OŠ Dore Pejačevid Augusta Cesarca 18 Našice

[Sačuvajmo klimu]

Timski rad učenika dodatne nastave fizike,biologije i tehničke kulture pod vodstvom mentorice, prof. Ružice Kruljac

Izradili učenici osmih razreda:

Petar Mihalj, Tea Taslak, Marta Knežević , Ana Vučinić, Matej Horvatović,Tin Blažević i

Domagoj Gvozdanović.

Mentori: Lea Vitković,Ružica Kruljac i Gabrijela Anić

Našice, prosinac 2011.

SADRŽAJ

1. UVOD ...................................................................................................................................... 1

2. IZRAVNO ZAGAĐIVANJE OKOLIŠA I UTJECAJ NA ZDRAVLJE LJUDI .......................................... 2

2.1. Zagađivanje zraka ............................................................................................................. 2

2.2. Kisele kiše ......................................................................................................................... 4

2.3. Zagađivanje vode .............................................................................................................. 5

2.4. Zagađivanje tla .................................................................................................................. 6

2.5. Utjecaj na zdravlje ljudi - zaključak .................................................................................... 7

3. KLIMATSKE PROMJENE – GLOBALNI PROBLEM DANAŠNJICE ................................................ 8

3.1. Staklenički plinovi – izvori globalnog zatopljenja i klimatskih promjena............................. 9

3.2. Ozonske rupe .................................................................................................................. 12

3.3. Promjene uočene na globalnoj razini .............................................................................. 14

3.4. Klimatske promjene u Republici Hrvatskoj ...................................................................... 17

3.5. Kyoto protokol i Montrealski protokol ............................................................................ 18

4. ŠTO MI KAO EKO ŠKOLA PODUZIMAMO KAKO BI PRIDONIJELI OČUVANJU KLIME ............. 20

4.1. Očuvanje vode ................................................................................................................ 20

4.2. Očuvanje šuma ............................................................................................................... 22

4.3. Očuvanje ozonskog omotača........................................................................................... 23

4.4. Recikliranje baterija ....................................................................................................... 24

4.5. Biološko promatranje ..................................................................................................... 27

4.6. Održavanje bioraznolikosti i kompostiranje biootpada ................................................... 28

4.7. Što još možemo učiniti .................................................................................................... 29

5. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................... 30

1. UVOD

Pokušali smo odgovoriti na najveda pitanja o klimatskim promjenama: što ih uzrokuje, kako

utječu na živi svijet, koja skupina živih bida je najugroženija i kako se u svakodnevnom životu

brinuti za jedinu nam Zemlju.

Poglavljem 2 definirano je izravno zagađivanje okoliša i utjecaj na zdravlje čovjeka. Detaljno su

predstavljena i grafički prikazana potpoglavlja: Zagađivanje zraka, Kisele kiše, Zagađivanje tla i

Zagađivanje vode te njihov utjecaj na zdravlje ljudi i posljedice koje ostavljaju na okoliš.

Poglavljem 3 predstavljene su klimatske promjene koje predstavljaju značajan i alarmantan

problem današnjice. Detaljno su definirani i grafički predstavljeni staklenički plinovi kao glavni

uzrok globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena. Također su obrazložena i grafički

predstavljena potpoglavlja: Ozonske rupe, Promjene uočene na globalnoj razini, zatim Klimatske

promjene uočene u Republici Hrvatskoj, te su definirana moguda rješenja problema za države

svijeta, a to su Kyoto protokol i Montrealski sporazum te su grafički prikazane njihove posljedice

provedbi do danas.

Poglavlje 4 za nas je od posebne važnosti jer se odnosi na to što mi kao eko-škola poduzimamo

kako bismo pridonijeli očuvanju klime na Zemlji, a to je sljedede: očuvanje vode, očuvanje šuma,

očuvanje ozonskog omotača, recikliranje baterija, biološko promatranje te održavanje biološke

raznolikosti u našoj školi i kompostiranje biootpada. Na kraju su dane smjernice što još svaki

pojedinac i obitelj može učiniti kako bismo pridonijeli očuvanju klime planeta Zemlje.

