljeznice, �to je bila slu�bena briga osmanske dr�ave, èesto je èak pogor�ao stanje puteva jer su se prijevoz robe i trgovina preselili na vlak.8Osmanskom naèinu osvajanja nisu bili nu�ni putevi. To je osvajanje izvedeno veæinom zahvaljujuæi osmanskoj razmjernoj prednosti nad njihovim protivnicima u tegleæim �ivotinjama - bivolima, mazgama, magarcima i nadasve njihovom posebnom oru�ju - devama kojih je novost i znaèaj zadivila tada�njeg promatraèa. Godine 1684., samo godinu dana nakon �to su Turci odbijeni od beèkih vrata, Johann Christoph Wa-gner u svoj je pozama�an pregled osmanskih podruèja ukljuèio dugaèku pohvalu vrlinama te "izvanredno korisne" �ivotinje koja se "osobito slavi" kao "najbolje Bo�je stvorenje". "O èemu da vam prièam", pisala je prijatelju Mary Wortley Montagu 1717. godine. "Nikada u �ivotu niste vidjeli deve i28Prvi diomo�da æe vam se njihov opis uèiniti novim." Brzi prodori osmanskih vojski, izlasci iz Edirnea i Carigrada poèetkom sezone ratovanja, osobito su ovisili o tim temperamentnim �ivotinjama koje su mogle nositi te�ke terete pra�njavim putevi-ma, neosjetljive na blato i umarajuæi se i �edajuæi sporije nego konji. "Ima trista deva koje nose oru�je", zabilje�io je Kon-stantin Mihailoviæ, koji je^ slu�io u osmanskoj vojsci potkraj petnaestog stoljeæa "jer nemaju kola, tako da neæe kasniti kada budu mar�irali u rat." Za tankoæutnog Ogiera de Busbecqa postojale su "dvije stvari iz kojih Turci, prema mojemu mi�ljenju, izvlaèe najveæu prednost i korist - ri�a meðu �itaricama i deve meðu teglevotinjama; obje su izuzetno pogodne za udaljene pohode koje oni poduzimaju... Deve mogu nositi vrlo te�ke terete, podnositi glad i �eð, a zahtijevaju vrlo malo pozornosti." U tom su se podruèju deve nastavile iskori�tavati jo� dugo nakon herojskog doba; Agnes Smith vidjela je da su ih 1884. koristili seljaci blizu Delpha. Vjerojatno se radilo o potomcima �ivotinja koje su grèki revolucionari opljaèkali od osmanskih jedinica na Peloponezu tijekom rata za nezavisnost �est desetljeæa ranije. Tijekom 1920-ih postale su jedino turistièka atrakcija.9Nasuprot tome, konji koji su trgovcima slu�ili za pedese-todnevno putovanje od Makedonije do Beèa - a karavane i do tisuæu konja prenosile su robu s Balkana u Srednju Europu jo� dugo tijekom devetnaestog stoljeæa - lo�e su prolazili na neravnim stazama i nepravilnom, kamenitom tlu. Konji iz Ru�-èuka u podunavskoj Bugarskoj, koji su se u ranom devetnaestom stoljeæu uzgajali osobito za vojnu konjicu, bili su na cijeni zbog svoje izdr�ljivosti na stjenovitu terenu. No konje je bilo skupo hraniti i pojiti, bilo se te�ko brinuti o njima. U ni�im predjelima bivoli i volovi vukli su kola, plugove, èak i koèije, dok su u samim planinama mazge ostale omiljene tegleæe �ivotinje sve do 1940-ih, kada su na stotine mazgi - sa svojim gonièima viènim odnedavna nepotrebnom mazgarskom jeziku - prenosile tijekom rata njemaèko i britansko oru�je kroz jugoslavenske i grèke planine.Zemlja i njezini stanovnici29Tako su same osobine krajolika svakoj dr�avi jo� vi�e poveæavale tro�kove provoðenja vlasti na tom podruèju koje je uvijek bilo na samom rubu Europe. Stoljeæima je ovom podruèju bila svojstvena nesigurnost koja je uzimala danak gospodarskom �ivotu. U ljeto 1997., nakon ustanka u ju�noj Albaniji, naoru�ane su bande zaustavljale vozila preko grèke granice i noæno putovanje èinile nesigurnim èak i lokalnoj policiji. One su samo najnovije poglavlje u puno starijoj prièi; ni stoljeæe prije toga osmanska dr�ava nije mogla jamèiti sigurnost putnika kada padne mrak. Naravno, u nekim ih podruèjima nije mogla �tititi niti danju. "Pa�a, zabrinut za na�u sigurnost, nije �elio ni èuti da bismo Balkan prelazili preko �umle jer se tamo zbivaju razbojstva i ubojstva", pisao je 1836. von Tietz, "veæ nam je preporuèio da idemo preko Trnova, �to je, iako neugodniji, bio mnogo sigurniji put." Na moru su putnicima prijetili gusari. Politièka nadmetanja i nemiri u Sredozemlju od petnaestog do ranog devetnaestog stoljeæa omoguæavali su djelovanje gusarima i piratima. U Egejskom su moru pirati ostali prijetnja sve dok nisu protjerani zajednièkom osmansko-grèkom akcijom 1839. godine.10Osmanska se dr�ava mogla nositi s takvim stanjem stvari. Navikla je pregovarati, a èesto i amnestirati i dovoditi u vlastitu slu�bu one odmetnike, buntovnike i razboj

nike koji su bili odveæ moæni ili lukavi da bi ih se kaznilo ili ubilo. Tek kada je u devetnaestom i dvadesetom stoljeæu nastala moderna dr�ava - entitet odreðen dijelom svojom ustrajno�æu na tome da oèuva monopol uporabe oru�anih snaga, a dijelom opsegom svojih nastojanja da nadzire vlastito stanovni�tvo - ti napadaèi na njezin ugled pronala�eni su i privoðeni pravdi. Kada je razbojnièka skupina 1925. opljaèkala Samos i nekoliko dana u svojim rukama dr�ala glavni grad, atenske su se novine glasno zgra�ale: "Ne trebamo prezati ni od kakve �rtve, ni od kakvih sredstava kako bismo korjenitim sredstvima uklonili arhitekte djela koja poni�avaju zemlju i izazivaju veæu �tetu njezinom napretku", pisalo je u jednim novinama. "Dr�avi nije samo du�nost, nego i interes da bez i najmanjeg odlaganja zaustavi te30Prvi dionevolje ... i da poka�e da je njezina moæ iznad svakog pojedinca i svega drugog." Suvremena policija, uprava i ceste promijenili su ravnote�u snaga u korist sredi�njih vlasti; posljedica je toga da su razbojni�tva i gusarstvo u dvadesetom stoljeæu prestali muèiti trgovinu i putovanja. Tek su kratki periodi privremene nestabilnosti - 1940-ih i 1990-ih - prizivale blijede odjeke onoga �to je nekoæ bio kronièni dru�tveni problem.11Pomaknite cifre o stanovni�tvu u daleku pro�lost i ubrzo dobivate hipotezu, a ne èinjenicu. Apsolutne cifre za stanovni�tvo bilo gdje na svijetu prije osamnaestog stoljeæa, najveæim su dijelom samo nagaðanja. Èak i u devetnaestom stoljeæu procjene broja bugarskog stanovni�tva, primjerice, protezale su se od 500.000 do osam milijuna. S jedne su se strane statistièki podaci o Balkanu dugo iskori�tavali u politièke svrhe; s druge, slu�bene osmanske brojke nisu bile sastavljene u suvremene znanstvene svrhe. Unatoè tome, prilièno su oèiti dugotrajni demografski trendovi na Balkanu. Tijekom veæeg dijela povijesti, jugoistoèna je Europa bila divljina s velikim udjelom neobraðene zemlje i s razmjerno malo stanovni�tva, osobito u nizinskim podruèjima. Do raseljavanja je vjerojatno do�lo zbog stalne politièke nestabilnosti u posljednjem razdoblju Bizantskog Carstva, a oèito je da ga nisu uspjeli sprijeèiti niti osmanski napori da Balkan nasele nomadskim turkijskim do�ljacima. Gustoæa naseljenosti bila je i 1600., u doba procvata Osmanskog Carstva, jo� uvijek upola manja nego u Francuskoj ili Italiji, a samo treæina one u Nizozemskoj iako je bila daleko veæa nego u osmanskim podruèjima u Aziji. "Èitava zemlja od Ra-guze (Dubrovnika) sve do nekoliko kilometara pred Carigradom, veæim je dijelom neobraðena i bijedna", zabilje�io je Benedetto Ramberti, mletaèki poslanik na Porti, "ne zbog prirodnih uvjeta, nego zbog nebrige stanovni�tva, puna je opasnih �uma i stra�nih litica, nesigurna zbog razbojnika i neugodna �to se tièe smje�taja." William Lithgovv 1632. pisao je: "U osmanskoj dr�avi postoje velike �ume i opustje-Zemlja i njezini stanovnici31la podruèja, koja su postala takvima zbog nedostatka stanovni�tva da ih naseli."12Ipak, stanovni�tvo se na poluotoku poveæavalo i smanjivalo ukorak s europskim prosjekom sve do sedamnaestog stoljeæa. Osmanski prodor u petnaestom stoljeæu nipo�to nije prekinuo taj trend, veæ je �esnaesto stoljeæe oèito bilo doba procvata i velikog porasta stanovni�tva na Balkanu, kao i drugdje u Europi. Uvidom u lokalna istra�ivanja pokazuje se da su se èak i kr�æani koji su pobjegli pred nadiruæim Turcima kasnije vratili iz mletaèkih podruèjai tra�ili svoje vlasni�tvo.13Prava je kriza nastupila kasnije, u sedamnaestom stoljeæu. Bila su to te�ka vremena za cijelu Europu, no na jugoistoku bila su pod utjecajem spleta politièke nestabilnosti, beskrajnih ratova, èeste kuge i gladi. Osobito je kuga smanjivala stanovni�tvo gradova na pola ili èak jo� i manje, a Balkan je bio izuzetno ranjiv, stojeæi toj bolesti na njezinu putu od Bliskog istoka prema zapadnoj Europi: nekim je gradovima harala gotovo svake godine. "Bolest je bjesnila kao da æe grad li�iti stanovnika", zabilje�io je Sir Thomas Roe 1625. kada je bje�ao iz Carigrada. Procijenio je da je danak smrti bio vi�e od tisuæu ljudi dnevno, a sveukupno "blizu 200.000". Tijekom pohoda kuge 1781.-1783. u Solunu je umiralo vi�e od trista ljudi dnevno -"pretvarajuæi grad gotovo u pustinju" kako je rekao mletaèki konzul - dok je u Sarajevu umrlo 16.000 ljudi. Pojedini prolasci kuge znatno su se razlikovali po broju �rtava - nisu svi imali tako katastrofalne posljedice - kao �to je to bio sluèaj i u ostatku Europe. U sedamnaestom stoljeæu kugom su pogoðeni takoðer London i Marseilles - Marseill

es je izgubio pola svojeg stanovni�tva 1720. godine. Razlika je bila u tome �to su veæ poèetkom osamnaestog stoljeæa u veæem dijelu Zapadne i Srednje Europe na snazi bile stroge i uèinkovite karantenske mjere (koje su se èesto primjenjivale na putnike iz osmanskih podruèja) - �tovi�e, nadzor i obrada zaraznih bolesti bili su glavni poticaj pojavi suvremene birokratske dr�ave; nasuprot tome, na Levantu se kuga uvijek iznova pojavljivala jo� stoljeæe i pol, a posljednja ga je velika epidemija pogodila 1835.-1838. godine.1432Prvi dioNa okvirne se brojke ne mo�emo potpuno osloniti, ali je trend jasan. Tek je poèetkom devetnaestog stoljeæa stanovni�tvo Balkana poèelo dosezati onu razinu na kojoj je bilo potkraj �esnaestog stoljeæa, i poèelo se stalno poveæavati. Godine 1831., za vrijeme prvog osmanskog popisa, �ivjelo je vjerojatno oko deset milijuna stanovnika, odnosno ne�to manje od dvadeset milijuna ukljuèujuæi i stanovni�tvo Srbije i buduæe Hrvatske i Rumunjske. Kada su balkanske dr�ave stekle nezavisnost, njihovo se stanovni�tvo brzo poèelo poveæavati. Poèetkom dvadesetog stoljeæa stari je osmanski problem slabe naseljenosti zamijenjen novim povijesnim pritiskom velike stope raðanja i opadanja stope smrtnosti. Na Balkanu je 1920. �ivjelo oko 42,5 milijuna stanovnika, a prirast je bio veæi nego igdje u Europi. "Glavne su èinjenice", prema jednom izvje�æu iz 1940., "da su [balkanske dr�ave] poljoprivredne, prenaseljene i siroma�ne."15Takav demografski pritisak na to podruèje nije bio viðen ranije. Jo� poèetkom devetnaestog stoljeæa, britanski je posjetitelj Vla�ke bio impresioniran "nevjerojatnim bogatstvom tla" - trava mu je sezala do lakta, korov je bio visine èovjeka - i primijetio je "neznatnu naseljenost Vla�ke (oko milijun), �to nije ni desetina onoga �to bi tlo moglo prehraniti." S nezavisno�æu je gustoæa naseljenosti brzo rasla - od 18,1 stanovnika na kvadratni kilometar u Srbiji 1834. na 55,7 godine 1905., od 11,8 na 36,1 u Moldavskoj izmeðu 1803. i 1859. godine. Slijedile su i velike promjene u naèinu naseljavanja i uporabi zemlje.16Kako je brzo rastao broj ljudi, tako se smanjivao broj ovaca, a ovèarstvo je poèelo opadati. Razbojni�tvo (u devetnaestom stoljeæu) i iseljavanje (u dvadesetom) bili su dva odgovora na tu demografsku dvojbu. "Stanovni�tvo �ivi od poljoprivrede, a u lo�im vremenima od razbojni�tva, iako su odnedavno mlaði ljudi poèeli emigrirati u Ameriku", pisala su dva britanska putnika u zapadnu Makedoniju 1910.-1911. godine. Druge su moguænosti bile napu�tanje sela u potrazi za poslom u gradu ili specijalizacija u proizvodnji tr�i�no zanimljivih usjeva. No iz-Zemlja i njezini stanovnici33meðu dvaju svjetskih ratova dr�ava je stala na kraj razbojni�tvu (ili je barem poku�ala), Sjedinjene Amerièke Dr�ave smanjile su useljavanje, a zbog gospodarskih te�koæa tr�i�ni usjevi nisu vi�e donosili zaradu. Rje�enja za balkansku "nezaposlenost" na�la su se tek nakon Drugog svjetskog rata i to putem brzog gospodarskog rasta, obnovljenog iseljavanja i industrijalizacije. Nakon 1960. bolji �ivotni standard smanjio je stopu raðanja i pribli�io ju europskom prosjeku u svim dijelovima poluotoka osim u najsiroma�nijima. Drugim rijeèima, na Balkanu je pojava gradskog stanovni�tva u obliku sliènom europskoj normi, s uobièajenim uzorkom male obitelji, velike potro�nje, industrije i uslu�nih djelatnosti u potpunosti proizvod posljednjih pet ili �est nara�taja. Jo� duboko u dvadeseto stoljeæe prevladavalo je selja�tvo jer je malo ljudi �ivjelo u gradovima, a od onih koji jesu, malo je bilo takvih koji su izgubili usku povezanost s ruralnim podruèjima.17Gledajuæi seljake odjevene u njihove �ivopisne no�nje, strani su posjetitelji bili zapanjeni postojanjem onoga �to su smatrali zastarjelim naèinom �ivota. "Po mnogim stvarima izgleda da se domaæe stanovni�tvo malo promijenilo od biblijskog doba", pisala su o Makedoniji dva britanska studenta 1921., "tako da se gotovo mo�e reæi da promatrajuæi suvremenog Makedonca, èovjek prouèava vrstu ljudi meðu kojima je putovao i propovijedao sv. Pavao." Njihovo gledi�te da je "primitivnost domaæeg selja�tva njihova najznaèajnija osobina", izrijekom su dijelili putopisci i poslijeratni modernistièki teoretièari i socijalni antropolozi. Opèinjeni devetnaestostoljetnim romantièarskim promatranjem selja�tva kao riznice nacionalne tradicije, etnolozi su usustavljivali ono �to su smatrali poganskim ishodi�tem seljaèkih vjerovanja, ukrasa i obièaja; amerièki su klasicisti u usmenom epskom pjesni�tvu srpskih guslara vidjeli izravne potomke Homer

a. Èini se kao da je sama ideja mo-derniteta u Europi u devetnaestom stoljeæu, sa svojim jasnim osjeæajem da se vrijeme ubrzano kreæe naprijed, poticala gledanje na Balkan kao na mjesto gdje je "vrijeme stajalo".1834Prvi dioMnoge tehnologije obrade zemlje i proizvodnje hrane uistinu su se s vremenom malo mijenjale. Bugarske seljaèke kolibe od pletena �iblja i pokrivene li�æem koje je Robert de Dreux vidio onkraj Sereza potkraj sedamnaestog stoljeæa vjerojatno su se jedva razlikovale od onih kakve su bile tisuæu godina ranije. Jo� su jadnije bile straæare u kojima su �ivjeli rumunjski seljaci u devetnaestom stoljeæu - "non plus ultra odvratne prljav�tine i gnusobe", pisao je putnik, "koji se sastoji od u zemlji iskopane jame preko koje je prebaèen poduprti krov - rijetko pokriven slamom, a èe�æe busenjem." Seljaèki alati - drveni plugovi i kolni kotaèi, kameni mu�ari -mijenjali su se sporije nego drugdje u Europi, kao uostalom i osjeæaj za vrijeme koje se nije oznaèavalo satima i minutama, nego sunèevim putanjama i danima pojedinih svetaca. Pravoslavni su kr�æani prelazak katolièke Europe na gregorijanski kalendar smatrali neprihvatljivom novotarijom. Uvoðenje javnih satova zaostajalo je za ostatkom Europe; jo� 1868. u Crnoj Gori nije bilo niti jednog.19No primitivni, vjeèno nepromjenljivi seljak bio je proizvod zapadne romantièarske imaginacije. Unatoè velikom i stalno rastuæem jazu koji ih je dijelio od komercijalnog poljodjeljstva zapadne Europe, balkanski su se seljaci znali hitro prilagoditi, pokrenuti i mijenjati. Njihova povijest nije povijest stagnacije, veæ povijest inovacije i pokusa s novim usjevima (kukuruz, duhan, limunike, krumpir i rajèica). Sredinom devetnaestog stoljeæa, kada su slu�beni propisi odijevanja izgubili svoju zakonsku snagu, gradski su se ljudi poèeli odijevati u nova "francuska" odijela, a selja�tvo je s èe�njom ostalo vjerno osebujnim starim no�njama; no i ono se mijenjalo, a ki�obrani, �ivaæi strojevi i trgovina na crno prodirali su i do najdaljih planinskih prijevoja br�e od osmanske �andarmerije.Poljoprivrednici nikako nisu bili ukorijenjeni na jednom mjestu, nego su i mu�karci i �ene èesto putovali na velike udaljenosti, bilo zbog ispa�e stoke, bilo zbog sezonskog posla kao pomoænici u konaèi�tima, graditelji cesta ili pak kamenari i tesari. Bugarski su seljaci, noseæi sa sobom zalihu domaæegZemlja i njezini stanovnici35kruha za dva tjedna, u 1920-im �eli p�enièna polja srednje Europe. Barun Sina, jedan od najbogatijih ljudi u habsbur�kom Beèu, bio je izdanak vla�kih seljaka s Pinda koji se odselio na sjever. Premje�tala bi se i èitava sela, ovisno o politièkim i gospodarskim promjenama ili promjenama okoli�a - promjene granica, prirodne katastrofe poput su�e ili nagla promjena cijene �ita bili su dovoljni razlozi za masovno preseljenje. Naselja bi se pomicala na planinske obronke kako bi se udaljila od opasnosti s mora ili ceste, a potom bi se vraæala opet u dolinu kada bi �ivot ponovno postao sigurniji. A neke od osnovnih seoskih institucija, kao slavenska zadruga, za koje su znanstvenici ranije smatrali da su vrlo stare - mo�da stoga jer su bili skloni pretpostaviti da je i sama obitelj institucija koja se u ruralnim dru�tvima malo mijenja - pokazale su se razmjerno nedavnim inovacijama. Ukratko, iako je mali posjednik ostao glavni stup balkanskog svijeta vi�e od tisuæu godina - nad�ivjev�i i Bizant i Osmansko Carstvo - on i njegova porodica nisu to uèinili stojeæi na mjestu. Ironièno je to da su se seljaci najvi�e mijenjali kako bi odgovorili izazovima kapitalizma i novèane privrede upravo tijekom posljednjih dvaju stoljeæa kada su ih kao �ive fosile otkrili zapadnjaci.20Dolazak Turaka èesto se smatra uvodom u novo mraèno doba od kojeg se balkanski kr�æani nikada nisu potpuno oporavili. Osmanska je vlast, u stvari, mo�da bila i povoljna za selja�tvo. Ono je dvije stotine godina trpjelo politièku nestabilnost kasnog bizantskog svijeta i unutra�nje borbe svojih vlastodr�aca i gospodara. Kr�æanski zemljoposjednici - Grci, Slaveni, Francuzi, Mleèani i Katalonci - vladali su selja�tvom sve veæom grubo�æu tijekom prethodnih stoljeæa; osmansko je osvajanje pomelo tu vladajuæu klasu. Jedino je u podunavskim kne�evinama (i djelomice u Bosni) pre�ivjela klasa tamo�njih zemljoposjednika - i to zahvaljujuæi neizravnosti osmanske vlasti - �to je dovelo do toga da su jo� i u dvadesetom stoljeæu seljake tamo iskori�tavali grublje nego igdje drugdje u jugoistoènoj Europi. U svim ostalim podruèjima, zahvaljujuæi Turcima, daèitelji

balkanskog seljaka su oti�li, a36Prvi diotaj je seljak, zahvaljujuæi planinama, imao slobodu kretanja uskraæenu pruskim, ugarskim i ruskim kmetovima. Kada su balkanske zemlje nekoliko stoljeæa kasnije stekle nezavisnost, postale su "seljaèke demokracije" koje nisu imale vlastitu aristokraciju i bile su znatno razlièite od dru�tva koje je postojalo gotovo svugdje u Europi.21Naravno, stare su gospodare zamijenili novi. Osmanski vojnici (i muslimani i kr�æani) kao nagradu dobivali su imanja, a odr�ale su se i neke stare bizantske radne obveze. Uglednije grèke i srpske porodice obratile su se na islam i postale dio osmanske elite; neko je vrijeme malo njih zadr�alo posjede, a da se nisu obratili. No glavni je prekid s pro�lo�æu bio pravne prirode: u re�imu koji je ustanovilo novo carstvo gotovo sva obradiva zemlja pripadala je vladaru. Osmanski dokument to iskazuje ovako: "Zemlja koja je bila u rukama raje u vrijeme osvajanja, povjerena im je ponovno, ali je pravo vlasni�tva i dalje ostalo na muslimanskoj zajednici".22U klasiènom osmanskom modelu centralistièka je dr�ava putem dvorova i birokracije pratila i upravljala odnosima izmeðu seljaka i gospodara. Buduæi da svoje vlasni�tvo nisu lako mogli prenijeti na nasljednike, novi vlasnici imanja nisu nikada stvorili aristokratski stale� koji bi mogao ugroziti moæ vla-dajuæe dinastije. Tlaèili su svoje seljake, no nikada ih nisu posjedovali; posjedovali su samo pravo na njihove proizvode. �tovi�e, dr�ava je i o njima vodila brigu jednako nemilosrdno i uèinkovito kao i o njihovim seljacima. Opæe porezno optereæenje poljoprivrednika vjerojatno nije bilo veæe nego prije dolaska Osmanlija. Sami su seljaci imali veæi nadzor nad svojim �ivotima od svojih pandana u veæem dijelu Europe. Umjesto gotovo beskonaènih ratova koji su razorili dijelove Balkana u èetrnaestom stoljeæu, do�la je stabilnost koju nosi ureðena imperijalna dr�ava koja je provodila svjesnu politiku ponovnog naseljavanja. Tijekom prvog stoljeæa poslije osvajanja poveæao se broj obraðenih podruèja. �irenje tzv. politièki osjetljivih poljoprivrednih kultura kao �to su naranèe, rajèica, dud, a kasnije pamuk i marelica, koje sve zahtijevaju ulaganje u skupeZemlja i njezini stanovnici37sustave navodnjavanja, jedan je od pokazatelja stabilnosti dr�ave. Jednako je i s brzim poveæanjem stanovni�tva u Carigradu (i u drugim, manjim gradovima) èije je uzdr�avanje ovisilo o zdravom poljoprivrednom gospodarstvu.23Ipak, poslije dva do tri stoljeæa osmanske vlasti, carstvo se suoèilo s novim te�koæama, nailazeæi sa �irenjem na sve jaèi vojni otpor, i sve te�e i te�e ubiruæi porezne daæe potree za plaæanje neprestanih ratova. U usporedbi s drugim europskim silama - Francuskom, �panjolskom i èak Venecijom -osmanski naèin ubiranja poreza vi�e je prijeèio nego promicao �irenje. Zapadnoeuropska gospodarstva kretala su se prema novom trgovaèkom bankarstvu, kolonijalnoj trgovini, promicanju privatnog vlasni�tva i rastu manufaktura. Poneki provincijski uglednici u Osmanskom Carstvu takoðer su zapoèeli s privatnim poduzetni�tvom, ali je staro plansko gospodarstvo i dalje odreðivalo trgovinu i proizvodnju veæine glavnih dobara te tako obeshrabrivalo privatna ulaganja. Tom je posrnulom Levijatanu Balkan bio prijeko potreban, buduæi da je osiguravao oko dvije treæine ukupnih poreznih prihoda èitavog carstva. Veæi je dio toga plaæalo selja�tvo.U zapisima Sari Mehmed-pa�e, osmanskog du�nosnika iz osamnaestog stoljeæa, nalazimo tradicionalno birokratsko opravdanje za dobro postupanje sa seljacima i pozorno praæenje pokrajinskih begova. "Nemojte im dopu�tati da tlaèe jadnu raju", utvrðuje, "niti ih dra�ite zahtjevima za novim daæama preko veæ poznatih godi�njih poreza koje su navikli davati. Svi su iskusni mudraci uzimanje od raje vi�e nego �to ona mo�e podnijeti, ne bi li se tro�ilo na nebitno, usporedili s oduzimanjem od temelja zgrade da bi se prenijelo na krov... Ako je tako, ne treba siroma�ne seljake muèiti bilo kakvim lo�im novotarijama."24Ipak, na terenu su se zbivale velike novosti: pojavljivala se nova provincijska elita - uglavnom muslimani, ali i neki kr�æanski uglednici - koja je posjedovala sela i polja te prenijela svoje vlasni�tvo na sljedeæi nara�taj. Stari je osmanski agrarni sustav pomalo odumirao i zamjenjivao ga je onaj u38Prvi dio

kojemu je privatno posjedovanje postupno nametnuto na ranije zajednièku zemlju, a seljaci su razvla�teni. Razlozi nastanka tih imanja, èiflika, njihova narav i velièina, jedno je od naj�e�æe raspravljanih pitanja osmanske historiografije. Bila ta imanja odgovor, kao �to se mislilo, na sve veæe trgovaèke moguænosti u meðunarodnom gospodarstvu ili - �to se danas èini vjerojatnijim - odgovor na sve veæu politièku moæ zemljoposjednièkog stale�a koji je �ivio od ubiranja poreza, ishod je bio pogor�anje uvjeta u kojima je �ivjelo selja�tvo.25To je selja�tvo ipak bilo bolje sreæe od poljodjelaca pretvorenih u kmetove u srednjo- i istoènoeuropskim ravnicama. Mnoga su sela zadr�ala autonomiju pod vodstvom lokalnih uglednika koji su ubirali poreze, a i sami su bili zainteresirani za to da seljake financijski ne opterete previ�æ. Jer kada bi nameti postali prete�ki, seljaci bi iz dolina sve vi�e bje�ali u gradove, na zemlju u drugim podruèjima ili, nadasve, u brda. Èitava bi se sela napu�tala kada bi oni koji su isprva namjeravali ostati shvatili da su i dalje podlo�ni plaæanju poreza za one koji su veæ oti�li. Istovremeno je uvoðenje i brzo �irenje proizvodnje kukuruza imalo, McNeillovim rijeèima, "revolucionarni uèinak u planinama", buduæi da je brdskim selima omoguæavalo da prehranjuju vi�e ljudi nego u pro�losti. Obiteljsko i klanovsko gospodarstvo jamèilo je dovoljan broj ruku za krèenje �uma i razdjeljivanje malih gorskih parcela. Da bi se �ene udale, trebale su imati miraz, no raèunalo se da mogu ponijeti pola tereta koji nosi magarac, te su predstavljale jeftinu radnu snagu za preno�enje. Njihova su tijela èesto odra�avala njihov trudbenièki dru�tveni polo�aj. "�ene se brzo istro�e", zabilje�ila je Edith Durham. "Osobito u Crnoj Gori postoji velika razlika u visini mu�karaca i �ena. �ene koje sam susretala obièno su bile ni�e od mene (160 cm), dok su mu�karci èesto dobrano vi�i od 180 cm."26Za�tiæeni od gusara, malarije, kuge, poreznika i policijskih ophodnja, gor�taci su mogli od carske vlasti ishoditi povoljnije uvjete oporezivanja. U udaljenim podruèjima kao �to su Agrafa (tj. "nepopisane zemlje"), albanska gorska podruèja iZemlja i njezini stanovnici39Crna Gora, autonomne - u stvari slobodne - seljaèke zajednice mogle su vi�e-manje zanemariti svoje nominalne gospodare. "Oni plaæaju godi�nji danak", pisao je Dimitrius Cantemir o moldavskoj gorskoj "republici" u blizini Suceave u ranom osamnaestom stoljeæu. "Ako ih vladar odluèi jaèe udariti, ne gube vrijeme na pregovore, veæ u potpunosti odbiju plaæati danak i povlaèe se u jo� nedostupnija planinska podruèja. Zato ih vladar nikada ne tra�i da plaæaju preko obveze." Neka su sela dobila izuzeæe od poreza slo�iv�i se da slu�e kao "èuvari puteva" protiv razbojnika, jamèeæi sigurnost prolaza. U kolovozu 1715., po svr�etku uspje�nog ljetnog pohoda protiv Mleèana na Peloponezu, veliki vezir Ali-pa�a pregovarao je o tome s grèkim poslanstvom iz planinskog podruèja Mani u kojemu su sela, prema kronièaru spomenutog pohoda, "oblikovala svojevrsnu republiku".27No politièka se autonomija plaæala stalnom borbom za �ivot. U devetnaestom stoljeæu brdska su se podruèja po prvi put susrela s problemom prenaseljenosti. Prehrana im je bila zdrava i ljudi su u prosjeku bili vi�i nego u dolini. No suhe planine nisu davale dovoljno hrane za cijelu godinu - u Metso-vonu se smatralo da je tamo�nji urod dovoljan tek za mjesec--dva, prisiljavajuæi stanovnike da potra�e zamjenske izvore �ivotnih potrep�tina. U �umi se moglo brati bobièasto voæe i gljive (jo� jedna vje�tina kojdanas izumire), a davala je takoðer ugljen i trupce za prodaju. Gor�taci su u dolini prodavali i snijeg. Jo� 1920-ih, prije masovne pojave hladnjaka, u Janini se prodavao snijeg i unatoè 65-postotnom gubitku zbog topljenja, jo� je uvijek donosio zaradu. Gor�taci su morali imati ne�to za prodaju kako bi kupili sol koja je omoguæavala �ivot u tim zajednicama s malo hrane."Junaèkiji" naèin stjecanja novca predstavljalo je razboj-ni�tvo. Sredinom devetnaestog stoljeæa tipièni razbojnik bio je, prema autoru informativne studije o toj pojavi, "mladi gor�tak, od 20 do 30 godina ili mlaði, a vrlo èesto i pastir". Onkraj zakona, èesto zbog vlastitih nasilnih djela, razbojniku je obièno bio cilj da si osigura oprost i, po moguænosti, mje-40Prvi diosto u dr�avnoj slu�bi kao lokalni èuvar. U meðuvremenu je prijetio i èinio se stra�nim koliko je god mogao. "Va�a je kava na�a, va� novac je na� i va�a je krv na�a", upozoravao je brit

anskog zatoèenika albanski razbojnik. "Svatko duguje razbojniku. Ja sam ovdje sultan; ja sam ovdje engleski kralj."28Razbojnici i ovcokradice tijekom osamnaestog i devetnaestog stoljeæa postajali su sve veæi problem. Kako se Osmansko Carstvo smanjivalo i raspadalo, razbojnici su mogli prelaziti sve vi�e granica, bje�eæi tako pred progonom, a èesto u�ivajuæi kao samozvani domoljubi politièku za�titu u susjednim zemljama. U zbilji, oni su jednako plijenili siroma�ne kr�æanske poljodjelce kao i muslimane, èesto kao opravdanje sami navodeæi kako kr�æani koji su ostali pod turskom vla�æu nisu ni�ta bolji od samih Turaka. "Zbog razbojnika je na sve strane vladala velika uzbuna", zabilje�io je neustra�ivi David Urquhart putujuæi na planinu Atos 1830-ih. "Krivi ih se za stra�na zlodjela i zbog svojih povremenih napada na selja�tvo, okrenuli su osjeæaje ljudi protiv sebe." Ti razbojnici nisu bili nikakvi "socijalni" banditi - koji pljaèkaju bogate i poma�u siroma�ne - niti nacionalni junaci; prije su oni iskaz bijede visinskih podruèja i jedan od naèina da se ona prevlada. Imali su izuzetno razvijen osjeæaj èasti; otimanje ovaca i goveda smatralo se junaèkijim djelovanjem nego uobièajeni i sjedilaèki naèin pribavljanja sredstava za �ivot. No kada joj oduzmemo mistiènost, razbojnièka je sreæa bila jadna. Grèki se voða dru�ine koja je uhvatila Urquharta poku�ao isprièati svome zarobljeniku: "Pogledaj te ljude, mnogi su bosonogi, u dronjcima prije nego u odjeæi, bez duhana u kesama i prazna �eluca; �to ih je dovelo do toga i kakva ogranièenja mo�e� postaviti nekome tko tako �ivi... gonjen kao vol u polju, tjeran kao medvjed u planini?"29Uz razbojnike - podnoseæi ih, trpeæi ih i ponekad im se pridru�ujuæi - bili su pastiri èiji je naèin �ivota imao najvi�e koristi od propasti sjedilaèke zemljoradnje u dolinama. Od sedamnaestog do ranog dvadesetog stoljeæa trajalo je zlatno doba pastirskog gospodarstva na Balkanu. Vojna su lica, prema rumelij-skom dokumentu iz 1609-, prisvajala napu�tena imanja,Zemlja i njezini stanovnici41postavljala na njih robove i pripadnu zemlju pretvarala u ispa-si�ta za stoku. Pastiri su, zajedno sa svojim velikim stadima ovaca, odlazili zimovati u dolinu na Dimitrovdan (26. listopada), a ponovno se selili na Jurjevo (23- travnja), kako bi ljeto proveli na planinskim pa�njacima, èesto tijekom toga putujuæi i stotinama kilometara. Èinjenica da se porez morao plaæati gotovinom upoznala je pastire sa zahtjevima novèanog gospodarstva. Prodavali su stoku, ovèje ko�e, vunenu robu i sir na seoskim tr�ncama ili na velikim godi�njim sajmovima koji su bili pokretaè balkanske trgovine sve do ranog dvadesetog stoljeæa. Postupno su se neki skrasili kao trgovci: zahvaljujuæi poslovnim potezima i planinski gradiæ Metsovon visoko na Pindu bio je u stvari iznenaðujuæe bogat sredinom devetnaestog stoljeæa.30Povremeno su gorska naselja imala pravu mjeru izdvojenosti, vode i sirovina koji su im omoguæavali ono �to ekonomski povjesnièari nazivaju protoindustrijalizacijom. "Sela koja imaju najmanje sreæe s tlom", pisao je Leake, "imaju izvor u proizvodnji pamuka i vune... Smatra se da je treæina stanovnika Agra-fe zaraðivala za �ivot tkanjem. Mnogi se bave obradom zlata i srebra, a u Skatini postoji tvornica o�trica za maèeve, pu�èanih cijevi i zatvaraèa za pi�tolje." Proizvodnja tkanina u malim tvornicama u grèkim i osobito u bugarskim brdskim naseljima pro�irila se u desetljeæima prije negoli je to podruèje steklo nezavisnost. No poèetkom devetnaestog stoljeæa te�ko ih je pogodilo natjecanje s uvozom sa zapada i do�la su te�ka vremena za nekoæ uspje�ne planinske rukotvorce kakvih je bilo u Ambe-lakiji. U narednom razdoblju takve su djelatnosti - ondje gdje su pre�ivjele - pre�le u naselja i gradove.31Dolazak osmanske vlasti vjerojatno je imao veæi utjecaj na gradskog stanovnika nego na seljaka. Ako se grad za vrijeme osvajanja predao bez otpora, Porta se obièno suzdr�ala od pljaèke. Ipak su mnoge bizantske gradove, od prijestolnice nadalje, osvajaèi razru�ili i uni�tili. No Osmanlije su znali da su gradovi bitni za upravljanje carstvom; za Mehmeda Osvajaèa, obnova je bila "najmoæniji rat" kada se usporedi s vojnom42Prvi diopobjedom koja je bila samo "manji rat". Brzo su nasilnim vraæanjem kr�æana, �idova i muslimana ponovno naselili glavna gradska sredi�ta poput Carigrada. Iz istog je razloga sultan Bajazid II. srdaèno primio sefardske �idove prognane iz �panjolske, Portugala i ju�ne Italije u kasnom petnaestom stoljeæu te su se u gradovima Osmanskog Carstv

a ukorijenile znaèajne �idovske zajednice.'2Potkraj petnaestog stoljeæa Porta je odluèno poku�ala o�ivjeti gradski �ivot. Visoki dvorski slu�benici poticani su da financiraju komplekse javnih zgrada - karavan-saraje, natkrivene tr�nice, javna kupali�ta, d�amije i �kole, bolnice, akve-dukte - kako bi se osigurale sve potrebe gradskog stanovni�tva. Mnogi nekada�nji bizantski gradovi - osobito glavni grad - povratili su svoju snagu, a pojavio se i niz novih naselja, ukljuèujuæi Bosna �araj (Sarajevo), Banju Luku i Mostar u Bosni, Tiranu - kasniji glavni grad Albanije - kao i manje gradove poput Elbasana i Yannitse. Stanovni�tvo je u tim gradovima èesto bilo prete�ito muslimansko, dok je seosko stanovni�tvo ostalo veæinom kr�æansko. Prema poreznim popisima iz 1520.-1530., preko 80% stanovnika Balkana bili su kr�æani. Ipak, broj muslimana u veæini glavnih gradskih naselja na Balkanu prema�ivao je broj kr�æana.33Povjesnièari se ne sla�u oko toga je li opæi utjecaj osmanske vlasti oznaèio prekid ili nastavak gradskog �ivota. Ipak, jedno je jasno: nije bilo sveukupne propasti. Tek su se pod sultanima zidom opasane utvrde poput Beograda razvile u veæa trgovaèka i administrativna sredi�ta sa �irokim podgradima. Glavni urbanistièki projekti, poput velikih d�amija, zavr�avali su se brzo prema europskim mjerilima, svjedoèeæi o sposobnosti carstva da uèinkovito pokrene rad èak i u manjim trgovi�tima poput Sereza ili Prizrena. Sveukupno se stupanj urbanizacije Balkana poveæao u ranim razdobljima osmanske vlasti, a razvijali su se priobalni trgovaèki gradovi poput Soluna i Dubrovnika (u stvari, osmanskog vazala). Godine 1600. Carigrad je bio najveæi europski grad; prihvatimo li èak i nisku procjenu da je imao 250.000 stanovnika, jo� je uvijekZemlja i njezini stanovnici43nadma�ivao London (oko 200.000), Pariz (oko 220.000) i Rim (oko 105.000). Berlin (oko 25.000), Madrid i Beè (oko 50.000) bili su beznaèajni gradovi srednjeg ugleda. S druge strane, Kairo je bio veæi èak i od carskog glavnog grada -"najljep�i i najveæi grad na zemlji", kako ga je opisao Lithgow koji ga je mogao usporediti s veæinom njegovih takmaca. Za Edirne, povremeno sjedi�te osmanskog dvora, Lady Mary Wortley Montagu - koja je boravila tamo 1717. i nije ba� svime bila odu�evljena - ipak priznaje da ima "365 trgovina opskrbljenih svim vrstama cijenjenih roba izlo�enih na prodaju slièno kao na New Exchangeu u Londonu, samo �to su ploènici mnogo uredniji, a trgovine sve tako èiste da izgledaju kao da su upravo olièene. Besposlièari svih vrsta �eæu ovuda za razonodu ili se zabavljaju pijuæi kavu ili �erbet." Bile su to osnovne znaèajke osmanskog gradskog �ivota prije no �to su presaðene u zapadnoeuropske gradove.34Gradovima se davala prednost upravo zbog toga �to su bili neprocjenjivi za upravljanje carstvom. Oni su bili upravna sredi�ta iz kojih je dr�ava mogla prikupljati poreze, nadgledati trgovinu i pomoæu kojih je odr�avala svoj monopol nad prijeko potrebnom robom kao �to je sol. Opstajali su u sjeni Carigrada koji su hranili kroz toèno odreðene kvote za kupovinu hrane i razraðen sustav opskrbe koji je bio sr� Osmanskog Carstva. Jo� i tijekom sedamnaestog stoljeæa, kada je sredi�nja osmanska dr�ava oslabila, ogranièenja na gomilanje privatnog kapitala prema zapadnoeuropskom modelu ostala su vrlo visoka. Trgovina, a otud i kapital, postupno su prelazili od muslimana i �idova u ruke pravoslavnih kr�æanskih trgovaca koji su se poèeli pojavljivati kao svojevrsna bur�oazija. Ovi su itekako bili svjesni svoje ranjivosti unutar carstva te su se pobrinuli steæi saveznike i preko njegovih granica - u Beèu, Odesi ili Marseillesu - kamo su na sigurno mogli premjestiti svoje riznice. Sami gradovi ostali su glavna sredi�ta trgovine i obrta. I njih je povremeno pogaðala kuga, tako da su tijekom sedamnaestog i osamnaestog stoljeæa u prosjeku svakih dva-naestak godina trpjeli ono �to Stojanoviæ zove "izuzetna po�ast".44Prvi dioOsim toga, granica gradnje od cigle i kamena pomicala se sporo od sjevera prema jugoistoku Europe, gdje su se kuæe gradile uglavnom od drveta, tako da su po�ari uni�tavali gradove jo� poèetkom dvadesetog stoljeæa.35Ono �to je poèetkom devetnaestog stoljeæa èudilo posjetitelje turskih gradova bila je njihova ti�ina - nedostatak crkvenih zvona, zvuka kotaèa ili potkova, �to je sve svjedoèilo o tome da nije bilo kovaèa, metalaca i strojeva. "Meðu novim stvarima koje su iznenaðivale Europljanina na dolasku", pisao je Wil-liam Turner 1812., "ni�ta ga nije iznenaðivalo vi�e od ti�ine koja je pro�imala tako veliki grad." Razlog za nepostojanje pr

ave industrijalizacije u gradovima pod osmanskom vla�æu bio je isti onaj zbog kojega je u carstvu slabo napredovala i poljoprivreda usmjerena na tr�i�te: nedostatak dobro odr�avanih i osiguranih puteva, birokratske prepreke, vjerski prigovori �irenju tiskanih medija i znanstvenog znanja kao i stupanj javnog nereda koji se s vremenom vjerojatno samo poveæavao kako se pojaèavala politièka borba za Makedoniju. Nedovoljna sigurnost bio je stalni problem ruralnog stanovni�tva. Sir Thomas Roe zabilje�io je 1622. godine: "Cijelo podruèje koje pripada grand signoru ostalo je bez stanovni�tva jer nije bilo pravde ili, jo� vjerojatnije, zbog �estokog tlaèenja." Problem nije i�èezao. U Rumunjskoj su 1820-ih postojala "ogromna imanja na kojima gotovo uopæe nije bilo stanovnika". Po�to je od Grka u jednom nizinskom selu èuo kako ih turske vlasti vrijeðaju, jedan je britanski posjetitelj bolje razumio rudimentarni obrambeni sustav koji su oni izgradili. "Jako su nas muèili psi", pisao je kapetan Best 1842. godine. "Nikakvo èudo da dr�e tako o�tre pse kada stanovnici podlije�u takvom postupanju." No psi su bili od slabe koristi protiv poreznika. "Prvi èin grèkog biskupa", pisao je lokalni promatraè, "po�to je do�ao na polo�aj jest pljaèka." Zakupnici poreza i zelena�i iskori�tavali su seljakovu ranjivost zbog nestalnosti uroda i njihovu bespomoænost pred oru�anom silom. "Vlah je lijen", pisao je promatraè rumunjskih podruèja, "jer zna da neæe u�ivati u plodovima proizvodnje jerZemlja i njezini stanovnici45æe mu ih ionako zaplijeniti u vidu daæe." Raseljavanje koje je iz toga proisteklo dovelo je do napu�tanja .zemlje i velike poljoprivredne proizvodnje te do pretvaranja obradive zemlje u pa�njake. Krèenje �uma, koje je bilo posljedica povlaèenja stavovni�tva u brda, ubrzalo je eroziju tla i zamuljivanje naplavnih dolina, kao i �irenje malarije.36No zasigurno takva jadna slika nije vladala svugdje. U dolini rijeke Morave postojali su "bogati usjevi kukuruza ... na dobro obraðenim poljima, kao i ... stalno �irenje plodnih polja." U osamnaestom i devetnaestom stoljeæu meðu velikim zemljoposjednicima koji su zapoèeli gomilati zemlju bilo je i nekoliko pokrajinskih vladara i uglednika koji su jaèali. Ali--pa�a Janinski uveo je dudova svilca, dud i uzgoj ri�e u svoja podruèja. Prije no �to ga je sultan svrgnuo, on se "vrlo okrutno obraèunavao" s velikim bandama razbojnika koje su se pro�irile zemljom, a "otvoriv�i zemlju trgovcima te �titeæi njihovo osoblje i robu, ne samo da je poveæao svoje prihode, veæ je i pobolj�ao uvjete �ivota svojih podanika." Druga albanska ugledna obitelj iz osamnaestog stoljeæa, Bu�atlije, u svojim je podruèjima uzgajala ri�u i pamuk koje su izvozili u Italiju; uzgoj pamuka �irio se vrlo brzo i u okolici Sereza. I neki reformistièki nastrojeni osmanski civilni slu�benici te�ili su modernizaciji sela i gradova. Midhat-pa�a, mo�da najznaèajniji osmanski civilni slu�benik u devetnaestom stoljeæu, zbog svoje navodne simpatije prema kr�æanima zvan meðu Turcima "Ðaur-pa�a", poveæao je porezne prihode i poticao poljoprivrednu proizvodnju u podunavskoj Bugarskoj. No Midhat-pa�a nije dugo trajao, postav�i �rtvom politièke nesigurnosti koja je ubrzo uni�tila sve �to je uèinio.Iako Osmanlije nikada nisu u potpunosti osjetili utjecaj sve veæih zemljoposjednika kakvi su se nalazili u srednjoj Europi, ipak ih nije mogao mimoiæi sve veæi utjecaj zapadnog kapitalizma, osobito kada je trgovina carstvo povezala s tr�i�tima u srednjoj Europi, Francuskoj i dalje. Kako se kriza vlasti produbljivala, Porta je sve vi�e uviðala nu�nost brzih reformi, s kojima se povremeno poku�avalo od poèetka osamnaestog sto-46Prvi dioljeæa. Gotovo èitavo stoljeæe moæ je sultanove kuæe bila potkopana njegovom nemoguæno�æu da ire janjièarske jedinice, dvorsku miliciju koja je nekoæ bila sastavni dio osmanske osvajaèke ma�inerije. S vremenom su se janjièari od elitnih, lojalnih vojnih postrojbi pretvorili u slabo plaæenu nezavisnu i za upravljanje zahtijevnu interesnu grupu koja je povremeno èak i svrgavala sultane. S osamnaestim stoljeæem, njihova je obrana vlastitih privilegija predstavljala veæu prijetnju za stanovnike carstva nego za neprijatelje. Bojali su ih se jednako kr�æanski susjedi koje su neka�njeno napadali na ulicama kao i muslimani i sama Porta. Nakon Napoleonova poraza i ustanka prevratnika Mehmeda Alija u Egiptu, osmanska je dr�ava iznova potvrdila svoju vlast poku�ajem modernizacije vojske i vraæanja ugleda: 1826. godine u glavnom su gradu pobijene janjièarske jedinice i zamijenjene profesionalnom vojskom. Nedugo potom britan

