Antropocentrizam i biocentrizam

Antropocentrizam je etička koncepcija koja smatra da moralna načela vrijede samo za

ljudsku vrstu.

Kant: Ne čini drugome što ne želiš da drugi učini tebi. Vrijedi li to za životinje?

Biocentrizam smatra da životinje (i priroda općenito) imaju određena prava koja

čovjek mora poštivati. Potrebno je štiti opće pravo na život, te se boriti protiv patnje

bilo kojeg živog bića.

Rene Desckartes (1596-1650) najjasnije je definirao temeljna načela

antropocentrizma:

1. Samo čovjek ima dušu. Životinje pokraću strasti, ali životinje nemaju dušu, svjest,

razum i osjećaje. (Roe v. Wade).

2. Glavna razlika između čovjeka i životinje proizlazi iz činjenice da životinje ne mogu

govoriti.

3. Životinje su samo stvari – one su vrsta strojeva.

4. Čovjek smije radi sa životinjom što god želi. Životinja nema nikakva prava, a čovjek

nema nikakve dužnosti prema životinji.

Jedna od posljedica antopocentrizma: istraživači su “pribijali životinje za zid, za sve

četiri noge, da bi ih žive otvarali i promatrali krvotok za koji je vladalo veliko

zanimanje.”

Meslier, Voltaire, La Fontain (Visković, str. 160-1).

Biocentrična etika: svako živo biće ima prava koja moramo poštivati.

Biocentrična etika: većina argumenata kojima se danas negiraju prava životinja prije

je korištena da bi se negirala prava robova, žena, crnaca, itd.

Midgley: “Mi nismo slični životinjama, mi jesmo životinje.”

Ako nismo sigurni da li životinja pati, trebamo pretpostaviti da životinja osjeća isto

što osjeća čovjek u datoj situaciji (lov, odvajanje majke od mladunčeta, mučenje,

ubijanje).

Smijemo li ubijati biljke?

Nije li čovjek vladajuća vrsta upravo zato što je najokrutniji?

1

Domestikacija životinja

Čovjek je počeo domesticirati životinje prije otprilike 15 000 godina. Prvo je

domesticiran pas.

Domestikacija novih vrsta završila je prije otprilike 2000 godina.

Domesticirano je relativno malo vrsta, svega 20-30.

Posljedice domestikacije:

1. Divlji preci domesticiranih životinja su mahom izumrli (npr. posljednji prakonji

viđeni su 1866. u Rusiji).

2. Izumiru autohtone vrste udomaćenih životinja (boškarin).

3. Domestikacijom se mijenjaju anatomska, fiziološka i psihička svojstva životinja

(manji mozak, ranije spolno sazrijevanje, gubitak sposobnosti letenja, itd.).

4. Domesticirane životinje gube sposobnost samostalnog preživljavanja u prirodi.

Paradoks je da je i čovjek sam domesticiran: oslabila su mu osjetila, tjelesno se

promijenio i nije više sposoban preživjeti u prirodi.

2