2. IZRAVNO ZAGAĐIVANJE OKOLIŠA I UTJECAJ NA ZDRAVLJE LJUDI

Kod energije utjecaj na okoliš je gotovo uvijek negativan, i to od izravnih ekoloških katastrofa

poput izlijevanja nafte, kiselih kiša i radioaktivnih zračenja, do neizravnih posljedica poput

klimatskih promjena (globalnog zatopljenja).

Proizvodnja, transport i korištenje energije u velikoj mjeri utječu na okoliš i ekosustave. Pratedi

primarnu energiju do krajnjeg korisnika, primjetan je najvedi utjecaj fosilnih goriva, koja se s

jedne strane transformiraju u električnu energiju, u toplinsku energiju, ili u energiju za hlađenje,

te s druge strane u mehaničku energiju za pokretanje vozila. Ilustriranom slikom

Emisije iz termoelektrana značajno utječu na zagađivanje zraka, vode, tla i ljudsko zdravlje.

Štetni nusproizvodi pretvorbi u fosilnim i nuklearnim termoelektranama prikazani su tablicom

2.1.

Tablica 2.1. Štetni nusproizvodi pretvorbi u fosilnim i nuklearnim TE

Nusproizvod Štetnost

Prašina iz dima Sadrži radioaktivne U, Th, Ra, K, Pb. Sumporni dioksid [SO2] Uzrokuje kisele kiše s H2SO3. Dušični oksidi *NOx] Vode stvaranju ozona 03 – otrovan za ljude. Ugljikovodici [CmHn] Kancerogeni. Ugljični dioksid *CO2] Uzrokuje staklenički efekt. Radioaktivni otpadci Neizvjesne posljedice nakon više 1000 godina.

2.1. Zagađivanje zraka

Izvori zagađivanja zraka su poznati, a oni su prikazani tablicom 2.2.

Tablica 2.2. Izvori zagađivanja zraka i njihov postotak utjecaja na zagađenost

Izvori zagađivanja Zagađivanje zraka [%]

CO: cestovni prijevoz 60 NOx: cestovni prijevoz 30 Nox: elektrane na fosilna goriva 28 SO2: elektrane na fosilna goriva 68 Krute čestice: sagorijevanje fosilnih goriva u industriji 7

Krute čestice: sagorijevanje fosilnih goriva: ostalo 15 Opasni organski spojevi: uporaba otapala 33 Opasni organski spojevi: cestovni promet 29

Problem: odsumporavanje vrlo skupo.

Slikom 2.2. prikazana je ljudska smrtnost u milijunima po državama svijeta uzrokovana gradskim

zagađivanjem zraka (engl. Urban Air Polution UAP).

Slika 2.2. UAP ljudska smrtnost prikazana u milijunima

Slikom 2.3. prikazano je zagađivanje zraka uzrokovano emisijom NO2 na području Europe, koje

je izmjereno 2004. godine.

Najnovija istraživanja pokazuju da je zagađivanje zraka uzrok oko 40% smrtonosti u svijetu.

Utjecaj na okoliš vrlo je složen. Utjecaj na ljudsko zdravlje: smrt, astma, alergije i drugo.

Slika 2.3. Emisija NO2

2.2. Kisele kiše

Neravnoteža u omjeru plinova u atmosferi što je uzrok kiša sa sniženom pH vrijednošdu koje

nazivamo kiselim kišama (normalna pH vrijednost kišnice je oko 5.6). Pojava se opdenito zove

kiselo taloženje, a javlja se u dva oblika :

a) suho taloženje: kiseli plinove i čestice u zraku (oko 1/2 kiselog taloženja), vjetar raznosi

čestice, a taj suhi talog najčešde ispere kiša i on završi u zemlji ili vodi

b) vlažno taloženje je ono koje je opdenito poznato kao kisela kiša

Učinak na biljni i životinjski svijet ovisi o mnogim stvarima, kao npr. :

kiselosti vode

kemijskom sastavu tla

vrsti biljnog i životinjskog svijeta

Slikom 2.3. prikazano je zagađivanje prirodne okoline uzrokovano kiselim taloženjem.