ski je pritisak prisilio Portu da liberalizira trgovinu i da svim carskim podanicima obeæa jednakost pred zakonom. Tijekom 1850-ih konaèno je postalo moguæe, barem teoretski, kupovati i prodavati zemlju (valja primijetiti da ta promjena nije do�la mnogo kasnije nego u ugarskim pokrajinama). Sve je to znaèilo slabljenje starog nametnutog propisanog imperijalnog gospodarstva i omoguæilo �irenje komercijalne poljoprivrede - pamuka i duhana, srpskih svinja i rumunjske p�enice - na meðunarodno tr�i�te. Uslijedili su strani kapital, roba i ulagaèi.Veæina je seljaka i dalje ostala samodovoljna i nepovjerljiva prema novcu: s razlogom - oni su vjerojatno najvi�e nastradali prodiranjem kapitalizma. Suoèili su se s centraliziranom carskom dr�avom koja je uèinkovitije poku�avala prikupiti poreze, dajuæi veæa prava zemljoposjednicima i ukinuv�i uobièajena seljaèka prava na zemlju i proizvode. Kapitalizam je Osmansko Carstvo prisiljavao na promjenu - bilo je to prijeteæe otapalo osjeæaja po�tenja koji je balkanskom seljaku stajao kao osnova onoga �to mu je znaèio prirodni poredak. S vremenom je seljake to dovelo do onoga �to Stojanoviæ sa�eto opisuje kao "strategiju zahtijevanja slobode i od zemljoposjed-Zemlja i njezini stanovnici47nika i od dr�ave koja nije htjela osloboditi zemljoposjednike". Drugim rijeèima, kapitalizam i modernizacija osmanske dr�ave imali su politièke posljedice. U Turskom Carstvu - kao i u Austro-Ugarskoj i u carskoj Rusiji - dolazak novèane privrede i suvremene dr�ave prekinuo je dru�tvene odnose prema starom modelu i pomogao poploèavanju puta politièkih promjena.37Tek u svjetlu tih dramatiènih gospodarskih i dru�tvenih prevrata mo�e se razumijeti pojava masovnog nacionalizma na Balkanu u devetnaestom stoljeæu. Nacionalizam kao masovni pokret nu�no je ukljuèivao seljake, no ono �to je njima bilo va�no nije bila nacija ili neki drugi apstraktni politièki pojam, veæ njihova prava na zemlju i stoku te po�teni porezi. Kako se i poljoprivredna proizvodnja poèela gledati kroz novac, a tradicionalne daæe zamijenjene su gotovinskim obvezama, na selu su se poveæale klasne napetosti. Hercegovaèka pobuna koja je povukla okidaè velike propasti osmanske moæi na Balkanu, bila je potaknuta slabom �etvom i maltretiranjem seljaka od strane vojske koja je pratila poreznike, �to je uslijedilo poslije te �etve. Poèelo je, kako je pisao francuski konzul u Sarajevu, "prosvjedima podanika svih vjeroispovijedi protiv pretjeranih poreznih zahtjeva". Drugi je svjedok bio jo� jasniji. "To je mahom poljoprivredni rat... po svojem uzroku poljoprivredni prije nego politièki." Zajedno su se pojavili sukob klasa i nacionalizam.38U osnovi, seljaci su bili u pravu: politièka nezavisnost i�la im je na ruku osiguravajuæi razmjeran mir i sigurnost vlasni�tva. Nezavisnost nije prekinula pritisak stanovni�tva na zemlju kao ni razbojni�tvo; obje su te stvari svakako trajale jo� desetljeæima u �ivotu nezavisne Grèke, Crne Gore i Srbije, èesto kao javna sramota za vode u novim dr�avama. No svakako je to u cjelini poveæalo sigurnost kr�æanske veæine, �to je dalo neposredne rezultate. Godine 1841. Blanqui je ispravno predvidio da "dok u Bugarskoj postoji re�im sigurnosti, kultivirat æe se prostrana podruèja koja su danas prepu�tena pusto�enju koza i jadnoj ispa�i." Dok je prelazio iz48Prvi dioosmanskih zemalja u polunezavisnu Srbiju, jedan je putnik, naklon Turcima, bio zapanjen time �to se "èinilo da smo u�li u novu klimu: èitava dolina preplavljena rodnim usjevima, pa�ljivo oblikovan put... i sve �to oznaèava proizvodnju i ugodan �ivot, uèinak sigurnosti." Posljedica je toga bilo to da su se brðani poslije ostvarenja nezavisnosti ponovno spustili u doline, stanovni�tvo se brzo poèelo poveæavati i ubrzo se smanjio rubni pojas neobraðene zemlje.39Selja�tvo koje je tek dobilo svoja prava, kao da je bilo obuzeto "nezasitnom �eði za zemljom", krèilo je stare �ume i �irilo svoja imanja. "Tijekom posljednjeg desetljeæa iskrèile su se stra�ne povr�ine pod �umama", zapisao je Nijemac koji je 1900. posjetio Rumunjsku. U nekoliko su desetljeæa nestale velike �ume u srpskoj �umadiji. Gospodarstvo zasnovano na ovèarstvu koje je cvjetalo posljednjih trista godina zapalo je u krizu kada su se pasi�ta poèela kultivirati, a vlade su rasparcelirale velike zemlji�ne posjede i podijelile ih malim posjednicima. Agrarne su reforme, koje su se na Balkanu provodile 1920-ih godina i èiji je drugi val u zemljama pod komunistièkom vla�æu do�ao nakon 1945., raspodijelile velike komade zemlje poljoprivrednicima koji su uzgaj

ali tr�i�ne kulture i tako su ostavile ovce bez njihovih tradicionalnih zimskih pasi�ta. Nove su politièke granice razdvojile ljetna i zimska pasi�ta. Nomadski pastiri postali su izumiruæa pasmina, rijetkost veæ 1950-ih, a danas su potpuno istrebljeni. "Prije 1922. nije bilo neobièno da netko posjeduje 2000 ovaca", pisao je britanski antropolog 1964. godine. "Danas je pozama�no stado od 500 ovaca."40Nezavisnost je tako zemljoradnicima donijela nove te�koæe. "Zemlja postaje tr�i�na roba", zamijetio je o seljaèkom �ivotu hrvatski znanstvenik 1935. godine. Seljaci su se neizbje�no i èesto nevoljko uvlaèili u gotovinske pozajmice, ali pod uvjetima koji su im sve vi�e onemoguæavali da izbjegavaju dugove. Razdjeljivali su imanja meðu nasljednicima tako da je kroz nekoliko nara�taja obradiva zemlja postala beznadno raskomadana i neisplativa. Velik prirast stanovni�tvaZemlja i njezini stanovnici49ubrzavao je stvaranje ovakvog modela patuljastih i nedostatnih gredica. Da bi sve bilo jo� gore, stari je sustav kolektivnog gospodarstva, osobito jak meðu Slavenima, poèeo nestajati: zadruga, oblik zajednice koja je ukljuèivala tri ili èetiri povezane obitelji kao jedinstvenu �ivotnu i radnu jedinicu, raspala se kada je svaka obitelj poèela raditi samo za sebe. Razjedinja-vanjem su se poljoprivrednici sve manje mogli oslanjati samo na sebe i sve su vi�e ovisili o proizvodnji za novac. No bilo je nekoliko kultura koje su seljaèkoj obitelji omoguæavale kakvu--takvu uspje�nost du�e od jednog ili dva nara�taja. Te robe -kao duhan ili ribiz, srpske �ljive i svinje koje su se uzgajale za izvoz, bile su izlo�ene hirovima meðunarodnog tr�i�ta. U nezavisnoj Rumunjskoj, koja je postala jedan od vodeæih svjetskih izvoznika �ita na prijelazu stoljeæa, dru�tvene napetosti u ruralnim podruèjima - izmeðu do bijede osiroma�enog seljaka koji je obraðivao zemlju za udio u urodu i èesto �idovskih trgovaca koji su u najam davali moldavske posjede - eksplodirale su 1907. kao seljaèka pobuna. Najgori seljaèki ustanak u suvremenoj balkanskoj povijesti ugu�ila je tek rumunjska vojska po cijenu oko jedanaest tisuæa �ivota. Rumunjska je imala najveæu nejednakost u raspodjeli zemlje na Balkanu - jedan posto zemljoposjednika dr�ao je 50 posto obradive i za ispa�u pogodne zemlje, dok je vjerojatno 85 posto seljaka zemljoradnika �ivjelo ispod granice pre�ivljavanja. No pritisak stope rasta stanovni�tva i rasparèavanje posjeda osiroma�ivalo je zemljoradnièko stanovni�tvo i u ostalim balkanskim zemljama.41Masovno iseljavanje, osobito u prekomorske zemlje, ukazuje kako je te�ko za nove nezavisne dr�ave bilo urediti uspje�nu seljaèku zemljoradnju. Portreti Crnogoraca, Hrvata, Grka i rumunjskih �idova sa sela bulje u posjetitelja Ellis Island Mu-seuma u New Yorku, svjedoèeæi' o velikom valu useljenika s Balkana u Ameriku. Seoba se poèela ustaljivati u posljednjim desetljeæima osmanske vladavine, no nastavila se i kasnije. Do 1912. godine 250.000 Grka oti�lo je u SAD (gotovo 10% stanovni�tva), �to je i najveæi razmjer u odnosu na sve europske zemlje50Prvi dioposlije 1900. Èitava su sela postala ovisna o novcu koji im se slao preko mora, a u nekim je podruèjima prije Prvog svjetskog rata poèelo ponestajati radne snage. Tada su amerièka ogranièenja useljavanja smanjila odljev. Isti se model pojavio 1950-ih kada su seljaci iz Grèke i Jugoslavije ponovno napu�tali zemlju odlazeæi u Australiju i Njemaèku: zemlja naprosto nije mogla izdr�ati najveæi prirast stanovni�tva u Europi.Seljaci su se poku�ali oduprijeti uvoðenju noviteta. Njihova dare�ljivost i gostoljubivost prema putnicima - èesto obièajno propisana - postojala je usporedno s dubokom sumnjom u susjede, stanovnike susjednog sela, da se i ne spominju zemljoposjednici. Dobro je poznata netrpeljivost koja je postojala izmeðu brda i doline: "Radije æu se udati za Turèina nego da hodam uokolo u crnini i nosim rubac", zadirkivala je poèetkom sedamnaestog stoljeæa pastira s planine koji je do�ao na tr�nicu profinjena mlada Dalmatinka iz nizine. "Nizine je uvijek dr�ao netko stran brðanima koji su bili gladni i kruha i zemlje te siti golih iako lijepih litica koje su im bile dom", pisao je Crnogorac Milovan Ðilas. U svojim memoarima Ðilas �ivopisno prenosi uzajamnu netrpeljivost koju su osjeæali seljaci i graðani. "Ako gradsko stanovni�tvo, nekada�nji seljaci, i prezire seljake", pisao je, "seljaci njih opet mrze ... Seljaci na gradske stanovnike gledaju kao na lijenu, hirovitu i la�ljivu pasminu, koja jede, malo i s u�itkom, èudne juhe, tripice i kolaèe, i povlaèi se po vla�nim, prenatrpanim malim sobama."42

Stoljeæima je selo bilo osnovna politièka, administrativna, fiskalna i vojna jedinica koja je odreðivala zajednièke �ivote stanovnika ruralnih podruèja na Balkanu. Kada su govorili o "oèevini", govorili su o selu i njegovi su predstavnici za njih nastupali pred dr�avnim uglednicima i drugim do�ljacima. U devetnaestom stoljeæu ta se izdvojena zajednica stala mijenjati na naèin koji su njegovi stanovnici te�ko mogli shvatiti. Naviknuti na svijet u kojemu su gradovi, koje su nastanjivali uglavnom Turci i strani trgovci i duæand�ije, bili upravna i trgovaèka sredi�ta, seljaci su bili skloni sebe vidjeti kao moralnu sr� nacionalnog �ivota. "Srpska se nacija ne sastoji ni od kogaZemlja i njezini stanovnici51osim od seljaka", izjavio je Vuk Karad�iæ poèetkom devetnaestog stoljeæa. Novac je znaèio izrabljivanje, duæani i trgovina podrazumijevali su odroðivanje. Neki su se seljaci �alili da je mlade� dolazila u isku�enje da "krade hranu od kuæe kako bi si pribavila beskorisnu jeftinu robu u duæanu."43Sada su seljaci shvatili da ih nezavisnost nije rije�ila tih zala. Otjerali su turske zemljoposjednike i slu�benike da bi shvatili kako je njihovo mjesto zauzela nova vladajuæa klasa, koja ima nove naèine bogaæenja i nove zahtjeve. "Dok analizirate nacionalni karakter", komentirao je mladi britanski diplomat Srbiju s kraja stoljeæa, "morate se pozabaviti dvjema razlièitim klasama - vladajuæom i trgovaèkom koja nosi kapute, hlaèe i èizme - ne uvijek i èarape; i sa seljakom koji nosi jakne, prsluke i opanke."44 Samovoljnog i podmitljivog osmanskog poreznika naslijedila je plaæena i osuvremenjena birokracija, odluèna da staru "monetarnu anarhiju" zamijeni jedinstvenom valutom, da �alje �andare, uèitelje, nadglednike i popisivaèe kako bi razvrstali, popisali i upisali zemlju i one koji ju obraduju. Sve je to zvuèalo kao vi�e uplitanja i izrabljivanja, a ne manje. Suvremena balkanska dr�ava bez sumnje se vi�e uplitala u �ivot seljaka nego �to je to èinila osmanska dr�ava; vi�e je bilo dr�avnih slu�benika pglavi stanovnika na Balkanu, nego u Njemaèkoj ili Britaniji. "Bolje turski metak, nego grèka olovka", poslovica je koju sam èuo od jednog makedonskog seljaka 1990-ih i koju su nesumnjivo izgovarali mnogi njegovi prethodnici u doba balkanske nezavisnosti.Ipak, samo donekle uspje�ni u uoblièavanju svojih pritu�bi novim parlamentima, seljaci su na to mogli imati malo utjecaja. Politièki ih je skupo stajala njihova nesposobnost da se organiziraju. Unatoè njihovu veliku broju ostali su politièki zanemarivi. Druge su ih stranke privlaèile k sebi pomoæu mre�a klijentelizma, dok se dr�ava koristila �andarima, uèiteljima i poreznicima kako bi sela dr�ala na oku. Nezavisnost se tako pretvorila u konaènu pobjedu balkanskog selja�tva. Agrarne reforme 1920-ih bile su svojevrstan uspjeh za seljaka - odra�avajuæi strah balkanskih politièara kako, ako ne potku-52Prvi diope seljake, neæe moæi sprijeèiti revolucionarni bolj�evizam da potkopa dru�tvo. No sama agrarna reforma nije seljacima jamèila �ivot. Naprotiv, ishod je 1930-ih bio jo� veæa podijeljenost zemlji�nih posjeda i manje uèinkovit oblik zemlji�nog vlasni�tva nego prije. Politièka pobjeda seljake je vodila u gospodarsku propast. Neizbje�no je bilo bje�anje sa zemlje koje su prijeèili jedino blatnjavi putevi i nedostatak boljih moguænosti negdje drugdje.Dublji je problem bio �to seoske vrijednosti nisu pru�ale rje�enje za demografske i gospodarske dvojbe s kojima su se suoèile nove balkanske dr�ave. Mali posjedi jednostavno nisu, èak ni u dobra vremena, stvarali dovoljno bogatstva da bi zadovoljili novonastalo potro�aèko dru�tvo; na selu nije bilo kina, ogledala, gramofona i druge zabave koja je dra�ila ma�tu mladih ljudi. Tijekom 1930-ih hrvatske su seoske djevojke "razgovarale ... neupuæeno o �minki, lakiranim cipelama i visokim potpeticama". Posjetitelju su rekle da vi�e vole lijepu odjeæu od dobre hrane jer "nitko ne vidi �to je u meni, a svi mogu vidjeti �to nosim." No gospodarsko nazadovanje nije im omoguæavalo niti novu odjeæu niti dovoljno hrane. U meduratnom su razdoblju cijene gotovo svih usjeva pale i uvalile seljake u dugove. Ekonomisti koji se bave meðuraæem izraèunali su da �est do osam milijuna seoske radne snage nije imalo pravog posla zahvaljujuæi onome �to je netko opisao kao "zaèarani krug prenaseljenosti, siroma�tva i nedostatka industrije".45

Do stanovite mjere ratno razdoblje seoskom stanovni�tvu dalo priliku da se osveti gradskom; kratko vrijeme u 1940-ima biti proizvoðaè hrane jo� je jednom znaèilo biti gospodar. No kada se vratio mir, sredi�te politièke aktivnosti i stvaranja bogatstva vratilo se u gradove. Povjesnièar Steven Runciman 1974. godine jadikovao je nad modernim balkanskim "Mega-lopolisom" koji je uveo visoke stambene zgrade, prometne gu�ve i zagaðenje zraka u male uspavane glavne gradove koje je prvi put posjetio prije pola stoljeæa. No planine vi�e nisu pru�ale moguænost za zajednièki �ivot na isti naèin ka su to èinile prije dva stoljeæa, a uni�tene �ume nisu se nadomje�ta-Zemlja i njezini stanovnici53le. Seosko stanovni�tvo na planinama Pinda palo je s vi�e tisuæa u devetnaestom stoljeæu na nekoliko stotina danas. Osim od turizma i novca koji dobivaju izvana, nema drugog naèina za opstanak tih naselja. Nakon spu�tanja stanovni�tva s planina u nizine slijedilo je daljnje preseljenje u gradove. U pedeset godina ukupni udio radnog stanovni�tva koje obraduje zemlju pao je s 80 na 37 posto u Bugarskoj, sa 78 na 29 posto u Jugoslaviji i sa 77 na 29 posto u Rumunjskoj. Na Balkanu se vi�e ne bavimo seoskim dru�tvom, veæ se bavimo njegovim nasljednikom.46Drugi dioe nacijeCrkvena geografija tih potlaèenih podruèja mo�e zanimati jedino staretinara, jer ne baca nikakvo svjetlo na njihovu povijest, a jo� manje na topografiju.J. Pinkerton, Modem Geographv (1802), II, 450Crkva nam jest sveta, ali su nam sveæenici lopovi.Bvronov slugaPoèetkom dvadesetog stoljeæa grèki i bugarski domoljubi borili su se za naklonost pravoslavnih kr�æana iz osmanske Makedonije. Ispalo je da je to neoèekivano te�ko. "Kada sam stigao u Solun", pisao je jedan grèki aktivist, "pojam grèkih seljaka i obiènih ljudi o tome koja je u stvari razlika izmeðu grèke pravoslavne crkve i bugarskih raskolnika bio je poprilièno nejasan. Shvatio sam to jer kada god bih ih pitao �to su oni - Romaioi [tj. Grci] ili Voulgaroi [Bugari], buljili bi u mene s nerazumijevanjem. Pitali bi jedan drugoga �to sam mislio, kri�ali se i nevino mi odgovarali: Pa, mi smo kr�æani - �to si mislio s time Romaioi ili VoulgaroiT"1Probugarski je Danilo, "iz grada ponikao novonastali domoljub", kako ga je opisao njegov engleski sudrug, takoðer bio "ljut zbog bezvoljnosti seljaka". U okolici Prespanskog jezera poku�ao im je objasniti da ih time �to su prisiljeni bogoslu�je slu�ati na grèkom, a ne na svom vlastitom slavenskom jeziku, iskori�tava protubugarsko sveæenstvo. "No oni su pro�dirali sirovo zelje, zalijevali ga mastikom i samo rekli da to nije va�no; mnogi su medu njima govorili grèki. Sveæenik je povukao iz boce i mislio je isto tako. On je sam, u obiènom govoru, govorio lokalni slavenski dijalekt, ali je sve slu�be nauèio na grèkom. Slu�ba je bila dobra i kakve je to imalo veze? Danila je to stra�no smetalo i rekao mi je da su oni neznalice; u stvari su svi Bugari i trebali bi imati bugarskog sveæenika, ali to nisu znali. Koliko sam ja mogao vidjeti, nije ih bilo ni briga."2Ta ravnodu�nost sultanovih kr�æanskih podanika prema nacionalnim kategorijama odra�avala je njihov osjeæaj da pripadaju zajednici koja je odreðena vjerom, u kojoj su jeziène razlike58Drugi dioizmeðu grèkog i bugarskog vrijedile manje od njihovog zajednièkog vjerovanja u pravoslavlje. Takva su iskustva oznaèila trenutak kada su se donositelji ideje moderne etnièke politike ubacili u seoska podruèja i susreli se s prednacionalnim svijetom. Jezièna, rasna i vjerska razlièitost naroda koji nastanjuju jugoistoènu Europu se�e u doba slavenskih osvajanja, ako ne i dalje od toga. Politièki gledano, sve donedavno to je malo znaèilo. Ni Bizantsko Carstvo ni Osmansko Carstvo nisu bili etnièki zasnovane dr�ave. Stoljeæima su preobraæenje i akulturacija pru�ali ljudima razlièita podrijetla priliku za uspje�nu karijeru.Buduæi da su povijest Balkana uglavnom pisali potomci gore opisanih nacionalno nastrojenih domoljuba, rijetko su se saèuvali neodluèni i dvoznaèni glasovi seljaka koje su ovi poku�avali prosvijetliti. No, èak i u skorije vrijeme, mo�e se pronaæi postojanje misaonih navika koje su prethodile pobjedi etnièke politike. "Propitao sam neke d

jeèake iz zabaèenog planinskog sela u blizini Ohrida u kojemu nije bilo niti uèitelja niti stalnog sveæenika i u kojemu ni jedan stanovnik nije znao èitati, kako bih otkrio koliko tradicionalnog znanja posjeduju", pisao je H. N. Brailsford 1905. godine. "Odveo sam ih do ru�evine utvrde bugarskog cara koja je dominirala jezerom i dolinom s vrha jednog strmog i èudno zaobljenog bre�uljka. 'Tko je ovo izgradio?', upitao sam ih. Odgovor je bio znakovit - 'Slobodni ljudi.' 'A tko su oni bili?' 'Na�i djedovi.' 'Dobro, no jesu li bili Srbi, Bugari, Grci ili Turci?' 'Nisu bili Turci, bili su kr�æani.' I to je bilo otprilike sve �to su znali."5Pitanje jesu li Srbi, Bugari ili Grci, malo je znaèilo kr�æanskim seoskim djeèacima u osmanskom sustavu, jednako kao �to su i muslimani svojemu etnièkom podrijetlu pridavali razmjerno malo znaèaja. "Sve do sada nije unutar islama bilo nikakva separatistièkog pokreta, bilo nacionalnog bilo doktri-nalnog", zabilje�io je jedan britanski diplomat 1912. iznenaðen novotarijama jedne albanske nacionalne organizacije. "Svi muslimani, bili oni �ijiti ili suniti, Turci, Arapi ili Kurdi, u popise se upisuju jednostavno kao 'muslimani'." Svijest veæine sultanovih podanika nije bila oblikovana niti �kolom nitiPrije nacije59vojskom - dvjema osnovnim ustanovama putem kojih suvremena dr�ava promièe nacionalni identitet. Osmanska se dr�ava prema njima odnosila na temelju njihove vjere, a ne na temelju jezika. Stoga se nisu morali suoèiti s takvim novim oblikom razvrstavanja kakvo podrazumijeva Brailsfordovo pitanje, mada æe ga njihovi unuci prihvatiti kao gotovu stvar.4Ne treba gledati daleko u povijest da bi se vidjelo na koji su naèin seobe ljudi oblikovale etnografiju Balkana. Samo u dvadesetom stoljeæu milijuni su se ljudi preselili ili su bili preseljeni iz jedne dr�ave u drugu. U poslijeratnom razdoblju grèki i jugoslavenski radnici u potrazi za poslom nastanili su se u Australiji, u SAD i zapadnoj Europi; tijekom 1990-ih nova kretanja ljudi koji tra�ili posao ili bje�ali od rata, oblikovala su posljednje poglavlje u prièi koja traje veæ cijelo tisuæljeæe. Ipak, unatoè tom stalnom doticanju i otjecanju, etnografski se sastav poluotoka ustanovio jo� u sedmom stoljeæu na�e ere. Prije toga �ivot su u rimskim pokrajinama ju�no od Dunava remetili upadi i pohodi germanskih plemena i Huna. No ta su osvajanja, iako brojna i èesto razorna, bila kratka i obièno bi svr�avala tako da bi jahaèi krenuli dalje. Utjecaj je slavenskih plemena bio bitno razlièit: tijekom otprilike 200 godina stalno su se naseljavala kako bi obraðivala zemlju i pasla svoja stada du� poluotoka sve do Pelo-poneza. Njihov dolazak na Balkan oznaèio je kraj starog svijeta i imao je izuzetan znaèaj za raskol izmeðu zapadne i istoène polovice Rimskog Carstva, �to æe na koncu pridonijeti raskolu izmeðu katolièanstva i istoènog pravoslavlja.5Starosjedioci su se s do�ljacima borili za zemlju i moæ. U Albaniji su za�titu prona�li u planinama, èuvajuæi svoj osobit jezik usred podruèja koje je postalo uglavnom slavensko govorno podruèje. Grci - koji su se opisivali kao "Romaioi" ("Rimljani", tj. �itelji Rimskog Carstva) umjesto starog "Heleni" (�to je poèelo znaèiti "poganin") - satjerani su u izdvojena podruèja - otoke ili u ograðena naselja i ispra�njene gradove -gdje su saèuvali grèko-rimsku graðansku kulturu carstva. Tur-kijski Bugari koji su vladali slavenskim plemenima u svom ka-60Drugi dionatu oko donjeg toka Dunava, zavr�ili su - slièno kao i vla-dajuæa elita u Engleskoj, Normandiji i Varja�koj Rusiji - prihvativ�i jezik naroda kojima su vladali. Sve do ranog dvadesetog stoljeæa u Makedoniji se bio oèuvao obrazac sela u kojemu se govori slavenski jezik i grada u kojemu se govori grèki.U poèetku je jezièna podjela izmeðu Grka i Slavena bila ujedno i vjerska podjela izmeðu kr�æana i pogana. No tijekom devetog i desetog stoljeæa Slaveni su prevedeni na kr�æanstvo kao i prije njih Grci. Æiril i Metod, braæa koja su poduzela taj zadatak, bili su iz Soluna gdje su se nedvojbeno susreli sa slavenskim jezikom kojim su govorili lokalni seljaci: razvijajuæi pismo i liturgiju na slavenskom jeziku, oni i njihovi sljedbenici doveli su Slavene u okrilje Crkve veæ u doba kada je velik dio istoène i sjeverne Europe jo� uvijek ostao vjeran starijim bogovima. Cijena koju je Crkva morala platiti bilo je �rtvovanje povla�tenog polo�aja grèkog jezika u pravoslavnoj balkanskoj zajednici koja je nastajala, �to je bio stav sasvim suprotan sve veæoj papinsk

oj ustrajnosti na latinskom: mnogo jezika, jedna Crkva - bila je tajna bizantskog pravoslavlja.Balkan je bio prebrdovit, preranjiv i rascjepkan da bi ga se moglo vjerski ili jezièno ujednaèiti. Nisu se samo Albanci sklanjali u brda. Vlasi su bili ovèarski narod koji je saèuvao svoj romanski jezik sve do dvadesetog stoljeæa usred veæine koja je govorila grèki i slavenske jezike; Sarakaèani su bili jo� jedna, èak manja nomadska skupina. Pravoslavlje je prevladavalo, no nije svugdje prevagnulo. Hrvatski su kraljevi slijedili latinski obred i katolicizam, bez obzira na svoje slavensko podrijetlo, dok se u Bosni pro�irila treæa Crkva bosanska prije nego je nestala s dolaskom Turaka. Bugarskog je cara 1204. okrunio papa, dok su katolièki a kasnije i protestantski misionari usmjerili svoju energiju - iako slabo nagraðenu izvan Albanije i Egejskog otoèja - kako bi �irili pravu vjeru. Osim toga, diljem poluotoka postojale su i male �idovske zajednice.Kao vladajuæi jezik tijekom bizantskog razdoblja i kao jezik Evanðelja, kr�æanske kulture i klasiène uèenosti i tijekom osmanskih vremena, grèki je privlaèio ambiciozne mlade VlahePrije nacije61ili Slavene - isto kao �to æe to èiniti talijanski, njemaèki i kasnije francuski. Prema sjeæanjima jednog osmanskog slu�benika, jo� 1860-ih "svi ugledni Rumunji" jo� su znali grèki i davali mu prednost pred turskim kada bi se sastali osmanski i rumunjski uglednici. �idovske zajednice, èije podrijetlo se�e do klasiènih vremena, prihvatile su grèki kao svoj materinji jezik. I zapadni Europljani mogli su postati Grci. Godine 1833- nekoliko stotina bavarskih plaæenika pridru�ilo se kralju Otu u pohodu na Atenu: stoljeæe potom, slu�benici SS-a koji su pretra�ivali Europu tra�eæi dragocjenu njemaèku krv prona�li su njihove praunuke koji su �ivjeli na imanjima u Atici. Veæina ih je zaboravila njemaèki i postali su pravoslavci koji govore grèki. Naravno, helenizacija je imala granica. Sjeverno od Via Egnatia Grci su napravili nekoliko pohoda meðu sela u kojima se govorilo slavenskim jezikom. I u sjevernoj Albaniji i podunavskim kne�evinama uporaba grèkog ostala je ogranièena na vi�e sveæenstvo, a u sluèaju podunavskih kne�evina i na dvorove domaæih vladara. Èak i u podruèju koje æe kasnije postati dio Grèke mnogi su seljaci govorili albanski do 1950-ih. No u cjelini gledano, poznavanje grèkog ostalo je glavni put do uèenja, vjerskog autoriteta i politièke moæi sve dok je trajalo Bizantsko Carstvo.6Dominacija grèke kulture nad balkanskim kr�æanima nije zavr�ila s propa�æu Bizanta izmeðu traestog i petnaestog stoljeæa. No promijenila se s dolaskom novih ljudi - s turskim jezikom i muslimana po vjeri - koji su porazili razlièite kr�æanske sile jugoistoène Europe, ne samo bizantske vladare, nego i Srbe, Ðenovljane, Ugre, Mleèane i druge dinastije te na taj naèin politièki i gospodarski ujedinili to podruèje u carstvo koje je trajalo pet stoljeæa. Prije no �to su pokorili Balkan, Turci su u tom podruèju bili aktivni kao saveznici i pomoænici upravo one kr�æanske sile koju su kasnije sami okonèali i podredili; i potom su nastavili rabiti kr�æanske vojnike, osobito u vojnim pohodima u Anatoliji i Srednjem istoku. Kr�æan-sko-muslimanski odnosi bili su tako utemeljeni na meðuod-62Drugi dionosima koji su trajali generacijama, a osvajanje i suradnja vi�e su lièili obrascu vidljivom u britanskom preuzimanju Indije nego onome u njemaèkoj invaziji na Poljsku.Èak i prije pada Carigrada 1453- kr�æani su se iz raznih pobuda obraæali na islam. Grèki je nadbiskup u petnaestom stoljeæu s gnu�anjem bilje�io svojevoljno preobraæenje onih koji su bili motivirani "�eljom da steknu srebro, postanu plemiæi i �ive u rasko�i". Do poèetka �esnaestog stoljeæa vjerojatno se preobratilo nekoliko stotina tisuæa ljudi. Pripadnici bosanskog i bizantskog plemstva, ukljuèujuæi i neke osobe iz same carske porodice Paleologa, odano su na visokim polo�ajima slu�ili sultanu i to kao kr�æani, a sve vi�e i kao obraæenici na islam: kada je osmanski veliki vezir Mahmud-pa�a Angeloviæ 1457. pregovarao s velikim vojvodom sa srpskog dvora Mihailom Angeloviæem, u stvari je imao posla s vlastitim polubratom. Kasnije je sa svojim roðakom, bizantskim filozofom Georgijem Amiroutzisom, Mahmud-pa�a takoðer pregovarao o predaji bizantskog Trapezunta: Kristian Amiroutzis kasnije je na�ao utoèi�te na osmanskom dvoru i bio je omilje

n sultanu: dva su njegova sina pre�la na islam i postala visoki dvorski slu�benici. Mahmud-pa�a, koji je imao dobre veze, i sam je bio srpskog i bizantskog podrijetla; drugi veliki veziri Mehmeda II. bili su Grci ili Albanci po roðenju. Mnogi od tih ljudi bili su djeca iz aristokratskih kr�æanskih porodica koja su se �kolovala na carskom dvoru. Drugi su se novaèili meðu selja�tvom kao danak u krvi nametnut balkanskim kr�æanskim zajednicama.7Do ranog sedamnaestog stoljeæa osmanski se dvor oslanjao na porobljene novake. "Veæina stanovnika Rumelije mije�anog je podrijetla", pisao je u sedamnaestom stoljeæu Mu-stafa Ali. "Meðu najznaèajnijima malo je onih kojima geneologija ne se�e do obraæenika na islam ili onih kojima etnièko podrijetlo, s majèine ili oèeve strane, ne ide do neèistog nevjernika, unatoè èinjenici da su oni sami izrasli u prave i izuzetne muslimane." Carska se vladajuæa elita zbog svojeg meritokratskog karaktera izuzetno po�tovala diljemPrije nacije63Europe, a promatraèi su s èuðenjem zamijetili da su najvi�i slu�benici èesto dolazili iz porodica skromnog roda; nije postojala osmanska nasljedna aristokracija - "nema plemenitosti po krvi", komentirao je George Sandvs 1610. i "malo je Turaka, �to je opæenito pogrdan izraz". Oznaèavanje osmanskog sustava kao turskog svakako je vrlo daleko od istine. Jo� u devetnaestom stoljeæu zabilje�eno je da "nijedan musliman nikada sebe ne naziva Turèinom; �tovi�e, uvreda je nazvati ga tako." (Izraz se odnosio na anatolijske seljake.) Prisutnost obraæenika na Porti bila je toliko znatna da je neko vrijeme slavenski jezik bio takmac turskome na dvoru. "Odliènici rabe slavenski jezik", primijetio je William Lithgovv, "priprosti govore turski jezik koji je izvorno tatarski govor te iz perzijskog posuðuju rijeèi za dr�avu, iz arapskog za vjeru, iz grèkog za robu, a iz talijanskog rijeèi i nazive za pomorstvo." Gospoða Mary Wortley Montagu zabilje�ila je da u glavnom gradu "govore turski, grèki, hebrejski, armenski, arapski, perzijski, ruski, slavenski, vla�ki, njemaèki, nizozemski, francuski, engleski, talijanski, maðarski; �to je jo� gore, deset se od tih jezika govori u mojoj obitelji."8I dok je obraæenje bilo pretpostavka za pojedinaèno napredovanje i karijeru na vladajuæem polo�aju, masovna se islamizacija mo�e zamijetiti samo u nekoliko balkanskih podruèja. U prvim pokrajinama koje su Osmanlije osvojili - u Trakiji i Makedoniji - meðu domaæe stanovni�tvo naselili su se seljaci iz Anatolije. No imperijalno naseljavanje nije bila najjaèa sila islamizacije: u Bosni, u dijelovima Bugarske te kasnije na Cipru, u Albaniji i na Kreti, kr�æanski su se seljaci obraæali u velikom broju, a èesto i skupno. Iz Bugarske saznajemo da su se "svi nevjernici u selu obratili na islam." "Svi �itelji velikog sela nevjernika postupno su se obratili na islam", poèinje jo� jedna osmanska fetva, nala�uæi izgradnju nove d�amije da slu�i zajednici. "Vi�e od 40.000 ljudi napustilo je kr�æanstvo", uzbunjeno je u studenom 1536. pisao zagrebaèki biskup. "Sve vi�e ljudi to èini u nadi da æe mirnije pro�ivjeti ono �to im je jo� ostalo od �ita."964Drugi dioMasovno obraæenje nastavilo se i u kasnom osmanskom razdoblju. U Albaniji su kr�æani prihvatili islam u osamnaestom stoljeæu. Oko doline Drine jedan je putnik sredinom devetnaestog stoljeæa primijetio da su veæinom rimokatolièki seljaci "tijekom posljednjih godina bili toliko proganjani da su mnogi od njih postali muslimani."10Uvjerljiv argument za obraæenje bio je taj �to su u osmanskom svijetu nemuslimani imali status graðana drugog reda. Kr�æane (i �idove) prihvaæalo se kao "narode Knjige", no oni su se zbog vjere suoèavali s diskriminacijom i lo�im postupanjem: nisu smjeli jahati konje, nositi zelenu boju ili graditi crkvu preko odreðene visine. Njihova je rijeè na osmanskom dvoru vrijedila manje od rijeèi muslimana i plaæali su veæe poreze, mo�da stoga �to nisu obavljali vojnu slu�bu. Unatoè tim te�koæama, Balkan je ipak saèuvao svoprete�ito kr�æanski i jezièno ne-turski karakter, �to je u o�troj opreci s osmanskim posjedima u Anatoliji gdje su turski jezik i islam poèeli prevladavati tijekom niza stoljeæa od seld�uèke prevlasti naovamo.11U osmanskoj je Europi veæi dio stanovni�tva - vjerojatno oko 80 posto - ostao kr�æanski. Èak i ondje gdje je islam uspio uæi u seoska podruèja, rijetko je sa sobom donio i turski jezik: bosanski muslimani jo� uvijek govore svoj rodni slavenski jezik; musli

man Ali-pa�a Janinski govorio je albanski i grèki, ali ne i turski; muslimanski seljaci na Kreti govorili su grèki i u�ivali u otoèkoj epskoj pjesmi - erotokritosu - jednako kao i kr�æani od kojih su mnogi i potekli. Izvan izvorne postojbine u okolini Edrinea, turski je jezik ostao upravna lingua franca ogranièena na gradska sredi�ta. Gradovi kao Sarajevo, Skopje i Sofija bili su u velikoj mjeri islamizirani otoci carske vlasti na kojima se govorio turski u prete�ito kr�æanskom moru - slièno kao �to su u to doba funkcionirali i gradovi u kojima se govorilo njemaèki u inaèe slavenskoj istoènoj Europi.12Jedan od razloga �to Balkan nije postao jo� jedna islamska zemlja jest taj �to sultani nisu imali interesa da se to dogodi. Kr�æani su plaæali vi�e poreze i masovno obraæenje osiroma�ilo bi carstvo. "Mnogi [Grci]", izvje�tavali su sedamnaestosto-Prije nacije65ljetni putnici, "koji nisu vi�e mogli podnositi tu okrutnu tiraniju, �eljeli su postati Turci; no mnogi su od njih odbijeni, jer (reko�e gospodari), ako ih se prihvati u muslimansku vjeru, jako æe im se smanjiti prihodi." I manje materijalni èimbenici igrali su neku ulogu. U dvije prigode (1517. i 1647.) kada je Porta ozbiljno razmi�ljala o tome da nasilno islamizira balkanske kr�æane, postojalo je vjersko protivljenje toj zamisli utemeljeno na Kuranu. Opæenito nema u muslimana ni�ta analogno �iroko rasprostranjenoj kr�æanskoj sklonosti da se svojoj vjeri primoravaju nevjernici i krivovjernici. Upravo suprotno, islamski zakon propisuje sno�ljivost prema kr�æanskim i �idovskim vjerskim zajednicama. On brani muslimanima da se obrate na drugu vjeru, no ne ustrajava na obraæenju u suprotnom smjeru. Èak su mnogi obraæenici bili du�ni dokazati kako njihova �elja da prigrle pravu vjeru nije bila potaknuta materijalnim ili neèasnim motivima.Za pravoslavlje je tako islamska vlast bila mnogo manje �tetna nego katolièka. Katolièke su vojske donijele propast balkanskim kr�æanima u kri�arskim pohodima 1204. i 1444.; mletaèka je vlast na Kreti i na Peloponezu bila o�tra i represivna. Nakon �to su ih 1694. nakratko zauzeli Mleèani, stanovnici Hiosa rekli su "da im je bolje bilo pod Turcima." "Radije bih postao Turèin, nego se pridru�io vama Latinima koji nas mrzite i progonite", rekao je pravoslavni redovnik katolièkom misionaru 1641. godine. U stvari, odnosi pravoslavaca i katolika èesto su bili harmonièniji unutar carstva nego izvan njega: u sedamnaestom stoljeæu na Cikladima, gdje je postojala mala katolièka populacija, katolièki i pravoslavni otoèani èesto su se meðusobno posjeæivali na bogoslu�jima i gradili su crkve jedni blizu drugih. Jo� 1749. pravoslavna je patrijar�ija ukorila �itelje Sifnosa i Miko-nosa stoga �to nisu vidjeli nikakve razlike izmeðu dvaju obreda. No u cjelini se vrlo malo seljaka obratilo s pravoslavlja na katolièanstvo, unatoè djelovanju isusovaca i drugih misionara diljem Balkana. Turska je vlast naginjala prevagu snaga izmeðu patrijar�ije i papinstva u korist prvoga - uglavnom zbog toga �to je patrijarh - za razliku od pape - bio sluga Porte.1366Drugi dioSredinom osamnaestog stoljeæa rasprava o namje�tenjima u Antiohiji iznenada je patrijarhu rasvijetlila koje opasnosti prijete od prele�ernog odnosa prema katolièkoj djelatnosti u Osmanskom Carstvu. Na toj je toèki - paralelno s Portinim nastojanjima oko upravne reforme - ekumenska patrijar�ija uèvrstila svoj nadzor nad vjerskom zajednicom, postavljajuæi osnovu za onaj sustav sredi�nje kr�æanske vlasti koji æe postati poznat kao sustav "mileta". Ne�to labavije pravoslavna je crkva ukljuèena u osmanski sustav vlasti mnogo prije, najmanje od vremena kada je sultan Mehmed II. - osvajaè Carigrada 1453- - postavio smjernice za upravljanje kr�æanskim "jatom" (re'aya, raja). Kr�æani su, kao i �idovi, bili priznati kao "zimije", za�tiæen narod - dopu�talo im se da se pona�aju prema vlastitim obièajima uz uvjet da ostaju lojalni i plaæaju poreze. Pravoslavni su patrijarsi - a najznaèajniji meðu njima bio je ekumenski patrijarh Carigrada - jamèili za obje te stvari i s vremenom se na njih poèelo gledati kao na poglavare "nevjernièkih skupina". Zauzvrat su dobili pravo da oporezuju pravoslavni �ivalj za potrebe zajednice i da na crkvenim sudovima provode pravdu nad kr�æanima. Njihovi su predstavnici u�ivali slu�bene povlastice poput uporabe turskih vojnika kao pratnje kada su prikupljali poreze. Sultan je tako crkvenoj hijerarhiji dao novu ulogu; uz duhovnu djelatnost koju je obavljala u bizantskom svijetu, pomalo je uvuèena i u politiku i upravu kao predstavnik pravoslavnih carskih podanika.14

