2
1 Fotografija  Fotografija je tehnika digitalnog ili kemijskog zapisivanja prizora iz stvarnosti na sloju materijala koji je osjetljiv na svjetlost koja na njega pada. Riječ FOTOGRAFIJA prvi je upotrijebio Sir John Herschel, 1839. godine, a dolazi iz gr čkog jezika i doslovno zna či CRTANJE SVJETLOM. Primitivni sistem zapisa svjetlom koristili su i stari Egipćani u doba faraona. Ako odemo  još ranije - 3000 godina p.n.e. u Kini bilo je poznato da kroz maleni otvor u tamnoj prostoriji svjetlo ocrtava  sliku na bijelom zidu iza otvora. Taj princip stvaranja slike opisao je i Aristotel u svom djelu  Problematika (oko 350. godine p.n.e.). Istom tehnikom služili su se arapski znanstvenici početkom nove ere za promatranje pomr čine Sunca. 1500 godina kasnije, Leonardo da Vinci konstruirao je na  ovom principu prenosivu kutiju koju nazivamo CAMERA OBSCURA. Dug je i mukotrpan put razvoja fotografije, mehanike aparata, optike, kemijskih procesa i  računalne elektronske tehnologije kakvu danas poznajemo. Više o tome opisano je u rubrici  POVIJEST. Proces izrade fotografije započinje snimanjem fotografskim aparatom. Tu počinje i moja priča. Kompozicija fotografije Kad fotografiramo cilj nam je svoja zapažanja  okoline i predmeta učiniti što skladnijima i ljepšima.  Zato bi trebali slijediti neke zakonitosti. Kao i pri ča, fotografija mora imati svoj početak i kraj. Kompozicija  predstavlja skup zahtjeva koje fotog rafija mora  ispunjavati sa slikovno-estetske strane. U fotografiji je neophodno i jedno i drugo za dobru tehni čku izvedbu. Pod tim mislimo na ispravno eksponiranu fotografiju i  skladan smještaj  svega onoga čime gradimo fotografiju. Zvuči pomalo neobi čno kada kažemo da gledamo okom, ali vidimo umom. Oko je samo posrednik i  šalje informacije umu koji ih prima i preraĎuje. U fazi gledanja ništa se ne može izmjeriti niti izvagati. Svi se dokazi mogu izvesti samo eksperimentalno , a činjenice smatrati   pretpostavkama. Tvrdnja da gledamo okom a vidimo umom bit će razumljivija ako se prisjetimo kako ne postoje dva čovjeka koja vide potpuno jednako.  Čak ako njihove oči u fizikalnom smislu savršeno  funkcioniraju, ako se slike koje padaju na njihove  retine savršeno podudaraju u prvoj fazi gledanja, ono što će se dogaĎati u drugoj fazi, gotovo sigurno neće biti isto. Elemenata fotografije ima nekoliko, to su kontura, ton, boja, uzorak, tekstura i oblik, ali možemo  još i dodati dubinu i perspektivu. U kompoziciji fotografije treba paziti na odnos prvog plana,

36736575-fotografija

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: 36736575-fotografija

8/13/2019 36736575-fotografija

http://slidepdf.com/reader/full/36736575-fotografija 1/2

Page 2: 36736575-fotografija

8/13/2019 36736575-fotografija

http://slidepdf.com/reader/full/36736575-fotografija 2/2

2

srednje udaljenosti i pozadine. Fotografija je ploha u kojoj svaki njezin dio predstavlja veću ili manju vrijednost. Ta vrijednost je uvjetovana projekcijom pojedinih njezinih dijelova u naše oko, a u vezi je s našim  raznim navikama, kao što  su navike čitanja slijeva na desno, pisanja desnom rukom. Zbog tih navika naš pogled gotovo mehanički "čita" fotografiju s lijeva nadesno.

Vrijednosti dijelova plohe:

Slika 1.

Razdijelimo li fotografiju na dvije polovice, strana A se uvijek smatra vrjednijim dijelom 

nego strana B.

Slika 2.

Ako razdijelimo sliku i po širini, opet će desna strana biti vrjednija od lijeve. Donji lijevi kut slike 

se smatra najslabijim mjestom u slici.

Područje interesa fotografije Dok promatramo fotografiju a kako nam pogled ne bi lutao i da ga razni smjerovi ne bi vodili amo-tamo, važno  je fotografiju uskladiti i odabrati središnju  točku ili točku interesa fotografije. Svi smjerovi i tonovi trebali bi pomoći pogledu da doĎe do te točke - u kojoj senalazi ono što  je u

motivu najvažnije.