Slika 2.3. Zagađivanje prirodne okoline

Slikom 2.4. prikazane su bolesne šume Europe, oboljele zagađivanjem, prvenstveno kiselim

kišama. Dijelovi prikazani tamnije na slici (tamnijom nijansom smeđe boje) prikazuju visoko

oboljenje šuma.

Ugljični (najčešde CO, CO2), dušični (najčešde NO, NO2) i sumporni (najčešde SO, SO2)

oksidi u kemijskim reakcijama s vodom iz atmosfere stvaraju ugljičnu, dušičnu i ,

najopasniju, sumpornu kiselinu, a te kiseline su ono što tako nastalu kišu, snijeg ili maglu

čine opasnom.

Slika 2.4. Bolesne šume Europe

2.3. Zagađivanje vode

Uzročnici:

industrija, poljoprivreda i proizvodnja energije

proizvodnja energije primarno zagađuje vode toplinski (zagrijavanjem)

hidroelektrane imaju poseban utjecaj na smanjivanje koncentracije kisika i ugrožavanje

ekoloških cjelina u vodi

Slikom 2.4. prikazana je dostupnost pitke vode na planeti Zemlji za 2007. godinu. Plavom i

svijetloplavom bojom su prikazana područja u kojima je pitka voda dostupna, dok područja

prikazana različitim nijansama žute boje predstavljaju područja u kojima je nestašica pitke vode,

ili je nema dovoljno da zadovolji potrebe stanovništva. Tim područjima pripadaju sjeverni i

središnji dio Afrike, dio južne Afrike, Saudijska Arabija, dio središnje Azije i južni dio Azije s

Indijom.

Slika 2.4. Dostupnost pitke vode u svijetu 2007. godine

2.4. Zagađivanje tla

Izvori zagađivanja:

industrijske aktivnosti

otpad industrije

ljudi

Proizvodnja energije zagađuje tlo izravno i neizravno: pepeo, gips i mulj.

Otpad iz termoelektrana na ugljen više puta je radioaktivniji od niskoradioaktivnog otpada iz

nuklearnih elektrana.

Kemijsko zagađivanje: jeftino je ne brinuti se, ali je jako skupo uklanjati.

Slikom 2.5. prikazano je zagađivanje tla na području Europe za 2002. godinu. Na slici se može

primijetiti da najvišu zagađenost na području razvijenih europskih država (Njemačka, Francuska,

Španjolska, Danska, Austrija) uzrokuju industrijske aktivnosti, zatim slijedi gradski otpad te

industrijsko odlaganje otpada.

Slika 2.5. Izvori zagađivanja tla na području Europe

2.5. Utjecaj na zdravlje ljudi - zaključak

Ponajprije su to emisije čestica, ugljikovog dioksida, dušikovih te sumpornih oksida i brojnih

drugih spojeva koji su nusprodukt energetskih pretvorbi. Za zdravlje ljudi najznačajnije su

čestične tvari (PM10 i PM2,5).

Lokalne emisije zagađivača izazivaju zdravstvene probleme često povedavajudi rizik od

kancerogenih oboljenja i to za dva reda veličine u područjima s velikim zagađenjem.

Dugotrajno udisanje štetnih čestica ošteduje pludno tkivo, što doprinosi razvoju

kroničnih dišnih bolesti, raka, te može uzrokovati preuranjenu bolest i smrt.

Sitne čestice su posebno opasne jer su dovoljno malene da mogu prodrijeti kroz prirodne

mehanizme tijela. Tako otapanjem mogu prodrijeti u druge tjelesne sustave ovisno o svojstvima

čestica. Sa sobom mogu donijeti i kapljice i druge čestice toksičnih ili kancerogenih tvari.