Tako osmansko osvajanje Balkana nije uni�tilo pravoslavno kr�æanstvo, veæ mu je donijelo mnoge pogodnosti, �to su shvatili i patrijar�ija i njezini neprijatelji. Nakon kaosa koji je vladao u posljednjoj, rascjepkanoj fazi bizantske vlasti, Crkva je sada mogla povratiti, èak i pro�iriti svoju moæ na Balkanu i u Anatoliji. Zahvaljujuæi Turcima, uvelike je bila osloboðena katolièke prijetnje koju su na istoènom Sredozemlju predstavljali Mleèani i Ðenovljani. Osmanska je vlast u stvari nakon mnogo stoljeæa po prvi put ujedinila Balkan. Potkraj �esnaestog stoljeæa iz osmanske je prijestolnice izvije�teno da tamo-Prije nacije67�nji kr�æani "ne �ele nikakvu drugu vlast radije nego vlast Turaka". A kada su turske jedinice ponovno oduzele Peloponez od Mleèana 1715., grèki su ih seljaci doèekali dobrodo�licom i podr�ali.15Osmanska vladavina balkanskim kr�æanima nije donijela samo vjersku autonomiju, nego im je opæenito pobolj�ala �ivot. Od samog poèetka kr�æanski nadzor nad prikupljanjima nekih prihoda omoguæio je nekolicini pojedinaca izuzetno bogaæenje. Prièalo se da se u �esnaestom stoljeæu Mihael Kan-takuzen - koji je vedrio i oblaèio medu patrijarsima - dru�io s pa�ama i vezirima i da su ga oni oslovljavali s po�tovanjem. Kasnije su pravoslavni trgovci iskoristili slom starih trgovaèkih takmaca, kao �to su bili Mleèani, i otvaranje novih tr�i�ta u srednjoj Europi i ju�noj Rusiji. Zaradili su bogatstva na trgovini i stvorili znatnu trgovaèku flotu. Bogate i na zapadu obrazovane grèke porodice iz Carigrada - poznate kao fana-rioti, po èetvrti gdje su stanovale - postale su posrednici za najvi�u razinu osmanske uprave i poèele su nadvladavati ni�e slu�be patrijar�ije. Grèki su dragomani (prevoditelji) odigrali presudnu ulogu u pregovorima o mletaèkoj predaji Krete sredinom sedamnaestog stoljeæa kao i na mirovnoj konferenciji s Habsburgovcima u Srijemskim Karlovcima 1689-, gdje je Alexandros Mavrokordatos slu�io uz glavnog pregovaraèa Rami Mehmeda Efendija. Mavrokordatosov sin bio je postavljen za kneza u autonomnim podunavskim kne�evinama, postav�i prvi od grèkih knezova koji su tijekom osamnaestog stoljeæa pretvorili Bukure�t i Ja�i u sredi�ta helenistièke uèenosti i kulture, kljuèno sjeci�te osmanskog, ruskog, talijanskog i srednjoeuropskog utjecaja. Grèki kr�æani roðenjem, a Osmanlije po odanosti dr�avi i slobodnom izboru, fanarioti su, kao �to ih je opisao jedan od njihovih najsjajnijih pripadnika, bili "Grci koliko je god to moguæe biti". Biti Grk za njih je znaèilo ugled, bogatstvo i slavu u sultanovoj slu�bi. "Mi prihvaæamo propis iz Evanðelja caru dajte carevo", pisao je Alexandros Mavrokordatos. "Mi kr�æani ne brkamo ono �to je privremeno i pokvarljivo s onime �to je bo�ansko i vjeèno."1668Drugi dioA kada se radilo o pokvarenosti, fanarioti su imali iskustva. Njihov se uspon poklopio sa sve veæim financijskim i etièkim te�koæama unutar patrijar�ije. U stoljeæu koje je do�lo iza 1495. promijenilo se devetnaest patrijarha; u onom iza toga �ezdeset i jedan. Bilo je poznato da je Crkva postala iskvarena jer su se najvi�e slu�be u njoj kupovale i prodavale pomoæu velikih podmiæivanja osmanskih slu�benika. Novac koji su kandidati za slu�bu èesto posuðivali od bogatih fanariota mogao se vratiti jedino putem crkvenog oporezivanja kr�æanskih seljaka. Sve veæa centralizacija pod ekumenskim patrijarhom poveæavala je sredstva koja su se ulagala i vjerojatno je samo pogor�ala problem. "Uobièajena izreka meðu grèkim seljacima", prema britanskom putniku, bila je da "selo radi pod tri prokletstva, sveæenicima, kod�a-ba�ama (lokalnim kr�æanskim uglednicima) i pod Turcima, uvijek stavljajuæi nevolje tim redom." U devetnaestom se stoljeæu u Bosni "grèki patrijarh itekako brinuo da se parohije napune iskljuèivo fa-nariotima, te se dogaða da su pravoslavni kr�æani u Bosni, koji su èinili veæinu stanovni�tva, podlo�ncrkvenim velikodostojnicima koji su im strani i rodom, i jezikom, i sklonostima i koji ih tlaèe ruku pod ruku s turskim slu�benicima te im èesto daju èak i gori primjer moralne izopaèenosti." Ta prièa o iznuðivanju i iskvarenosti znaèila je kraj pravoslavnog ekumenizma, stvorila je gorèinu izmeðu Crkve i njezina jata, i - na mjestima gdje seljaci nisu govorili grèki - izazvala osjeæaj da ih izrabljuje "grèka" crkva, �to je utabalo put balkanskom nacionalizmu.17No u isto vrijeme kada je korupcija nagrizala crkvene institucije, cvjetao je svijet balkanskog pravoslavlja èiji su obzori sezali od Sredozemlja do Crnog mora, od sjeverne Italije do Rusije. Sloboda kretanja i mi�ljenja koju su imali obrazovan

i i pokretni kr�æani u toj pravoslavnoj balkanskoj zajednici mo�e se pratiti u �ivotima i putovanjima ljudi poput Iossiposa Mo-siodaxa, istaknutog pedagoga i znanstvenika, koji je podrijetlom bio Vlah s ju�ne obale Dunava u dana�njoj Rumunjskoj. Roðen je 1725., obrazovao se i helenizirao u �kolama u Solu-Prije nacije69nu, Smirni i na planini Atosu, potom je studirao u Padovi, da bi kasnije poduèavao na kraljevskoj akademiji u Ja�iju i Bukure�tu, sredi�tima grèke uèenosti na Balkanu. Proputovav�i Veneciju, Beè i Budimpe�tu, tvrdio je da je vidio "sve grèke dijaspore". Njegov suvremenik Konstantinos Dapontes rodio se na otoku Skopelosu, obrazovao u Carigradu i puno putovao osmanskim zemljama. Godine 1757. Dapontes je zapoèeo osmogodi�nje putovanje preko Balkana noseæi Pravi kri� iz svoga samostana. Krenuo je s Atosa, pro�ao buduæe bugarske zemlje da bi stigao do Dunava i Moldavske prije nego �to se vratio na jug do Carigrada, spa�avajuæi tako, prema vlastitom izvje�æu, grad od kuge koja je drugdje vladala i vrativ�i se pobjedonosno na Svetu goru 1765. godine.Dapontesovo hodoèa�æe dogodilo se u svijetu u kojemu je njegova "domovina" bio njegov rodni otok; izraz "Grèka" nije za njega imao politièko ili teritorijalno znaèenje. Jugoistoèna Europa bila je podruèje oznaèeno simbolima pravoslavlja, a ne nacionalnim dr�avama. Vrijeme se mjerilo ritmom istoène Crkve vi�e nego ikojim svjetovnim smislom povijesti. Bo�ansko i natprirodno bili su sveprisutni u svakodnevnom �ivotu. Ipak, balkansko je pravoslavlje imalo i svojih svjetovnih dobara: slatka vina sa Samosa i Cipra; pistacio iz Aleppa; smokve iz Smirne; jabuke iz Moldavske i vla�ke sireve. Kada se autor knjige o povijesti Europe Christopher Dawson zapitao za�to Bizantsko Carstvo, za razliku od Papinske Dr�ave na Zapadu, nije zadr�alo svoju kulturno-vjersku vlast u svome dijelu Europe, zanemario je èinjenicu da bizantska kultura jest nastavila s razvojem pod vodstvom pravoslavlja i osmanske imperijalne vlasti. Ona se razvila u formaliziranim spisima grèkih fanariota iz sultanove prijestolnice, koji su oscilirali izmeðu odanosti Porti i nada u ponovno roðenje Bizantskog Carstva, no koji su ostali potpuno vjerni pobornici pravoslavlja i helenizma. Ona se razvila i u rukama crkvenih intelektualaca poput Eugeniosa Voulgarisa - mo�da najva�nijeg lika za pravoslavlje s kraja osamnaestog stoljeæa - koji se obrazovao u rodnom Krfu (pod mletaèkom vla�æu), u turskoj Jani-70Drugi dioni i na sveuèili�tu u Padovi, da bi potom svoje uèenje donio na Atos i u Carigrad, a potom i u Rusiju za Katarine Velike kojoj je propovijedao o opasnostima novog katolièkog napredovanja u istoènoj Europi.18Drukèije ali usporedive vjerske ustanove bile su osnova osmanske vladajuæe ma�inerije. Sultanovi podanici dijelili su se na zajednice prema vjeri kojima je u velikoj mjeri vladala njihova vlastita crkvena hijerarhija s rabinima, biskupima i kadijama na èelu sudova koji su nadgledali javne poslove i preuzimali odgovornost za prikupljanje poreza od svojega jata kao i za druga gospodarska pitanja. No dok je vjera tako djelovala da bi odvojila zajednice i pojedince jedne od drugih, ona je stvarala i zajednièki pogled na �ivotne te�koæe i dvojbe, osobito pod sustavom vlasti koji je pru�ao veæi stupanj vjerske sno�ljivosti od onog koji je u to vrijeme bio prisutan drugdje u Europi - "postojao je slobodan odabir po savjesti za sve vrste vjere u svim njegovim podruèjima", kako je to izrazio Lithgow.19Vjerska snaga bila je zajednièko dobro koje je ulijevalo strah, koju se po�tovalo i koju su uzimali u obzir pripadnici svih vjera. Kr�æani su se okoristili muslimanskom mudro�æu skupljajuæi svete izreke ili svetu zemlju iz d�amija ili tekija. U legendi o jednom kr�æanskom muèeniku èitamo i o tome kako je patrijarh izlijeèio muslimanku - odbiv�i je isprva pogledati pod izgovorom da "nije za nas pravo da prihvaæamo one koji su strani na�oj vjeri", patrijarh je popustio govoreæi: "Onoga koji mi pristupi, ni na koji naèin neæu odbaciti." A kao �to su posjeæivali kr�æanske sveæenike, muslimani su posjeæi i rabine. Èitamo, primjerice, o èovjeku iz Istanbula u �esnaestom stoljeæu koji se, dok je bolovao od opasne groznice, zakleo da æe se u sluèaju ozdravljenja ostaviti po�ude za mladiæima. Izlijeèiv�i se, promislio je bolje o tome, ali je ipak oklijevao pogaziti zavjet. Po�to ga je istanbulska ulema upozorila da ne smije odstupiti od zakletve koju je dao, potra�io je savjet solunskih rabina, da vidi mogu li oni naæi izlaz. (Oni su mu savjetovali neka proba sa �enama.)20

Prije nacije71Ljudi koji su se suoèavali s osobitim opasnostima, kao moreplovci, èesto su iskazivali ekumensko po�tovanje. "Kada su se (Turci) spremili na put", zabilje�io je Busbecq, "do�li su Grcima i upitali jesu li vode blagoslovljene - ako bi im ovi rekli da nisu, odgodili bi isplovljavanje, a ako bi im rekli da je obred obavljen, ukrcali bi se i zaplovili." Mornari svih vjera - osobito pirati i gusari - �tovali su ikone Djevice Marije. Kada ih je uhvatila oluja, turski je mornar tjerao Francuza da moli za pomoæ Djevice jer je u zatoèeni�tvu u Beèu èuo da njezin utjecaj mo�e pomoæi. U t je svijetu èovjek trebao pomoæ sa svih strana: nevjerni�tvo je bilo mnogo pogubnije nego pripadnost drugoj vjeri. Engleski rob na turskom ratnom brodu prièao je kako su ih "po prvom dolasku na brod upitali koje su vjere. Po�to su se izjasnili kao kr�æani katolici, bilo je blagih nastojanja ne bi li ih se prisililo da odbace svoju vjeru i postanu muhamedanci; no po�to su uporno to odbijali, reèeno im je da, po�to su odbili prihvatiti pravu vjeru, moraju, kao drugi najbolji put do spasenja, slu�iti Bogu na vlastiti naèin; odmah im je dodijeljena mala kabina koju su uredili kao kapelicu i u kojoj su se morali svakodnevno redovito moliti."21Kuge, su�e, poplave, potresi, pirati, ratovi i po�ari - sve nedaæe i te�koæe svakodnevnog �ivota na osmanskom Balkanu -raðali su po�tovanje nebeskih moæi i mudrosti i znanja onih bo�anskih meðu ljudima koje je prelazilo vjerske granice. Odreðeni sveci, primjerice, bili su poznati kao za�titnici pojedinih gradova; njihovu sposobnost da otklone opasnost prihvaæali su jednako i kr�æani i muslimani. "I kr�æani i muslimani bili su ushiæeni" kada su relikvije sv. Nikole iz Metsovona smanjile po�ast u Trikali i odvratile najezdu skakavaca. Druga najezda skakavaca - "kao taman oblak kroz koji se sunèeve zrake jedva probijaju" - pobijeðena je na Cipru pomoæu desne ruke svetog Mihaela, i to opet na opæe dobro. Ka�e se da su i muslimani i kr�æani prepoznali znakove svetosti -slatki "neopisivi" vonj koji je izlazio iz tijela, nezemaljski sjaj, nepropadanje tijela - kada je ubijen pravoslavni muèenik. Vjera nije bila ni zapreka strahu �to je mogao zahvatiti graðo-72Drugi diove koje su pohodili vampiri, kao �to se dogodilo u Agiai gdje su viðeni kako klize uokolo s velikim svjetiljkama u rukama"; godine 1872. u Adrianopolu (Edirneu) ni muslimanski hod�a ni kr�æanski sveæenik nisu uspjeli istjerati vampire iz grada, a uzbuna je prestala tek po�to je pozvan turski vraè i obavio posao kako treba.22Osmanski je Balkan bio svijet gusto napuèen nevidljivim duhovima, i zloæudnima i dobroæudnima. Nekih se obitelji klonilo jer su bile poznate kao vampiri u ljudskom oblièju. Bilo je èak i izvje�æa o ljudima koji ispod odjeæe skrivaju repove. Odani pripadnici svih vjera koristili su se protiv zla èarolijama poput èe�njaka, u�eta s èvorovima, �ivotinjskih dijelova kao �to su veprove kljove ili pojedinim bobicama. Sveæenici su bili zaposleni pisanjem poruka na amajlije prema zahtjevima svoje pastve, a kada bi kr�æani ustanovili da njihove amajlije ne djeluju, posudili bi one muslimanske. Mnoga od tih vjerovanja traju i danas, mada se zbog straha od podsmijeha rijetko javno izrièu.23Upravo je podsmijeh ono �to su izazivali kod vanjskih promatraèa koji su na ono �to su smatrali iskazom praznovjernog neznanja gledali s mje�avinom opèinjenosti, zabave, etnografskog odmaka i jeze. Katolièki promatraèi koji nisu voljeli potpuno nepopustljiv nadzor pravoslavnog seoskog sveæenstva nad njihovom pastvom, osobito su voljeli nagla�avati sveæenièko neznanje. Visokoobrazovani isusovaèki znanstvenik Josip Ruðer Bo�koviæ - roðen u slavensko-talijanskoj kulturi Dubrovnika - bio je zapanjen bugarskim seoskim sveæenikom s kojim je razgovarao izvan Carigrada 1762. godine: "Nevjerojatno je njegovo neznanje i neznanje tih jadnih ljudi. Ne znaju o svojoj vjeri ni�ta osim za postove i blagdane, simbol kri�a, kult neke slike ... i kr�æansko ime. To ide do te mjere da sam te veèeri otkrio ... da ne znaju ni Oèena�, niti Vjerovanje, niti bitna vjerska otajstva." Putujuæi Vla�kom gotovo stoljeæe kasnije, Warington Smyth na slièan je naèin osuðivao "stanje dubokog neznanja koje prevladava meðu narodom ... Sveæenstvo pameæu jedva da nadma�uje seosko stanovni�tvo i mo�ePrije nacije73se vidjeti parohijskog 'popa' kako u ko�noj odjeæi hoda za plugom kao kakav prosti s

eljanin iz njegove pastve."24�to je vrijedilo za seoskog sveæenika, jo� je vi�e bilo istina za njegovu pastvu. Senjski je katolièki biskup o svojim novim vjernicima 1615. izvje�tavao da "vjeruju u Svetu Rimsku Crkvu, ali su potpuno neupuæeni u kr�æanski nauk." "Seljani su vjernici, no ne toliko stoga �to vjeruju u dublju bit kr�æanstva koliko zbog straha", zabilje�io je grèki etnograf tri stoljeæa kasnije. Seljaci su diljem Balkana dijelili svece na "te�ke" i "lake", ovisno o tome koliko �tete su oni nanosili onima koji su ih zanemarivali. Opisujuæi svoje vrlo rudimentarno naukovanje za seoskog sveæenika u kasnom osamnaestom stoljeæu, srpski prota Matija Nenadoviæ prisjeæao se kako "bi neke starice, èak i neki mu�karci, govorili mojoj majci: Blago tebi, sestro, kada ima� tako uèena sina kod kuæe koji ti mo�e reæi kada je koji svetac, tako da ne radi� kada ne bi trebala.'"25Ipak, to nagla�avanje neupuæenosti u nauk obièno je vi�e bacalo svjetlost na osobito poimanje kr�æanstva (èak i vjere kao takve) koje su imali promatraèi - zapadni posjetitelji, znanstvenici, uèeniji klerici koji su tra�ili doktrinarne pogre�ke, profesionalni lovci na krivovjerce - nego na obiène balkanske stanovnike i na njihove sveæenike. Francuskom znanstveniku u ranom dvadesetom stoljeæu seljaci nisu izgledali "ba� prosvijeæeni". No takve primjedbe pretpostavljale su da i vjera treba biti stvar "prosvijeæenosti" koja se temelji na jasno rastumaèenom uèenju - gledi�te koje je imalo mnogo vi�e smisla meðu pismenom urbanom elitom nego za nepismen pravoslavni seoski puk za koji je prakticiranje vjere znaèilo mnogo vi�e od same dogme. Ono je nadalje pretpostavljalo da je vjera stvar privatne, refleksivne svijesti, pitanje teologije prije nego kolektivnog vjerovanja i djelovanja; o�tro ju je odvajalo od svijeta znanosti i tehnièkog znanja, s jedne strane, te od magije i natprirodnog s druge. Ako su pravoslavni sveæenici u cjelini i bili manje pismeni i obrazovani od svojih katolièkih pandana, bilo je to stoga �to su na Balkanu pobo�nost i moralno vodstvo znaèili manje nego obred i ispravno pridr�avanje vjerskih pravila.2674Drugi dioDrugi, pomirljiviji pristup narodnoj vjeri vidi u njoj �elju za izbjegavanjem �ivotnih rizika, za obja�njenjem i, ako je moguæe, presretanjem njegovih zamki i nesreæa. Ona je, drugim rijeèima, oblik seoske racionalnosti: èe�njak odvraæa uroke. Ako su prikupljeni na pravi naèin i spremljeni dok sveæenik ili hod�a izgovara ime èlana obitelji, sveti prah ili relikvije mogu se èuvati kako bi se iskoristili u sluèaju nu�de, ako ta osoba oboli ili do�ivi nesreæu. Odlazeæi u krajnost, takvo tumaèenje svodi vjeru na oblik osiguranja. No ono vrijedi utoliko �to prepoznaje ono �to je samo selja�tvo bilo spremno prihvatiti, da im razlike u nauku èesto nisu bile vrlo va�ne. U ruralnim podruèjima s malo crkava to je èak dovodilo do znatnog pretapanja izmeðu onoga �to su vanjski promatraèi (ukljuèujuæi osmansku dr�avu) smatrali razlièitim vjerama. "Muhamedanci ovdje nisu pravi muhamedan-ci", primijetio je turski slu�benik na telegrafu u Albaniji poèetkom dvadesetog stoljeæa, "a kr�æani nisu pravi kr�æani." Kao �to je zabilje�ila Mary Wortley ntagu: "Ljudi koji �ive meðu kr�æanima i muslimanima, a nisu vièni raspravi, smatraju se sasvim nesposobnima prosuditi koja je vjera bolja: za svaki sluèaj, da ne bi odbacili istinu, vrlo smjerno po�tuju obje te petkom idu u d�amiju, a nedjeljom u crkvu." Upitani koje su vjere, oprezni seljaci iz zapadne Makedonije odgovorili bi kri�ajuæi se: "Mi smo muslimani, ali Djevice Marije." Nekoliko stoljeæa ranije, iznenaðen postojanjem turskih i grèkih obreda na otoku Lemnu, Busbecq je èuo sliènu izjavu: "Ako ih upitate za�to to rade, odgovaraju da su od davnina pre�ivjeli mnogi obièaji èija je korisnost dokazana dugaèkim iskustvom. Stari su, ka�u oni, znali i mogli vidjeti vi�e od nas, a obièaji koje su oni potvrdili ne smiju se poremetiti zbog nemara."27U tom podijeljenom svijetu pobo�no djelovanje nije prelazilo teolo�ke podjele samo na polju natprirodnog, veæ takoðer i u svakodnevnom, svjetovnom �ivotu osmanskog svijeta. Islamski sudovi i turska uprava, primjerice, bili su jednako dostupni i nemuslimanima i muslimanima. Oni prvi mogli suPrije nacije75ih koristiti kao prizivni sud, ali jednako tako kao povremeno sredstvo izbjegavanja vlastitih vjerskih autoriteta ili obièajnih sudova. Tako su muslimanski slu�benici pomagali kr�æanima i �idovima da urede porezne, trgovaèke i agrarne poslove u skladu s islamskim zakonom. Lokalni osmanski upravitelji u �esnaestom i sedamnaestom stoljeæu ponekad su èak intervenirali kako bi smirili lokalne rasprave o episkopskim nam

je�-tenjima unutar svojih kr�æanskih zajednica. Muslimani, kr�æani i �idovi bili su èlanovi ofesionalnih udru�enja (esnafa) koja su od Bizanta posudila obièaj da se stave pod okrilje sveca za�titnika, �eika ili svetog èovjeka. Pravoslavni mu�karci i �ene ponekad su rabili �erijatske sudove èak kada nije bio ukljuèen niti jedan musliman. "Svojemu sam sinu prodao kravu", ide pritu�ba kr�æanskog seljaka s Cipra pred islamskim sucem. "�elim novac. On krade. �elim to prema �erijat-skom zakonu."28Najintimnija podruèja osobnog �ivota oblikovao je su�ivot vjera. Stav kr�æanske crkve prema braku, primjerice, suoèio se s neoèekivanim takmacom. Po islamu su moguæi i poligamija i oblik privremenog braènog ugovora, lak�e se dobivao razvod (osobito za �ene), a spolnost nije bila ogranièena samo na brak niti vrednovana samo prokreacijom. Nije bilo jako upitno koja vjera ima vi�e privlaènih moguænosti. Èini se da je crkvena hijerarhija dr�ala korak s poligamijom (koja ionako nije bila uobièajena medu balkanskim muslimanima); drukèije je bilo s privremenim brakovima. Obièaj da se sklopi ugovor sa �enom za odreðeni iznos i na odreðeno vrijeme -koji je jo� 1600. zabilje�io William Biddulph - prirodno je privlaèio kr�æane jednako kao i muslimane. Silom prilika crkva se morala pomiriti s tim obièajem koji je tijekom osamnaestog stoljeæa postao prilièno pro�iren. U nekim se podruèjima pretvorio u sredstvo za stjecanje miraza, svojevrsna zakonita prostitucija. "Ako bi stranac po�elio u�ivati ikoju od mladih neudanih �ena", zabilje�io je zbunjeni lord Charle-mont na Cikladima,76Drugi dio"odmah bi se predstavio njezinim roditeljima i tra�io da se ona uda za njega. Odmah bi se iscjenkali i par bi odveli k matièaru gdje bi se oni meðusobno zakleli na vjernost sve dok mu�karac boravi na otoku, mlado�enja bi se obvezao na plaæanje velikog novèanog iznosa prije odlaska, kao i predujma.... Taj novac izdvojio bi se u djevojèin dio i njime bi si, kada njezin partner ode, vrlo brzo ona medu svojim sunarodnjacima priskrbila pravog supruga koji je zbog njezine nekada�nje veze ne bi ni malo manje cijenio i smatrao bi je udovicom u svim sluèajevima koji bi to zahtijevali."Tako su, za svoj raèun, kr�æanski otoèani prilagodili islamski obièaj koji su ozakonili turski slu�benici, a tolerirali seoski sveæenici.29Uz te posebne sluèajeve, na Balkanu je bilo vjenèanja muslimanskih mu�karaca s kr�æanskim �enama sve dok je trajalo Osmansko Carstvo. Stoga su mnogi muslimani imali majke kr�æanke i bili osobno upoznati, a ponekad i vezani, s majèinom vjerom. Srpski despot Ðurað Brankoviæ udao je 1435. svoju kæer za sultana Murata II., mo�da uzaludno poku�avajuæi ste njegovu naklonost. Ali-pa�a Janinski imao je �enu grèku kr�æanku i bio je na glasu stoga �to je za nju dao izgraditi kapelicu. Jo� je kasnije Ismail Kemal Bey, osmanski slu�benik roðen u Albaniji, o�enio je Grkinju, otev�i je - uz njezin pristanak - kako bi izbjegao prigovore njezine maæehe. I u ni�im slojevima dru�tva bilo je mnogo sluèajeva kr�æansko--muslimanskih odnosa.30Obraæenje je kr�æanskim �enama sputanima nesretnim brakovima nudilo odreðene prednosti. Prelaskom na islam one bi automatski dobivale poni�tenje braka, osim ako bi se obratio i njihov suprug. Postojala je za to posebna formula. "Cako je dobila poèast islama u nazoènosti muslimana", saznao je ka-dijski sud, "i uzela je ime Fatma. Njezinom je suprugu ponuðeno da prijeðe na islam, ali je on odbio." U drugom sliènom sluèaju Fatma bint Abdullah ubilje�ila je svoje obraæenje na islam, a zabilje�eno je da je "moj muj suprug Yanno bin Ma-nolya bio pozvan da prijeðe na islam, ali nije postao musli-Prije nacije77man. Priznao je da ne pola�e pravo na Fatmu. Znaèajno je da je i najmanji znak vjerskog zastranjivanja utjecao i na muslimanske brakove. Kao �to èitamo u islamskom zakonskom zborniku iz osamnaestog stoljeæa:"Pitanje: Zeyd i njegova �ena Hind idu u crkvu i odobravaju neke djelatnosti nevjernika koje ukljuèuju nevjerovanje. Trebaju li Zeyd i Hind proæi kroz obnovu Vjere i obnovu braka? Odgovor: da."31U èlanku iz 1993- amerièki politolog Samuel Huntington razabrao je u ratu u Bosni "sukob civilizacija" i postavio Balkan u jedno od svjetskih �ari�ta tog sukoba. �to god to znaèilo za viziju buduænosti, mora postati jasno da to ne mo�e poslu�iti kao model za pro�lost tog podruèja. Osmanska dr�ava i njezini vjerski voðe jasno su oznaèili razlike i

zmeðu islama, pravoslavlja i katolièanstva; no u svakodnevnom su �ivotu te razlike bile manje izra�ajne. U tom rubnom podruèju euroazijske ravnote�e snaga mnoga su se potencijalna trvenja - domaæa ili donesena izvana - omek�avala i ubla�avala zajednièkim lokalnim obièajima.Obièaji su se razvili tako da su pru�ali sigurnost i osiguranje preko vjerskih podjela. Obredom krvnog bratimljenja mladiæi iz razlièitih porodica, èak razlièitih vjera, zaklinjali su se na odanost jedni drugima. Iz graniènog podruèja oko Livna gdje su se susretale mletaèka, habsbur�ka i osmanska vlast, imamo tursko izvje�æe o bitki sredinom sedamnaestog stoljeæa koja je svr�ila hvatanjem brojnih kr�æanskih zarobljenika. Kada je pobjednièki pa�a prema obièaju naredio pogubljenje svojeg dijela zarobljenika, jedan od njegovih vojnika tra�io je da se po�tedi �ivot jednog od njih. Upitan da to objasni, rekao je: "Tijekom bitke tome sam nevjerniku predao svoju vjeru i uzeo sam njegovu. Jedan smo drugoga priznali bratom. Ako ga ubijete, on æe s mojom vjerom otiæi u raj, a to æe biti lo�e za jadnog mene." Kada se zapanjeni pa�a obratio ostalim vojnicima, oni mu objasni�e obièaj:78Drugi dio"Kada netko od na�ih yunaka (pomoænih vojnika) na ovoj granici padne u zarobljeni�tvo nevjernika, dok zajedno jedu i piju neki nevjernik mo�e tra�iti da ga se oslobodi, a musliman obeæa da æe osloboditi ovoga od Turaka ako ga mi zarobimo. Oni sklope savez govoreæi 'tvoja je vjera moja i moja je vjera tvoja.' Liznu jedan drugome krv te nevjernik i musliman postaju 'braæa po vjeri'... Istina je da o tome ni�ta ne pi�e ni u svetim knjigama muslimana, ni u knjigama nevjernika. Ipak, u ovim pograniènim podruèjima taj je nevjernièki obièaj prilièno uobièajen."Zgro�eni je pa�a oslobodio obojicu.32Zamagljivanje granice izmeðu triju velikih monoteistièkih vjera bila je osobina jednog od najbr�e rastuæih vjerskih pokreta na Balkanu u sedamnaestom i osamnaestom stoljeæu - struje islamskog misticizma poznatog kao bekta�izam. Bekta�ijsko je uèenje, nasuprot formalnoj hijerarhiji sunitskog islama, tvrdilo da "svetac pripada cijelome svijetu." Prema pamfletu s kraja devetnaestog stoljeæa "bekta�i vjeruju u Velikog Gospoda i u pravoga sveca Muhameda Alija, Kadiju, Fatimu, Hasana i Huseina ... Oni vjeruju i u sve svece, stare i suvremene, jer vjeruju u Boga i �tuju ga. A kao �to vjeruju u njih i vole ih, tako vjeruju i u Moj-sija, Mariju i Isusa te njihove sluge." Bekta�ije su prilagodili sveti�ta kr�æanskih svetaca i preimenovali ih prema svojima; druga sveta mjesta koja su izvorno ustanovili bekta�ije pohodili su kr�æani kao sveti�ta svojih svetaca. U takvim su se okolnostima lako rastapale vjerske granice. "Mislila sam da ste ovdje svi muslimani", upitala je britanska putnica sveæenike u jednoj bek-ta�ijskoj tekiji (sveti�tu). "Pa i jesmo", odgovori�e joj, "ali naravno da slavimo dan svetog Jurja." Bekta�izam je stoljeæima bio vezan uz robove obraæenike na osmanskom dvoru i tako se �irio jugoistoènom Europom zajedno s Osmanskim Carstvom te postao popularan u veæem dijelu ju�ne Albanije gdje je ostao ukorijenjen èak i nakon pada komunizma.33�to se tièe vjere, Albanija je mo�da bila poseban sluèaj. "Mi Albanci i imamo neobiène zamisli", rekao je Edith Durham jedan uglednik. "Propovijedat æemo svaki oblik vjere koji nam dopu�ta da nosimo oru�je. Zato smo veæinom muslimani. "LakPrije nacije79naèin na koji se vjera lijepila na Albanca" bio je u devetnaestom stoljeæu blizak mnogima, no napu�tanje "svijeta neznanja nevjernièke religije" zbog "prave vjere", za mnoge u osmanskom svijetu bio manje presudan i nenadan korak nego �to to danas izgleda nama kojima obraæenje priziva slike odricanja od vjere te osobne i nacionalne izdaje. Prelazak na novu vjeru èesto je bio samo dogradnja starih vjerovanja novima prije nego èin odricanja i potpunog predavanja. Obraæenici su èak èesto èuvali stare obièaje i navike, iako su to ponekad tajili, kako bi izbjegli sumnji u to da njihova privr�enost islamu nije potpuno iskrena: bojali su na Uskrs jaja u crveno, dok se za muslimanske obraæenike s judaizma - misteriozne donmehe -govorilo da u svojim domovima èuvaju stare vjerske obièaje.34 Tajna je le�ala i u obièaju dvojnog imenovanja - po kojemu je Sulejman postao poznat kao Konstantin, Husein kao Georgije. Dvojno ime dopu�talo je pojedincu otklanjanje neugodnih slu�benih kategorija, a slu�ilo je i tome da se prikrije stvarno èovjekovo ime: u Albaniji su franjevaèki sveæenici �irili

ruke od oèaja kada su njihovi vjernici ustrajavali na tome da ih se zove po njihovim la�nim muslimanskim imenima, a ne po kr�tenim kr�æanskim, ali se mladiæe koji su to èinili od toga nije moglo odvratiti. Postoji li bolji naèin - iznosili su u svoju obranu - odvraæanja vje�tièjih kletvi od skrivanja svoga pravog imena? Bilo da su se rabila protiv èaranja ili poreznika, ili, u nekim sluèajevima, protiv istra�itelja mletaèke inkvizicije, dvojna imena bila su oru�je slabih protiv jakih, samog pojedinca protiv veæih moæi bo�anskog i sekularnog svijeta. Otkrivanje neèijeg pravog imena obilje�avalo je na taj naèin odluèan trenutak osobnog izja�njavanja protiv vlasti. U �ivotu svetog Ilije opisuje se sudbonosan razgovor koji je prethodio njegovu muèeni�tvu. Po�to je priveden da bi prihvatio islam - kako saznajemo - u �elji da izbjegne veliki porez, sveca su upitali: "Zar ti nisi Mustafa Ardouris?" "Da, taj sam", odgovorio je. "No ja nisam Mustafa, veæ Ilija, pravoslavni kr�æanin."35No granice izmeðu religija nisu bile potpuno porozne, a su�ivot nije znaèio i toleranciju. "Armenci (i Grci) bili su80Drugi diosvinje... na koje je trebalo pljuvati", zabilje�io je britanski etnograf u kasnom devetnaestom stoljeæu. I prije tog doba pripadnici vladajuæe vjere u svakodnevnom su govoru s prezirom govorili o "nevjernim psima". Putnika se dojmila �arolikost uvreda koje su bile u opæoj uporabi:"Peru nazivaju svinjskom èetvrti, mo�da stoga �to, nasuprot turskom obièaju, Franci koji tamo �ive jedu svinjsko meso; a turske vojnike (koji su slu�ili kao pomoænici stranim veleposlanicima) nazivaju svinjsko stado. Talijane nazivaju ljudima tisuæu boja, �to znaèi, varalicama; Engleze prodavaèima lana; Francuze podlacima; Nijemce hvalisavim kre�tavcima; �panjolce Ijenèinama; Ruse prokletnicima; Poljake brbljivim nevjernicima; Mleèane ribarima; Vlahe �takorima; Moldavce ovcama bez rogova ili glupim oholnicima; Grke zeèevima; Armence jelcima smeæa; �idove psima, Arabljane bezveznjacima; Perzijance crveno-glavcima ili hereticima; Tatare strvinarima.""Abdi me nazvao nevjernikom, sinom nevjernika" �alio se pred osmanskim sudom u sedamnaestom stoljeæu Mustafa bin Mehmed, uznemiren �to je podnio uvredu koja se obièno primjenjivala na "krivovjerce". "Mehmed [beg] me nazvao �idovom", tvrdio je drugi.36Kr�æani se nisu tako lako mogli po�aliti. Njihov drugorazredni polo�aj jasno je iskazan �iroko ra�irenim pretvaranjem mnogih njihovih crkava u d�amije. Rijetko su dobivali dozvolu da izgrade nove crkve, osobito u podruèjima u kojima su �ivjeli i muslimani, a u takvim podruèjima nisu smjela zvoniti ni crkvena zvona, veæ su se vjernici pozivali udaranjem ba-tiæima po drvenim daskama. "U Srbiji je", pisao je francuski putnik s Levanta 1836., "kr�æanska vjera bez ikakvih ogranièenja. Bili smo ugodno iznenaðeni zvukom zvona koji tako dugo nismo èuli." No i to se ponekad smatralo izazovnim iskazivanjem "nevjerni�tva" i zabranjivalo.37Na selu se nisu skrivale razlike izmeðu muslimana i kr�æana, a dvije su zajednice �ivjele jedna pored druge. Njihov svakodnevni susreti nisu bili uvijek obilje�eni nape-Prije nacije81to�æu ili sukobom. Bugarski izvor o �ivotu 1870-ih navodio je:"Turci i Bugari dobro su se slagali. �ene iz seoske èetvrti koja je granièila s turskim kuæama na susjedski su se naèin dru�ile s turskim �enama, dok su se djeca igrala s malim Turcima kao s vlastitim suigraèima. Turske �ene i djeca poprilièno su dobro govorile bugarski, a Bugarke i njihova djeca mogli su se snaæi u turskom �to je sve urodilo svojevrsnim mije�anim dijalektom. Turci koji su radili u bugarskim kuæama prihvaæali su se kao bliski prijatelji ... Navikli smo se na Turke. Mi Bugari �ivjeli smo svoj �ivot, svakako smo imali vlastite no�nje, vlastite obièaje i dr�ali se svoje vjere, dok su oni �ivjeli drukèije, imali druge obièaje i odjeæu, a i njihova je vjera bila razlièita. No sve smo to prihvatili kao stanje stvari."38U gradovima u kojima je muslimanska nazoènost bila veæa, dinamika je meðuodnosa èesto bila prilièno drugaèija, oznaèena brojnim glasinama, fanatizmom i nasiljem prema nemusli-manima. Carigrad je za nemuslimane bio opasno mjesto sve do ranog devetnaestog stoljeæa; ako su bili pametni klonili su se ulica u vrijeme ramazana. U sedamnaestom i osamnaestom stoljeæu janjièari su èesto nemilosrdno napadali kr�æane i �idove. Nakon �tsu janjièari ukinuti, ta je prijetnja nestala, a modernizacija je dovela do nastan

ka nove, zajednièke graðanske kulture koja je ponovno prelazila vjerske granice. Po prvi puta obrazac �ivljenja u velikim gradskim podruèjima zasnivao se na stale�u vi�e nego na religiji. Kuæe uspje�nih kr�æana, koje su prije liberalnih reformi Tanzimata obièno namjerno imale neuglednu vanj�tinu kako ne bi privlaèile pa�nju, u posljednjim desetljeæima devetnaestog stoljeæa postale su veæe i rasko�nije. Muslimani, kr�æani i �idovi mije�au se u profesionalnim udru�enjima, esnafima i solunskim graðanskim klubovima. Klasne razlike mo�da nisu uklonile vjerske kategorije, ali su stvorile druge solidarne i interesne veze.Mo�da bi to i uèinile da je carstvo bilo stabilnije. Uvjeti odnosa meðu zajednicama bili su stvar i vremena i prostora.82Drugi dioUspon katolièke Austrije i pravoslavne Rusije doveo je do novih napetosti izmeðu vjera u Osmanskom Carstvu. Odnosi izmeðu Pravoslavne i Katolièke crkve znatno su se pogor�ali od sredine osamnaestog stoljeæa; ranije su bili iznenaðujuæe srdaèni i suradnièki. U devetnaestom je stoljeæu, naravno, pojava grèkog i srpskog nacionalnog pokreta promijenila osmanski stav prema pravoslavlju. Tako je trenutak oèitog ustavnog liberalizma u Osmanskom Carstvu istovremeno bio i trenutak rastuæe muslimanske nelagode zbog kr�æanskog neprijateljstva. Stotine tisuæa ogorèenih tatarskih i kirgi�kih izbjeglica koji su bje�ali pred ruskim napredovanjem prema Crnom moru, stigli su u osmanske zemlje i nastanili se u Do-brud�i i Bugarskoj.Osobito je za vrijeme vladavine Abdula Hamida od 1876. bila izra�ena reakcija protiv zapadnog uplitanja u unutarnje poslove Carstva. Ustav iz 1876. odredio je islam kao "dr�avnu religiju", a sve popularniji i slu�beni bijes prema intervenciji velikih sila poprimio je oblik masovnog nasilja koji je eksplodirao u masakru nad Armencima 1895. te grèkim kr�æanima na Kreti sljedeæe godine. Kao �to je nedavno zamijetio jedan povjesnièar, Osmanlije su zapadni zahtjev za "slobodom religije" protumaèili kao slobodu obrane svoje religije od uvrede kr�æanskog nepo�tivanja. Opadanje osmanske sile pojaèao je osjeæaj obrane meðu muslimanima u tom iznova zahtijevnom kr�æanskom svijetu. Modernost je tako brusila vjerske granice izmeðu zajednica u posljednjoj fazi imperijalne vlasti i davala im novi politièki okvir.39Stariji stavovi koji su veæ nestajali prizivali su se u prièama o muèeni�tvu episkopa iz Larisse iz sedamnaestog stoljeæa. "Buduæi zle naravi i pona�anja", prièa se da je bio "zaveden rijeèima i obeæanjima nekih Europljana, a u suradnji s ðavlom, te je sakupio dostatno mno�tvo i objavio rat protiv Turaka koji su tada vladali... Za kratko je vrijeme bio uhvaæen i platio je pravednu cijenu svojih djela tako �to su ga Turci smaknuli uz Bo�je odobrenje, jer je uèinio ono �to ne pristaje nekome njegova zvanja."40Prije nacije83Ta prièa opisuje svijet buntovnièkih kr�æanskih biskupa i nemilosrdnih Turaka. No u oèima (kr�æanskog) pripovijedaèa ovaj kr�æanski klerik nije junak (�to je bio za kasnije nacionalne povjesnièare), veæ èovjek koji je zastranio pod utjecajem ðavla. Turci su mo�da bili okrutni, no ubili su biskupa u skladu s Bo�jom voljom. Ta prièa ne opisuje dru�tvo u kojemu nije bilo sukoba ili vjerskih suprotnosti. Ona opisuje nasilan i nemiran svijet, ali i svijet u kojemu kr�æani duguju odanost muslimanskoj dr�avi i u kojemu se ljudsko djelovanje jo� uvijek shvaæa nadasve u vjerskim, a ne u nacionalnim pojmovima.Vjerovanja, ukus i obièaji kr�æanskog selja�tva vjerojatno su bili pod jakim utjecajem muslimanske kulture, no istovremeno je ono bri�no èuvalo narodne pjesme i drevne legende o ponovnom roðenju kr�æanskog carstva. Predskazanja, tu�aljke i pro-ro�tva kru�ila su me njima sve od pada Carigrada onog kobnog utorka 1453. godine. Srpski pravoslavni episkopi i maniotski poglavari stalno su sklapali urote s mletaèkim i austrijskim diplomatima radi pobune protiv Turaka. Godine 1657. patrijarh je obje�en jer je nesmotreno predviðao kraj islama i o�ivljavanje kr�æanske prevlasti. Pojava Rusije kao prve velike europske pravoslavne sile poticala je proroèanstva o rasi plavokosih ratnika sa sjevera koji dolaze kako bi izgnali muslimane iz Carigrada, posljednja u nizu takvih predviðanja o ponovnom kr�æanskom osvajanju i osmanskom porazu. Godine 1766. u Crnoj Gori pojavio se i poveo savez plemena protiv Turaka èovjek koji je tvrdio da je car Petar III., nesretni (i mrtvi) suprug Katarine Velike. Prijetvornikovo djelovanje navelo je i samu Katarinu da po�alje glasnike kako bi iskazala svoju potporu ustanku koji se trebao pro�iriti do "samog Carigrada, prijestolnice sta

roga grèkog carstva." Crnogorce, naravno, nije zanimalo ponovno osvajanje Carigrada, ali Katarinu svakako jest, te je poslala svog miljenika grofa Orlova kako bi potaknuo pravoslavni ustanak protiv Porte. Lokalni grèki organizatori ustanka 1770. pomagali su, èak iako su smatrali Orlova èovjekom èija je "ma�ta uspaljena èitanjem starih povijesti i mitskih prièa."4184Drugi dioOrlov je obznanio rusku �elju za "uzdizanjem i osloboðenjem ... èitave grèke nacije." Meðutim, iako su kr�æanski seljaci s Peloponeza i Krete ushiæeno odgovorili, pobunu su osmanske snage slomile bez te�koæa. Èetrdeset tisuæa ljudi 1770. godine bilo je ubijeno, porobljeno ili je pobjeglo iz tog podruèja. Je li to bila prednacionalna pobuna? Mo�da. Napokon, arhimandrit Varlaam pisao je 1774. Katarini Velikoj da æe njezin uspjeh "nesumnjivo poslu�iti ubrzanju dugo �eljenog trenutka na�eg potpunog osloboðenja." No 1779. grèki su poglavari suraðivali s osmanskom vojskom na Peloponezu i pregovarali s presvijetlim Grkom, fanariotom Nikolasom Ma-vrovenijem, kako bi svladali albanske odmetnike koji su pljaèkali u tom podruèju. Unutar samog Osmanskog Carstva bilo je mnogo kr�æana koji su neuspjeh Rusije shvatili kao upozorenje, osobito stoga �to se krivim pokazalo proroèanstvo o sultanovu porazu u koje su mnogi vjerovali. "Ako Bog, sputan na�im grijesima - neka mi oprosti �to se to usudim reæi -sprijeèava da se ono �to su potvrdila proro�tva dogodi u utvrðeno vrijeme", pisao je Konstantinos Dapontes:"Ako, ka�em, On smatra prikladnim da se iskazi tolikih astronoma, znanstvenika i svetaca poka�u uzaludnima u korist davanja Carstva ljudima koji ne samo da nisu vrijedni toga Carstva, nego i �ivota samoga, kako bi onda bilo moguæe uskrsnuæe Rimskog Carstva ... ? Ako je tako, ni Grci ni Rusi neæe do kraja svijeta vladati ovim gradom. Smilovao nam se milostivi Bog i podario nam kraljevstvo nebesko, a neka ne mari o ovom zemaljskom."42No zaèudo, sam je Dapontes, unatoè svoj svojoj ravnodu�nosti, bio jedan od onih pravoslavnih intelektualaca koji su �ireæi ideje europskog prosvjetiteljstva na Balkanu, osigurali novi rjeènik za opisivanje postosmanskog svijeta. U poèetku njihov doprinos uopæe nije bio izrièito nacionalan: obrazovani u novom humanistièkom nauku srednje Europe i zagri�eni za stapanje toga s pravoslavljem, propovijedali su vrline znanstvenog uvida, klasiène uèenosti i filozofije te napadali zaosta-Prije nacije85lost i barbarizam svoje vlastite kulture. �irenjem tiska umno�ili su se njihovi spisi: potkraj osamnaestog stoljeæa u Grèkoj se tiskalo sedam puta vi�e knjiga nego na njegovom poèetku. Gotovo su svi ti intelektualci iza�li iz okrilja Crkve i uèenost stekli kroz sveæeni�tvo. Pa ipak nisu shvaæali da je njihova posveæenost znanstvenom racionalizmu, s jedne strane, i svjetovnoj povijesti prije nego biblijskoj s druge, potkopavala tradicionalnu osnovu vjerskog autoriteta.43Upravo je ta mala pismena elita, dok je veæina osmanskih kr�æana i dalje �ivjela u mentalnom svijetu koji je ranije opisan, zapoèela razraðivati novi jezik nacija i etniciteta. Povjesnièar Paschalis Kitromilides opisao je kao njihov cilj poku�aj objedinjavanja "zaboravljenih nacija europske periferije u zajednièku povijesnu sudbinu kontinenta." Zamijenjujuæi stari pravoslavni pojam kr�æanskog vremena s novim svjetovnim razumijevanjem vremena kao nacionalne povijesti, ti su intelektualci utabali put suvremenom nacionalizmu. Poèetkom osamnaestog stoljeæa fanariot Alexander Mavrokordatos podijelio je povijest na �est razdoblja - od Stvaranja do Drugog dolaska - kojima æe slijediti sedmo razdoblje "beskonaènog spokoja u vjeènim palaèama." Upravo je taj biblijski pojam vremena - u kojemu se vjerovalo da povijesna razdoblja odgovaraju danima u tjednu - bio nagrizen novim naglaskom na otkrivanju civilizacija i kultura: antièka Grèka (u osamnaestom stoljeæu) i Bizant (u devetnaestom) postali su vidovi pro�losti koje je prvo trebalo ponovno otkriti, a potom politièkom mobilizacijom obnoviti. Povijest je dobila smjer.Tijekom veæeg dijela osamnaestog stoljeæa snovi intelektualaca o politièkom osloboðenju zasnivali su se - kao i Voltaireovi -na prosvijeæenu vladaru koji æe ih spasiti, Platonovu filozofu-dr�avniku, modernizatoru, mo�da po uzoru na Katarinu Veliku ili Josipa II. Rusi su i dalje bili moguæi izvor pomoæi, osobito tijekom rusko-turskog rata 1806.-1812. koji je ruske jedinice doveo ju�no od Dunava te je izgledalo kao da æe "Djedu�ka Ivan" osloboditi balkanske zemlje. Ipak, tek je Francuska revolucija prvi

put nagovijestila da samo djelovanje masa mo�e dovesti do86Drugi dioosloboðenja. Pad francuske monarhije, uspon Bonapartea i nadasve njegovo osvajanje osmanskog Egipta 1798., radikalizirali su politièku misao balkanskih kr�æanskih intelektualaca.44Meðu novom sortom hu�kaèa bio je i biv�i fanariotski tajnik Riga� Velestinlis koji je u Beèu izdavao knjige na grèkom jeziku te pozivao na zbacivanje osmanske dinastije i stvaranje nove republike temeljene na pravima èovjeka. Rigasov Novi politièki ustav stanovnika Rumelije, Male Azije, Arhipelaga i Podunavskih kne�evina (1797.) bio je nacrt za novu "Helensku Republiku": narod bi bio suveren, bez obzira na njegov jezik ili religiju. Suvremene oèi, ugoðene prema buduæim etnièkim podjelama, osupnute su Rigasovom pretpostavkom da nova dr�ava treba imati grèki kao slu�beni jezik. Ono �to je jo� vi�e od toga osupnulo njegove suvremenike bilo je odsustvo ikakva upuæivanja na Crkvu. Za Rigasa i osmansku dinastiju i pravoslavnu crkvu treba izbrisati u korist neke jo� neodreðene "nacije".45Takav je radikalizam svojom bezbo�no�æu i egalitarizmom pla�io mnoge, jednako muslimane i kr�æane. Osmanski su slu�benici prozivali "po�ar pobune i zla koji je prije nekoliko godina buknuo u Francuskoj, na sve strane bacajuæi iskre i pru�ajuæi plamenove nevolje i nemira." No ni u Austriji se habsbur�kim vlastima to nije ni�ta vi�e svidjelo te su uhitile Rigasa i izruèile ga Osmanlijama koji su ga smaknuli 1798. godine. I Pravoslavna je crkva bila zabrinuta. Pojam politièke slobode prema mnogim je biskupima bio potaknut samim ðavlom i isku�enjem je poku�avao odvratiti vjernike od njihove du�ne odanosti sultanu. Patrijar�ijsko "Oèinsko uvjeravanje" objavljeno u godini Rigasove smrti, prosvjedovalo je protiv "prena-puhanog sustava slobode koji ... je ðavolja zamka i razorni otrov" te opominjalo kr�æane kako je Bog "ni iz èega uzdigao ovo moæno carstvo Osmanlija na mjestu Rimskog [Bizantskog] Carstva koje je na odreðeni naèin poèelo zastranjivati od pravoslavne vjere, a to carstvo Osmanlija uzdigao je vi�e od ikojega carstva kako bi pokazao izvan svake sumnje da je ono stvoreno bo�anskom voljom." Grèka satira protiv intelektualacaPrije nacije87koja je otprilike u isto vrijeme kru�ila Carigradom, zadirkivala je frankofile - "romantièni mladci, prosvijeæeni uglednici" koji "govore, 'Ja sam prosvijeæen i govorim francuski, i nosit æu odjeæu europskoga stila.'" Drugim rijeèima, postojao je i elitni i narodski otpor politièkim izdancima novog uèenja.46Pomalo se, takoðer, staro shvaæanje da je grèki - kao latinski na Zapadu - put k uèenosti, na�lo na udaru romantièarskog nacionalizma koji je nagla�avao kulturnu vrijednost puèkih jezika i koji se polako �irio Balkanom. U ranom devetnaestom stoljeæu bugarski, srpski i rumunjski intelektualci - èesto obrazovani u grèkim �kolama - poèeli su se po prvi put odreðivati pojmovima kulturnih zajednica. Smetalo ih je ono �to su smatrali grèkom prevla�æu i otvoreno su dvojili je li grèki njihov jezik, a "He-lada" njihova domovina. "Ima onih", pisao je Pajsije Hilandarski u svojoj Slovensko-bugarskoj povijesti, "koji ne �ele znati za svoju vlastitu bugarsku naciju i okreæu se stranim obièajima i stranim jezicima; ne mare za svoj bugarski jezik nego poku�avaju èitati i govoriti grèki i stide se zvati Bugarima."47No u to je doba malo onih na koje je ciljao Pajsije moglo èitati bugarski. Trebalo je vremena da nove ideje o politièkoj i kulturnoj pripadnosti od intelektualaca, iz knjiga i iz gradova doðu do malih trgovi�ta i do domova nepismene gomile seoskog stanovni�tva, sve od dijaspore u Beèu, Trstu, Ja�iju i Odesi pa do sredi�njeg dijela sultanovih podruèja. Veæina je ostala nepismena, nesvjesna knjiga i novih uèenja, koja su one sadr�avale, i postojana u puno zaokru�enijem ruralnom svijetu. Jo� 1810., primjerice, u Beogradskom pa�aluku (jezgri buduæe Srbije) postojale su samo dvije osnovne �kole i u objema je nastavni jezik bio grèki; u Crnoj Gori prva osnovna �kola otvorena je 1834.; rumunjizacija se povezivala sa �eljama plemstva da se oslobodi grèkih vladara i ostavila je selja�tvo hladnim; a bugarski je nacionalizam trebao èekati do otvaranja nekoliko iskljuèivo bugarskih �kola sredinom stoljeæa.48Buduæi da je nacionalizam poèeo nagrizati pastvu, Patrijar�ija je poku�ala odgovoriti. Njezin tradicionalni polo�aj koji je prihvaæao posebnost razlièitih kr�æanskih skupina, a88

Drugi dioujedno tra�io njihovu zajednièku vjersku lojalnost, arhiepiskop Ignjatije ovako je izrazio:"Heleni, Bugari, Vlasi, Srbi i Albanci tvore dana�nje nacije, svaku sa svojim jezikom. Ipak, svi ti narodi, kao i oni koji �ive na istoku, ujedinjeni vjerom i Crkvom, èine jedno tijelo i jednu naciju pod imenom Grci ili Rimljani (Romanoi). Zato osmanska vlast, kad god se obraæa pravoslavnim kr�æanskim podanicima, oslovljava ih kao Rimljane, a patrijarha uvijek zove rimski patrijarh."49No polo�aj "rimskog patrijarha" s nekoliko je strana bio potkopan. Grèki su ga intelektualci otpisali kao kvislinga koji "ili je budala ili je pastir koji se pretvorio u vuka". Slavenski su ga intelektualci sve vi�e smatrali Grkom. Turci mu, kao nepouzdanom sluzi Porte, nisu vjerovali, a patrijarh Grigorije V. smaknut je 1821. godine premda je objavio uredbu koja je izopæavala grèke ustanike.50Pojava balkanskih nacionalnih dr�ava nakon 1830. jo� je vi�e sasjekla patrijarhovu moæ. Suvereni narodi jugoistoène Europe nisu mogli podnijeti (kao ni Rusi u sedamnaestom stoljeæu) vrhovno vjersko usmjeravanje svojih graðana od strane slu�benika osmanske dr�ave. "Istoèna crkva svugdje je povezana s dr�avom, nikad od nje nije odvojena, nikada nije bila odvojena od vladara jo� od bizantskih vremena i uvijek im je bila podreðena", pisao je jedan sljedbenik Nove grèke crkve osnovane u Ateni 1833- - i to bez odobrenja carigradskog patrijarha. Ostali su odgovorili: Bugari (èak i prije nego �to su stekli nezavisnu dr�avu) su izvojevali vlastitu crkvu 1870. - takozvani egzarhat - nakon dugotrajne borbe s patrijarhom zbog potrebe za sveæenicima koji bi slu�bu mogli obavljati na slavenskom jeziku. Sljedeæe godine osnovana je autokefalna Rumunjska crkva. Nacrt zakona o osnivanju Turske pravoslavne crkve, koji je èak bio podnesen Nacionalnom vijeæu u Ankari 1921., bio je logièan vrhunac tog procesa. Slijedila je posebna Albanska pravoslavna crkva 1929- godine. Samo su Srbi i�li kanonskim putem i dobili patrijarhovu su-Prije nacije89glasnost za osnivanje vlastite crkve 1879- godine. Svaki je od ovih poteza izazvao jaz prema Carigradskoj patrijar�iji koja je uvidjela da joj se jato postupno smanjuje; u svakom sluèaju, patrijar�ija se svakako morala prikloniti novoj politièkoj stvarnosti. Toèno za jedno stoljeæe, patrijarhovo se jato dramatièno smanjilo od èitave pravoslavne populacije na Balkanu i u Ana-toliji na nekoliko desetaka tisuæa vjernika, uglavnom u samom Carigradu. Najmoænija, najbogatija i najuspje�nija kr�æanska ustanova Osmanskog Carstva sasvim je uni�tena usponom kr�æanskih nacionalnih dr�ava.51Ipak, ni balkansko prosvjetiteljstvo nije moglo sve èiniti po svojemu. Njegovi liberalni i sve vi�e nacionalno nastrojeni intelektualci mo�da su i napadali Crkvu kao dio svojeg opravdanja za postojanje nacionalnih zajednica, no seljaci su bili ti èiji je ustanak u stvari stvorio nove nacionalne dr�ave, a oni su ostali èvrsto povezani sa svojom Crkvom. Katolièki misionari nisu uspjeli znatnije utjecati na balkansko seosko pravoslavlje; amerièki protestantski misionari su tijekom 1820-ih tiskali preko milijun letaka i obrazovali mno�tvo mladiæa potro�iv�i pri tom èetvrt milijuna dolara - a sve za tri obraæenja. Jedva da èudi �to je ateizam mnogih osamnaestostoljetnih balkanskih intelektualaca nai�ao na tvrd orah. Kr�æansko pravoslavlje (i religija opæenito) ostalo je glavni politièki èimbenik na Balkanu nakon propasti Osmanskog Carstva. No njegov se karakter mijenjao. Vjera je postala obilje�je nacionalnog identiteta onako kako to povijest nije poznavala i stoga je o�trije odijeljena od susjednih podruèja. Pretvorila se u ono �to je romanopisac George Theotokas nazvao "nacionalna religija", �to nije ostavljalo prostora za protucrkveno svjetovnja�tvo koje se pojavilo u zapadnoj Europi i Italiji kao borba protiv katolièanstva. Danas, dok je katolièko papinstvo i dalje znaèajna politièka sila u svijetu, carigradski se patrijarh jedva odr�ava na �ivotu, imajuæi nadle�nost nad malobrojnim preostalim pravoslavnim stanovnicima Turske. U jugoistoènoj Europi suvremena nacionalna dr�ava - entitet ne stariji od dva stoljeæa - potpuno je porazila stare pravoslavne vrijednosti.5288Drugi dioujedno tra�io njihovu zajednièku vjersku lojalnost, arhiepiskop Ignjatije ovako je izrazio:"Heleni, Bugari, Vlasi, Srbi i Albanci tvore dana�nje nacije, svaku sa svojim jezi

kom. Ipak, svi ti narodi, kao i oni koji �ive na istoku, ujedinjeni vjerom i Crkvom, èine jedno tijelo i jednu naciju pod imenom Grci ili Rimljani (Romanoi). Zato osmanska vlast, kad god se obraæa pravoslavnim kr�æanskim podanicima, oslovljava ih kao Rimljane, a patrijarha uvijek zove rimski patrijarh."49No polo�aj "rimskog patrijarha" s nekoliko je strana bio potkopan. Grèki su ga intelektualci otpisali kao kvislinga koji "ili je budala ili je pastir koji se pretvorio u vuka". Slavenski su ga intelektualci sve vi�e smatrali Grkom. Turci mu, kao nepouzdanom sluzi Porte, nisu vjerovali, a patrijarh Grigorije V. smaknut je 1821. godine premda je objavio uredbu koja je izopæavala grèke ustanike.50Pojava balkanskih nacionalnih dr�ava nakon 1830. jo� je vi�e sasjekla patrijarhovu moæ. Suvereni narodi jugoistoène Europe nisu mogli podnijeti (kao ni Rusi u sedamnaestom stoljeæu) vrhovno vjersko usmjeravanje svojih graðana od strane slu�benika osmanske dr�ave. "Istoèna crkva svugdje je povezana s dr�avom, nikad od nje nije odvojena, nikada nije bila odvojena od vladara jo� od bizantskih vremena i uvijek im je bila podreðena", pisao je jedan sljedbenik Nove grèke crkve osnovane u Ateni 1833- - i to bez odobrenja carigradskog patrijarha. Ostali su odgovorili: Bugari (èak i prije nego �to su stekli nezavisnu dr�avu) su izvojevali vlastitu crkvu 1870. - takozvani egzarhat - nakon dugotrajne borbe s patrijarhom zbog potrebe za sveæenicima koji bi slu�bu mogli obavljati na slavenskom jeziku. Sljedeæe godine osnovana je autokefalna Rumunjska crkva. Nacrt zakona o osnivanju Turske pravoslavne crkve, koji je èak bio podnesen Nacionalnom vijeæu u Ankari 1921., bio je logièan vrhunac tog procesa. Slijedila je posebna Albanska pravoslavna crkva 1929- godine. Samo su Srbi i�li kanonskim putem i dobili patrijarhovu su-Prije nacije89glasnost za osnivanje vlastite crkve 1879. godine. Svaki je od ovih poteza izazvao jaz prema Carigradskoj patrijar�iji koja je uvidjela da joj se jato postupno smanjuje; u svakom sluèaju, patrijar�ija se svakako morala prikloniti novoj politièkoj stvarnosti. Toèno za jedno stoljeæe, patrijarhovo se jato dramatièno smanjilo od èitave pravoslavne populacije na Balkanu i u Ana-toliji na nekoliko desetaka tisuæa vjernika, uglavnom u samom Carigradu. Najmoænija, najbogatija i najuspje�nija kr�æanska ustanova Osmanskog Carstva sasvim je uni�tena usponom kr�æanskih nacionalnih dr�ava. 51Ipak, ni balkansko prosvjetiteljstvo nije moglo sve èiniti po svojemu. Njegovi liberalni i sve vi�e nacionalno nastrojeni intelektualci mo�da su i napadali Crkvu kao dio svojeg opravdanja za postojanje nacionalnih zajednica, no seljaci su bili ti èiji je ustanak u stvari stvorio nove nacionalne dr�ave, a oni su ostali èvrsto povezani sa svojom Crkvom. Katolièki misionari nisu uspjeli znatnije utjecati na balkansko seosko pravoslavlje; amerièki protestantski misionari su tijekom 1820-ih tiskali preko milijun letaka i obrazovali mno�tvo mladiæa potro�iv�i pri tom èetvrt milijuna dolara - a sve za tri obraæenja. Jedva da èudi �to je ateizam mnogih osamnaestostoljetnih balkanskih intelektualaca nai�ao na tvrd orah. Kr�æansko pravoslavlje (i religija opæenito) ostalo je glavni politièki èimbenik na Balkanu nakon propasti Osmanskog Carstva. No njegov se karakter mijenjao. Vjera je postala obilje�je nacionalnog identiteta onako kako to povijest nije poznavala i stoga je o�trije odijeljena od susjednih podruèja. Pretvorila se u ono �to je romanopisac George Theotokas nazvao "nacionalna religija", �to nije ostavljalo prostora za protucrkveno svjetovnja�tvo koje se pojavilo u zapadnoj Europi i Italiji kao borba protiv katolièanstva. Danas, dok je katolièko papinstvo i dalje znaèajna politièka sila u svijetu, carigradski se patrijarh jedva odr�ava na �ivotu, imajuæi nadle�nost nad malobrojnim preostalim pravoslavnim stanovnicima Turske. U jugoistoènoj Europi suvremena nacionalna dr�ava - entitet ne stariji od dva stoljeæa - potpuno je porazila stare pravoslavne vrijednosti.5288Drugi dioujedno tra�io njihovu zajednièku vjersku lojalnost, arhiepiskop Ignjatije ovako je izrazio:"Heleni, Bugari, Vlasi, Srbi i Albanci tvore dana�nje nacije, svaku sa svojim jezikom. Ipak, svi ti narodi, kao i oni koji �ive na istoku, ujedinjeni vjerom i Crkvom, èine jedno tijelo i jednu naciju pod imenom Grci ili Rimljani (Romanot). Zato osmanska vlast, kad god se obraæa pravoslavnim kr�æanskim podanicima, oslovljava ih kao Rimljane, a patrijarha uvijek zove rimski patrijarh."49

No polo�aj "rimskog patrijarha" s nekoliko je strana bio potkopan. Grèki su ga intelektualci otpisali kao kvislinga koji "ili je budala ili je pastir koji se pretvorio u vuka". Slavenski su ga intelektualci sve vi�e smatrali Grkom. Turci mu, kao nepouzdanom sluzi Porte, nisu vjerovali, a patrijarh Grigorije V. smaknut je 1821. godine premda je objavio uredbu koja je izopæavala grèke ustanike.50Pojava balkanskih nacionalnih dr�ava nakon 1830. jo� je vi�e sasjekla patrijarhovu moæ. Suvereni narodi jugoistoène Europe nisu mogli podnijeti (kao ni Rusi u sedamnaestom stoljeæu) vrhovno vjersko usmjeravanje svojih graðana od strane slu�benika osmanske dr�ave. "Istoèna crkva svugdje je povezana s dr�avom, nikad od nje nije odvojena, nikada nije bila odvojena od vladara jo� od bizantskih vremena i uvijek im je bila podreðena", pisao je jedan sljedbenik Nove grèke crkve osnovane u Ateni 1833- - i to bez odobrenja carigradskog patrijarha. Ostali su odgovorili: Bugari (èak i prije nego �to su stekli nezavisnu dr�avu) su izvojevali vlastitu crkvu 1870. - takozvani egzarhat - nakon dugotrajne borbe s patrijarhom zbog potrebe za sveæenicima koji bi slu�bu mogli obavljati na slavenskom jeziku. Sljedeæe godine osnovana je autokefalna Rumunjska crkva. Nacrt zakona o osnivanju Turske pravoslavne crkve, koji je èak bio podnesen Nacionalnom vijeæu u Ankari 1921., bio je logièan vrhunac tog procesa. Slijedila je posebna Albanska pravoslavna crkva 1929- godine. Samo su Srbi i�li kanonskim putem i dobili patrijarhovu su-Prije nacije89glasnost za osnivanje vlastite crkve 1879. godine. Svaki je od ovih poteza izazvao jaz prema Carigradskoj patrijar�iji koja je uvidjela da joj se jato postupno smanjuje; u svakom sluèaju, patrijar�ija se svakako morala prikloniti novoj politièkoj stvarnosti. Toèno za jedno stoljeæe, patrijarhovo se jato dramatièno smanjilo od èitave pravoslavne populacije na Balkanu i u Ana-toliji na nekoliko desetaka tisuæa vjernika, uglavnom u samom Carigradu. Najmoænija, najbogatija i najuspje�nija kr�æanska ustanova Osmanskog Carstva sasvim je uni�tena usponom kr�æanskih nacionalnih dr�ava. 51Ipak, ni balkansko prosvjetiteljstvo nije moglo sve èiniti po svojemu. Njegovi liberalni i sve vi�e nacionalno nastrojeni intelektualci mo�da su i napadali Crkvu kao dio svojeg opravdanja za postojanje nacionalnih zajednica, no seljaci su bili ti èiji je ustanak u stvari stvorio nove nacionalne dr�ave, a oni su ostali èvrsto povezani sa svojom Crkvom. Katolièki misionari nisu uspjeli znatnije utjecati na balkansko seosko pravoslavlje; amerièki protestantski misionari su tijekom 1820-ih tiskali preko milijun letaka i obrazovali mno�tvo mladiæa potro�iv�i pri tom èetvrt milijuna dolara - a sve za tri obraæenja. Jedva da èudi �to je ateizam mnogih osamnaestostoljetnih balkanskih intelektualaca nai�ao na tvrd orah. Kr�æansko pravoslavlje (i religija opæenito) ostalo je glavni politièki èimbenik na Balkanu nakon propasti Osmanskog Carstva. No njegov se karakter mijenjao. Vjera je postala obilje�je nacionalnog identiteta onako kako to povijest nije poznavala i stoga je o�trije odijeljena od susjednih podruèja. Pretvorila se u ono �to je romanopisac George Theotokas nazvao "nacionalna religija", �to nije ostavljalo prostora za protucrkveno svjetovnja�tvo koje se pojavilo u zapadnoj Europi i Italiji kao borba protiv katolièanstva. Danas, dok je katolièko papinstvo i dalje znaèajna politièka sila u svijetu, carigradski se patrijarh jedva odr�ava na �ivotu, imajuæi nadle�nost nad malobrojnim preostalim pravoslavnim stanovnicima Turske. U jugoistoènoj Europi suvremena nacionalna dr�ava - entitet ne stariji od dva stoljeæa - potpuno je porazila stare pravoslavne vrijednosti.52Treæi dioIstoèno pitanjeIznova poèinje veliko razdoblje svijeta Vraæaju zlatne se godine ... Nebo se smije�i, a vjere i carstva sjaje kao krhotine �to san nam ih daje.Percv Bvsshe Shellev1Ako se zapitamo o uzrocima unutra�njeg propadanja Turskog Carstva i promatramo ih u njihovim najopæenitijim pojavnostima, moramo potvrditi da se ono dogodilo zbog èinjenice da je carstvo suprotstavljeno drugom dijelu svijeta koji je uzvi�eniji od njega po svojoj moæi. Taj drugi dio mogao bi ga u trenu razlomiti u atome; i dok podnosi njegovo postojanje zbog svojih vlastitih razloga, èak zbog tajne potrebe, vr�i na njega neizravan i nevidljiv utjecaj.Leopold von Ranke2Tijekom dugog devetnaestog stoljeæa, koje se proteglo od Francuske revolucije do k

onaène propasti Osmanskog Carstva 1923., nastajala je politièka karta modernog Balkana. Nezavisne dr�ave oblikovane prema naèelima nacionalnosti zamijenile su petstoljetno carstvo samozvanog rimskog nasljednika "roba Bo�jeg i sultana ovoga svijeta", osmanskog padi�aha.Do pobjede nacionalizma dijelom je do�lo zbog nastojanja samih balkanskih naroda koji su pomogli u zbacivanju osmanske vlasti svojim ustancima i otporom. No njihova su nastojanja bila neplodna sve dok velike europske sile nisu intervenirale u njihovu korist. Prvi svjetski rat bio je vrhunac tog ispreplitanja balkanskih borbi za osloboðenje s europskim politièkim poretkom.Izvanjski nacrti za okonèanje turske prevlasti na Balkanu se�u unazad do petnaestog stoljeæa, no postali su moguæi tek kada su kr�æanske dr�ave poèele prisiljavati Portu na obranu. Poslije 1699. Austrija je osvojila Ugarsku i Hrvatsku. Rusija je do�la do Crnog mora, a 1774. - po�to je uni�tila tursku morna-94Treæi dioricu u dugotrajnom ratu - stekla je i ugovorno pravo da se mije�a u osmanske poslove kako bi osigurala redovnu vlast u Podunavskim kne�evinama te djelovala kao za�titnik Portinih kr�æanskih podanika. Naposljetku je Poljska, a ne Turska, potkraj osamnaestog stoljeæa postala �rtvom tih dviju predatorskih sila (zajedno s Pruskom). (Ne�eljena je posljedica bilo nastajanje nacionalnih dr�ava u jugoistoènoj Europi nekoliko nara�taja prije nego drugdje u istoènoj Europi.) Podjele Poljske ipak nisu zadovoljile apetite tih monarha.3U planu koji su zacrtali Josip II. i Katarina Velika kako bi podijelili Balkan, Austrija je trebala preuzeti Bosnu i Hercegovinu, dio Srbije, Dalmaciju i Crnu Goru, dok bi Rusija nadzirala ostalo. Katarinin unuk - smi�ljeno nazvan Konstantin - trebao je zasjesti na prijestolje u ponovno ustanovljenom Bizantskom Carstvu u Istanbulu. Godine 1787. austrijski car i ruska carica zajedno su putovali na crnomorska podruèja �to ih je Rusija tek bila osvojila, prolazeæi pod slavolukom s natpisom "Put za Bizant". No Katarinin grèki projekt nije se nikada ostvario jer je previ�e drugih velikih sila bilo zainteresirano da to sprijeèe te se carica morala zadovoljiti pripajanjem Krima.4Ni izbliza ne podupiruæi balkansku nezavisnost, ti su prosvijeæeni despoti naumili zamijeniti kr�æanskom imperijalnom vla�æu muslimansku vlast - zamijeniti sultana autokratskim dinastijama koje vladaju njihovim sve veæim mnogojeziènim carstvima. Meðutim, Francuska revolucija izmijenila je mnoge od njihovih nakana. "Po mojoj prosudbi", pisao je grèki borac Teodoris Kolokotronis u svojim sjeæanjima, "Francuska revolucija i Napoleonova djela otvorili su svijetu oèi. Ranije nacije nisu znale ni�ta i ljudi su smatrali da su kraljevi zemaljski bogovi i da su du�ni reæi da je dobro �to god oni èinili. Zbog sada�njih promjena mnogo je te�e vladati ljudima." Zacijelo, dok su Rusi i dalje sebe smatrali za�titnicima pravoslavlja protiv Turaka, Habsburgovci su postajali sve konzervativniji i, od Metternicha nadalje, nije im se svidjela slavenska borba za osloboðenje pred njihovim vratima.Istoèno pitanje95Francuska i Britanija dvoumile su se izmeðu podupiranja potlaèenih kr�æana protiv muslimanskog despotizma i oèuvanja osmanske dr�ave od Rusije. Balkanske te�nje prema samostalnoj vlasti bile su na taj naèin ogranièene konkurentskim i sukobljenim interesima velikih sila. "�to se vi�e razmi�lja o va�nom pitanju pada Turskog Carstva", pisao je Nesselrode, ruski ministar vanjskih poslova 1829-, "sve se vi�e zapada u labirint te�koæa i komplikacija." Meðunarodno upli-tanje u taj nepredvidivi proces osmanskog propadanja i nacionalnih ustanaka postalo je poznato kao Istoèno pitanje.5Unatoè slabljenju Osmanskog Carstva, balkanski su kr�æani bili preslabi da bi slobodu izvojevali bez vanjske pomoæi. Nedostajali su im organiziranost, vodstvo, sposobnost ili �elja da nadvladaju ono �to je preostalo od jedne od najveæih svjetskih svila. Nisu nenaoru�ani nevjernici, nego veæ uvelike zaboravljena muslimanska elita - bosanski begovi, hercegovaèki kapetani, albanski pokrajinski upravitelji, Pazvan-oglu u Vidinu na sjeveru - bili ti koji su u Napoleonovo doba predstavljali najozbiljniju unutra�nju prijetnju vlastima u Carigradu. Stalne pobune u Bosni sredinom osamnaestog stoljeæa primorale su sultana da poène govoriti o "ponovnom osvajanju" te pokrajine. S vremenom su se stvari pogor�avale. "Pa�e ili upravitelji pokrajina neovis

ni su o sultanu jo� vi�e nego �to su to bili baruni u odnosu na krunu u feudalna vremena kr�æanstva", pisao je britanski promatraè u lipnju 1803. godine. "Gotovo èitavo podruèje europske Turske predstavlja jezivu sliku anarhije, pobune i barbarizma."6Dok se sultan borio da pod svoj nadzor stavi vidinskog vojskovoðu Pazvan-oglua, neposlu�ni lokalni muslimanski janji-èarski slu�benici u susjedstvu u malom pograniènom Beogradskom pa�aluku, tek rijekom odvojeni od habsbur�kih zemalja, takoðer su si prisvajali nove feudalne posjede. "Od svih janjièara u Carstvu", pi�e Ranke, "najvi�e se sultanu protive oni iz Beograda." S namjerom da ustanove svoje sredi�te moæi, ubili su sultanova predstavnika, beogradskog vezira, jer je bio naklonjen kr�æanima, a potom su poèeli i pokolj njego-96Treæi diovih pomagaèa medu kr�æanskim uglednicima {knezovima). Potonji u sultanovo ime podigo�e oru�je; ono �to ih je u poèetku tjeralo bila je samoobrana prije nego �elja za nezavisno�æu. No sultan je oklijevao prihvatiti njihovu potporu. Naoru�ati kr�æane protiv muslimana - kolikogod prvi bili odani, a drugi buntovni - za Portu je bila neugodna pomisao.7Zato su se 1806. srpski knezovi za pomoæ obratili Rusima, pretvarajuæi tako ono �to je u osnovi bila lokalna pobuna u borbu za osloboðenje. Rusi su cijenili odanost pravoslavnih kr�æana, ali nisu �eljeli da se Osmansko Carstvo raspadne i padne u Napoleonove ruke. Nadalje, kada je Napoleon napao Rusiju, Rusi su imali pune ruke posla i turska je vojska ponovno uspostavila nadzor oko Beograda. Tako je Prvi srpski ustanak skonèao porazom, velikim dijelom kao posljedica borbi velikih sila u Europi. No Osmanskom Carstvu trebalo je devet godina da okonèa mali pogranièni rat protiv slabo naoru�anih i neorganiziranih kr�æanskih zemljoradnika i trgovaca. To nije bio dobar predznak i ojaèalo je argumente carigradskih modernizatora koji su �eljeli sveobuhvatnu reformu osmanske dr�ave. Dolazilo je jo� gore.Nisu svi Srbi, poput voðe ustanka Karaðorda, pobjegli u inozemstvo. "Kakva korist sultanu od prazne zemlje?", razmi�ljao je jedan pobunjenik koji je odluèio ostati i prepustiti se milosti osmanskih slu�benika. "Koliko æe vrijediti Srbija ako svi Srbi budu pobijeni?" Spretni srpski voda Milo� Obre-noviæ takoðer je ostao slu�iti sultanu i postavljen je za vrhovnog kneza kako bi smirio zemlju. Dvije godine potom poveo je drugi ustanak. U proljeæe 1815. prvo je na sigurno sklonio svoga muslimanskog pobratima A�èin-bega, a potom je proglasio poèetak novog "rata protiv Turaka". �irom zemlje poslao je poruke da stanovnici trebaju ubiti svakoga tko nosi zelenu odjeæu - oznaku muslimana.8Ovom prilikom Srbi su odabrali bolji trenutak: Napoleonov poraz kod Waterlooa omoguæio je Rusima da pomognu svojim balkanskim �tiæenicima i pod ruskim pritiskom Turci su bili prisiljeni na ustupke Srbima. Turske su jedinice ostale u Beo-Istoèno pitanje97gradu, a muslimanski su stanovnici mogli ostati samo u gradskim naseljima. Zauzvrat �to je ponovno iskazao svoju odanost sultanu, Milo� je de facto postao srpski vladar. Vladao je Srbima slièno kao i ranije turski pa�e i sultanu je poslao glavu svoga politièkog suparnika Karadorða. Poubijao je ostale koji su osporavali njegovu vlast i vje�ao buntovne seljake. Za Portu je takav aran�man donio mir u mali pa�aluk u vrijeme kada je osmanska vlast bila pred mnogo ozbiljnijim izazovima u Epiru i Bosni, gdje su dobro naoru�ani lokalni begovi osporavali sultanovu vlast. Kada je izbio grèki ustanak, Milo� je mudro ostao po strani, iskazujuæi svoju odanost Porti. Nagrada je stigla 1828.-1829-, kada je jo� jedan rusko-turski rat doveo do novih osmanski ustupaka: priznat je za nasljednog vladara Srbije i dobio je potpunu unutra�nju autonomiju. Od tog se trenutka na Srbiju moglo gledati kao na posebnu dr�avu. No prije 1878. - kada je na Berlinskom kongresu stekla i formalnu nezavisnost - moglo se na nju gledati i s veæom dvoznaèno�æu kao na autonomnu kr�æansku pokrajinu unutar Turskog Carstva -slièno kao i na Podunavske kne�evine ili novostvorenu pokrajinu Samos, koje su sve nudile oblike kr�æanske samouprave unutar osmanskih podruèja. Na konaènu pobjedu nacionalne dr�ave trebalo je jo� prièekati.9Mo�da je najzaèudniji i najizdr�ljiviji od sultanovih neposlu�nih pokrajinskih upravitelja u ranom devetnaestom stoljeæu bio spretni Ali-pa�a, otmjen ali nemilosrdan Albanac èije se bogatstvo protezalo od njegove baze u Janini do Vardara na istoku i do K

orintskog zaljeva na jugu. Tijekom njegove dugotrajne borbe s Portom i usred slo�enih dvoliènih poslova s britanskim i francuskim diplomatima, Ali je razmi�ljao o iskori�tavanju Grka. Znao je da se u grèkim revolucionarnim krugovima u Odesi, Beèu i drugdje dugo spletkari o borbi za osloboðenje i da polutajno Dru�tvo prijatelja priprema teren za ustanak. Ali-pa�a je govori grèki, �ena mu je bila pravoslavna Grkinja i zaposlio je grèke savjetnike koji su ga poticali da se obrati na kr�æanstvo i s kojima je ohrabrujuæim tonom razgovarao o obnavljanju "carstva Rimljana". U njegovoj su prije-98Treæi diostolnici Janini, koja je bila znaèajno sredi�te kr�æanske uèenosti i obrazovanja, cvjetale grèke �kole.10Godine 1821. Porta je pokrenula bitku za svrgavanje Alija i poslala jedinice protiv njega u Janinu. Dok se to zbivalo, zapoèela su èak dva, stotinama kilometara udaljena, grèka ustanka. Prvi i manje uspje�an dogodio se u Podunavlju, nedaleko od bogatih grèkih oaza na Crnom moru. Voða mu je bio fanariot i biv�i ruski vojni èasnik Alexandros Ypsilantis. Rusija je postala glavni izvor potpore Grcima - sredi�te bogatstva, konspiracije i naklonosti u visokim diplomatskim krugovima. Sam je Ypsilantis bio general ruske vojske i va�an vojni saveznik cara Aleksandra I.; Ioannis Capodistrias, koji je odbio voditi ustanak i kasnije postao prvi predsjednik nezavisne Grèke, bio je utjecajna figura u ruskim diplomatskim krugovima. Pi�uæi iz nedalekog Ki�injeva, Pu�kin je opisivao kako su Grci"objavljivali proglase koji su se brzo �irili - u njima se govori da æe grèki Feniks izniknuti iz vlastitog pepela, da je do�ao èas turske propasti i da velike sile podr�avaju djela velikih du�a! Grci su se poèeli okupljati u gomile pod trima zastavama; jedna je od njih trobojna, na drugoj se vijorio kri� ovijen lovorom i s tekstom: "S ovim znakom pobjeðuje�" (Bo�je obeæanje Konstantinu Velikom), a na treæoj je bio prikazan Feniks kako se uzdi�e iz svog pepela."11Da je Rusija pru�ila potporu, kao �to se nadao Ypsilantis, podunavski ustanak mo�da bi i nagovijestio renesansu bizantskog imperija o kojoj su sanjali fanarioti. No car je u stvari bio �eljan odr�ati mir u Europi. "Vladar se nikako ne sla�e s tim [sredstvima] koja namjerava primijeniti knez Ypsilantis kako bi oslobodio Grèku", pisao je Capodistrias svome prijatelju. "U vrijeme kada u cijeloj Europi prijete revolucionarne eksplozije, kako netko u ovome �to je izbilo u dvije pokrajine ne prepoznaje jednak uèinak istog subverzivnog naèela, iste one spletke koje prizivaju nevolju rata ... najstra�niju po�ast demago�kog despotizma." Turska je vojska lako slomila po-Istoèno pitanje99bunjenike po�to su im i rumunjski seljaci odbili pomoæi. "Ja nisam spreman rumunjsku krv prolijevati za Grke", izjavio je voda rumunjskog ustanka Tudor Vladimirescu. Glavna je posljedica ovog neuspjeha bilo propadanje fanariotskog utjecaja sjeverno od Dunava i potom nestanak va�nog sredi�ta grèke uèenosti.12Mjesec dana kasnije - kada je u proljeæe zapoèelo novo razdoblje borbi - na dalekom jugu Peloponeza, gdje je selja�tvo uglavnom govorilo grèki i gdje je jedan veliki ustanak veæ bio izbio na ruski poticaj 1770., izbio je drugi ustanak s krvavim posljedicama. Konaèni uspjeh toga ustanka prije nego Ypsilan-tisovog znaèio je da, kada je nastala grèka dr�ava, to nije bio novi Bizant koji se �iri Europom i Anatolijom, veæ malo neznatno kraljevstvo s glavnim gradom kasnije smje�tenim u neveliko osmansko trgovi�te Atenu. No ni tamo uspjeh nije bio zajamèen.Kao prvo, sve su oèi bile uperene u borbu izmeðu Porte i buntovnog i samovoljnog Ali-pa�e na sjeveru. U Patrasu su se Grci jo� uvijek nadali da æe muslimanski albanski vladar iz Ja-nine "pobijediti i osloboditi ih" osmanske vlasti. U stvari, osmanski vladari na Peloponezu bojali su se iste stvari. Nehotice su potakli grèku pobunu zatoèiv�i uglednike koje su mogli naæi kako bi preduhitrili Alijeve kr�æanske pomagaèe. Suoèi s izborom izmeðu uhiæenja ili pobune, mnogi su Grci izabrali potonje te poèeli napadati muslimanska naselja. "Izgleda da je oblak tame, koji se toliko godina nadvijao prema zapadu, svoju sjenu pusto�enja i straha poèeo bacati na ovu zemlju", bio je komentar kojim je jedan britanski promatraè u Makedoniji primio vijest o izbijanju pobune. "Èini se da taj revolucionarni duh nezavisnosti buja i u drugim dijelovi

ma Grèke." Tijekom prvih nekoliko mjeseci pobunjenièke su bande ubile mo�da petnaest od èetrdeset tisuæa muslimanskih stanovnika Peloponeza; pre�ivjeli su se sklonili u gradove i utvrde. Tog ljeta grèke su snage opsjedale i konaèno zaposjele provincijsko sredi�te Tripolis. "Jedinice koje su u�le", prisjeæao se jedan od Grka, "ubijale su i klale mu�karce, �ene100Treæi dioi djecu od petka do nedjelje. Prijavljeno je da je ubijeno trideset dvije tisuæe ... Ubijeno je oko stotinu Grka; no do�ao je kraj; izdan je proglas da klanje mora prestati."13Potkraj 1821. voðe grèke pobune sastali su se, proglasili ustav i zatra�ili pomoæ od Europe. Njihovi su simpatizeri izjavljivali da je osmanski nadzor nad europskim teritorijem bio "vjeèna sramota prosvijeæenih vlada". No Grci su - kao i ranije Srbi - bili neorganizirani i skloni neredima. Borili su se meðusobno i prokockali su svoje prvotne uspjehe; poslije 1825. dobro organizirana tursko-egipatska invazija opusto�ila je Peloponez. Jedva bi povijest ovdje zabilje�ila jo� jedan neuspio ustanak da Europa nije pritekla u pomoæ. Strahujuæi da bi opasni Ibrahim-pa�a mogao porobiti peloponeske kr�æane, britanski premijer Canning upozorio je da "neæe dopustiti izvr�enje sustava depopulacije". Ibrahimu je reèeno "da opovrgne ili da formalno otkloni ... namjeru da Moreju pretvori u barbarsku dr�avu seleæi stanovni�tvo u Aziju i Afriku i nadomje�tajuæi ga stanovni�tvom tih zemalja." Tri godine ranije osmanska osveta na Hiosu s tisuæama pobijenih Grka i s tisuæama prodanih kao roblje, zgrozila je liberalnu etiènost Europe (ovjekovjeèio ju je Delacroix). Kako bi imale uvid u situaciju, velike su sile na Peloponez poslale pomorsku flotu koja je u bitki kod Navarina uni�tila tursku mornaricu. Egipatska se vojska potom povukla pod budnim okom francuskih in-terventnih snaga. Tako je, zahvaljujuæi najvi�e izvanjskoj intervenciji, 1830. osnovana nezavisna grèka dr�ava, a dvije godine kasnije, velesile su mladog kraljeviæa Ota Bavarskog, sedamnaestogodi�njeg katolika, postavili za njezina kralja.14Povjesnièari èesto obja�njavaju za�to se ono �to se dogodilo moralo dogoditi. U sluèaju uzdizanja balkanskih nacionalnih dr�ava, njihove velike sheme obja�njavanja uspjeh kr�æanskog nacionalizma pripisuju pojavi trgovaèkih dijaspora i utjecaju zapadne ideologije. Ni�ta od toga ne bi vrijedilo da nije bilo osmanske vojne i upravne slabosti - osobito u rubnim dijelovima carstva - i promjene meðunarodne ravnote�e snaga. Srbi su do�ivjeli vojni poraz 1810., Grci 1827, no ipak su stek-Istoèno pitanje101li dr�avnost. "Dvojbeno je", pi�e jedan znanstvenik, "bi li Srbi mogli steæi nezavisnost od Osmanskog Carstva da nisu imali potpunu potporu jedne ili vi�e velikih sila." Isto je vrijedilo i za Grke. U oba sluèaja rezultati su bile male, nesigurne dr�ave, blijede sjene velièanstvenih vizija uskrsloga carstva, ideje kojega su pokretale balkanske revolucionare.Prevladavajuæa sila u tom je podruèju jo� uvijek bilo Osmansko Carstvo. Po�to je izgubila Grèku (i Egipat), Porta je konaèno likvidirala nazadne janjièarske jedinice, osuvremenila vojsku i poduzela ozbiljne reforme. Godine 1822. ubijen je Ali-pa�a, bosanski su begovi pora�eni 1831. i sredi�nje su vlasti centralizirale svoju moæ. Reforme su dovele do odreðenih nastojanja kako bi se smanjilo svojevoljno tlaèenje balkanskih kr�æana od strane lokalnih begova. "Raja je do sada dovoljno propatila", ustvrdio je jedan osmanski slu�benik 1837. koreæi zemljoposjednike zbog prisiljavanja seljaka da rade nedjeljom. "Sultanova je �elja da ih se za�titi i da im se dopusti potpuno ispovijedanje njihove vjere."15"Europski bolesnik" jo� je uvijek bio na �ivotu: turske su jedinice porazile grèku vojsku u bitki i 1897. godine. Bilo je i gospodarske �ivosti: mnogi su Grci i Srbi ostali osmanski graðani i pokazivali su malo sklonosti da se odsele u svoje "matiène zemlje"; naprotiv, neki su, bje�eæi pred visokom porezima i slabim moguænostima u novoj Kraljevini Grèkoj, pobjegli u osmansku Anatoliju ili u crnomorske luke. Osmanska tr�i�ta i dalje su privlaèila kr�æanske trgovce, a pravoslavni kr�æani jo� uvijek su Porti s kao veleposlanici i savjetnici.16Dvije nove dr�ave bile su osiroma�ene, ruralne zemlje. Prema Lamartineovim rijeèima, Srbija je bila "ocean �uma", s vi�e svinja nego ljudi. Srpski intelektualni �ivot bio je mnogo �ivlji u habsbur�kim zemljama nego u Beogradu. U novom grèkom kraljevstvu �ivjel

o je mo�da 800.000 Grka, dok ih je vi�e od 2 milijuna jo� uvijek ostalo podanicima Porte. Niti jedno gradsko naselje u Grèkoj ni izbliza nije dosezalo sofisticiranost i rasko� osmanskih gradova kao �to su bili Smirna, Solun ili sama prijestolnica. Bilo je, svakako, znaèajnih pokaza-102Treæi diotelja o�ivljavanja za one koji su htjeli gledati: brzo �irenje novih gradova izgraðenih po modernom re�etkastom uzorku koji su zamijenili stara osmanska naselja, primjerice u Ateni, Patrasu, Tripolisu i drugdje ili gradnja neoklasicistièkih palaèa i javnih zgrada koju je nalo�ila odnedavno nezavisna vlada. "Neke vojarne, bolnica, zatvor izgraðeni prema na�em stilu", pisao je Blanqui iz Beograda 1841., "nagovje�æuju prisustvo civilizacije u nastajanju." U stvari, slièni trendovi planiranja naselja i europske arhitekture mijenjali su i osmanske gradove.17Stanovici novih dr�ava bili su meðusobno jednako ratoborno podijeljeni u miru kao �to su bili i u ratu. U Srbiji su se frakcije pristalica Karaðorða i Obrenoviæa borile za vlast, domaæi su se borili za prevlast s takozvanim "Nijemcima" (srpskim imigrantima iz habsbur�kih zemalja), turkofili s rusofilima. I u Grèkoj je bilo sliènih borbi izmeðu regionalnih frakcija, izmeðu pomagaèa razlièitih velikih sila, koji su svaki podr�avali svoju stranu, te izmeðu "autohtonih" i "heterohtonih". Te su podjele od poèetka zagorèavale politiku. Nove su dr�ave u�ivale slobodu od muslimanske vlasti, ali ponos koji su stekle dobivanjem vlastita polo�aja u svijetu bio je obojan jakim osjeæajem manje vrijednosti spram velesila. Njihova pobjeda nije znaèila ni to da su ljudi na Balkanu odmah poèeli razmi�ljati u pojmovima nacionalnih dr�ava. Naprotiv, "Rumunjska" i "Bugarska" bile su ideje koje su jo� 1830. pokretale samo �aèicu intelektualaca i aktivista, a "Albanija" i "Makedonija" po svemu sudeæi gotovo nikoga. U jugoistoènoj Europi nije nacija stekla nezavisnu dr�avu - kao �to su zami�ljali romantièarski nacionalisti -veæ su voðe novih dr�ava trebali stvoriti naciju od seljaèkog dru�tva koje je bilo pro�eto svjetonazorom svoje osmanske pro�losti. "Srbija", zabilje�io je Blanqui, "Milo�u duguje prve puteve koji su prodrli u �ume, ponovno uspostavljeni red u financijama, stvaranje srpske nacionalnosti."18Podunavske kne�evine Vla�ka i Moldavska - buduæa Rumunjska - bile su dom za jadno i osiroma�eno selja�tvo koje je govorilo rumunjski, kojim je vladao domaæi zemljoposjednièkiIstoèno pitanje103stale� bojara i kojima je vladar bio grèki princ koji se trebao pokoravati sultanu. Kao podruèje oko kojega su se veæim dijelom osamnaestog stoljeæa borile Turska i Rusija, one su bile najznaèajniji primjer autonomnih pokrajina koje su �ivjele u meðuprostoru izmeðu potpune uklopljenosti u carstvo i nezavisnosti. Po�to je u Grèkoj 1821. propao ustanak, slabljenje fanariotske moæi otvorilo je moguænost da se pokrajinski knezovi izaberu meðu samim rumunjskim bojarima, �to je bio znaèajan korak prema nastanku domaæe vladajuæe elite. Porta je, zahvaljujuæi ruskom poticaju, 1826. morala prihvatiti te promjene. Godine 1829. nakon pohoda koji je njezinu vojsku odveo na trodnevni mar� na Carigrad, Rusija je uspostavila vojnu vlast, iako su podunavske kne�evine - kao i Srbija - nominalno ostale pod sultanom. Prema petom èlanku Sporazuma u Adrianopolu, koji je oznaèio mir, te su kne�evine trebale "u�ivati slobodu obreda, savr�enu sigurnost, nezavisnu nacionalnu vladu i potpunu slobodu trgovine".19No obeæanje o nacionalnoj nezavisnosti nije se u potpunosti slagalo sa stvarno�æu ruske vojne okupacije. Modernizaciji skloni ruski upravitelji, pod utjecajem suvremenih britanskih i francuskih teorija o agrarnoj reformi, uplitali su se u unutra�nje poslove kne�evina mnogo vi�e nego �to su to èinili Turci ili fanarioti. Crkva je bila podreðena dr�avi kao u Rusiji. Urbanisti su promijenili Bukure�t i u njemu su se pojavili kuæni brojevi i nazivi ulica (samo dva desetljeæa poslije Berlina), rasvjeta i kanali. Poput Bavaraca koji su vladali Otovim Grèkim Kraljevstvom, Rusi su svoje reforme temeljili na teorijama prosvijeæene konzervativne birokracije. S Organskim uredbama iz 1832. uveli su novèano gospodarstvo na zemlji�ne posjede potièuæi proizvodnju �ita, formalizirajuæi zakonito vlasni�tvo bojara nad zemljom i zao�travajuæi klasne razlike na selu.20Nije pro�lo dugo, a novi rumunjski gospodari postali su jednako nepopularni kao i stari. Revolucionarne 1848. godine ruske i turske jedinice zajedno su djelovale na gu�enju liberalnog nacionalnog ustanka u Bukure�tu i Ja�iju. Ruski je utjecaj na Ru

munje, kao i onaj grèki prije njih, polako nestajao te su104 Treæi dioovi poèeli prihvaæati latinizam i, osobito, kulturu svoje latinske sestrinske nacije Francuske. Francuski je u otmjenim krugovima zamijenio grèki, a koristio se i u slu�benim glasilima. Neki su snivali o tome da Bukure�t, prijestolnicu Vla�ke, pretvore u balkanski Pariz.21Nakon ruskog porðza u Krimskom ratu, Francuzi su podr�avali zamisao o zajednici dviju kne�evina kao prepreke daljnjem ruskom prodiranju prema Carigradu. Francuska potpora i mudro manevriranje lokalne rumunjske elite doveli su do toga. Godine 1859. dvije provincijske skup�tine izabrale su istog èovjeka, Aleksandra Cuzu, "karta�a koji je vi�e volio jamajikan-ski rum od javnih poslova", za vladara, a obje su skup�tine glasovale za ujedinjenje. Na taj je èudan naèin nastala Rumunjska (iako je sve do 1878. trebala èekati formalno meðunarodno priznanje). Cuzina vladavina - kao i vladavina veæine vladara novih balkanskih dr�ava - bila je kratka, premda je on barem izbjegao pogubljenje. Stekao je neprijatelje meðu zemljoposjednicima svojim agrarnim reformama i svrgnut je s vlasti 1866. godine. Kao i ranije u Grèkoj, lokalni uglednici nisu prihvaæali domaæeg vladara te je kraljevska kuæa trebala biti uvezena iz inozemstva. Govorilo se da princ Karlo Hohenzollern Sigmaringen, neæak pruskoga kralja, nije ni èuo za Rumunjsku prije nego �to joj je progla�en kraljem, ali je kao i njegov suvremenik grèki kralj Ðuro ("dobar deèko, no ne previ�e bistar i sasvim obièan mladac", komentirala je kraljica Viktorija), u�ivao u dugoj i uspje�noj vladavini sve do svoje smrti 1914. godine.Bugarska se pojavila razmjerno kasno - kao posljedica posljednje ruske invazije na osmansku Europu 1877. - i prilièno nasilno. Unatoè postojanju malobrojne bugarske inteligencije i nacionalnog kulturnog i gospodarskog preporoda tijekom devetnaestog stoljeæa, blizina Carigrada omoguæavala je Turcima i patrijar�ji da razmjerno lako nadziru bugarske Slavene. Seljaèki ustanak 1841. okrutno su i uèinkovito slomile albanske neregularne jedinice, a mnogi su Bugari pobjegli na sjever - u Podunavske kne�evine, u Rusiju, a kasnije u Srbiju. OnoIstoèno pitanje105malo revolucionarne konspiracije �to je ostalo, odvijalo se u bukure�tanskim i brailanskim kavanama i gostionicama. Osmanske su snage lako svladavale naoru�ane bugarske èete koje su pre�le Dunav. Bugarski su uglednici uglavnom bili pro-grèki �to se tièe kulture i odani sultanu. Kada je 1830. godine rusinski znanstvenik Jurij Venelin posjetio Bugarsku kako bi prikupio graðu za svoje pionirske povijesne i etnografske studije o bugarskom narodu, zatekao ih je ravnodu�ne i nezainteresirane za njegove upite. Jedva da je bilo jasno �to je znaèilo zvati se Bugarinom. "Jo� prije èetrdeset godina", pisao je jedan promatraè 1900., "naziv Bugarin bio je gotovo nepoznat i svaka se obrazovana osoba koja je dolazila iz te zemlje u stvari izja�njavala kao Grk."22Razoèarani nedostatkom rodoljubnog osjeæaja meðu seljacima i trgovcima i neuspjehom svojih poku�aja oru�anog ustanka, bugarski su se revolucionari okrenuli miroljubivoj strategiji i sanjarili o stvaranju nezavisne kr�æansko-pravoslavne konfederacije u kojoj bi podijelili vlast sa sultanom. Uspjeh Ugarske u stvaranju Dvojne Monarhije od Habsbur�kog Carstva 1867. davao je dobar primjer pogodnosti miroljubive borbe. A u odreðenom je trenutku i pod Portom reforma izgledala moguæa: mnogi su Bugari �ivjeli u Dunavskom vilajetu koji je vodio reformist Midhat-pa�a, koji je - barem teoretski - postavljao kr�æanske slu�benike na istu razinu s muslimanskima. No veæina su tih kr�æana u stvari bili poljski, maðarski i hrvatski iseljenici, a ne Bugari; i sam je Midhat smijenjen nakon tri godine kao �rtva stalne nestabilnosti unutar osmanske uprave.23Za oblikovanje nastajuæe bugarske svijesti vi�e su uèinile vjerske promjene nego rodoljubni aktivizam. Amerièki protestantski misionari preveli su Novi zavjet na jezik koji su mogli razumjeti bugarski seljaci i tako poèeli iskorijenjivati prevlast grèkog. Èak i tada su misionari ustanovili kako toliko malo seljaka mo�e èitati vlastiti jezik da su ozbiljno razmi�ljali o tome da knjige tiskaju na turskom pisanom slavenskim slovima! Godine 1849- pod pritiskom bugarskih esnafa u Carigradu posveæena je bugarska crkva u kuæi uglednog Stefana Bogoridijai

106 Treæi dio- sultanova savjetnika, princa Samosa, a podrijetlom djelomice Bugarina. Daljnja borba protiv grèke prevlasti u patrijar�iji i protiv postavljanja grèkih episkopa u provinciji, dovela je 1870. do osnivanja posebne bugarske crkve. No jo� dugo potom bilo je mnogo seljaka koji su govorili bugarski - kao �to æe postati jasno u Makedoniji - koji su se smatrali Grcima, ali nisu pri tome smatrali da podr�avaju namjere ekspanzionista iz grèkog kraljevstva na jugu, nego da obrede obavljaju u crkvama koje vodi patrijar�ija. Osjeæaj da govorenje bugarskog podrazumijeva pripadnost bugarskoj naciji, sporo se javljao.24Godine 1876. posljednja u nizu bugarskih pobuna nije uspjela pridobiti potporu medu selja�tvom ili gradskim stanovni�tvom. "Travanjski ustanak", pi�e Jelavich, "koji je postao glavni dogaðaj u kasnijoj bugarskoj nacionalistièkoj mitologiji, kao revolucija bio je potpuni proma�aj." Europu nije previ�e zabrinjavalo oko stotinu turskih civila koje su pobunjenici ubili. Ipak, sultan - koji je bio zaposlen ozbiljnim ustankom na zapadnom Balkanu - bio je zabrinut jo� jednim ustankom tako blizu carskog sredi�ta, te je zapovijedio njegovo brzo i okrutno gu�enje. Vijesti o "bugarskim strahotama" koje su poèinile osmanske neregularne jedinice - s oko 12-15.000 pobijenih kr�æana - privukle su pozornost Europe i èak postale �ari�te britanskih predizbornih borbi. Kada je sultan odbio europski poziv na unutra�nju reformu, Rusija je 1877. napala Balkan i po�to se suoèila s iznenaðujuæe èvrstim turskim otporom, krenula i prema Carigradu. Uvjeti mira iz 1878. nalagali su Turcima da se jo� iste godine uspostavi nezavisnost Rumunjske, Srbije i Crne Gore te su na taj naèin oznaèili kraj osmanske Europe kakva je postojala stoljeæima. No klauzula koja je prouzroèila najveæe kome�anje bilo je osnivanje prostrane samostalne bugarske dr�ave koja bi se na zapad protezala do Skopja i doline Vardara, a na jug do Soluna i Egejskog mora. Bila je to takozvana Sanstefanska Bugarska, nazvana prema sporazumu koji je omoguæio njezino nastajanje.25Sanstefanska Bugarska nije trajala vi�e od nekoliko mjeseci. Druge velike sile, nadasve Britanija, vidjele su u njoj neprihva-Istoèno pitanje107tljivo protezanje ruske moæi na Balkan. Na Berlinskom kongresu 1878. Disraeli je ustrajavao na tome da se nova bugarska dr�ava ogranièi na podruèje manje od polovice velièine koja je prvotno bila zami�ljena. Makedonija je vraæena pod osmansku vlast, a nova tampon dr�ava - Istoèna Rumelija - stvorena je izmeðu Bugarske i Carigrada. Ta je pokrajina uskoro pripojena Bugarskoj i trebalo je samo trideset godina da ta zemlja od autonomne pokrajine koja plaæa danak sultanu postigne potpunu samostalnost. No Bugari nikada nisu zaboravili dr�avu koju im je izvorno obeæala Rusija i osobito su "izgubljena podruèja" Makedonije postala predmet njihovih snova o �irenju.Proces izgradnje nacija na Balkanu prisutan je tijekom cijelog devetnaestog stoljeæa. Bio je to dugotrajan proces, pun eksperimenata, a mnoge je "male ljude" iz tog podruèja i dalje ostavio kao podanike imperijalne sile, bilo pod Osmanlijama bilo - kao u sluèaju Hrvata, Slovenaca, Srba, Rumunja i drugih - pod Habsburgovcima. Ipak, autonomija se nije pretvorila u alternativu potpunoj nacionalnoj neovisnosti, kao �to su se nadali mnogi federalisti unutar i izvan Osmanskog Carstva, veæ u njezinu pretpostavku: put od autonomije do neovisnosti trajao je vi�e od stoljeæa u sluèaju Podunavskih kne�evina, desetljeæima za Srbiju i Bugarsku i manje od tri godine za Grèku. Kreta i Samos koji su takoðer stekli autonomiju unutar Carstva, postali su dijelovi Grèke prije Prvog svjetskoga rata.Velike su se sile uvelike uplitale u unutra�nje poslove novih dr�ava. Postavljale su im kraljeve iz redova nezaposlenih izdanaka europskih kraljevskih kuæa, pisale im ustave i izabirale skupine vojnih i civilnih savjetnika - od Bavaraca koji su vodili Grèku pod kraljem Otom 1840-ih do Rusa koji su vodili Bugarsku, ukljuèujuæi njezinu vojsku i Ministarstvo rata 1880-ih. Odreðivale su granice i prilagoðavale teritorije na diplomatskim konferencijama i svim stranama iznosile svoje �elje preko diplomacije iza koje je stajala prijetnja i gospodarski pritisak. Ipak, nadzor nad novim dr�avama nije im bio zajamèen - kao �to su Rusi spoznali u Rumunjskoj i Bugarskoj,108Treæi dio

a Austrijanci u Srbiji. Velike sile dale su prostora nacionalistièkim snagama i stvorile su nezavisne dr�ave. No potom su poku�ale saèuvati ono �to je ostalo od Osmanskog Carstva. Ono �to je prijeèilo njihova nastojanja bila je snaga ekspanzionizma kao glavno �ari�te narodne politike u zemljama koje su same stvorile. Tu le�i osnovna nestabilnost nove situacije na Balkanu.Osjeæaj poslanja u balkanskoj politici bio je gonjen snom o teritorijalnom �irenju. Sve su dr�ave mogle pokazati na "neosloboðenu" braæu ili povijesna podruèja koja le�e izvan granica koje su im dodijelile velike sile: Rumunji u maðarskoj Transilvaniji; Srbi u habsbur�koj Hrvatskoj i osmanskim zemljama; Bugari u podruèjima iz doba sanstefanske dr�ave koja im je na prijevaru oduzeta; Grci - pod utjecajem "velike ideje" o novom Bizantskom Carstvu - tra�eæi ponovno helenizam kroz Osmansko Carstvo od Krete do Crnog mora. Nacionalni iredentizam pokretao je javno mnijenje, financirao prekograniène upade èeta i paravojnih jedinica i èesto je balkanske monarhe i protiv njihove volje, a suprotno savjetima ili �eljama velikih sila, tjerao na ishitrene avanture. Milan Obrenoviæ je 1876. potaknut, suprotno osobnim sklonostima, "da objavi rat Turskoj kako bi podupro ustanak pravoslavnih kr�æana u Bosni, a 1885. napao je Bugarsku. Ni jedna od tih pustolovina nije bila uspje�na i u oba je sluèaja samo intervencija velikih sila spasila Srbe od veæeg poni�enja. Grèka je od 1854. do 1897. poduzela èitav niz neuspje�nih pohoda na osmanske zemlje; katastrofa u Maloj Aziji bila je zadnji u nizu lo�e planiranih grèkih vojnih pohoda, koji je kasnije svaljen na teret nedostatka pomoæi od strane velikih sila.26No dok su balkanske dr�ave precjenjivale vlastite iredentistièke moguænosti, velike ih sile nisu uzimale dovoljno ozbiljno. Imale su nisko mi�ljenje o svojim novim tvorevinama i èesto su se prema njima odnosile kao prema marionetama. Za austrijskog ministra vanjskih poslova Andrassvja 1873. austrijski bliskoistoèni susjedi su "divlji Indijanci prema kojima se treba odnositi kao prema nepripitomljenim konjima, kojimaIstoèno pitanje109jednom rukom treba davati zob, dok im se prijeti bièem u drugoj ruci". Sam nadvojvoda Franjo Ferdinand opisao je Srbiju kao zemlju "lopova i ubojica i bandita i nekoliko stabala �ljiva". Po�to je habsbur�ka vojska okupirala osmansku Bosnu 1878. i tako stekla novu dugaèku granicu sa Srbijom, diplomati su u Beèu vjerovali da su stali na kraj srpskom �irenju i da korumpirane Obrenoviæe imaju u �aci. No balkansko javno mnijenje gnu�alo se ulizivanja velikim silama i kraljevi koji su se previ�e pona�ali kao marionete moænih susjeda mogli su skonèati kao Aleksandar Obrenoviæ kojega je 1903. ubio srpski oficir, a zamijenio ga je njegov takmac, manje ponizni au-strofil, kralj Petar.I Rusija je vjerovala da u�iva nepoljuljanu slavensku odanost. Pa ipak, iako su i Rumunjska i Bugarska samo svoje postojanje dugovali Rusiji, i jedna i druga ubrzo su poèele odbijati uplitanje njihova velikog sjevernog susjeda. Mo�da se najjasniji izraz prevelike ruske samouvjerenosti zbio 1912. godine kada su ruski diplomati hrabrili balkanske dr�ave da se okupe u Balkanski savez kako bi izvr�ile pritisak na Austrougarsku. Umjesto toga, taj se savez u stvari okrenuo protiv Turske, izgoneæi ju iz Europe - �to Rusi nisu oèekivali - da bi se konaèno okrenuo prema sebi i raspao. Ni slavenska ni pravoslavna solidarnost nisu bili tako moæni èimbenici u balkansko-ruskim odnosima kao �to su se bojali uznemireni zapadnjaci.Ako je 1878. bila vrhunac kontrole velikih sila na Balkanu, sljedeæih je trideset godina oznaèilo njezin slom. Europska je stabilnost bila osigurana sve dotle dok su Austrija i Rusija imale meðusobno dobre odnose. Pod Bismarckom je Njemaèka djelovala kao posrednik izmeðu njih, a savez tih triju sila spreèavao je moguænost da balkanski politièari iskoriste bilo kakvo rivalstvo meðu njima. No Bismarck se povukao 1890., a njegovi nasljednici u Berlinu sve su vi�e bilil proturuski. Sama Austrija gledala je prema ju�noslavenskim zemljama dok su ostale glavne europske sile dijelile Afriku i �irile svoje imperije preko mora. Pod tim su okolnostima Austrija i Rusija 1897. postigle sporazum kako bi "otklonile opasnost takma�tva pogubnog za110Treæi dioeuropski mir na uzavrelom tlu Balkanskog poluotoka". U to je vrijeme ruska vanjska politika bila okrenuta prema Dalekom istoku vi�e nego prema Balkanu. Tek poslij

e 1905., kada su je porazili Japanci, Rusija se vratila u jugoistoènu Europu, a napetost s Austro-Ugarskom uzburkala se. Sporna je toèka bilo sredi�te onoga �to je ostalo od osmanske Europe - Makedonija.Makedonija je bila podruèje bez jasnih granica, èak i nije formalno postojala kao upravni osmanski entitet. Zaèudna mje�avina razlièitih naroda okru�ena novostvorenim dr�avama -Grèkom na jugu, Srbijom i Bugarskom na sjeveru - postala je �ari�te njihovih ekspanzionistièkih stremljenja na kraju 19. stoljeæa. Njezina je etnografija, ipak, predstavljala izazov i za najzagri�enije balkanske nacionaliste i izmijenila se do neprepoznatljivosti od vremena Aleksandra Velikog. Selja�tvo je bilo prete�no pravoslavno i uglavnom slavensko; govornici grèkog rasuli su se po priobalju i nastanjivali gradove. Glavni grad Solun - koji je jedan komentator nazvao "�udeni grad" - bio je tipièna osmanska vi�ejezièna luka u kojemu su se i èistaèi cipela mogli izraziti na tucetu jezika, ali je imao i jednu jedinstvenu osobinu: u etnièkom kaleidoskopu koji je saèinjavalo njegovo stanovni�tvo najveæa skupina nisu bili Grci, Turci, Albanci ili Slaveni, veæ sefardski �idovi. Ni u gradu ni izvan njega nije prevladavala niti jedna etnièka skupina. Nacionalizam je mogao ponuditi osnovu za vladanje takvom zemljom uz pomoæ krajnjeg nasilja i mnogo dobrohotnog mi�ljenja."U odreðenom je smislu", pisao je Sir Charles Eliot 1900., "podrijetlo u Makedoniji samo politièka stranka." Bitka za odanost slavenskog pravoslavnog selja�tva vodila se izmeðu progrèkih i probugarskih frakcija. Obje su strane osnivale �kole kako bi propagirale vlastite nacionalne ideale, osnivale su crkve odane "svojim" episkopima, stvarale zemljovide i etnografiju kako bi opravdale svoja stremljenja i financirale naoru�ane èete domoljuba - od kojih su neki bili lokalni, a neki potpomagani stranim agentima - kako bi meðu selja�tvom stekle sljedbenike za svoju stvar kada miroljubivijaIstoèno pitanje111sredstva ne bi jamèila uspjeh. Srbi i Rumunji takoðer su vodili propagandu, iako ne tako srèano. Grcima je trebalo malo da se organiziraju, dok su Bugari bili oslabljeni pogubnim rascjepom u vlastitim redovima izmeðu onih koji su se borili za Veliku Bugarsku i èlanova Unutra�nje makedonske revolucionarne organizacije (VMRO), koja je �eljela autonomiju Makedonije. Turske su vlasti uglavnom sjedile po strani i gledale kr�æane kako se meðusobno bore, povremeno �aljuæi albanske plaæenike kada je prijetilo da se situacija otme kontroli.27Etnièka pripadnost bila je jednako i posljedica i uzrok tog nemira. Revolucionarno nasilje proizvodilo je osjeæaj nacionalne pripadnosti kao �to je bilo i njegov proizvod. Sami nesretni seljaci vi�e su se brinuli kako bi ponovno stekli neku stabilnost u �ivotu nego kako bi umrli za nacionalizam. "Na�i su oèevi bili Grci i nitko nije spominjao Bugare", priznao je jedan. "Postali smo Bugari, pobijedili smo. Trebamo li biti Srbi, nema problema. No sada je za nas bolje da budemo Bugari." Uhvaæeni izmeðu tvrdolinija�kih revolucionara i ne-predvidivo represivne osmanske dr�ave, mnogi su se iselili -u Bugarsku, Grèku, srednju Europu ili preko Atlantika. Oni koji su ostali bili su pijuni u politièkoj borbi izmeðu strana koje su se sve vi�e oslanjale na nasilje kako bi osigurale njihovu odanost.28Kada su probugarski aktivisti u D�umaji organizirali ustanak na koji su lokalni seljaci odgovorili nezainteresirano�æu, osmanske vlasti nagradile su seljake tako �to su im spalili domove i rasprodali njihovu stoku. Sljedeæeg proljeæa revolucionari iz VMRO-a bombama su napali ciljeve u Solunu, a u ljeto je izbio Ilindenski ustanak, ovaj puta potaknuv�i veæu seljaèku pobunu i jo� jednu tursku osvetu. Njihova je svrha, kao i mnogih drugih ustanika prije i poslije toga, bila uvuæi velike sile na vlastitu stranu u borbi za autonomiju. No nisu uspjeli u tome: po posljednji put ruski car Nikola i austrijski vladar Franjo Josip uspjeli su se dogovoriti o programu reforme osmanskih provincija.29112Treæi dioMircste�ke reforme bile su posljednja prava suradnja izmeðu dviju najveæih sila koje su imale utjecaja na Balkanu. Austrija je bila uzbunjena zahtjevima Srbije nakon ubojstva proaustrijskog kralja Aleksandra Obrenoviæa. Kada su Srbija i Bugarska 1905. uspostavile tajnu carinsku uniju, Austrijanci su ih prisilili da ju razvrgnu. Sljedeæe godine do�lo je do novih sukoba jer su Srbi kupili oru�je u Francuskoj, a n

e u habsbur�kom carstvu. U "svinjskom ratu" Austrijanci su ponovno poku�ali obuzdati Srbe, ovaj put gospodarskim sankcijama. S obzirom da je 80-90% srpskog izvoza i�lo preko Austro-Ugar-ske, moglo se oèekivati da æe se Srbi pokoriti. Umjesto toga, Srbi su svoje trgovaèke puteve pomaknuli prema jugu i pribli�ili se Rusiji. Austrijanci su se poèeli pla�iti - prema Sorelovim rijeèima - da "æe se Europa, dok se èini da je Istoèno pitanje rije�eno, nu�no suoèiti s Austrijskim pitanjem." Sredinom devetnaestog stoljeæa mala nezavisna dr�ava Pijemont stvorila je Italiju preuzimajuæi habsbur�ke talijanske pokrajine; sada se Beè bojao da bi Srbija mogla uèiniti isto s ju�nim Slavenima iz Carstva.Godine 1908. reformski nastrojeni èasnici u Makedoniji, ljuti zbog osmanske slabosti i stalnih intervencija sa zapada, poveli su pobunu protiv Porte. Kada je sultan Abdul Hamid objavio da obnavlja ustav iz 1876., val odu�evljenja pro�irio se pokrajinom i èinilo se da bi se carstvo pod revolucionarima moglo promijeniti u multietnièku dr�avu s vjerskom jednako�æu i graðanskim pravima za sve. Bio je to kratak trenutak slavlja u Makedoniji. "Mujezini su izgovarali molitve, grèki episkopi i predstavnici odbora Jedinstvo i napredak' dr�ali su govore", glasilo je izvje�æe iz jednog grada pristiglo u srpnju. "Èasnici i civili obraæali su se svjetini sa stubi�ta vladinih zgrada", izvje�tavao je britanski diplomat iz Soluna, sredi�ta pobune, 23. srpnja. "Govorili su u slavu slobode i predstavnièke vlasti te uvjeravali kako je ustav veæ i formalno progla�en."30No bilo je i onih koji su imali razloga ne veseliti se spasu Osmanskog Carstva. Osmanska se dinastija pla�ila da æe reforma prije izgubiti potporu meðu svojim muslimanskim podani-Istoèno pitanje113cima nego �to æe je steæi medu kr�æanima. Kada je Abdul Hamid prvi put putovao vlakom, reakcije muslimanskih promatraèa bile su zlobne: "Padi�ah je postao kaur [kr�æanin]." Kao i �eljeznica, ustavnost je obilje�avala razorno ula�enje kr�æanskih vrijednosti u hijerarhijski svijet osmanskog islama. Jednako je, pak, upla�ena tom ustavnom revolucijom bila i Austrija koja je 1878. okupirala osmansku pokrajinu Bosnu i Hercegovinu. Bojeæi se da mladoturci ne bi tamo poku�ali pro�iriti biraèko pravo, Beè je �urno u potpunosti pripojio pokrajine.31Barem je jedan habsbur�ki struènjak za ju�ne Slavene predvidio nevolju. Za mnoge bosanske seljake 1908. habsbur�ki je car jo� uvijek bio "na� stari otac". No to tradicionalno po�tovanje prema dinastièkom autoritetu polako je nestajalo. Ceste, �eljeznica i �kole koje su Austrijanci gradili u svojoj novoj pokrajini omoguæavale su �irenje srpskog nacionalizma meðu bosanskim pravoslavcima. A srpski je nacionalizam bio vezan uz agrarno pitanje. Dok su u Hrvatskoj, Ugarskoj i Srbiji seljaci bili slobodni, u Bosni i Hercegovini njih je èetiri petine èekalo osloboðenje i �ivjelo je pod osmanskim feudalnim poretkom koji su Austrijanci saèuvali. "Oèito nitko nije zastao i razmislio kakav utjecaj to mora ostaviti... na svijest stanovni�tva koje zna da preko Drine i Save nema suba�e koji bi plijenio treæinu �etve svake godine za bega ili agu." Habsbur�ki napori da ugrade osjeæaj bo�njaèke nacije nisu uspjeli.32Jedina je alternativa bila da se Bosna saèuva za carstvo tako da se "sredi�te ju�noslavenskog svijeta smjesti unutar Austrije". Tijekom devetnaestog stoljeæa ugarska - sve vi�e autokratska - vladavina nad Srbima i Hrvatima izazvala je pojavu pokreta ju�noslavenske suradnje. Biskup Strossmaver, èlan beèkog Carevinskog vijeæa, bio je meðu onima koji su tra�ili da se izgrade tje�nje veze izmeðu Srba, Hrvata i Slovenaca, a preko ustanova kao �to je Jugoslavenska akademija i Sveuèili�te u Zagrebu, postavio je temelje pokreta koji bi mogao pribaviti prava za ju�ne Slavene unutar habsbur�kog sustava. No èak i unutar carstva, takva je politika dobila èvrstu oporbu Maðara koji s ju�nim Slavenima nisu �eljeli podijeliti vlast.114Treæi dioIzvan carstva, Srbi su na sebe gledali kao na balkanski Pije-mont kojemu je zadatak da ostale ju�ne Slavene oslobodi ropstva. Austrijsko pripajanje Bosne protumaèili su kao potez protiv sebe. I Rusi su se tome protivili, osobito stoga �to su znali da Austrijanci �ele izgraditi �eljeznicu na jug do Egejskog mora. Britanski je diplomat komentirao: "Oèito je da sada na Balkanu poèinje borba izmeðu Austrije i Rusije." I Rusija i Srbija od Austrijanaca su tra�ile od�tetu, ali niti jedna je nije dobil

a. Srbi su oèekivali rusku potporu, èak i objavu rata Austriji. "Svi su razmi�ljali o osveti koja se jedino mogla izvesti uz pomoæ Rusa", izvje�tavao je austrijski ministar iz Beograda. No Rusi su se povukli kada su ih Nijemci upozorili da æe oni poduprijeti Beè. "Rusija jo� nije spremna sa svojom vojskom i sada ne mo�e voditi rat", izvijestio je Srbe ruski ministar vanjskih poslova. Godine 1914. oni æe dobiti drukèiji odgovor.33U samoj Srbiji i Bosni nastajala su tajna udru�enja koja su se opirala habsbur�koj vlasti, meðu njima i "Ujedinjenje ili smrt", organizacija upletena u sarajevski atentat 1914. godine. Srpski uspjeh u balkanskim ratovima pretvorio je "ono �to je prije godinu dana bilo samo nada" - izvje�tavao je austrijski promatraè prosrpskog raspolo�enja u Bosni u listopadu 1913-- u "duboko ukorijenjen politièki pokret". Za Austro-Ugarsku zao�travala se dvojba. "Ili trebamo uni�titi Srbiju ili ju, ako to ne mo�emo uèiniti, moramo nauèiti voljeti", komentirao je jedan analitièar. Ubojstvo Franje Ferdinanda navelo je austrijsku vladu da krene putem prve alternative i potakne èitav niz dogaðaja gotovo identièan onima iz 1908.; ipak, 1914. Rusima se èinilo da se ne mogu i po drugi put povuæi. Tako je druga europska bosanska kriza dovela do Prvog svjetskog rata.34Do tog je vremena zemljovid Balkana veæ bio znatno promijenjen gotovo potpunom propa�æu osmanske vlasti u Europi. Mladoturska revolucija ne samo da nije podvela balkanske podanike pod osmansku vlast, veæ je ubrzala razaranje carstva. Kao �to æe se pokazati i u carstvu Habsburgovaca, nacionalizam je rastvarao stare imperijalne veze. Turski nacionalizam -�to je bio temelj na kojemu su revolucionari odbora "JedinstvoIstoèno pitanje115i Napredak" gradili nadu da æe osuvremeniti carstvo - samo je poveæao kr�æansko neprijateljstvo. Do 1911. nastalo je vi�e od dvjesta gerilskih skupina koje su djelovale u Makedoniji i izgledi su bili mnogo gori nego prija�njih godina.Osobito su vladini napori da osuvremeni osmansku dr�avu otuðili od nje jedan narod tradicionalno odan re�imu - Albance. I kr�æani i muslimani, oni su sultanu slu�ili kao plaæeni vojnici i kao tjelohranitelji, a njihovu odanost Porta je osiguravala tako �to im je dopu�tala naoru�avanje i autonomiju. Edith Dur-ham, Albancima sklona promatraèica, opisivala je sela u kojima bi se mu�karci "kada ih se pozvalo u vojnu slu�bu... èesto izja�njavali kao kr�æani i bivali su izuzeti, a potom bi pu�kama otjerali èovjeka poslanoga da ubere porez, pod izgovorom da su muslimani te stoga nisu du�ni platiti." Godine 1910. jedan je ustanak u sjevernoj Albaniji ugu�en tek uz pomoæ 20.000 osmanskih vojnika. A sljedeæe godine - kada je Italija u Libiji u�la u rat s Osmanskim Carstvom i pomi�ljala na invaziju na Albaniju - u jo� veæoj pobuni pobunjenici su po prvi put tra�ili priznavanje Albanije kao posebne dr�ave i stvarnu samoupravu. "Osobito je znaèajno osnivanje povjerenstva u Debru kako bi se razmotrio zahtjev za priznavanje Albanaca u slu�benim popisima kao 'Albanci', a ne kao muslimani' ili 'nemuslimani,'" zabilje�io je britanski veleposlanik u Carigradu. Uglednici koji èine povjerenstvo oèito su i sami muslimani i potpuna je novost i znatan napredak to �to oni uopæe �ele razmatrati prijedlog da se tra�i nacionalna umjesto vjerske pripadnosti."35Albanska je pobuna predskazala korjenite promjene u ravnote�i snaga na Balkanu. Pokazala je da oru�ana pobuna protiv turske vlasti mo�e uspjeti, potaknuv�i balkanske dr�ave da postave svoje vlastite zahtjeve za osmanskim teritorijem. Ona je oznaèila pojavu organiziranog i militantnog albanskog nacionalizma, uzbunjujuæi silno Srbiju i Grèku, koje su svojatale teritorije sa znatnim brojem stanovnika koji su govorili albanski. Austriju i Italiju ta je pobuna takoðer poticala da snuju o novim upori�tima u jugoistoènoj Europi, �to je jo� vi�e uzbunilo balkanske zemlje.116Treæi dioStoga su se Srbija i Bugarska u o�ujku 1912. slo�ile da se "ujedine u obrani svoje nezavisnosti i cjelovitosti i u oporbi spram bilo kojeg poku�aja velikih sila da zaposjednu balkanska podruèja Osmanskoga Carstva". Uskoro su im se pridru�ile Grèka i Crna Gora. Ruski su diplomati vjerovali da podi�u obrambeni blok protiv Austrije, no prekasno su se probudili da bi vidjeli kako Balkanski savez napada Tursku. "Rusija poku�ava povuæi koènicu", isticao je Poincare, "no ona je ta koja je pokrenula motor." "Po prvi put u povijesti Istoènog pitanje", zabilje�io je francuski diplomat, "

male su dr�ave dosegle toliko neovisan polo�aj od velikih sila da se osjeæaju kadrima djelovati sasvim bez njih i èak ih povuæi za sobom."36U Prvom balkanskom ratu 1912.-1913- osmanska je vlast u Europi nestala za nekoliko tjedana. Srbija i Grèka bile su glavni pobjednici i obje su osvojile velika nova podruèja. Bugarska je osvojila znatno manje, a uskoro je pro�la jo� gore jer je objavila rat svojim dotada�njim saveznicima i u Drugom balkanskom ratu bila pora�ena. Velesile su priznale nezavisnu Albaniju i branile ju od gladnih susjeda. Najveæi je gubitnik na mnogo naèina - osim Osmanskog Carstva - bila Austro-Ugarska, koja se sada suoèila s uspje�nom i �irenju sklonom Srbijom. Austrija je poku�ala izgraditi Albaniju kao protute�u, no nije mogla sprijeèiti da se Kosovo i susjedna podruèja pripoje Srbiji i Crnoj Gori.Bila je istina da poslije dva balkanska rata Srbija nije bila sposobna za treæi. No u Beèu su tog ljeta 1914. mnogi vjerovali da je sazrelo doba da se Srbiju slomi jednom za svagda. Znali su da iza sebe imaju Nijemce. S druge strane, zbivanja iz vremena bosanske krize 1908. èinila su potpuno izvjesnim da æe Rusi stati iza Srba jer nisu mogli i po drugi put izgubiti obraz. Stoga su se velike sile morale ujediniti. Nakon ubojstva nadvojvode u Sarajevu srpska je vlada pristala na gotovo sve ustupke koje su Austrijanci zahtijevali. To nije bilo dovoljno. Treæi balkanski rat u tri godine zapoèela je Austrija. U tjedan dana, zahvaljujuæi sustavu obveza �to su ih nametali suparnièki europski savezi, sve su velike sile bile ukljuèene i sukob je svojim opsegom postao kontinentalan.Istoèno pitanje117Promatrano zasebno, malo je razloga za�to je slom austrijsko--ruskog sporazuma u desetljeæima nakon 1878. trebao dovesti do rata. Konaèno, interesi Austrije i Rusije le�ali su na suprotnim stranama Balkanskog poluotoka. No obje su se sile, kako je vrijeme prolazilo, osjeæale sve slabijima. Rast balkanskog nacionalizma i praznina nastala slabljenjem osmanske vlasti ote�avali su im osiguravanje vlastitih vitalnih interesa - poslu�nost ju�nih Slavena u habsbur�kim podruèjima; nadzor nad Crnim morem i pristup Sredozemlju u sluèaju Rusije. Trebali su lokalne saveznike i namjesnike te su tako uvuèeni u zapletenu politiku tog podruèja. Tome nije pomogla kriva prosudba oko kontroliranja tih saveznika, èije su vojne i diplomatske vje�tine èesto podcjenjivali. Balkanske su dr�ave bile izvje�bane u "politici osciliranja". Godine 1914., ne posljednji put u odnosima Balkana s velesilama, rep je poèeo mahati psom.Hajduci, klefte, armatolozi i razbojnici bili su junaci u balkanskom nacionalistièkom panteonu. Njihovi su pothvati bili grada za legende i usmenu epiku. Prozaièna je realnost bila da su konvencionalne vojne i mornarièke snage bile va�nije u odreðivanju politièkih ishoda. Sto�ezdeset tisuæa vojnika koje je Rusija 1877. godine poslala preko Dunava vi�e su od bilo kakvih hajduka ili klefti uèinili da se balkanskim kr�æanima pribavi sloboda. Tijekom dvaju stoljeæa koja su vodila do NATO-ove intervencije na Kosovu 1999-, regularne su vojske uvijek pobjeðivale neregularne; ovi potonji mogli su prevladati stekav�i potporu jaèih vojnih snaga. Dva balkanska rata 1912.-1913- pokazala su koliko su se balkanske vojske prilagodile zahtjevima modernog ratovanja. Utrka u naoru�avanju izmeðu njih trajala je sve do 1914. godine. Osmanska je vojska preureðena prema zapadnim savjetima i vodili su ju poljski i maðarski iseljenici kao i britanski, amerièki i njemaèki plaæenici (kao Mehmed Ali-pa�a, delegat na Berlinskom kongresu, koji je izvorno bio vojnik u pruskoj vojsci prije no �to se obratio i postao osmanski vojni zapovjednik). I balkanske su vojske uvozile zapadnu struènost i naoru�anje, �to su bili znatni izdaci za siroma�ne nove dr�ave.118Treæi dioRegularne vojske iznijele su i najveæi teret borbe koja je uslijedila. Godine 1914. Srbi su imali 450.000 naoru�anih pokretnih vojnika. Do 1916. snaga im opala ispod 150.000, a 100.000 ljudi bilo je ubijeno. Nakon dviju izuzetno traljavih habsbur�kih invazija i èvrstog otpora, srpska je vojska konaèno prisiljena na povlaèenje do mora i prepu�tanje zemlje vojnoj okupaciji. Turska je u rat u�la na njemaèkoj strani i ostale balkanske zemlje vidjele su priliku za ono �to je bugarski ministar vanjskih poslova Todorov opisao kao "iznudu", zahtijevajuæi teritorij u bilo kojem buduæem ureðenju kao uzvrat za ula�enje u rat. Bugarska je stala na stranu Sredi�njih sila tra�eæi zauzvrat srpski i grèki teritorij, a potom mobilizirala 800.000 ljudi.

Grèkoj i Rumunjskoj trebalo je du�e da uzja�u, kako se kasnije pokazalo, pravog konja. U Rumunjskoj vlada je u�la u rat na strani Antante u ljeto 1916., da bi se uskoro priklonila Sredi�njim silama. "Prisiliti Rumunjsku vojsku da vodi moderan rat", �alio se ruski zapovjednik, "znaèilo je tra�iti od magarca da ple�e menuet." Rumunjska je bila bolja u cjenkanju nego u borbi. Za nekoliko mjeseci rumunjska je vojska razbijena i u Bukure�tu je postavljena pronjemaèka vlada. "Rumunjska intervencija", prema Normanu Stoneu, "omoguæila je da Njemaèka i 1918. nastavi rat." Sreæom za Rumunje, druge su vojske bile bolje od njihove i omoguæile joj pristojnu dobit na Pari�koj mirovnoj konferenciji.37U Grèkoj su pobornici intervencije i njezini protivnici podijeli zemlju na dva dijela prije nego �to su oni prvi, pod vodstvom premijera Venizelosa, prevladali. Grèke, srpske, talijanske, britanske i francuske snage - takozvani "solunski vrtlari" - zauzele su makedonsku boji�nicu protiv Sredi�njih sila. U jesen 1918. snage Antante tamo su uspje�nim napadom izvele proboj. Zacijelo je bugarski slom na kraju rujna bio presudan da njemaèki vojni vode zakljuèe kako je rat izgubljen. Lloyd George, jedan od vodeæih britanskih "istoènjaka", gorko je komentirao: "Na�alost, kao �to mnogi nisu mogli ni zamisliti da bi dogaðaji na Balkanu mogli prouzroèiti svjetski rat, jed-Istoèno pitanje119nako tako je bilo i onih koji nisu �eljeli vjerovati da bi dogaðaji u tako zabaèenom dijelu svijeta rat mogli i zavr�iti."38U stvari, iako je Prvi svjetski rat zavr�io 1918., borbe su se u jugoistoènoj Europi nastavile jo� neko vrijeme. Osmansko Carstvo poèelo se raspadati daleko prije bilo kojeg drugog europskog multinacionalnog carstva, ali je njegov konaèni raspad do�ao nakon �to su Habsburgovci i Romanovi veæ davno napustili svoja prijestolja. Godine 1919- grèke su snage do�le u Malu Aziju. Osiguravajuæi pozadinu velikim silama za isturene toèke oko grada Smirne, Venizelos je to vidio kao priliku da ispuni grèku iredentistièku ideju i ponovno stvori Bizantsko carstvo sa sredi�tem u Carigradu. No grèka pustolovina u Maloj Aziji zavr�ila je katastrofom: turske su snage otjerale Grke natrag do sredozemne obale, a potom i potpuno s kopna; brojno anatolijsko pravoslavno stanovni�tvo natjerano je u bijeg. Iz borbi 1921.-1922. iznikla je suvremena Republika Turska pod vodstvom Mustafe Kemala, bolje poznatog kao Ataturk. Posljednji osmanski sultan Mehmed VI. pobjegao je iz Carigrada na britanskom vojnom brodu i 1926. umro u San Remu toliko zadu�en da su vjerovnici dva tjedna odgaðali njegov pogreb. U meðuvremenu, Ataturk je zapoèeo trnovit put - koji se nastavlja do danas - pretvaranja nekada�nje postojbine carstva u tursku nacionalnu dr�avu.39"Saveznièke snage", ustvrdio je britanski ministar vanjskih poslova u lipnju 1915., "nadaju se da æe se kao posljedica rata na Balkanu uspostaviti politièka ravnote�a na �iroj i vi�enacionalnoj osnovi." Konaèan je ishod bio èak dvoznaèniji od toga. Prisilna razmjena stanovni�tva izmeðu Grèke i Turske 1923. u kojoj su muslimani napustili Grèku i oti�li u Tursku, a pravoslavni Anatolci "vratili" se u Grèku - poveæala je etnièku homogenost obaju zemalja. Grèka Makedonija, u kojoj su Grci prije 1914. èinili manje od polovice stanovni�tva, tako je postala gotovo devedesetpostotno grèka. �idovska Salonica (Solun) postala je grèki Thessaloniki naseljavanjem tisuæa izbjeglica iz Male Azije. S druge je strane Rumunjska, koja je120Treæi diostekla velike teritorijalne dobitke na �tetu nekada�njih ruskih i habsbur�kih zemalja, dobila nove manjine: godine 1922. zemlja je bila za treæinu veæa nego prije rata, no samo su dvije treæine stanovnika bili etnièki Rumunji: znatno je bilo i maðarsko i �idovsko i ukrajinsko stanovni�tvo.40Pored svega toga, postojao je i jedinstven sluèaj Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, dr�ave stvorene u Versaillesu, koja æe postati bolje poznata po svojemu kasnijem imenu Jugoslavija. Niti jedna od sila Antante na poèetku rata nije kanila ra�èlaniti austrijsko carstvo kako bi se stvorila "nova Europa". �tovi�e, malo je ju�nih Slavena te�ilo tomu. No propast habsbur�kog carstva i prijetnje Italije koja je imala teritorijalnih zahtjeva u Dalmaciji, nisu Hrvatima i Slovencima davali mnogo drukèiji izbor nego da prigrle zajednicu ju�nih Slavena pod vodstvom srpske dinastije Karadorðeviæa. Sumnje u to da ono �to su dobile nije federalizam, veæ centralizirana vladavina

iz Beograda i Velika Srbija postojale su od samog poèetka: i tijekom rata postojale su napetosti u raspravama izmeðu srpskih, hrvatskih i slovenskih voða, a oru�anog otpora uklapanju u novu dr�avu bilo je poslije 1918. meðu seljacima od Hrvatske do Crne Gore. Ustav iz 1921. potvrdio je njihove najgore slutnje: otad su srpski civilni slu�benici i oficiri prevladavali u novoj jugoslavenskoj dr�avi.41Do 1923- okonèano je Istoèno pitanje. Desetljeæe rata konaèno je uni�tilo carstva koja su stoljeæima vladala Balkanom i velikim dijelom istoène Europe. No propast carstava nije donijela mir koji su predviðali zapadni liberali. Novonastale dr�ave pozivale su se na naèelo nacionalnosti kako bi zahtijevale zemlju svojih susjeda: iredentizam je i dalje �ivio, i bilo je malo balkanskih granica oko kojih se nije sporilo. �tovi�e, naèelo nacionalnosti bilo je dvosjekli maè. Sve nove dr�ave imale su etnièke manjine èije je postojanje potkopavalo njihove tvrdnje da vladaju u ime nacije. Ni europske velike sile nisu nakon 1918. uspjele pokrpati razlike koje su ih uvele u rat. Naprotiv, kako su se pojavljivale ideologije fa�izma i komunizma, njihovo se takma�tvo sada zao�travalo i pojaèavalo. Tako je iIstoèno pitanje121dvadeseto stoljeæe, kao i devetnaesto, bilo izbrazdano krvavim presjecima regionalnih balkanskih svaða i nadmetanja velikih sila. Doba religije je pro�lo; slijedilo je doba ideologije: nacionalizam ih je oba natkrilio.Èetvrti dioIzgradnja nacionalne dr�aveNaprezali smo se kao orlovi visoko iznad oblaka, a sada se valjamo u pra�ini, u kalju�i...! Ako je to �ivot kakvim �ive slobodni ljudi, onda je ta sloboda uzaludna. Zasadili smo ru�e, no izraslo je samo trnje.Mihalaki Georgiev1Zahtjev da se osnuju nove dr�ave prema nacionalnosti najopasnija je od svih utopijskih zamisli", upozorio je austrijski ministar vanjskih poslova 1853- godine. "Iznijeti takve nakane znaèi sukobiti se s povije�æu; a provesti ih u bilo kojem dijelu Europe znaèi do temelja protresti èvrsto ureðen poredak dr�ava i zaprijetiti kontinentu subverzijom i kaosom." Za pola stoljeæa nove su balkanske nacionalne dr�ave porazile Osmansko Carstvo; 1918. oti�li su i Habsburgovci. Poredak europskih dr�ava ustanovljen na Beèkom kongresu naslijedio je poredak iz Versaillesa. No kao �to je primijetio maðarski povjesnièar Oscar Jaszi u svojem eseju "Neodr�ivost nacionalne ideje" iz 1925., Prvi svjetski rat nije razrije�io problem nacionalnosti, buduæi da pravo na samoodreðenje ne mo�e biti kao praktièno politièko naèelo protegnuto na svaku nacionalnu skupinu. Postojanje Jugoslavije i Èehoslovaèke svakako je svjedoèilo o nastavljanju alternativnih oblika dr�avnosti. U balkanskom etnièkom kaleidoskopu naèelo nacionalnosti nadasve je bilo recept za nasilje.2Za osmanske su muslimane dugo bile oèite posljedice kr�æanske pobjede u jugoistoènoj Europi. Nakon habsbur�kog osvajanja Maðarske i Hrvatske potkraj sedamnaestog stoljeæa, tamo su iskorijenjeni tragovi muslimanskog �ivota i spomenici. Godine 1826. velike su se sile slo�ile da - �to se tièe Grèke - "kako bi se provelo potpuno odvajanje pripadnika dviju nacija, a kako bi se pri tome sprijeèili sukobi koji bi bili nu�na posljedica tako dugotrajnog nadmetanja, Grci trebaju kupiti vlasni�tvo Turaka." Turcima je 1830. nalo�eno da se povuku iz srpskih sela u garnizonske gradove, a trideset godina potom126Èetvrti diodogovoreno je da svi Turci koji nisu u tim gradovima trebaju biti deportirani, a njihova imovina prodana. 3Godine 1876.-1878. novi je val izbjeglica pre�ao osmansko--srpsku granicu kada su borbe oko Ni�a dovele do pro�irenja srpskog teritorija. Deseci tisuæa muslimanskih Tatara i Kirgiza pobjegli su iz Bugarske kada je tamo 1877. napala ruska vojska; ostale su poklali ruski vojnici i kr�æanski seljaci. Osmanska pokrajina Tesalija imala je oko 4 5.000 muslimanskih stanovnika kada je 1881. pripojena Grèkoj; do 1911. ostalo ih je tek tri tisuæe. Na Kreti je muslimansko stanovni�tvo sa 73000 godine 1881. palo na 27.850 godine 1911. Neki su pobjegli kako bi izbjegli rat, drugi kako bi izbjegli progone bandi ili civila ili naprosto poni�enje da slu�e u vojsci pod kr�æanskim èasnicima. Organizirane slu�bene razmjene stanovni�tva -�to æe postati obilje�je b

nske politike u dvadesetom stoljeæu - jo� nisu bile poznate. Kada su 1878. osmanske vlasti predlo�ile razmjenu turskog i bugarskog stanovni�tva, zamisao je odbaèena.4No problem nacionalnosti i�ao je dalje od obrata koji su do�ivjeli balkanski muslimani. Liberalni koncept nacionalne dr�ave �elio je pomiriti veæinsku etnièku vladavinu sa zajamèenim pojedinaènim pravima. Napetost izmeðu tih dvaju elemenata bila je oèita veæ u borbi oko rumunjskog ustava u devetnaestom stoljeæu koji je, Ijuteæi velike sile, oblikovan tako da jasno iskljuèuje �idove iz dr�avljanstva nove dr�ave. Teoretski je asimilacija manjine u veæinu trebala kroz du�e razdoblje dovesti do homogenizacije stanovni�tva. No, teorija je bila u sukobu s politièkom stvarno�æu u europskim postimperijal-nim dr�avama u kojima su napetosti, neprijateljstva i sumnjièavost izmeðu etnièkih skupina dosezale visoku razinu.5Desetljeæe ratova izmeðu 1912. i 1922. jasno je osvijetlilo velièinu problema. Bilo je mnogo �rtava sukoba izmeðu grèkih i bugarskih èeta u osmanskoj Makedoniji. No ti su brojevi znatno manji od civilnih �rtava regularnih vojski tijekom balkanskih ratova. Godine 1912., po prvi puta u povijesti tog podruèja, moderne su dr�ave iskoristile vojni sukobIzgradnja nacionalne dr�ave127kako bi postigle sveobuhvatne demografske ciljeve. Osobito je u nekada�njim osmanskim sand�acima Kosovu i Manastiru (Bitoli) osvajaèka srpska vojska ubila vjerojatno na tisuæe civila. Bez obzira �to su neki srpski èasnici nesmotreno govorili o "istrebljenju" albanskog stanovni�tva, bilo je to ubijanje potaknuto prije osvetom negoli genocidom. Pa ipak, ubijanje je zgrozilo svjedoke i istra�itelje. "Turci bje�e pred kr�æanima, Bugari pred Grcima i Turcima, Grci i Turci pred Bugarima, Albanci pred Srbima", zabilje�ila je istra�iteljska Carnegieva komisija 1914. godine. "Sredstva kojima se koriste Grci protiv Bugara, Turci protiv Slavena, Srbi protiv Albanaca, nisu vi�e istrebljenje ili iseljavanje; to su neizravne metode koje u konaènici moraju dovesti do istog cilja -obraæenja i asimilacije." Prisilna obraæenja, masovna pogubljenja i bijeg desetaka tisuæa izbjeglica bili su posljedice tog nastojanja da se ukinu preostale osmanske pokrajine u Europi prema naèelu nacionalnosti.6Vojne su snage i tijekom Prvog svjetskoga rata na civile gledale sa sumnjièavo�æu. Na Kosovu je bez zapreka bje�njela borba izmeðu Srba i Albanaca. Bugarska okupacija Makedonije i ju�ne Srbije bila je dovoljno okrutna da izazove pobune. U to nisu bili ukljuèeni samo balkanski narodi: i imperijalne su sile vr�ile veæi pritisak negoli ranije. Primjerice, 8. listopada 1914. austrijski politièar Josef Redlich zabilje�io je u svoj dnevnik posjet maðarskog novinara Josefa Diner-Denesa koji je opisivao "rasni rat" [Rassenkrieg] koji je habsbur�ka vlast vodila protiv Srba u ju�noj Ugarskoj. "Na stotine Srba bilo je zatoèeno, mnogi od njih nedu�ni." Mjesec i ne�to kasnije Diner-Denes donio mu je nove vijesti: "U Srijemu je", reèe Diner, "ubijeno deset tisuæa Srba pod optu�bom da su izdajnici; pogranièna su podruèja iseljena [entvolkert]". Redlich je to protumaèio kao znak da je protiv Srba nareðena politika sustavnog istrebljenja \systematische Ausrottungspolitik].7Takav je jezik nagovje�tavao nacistièku terminologiju mada se habsbur�ka represija opsegom te�ko mo�e usporeðivati s razaranjem koje je u istom prodruèju provodio Hitlerov128Èetvrti dioWermacht tri desetljeæa kasnije. Ipak, i vojnici Franje Josipa koristili su se masovnim pogubljenjima, koncentracionim logorima i deportacijama srpske elite kako bi u okupiranim podruèjima osigurali red. U Anatoliji su, kada je izbio rat, osmanske vlasti izgnale na tisuæe Grka s maloazijskog priobalja u unutra�njost. Potom su 1915-1916. pobili mo�da i milijun Armenaca u organiziranom pohodu sa sustavnim ubijanjem -neke su ubijali, druge ostavljali da umru od gladi na prisilnim mar�evima. Poznato Hitlerovo pitanje iz 1939.: "Tko se jo� sjeæa Armenaca?" - odnosilo se upravo na te dogaðaje, kao i blago prikrivena protunacistièka alegorija Franza Werfela Èetrdeset dana Musa Dagha iz tridesetih godina.Postojali su i drugi, manje ekstremni naèini da se rije�i pitanje manjina. Jedna politika koja je imala buduænost bila je ona koju su struènjaci dobrohotno zvali "premje�tanje stanovni�tva". Mo�da je najdramatièniji sluèaj toga - trenutak koji je oznaèio konaè kraj osmanskoga svijeta - bila prisilna bilateralna razmjena stanovni�tva koju su dogovorile Grèka i Turska 1923.: vi�e od milijun grèkih pravoslavaca, biv�ih osmanskih

dr�avljana, premje�teno je iz Male Azije u Grèku, dok je 380.000 muslimana iz Grèke oti�lo u Tursku. U stvari je ukupan broj izbjeglica bio blizu dva milijuna, ako se uzmu u obzir grèki izbjeglice s crnomorskog priobalja i iz istoène Trakije, kao i mnogi muslimani koji su bje�ali iz drugih dijelova Balkana. Izuzetak su bili jedino grèka zajednica u Carigradu i muslimani u zapadnoj Trakiji. Velik dio stanovni�tva obaju zemalja - u grèkom sluèaju barem jedna petina - na taj je naèin iskusio protjerivanje, bijeg i razvla�tenje, dok se sama dr�ava trebala pozabaviti problemom ubla�avanja posljedica, zdravstvom, naseljavanjem i gospodarskom izmje�teno�æu koja je pratila presaðivanje zajednica u tako velikom broju. No, s nacionalistièkog gledi�ta koje su dijelili i Ataturk i Veni-zelos - glavne osobe u tim dvjema zemljama - razmjena je stanovni�tva bila od vitalne va�nosti kako bi im se pomoglo da stvore etnièki homogene nacionalne dr�ave: grèka pokrajina Makedonija postala je prete�no grèka (89% 1923- u usporedbiIzgradnja nacionalne dr�ave129s 43% 1912.), dok je turska anatolijska obala postala gotovo potpuno muslimanska, a Izmir - prije poznat kao "nevjernièki" zbog svojega prete�no kr�æanskog stanovni�tva - izdigao se iz pepela kao turska luka.Premda su moænici grèko-tursku razmjenu stanovni�tva uvijek prihvaæali kao razumno sredstvo unapreðenja meðunarodnog mira - a svakako je pomogla unapreðenju odnosa izmeðu dviju zemalja poslije 1930. - u meðuratnom se razdoblju takva razmjena nije nastavila. Umjesto toga, velike su sile primorale balkanske dr�ave da potpi�u sporazume o manjinskim pravima koje je nadzirala Liga naroda. Ti su sporazumi i�li dalje od stare devetnaestostoljetne za�tite pojedinaca kako bi se pokrila zajednièka prava, èiju je va�nost rat bio istaknuo. Godine 1918. Rumunjska nije stekla samo velik novi teritorij, veæ i znatan broj maðarskog, njemaèkog, ukrajinskog i �idovskog stanovni�tva. Samo 72% stanovni�tva èinili su etnièki Rumunji. Gotovo 15% stanovni�tva Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca nije pripadalo niti jednoj od tih triju skupina. Petina bugarskog stanovni�tva nisu bili Bugari. Grèka - koja se rvala s vi�e od milijun izbjeglica u ukupnom broju od ne�to preko �est milijuna stanovnika - imala je slavensku, �idovsku i muslimansku manjinu; èak je i Albanija, sa svojom malom grèkom manjinom, bila ukljuèena u novi re�im manjinskih prava.8Novi sustav, ipak, nije odgovarao ni manjini ni veæini. Oni prvi shvatili su da njihove pritu�be nemaju odjeka jer se pokazalo da Liga naroda nema na raspolaganju nikakvih uèinkovitih sredstava prisile. Potonje je smetao dogovor koji je drugim dr�avama dopu�tao da se mije�aju u njihove unutra�nje poslove. Dok su se hvatale u ko�tac s ogromnim problemima obnove i razvitka tijekom razdoblja gospodarske krize i politièke nesigurnosti, balkanske zemlje nisu mogle dragovoljno prihvatiti nikakav èin koji ih je podsjeæao na vlastitu slabost. Kada èitamo o te�kom zadatku s kojim se Liga naroda suoèila obvezujuæi albansku vladu 1930-ih da grèkoj manjini dopusti njihove �kole, lak�e je shvatiti u kojoj je mjeri re�im manjinskih prava iznevjerio oèekivanja.9130Èetvrti dioU stvari, balkanske su dr�ave mogle sa svojim manjinama postupati kako su �eljele. Brzo teritorijalno �irenje znaèilo je da su èesto svoju vlast nametale kao i kolonijalne sile, �aljuæi �andare i uèitelje, naseljavajuæi zemljoradnike i poreznike u udaljene pokrajine meðu narode koji su govorili razlièite jezike.Grci u svojim "novim zemljama", Rumunji u Besarabiji i Bukovini, Srbi u svojim "novim ju�nim krajevima", pa èak i u Hrvatskoj, Bosni i Crnoj Gori smatrali su da grade nove dr�ave usred, u osnovi, neprijateljskog stanovni�tva. Nitko nije i�ao tako daleko kao meðuratna Poljska koja je u svojim borbama s ukrajinskim nacionalistima na kraju palila sela i slala vojsku; no svejedno je postojao sustavni pritisak. Manjine su èesto diskriminirane u vlasnièkim raspravama i u javnim su poslovima morale govoriti jezikom nove dr�ave; njihov je ostao za uporabu iza zatvorenih vrata. "Svi su Makedonci morali posrbiti svoja prezimena dodajuæi im 'iæ' umjesto 'ov'", pisao je Henri Pozzi 1935; u Grèkoj su ona svr�avala na 'os' ili 'is'.10Kao �to su njihovi novi vladari i oèekivali, mnogi su pripadnici tih manjina gajili revizionistièke osjeæaje, vidjev�i kako su se granice izmeðu 1912. i 1922. brzo i dramatièno mijenjale, nadali su se da æe ih ponovno moæi promijeniti. Hrvatske i makedonske iseljenièke organizacije smi�ljale su kako da zbace versajski poredak i svrstale su

se uz bok revizioni-stièkih snaga poput fa�istièke Italije. Makedonski autonoma�i uistinu su upravljali dijelovima zapadne Bugarske kao odvojenim lenom i destabilizirali su bugarsku politiku sve dok se nije ukljuèila vojska. Maðarska i osobito njemaèka manjina smatrale su se potencijalnom petom kolonom - sumnja je bila utoliko opravdana jer su i Nijemci sudjelovali u nacistièkom iskori�tavanju etnièkih Nijemaca u inozemstvu za ciljeve svoje vanjske politike. Kada je izbio Drugi svjetski rat, revizioni-stièki se plan iscrtavao na zemljovidu jugoistoène Europe: Jugoslavija je ponovno nestala, a Albanija, Bugarska i Maðarska pro�irile su se na �tetu Rumunjske i Grèke.Ipak, etnièka represija nije cijela prièa i ne smije se promatrati izdvojeno od �ire filozofije upravljanja balkanske eliteIzgradnja nacionalne dr�ave131dvadesetog stoljeæa. Liberali su, a ne konzervativci, bili skloni zagovarati najmanje tolerantnu politiku prema manjinama. Èinili su to stoga �to su sebe smatrali ukljuèenima u politiku modernizacije dr�ave u kojoj æe jaka sredi�nja vlast povuæi njihovu dr�avu u dvadeseto stoljeæe putem aktivnih dru�tvenih i gospodarskih promjena. Konaèno, prema gotovo svim pokazateljima, radilo se o pismenosti, o urodu poljoprivrednih kultura ili o �ivotnom vijeku, Balkan je kaskao za ostatkom Europe: zadatak modernizatora bio je pozama�an. Liberali su bili protiv kulturnih podjela do kojih je dovodilo dopu�tanje manjinama da imaju vlastite �kole, a za izgradnju vi�e dr�avnih �kola kako bi pripadnici manjine uèili jezik veæine. No nisu sumnjali samo u manjine; ciljali su na sve skupine koje bi mogle izmaæi njihovu nadzoru, bez obzira jesu li to bile javne samoupravne strukture etnièkih manjina, Crkva, razbojnici, ili radnièki ili seljaèki pokreti skloni pobuni. Osim toga, liberali su, barem u 1920-ima, bili pobornici industrijalizacije, agrarne reforme i pristupa inozemnim novèarskim tr�i�tima - politike koja je zahtijevala sudjelovanje naroda s urbanim vje�tinama i jezicima, poput Nijemaca, �idova i ostalih manjinskih skupina. Drugim rijeèima, liberalno dr�avo-tvorstvo nije imalo naklonosti prema manjinskim te�njama, ali nije bilo potpuno iskljuèivo. Represija èesto nije bila toliko krajnji cilj koliko jedan vid modernizacije dr�ave.Pri tome postoji jasna razlika spram nacistièke politike odreðivanja manjina i postupanja s njima prema naèelima biolo�kog rasizma; to je na Balkanu imalo samo blijedi odjek. Uèenjem jezika i mo�da mijenjanjem prezimena, bila je moguæa asimilacija Grka u Albaniji, Vlaha i Slavena u Grèkoj, Ukrajinaca i Makedonaca u Rumunjskoj; asimilacija pripadnika druge vjere, poput �idova i muslimana bila je moguæa samo ukoliko su se oni obratili. Jedino su u Rumunjskoj antisemitske vlade zatvarale oèi pred pogromima i bojkotima te ogranièavale �idovima upis na sveuèili�ta. Ekstremistièki antisemitski pokreti kao Nacionalna kr�æanska stranka i fa�istièka �eljezna garda imali su tamo znatnu potporu. Potkraj 1940.,132èetvrti diopo�to je �eljezna garda konaèno u�la u vladu, to je nasilje buknulo u nizu pokolja u kojima su ubijene tisuæe ljudi. No, drugdje je meduratni antisemitizam ostao sastojak puèke kr�æanske kulture s malim politièkim utjecajem. Opæenito su balkanske zemlje malo marile za zakonsko odreðenje manjina, a jo� su manje branile njihovo meðusobno uzajamno djelovanje na rasnim temeljima ili uredujuæi njihovu segregaciju, eksproprijaciju ili protjerivanje kao �to æe to èiniti nacisti poslije 1933- godine. Takve su mjere pretpostavljale stupanj vjere u znanost i upravu koji nije postojao u osiroma�enim, slabo ureðenim ruralnim dru�tvima jugoistoène Europe.11Poslije 1941. nacistièka je okupacija ipak na povr�inu iznijela - èak i svjesno iskori�tavala - napetosti koje su meðu etnièkim skupinama tinjale i nekim je manjinama dala priliku da se suprotstave svojim meðuratnim gospodarima. Po prvi puta u moderno doba Hrvatska je stekla nezavisnost kao marionetska dr�ava Sila osovine; u njoj je vladala ekstremna nacionalistièka stranka, usta�e, koja prije rata nije uspjela steæi veliku potporu. Ta je vlada zabranila uporabu æirilice, progonila Srbe i �idove te uredila jednopartijsku dr�avu èiji je cilj bio "djelovati po naèelu da æe u Hrvatskoj uvijek vladati samo Hrvati". Pravno odreðenje hrvatske nacionalnosti bilo je nejasno: "[onaj] arijskog podrijetla koji je svojim pona�anjem pokazao da nije bio anga�iran protiv oslobodilaèkih nastojanja hrvatskog naroda", a vlada je dopu�tala rupe u zako

nu koje su beskompromisni èinovnici mogli primjenjivati prema vlastitu nahoðenju. No nije bio nièeg nejasnog oko nasilja koje je re�im ispoljavao odmah od poèetka prema Srbima i �idovima pod ne ba� kritièkim okom Katolièke crkve. To je dovelo do uhiæenja i smrti nekoliko stotina tisuæa ljudi, osobito u logoru Jasenovac, te dalo sna�an zamah pojavi partizanskog pokreta otpora.12Nacistièka je okupacija na Baklanu na�iroko potaknula etnièki graðanski rat. Srpski èetnici govorili su o svojoj namjeri "da oèiste Bosnu od svega �to nije srpsko", i ubili su desetke tisuæa ne-Srba. Bugarske su jedinice pripojile dijelove grèkeIzgradnja nacionalne dr�ave133Trakije, pobile na tisuæe civila, zabranile uporabu grèkog jezika i poku�ale u tu pokrajinu ponovno naseliti Bugare. Slièna se politika poku�ala provesti i u biv�oj jugoslavenskoj Makedoniji, iako je u oba sluèaja kolonizacija tijekom rata bila proma�aj. Partizanske odmazde i te�koæe ratnog doba preva-gnule su nad privlaèno�æu slobode zemlje i vlasni�tva. Uzme li se u obzir da je agrarno naseljavanje pograniènih podruèja èak i u mirnodopsko vrijeme obièno imalo samo ogranièen uspjeh - od jugoslavenskih nastojanja u meðuratnoj Makedoniji do grèkih napora na njihovoj sjevernoj granici 1950-ih, seljaci su rijetko ostajali tamo kamo su ih postavili i obièno su se priklanjali opæim pomacima prema sigurnosti i bogatstvu koje su pru�ali gradovi - nije èudo da ono nije uspjelo tijekom rata. Znaèajno jest da je bilo poku�aja jer to ukazuje kako za neke balkanske dr�ave, kao i za samu nacistièku Njemaèku, rat nije voden samo radi vojne pobjede, veæ i radi stalnog demografskog in�enjeringa na novim teritorijima.13Takoðer, etnièki graðanski rat nije se okonèao s povlaèenjem Nijemaca. Na Kosovu su jo� mjesecima trajale borbe izmeðu Albanaca i jugoslavenskih partizana, a u nekim podruèjima jo� godinama. Etnièki Nijemci prognani su iz Vojvodine i Rumunjske, a njihova je zemlja ponovno naseljena. Albanci su izgnani iz sjeverozapadne Grèke 1944.-1945., a grèki graðanski rat koji je trajao od 1946. do 1949. postao je dio rata izmeðu atenske vlade i pripadnika slavenske manjine na sjeveru koji su se nadali steæi kakav oblik autonomije i mo�da se povezati s komunistièkim dr�avama koje su se pojavljivale s one strane granice.14Do 1950. etnièki se sastav Balkana drastièno promijenio. Njegovo je �idovsko stanovni�tvo opalo s otprilike 850.000 godine 1930. na manje od 50.000. Stotine tisuæa etnièkih Nijemaca prognano je iz Jugoslavije i pobjeglo iz Rumunjske. Slaveni i Albanci pobjegli su iz sjeverne Grèke, a Srbi s Kosova. Kao rezultat totalnog rata, genocida i velikih pokreta izbjeglica tijekom prve polovice dvadesetog stoljeæa, poveæala se etnièka homogenost u svim balkanskim zemljama. S druge134Èetvrti diostrane, preostale su znatne manjine - muslimani u Bugarskoj, Grèkoj i Bosni; Maðari u Rumunjskoj.Duboko ukorijenjene nacionalne probleme u Jugoslaviji Tito je poku�ao rije�iti zamijeniv�i meðuratni sustav vladavine srpske dinastije Karaðorðeviæa multinacionalnom vla�æu diktorske partije. U jednom je trenutku èak poku�ao iskoristiti zamisao komunistièke federacije kao sredstvo kojim bi ovladao Bugarskom, Albanijom i Grèkom. Taj je san skonèao kada je Jugoslavija prekinula s Moskvom u ljeto 1948., no federalizam je ostao strategija kojom su komunisti u Jugoslaviji rje�avali problem nacionalnosti. "Bratstvo i jedinstvo" mo�da nije bila stvarnost, ali je to ipak bilo vi�e od uzreèice: èak je i nakon razlaza Tita i Staljina, sovjetska prevlast u istoènoj Europi pomagala da pitanja manjina i iredentizam, iako nikada'pot-puno odsutni, ne remete odnose izmeðu zemalja onako kako se to zbivalo prije 1940. godine. No napetosti nisu nestale i ponovno æe se pojaviti s padom komunizma.15U prvoj polovici dvadesetog stoljeæa zemlju je veæina balkanskog stanovni�tva obraðivala, diplomati su �udjeli za njom, a vojske su se oko nje borile. Balkanske su dr�ave dijelile glad za zemljom koja se mogla naæi �irom Europe, vjerujuæi u potrebu svog �irenja bilo da bi se ponovno dobila oduzeta braæa, stekle pokrajine koje su se zahtijevale prema povijesnim pravima, bilo da bi se naprosto iskazala �ilavost nacije u darvini-stièkom svijetu. U desetljeæu nakon 1914. grèki se teritorij i stanovni�tvo poveæao gotovo za èetvrtinu; Rumunjska je narasla sa 137 na 313 tisuæa kvadratnih kilometara i sa 7,5 na 17,6 milijuna stanovnika. Bugarska, koja je izgubila teritorij, snivala je o tome da ponovno stvori divovsku dr�avu iz vremena San Ste-fana koju su j

oj nakratko obeæali 1878.; Albanija, èije su granice samo formalno bile prihvaæene ranih 1920-ih, okretala se svojoj iredenti u Grèkoj i Jugoslaviji.Neodgodivo pitanje s kojim su se suoèavale sve te dr�ave nakon desetljeæa rata bilo je kako uèiniti da ta zemlja hrani ljude koji na njoj �ive. Prije 1912. prekomorska je emigracija uIzgradnja nacionalne dr�ave135velikom broju pokazala te�koæu tog zadatka: nekoliko milijuna osiroma�enih seljaka pobjeglo je iz jugoistoène Europe -od Slovenije do Peloponeza - u Sjedinjene Amerièke Dr�ave, oèajni zbog jadnog �ivota koji im je omoguæavala poljoprivreda. Kada su se poslije 1921. zatvorili iseljenièki putevi, nove su dr�ave jugoistoène Europe trebale pokazati da mogu funkcionirati kao odr�iva gospodarstva.Rat je sve uvjerio da trebaju biti sposobni jamèiti svoju samodovoljnost, ali je istovremeno znatno ote�ao taj zadatak. Ispod velikog problema neposrednog ubla�avanja posljedica rata - toliko velikog da su u pomoæ pozvane i agencije poput Bliskoistoène fondacije, Lige naroda i Rockfellerove fondacije - le�ale su dublje strukturne dvojbe. Cijena voðenja rata dovela je 1918. do potpunog gospodarskog i financijskog sloma predratnog monetarnog sustava. Stoga je za poslijeratne dr�ave prvenstveni zadatak bio - prije nego �to su se mogle nadati zajmovima na inozemnom novèarskom tr�i�tu - stabilizacija valute i bankarska reforma. No, to je znaèilo poo�trenje poreza i smanjenje potro�nje.U jednom su se pogledu seljaci izuzetno okoristili zavr�etkom rata: strah od bolj�evizma koji se �irio iz Rusije u istoènu Europu naveo je vlade na provoðenje sveobuhvatnih agrarnih reformi. Politièari su se nadali da æe kupiti socijalni mir i sprijeèiti revoluciju stvarajuæi klasu seljaka maloposjed-nika. Tako su se mala seljaèka gospodarstva, koja su ionako prevladavala na Balkanu, jo� vi�e pro�irila nau�trb velikih zemljoposjednika. No ekonomski tro�kovi takva poteza prevagnuli su nad politièkim dobicima: parceliranje zemlje prisiljavalo je zemljoradnike da proizvode tr�i�no zanimljive kulture, poveæalo njihovu ovisnost o tr�i�nim kretanjima i uvlaèilo ih u dugove. Ranih 1930-ih zadu�enost seljaka bila je kamen oko vrata onima koji su provodili agrarne reforme i modernizacija sela izgledala je dalje nego ikada. Kako su padale cijene poljoprivrednih proizvoda na svjetskim tr�i�tima, tako je opadao prihod seljaka, pa ipak su oni i dalje nosili velik dio nacionalnog poreznog tereta koji je u svim balkanskim136Èetvrti diodr�avama o�tro naginjao prema neizravnim porezima na potro�na dobra: "Dr�ava ne mo�e biti demokratska", upozoravala je preambula rumunjskog poreznog zakona, "ako u trenutku kada nestaje veliko zemlji�no vlasni�tvo, dopusti da nekoliko ljudi gomila bogatstva od trgovine i industrije dok veæi dio naroda ostavlja u polo�aju nekada�njih kmetova."16Za�to seljaci nisu iskoristili demokratsko pravo koje su u�ivali kako bi na polo�aje izabrali pro-seljaèke stranke? Samo djelomièan odgovor le�i u èinjenici da su balkanski parlamentarni sustavi ispod svoje liberalne fasade bili korumpirani i autokratski sustavi koji su vlast zadr�avali u rukama sudstva, dru�tava vojnih èasnika i gradske elite. Slabost seljaèke politike jedna je od izrazitih znaèajki meduratne Europe. Tko se danas sjeæa Zelene internacionale, koja je stvorena kako bi ujedinila europske seljaèke stranke protiv crvenih komunista i bijelih reakcionara? Teoretski, velika seljaèka zajednica trebala je u parlamentarnim vladama naæi susretljivost za agrarne potrebe, ali u stvarnosti je seljake - jo� uvijek uglavnom nepismene, trome, nesklone putovanju - bilo te�ko politièki pokrenuti. Seljaèke stranke pojavile su se u Bugarskoj i Rumunjskoj, ali su bile neutralizirane - nasilno u sluèaju Bugarske agrarne unije, koja je odnijela veliku izbornu pobjedu prije nego je puèem svrgnuta. Rumunjska nacionalna seljaèka stranka dr�ala je vlast dvije godine sve dok njezin voda Maniu nije odstupio u sukobu s kraljem. Popularnu Hrvatsku seljaèku stranku veæim dijelom meðuratnog razdoblja marginalizirala je politièka elita u kojoj su prevladavali Srbi. U Grèkoj su seljaèke stranke uglavnom ostale neva�ne u sustavu polariziranom izmeðu rojalista i republikanaca.17�to je jo� va�nije, te stranke nisu imale idealan odgovor na gospodarske probleme s kojima su se suoèavale njihove dr�ave. Smanjenje poreznih obveza seljacima i poticanje

�irenja kreditne kooperacije ne bi rije�ilo strukturalnu krizu prenaseljenosti i premale industrijaliziranosti s kojom su se suoèavale balkanske dr�ave. Mali posjednici nisu se mogli natjecati na svjetskim tr�i�tima, ali se nisu mogli povuæi niti natrag u devetnaestoIzgradnja nacionalne dr�ave137stoljeæe i samodovoljnost, buduæi da su imali zajmove koje su morali otplaæivati i sve veæe obitelji koje je trebalo prehraniti. Unatoè idealiziranju seljaèkog �ivota koje su promicali gradski intelektualci i novi slu�beni turistièki uredi, oèito je bilo da rje�enje za rast i blagostanje ne le�i u selima. Seljaci su 1920-ih i 1930-ih hrlilli u gradove, ali ni tamo nije bilo dovoljno posla.U kratkom trenutku optimizma tijekom 1920-ih, izmeðu kraja poslijeratne obnove i sloma na Wall Streetu, najvi�e se balkanskih dr�ava opredijelilo za izgradnju priklanjajuæi se liberalnom meðunarodnom gospodarstvu. Osnovale su nezavisne sredi�nje banke, prihvatile zlatnu valutu i poku�ale privuæi strane ulagaèe èvrsto dr�eæi proraèun i otplaæuvoje zajmove. Francuski, britanski i amerièki fondovi slijevali su se u to podruèje. Meðunarodni je kapitalizam ipak bio zahtjevan poslodavac. Poslije 1930. balkanski je izvoz presahnuo i na pomolu je bila du�nièka kriza. Ni britanska ni francuska vlada nisu balkanskim dr�avama, kupujuæi odreðenu kolièinu njihove robe, dopu�tale da zarade stranu valutu. Ishod je do 1932. bio ra�ireno nevraæanje dugova, pad teèaja i propast otvorenog meðunarodnog gospodarskog poretka koji je tako promi�ljeno nanovo bio izgraðen poslije 1918. godine.Tako su se 1930-ih balkanska gospodarstva ponovno okrenula vlastitim resursima. Podi�uæi tarifne prepreke i stavljajuæi provizije na mijenjanje stranog novca, dr�ava je bila prisiljena zauzeti vi�e pokroviteljski i intervencionistièki stav: po prvi su puta vlade poku�ale planirati raspodjelu sredstava kako bi za�titile seljake otkupljujuæi urod i otpisujuæi njihove dugove. Dok je robna razmjena s Treæim Reichom nadomje�tala slom nekada�njih tr�i�ta, industrijski je rast tijekom 1930-ih nekoliko godina bio u usponu. S druge strane, poku�aji usklaðivanja regionalne trgovaèke politike putem redovitih balkanskih konferencija, imali su samo ogranièen uspjeh, a nastojanja nekih politièara da se krene prema Balkanskoj Federaciji slabo su napredovala.18Gospodarska kriza nagrizala je i labave temelje parlamentarne vlasti. Èak i prije 1930. meðuratne demokratske insti-138èetvrti diotucije nisu uspjele dobiti legitimitet. Grèkom su stalno harali vojni prevrati i zavjere. Rasprava o ustavu iz 1921. u Jugoslaviji otkrila je provaliju koja je dijelila glavne srpske i hrvatske stranke, provaliju èijem se zijevu nije dalo pobjeæi nakon atentata na èelnika Hrvatske seljaèke stranke Radiæa u zgradi Narodne skup�tine. U Bugarskoj je agrarni premijer Stamboliski brutalno ubijen nakon udara na njegovu vladu. U Albaniji je Ahmed-beg Zogu uspostavio stalnu vlast u�av�i u zemlju s pje�aèkim snagama 1924. i proglasiv�i se prvo predsjednikom, a potom i kraljem. Komunistièke partije koje su ranih dvadesetih nakratko prijetile da æe zadobiti �iroku potporu, u veæini su zemalja bile zabranjene. Glavna prijetnja liberalnoj demokraciji izmeðu dvaju ratova prije je dolazila s desnice.Poslije 1929. desnièarske diktature zamijenile su demokraciju na cijelom Balkanu. No oblik diktature nije bio fa�izam -vlast velike stranke koja je na vlast do�la demokratskim procesom - veæ autoritarna vlast kraljeva i ministara koje su oni postavili. Ni�ta nije razotkrilo slabost masovne politike u jugoistoènoj Europi kao èinjenica da je dr�ava tako lako slomila i potisnula i ljevicu i puèke fa�istièke pokrete poput rumunjske �eljezne garde. Kralj Aleksandar u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca raspustio je 1929. parlament i od tada vladao zemljom, sada s puno nade nazvanom Jugoslavija, putem osobne diktature. U Bugarskoj ga je slijedio kralj Boris koji je parlament pretvorio u savjetodavno tijelo, a izbore provodio pod strogim politièkim nadzorom. Grèki kralj Ðuro rije�io se parlamenta 1936.; vrlo neomiljeni rumunjski kralj Karlo dao je uhititi i ubiti puèkog fa�istièkog èelnika Codreanua, osnovao vlastitu novu Stranku nacije, koja je na promatraèe ostavila utisak "potpunog proma�aja", te predsjedao Vladom nacionalnog jedinstva.19I tako, unatoè ranim iskustvima demokratske politike u tom podruèju, masovne stranke i ljevice i desnice nisu uspjele pre�ivjeti. Do kraja 1930-ih parlamentarni susta

v i politièke stranke iznevjerili su nadanja koja su u njih polagali liberalniIzgradnja nacionalne dr�ave139intelektualci. Malo ih je za njima �alilo. No ni kraljevski diktatori i njihovi slugani nisu bili sigurni u svoje poslanje, a nisu bili ni voljeni; oni su preoèito bili zagovaratelji postojeæeg poretka, previ�e nespremni za korjenite dru�tvene i gospodarske promjene koje su bile nu�ne kako bi se balkanske dr�ave izvukle iz slijepe ulice premale agrarne zaposlenosti. To obostrano razoèaranje i s graðanskim politièarima i s konzer-vativcima koji su ih naslijedili, utabalo je put pojavi ljevièar-skih projekata gospodarske obnove nakon 1945. pod budnim okom Sovjetskog Saveza.Tijekom 1940-ih razorni udar totalnog rata i njegove posljedice pomeli su predratnu politièku elitu. Nacistièka (i potom sovjetska) okupacija na najte�i je moguæi naèin naglasila nesposobnost dr�ave da �titi svoje graðane od nasilja, neishranjenosti i osiroma�enja: Grèka je trpjela strahovitu glad po�to zemlja nije uspjela steæi nadzor nad opskrbom hrane; Jugoslavija je rascije-pana na dijelove i podvrgnuta re�imu odmazde nad civilima, unutra�njem graðanskom ratu i dru�tvenim premje�tanjima nakon èega su ostale stotine tisuæa mrtvih. Bijeg grèkih i jugoslavenskih dr�avnih vodstava u inozemstvo udaljio ih je od njihovih podanika. Veæ do 1943-1944. èinilo se da su masovni pokreti otpora, u kojima su glavnu rijeè vodili komunisti, spremni preuzeti vlast kada se Nijemci jednom povuku.U listopadu 1944. Churchill i Staljin dogovorili su se o podruèjima utjecaja u jugoistoènoj Europi poslije rata: Grèka æe potpasti pod Britance i Amerikance; ostatak æe pripasti Sovjetskom Savezu. Grèki komunisti ipak su odbili vjerovati da postoji dogovor i pora�eni su tek nakon dugog graðanskog rata koji je, kada je 1949- zavr�io, za sobom ostavio vi�e mrtvih, zatvorenih i iseljenih nego sama njemaèka okupacija. Tako je kriza grèke dr�ave trajala èitavo desetljeæe tijekom 1940-ih i rije�ena je tek zahvaljujuæi velikoj britanskoj i amerièkoj vojnoj i novèanoj potpori antikomunistièkim snagama. S druge strane, u Jugoslaviji i Albaniji komunistièki su partizani brzo prigrabili vlast. Crvena armija pro�la je kroz Jugo-140Èetvrti dioslaviju tjerajuæi Nijemce, ali Titovo preuzimanje vlasti bilo je unutra�nja stvar, koju je on postigao u potpunosti zahvaljujuæi vojnoj prevlasti svog partizanskog pokreta. Takmaci poput srpskih èetnika, hrvatskih usta�a i slovenskih kolaboracioni-stièkih jedinica slomljeni su za godinu dana.U Bugarskoj i Rumunjskoj sam je rat na dru�tvo imao manje utjecaja nego njegove posljedice. Obje su se zemlje bile pridru�ile Osovini, �to im je omoguæilo da izbjegnu razorna iskustva svojih susjeda, ali je istovremeno znaèilo da je njemaèki poraz doveo do sloma i obezvreðenja stare vladajuæe elite. Trpjele su zbog okupacije sovjetskih vojnika koji su plijenili �ito od seljaka mnogo temeljitije nego Nijemci i koji su pomogli da se stvori komunistièki pokret sposoban preuzeti i zadr�ati vlast. Osobito je u Bugarskoj na djelu bila nasilna likvidacija stare dr�avne uprave u kojoj su ubijeni, zatvoreni ili protjerani ratni kolaboracionisti kao i potencijalni neprijatelji iz redova predratnog politièkog stale�a; u Rumunjskoj je vlada sreðivala raèune sa starim etnièkim neprijateljima, osobito Nijemcima. U obje je zemlje naglo poraslo èlanstvo komunistièke partije od malene jezgre - u Bugarskoj, primjerice, od 14.000 na 422.000 od rujna 1944. do 1946. - jer u tim zemljama, iz oèitih razloga, nije do�lo do �irenja stranke zbog otpora nacistièkoj okupaciji tijekom rata.Do 1950. borbe su okonèane i Balkan se pretvorio u poligon za natjecanje izmeðu slobodnog svijeta i sovjetskog komunizma u voðenju tradicionalno agrarnih dru�tava prema moder-nosti. Sve su se balkanske dr�ave trebale industrijalizirati kako bi se osigurao posao za stanovni�tvo koje je brzo raslo; sve su, na duge staze, trebale uhvatiti korak sa �ivotnim standardom u ostatku Europe. Suprotnosti izmeðu dviju strana "�eljezne zavjese" fascinirale su suvremene promatraèe. "Hoæe li obièan mu�karac ili �ena, ne kao politièka ili ekonomska �ivotinja, veæ kao ljudsko biæe, smatrati �ivot vrednijim �iveæi s istoène ili zapadne strane granice?" pitala se 1948. Elisabeth Barker, iskusna britanska promatraèica. I sama je uoèila suprotnost izmeðu politièke anarhije u Grèkoj i stroge kontrole na sjeveru, izmeðuIzgradnja nacionalne dr�ave141

"zajamèenog iako slabog minimuma socijalne sigurnosti po cijenu velike �rtve ljudske slobode i socijalne nesigurnosti koja pojedinca ostavlja na milost dru�tvenim parazitima".20Mnogi zapadni intelektualci smatrali su da komunisti imaju ispravnu gospodarsku strategiju za to podruèje. Nisu se nu�no divili surovosti komunistièkih metoda, ali su bili skloni vidjeti samu politiku ne samo kao velik napredak u odnosu na meðuratni zastoj, nego èak kao moguænost da dovedu do stalnih strukturalnih promjena u balkanskom gospodarstvu. "Taj dalekose�an plan pogaða ma�tu", pisao je povjesnièar Hugh Seton-Watson 1954. godine. "Èak ni strani promatraè ne mo�e ostati ravnodu�an prema entuzijazmu i optimizmu planera. Nadalje, sigurno je da su sveopæa industrijalizacija, javni radovi i mehaniziranje poljoprivrede pravi lijek za seosku prenapuèenost i siroma�tvo te za nedostatak proizvodnih dobara koji je bio tako oèit u staroj istoènoj Europi."21"Grèka vi�e od ikoje istoènoeuropske zemlje", nastavljao je Seton-Watson, "treba program planske industrijalizacije", te je upozoravao da æe u godinama koje dolaze Grèka biti ovisna o stranoj pomoæi. Iako se reèeno nikada nije i ostvarilo, predviðanje je bilo toèno: po�to je 1947. obznanjena Trumanova doktrina, Grèka se pretvorila u najveæeg primatelja amerièkog milosrða po glavi stanovnika na svijetu - dobiv�i do 1963. kao vojnu i gospodarsku pomoæ vi�e od tri milijarde dolara. Potom je dogovor o udru�ivanju sa Zajednièkim tr�i�tem (Europska ekonomska zajednica) dao toj zemlji privilegirani pristup zapadnoeuropskim tr�i�tima. Kada se uzme u obzir velik priliv stranog kapitala, stopa rasta bila je velika, ali ne izuzetna, a temeljila se na izvozu tekstila, na u�teðevinama tisuæa radnika u Zapadnoj Njemaèkoj i sve vi�e na usponu masovnog turizma -dva milijuna gostiju godi�nje do 1974., �est milijuna godi�nje do 1980. U samoj zemlji kapital se vi�e ulagao u nekretnine, potro�nu robu i uslu�ne djelatnosti, nego u industriju. Dr�ava je u Grèkoj igrala znaèajnu ulogu u gospodarstvu, cestogradnji i pobolj�anju komunikacija, ali je malo uèinila na poticanju organizirane proizvodnje i druge industrije.142Èetvrti dioS druge strane "�eljezne zavjese" rast je u poèetku bio znatno br�i nego u Grèkoj. Komunistièke vlade prisilno su ulagale u te�ku industriju koja je bila temeljni kamen njihove gospodarske politike. Kontrolirale su potro�nju i po�to nisu, kao Grèka, imale pristupa amerièkoj pomoæi, usmjeravale su domaæe fondove u kapitalna dobra. Slijedeæi sovjetski model, ali u manje ekstremnom obliku, poku�avale su kolektivizirati poljoprivredne posjede - s ogranièenim uspjehom - i propisivale razlièite oblike prinudnog rada za graðanstvo. Njihova nastojanja da objave "klasni rat na selu" nai�la su u ranim 1950-im na odluèan otpor selja�tva. Ipak su ubrzana elektrifikacija, strojna proizvodnja, kao i poveæanje cestovnog i �eljeznièkog sustava upuæivale na odluènost komunista da uspiju ondje gdje njihovi prethodnici nisu, te da balkanske nacionalne dr�ave uèine modernima i gospodarski odr�ivima. Godine 1939. od industrije je dolazilo 24%, a od poljoprivrede 56% bugarskog nacionalnog dohotka; do 1952. brojke su bile 47% i 34%. U Rumunjskoj je 76% prijeratne radne snage obraðivalo zemlju, a samo 11% radilo je u industriji; do 1986. brojke su bile 28% prema 45%. Da komunistièke zemlje nisu bile prisiljene trgovati sa Sovjetskim Savezom, veæ da su trgovale sa zapadnom Europom, kao Grèka, njihov bi rast bio jo� br�i.22Za nekoliko desetljeæa nije bilo moguæe ne zamijetiti revolucionarni stupanj dru�tvenih promjena s obje strane "�eljezne zavjese". Stopa rasta bila je visoka kao nikada ranije i èinilo se da je stagnacija meðuratnog razdoblja ostala pro�lost. Tijekom samo jednog znaèajnog nara�taja, zemljoradnièka su seoska dru�tva uskoèila u suvremeni gradski �ivot. "Sve se tu mijenja - i to brzo", zabilje�ila je 1966. publikacija Time-Life o Balkanu. "Stari Balkan - taj svijet strastvenog, gotovo mistiènog nacionalizma i dubokog osjeæaja plemenske odanosti -neæe nad�ivjeti ovo stoljeæe, èak niti u zabaèenim brdskim enklavama u Albaniji i Crnoj Gori. Kao neka gladna biljka, zapadna tehnologija svugdje pu�ta svoje pipce. Neumorne radne brigade miniraju gorske prijevoje... Traktori i tanjuraèeIzgradnja nacionalne dr�ave143prevræu zajednièka polja... Pastire na pasi�ta svakoga dana voze kamioni. Na crnomorskoj obali dr�avna turistièka zaklada gradi hotele od stakla i armiranog betona." Povj

esnièar William McNeill, koji je izmeðu 1947. i 1974. povremeno posjeæivao Grèku, bio je jo� izrièitiji: "Ako se kao mjerilo uzme zadovoljenje ljudskih �elja i te�nji", pisao je, "onda se razvitak Grèke tijekom posljednjih trideset godina mo�e promatrati kao prièa o izuzetnom uspjehu. Stvari koje su 1945. izgledale nemoguæe, za milijune pojedinaènih Grka uistinu su se ostvarile."23Gradovi su se �irili zadivljujuæom brzinom: izmeðu 1960. i 1991. Atena je s 1,9 narasla na 3 milijuna, Bukure�t s 1,4 na 2,2 milijuna, Beograd s 585.000 na 1,1 milijun: manji gradovi, kao Solun, Skopje i Sarajevo vi�e su nego udvostruèili broj svojih stanovnika. Visoki stambeni blokovi okru�ivali su stara devet-naestostoljetna gradska sredi�ta od Bukure�ta do Larisse; èak i na selu su se malena trgovi�ta pretvorila u betonske d�ungle s èeliènim i staklenim uredskim blokovima, asfaltiranim ulicama i sve veæim te�koæama u prometu. Poljoprivredna su se podruèja poèela prazniti i u brdima su se pojavila sela duhova. Do 1980-ih, osim u najudaljenijim i najzabaèenijim podruèjima, veæ se rijetko moglo pronaæi seljake odjevene u narodne no�nje. Seljaci su se odselili sa sela i podizali djecu koja su i�la u �kolu, razvijali su nove poglede na potro�nju i zabavu te zaraðivali dovoljno za odlazak na odmor na Crno more, Jadran ili Egejsko more.S druge su strane seljaci zadr�ali svoju povezanost sa selom i zemljom èak i nakon �to su se odselili u gradove i promijenili obrazac �ivota. Vjerski je osjeæaj èesto bio jaèi od komunistièkog ateizma; �to je mo�da jo� va�nije, sela su i dalje osiguravala svje�u hnu, svinje i plodine s veæom sigurno�æu i jeftinije od slu�bene odmjerene distribucije i prodajnog sustava. Dru�tvene mre�e presaðene su sa sela ili obitelji u vladu, vojsku i gospodarstvo. Drugim rijeèima, urbanizacija je èesto znaèila preno�enje sela u grad. A na neki naèin i preuzimanje grada: privatne veze, pokloni i usluge, koji su podmazivali po-144Èetvrti dioslovanje s dr�avnim slu�bama, neupuæeni bi mogli protumaèiti kao "korupciju" prije nego kao prirodan odgovor na impersonalni mehanizam moderne uprave.U nekom pogledu, ispalo je da suprotnost izmeðu komunizma i kapitalizma znaèi manje nego �to se mo�da mislilo. Obrasci rasta bili su razlièiti, ali je opæenita stopa rasta bila slièna. Razlike u prihodima bile su veæe u Grèkoj nego u komunistièkim dr�avama, ali je i prosjeèan prihod bio vi�i. I u jednim i u drugim zemljama razlike u prihodima bile su veæe izmeðu seoskih i gradskih radnika. �irom Balkana osnivale su se ustanove suvremene socijalne dr�ave - masovno �kolovanje i visoko obrazovanje, bolnice i poljoprivredna kooperacija. U predratnoj je Rumunjskoj bilo 26.500, a do 1957. veæ 157.000 polaznika vi�ih uèili�ta. U meðuvremenu je u èitavom podruèju poljoprivredno gospodarstvo zamijenjeno gradom, nepismenost je nestala, novi putevi iskorijenilli su seosku izoliranost i sela su prestala reproducirati sama sebe.Ne treba ni reæi da je bilo znatnih politièkih razlika. Jedino je u Ceausescuovoj policijskoj dr�avi u Rumunjskoj pomak prema gradskom �ivotu provoðen do ekstrema uz namjerno razaranje seoskog �ivota i stvaranje novih "sustavnih" betonskih poljoprivrednih gradova. Izmeðu sustavnog uhoðenja ljevièara u Grèkoj poslije graðanskog rata i �irenja tajne policije u Rumunjskoj razlika je bila u naèinu, a ne u stupnju, iako je ono prvo imalo veæi nagrizajuæi uèinak na �ivot zemlje nego �to su mnogi stranci shvaæali. Konformistièki antikomunizam grèke birokracije ogranièavao je intelektualnu i kulturnu slobodu, ali ne do one mjere kao marksizam-lenjinizam na sjeveru.24Iza "�eljezne zavjese" mnogo se raspravljalo o moguænosti provoðenja gospodarske reforme u jednopartijskoj dr�avi. U Jugoslaviji su komunistièki reformisti poku�avali pomiriti centralizirano planiranje sa zakonom ponude i potra�nje kako bi -njihovim rijeèima - stvorili "suvremeno, visoko proizvodno, stabilno i racionalno gospodarstvo". No bio je to poku�aj izraèunavanja kvadrature kruga. Cijene su naglo rasle, kao i nezaposlenost, a stopa rasta je opadala. Privatno je poduzetni�tvoIzgradnja nacionalne dr�ave145bilo dopu�teno samo u ogranièenoj mjeri, a nedostatak upravljaèkog iskustva u tr�i�noj utakmici usporavao je sve napore na osuvremenjivanju i obnavljanju dr�avnih poduzeæa. Nezadovoljstvo radnika u komunizmu bilo je ozbiljnije nego u kapitalizmu: osobito su u Jugoslaviji radnici na gospodarsku decentralizaciju i popu�tanje nadzora odgovorili prezirom prema partijskim glave�inama i navalom nacionalizma. Nasuprot tom

e, u Bugarskoj i Rumunjskoj bilo je manje reformi, a jaèa policijska represija spreèavala je otvorenu oporbu.25Od sredine 1970-ih naovamo, razlika izmeðu kapitalistièke Grèke i socijalistièkog sjevera sve se vi�e uoèavala. Naftne krize i usporavanje globalnog gospodarstva svugdje su prisiljavali na promjene. No komunistièki re�imi koji su toliko energije ulo�ili u izgradnju te�ke industrije kao zaloga nacionalne samodostatnosti, shvatili su da su uspje�no odgovorili na gospodarske probleme 1930-ih, ali da su se pitanja sada promijenila. U kasnom dvadesetom stoljeæu te�ka industrija, koja je zahtijevala mnogo ljudskog rada, a koju je �titila nacionalna dr�ava, nije se mogla natjecati s prekomorskim kapitalistièkim takmacima. Komuniste nisu mogli spasiti èak ni veliki zajmovi zapadnih banaka �to je 1980-ih predstavljalo ponavljanje strategije koju su primjenjivali njihovi prezreni bur�oaski prethodnici �ezdeset godina ranije. Rastuæi inozemni dugovi mogli su se otplaæivati samo pomoæu krajnje represije. Ceau§escu je - uz pomoæ tajne policije koja je velièinom i mre�om agenata daleko nadma�ivala Gestapo - otplaæivao dug rumunjskim vjerovnicima po cijenu �ivotnog standarda svojega stanovni�tva; ali drugdje, osobito u Jugoslaviji, centralizirana je dr�ava bila jednostavno preslaba da bi to uèinila. Bugarska je dr�ava bila jaèa od jugoslavenske i imala je iskustvo u koncentraciji resursa koje je sezalo u prijeratno doba te je njezino inozemno zadu�ivanje bilo znatno manje, dijelom i zbog izda�ne sovjetske pomoæi.26U Grèkoj je kronièna slabost dr�ave nadomje�tena prila-godljivo�æu privatnog sektora, u�teðema pojedinaca iskusnih u èuvanju svoga novca daleko od dr�avnih ruku i pre-146Èetvrti diono�enjem resursa iz Europske zajednice, èiji je èlan i �tiæenik Grèka postala 1981. godine. Demokracija, ponovno uspostavljena poslije pada pukovnièke hunte (1967.-1974.), davala je dovoljno mjesta i javnom nezadovoljstvu bez prijetnje politièkom sustavu u cjelini. Nakon 1974. Grèka je u�ivala u stabilnom dvopartijskom demokratskom sustavu u kojemu su se na vlasti smjenjivale socijalistièka i konzervativna stranka. U komunistièkim dr�avama je, nasuprot tome, gospodarska kriza znaèila izazov za legitimnost samog politièkog sustava.Posljedice æe najte�e biti u Jugoslaviji gdje je federaciju oslabila veæ Titova smrt 1980. godine. Partijski slogan - "I poslije Tita, Tito!" - bio je priznanje idelo�kog bankrota. U pomoæ vladi, ali samo privremeno, priskoèio je Meðunarodni monetarni fond: "stabilizacija" je zahtijevala te�ke politièke odluke. Zamrzavanje plaæa otuðilo je radnike; osobito su se srpska i slovenska politièka elita opirale stezanju remena. Tako je gospodarska kriza nagrizala snagu federalne vlade i otvarala put nacionalistièkim bitkama oko gospodarskih resursa i politièke vlasti na regionalnoj i republièkoj razini."Marksizam se ne mo�e pomiriti s nacionalizmom", tvrdio je nekoæ Lenjin. "Umjesto bilo kojeg oblika nacionalizma, marksizam promièe internacionalizam, mije�anje svih nacija u veæu cjelinu." Poslijeratni su komunistièki re�imi uskoro shvatili da, svidjelo im se to ili ne, moraju naæi zajednièki jezik sa snagom narodnog nacionalizma na Balkanu. Komunistièka vladavina nije stvorila nacionalne dr�ave podlo�ne �iroj federaciji èemu su se bili nadali neki meðuratni teoretièari. Poredak dr�ava uspostavljen poslije 1918. ostao je uglavnom netaknut.27Manjine su se veæim dijelom smanjile. Pona�anjem prema svojim manjinama, komunistièki su re�imi prilièno slièili svojim prethodnicima po naèinu na koji su kombinirali pritisak i asimilaciju u ime modernizacije. Rumunjska se u svojem pona�anju prema transilvanijskim Maðarima okrenula od izrièitog liberalizma prema ustavu iz 1952., koji je zami�ljao uspostavljanje Maðarske autonomne pokrajine, prema prisil-Izgradnja nacionalne dr�ave147noj asimilacijskoj politici koja se poèela provoditi nekoliko godina potom, po�to je sama partija prihvatila nacionalistièke sklonosti i istupila protiv "ispoljavanja nacionalnog izolacionizma".Bugarske kampanje protiv turske manjine prisilile su 1950., a potom i 1968., tisuæe Turaka na bijeg preko granice. Ranih 1970-ih mnogi su muslimanski seljaci bili prisiljeni predati svoje osobne dokumente i javno zahvaliti dr�avnoj administraciji za svoja nova bugarska imena. Godine 1984. asimilacijska je kampanja napala post tijekom ramazana kao "razorno praznovjerje". "Bugari iz rodopskog podruèja zba

cili su svoj islamski fundamentalizam", komentirao je Stanko Todorov 1985., "oslobodili su se utjecaja konzervativizma na njihov �ivot i ojaèali svoju bugarsku rodoljubnu svijest." Za njega je Bugarska bila "jednonacionalna dr�ava" u kojoj "nema niti jednog dijela nijednog drugog naroda ili nacije." Godine 1989. komunistièki je re�im u svojem smrtnom hropcu potaknuo jo� jedan masovni egzodus u kojemu je 300.000 muslimana oti�lo u Tursku: do 1990. bugarska je vojska ipak zaustavila bujicu i gotovo se 190.000 njih vratilo. Iste godine, nova postkomuni-stièka vlada prihvatila je vraæanje ranijih muslimanskih imena i uhitila �ivkova pod optu�bom, izmeðu ostalog, za "poticanje etnièkog neprijateljstva i mr�nje".28Nasuprot tome, u Jugoslaviji je slom komunizma imao sasvim drukèije posljedice i pogor�ao je, a ne pobolj�ao, stanje manjina. Dvije snage koje su èuvale jedinstvo federalne dr�ave bile su vlast komunistièke partije i sama Titova osoba. Za vrijeme Tita napetosti izmeðu republika izglaðivale su se na federalnoj razini dr�ave i partijskog aparata. Èak i prije njegove smrti 1980., kada bi se meðu partijskim kadrovima pojavila nacionalistièka strujanja, i u Beogradu i u Zagrebu osjeæale su se napetosti. Bosanska partija, èije je vodstvo bilo tvrdolinija�ko vi�e nego u ijednoj od republika, postajala je sve va�nija kao potpora federalnom vodstvu protiv centrifugalnih sklonosti koje su djelovale iz narodnih masa. Nakon Titove smrti, federalno vodstvo, oslabljeno dugotrajnom gospodarskom krizom, nije ba� bilo uspje�no u odmjeravanju suprotstavljenih zahtje-148Èetvrti diova razlièitih nacionalnosti. Sustav se poèeo slamati uzdizanjem srpskog nacionalizma sredinom 1980-ih.Titov se re�im temeljio na vrlo razraðenom sustavu slu�benih nacionalnih skupina, a èak je stvorio i "nove". Jo� u studenome 1943. jugoslavenski su komunisti preuredili Makedoniju kao zasebnu republiku unutar federacije i njezine stanovnike proglasili pripadnicima posebne, "makedonske" nacije. Godine 1971. i bosanski su muslimani po prvi put priznati kao posebna nacija. Jugoslavija je bila jedna od posljednjih dr�ava u kojima se saèuvalo staro habsbur�ko razlikovanje "nacija" i "nacionalnosti": meðu ovim drugima najbrojniji su bili Albanci koji su �ivjeli uglavnom u autonomnoj pokrajini Kosovo. Svojim su brojem sve vi�e nad-ma�ivali Srbe i druge skupine; Albanci su èinili mo�da i 85% stanovni�tva Kosova i otprilike 20% stanovni�tva susjedne republike Makedonije.Èak i prije sloma komunizma Milo�eviæ je poèeo iznova dokazivati srpsku vlast na Kosovu i u Vojvodini. Njegova je politika izvorno imala za cilj napuhavanje srpskog utjecaja unutar Jugoslavije. No kada su se federativne republike otcijepile, postalo je jasno da ono za �to se Milo�eviæ borio nije bila Jugoslavija, nego prije stvaranje Velike Srbije koja bi srpskoj manjini u Hrvatskoj i Bosni omoguæila da ostanu dio iste nadreðene politièke zajednice kao i Srbi u Srbiji i Crnoj Gori. Nakon 1991. meðunarodna podr�ka nezavisnosti Hrvatske i Bosne uèinila je da na kraju i ta politika propadne: hrvatski Srbi izgnani su iz Krajine, a bosanski Srbi bili su prisiljeni odreæi se teritorija i prihvatiti da su dio Bosne. Potkraj desetljeæa Milo�eviæ je pretrpio jo� jedan neuspjeh kada je NATO zaratio sa Srbijom kako bi stvorio samoupravno podruèje za Albance na Kosovu. Do 1999. granice Republike Srbije bile su ponovno gotovo ondje gdje su bile i 1878., za vrijeme Milana Obrenoviæa. Milo�eviæ nije uspio; jedini mu je uspjeh bilo to �to je zadr�ao vlast u Beogradu.Primjenjivanje masovnih iseljenja kako bi se osigurala etnièka dominacija bio je cilj srpske politike u Bosni nakonIzgradnja nacionalne dr�ave1491992.; postojala je bojazan da æe to biti i srpska politika na Kosovu �est godina kasnije. Povjesnièari su bili svjesni takve politike u europskoj pro�losti. Politolozi su se bojali da bi ona mogla imati buduænost. No, dvojbeno je jesu li jugoslavenski ratovi uistinu naznaèili - kao �to su mnogi predviðali - pojavu novog "etnièkog nacionalizma". Usred te tmine bilo je lako pretjerati. Potencijalno najveæi èimbenik destabilizacije bile su posljedice ratova u Bosni i na Kosovu na susjedna podruèja. Izmeðu Srbije i Crne Gore porasla je napetost, premda æe crnogorsku sumnjièavost prema Milo�eviæu i snove o pravoj nezavisnosti uvijek malo ubla�avati nesigurnost prema tome kakav bi �ivot bio za malu crnogorsku dr�avu okru�enu Albanijom na jugu, te Hrvatskom

i Bosnom. Jo� se vi�e treba brinuti o posljedicama za stabilnost Albanije i Makedonije ako se Kosovo na kraju - �to bi se lako moglo dogoditi - potpuno otcijepi od Srbije. Izgledalo je da je iredentizam Albanaca jaèi nego kod veæine drugih naroda jugoistoène Europe, mo�da i stoga �to su tako dugo bili li�eni slobode.Drugdje je, pak, izgledalo da je nekada�nji ekspanzionizam nestao. Tek je nekoliko nacionalista iz dijaspore - u SAD, Australiji ili Kanadi - sanjalo o borbi za Veliku Grèku ili Sanste-fansku Bugarsku. Gotovo nitko na Balkanu u stvari nije gajio takve te�nje. Stavovi prema zemlji i teritorijalnom �irenju promijenili su se tamo kao i drugdje u poslijeratnoj Europi. Nadalje, pomak iz seoskih u urbana dru�tva izmijenio je ulogu manjina i stav vlasti prema njima. Seljenje iz sela u gradove znaèilo je napu�tanje vojno osjetljivih graniènih podruèje i prelazak u anonimniji i manje neurotièan politièki prostor. Balkanske su dr�ave bile, ili su �eljele biti, u europskim institucijama koje su od svojih èlanova zahtijevale da se obve�u na osiguravanje odreðenih ljudskih i manjinskih prava. A ekonomski je rast znaèio da su zemlje koje su prije bile izvoznici radne snage sada postale njezini uvoznici: Grèka je bila prva balkanska dr�ava koja je shvatila da ju nove useljenièke zajednice - iz Filipina, Pakistana i Ukrajine - pretvaraju, htjela ne htjela, u multikulturno dru�tvo.150Èetvrti dioKao i u ostatku Europe, Balkan je tada gledao kako se pitanja nacionalizma i manjinskih prava pretvaraju od pitanja rata i mira u pitanja o granicama, ureðenju i urbanom su�ivotu. Duga bitka za stvaranje nacionalne dr�ave - bitka èija se posljednja faza mogla vidjeti u jugoslavenskim ratovima -trajala je èitavo dvadeseto stoljeæe. Ironièno je da tek �to se ta bitka okonèala, gospodarske i politièke promjene na meðunarodnoj razini pod znak pitanja stavljaju samu ideju nacionalne dr�ave. Slom jednopartijskih komunistièkih dr�ava naznaèio je najdramatièniju krizu stare zamisli o dru�tveno-gospodarskim promjenama putem unutra�njih politika pojedinih dr�ava; no, pristup Europskoj Uniji na zavodljiviji i neizravniji naèin suoèava Grèku i buduæe balkanske pristupnice s istim pitanjima. U oba sluèaja dokinuæe carina i za�tiæene dr�avne proizvodnje, kao i izlo�enost globalnom natjecanju, znaèilo je pobjedu neoliberalnih snaga. Tradicionalnoj balkanskoj nacionalnoj dr�avi vi�e ne prijete stara carstva; ne prijete joj vi�e èak ni suparni�tvo i neprijateljstvo susjeda; glavna joj prijetnja sada dolazi od meðunarodnog gospodarstva.Kada sam putovao Europom, svugdje sam vidio stvari koje mi se nisu osobito svidjele. Dobro - nisam rekao: "To nije dobro." �elio sam znati za�to su stvari takve.Osmanski slu�benik u razgovoru s francuskim sveæenikom, 1848.1Tijekom 1990-ih ratovi na podruèju biv�e Jugoslavije stavili su Balkan ponovno na zemljovid Europe i pobudili strahotna sjeæanja na Prvi svjetski rat. Dok se ostatak kontinenta rvao s masovnim useljenjima, novim regionalnim razlikama i onime �to se èesto eufemistièki nazivalo "multikulturna dru�tva", izgledalo je da se jugoistoèna Europa okreæe nekada�njoj povijesnoj logici ratova za teritorij i etnièku homogenizaciju. Je li to bila europska pro�lost ili buduænost?Protivnici zapadne intervencije na Balkanu bili su skloni manje kriviti Milo�eviæa nego dugotrajne kulturalne odrednice pona�anja u tom podruèju. Samu su etnièku razlièitost promatrali kao stalni izvor napetosti u dijelu svijeta koji le�i na presjeci�tu nekoliko glavnih religija, a etnièko èi�æenje tumaèili su vi�e kao posljednji u nizu pokolja i protupokolja koji prema njima èine samu potku balkanske povijesti, nego kao dio europske logike o izgradnji nacionalnih dr�ava. "Sukob u Bosni", izjavio je 1993. britanski premijer John Major, "bio je proizvod bezliènih i neizbje�nih snaga koje su bile izvan svakog nadzora." Takav govor nije bio novost. Stoljeæe prije toga francuski je ministar vanjskih poslova Hanotaux jednako oznaèio pokolj Armenaca u Anatoliji kao "jedan od onih tisuæa incidenata u borbi izmeðu kr�æana i muslimana."2Pa ipak, stoljeæima, kao �to je ova knjiga poku�ala pokazati, �ivot na Balkanu nije bio ni�ta nasilniji nego drugdje; �tovi�e, Osmansko Carstvo je bolje od veæine drugih uspijevalo uskladiti razlièitost jezika i religija. Za Arnolda Tovnbeeja koji je svjedoèio njegovim posljednjim danima, bilo je oèito da izvor sukoba le�i izvan samog podruèja. "Uvoðenje zapadne154Epilogformule [naèela nacionalizma] medu te ljude", pisao je on 1922., "rezultiralo je p

okoljem ... Takvi su pokolji samo krajnji oblik nacionalne borbe izmeðu meðusobno neizbje�nih susjeda, potaknutih tom kobnom zapadnom idejom." "Etnièko èi�æenje" - bilo na Balkanu 1912.-1913., bilo u Anatoliji 1921.-1922. ili u biv�oj Jugoslaviji 1991-1995. - nije, dakle, bilo erupcija primordijalne mr�nje, veæ smi�ljena uporaba organiziranog nasilja nad civilima od strane paravojnih skupina i vojnih jedinica; ono je predstavljalo krajnju silu koju su nacionalisti trebali kako bi razdvojili dru�tvo koje je inaèe bilo sposobno zanemariti uobièajene klasne i etnièke podjele.3Istini za volju, nisu svi dijelili to mi�ljenje. Godine 1994., jedan je austrijski èitatelj moje knjige Inside Hitler's Greece natuknuo da sam bio preo�tar u procjeni vojnog pona�anja Njemaèke na Balkanu tijekom 1940-ih, s obzirom da je - kao �to su, po njegovu mi�ljenju, pokazivali nedavni dogaðaji -meðu stanovni�tvom tog podruèja oèito bilo osobite sklonosti nasilju. Prema meni, radni logor u Mathausenu pokazivao je da Austrijanci nisu o nasilju ba� puno trebali uèiti od bosanskih Srba. No na� prijepor nije u stvari bio toliko oko nasilja, koliko oko grubosti - oko pona�anja, a ne oko broja. Napokon, gulag, logore smrti ili teror nisu izumili niti narodi Balkana niti njihovi vladari. Vojnici Wermachta - da ne spominjemo druge nacistièke slu�be - ubili su na Balkanu mnogo vi�e ljudi nego �to su ih ubili sami Balkanci. Ono èemu je moj suparnik prigovarao bio je naèin na koji su partizani obavljali ubojstva.Tijekom Drugog svjetskog rata i nacistièka je ideologija razlikovala "nu�no" bezlièno nasilje od okrutnog ili sadistièkog pona�anja ljudi koji su izgubili nadzor nad svojim osjeæajima i djelovanjem. U procesu protiv jednog èasnika minhenski je esesovski sud 1943. suprotstavio redovito i blago ubijanje optu�enikovim "grubim izgredima", "sadizmu" i "zloæudnoj okrutnosti". Takvi su stavovi oblikovali dio dugotrajnih nastojanja Zapada kako bi se odredila pravila civiliziranog ratovanja, koja su isticala ideal samokontrole pojedinca.O nasilju155Kao i drugi u toj tradiciji, i nacisti su smatrali da nad Balkanom lebdi primitivna i orijentalna krvoloènost.4Mo�emo se vratiti Montaigneovu eseju o okrutnosti kako bismo vidjeli pojavljivanje novog nazora. Koreæi ljude svog vremena zbog njihova u�ivanja u patnji, Montaigne opisuje jad koji osjeæa kada se ljudima ili �ivotinjama nanosi nepotrebna bol:"Te�ko bi me se moglo uvjeriti, prije nego �to sam to vidio, da si je svijet mogao priu�titi ljude tako kamenoga srca i okrutna duha, koji bi ubijali samo zbog zadovoljstva koje u tome nalaze; zatim boli, unakazivali i sjekli preostale udove na komade; koji bi probudili i o�trih svoju pamet kako bi izna�li jo� nekori�tene naèine muèenja i neèuvene muke ... �to se mene tièe, ne mogu bez sa�aljenja podnijeti èak ni to da gledam jadne, nesvjesne i nedu�ne �ivotinje koje se progoni i ubija."5Pomak prema "humanom" konceptu patnje i kazne -vezan uz promjenu ideje ljudske osobnosti - bio je vrlo postupan i trajao je tijekom osamnaestog i devetnaestog stoljeæa. Tada je razmjerno brzo, izmeðu 1820. i 1860., u zapadnoj Europi znatno smanjen broj prijestupa koji zahtijevaju smrtnu kaznu, napu�teni su stari naèini ka�njavanja poput rastezanja, spaljivanja i odsijecanja glave, dok se razvio suvremeni zatvor i zamijenio javne povr�ine kao glavno mjesto izvr�enja kazni. "Stale�i koji u potpunosti u�ivaju blagodati civilizacije", pisao je 1836. J. S. Mili, "sve vi�e se odvraæaju od spektakla i od same ideje patnje." Zahvaljujuæi "savr�enosti mehanièkih ureðaja koji se mogu koristiti samo u visokom stupnju civilizacije", nano�enje patnje mo�e se prepustiti "sucu, vojniku, lijeèniku, mesaru ili krvniku". Mili nastavlja: "Velik dio pobolj�anja sastoji se u izbjegavanju prisutnosti ne samo stvarne patnje, veæ i svega �to upuæuje na zlokobne i neprihvatljive zamisli."6Nekoliko godina kasnije takvi su osjeæaji potakli britanskog putnika Sir Jamesa Gardnera Wilkinsona koji je poku�ao intervenirati u pograniènim ratovima izmeðu osmanskih vladara Bosne i Hrecegovine i njihovih crnogorskih susjeda. Uzrujan zbog navike obiju strana da odsijecaju glave protivnici-156Epilogma i javno ih izla�u, pisao je crnogorskom vladici Petru, tumaèeæi da obièaj "koji je tako neprihvatljiv za ljude" u stvari samo produ�ava neprijateljstva pobuðujuæi �elju za osvetom. Poku�ao je objasniti "razliku u osjeæajima koje potièe civilizirani rat i rat u kojem se primjenjuju takva sredstva". Mo�emo primijetiti da su jo� 1920. pred gomi

lom u Londonu bile izlo�ene glave urotnika iz ulice Cato.7Smanjenje javnih smaknuæa sredinom devetnaestog stoljeæa u Britaniji, Skandinaviji i Njemaèkoj nije odra�avalo samo pojavu novih "civiliziranih osjeæaja i nove industrijske opreme, veæ i strah vlasti od neukroæene gomile i njihovih uzavrelih strasti. Ruralna seoska dru�tva poput onih na jugoistoku Europe boravila su u drugaèijem moralnom, mehanièkom i politièkom svemiru. Osmanske vlasti nisu bile upozorene na buntovnièku gomilu i nastavile su s javnim ka�njavanjima za opomenu; no sa svoje su strane svetogrdnim i nemoralnim smatrali europsko kori�tenje tijela za kirur�ke pokuse i seciranje. Vladika Petar, koji se nedavno na�ao u prilici da na uobièajeni naèin treba osvetiti tursko ubijanje svojih roðaka, pristojno je odbio Wilkinsonov prijedlog kao neizvediv.8"Mo�da smo siroma�ni, ali imamo ponos", izjavila je nedavno nekom ispitivaèu jedna starija Crnogorka, sa�imljuæi usku povezanost izmeðu �ivotnih te�koæa seljaka i njihovog zakona èasti. Zapadni nazori potvrðivali su vrijednost pojedinaène samokontrole; ostali su se vi�e brinuli o èuvanju obiteljske èasti. Seljaèke zajednice ureðivale su �ivot i slu�beno neslu�beno pomoæu kolektivne odgovornosti i ka�njavanja jo� od bizantskih vremena, ako ne jo� i od ranije. Ka�njavanja, èak i od strane dr�ave, dugo su odra�avala puèki nazor da su obitelji bile odgovorne za nedjela pojedinih svojih èlanova. Seljaci u devetnaestostoljetnoj Srbiji predlo�ili su, primjerice, istrebljivanje rastuæeg zloèina protjerivanjem i zloèinca i njegove obitelji u posebna kaznena podruèja. Zakoni protiv razbojnika èesto su protjerivanje ili globe primjenjivali ne samo na razbojnike, veæ i na njihove roðake.9O NASILJU157Modernizaciji skloni politièari bili su ipak privuèeni novim mjerilima nasilja - individualnom, pojedinaènom i bezliènom vi�e nego kolektivnom, porodiènom i javnom. Izgradnja suvremene dr�ave - na Balkanu kao i drugdje -znaèila je oduzimanje nasilja, ka�njavanja i lokalnog zakonodavstva iz ruku svih neovla�tenih èimbenika i njihovo centraliziranje u rukama javnih slu�bi. Za njih je, rijeèima grèkog novinara iz 1920-ih, dr�ava bila "du�na pokazati da stoji iznad svakoga i svega". Regularne vojske zamijenile su naoru�ane skupine; umjesto seoskih sudova i obièajnog ka�njavanja pojavile su se pravna i kaznena uprava; razbojnici su pohvatani. U Crnoj Gori, gdje je plemenski zakon bio svemoæan, nasljednik vladike Petra II. Danilo donio je novi zakonik 1851. -manje od desetljeæa nakon Wilkinsonove prve intervencije -i zabranio odsijecanje glava. Zabranio je i krvnu osvetu koja je prijetila da æe onemoguæiti objedinjavanje plemena te zemlje u jedinstvenu cjelinu.10Usvajanje novih vrijednosti nije bilo niti trenutno niti potpuno. Usta�ki pokolji �idova i Srba za vrijeme rata, osobito u logoru smrti u Jasenovcu ili pokolji rumunjske �eljezne garde u pogromima 1940.-1941. predstavljali su spoj starih i novih mentaliteta i tehnologija. Godine 1947., tijekom grèkog graðanskog rata Daily Mirror je, na zgra�anje èitatelja, na naslovnici objavio fotografiju naoru�anih rojalista na konjima kako nose glave grèkih pobunjenika. "Glave su jeftine," bio je naslov èlanka koji je isticao "okrutnosti i strahote" �to su ih poèinile regularne policijske i vojne jedinice. U stvari, veæ je ranije zapovijed ministarstva zabranila izlaganje odsjeèenih glava i preporuèila umjesto toga uporabu fotografija kako bi se identificiralo poginule gerilce. Daleko od oèiju javnosti, britanski su slu�benici �alili zbog uporabe izraza "strahota". Isticali su da "izlaganje tijela zloèinaca nije ogranièeno samo na Grèku i da se èak i u obièno vrijeme primijenjivalo kako bi se zapla�eno stanovni�tvo uvjerilo da je poznati ubojica mrtav." U lo�e upravljanim dru�tvima odsijecanje glava dokazivalo je da je �rtva mrtva i osna�ivalo hrabrost njezinog uboji-158Epilogce ili moæ dr�ave. Preno�enje cijelih tijela bilo je naporno, a fotoaparati su bili skupi - kao �to su dobro znali i amerièki lovci na ucijenjene glave. A glave ni izdaleka nisu bile jeftine, jer je za njih bila utvrðena cijena.11Je li onda uistinu nad Balkanom sve do modernih vremena lebdjela sklonost okrutnosti? Vjerojatno to ovisi o tome �to smatramo okrutno�æu. Jer, konaèno, mogla bi se isprièati i sasvim drugaèija prièa. Nije bilo balkanskih analogija rasnom nasilju kakvo je viðano u linèovanjima �to ga je provodila svjetina u Sjedinjenim Amerièkim Dr�avama od 1880. do 1920. ili klasnom nasilju koje su izazvali radnièki prosvjedi tamo i drugdj

e. Zapadna Europa ima svoje vlastite mitove o revolucionarnom nasilju - od Sorela nadalje - èiji je utjecaj bio mnogo veæi na Zapadu nego u jugoistoènom kutu kontinenta, pa ipak su se obièno smatrali junaèkim, a ne barbarskim. Politièko nasilje izmeðu 1930. i 1960. - i na ljevici i na desnici - na Balkanu nije bilo ni�ta veæe nego drugdje, bez obzira usporeðujemo li poslijeratne zatvore u Bugarskoj i Sovjetskom Savezu ili logore u Grèkoj i �panjolskoj nakon graðanskih ratova.Izvan politike, balkanske dr�ave nisu bile sklone utamnièenju svojih graðana ni�ta vi�e nego ostale zemlje. U usporedbi s jedanaest milijuna osumnjièenika i dva milijuna zatvorenika u Sjedinjenim Dr�avama te velikom zatvorskom populacijom u Rusiji, suvremena jugoistoèna Europa izgleda prilièno humano. U Sjedinjenim su Dr�avama 1994. godine iza re�etaka bile 554 osobe na stotinu tisuæa stanovnika, u Rumunjskoj 195, u Makedoniji 63, a u Grèkoj 16. Niti jedna od potonjih dr�ava nije se suoèila s razmatranjem smrtne kazne, dok SAD elektriènu stolicu ili smrtonosne injekcije upotrebljava nad desecima zatvorenika svake godine. A jednako te�ko kao tvrditi da su balkanske dr�ave danas okrutnije od drugih jest tvrditi da su takva njihova dru�tva: stopa kriminaliteta nije iznad europskog prosjeka, osobito za krvne delikte. Alkohol ne uzrokuje onoliko povreda kao u protestantskoj Europi, niti je ra�irena rasna netrpeljivost.12O nasilju159U potrazi za dokazima o balkanskoj krvoloènosti, zapadni su promatraèi ipak èesto krivo shvaæali mitove koje su kao vjeène istine isticali romantièni nacionalisti u devetnaestom stoljeæu. �irom Europe - od Irske do Poljske - pjesnièki su vizionari sanjali o uskrsnuæu, �rtvi i krvi prolivenoj za buduænost nacije. Slavljenje tobo�njeg istrebljenja u Crnoj Gori prije stotinu i pedeset godina koje se nalazi u Gorskom vijencu, dajmo samo najpoznatiji balkanski primjer toga �anra, bilo je proizvod pjesnièke ma�te vladike Petra Njego�a, a ne povijesna èinjenica: on je kao junaèku okrutnost slavio u stvarnosti mnogo manje krvavu prièu o postupnom muslimanskom napu�tanju crnogorske zemlje tijekom vi�e od sto godina. Izra-stanje legende o Kosovu tijekom dvadesetog stoljeæa jednako je zavodilo - ono je pokazatelj suvremenih, a ne srednjovjekovnih predrasuda. U oba sluèaja pojava balkanskih epova o krvoproliæu i nacionalnom jedinstvu nije se zbila u sretnim okolnostima; pojavili su se u devetnaestom stoljeæu kada je proces izgradnje nacija bio osobito izlo�en ku�nji. To je, a ne prastara povijest, bilo ishodi�te njihovih etnièki polariziranih osjeæaja.13Nadalje, kao �to je po prvi put postalo jasno u Zaljevskom ratu, Zapad poèinje rat sve vi�e shvaæati kao spektakl. NATO-ova intervencija na Kosovu i u Srbiji primijenila je bezliènu i udaljenu tehnologiju kako bi uvjerila zapadnu publiku da se vojni pohod sada mo�e izvoditi uz minimalne �rtve i krvoproliæe na obje strane. Na taj je naèin i sam rat pomaknut na bezliènu razinu slièno kao �to je to prije bilo dru�tveno nasilje. Pisanje o balkanskom nasilju kao o iskonskom i nesuvremenom bio je jedan od naèina na koji je Zapad odr�avao �eljenu udaljenost od njega. Pa ipak, etnièko èi�æenje nije ecifièno balkanska pojava. Dogaðalo se �irom velikog dijela srednje i istoène Europe tijekom i neposredno nakon Hitlerova rata: u 1940-ima desilo se vi�e od pedeset prisilnih seoba stanovni�tva, ukljuèujuæi i smrt i raseljavanje milijuna Nijemaca, Poljaka, Ukrajinaca i mnogih drugih. Korijeni okrutnosti ne le�e u balkanskom mentalitetu, veæ u samoj prirodi graðanskog rata koji se vodi tehnolo�kim sredstvima suvremenog doba. Za raz-160Epilogliku od ratova izmeðu dr�ava, graðanski ratovi ne ujedinjuju dru�tvo - na naèin na koji je, primjerice, Drugi svjetski rat ujedinio britansko dru�tvo. Nasuprot tome, oni pojaèavaju prikrivene napetosti i razlièitosti, a vode se sve do konaènog sloma dru�tvenih i vladinih institucija.14Kako bi Balkan izgledao da se na trenutak otklone obilje�ja nasilja? Istina je da jo� uvijek u jugoistoènoj Europi postoje ozbiljne prijetnje miru, mo�da ozbiljnije nego drugdje: za pobolj�anje tursko-grèkih odnosa, osobito zao�trenih na Cipru, trebat èe vi�e od potresa, dok je NATO-ovo bombardiranje Kosova rje�avajuæi jedan problem (srpski progon kosovskih Albanaca) samo stvorilo druge (albanski progon Srba kao i nove odnose izmeðu Albanije, Makedonije, Srbije i Kosova). Upravo kao �to je proces izgradnje nacija na Balkanu novijeg datuma i ubrzan, tako je i etnièki nacionalizam os

tao jaèi, a graðansko nasljeðe krhkije nego drugdje. Ipak, dok je Jugoslavija tijekom 1990-ih u�la u rat iz vlastitih razloga, druge zemlje u tom podruèju slijedile su mirniji put. Povremeno grèko spominjanje "Sjevernog Epira" (tj. ju�ne Albanije), bugarski snovi o "Makedoniji", rumunjska nostalgija za Besarabijom i Molda-vijom, danas su slabi beznaèajni odjeci pitanja koja su izazivala rat i osvajanja prije stotinu godina: politiku tamo vi�e ne privlaèi ekspanzionizam i nacionalna slava. Mo�da jo� samo poneki albanski nacionalisti trebaju napustiti snove koje su njihovi susjedi veæ ostavili.Tijekom Hladnog rata dru�tvena i gospodarska revolucija promijenila je Balkan. Vrlo va�an pomak prema gradskom, industrijskom - a sada i postindustrijskom - dru�tvu, doveo je do bitnih promjena u naèinu svakodnevnog �ivota i nove izazove domaæoj politièkoj eliti. Zavr�etak Hladnog rata dopustio je Balkanu da sudjeluje u drukèijoj Europi, èije su vrijednosti upisane u njezine glavne meðunacionalne institucije -primjerice u Europsku Uniju, NATO i OESS. Promijenio ga je takoðer geopolitièki, buduæi da se sada na�ao u sredi�tu znatno �ireg tr�i�ta koje se prote�e do Crnog mora, biv�eg Sovjetskog Seza i sredi�nje Azije, pru�ajuæi moguænosti za po�lo-O nastlju161vanje na podruèju veæem od bilo kojeg podruèja nakon propasti Osmanskog Carstva. Drugim rijeèima, problemi i perspektive jugoistoène Europe nisu isti problemi i perspektive koje je ona imala u pro�losti, nego dvojbe bliske, na ovaj ili onaj naèin, veæini europskih zemalja: kako pomiriti starije modele privreðivanja s natjecateljskim pritiskom globalnog kapitalizma; kako osigurati jeftinu energiju istovremeno èuvajuæi prirodni okoli� od zagaðenja; kako sprijeèiti potpuni nestanak seoskog naèina �ivota i izgraditi uspje�ne ekonomije koje æe veæ same po sebi smanjiti privlaènost organiziranog kriminala i dopustiti procvat demokracije. Mo�da razumijevanje povijesti tog podruèja jo� uvijek mo�e ra�èistiti teren za procjenu moguænosti koje pred njim le�e.NAPOMENEUvod1 Friedrich Nietzsche, The Gay Science, navedeno u Todorova, Lmagin-ing the Balkans (New York, 1997), str. 19. (hrv. prijevod prema njemaèkom izvorniku T. Janoviæ)2 Warrington W. Smyth, A Year with the Turks (New York, 1854), str. 169.3 Earl of Albermarle (George Keppel), Narrative of a Journey Across the Balcan (London, 1831); M. von Tietz, St Petersburgh, Constantinople and Napoli di Romania in 1833 and 1834 (New York, 1836), str. 91; Lt-Gen. A. Jochmus, 'Notes on aJournev into the Balkan, or Mount Haemus in 1847'Journal ofthe Royal Geographical Society, 24 (1854), str. 36-86; E. Ollier, Cassell's Illustrated History of the RussoTurkish War, 2 vol. (London, n.d.), II, str. 15.4 P. Vidal de la Blache - L. Gallois, Geographie Universelle, sv. 7, no. 2 (Pari�, 1934), str. 395-6; J. Pinkerton, Modem Geography: A Description of the Empires, Kingdoms, States and Colonies, with the Oceans, Seas and Isles in Ali Parts of the World, 2 vol. (London, 1802), 1, str. 461; Jochmus, 'Notes', str. 64. Najraniji opis iz pera domaæih autora vjerojatno je Geografia neoteri-ki D. Filippidesa i G. Konstantasa iz 1791: vidi izdanje koje je uredio A. Koumarianou (Athens, 1988).5 Riga�, u: R. Clogg, ur, The Movement for Greek Independence, 1770--1821 (London, 1976), 157-163. E. A. Freeman, Race and language', Contem-porary Revieiv, 29 (1877), str. 711-41.6 Ami Boue, Recueil d'itineraires dans la Turauie d'Europe, II (Vienna, 1854), str. 327-32; H. F. Tozer, Researches in the Highlands ofTurkey, 1 (London, 1869), str. 393-7; Saint-Marc Girardin navedeno u T. G. Djuvara, Cent projets de partage de la Turauie (Pari�, 1914), str. 496.7 F. Crousse, La Peninsule greco-slave (Brussels, 1876); T. Fischer, Mit-telmeerbilder (Leipzig, 1906), str. 44; D. M. Brancoff (Dimitur Mishev), La Macedoine et sa population chretienne (Pari�, 1905), 3; J. R. Marriott, The Eastern Question: An Historical Study in European Diplomacy (Oxford, 1917), str. 21.8 H. de Windt, Through Savage Europe (London, 1907), str. 15; M. Todorova, Imagining the Balkans (New York, 1997) str. 122.9 R. West, Black Lamb and Grey Falcon (London, 1943), sv. 1, str. 23.10 E. Christiansen, The Northern Crusades (London, 1997), 2; o dvije faze muslim

anskog svetog rata protiv Europe vidi B. Lewis, The Muslim Discovery of Europe (New York, 1982), str. 20-8; K. M. Setton, Prophecies of Turkish Doom (Philadelphia, 1992), str. 4.11 K. M. Setton, op. cit.; Europe and the Levant in the Middle Ages and the Renaissance (London, 1974); Knolles navedeno u Lewis, str. 32; o musli-164Napomenemanima i Turcima kao sinonimima, N. Matar, Islam in Britain, 1558-1685 (CUP, 1998), str. 21.12 L. Valensi, Venezia e la Sublima Porta: La nascita del despota (Bologna, 1989), str. 41, 44; L. Stavrianos, The Balkans since 1453 (New York, 1965), str. 74-5.13 N. Matar, op. cit., 14, str. 22.14 Vidi A. Pippidi, 'La Decadence de l'empire ottoman comme concept historique, de la Renaissance aux lumieres', Revue des etudes sudest Eu-ropeennes, XXXV, 1-2 (1997), str. 5-19.15 Kao �to je zamijetio Pippidi, postojala je i dosta slabija protustruja pro-turskih kritièara suvremenog europskog dru�tva, meðu kojima je najznaèajniji bio Montesquieu: Pippidi, op. cit., str. 18-19.16 A. J. Evans, Through Bosnia and the Hercegovina on Foot (London, 1877), str. 89; H. Holland, Travels in the Ionian Islands, Albania, Thessaly Macedonia etc. during the years 1812 and 1813 (London, 1815), str. 69-70; The War Correspondence o/Leon Trotsky: The Balkan Wars, 1912-1913 (New York, 1981), str. 58-9.17 E. A. Freeman, Ottoman Potver in Europe (London, 1877), 1; A. Oakes i R. B. Mowat, ur., The Great European Treaties ofthe Nineteenth Century (Ox-ford, 1918), str. 177; vidi N. Sousa, The Capitulatory Regime of Turkey (Balti-more, 1933), str. 162. Vidi takoðer J. C. Hurewitz, 'Ottoman diplomacv and the European State Svstem', Middle East Journal, str. 15 (1961), str. 141-52.18 Anon. (Lord JR), The Establishment of the Turkish Empire (London, 1828), str. 27; R. G. Latham, The Ethnology of Europe (London, 1852), 6; i njegove The Nationalities of Europe, 2 (London, 1863), str. 69; E. Joy Morris, Notes of a Tour through Turkey Greece, Egypt, Arabia Petraea to the Holy Land (Philadelphia, 1842), I, str. 48; E. Durham, The Burden ofthe Balkans (London, 1905), str. 104.19 Ami Boue, op. cit. str. 331; o protjerivanju muslimana iz balkanskih dr�ava, vidi A. Toumarkine, Les Migrations des Populations Musulmanes Balkaniaues en Anatolie (1876-1913) (Istanbul, 1995), koristan izvor da se stavi kao protute�a manje odmjerenom J. McCarthv, Death and Exile: the Eth-nic Cleansing of Ottoman Muslims, 1821-1922 (Princeton, 1995); o smanjenju uporabe turskog, vidi B. Lory, 'Parier le ture dans les Balkans ottomans au XIXe sieele', u F. Georgeon i P. Dumont, eds., Vivre dans l'empire Ottoman (Pari�, 1997), str. 237-45; o uni�tavanju spomenika, M. Kiel, Studies in the Ottoman Architecture of the Balkans (Variorum, 1990).20 F. Moore, 'The ehanging map of the Balkans', The National Geographic Magazine, (Februarv, 1913), str. 199-226.21 J. V. de la Roiere, Voyage en Orient (Pari�, 1836), 23; Trotsky, op. cit. str. 272.22 O. Halecki, The Limits andDivisions of European History (New York, 1962), str. 47, 77-8; Marriott, Eastern Question, str. 3.23 T. �ivkov - navedeno u M. Kiel, Art and Society of Bulgaria in the Turkish Period (Maastricht, 1985), str. 34, nap. 1.24 Zahvaljujem Dimitriju Livaniosu za vrlo korisno oblikovanje ovih pitanja.Napomene165Zemlja i njezini stanovnici1 Fernand Braudel, The Mediterranean and the Mediterranean World in the Age of Philip II, (London, 1972), sv. 1, str. 25-53.2 M. Newbigin, The Mediterranean Lands (London, 1924), str. 46; M. Adelaide Walker, Through Macedonia to theAlbanian Lakes (London, 1864), str. 87.3 A. J. Evans, Through Bosnia and the Hercegovina on Foot (London, 1877), str. 359; M. Djilas, Land ivithout Justice: An Autobiography of His Youth (London, 1958), str. 79.

4 A. Kinglake, Eothen (Oxford, 1982), str. 22.5 M. vonTietz, St Petersburgh, Constantinople and Napoli di Romania in 1833 and 1834 (New York, 1836), str. 96.6 H. F. Tozer, Researches in the Highlands of Turkey, 1 (London, 1869), str. 382.7 T. Stoianovich, Balkan Wbrlds: The First and Last Europe (New York, 1994), str. 107.8 M. Zdraveva, 'The Menzil service in Macedonia, particularlv around Bitolj, in the period of Turkish domination', Etudes Balkaniaues, 2 (1995), str. 82-8; J. A. Blanqui, Voyage en Bulgarie pendant l'annee 1844 (Pari�, 1845), str. 102-3; Kinneir naveden prema H. F. Tozer, Researches, I, str. 150; Walker, Through Macedonia, str. 131; D. Warriner, ur., Contrasts in Emerging Societies: Readings in the Social and Economic History of South-Eastern Europe in the Nineteenth Century (London, 1965), str. 242; J. Baker, Turkey (New York, 1877), 389; najbolja je rasprava B. Gounaris, Steam over Macedonia, 1870-1912: Socio-Economic Change and the Railway Factor (Boulder, Co., 1993), osobito str. 71-4.9 J. C. Wagner, Delineatio Provinciarum Pannoniae etlmperii Turcici in Oriente (Augsburg, 1684), str. 119-20; R, Halsband, ur, The Complete Letters ofLadyMary Wortley Montagu, sv. 1: 1708-1720 (Oxford, 1965), str. 340; K. Mihailovic (prijevod B. Stulz), Memoirs of a janissary (Univ. of Michigan, Ann Arbor, 1975), str. 163; E. S. Forster, ur, The Turkish Letters of Ogier Ghis-elin de Busbecg (Oxford, 1927), str. 108.10 M. von Tietz, op. cit.; J. K. Vasdravellis, Klephts, Armatoles and Pirates in Macedonia during the Rule of the Turks (1627-1821) (Thessaloniki, 1975), str. 98-100.11 Messager d'Athenes, 9 June 1925.12 K. Karpat, Ottoman Population, 1830-1914 (Wisconsin, 1985), str. 45, 22-3; J- Lampe i M. Jackson, Balkan Economic History, 1550-7950 (Bloom-ington, Ind., 1982), str. 281; B. Ramberti, u L. Villari, The Republic ofRagusa: an Episode of the Turkish Conauest (London, 1904); W. Lithgow, Rare Ad-ventures and Painefull Peregrinations (London, 1928, izvorno izd. 1632), str. 105.13 O kr�æanima povratnicima, H. Lowry, 'The island of Limnos: a case study on the continuity of Byzantine forms under Ottoman rule', u Lowry, Studies in Defterology (Istanbul, 1992), str. 181-209.14 The Negotiations of Sir Thomas Roe in His Embassy to the Ottoman166Napomeneporte from the Year 1621 to 1628 Inclusive... (London, 1740), str. 427; K. Kostis, Ston kairo tis panolis (Heraklion, 1995): D. Panzac, La peste dans l'empire ottoman, 1700-1850 (Louvain, 1985 ), osobito str. 64-6.15 Najbolji je opis M. Todorova, 'Les Balkans' in J.-P. Bardet and J. Du-paquier, ur., Histoire des Populations de l'Europe, sv. 2 (Pari�, 1998), str. 465-87; broj stanovni�tva u du�em razdoblju: C. McEvedv and R. Jones, Atlas of WorldPopulation History (London, 1978), str. 19, 959, 110-15. O balkanskom stanovni�tvu vidi i M. Palairet (za 19. stoljeæe), The Balkan Economies, c. 1800-1914: Evolution ivithout Development (Cambridge, 1997), str. 6-14; H. Inalcik i D. Quataert, ur, An Economic and Social History of the Ottoman Empire, 1300-1914 (Cambridge, 1994), str. 652; Royal Institute of International Affairs, Southeastern Europe (London, 1940), str. 85.16 Warriner, Contrasts, str. 142; K. Hitchins, The Romanians, 1774-1866 (Oxford, 1996), str. 173-17 A. Wace i M. Thompson, The Nomads ofthe Balkans (London, 1914), str. 3318 A. Goff i H. A. Fawcett, Macedonia: A Plea for the Primitive, XIV-XV, str. 8.19 Zahvaljujem Heathu Lowryju za obavijesti o osmanskim satovima; takoðer i Stoianovich, Balkan Worlds, str. 248-9; o vla�kim potleu�icama, von Tietz, St Petersburgh, str. 78.20 T. Stoianovich, 'Land tenure and related sectors of the Balkan econ-omy', u njegovoj knjizi Betiveen East and West. The Balkan and Mediterranean Worlds, sv. 1 (New Rochelle, 1992), str. 1-15; o bugarskim kolibama vidi H. Pernot, ur, Voyage en Turauie et en Grèce de Robert de Dreux (Pari�, 1925), str. 95

21 P. Sugar, 'The least affected social group in the Ottoman Balkans: the Peasantry', u S. Vryonis, ur., Byzantine Studies: Essays on the Slavic World and the Eleventh Century (New York, 1992), str. 77-87.22 B. MeGowan, Economic Life in Ottoman Europe: Taxation, Trade and the Struggle for Land, 7600-1800 (Cambridge, 1981), str. 54-5.23 S. Vryonis, 'Byzantium and Islam: Seventh-Seventeenth Century', IX: str. 234-5, o osmanskom nastavljanju bizantskih zemlji�nih poreza; Inalcik i Quataert, ur, Economic and Social History, str. 159.24 Navedeno prema S. Fischer-Galati, ur, Man, State and Society in East European History (New York, 1970), str. 73.25Vidi G. Veinstein, 'On the Ciftlik debate', u C. Keydar i F. Tabak, ur, Landholding and Commercial Agriculture in the Middle East (SUNY, New York, 1991), str. 35-57; Stoianovich, 'Balkan peasants, landlords and the Ottoman state', op. cit., str. 15-39; Inalcik i Quataert, op. cit., str. 45; o sluèaju Grka kr�æana vidi G. Veinstein, 'Le patrimoine foncier de Panavote Benakis, Kocabasi de Kalamata', u njegovoj knjizi Etat et societe dans l'empire ottoman, XVI-XVllle siecles (Variorum, 1994), III, 211-33.26 J. R. McNeill, The Mountains of the Mediterranean World: An Envir-onmental Historj (Cambridge, 1992), str. 89-90; M. E. Durham, Some Tribal Origins, Latvs and Customs ofthe Balkans (London, 1928), str. 273.27 B. Brue, Journal de la Campagne que le Grand Vezir Ali Pacha a faiteNapomene167en 1715 pour la Conauete de la Moree (Pari�, 1870), str. 38; Cantemir naveden u Warriner, ur, Contrasts, str. 128.28 J. Koliopoulos, Brigands with a Cause (Oxford, 1987), str. 239; D. Urquhart, The �pirit of the East, Illustrated in a Journal of Travels through Roumeli during an Eventful Period (London, 1838), II, str. 150.29 D. Urquhart, The �pirit of the East, II, str. 157, 162-3.3° McGowan, Economic Life, str. 65; F. Adanir, Tradition and rural change in southeastern Europe during Ottoman rule1, u D. Chirot (ur), The Origins of Backuiardness in Eastern Europe (Berkelev, 1989), str. 135.31 Leake naveden u Inalcik i Quataert, ur, Economic and Social History, str. 689.32 H. Lowry, '"From lesser wars to the mightiest war": the Ottoman con-quest and transformation of Bvzantine urban centres in the fifteenth centu-ry', u Lowry, Studies in Defterology (Istanbul, 1992), str. 47-65.33 S. Vryonis, 'Religious change and continuity in the Balkans and Ana-tolia from the I4th through the 17th century', u Vrvonis, ur, Islam and Cul-tural Change in the Middle Ages (Wiesbaden, 1975 ), str. 130-32.34 m. Kiel, Studies on the Ottoman Architecture of the Balkans (Vario-rum, 1990), uvod, i S. Curcic i E. Hadjitryphonos, ur, Secular Medieval Architecture in the Balkans, 1300-1500 and Its Preservation (Thessaloniki, 1997). O broju stanovni�tva: 'Istanbul', Encyclopaedia of Islam, IV, str. 226-46; o drugim gradovima J. de Vries, European Urbanization, 1500-1800 (Har-vard UP, 1984), str. 270-87; Lithgow, Rare Adventures, str. 179; R. Halsband, ur, The Complete Letters, str. 354.35 T. Stoianovich, 'Model and Mirror of the Premodern Balkan City' u njegovoj knjizi Betu'een East and West: The Balkan and Mediterranean VCbrlds, II (Economies and Societies) (New Rochelle, 1992), str. 108; takoðer i njegov 'The Conquering Balkan Orthodox Merchant u ibid., str. 1-77.36 Stoianovich, Balkan Worlds, str. 75; The Negotiations of Sir Thomas Roe in His Embassy to the Ottoman Porte from the Year 1621 to 1628Inclu-sive (London, 1740), str. 67; von Tietz, St Petezsburgh, str. 79; J. J. Best, Ex-cursions in Albania (London, 1842), str. 188; Warriner, ur, Contrasts, str. 146; H. Andonov, ur, British Documents on the History of the Macedonian People (Skopje, 1968), I, str. 287.37 Stoianovich, 'Balkan peasants and landlords', str. 30.38 Ibid., str. 38 bilj. 80; Evans, Through Bosnia, str. 334-6.39 Blanqui u Warriner, Contrasts, str. 216, 244; Smvth, Year with the Turk, str. 224.

4° J. K. Campbell, Honour, Family and Patronage (Oxford, 1964), str. 15.41 R. Bicanic, How the People Live: Life in the Passive Regions (Dept of Anthropologv, Univ of Mass, Amherst, Sept. 1981), str. 52; Lampe i Jackson, Balkan Economic History, str. 193-4: H. L. Roberts, Rumania: Political Prob-lems of an Agrarian State (New York, 1969 ur), str. 3-9.q2 C Bracewell, The Uskoks of Senj: Piracy, Banditry and Holy War in the Sixteenth Century Adriatic (Cornell UP, 1992), str. 31; Djilas, Land with-outjustice, str. 142, 201.43 Warnner, Contrasts, str. 298; Palairet, Balkan Economies, str. 122; o168Napomeneselu vidi N. Iorga, Etudes Byzantines, sv. 1 (Bucharest, 1939). str. 172.44 A. Hulme Beaman, Twenty Years in the Near East (London, 1898), str.121.45 Bicanic, Hoiv the People Live, str. 121-3; K. Mandelbaum, The Indus-trialisation ofBackivard Areas (Oxford, 1945), str. 2.46 S. Runciman, 'Balkan cities - Yesterday and Todav', u D. W. Hoover i J. Koumoulides, ur, Cities in History (Muncie, Indiana, 1977), str. 1-13-Prije nacije1 M. Avgerinos, Makedonika Apomnimonevmata (Athens, 1914), str. 10.2 E. Durham, The Burden of the Balkans (London, 1905), str 143-4.3 H. N. Brailsford, Macedonia: Its Races and their Future (London, 1906), str. 99-100.4 H. Lowther - E. Greyu, 2 October 1912, u B. Destani, ur, Albania and Kosovo: Political and Ethnic Boundaries, 1867-1946 (London, 1999), str. 292.5 P. Charanis, 'Ethnic changes in seventh century Byzantium' pretisnuto u njegovim Studies on the Demography of the Byzantine Empire: Collected Studies (London, 1972), str. 36-8.6 D. Zakvthinos, 'Byzance et les peuples de l'Europe du Sud-Est: La syn-these Byzantine', u njegovoj Byzance: Etat-Societe-Economie (London, 1973), VI: 13; o Grcima u Rumunjskoj, S. Story, ur, Memoirs of Ismail Kemal Bey (London, 1920), str. 21; A. Smith, Glimpses of Greek Life and Scenery; A. Ducellier, Oi Alvanoi stin Ellada (130s-150s aion.) (Athens, 1994).7 Vidi T. Stavrides, 'The Ottoman Grand Vezir Mahmud Pasha Angelovic (1453-1474), Harvard University, doktorska disertacija, 1996.8 Symeon u M. Balivet, 'Aux origines de l'Islamisation des Balkans Ot-tomans', Revue du Monde Musulman et de la Mediterranee, 66:4 (1992), str. 13; C. H. Fleischer, Bureaucrat and Intellectual in the Ottoman Empire: the Historian Mustafa Ali (1541-1600) (Princeton, 1986), str. 158-9; Sandys u S. Purchas, ur, Purchas, his Pilgrime, sv. 8 (Glasgovv, 1905), str. 123; H. C. Barkley, Bulgaria before the War (London, 1877), str. 179; W. Lithgow, Rare Adventures, str. 101; Halsband, Complete Letters, str. 390.9 R. Gradeva, 'Ottoman policy towards Christian church buildings', Etudes balkaniaues, 4 (1994), str. 14-36; A. Handzic, Population ofBosnia in the Ottoman Period (Istanbul, 1994), str. 21.10 H. Tozer, Researches in the Highlands ofTurkey, sv. I (London, 1869), str. 202; o Kreti vidi sada M. Greene, A Shared World (Princeton, 2000).11 S. Vrvonis, 'Religious change and continuity in the Balkans and Ana-tolia from the fourteenth through the sixteenth century', u S. Vrvonis, ur, Islam and Cultural Change in the Middle Ages (Wiesbaden, 1975), str. 127-41; P. Sugar, 'The least affected social group in the Ottoman Balkans: the peas-antrv1, u Vrvonis, ur, Byzantine Studies: Essays on the Slavic World and the llth Centutj (New York, 1992), str. 77-87; N. Sousa, The CapitulatoryNapomene169Regime of Turkey: its history origin and nature (Baltimore, 1933), str. 36 i dalje; R. Jennings, Christians and Muslims in Ottoman Cyprus and the Mediterranean World, 1571-1640 (New York, 1993), str. 14312 N. Filipovic, 'A contribution to the problem of Islamicisation in the Balkans under Ottoman rule', u Ottoman Rule in Middle Europe and Balkan in the 16th and

17th Centuries [Radovi podneseni na 9. zajednièkoj konferenciji èehoslovaèko-jugoslavenskog povijesnog odbora] (Prague, 1978), str. 305-59: N. Todorov, 'The demographic situation in the Balkan peninsula [late 15th - earlv l6th centurv]', u Todorov, Society, the City and Industry in the Balkans, 15th-19th Centuries (Variorum, 1998), VI.13 O katolièko-pravoslavnom meðusobnom utjecaju vidi Hadrovics, Le Peuple Serbe et son eglise, osobito str. 25; K. T. Ware, 'Orthodox and Catholics in the 17th centurv: Schism or Intercommunion?' u D. Baker, ur, Schism, Heresy and Religious Protest (Cambridge, 1972), str. 259-76; G. Hoffmann, Vescovadi Cattolici della Grecia, sv. II-V (Rim, 1937-1941 ).14 T. H. Papadopoullos, Studies and Documents, str. 10-26; Hadrovics, Le Peuple Serbe, str. 95-6. Znaèajnu ponovnu prosudbu miletskog sustava vidi P. Konortas, 'From Ta'ife to Millet: Ottoman terms for the Ottoman Greek Or-thodox communitv', u D. Gondicas i C. Issawi, ur, Orthodox Greeks in the Age of Nationalism (Princeton, 1999), str. 169-81; takoðer i B. Braude - B. Lewis, ur, Christians andJews in the Ottoman Empire.15 Crusius naveden prema S. Runciman, The Great Church in Captivity (Cambridge, 1968), str. 180; Stavrianos, Balkans since 1453, str. 18116 Mansel, Constantinople, str. 148; R. Abou-el-Haj, 'Ottoman diplomacv at Karlowitz',/o«r«a/ of the American Oriental Society 87:4 (1967), str. 498-512; C Mango, "The Phanariots and the Bvzantine tradition', u R. Clogg, ur, The Struggle for Greek Independence (London, 1973), str. 51.17 Runciman, Great Church, str. 391; Stavrianos, Balkans since 1453, str. 225; Evans, Through Bosnia, str. 267-8.18 P. Kitromilides, 'Cultural change and social criticism: the case of Iossi-pos Mosiodax', u njegovoj Enlightenment, Nationalism, Orthodoxy, IV: 671, i njegov '"Balkan mentality": historv, legend, imagination', Nations and Nationalism, 2:2 (1996), 163-91; C. Dawson, The Making of Europe (London, 1946), str. 147; S. Batalden, Catherine II's Greek Prelate: Eugenios Voulgaris in Russia, 1771-1806 (Columbia, 1982); C. Mango, 'The Phanariots and the Bvzantine tradition', u R. Clogg, ur, The Struggle for Greek Independence (London, 1973), str. 41-67.19 Lithgow, Rare Adventures, str. 76.20 Netv Martyrs of the Turkish Yoke (Seattle, Washington, 1985), str. 321; Fleischer, Bureaucrat and Intellectual, str. 62-3.21 Forster, Busbecq, str. 136; Dreux, 62; W. B. Stanford i E. J. Finopoulos, ur, The Travels of Lord Charlemont in Greece and Turkey, 1749 (London, 1984), str 3922 Netv Martyrs, str. 185-7 [on Nikolaos of Metsovo]; Jennings, str. 179-81 o Cipru; Tozer, Researches, str. 2, 80; S. Lane Poole, The People of Turkey, II (London, 1878), str. 225.23 M. E. Durham, Some Tribal Origins, str. 244-61.170Napomene24 Boscovich naveden u L. Wolff, Inventing Eastern Europe (Stan-ford,1994), str. 175; W. Smyth, A Year ivith the Turks (New York, 1854), str. 22.25 D. Loukopoulos, Georgika tis Roumelis (Athens, 1938). str. 163-4; Bracewell, Uskoks, str. 158-9, bilj. 12; Tozer, Researches, I, str. 206-7; L. Ed-wards, ur, The Memoirs of Prota Matija Nenadovic (Oxford, 1969), str. 17.26 G. Rouillard, La vie rurale dans VEmpire Byzantine (Pari�, 1953), str. 199; za korisne metodolo�ke primjedbe usp. V. Shevzov, 'Chapels and the ec-clesial world of prerevolutionarv peasants', Slavic Revieiv, 55:3 (Fali, 1996), str. 584-613, i C. Chulos, 'Myths of the pious or pagan peasant in post-eman-cipation central Russia (Voronezh province)1, Russian History, 22:2 (Sum-mer, 1995), str. 181-216. Zahvaljujem Lauri Engelstein za ove reference.27 Navedeno u Balivet, 'Aux origins', str. 18; vidi djela W. Christiana, osobito Local Religion in Sixteenth Century Spain (Princeton, 1981). Za ovu referencu zahvaljujem Kenu Millsu. Forster, ur, Busbecq, str. 136-728 Izraz 'dijeljeni svijet' je naslov knjige M. Greenea, A Shared World (Princeton, 2000); N. Todorov, Traditions et transformations dans les villes balkaniques avec l'instauration de l'Empire Ottoman' u njegovoj Society, the City and lndus

try in the Balkans, 15th-19th Centuries (Variorum, 1998), III, str. 99; Jennings, Christians and Muslims, str. 134, 142.29 B. E Musallam, Sex and Society in Islam (Cambridge, 1983); S. Purchas, Purchas His Pilgrimes sv. 8 (Glasgow, 1905), str. 276; N. Pantazopoulos, 'Church and law in the Balkan peninsula during Ottoman rule', Epistimoniki epeterida: Anticharisma Ston Nikolao I. Pantazopoulo, sv. 3 (Thessaloniki, 1986), str. 327-9; Stanford i Finopoulos, Lord Charlemont, str. 48-9. Obièaj kepinion opisan je i u izvje�æu iz 17. stoljeæa: Thevenot i Rvcaut \History of the Present State of the Greek and Armenian Churches].30 F. Babinger, Mehmed the Conaueror and His Time (Princeton, 1978), str. 16-18; Memoirs oflsmail Kemal Pasha, str. 38.31 Jennings, Christinns and Muslims, str. 29; Greene, A Shared World; C. Imber, "Tnvoluntarv" annulment of marriage and its solutions in Ottoman law' u Imber, Studies in Ottoman Historj andLaiv (Istanbul, 1996), str. 226.32 R. Dankoff [prev], The Intimate Life of an Ottoman Statesman Melek Ahmed Pasha (1588-1662), as portrayed in Evliya Celebi's Book ofTravels [Seyahat-name] (Albanv, New York, 1991), str. 249-50; vidi takoðer Bracewell, Uskoks ofSenj, str. 181-2.33 F. W. Hasluck, Christianity and Islam under the Sultans (Oxford, 1929). II, str. 554: Durham, Burden ofthe Balkans, str. 356.34 Durham, Burden ofthe Balkans, str. 51.35 New Martyrs, str. 39; Durham, Some Tribal Origins, str. 290-1.36 Ramsav naveden u V. H. Dadrian, The History of the Armenian Genocide (Berghahn, 1995). str. 158; von Tietz, St Petersburgh, str. 135, navodeæi neimenovanog ranijeg putnika; Jennings, str. 101.37 R. Gradeva, 'Ottoman policv towards Christian church buildings', str. 14-35; J. V de La Roiere, Voyage en Orient (Pari�, 1836), str. 273.38 D. Warnner, ur, Contrasts in Emerging Societies, str. 234.39 S. Deringil, The Well-Protected Domains: Ideology and the Legit-Napomene171imation of Power in the Ottoman Empire, 1876-1909 (London, 1999), str. 115.40 Neiv Martyrs [Martvrdom of Holv New Hieromartvr, Serafim, Bishop of Phanarion], str. 361.41 F. Venturi, The End of the Old Regime in Europe, 1768-1776 (Princeton, 1989), str. 10-29.42 G. Finlay, The Histotj of Greece under Ottoman and Venetian Dom-ination (London, 1861), str. 323-4; Varlaam naveden u T. Prousis, Russian So-ciety and the Greek Revolution (Dekalb, Illinois, 1994), str. 6; T. Blancard, Les Mavroyeni, III (Pari�, 1909), str. 84-5; Dapontes u Mango, Phanariots and the Byzantine tradition', str. 55.43 Broj knjiga u tisku koje navodi C. Koumarianou, 'The contribution of the intelligentsia towards the Greek independence movement, 1798-1821', u Clogg, ur. The Struggle for Greek Independence, str. 70.44 P. Kitromilides, 'The Enlightenment East and West: a comparative per-spective on the ideological origins of the Balkan political traditions' u njegovom Enlightenment, Nationalism, Orthodoxy, 1:51-70; Clogg, 'Aspects of the movement for Greek independence', u Clogg, ur, The Struggle for Greek Independence, str. 26.45 Tekst u Clogg, ur, The Movement for Greek Independence, 177-1821, str. 157-63.46 Clogg, 'Aspects', str. 25-29; Clogg, Movement, str. 58-61, 89-90.47 Pajsije naveden u Clogg, 'Aspects of the Movement' u Clogg, ur, Struggle, str. 21; O rumunjskom prosvjetiteljstvu vidi K. Hitchens, The Rumanian National Movement in Transylvania, 1780-1849 (Cambridge, Mass. 1969).48 P. Sugar i I. Lederer, ur, Nationalism in Eastern Europe (Seattle, 1969), str. 106-6, 373-9. 401-2.49 P. Kitromilides, '"Imagined communities" and the origins of the na-tional question in the Balkans', u njegovom Enlightenment, Nationalism, Or-thodoxy, XI, str. 158.50 C. Frazee, The Orthodox Church and Independent Greece, 1821-1852 (Cambridge,

1969), str. 31.51 Frazee, Orthodox Church, str. 188; P. Ramet, ur, Eastern Christianity andPolitics in the Tiventieth Century (Durham, NC; 1988), str. 10-11.52 O misionarima, J. Clarke, American Missionaries and the National Re-vival ofBulgaria (New York, 1971 - pretisak teze iz 1939), str. 233-4: Runciman, Great Church, str. 396.Istoèno pitanje1 Percy Bysshe Shelley, Hellas.2 L. von Ranke, The History of Servia and the Servian Revolution (London, 1853), str. 365.3 T. G. Djuvara, Centsprojets de partage de la Turauie (Pari�, 1914)4 Djuvara, Cents projets, str. 278-305.172 Napomene5 Kolokotronis navedeno u Stavrianos, Balkans since 1453, str. 212; H. Temperlev, England and the Near East: The Crimea (London, 1936), str. 576 A. Suceska, 'The 18th centurv Austro-Ottoman wars' economic impact on the population of Bosnia', u G. Rothernberg et al., ur, East Central European Society and War in the Pre-Revolutionary 18th Century (Col. UP, 1982), str. 339-48; H. Andonov-Poljanski, ur, British Documents on the His-tory of the Macedonian People, I (Skopje, 1968), str. 180.7 Ranke, History ofServia, str. 66.8 L. Edwards, ur, The Memoirs of Prota Matija Nenadovic (Oxford, 1969), str. 192.9 Ranke, str. 188-99; W. Vucinich, ur, The First Serbian Uprising, 18o4-1813 (New York, 1982).10 D. Skiotis, 'The Greek Revolution: Ali Pacha's Last Gamble', u N. Dia-mandouros, ur, Hellenism and the First Greek War of Liberation, (Thessa-loniki, 1976), str. 97-109; K. Fleming, The Muslim Bonaparte: Diplomacy and Orientalism in Ali Pasha's Greece (Princeton, 1999)11 Navedeno u Prousis, Russian Society, str. 139-40.12 B. Jelavich, Russia's Balkan Entanglements, 1806-1914 (Cambridge, 1993). str.0 49-75013 (Preveo H. A. Lidderdale), Makriyannis: The Memoirs of General Makriyannis, 1797-1864 (Oxford, 1966), str. 14; H. Andonov-Poljanski, ur, British Documents on the History of the Macedonian People, I (Skopje, 1969), str. 221; T. Kolokotronis, Memoirs from the Greek War of Independence, 1821-1833 (London, 1892), str. 157.14 Prousis, str. 51; Marriott, Eastern Question, str. 214.15 H. Andonov-Poljanski, ur, British Documents on the History of the Macedonian People, I (Skopje, 1968), str. 264.16 Vucinich, The First Serb Uprising, str. 251.17 Blanqui, Voyage en Bulgarie, str. 67; o urbanistièkom planiranju na osmanskom Balkanu vidi A. Karadimou-Gerolvmpou, / anoikodomisi tis Thes-salonikis meta tin pyrkaia tou 1917 (Thessaloniki, 1995).18 Blanqui, Voyage en Bulgarie, str. 93.19 B. Jelavich, Russia's Balkan Entanglements, 1806-1914 (Cambridge, 1993), str. 75-90; B. Jelavich, History ofthe Balkans, I (Cambridge, 1983), str. 265.20 K. Hitchins, The Romanians, 1781-1866, str. 161-6; C. Giurescu, Histo-ry ofBucharest (Bucharest, 1976), str. 48-51.21 F. Kellogg, The Road to Romanian Independence (Purdue UP, W. Lafavette, Ind., 1995). str. 5.22 M. Pinson, 'Ottoman Bulgaria in the First Tanzimat Period - the Revolts in Nish (1841) and Vidin (1850)', Middle Eastern Studies, 11:2 (May, 1975), str. 103-46; Odvsseus (Sir Charles Eliot), Turkeyin Europe, (London, 1900), str 347; M. Macdermott, A History of Bulgaria, 1393-1885 (London, 1962), str. 124.23 Jelavich, History of the Balkans, I, str. 340-1.24 J. F. Clarke, Bible Societies, American Missionnries and the NationalNapomene173Revival of Bulgaria (New York, 1971, pretisak doktorske disertacije 1937); Macde

rmott, Histotj of Bulgaria, str. 194-5.25 Jelavich, Histotj ofthe Balkans, I, str. 347.26 O politièkoj presiji koju su vr�ili iredentisti vidi J. Koliopoulos, Brig-ands tvith a Cause: Brigandage and Irredentism in Modern Greece, 1821-1912 (Oxford, 1987).27 Sir Charles Eliot, Turkey in Europe, str 271.28 D. Livanios, "'Conquering the souls": nationalism and Greek guerilla warfare in Ottoman Macedonia 1904-1908', Byzantine and Modern Greek Studies, 23 (1999), str. 195-221.29 A. Rappoport, Au Pays des Martjzs: Notes et souvenirs d'un ancien consul general dAutriche-Hongrie en Macedoine (1904-1909) (Pari�, 1927), str, 18.3° British Documents on Foreign Affairs, Part 1, series B, sv. 19 (USA Public, 1985). str. 500-7.31 H. C. Barklev, Bulgaria before the War (London, 1877), str. 272.32 J. Baernreither, Fragments of a Political Diary (London, 1930), str 22-7, 51, 136.33 B. Schmitt, The Annexation ofBosnia, 1908-1909 (Cambridge, 1937).34 V. Dedijer, The Road to Sarajevo (London, 1966); J. Baernreither, Fragments of a Political Diary, str. 244-6.35 Lowther-Grey, 2 Oct. 1912, u B. Destani, ur, Albania and Kosovo: Political and Ethnic Boundaries, 1867-1946 (London, 1999), str. 292.36 L. Stavrianos, The Balkans since 1453 (London, 2000 novo izd.), str.53537 N. Stone, The Eastern Front (London, 1975), str. 71, 264, 277; R. W. Seton-Watson, A. History of the Roumanians (Cambridge, 1934), poglavlje 16.38 D. Lloyd George, War Memoirs, II (London, n.dj.).39 Mallsel, Constantinople, str. 408.40 K. Calder, Britain and the Origins ofthe Netv Europe, 1914-1918 (Cambridge, 1976), str. 16.411. Banac, The National Question in Yugoslavia (Ithaca, 1984).Izgradnja nacionalne dr�ave1 Navedeno u J. D. Bell, Peasants in Potver: Alexander Stamboliski and the Bulgarian Agrarian National Union 1899-1923 (Princeton, UP, 1977), str. 4.2 V. Dedijer, The Road to Sarajevo (London, 1966), 73; O. Jaszi, The irre-sistibility of the national idea', u njegovom Homage to Danubia (Lanham, Md., 1994).3 M. S. Anderson, The Great Pouiers and the Near East, 1774-1923 (London, 1970), str. 32; Naval Intelligence Divisionjugoslavia, II (n.p., 1944). str. 104-7.174Napomene4 A. Toumarkine, Les migrations des populations musulmanes Bal-kaniques en Anatolie (1876-1913) (Istanbul, 1995), str. 27-50.5 O rumunjskom ustavu, K. Hitchins, Rumania, 1866-1947 (Oxford, 1994), str. 16-17; P. Michelson, Conflict and Crisis: Romanian Political De-velopment, 1861-1871 (New York, 1987).6 Report of the International Commission to Inquire into the Causes and Conduct of the Balkan Wars (Washington, DC, 1914), str. 154-5.7 F. Fellner, ur, Daspolitische Tagebuch Josef Redlichs, I (Vienna, 1953), str. 280, 289; HMSO, The jugoslav Movement (London, 1920), str. 21-3.8 M. Mazower, 'Minorities and the League of Nations in Interwar Europe', Daedalus, 126:2 (Spring, 1997). str. 47-65.9 Za grèke dokumente o toj raspravi vidi B. Kondis i E. Manda, ur, The Greek Minority in Albania: A Documentary Record (1921-1993) (Thessa-loniki, 1994).10 H. Pozzi, Black Hand over Europe (London, 1935), str. 181.11 O. Janowsky, People at Bay: The Jeivish Problem in East-Central Europe (Oxford, 1938).12 R. Lemkin, Axis Rule in Occupied Europe (Washington, DC, 1944), str. 612,626-7; A. Djilas, The Contested Country: Yugoslav Unity and Communist Revolution, 1919-1953 (Harvard, 1991), poglavlje 4.13 O èetnicima vidi I. Banac, 'Bosnian Muslims: from Religious Commu-nity to Socialist Nationhood and Post-Communist Statehood, 1918-1992', u M. Pinson, ur, The M

uslims of Bosnia Hercegovina (Harvard, 1994), str. 142-3.14 N. Malcolm, Kosovo: A Short History (London, 1998), str. 312; J. Koli-opoulos, Plundering of Loyalties: World WarII and Civil War in Greek West Macedonia (New York, 1999).15 R. King, Minorities under Communism: Nationalities as a Source of Tension among Balkan Communist States (Harvard, 1973); P. Shoup, Communism and the Yugoslav National Question (Columbia UP, 1968).16 D. Mitranv, Marx against the Peasant (Chapel Hill, NC, 1951), str. 118.17 H. Tiltman, Peasant Europe (London, 1937).18 Za prouèavanje tog sluèaja vidi M. Mazower, Greece and the Intenvar Economic Crisis (Oxford, 1991).19 Hoare - Halifaxu, 5 July 1940, British Documents on Foreign Affairs, sv. 21, 23:5 (Bethesda, Ma., 1998), poglavlje 5, br. 55. Ovu referencu dugujem Kate Thirolf.20 E. Barker, Truce in the Balkans (London, 1948), str. 255.21 E. Barker, Truce in the Balkans (London, 1948), str. 255; H. Seton-Wat-son, The East European Revolution (London, 1954), str. 254-5, 335, 388.22 R. L. Wolff, The Balkans in Our Time (New York, 1978), poglavlje 14; M. E. Fischer, 'Politics, nationalism and development in Romania', u G. Au-gustinos, ur., Diverse Paths to Modernity in Southeastern Europe (New York, 1991), str. 149.23 E. Stillman, The Balkans (np., 1966), str. 146; W. H. McNeill, The Meta-morphosis of Greece since World War II (Oxford, 1978), str. 247.24 N. V Giannaris, Geopolitical and Economic Changes in the BalkanNapomene175Countries (London, 1996); M. E. Fischer, 'Politics, nationalism and develop-ment in Romania', u G. Augustinos, ur., Diverse Paths to Modernity in South-eastern Europe (New York, 1991), str. 157; C. Deltuere de Brvcher, 'Quelques images de la svstematisation', u N. Pelisser et al., ur, La roumanie contempo-raine (Pari�, 1996), str. 13-49.25 F. Fejto, A History of the People's Democracies (Harmondsworth, 1974), str. 376-7.26 J. Lampe, 'Belated modernisation in comparison: development in Yu-goslavia and Bulgaria to 1948', u Augustinos, ur; Diverse Paths to Modernity in Southeastern Europe (New York, 1991), str. 32-45.27 Navedeno u R. King, Minorities under Communism: Nationalities as a Source of Tension among Balkan Communist States (Harvard, 1973), str. 21.28 G. Stokes, From Stalinism to Pluralism: A Documentaly History of Eastern Europe since 1945 (New York, 1991), str. 232-3; H. Poulton, The Balkans: Minorities and States in Conflict (London, 1991), str. 112-13, 126, 131, 153-65.Epilog. O nasilju1 Osmanski du�nosnik naveden u J. Mislin, Les Saints Lieux: Pelerinage a Jerusalem, 3 sveska (Pari�, 1876), I, str. 72.2 Oba su navoda iz: Mark Levene, 'Introduction' za Levene i P. Roberts, ur, The Massacre in History (New York, 1999), str. 1-2.3 A. J. Tovnbee, The Western Question in Greece and Turkey (London, 1922), str. 17-18.4 "Verdict against SS-Untersturmfuehrer Max Taeubner, 24 May 1943', E. Klee, W. Dressen i V. Riess, ur, Those ivere the Days': The Holocaust as seen by the Perpetrators and By-standers (London, 1991), str. 196-207; o pravilima ratovanja, G. Best, Humanity in Warfare (Oxford, 1980); klasièno djelo o postupku civiliziranja jest N. Elias, The Civilising Process (Oxford, 1978).5 Montaigne (preveo John Florio), 'Of Crueltie' u The Essayes ofMichael Lord ofMontaigne (Oxford, 1906), II: 134.6 V. Gatrell, The Hanging Tree: Execution and the English People, 1770-1868 (Oxford, 1994), str. 598; takoðer T. Haskell, 'Capitalism and the Origins of the Humanitarian Sensibilitv,' American Historical Revieut, 90: 2-3 (April/June, 1985), str. 339-61 i 547-66. Zahvaljujem Liz Lunbeck za ovu referencu.7 J. Gardner Wilkinson, Dalmatia and Montenegro (London, 1848), II: str. 80-2.8 P. P. Njegos, The Mountain Wreath (preveo V. Mihailovich) (Irving, Ca., 1986),

takoðer i M. Sells, The Bridge Betrayed: Religion and Genocide in Bosnia (UCLA, 1996), str. 40-2. Vladikinu bratu i neæaku Turci su odsjekli glave godine 1836. da bi èetiri godine potom ovi bili prikladno osveæeni: M. Aubin, Visions Historiaues et Politiaues dans l'Oeuvre Poetique de P. P. Njegos (Pari�, 1972,), str. 175-8; o turskom stavu prema seciranju vidi sjeæanja176Napomeneamerièkog kirurga u osmanskoj slu�bi, J. O. Noyes, Roumania: the Border-land ofthe Christian and the Turk (New York, 1857), str. 263.9 Z. Milich, A Stranger's Supper: An Oral History of Centenarian Women in Montenegro (New York, 1995), str. 47; G. Stokes, Politics as Development: The Emergence of Political Parties in Nineteenth Century Serbia (Durham, NC, 1990), str. 147.10 Vidi takoðer C. Boehm, Blood Revenge: The Anthropology ofFeuding in Montenegro and Other Tribal Societies (Kansas, 1984).11 Daily Mirror, 10 November 1947; korespondencija u PRO, FO 371/67011, R 15110, Norton-London, 12 November 1947; R 15227, Norton-London, 15 November 1947. Ovom me informacijom izuzetno zadu�io Poly-meris Voglis. J. Axtell and W. C. Sturtevant, The Unkindest Cut, or Who In-vented Scalping?', William and Mary Quarterly, 37:3 (July, 1980), str. 451-72.12 Podaci iz Ujedinjenih naroda (G. Newman, ur), Global Report on Crime and justice (New York, 1999); R. Hood, The Death Penalty: A World-Wide Perspective (Oxford, 1996), str. 74.13 O Njego�u, Aubin, Visions Historiques, str. 232-5.14 Zahvaljujem Polymerisu Voglisu za ovaj podatak. Vidi takoðer M. Ig-natieff, Virtual War (London, 2000); o Drugom svjetskom ratu kao graðanskom ratu i oblicima nasilja, vidi C. Pavone, Una Guerra Civile: Saggio sulla moralitd nella resistenza (Turin, 1991).PREPORUKA ZA DALJNJE ÈITANJEIzuzetan priruènik o balkanskoj povijesti jest L. S. Stavrianos, The Balkans since 1453 (New York, 1958), knjiga koja je sada pretisnuta. Za osamnaesto i devetnaesto stoljeæe vrijedna je i knjiga G. Castellan, History ofthe Balkans (New York, 1992), a za prvu polovicu dvadesetog stoljeæa R. L. Wolff, The Balkans in our Time (New York, 1956). B. Jelavich, History of the Balkans, 2 vols (Cambridge, 1983) dobar je prikaz politièkog i diplomatskog razvoja. C. i B. Jelavich (ur.), The Balkans in Transition: Essays on the Development of Balkan Life and Politics since the Eighteenth Century (Berkelev, 1963) jest va�na zbirka eseja. Njihova knjiga The Establishment of the Balkan National States, 1804-1920 (Seattle, 1977) takoðer je korisna. T. Stoianovich, Balkan Worlds: The First and Last Europe (New York, 1994) nudi brojna korisna mi�ljenja priznatog socijalnog povjesnièara.O geografiji postoji E. W. Èarter, An Historical Geography of the Balkans (London, 1977); J. Cvijic, La peninsule balka-nique: geographie humaine (Pari�, 1918). M. Todorova, Imag-ining the Balkans (New York, 1997) pokriva zapadne stereotipe o ovom podruèju. O gospodarskoj povijesti: M. Jackson i J. Lampe, Balkan Economic History, 1550-1950 (Bloomington, Indiana, 1982); M. Palairet, The Balkan Economies, c. 1800-1914: Evolution tvithout Development (Cambridge, 1997); T. Stoianovich, Betiveen East and West: the Balkan and Mediterranean Worlds, 4 sveska (New Rochelle, 1992-1995); N. Todorov, The Balkan City, 1400-1900 (Seattle, 1983).Za ranija razdoblja pogledati J. Fine, The Late Medieval Balkans: A Critical Surveyfrom the Late 12th Century to the Ottoman Conauest (Ann Arbor, Mich., 1987); P. Kitromilides, Enlightenment, Nationalism, Orthodoxy: Studies in the Cul-178Preporuka za daljnje èitanjeture and Political Thought of Southeastern Europe (Alder-shot, 1994) i njegova knjiga The Enlightenment as Social Cri-ticism: losipos Mosiodax and Greek Culture in the Eighteenth Centurj (Princeton, 1992); R. Clogg (ur.), Balkan Society in the Age of Greek Independence (London, 1981); D. Warriner (ur.), Contrasts in Emerging Societies: Readings in the Economic and Social History of Southeastern Europe in the Nineteenth Century (London, 1965).O osmanskom Balkanu postoje P. Sugar, Southeastern Europe under Ottoman Rule, 13

54-1804 (Seattle, 1977); 'Odvsseus' (C. Eliot), Turkey in Europe (London, 1900); H. Inalcik, The Ottoman Empire: The Classical Age, 1300-1600 (London, 1973); H. Inalcik i D. Quataert (ur.), An Economic and Social History ofthe Ottoman Empire, 1300-1914 (Cambridge, 1994); F. Adanir, 'Tradition and rural change in southeastern Europe during Ottoman rule', u D. Chirot (ur.), The Origins of Backivardness in Eastern Europe (Berkelev, 1989). W. Miller, The Ottoman Empire and Its Successors, 1801-1927 (Cambridge, 1936) jo� je uvijek vrijedna. Treba spomenuti i zanimljivu knjigu C. Bracewell, The Uskoks of Senj: Piracy Banditry and Holy War in the Sixteenth Century Adriatic (Cornell, 1992).O Srbiji: M. Petrovich, A History of Modern Serbia, 1804-1918 (New York, 1976); O Jugoslaviji: J. Lampe, Yugoslavia as History: Twice There was a Country (Cambridge, 1996) i izuzetna monografija Ive Banca, The National Question in Yu-goslavia (Cornell, 1984). Noel Malcolm napisao je dvije vrlo korisne knjige - Bosnia: A Short History (London, 1994) i Kosovo: A Short History (London, 1998). Za Bugarsku: R. Crampton, A Short History of Bulgaria (Cambridge, 1987), njegova Bulgaria, 1878-1918 (New York, 1983) i Mercia Mac-dermott, A History of Bulgaria, 1393-1885 (New York, 1962). O Makedoniji: H. N. Brailsford, Macedonia: Its Races and their Future (London, 1906). Za Grèku: R. Clogg, Concise His-tory of Greece (Cambridge, 1992); J. Campbell i P. Sherrard; Modern Greece (London, 1968) jo� je uvijek korisna. O Ru-Preporuka za daljnje èitanje179munjskoj vidi: H. Roberts, Rumania: Political Problems of an Agrarian State (NY, 1951); K. Hitchins, Rumania, 1866-1947 (Oxford, 1994). O Albaniji vidi: S. Skendi, ur., Albania (New York, 1956) i njegovu monografiju, The Albanian National Atvakening, 1878-1912 (Princeton, 1967).Meðu putopisima i drugim lijepim �tivima vidi S. Hvman (ur.), Edivard Lear in the Levant: Travels in Albania, Greece and Turkey in Europe, 1848-1849 (London, 1988), turska pisma Mary Wortley Montagu i Ogiera de Busbecqa, kao i spise velikih viktorijanskih putnika meðu kojima valja spomenuti Edith Durham, gospode Mackenzie i Irby, pukovnika W. M. Leakea i veleèasnoga Henryja Tozera. Novija sjeæanja ukljuèuju M. Djilas, Land tvithoutfustice (New York, 1958) i njegov Wartime: With Tito and the Partisans (New York, 1977) te R. G. Waldeck, Athene Palaèe (New York, 1942).INDEKS OSOBNIH IMENAAbdul Hamid82, 112-113 Ahmed-beg Zogu 138 Albemarle, George Keppel 3 Aleksandar I., rus. car 98 Aleksandar Veliki 9, 110 Ali-pa�a (veliki vezir) 39 Ali-pa�a Janinski 45, 76, 97-99,101 Ambler, Eric 6 Amiroutzis, Georgije 62 Amiroutzis, Kristian 62 Andrassv, Gvula st. 108 Angelovic, Mahmud-pa�a 62 Angelovic, Mihailo 62 A�èin-beg 96Ataturk, Mustafa Kemal 119, 128Bajazid II. 42 Barker, Elisabeth 141 BestJ.J. 44 Biddulph, William 75 Bismarck, Otto von 109 Blanqui,J. A. 47, 102 Blount, Sir Henry 10 Boue, Ami 4, 14 Bogoridi, Stefan 105-106 Boris, bug. kralj 138 Bo�koviæ, Josip Ruðer 72 Brailsford, H. N. 58-59 Brankoviæ, Ðurad 76 Braudel, Fernand 23 Busbecq, Ogier de 28, 71, 74Canning, George 100 Cantemir, Dimitrius 39 Capodistrias, Ioannis 98 Ceausescu, Nicolae 7, 144, 145 Charlemont, Lord 75 Christiansen, Eric 8 Christie, Agatha 6 Churchill, Sir Winston 139Codreanu, Corneliu �elea 138 Cuza, Aleksandar 104Æiril 60Danilo, crnogorski knez 157 Dapontes, Konstatinos 69, 84 Dawson, Christopher 69 Delacroix, Eugene 100 Diner-Denes, Josef 127 Disraeli, Benjamin 107 Dreux, Robert de 34 Durham, Edith 14, 38, 78, 115Ðilas, Milovan 50 Ðuro, grè. kralj 104, 138Eliot, Sir Charles 110 Evans, Arthur 11, 24Finlav, George 13Franjo Ferdinand 109, 114Franjo I. 9Franjo Josip I. 111, 128 Freeman, E. A. 4 Fuller, Thomas 10Georgiev, Mikhalaki 125 Gladstone, William 13 Grigorije V. 88Halecki, Oskar 16-17 Hanotaux (franc. ministar vanj. poslova) 153 Hitler, Adolf

127-128, 159 Holland, Henry 12 Huntington, Samuel 77Ibrahim-pa�a 100 Ignjatije, arhiepiskop 88Indeks osobnih imena181Iorga, Nicolae 16Jaszi, Oscar 125 Jelavich, Barbara 106 Jochmus, A. 3 Josip II. 85, 94Kantakuzen, Mihael 67 Karad�iæ, Vuk 51 Karadorðe 96-97, 102 Karaðordeviæ, Aleksandar 138 Karaðordeviæ, Petar 109 Karlo Hohenzollern-Sigmaringen 104Katarina Velika 70, 83, 85, 94 Kemal-beg, Ismail 76 Kinglake, A. W. Eothen 24 Kitromilides, Paschalis 85 Knolles, Richard 9 Kolokotronis, Teodoris 94 Konstantin Veliki 98 Konstantin, rus. veliki knez 94Lamartine, Alphonse de 101 Latham, R.G. 13 Leake 41Lenjin, Vladimir Hjiè 146 Lithgow, William 30, 43, 63, 70 Lloyd George, David 118 Loti, Pierre 12Major, John 153Maniu,Julius 136Marco, Minio 9Marriott, Sir John 16Mavrokordatos, Alexander 67, 85Mavroveni, Nikolas 84McNeill,J. R. 38McNeill, William 143Mehmed Ali 46Mehmed Ali-pa�a 117Mehmed II. Osvajaè 16, 41, 62, 66Mehmed VI. 119Metod 60Metternich, Klemens Lothar von 94Mili, John Stuart 155Milo�eviæ, Slobodan 148-149, 153Midhat-pa�a 45, 105Mihailoviæ, Konstantin 28Montagu, Lady Mary Wortley 28, 43,63,74Montaigne, Michel de 155 Montesquieu, Charles de Secondat 10Moore, Frederick 14-15 Mosiodax, Iossipos 68 Murat II. 76 Mustafa Ali 62 Mustafa bin Mehmed 80Napoleon I. Bonaparte 48, 86,94,96 Nenadovic, Matija 73 Nesselrode, Karl Vasiljeviè 95 Nietzsche, Friedrich 3 Nikola II., rus. car 111Obrenoviæ, Aleksandar 109, 112 Obrenoviæ, Milan 108, 148 Obrenoviæ, Milo� 102 Orlov, Grigorij Grigoreviè 83-84 Oto Bavarski, grè. kralj 100, 103, 107Pajsije Hilandarski 87Pazvan-oglu, Osman-pa�a 95Petar II. Petroviæ Njego�, crnogorskivladika 155-157, 159 Petar III., rus. car 83 Pinkerton, John 4, 57 Platon 85Poincare, Jules Henri 116 Pozzi, Henry 130 Princip, Gavrilo 16 Pu�kin, Aleksandar 98Radiæ, Stjepan 138 Ramberti, Benedetto 30 Rami Mehmed Efendi 67 Ranke, Leopold von 93, 95 Redlich, Josef 127 Ritter, Karl 4 Roe, Sir Thomas 31, 44 Runciman, Steven 52 Russell, Lord John 13Sandys, George 63 Sari Mehmed-pa�a 37 Seton-Watson, Hugh 141 Shellev, Percy Bysshe 93182Sina, Baron 35Smith, Agnes 28Smvth, Warrington 72Sorel, Georges 112, 158Staljin, Josif Visarionoviè 134, 139Stambolijski, Aleksander 138Stojanoviæ 43

Stone, Norman 118Strossmaver, Josip Juraj 113Sulejman Velièanstveni 9Sveti Nikola iz Metsovona 71Theotokas, Georgis 89 Tietz, M. von 29Tito, Josip Broz 7-8, 134, 146-148 Todorov, Stanko 118, 147 Tourneur, Jacques 7 Tovnbee, Arnold 16, 153 Tozer, Henrv 25 Trocki, Lav 12, 15 Turner, WiUiam 44Indeks osobnih imenaUrquhart, David 40Varlaam, arhimandrit 84 Velestinlis, Riga� 4, 86 Venelin, Jurij 105Venizelos, Eleutherios 118-119, 128 Viktorija, engl. kraljica 104 Vladimirescu, Tudor 99 Voltaire 85Voulgaris, Eugenios 69Wagner, Johann Christoph 27 Werfel, Franz 128West, Rebecca 7 Willkinson, Sir James Gardner 155-157Windt, Harry de 6 Ypsilantis, Alexandros 98-99 �ivkov, Todor 17, 147SADR�AJZahvale............................................................................. IIIKronologija..................................................................... VUvod: Imena ........................................................................ 1Prvi dio: Zemlja i njezini stanovnici............................ 21Drugi dio: Prije nacije ...................................................... 55Treæi dio: Istoèno pitanje................................................ 91Èetvrti dio: Izgradnja nacionalne dr�ave................... 123Epilog: O nasilju ................................................................. 151Napomene ...................................................................... 163Preporuka za daljnje èitanje ..................................... 177Indeks osobnih imena................................................. 180Bilje�ka o autoru ........................................................... 184BILJE�KA O AUTORUMark Mazower profesor je na Birkbeck Col-legeu u Londonu. Predaje europsku povijest 20. stoljeæa. Ima bogato istra�ivaèko i pre-davaèko iskustvo - radio je na nekoliko sveuèili�ta u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Amerièkim Dr�avama. Diplomirao je i doktorirao na Sveuèili�tu u Oxfordu. Dobitnik je brojnih stipendija i nekoliko znaèajnih nagrada za znanstveni rad. Ova je njegova knjiga o Balkanu 2001. godine dobila nagrade Wolfson Prize i Bentinck Prize Mazower je takoðer autor knjiga Dark Con-tinent: Europe's Tiventieth Century (Pen-guin, London - Knopf, New York, 1998) i In-side Hitler's Greece: the Experience of Occupation, 1941-1944, Yale Universitv Press, London - New Haven, 1993), koje su prevedene na brojne svjetske jezike.Urednik Magdalena Najbar - AgièiæPrijevod Kre�imir KrnicRecenzenti prof. dr. Drago Roksandiæ prof. dr. Bo�ena Vranje�-�oljanNaslovnica Ideo-dizajn, d.o.o., Drenovaèka 2, ZagrebPrijelom i tisak Ibis-grafika, d.o.o., IV. Ravnice 25, Zagreb ibis-grafika@inet.hrSrednja Europa, d.o.o. Vankina 3 / 10020 Zagreb srednja-europa@inet.hrBiblioteka Povijest i suvremenostJerzv Holzer Komunizam u Europi. Povijest pokreta i sustavavlastiDavid S. Painter Hladni rat. Povijest meðunarodnih odnosaHalil Inalcik Osmansko Carstvo. Klasièno doba 1300.-1600.Michael Howard Rat u europskoj povijestiMark Mazower Balkan. Kratka povijest

Edward Hallett Carr �to je povijestDu�an Neæak Hallsteinova doktrina i Jugoslavija