3. KLIMATSKE PROMJENE – GLOBALNI PROBLEM DANAŠNJICE

Započnimo ovo poglavlje citatom Bruce Wallacea, koji bi trebao dotaknuti svakoga čovjeka:

„Ako ljudska bića nestanu sa Zemlje, to neće bitno utjecati na ostale

biološke vrste. No ako nestanu biljke i životinje, nestat će i čovjeka.“

Sa svih smo strana bombardirani pričom o klimatskim promjenama. Što nam se u stvari događa

s planetom i možemo li utjecati na promjene za koje mnogi tvrde da su neizbježne? Klima

Zemlje se neprestano mijenja. Ima svoje prirodne uspone i padove. U prošlosti su se prirodno

izmjenjivala topla i hladna razdoblja, no danas na promjenu klime utječe čovjek. Promjene, koje

su se dogodile u posljednjih 100 godina i tek one koje slijede, direktno su pod ljudskim

utjecajem. Pod pojmom klimatske promjene najčešde se misli na porast temperature na

površini Zemlje te posljedice koje to nosi. Klimom se naziva prosječan tip vremena za određeno

područje promatran kroz dulje vremensko razdoblje. Osnovni parametri za pradenje klime su

temperature zraka i mora te količine oborina. Promjene klime su polagane, traju stoljedima uz

porast prosječne temperature od 1°C za 1 000 godina. Međutim, u zadnjih 50 godina u Europi je

zabilježen porast temperature od 0,95°C, što je i više nego zabrinjavajudi podatak. Razne

klimatske promjene, zatopljenja, mijenjaju prirodne cikluse. Biljke sve ranije cvatu, plodovi

ranije zriju, ptice ranije grade gnijezda… Ostvare li se predviđanja, rezultati klimatskih promjena

mogli bi biti strašni za biljne i životinjske vrste koje su ved izgubile svoja staništa. Ovaj je

podatak objavio časopis Nature. Logički nastavak tog slijeda je izumiranje raznih biljnih i

životinjskih vrsta. Slikom 3.1. prikazani su različiti utjecaji na klimatske promjene.

Slika 3.1. Prikaz različitih utjecaja na klimatske promjene

3.1. Staklenički plinovi – uzroci globalnog zatopljenja i klimatskih promjena

Ljudski utjecaj se najviše očituje u efektu staklenika. Pri spomenu efekta staklenika misli se na

povedanje srednje temperature na površini Zemlje. Efekt staklenika se odnosi na emisiju plinova

koji zagrijavaju Zemlju, a najvedi proizvođač tih plinova je čovjek i industrija. 99% Zemljine

atmosfere je građeno od dušika i kisika, no ti plinovi ne utječu na reguliranje klime. Klimu na

Zemlji reguliraju plinovi koji se nalaze u tragovima, poznati kao staklenički plinovi. Iako su u

atmosferi u vrlo malim količinama, njihov utjecaj na klimu je vrlo velik. Život na Zemlji se

održava toplinom od Sunca. Dio energije na putu od Sunca do površine Zemlje se, ved na vrhu

atmosfere, reflektira natrag u svemir dok samo dio prolazi kroz atmosferu i dolazi do površine

Zemlje, a dio energije se apsorbira na česticama u atmosferi. Energija, koja dopire do tla,

zagrijava Zemljinu površinu i temperatura na Zemlji raste, te Zemlja sama počinje zračiti

toplinsku energiju natrag u atmosferu. Ta energija ima drukčiju valnu duljinu i dio energije se

apsorbira u atmosferi. Energija se najlakše zadržava u atmosferi na česticama vodene pare,

ugljičnog dioksida, metana i didušikovog oksida, dakle, na stakleničkim plinovima. Kada ove

čestice apsorbiraju energiju, one same počnu titrati i zračiti energiju koja se potom vrada na

površinu Zemlje i dodatno je zagrijava. 30% energije koju zrače pobuđene čestice stakleničkih

plinova vrada se na Zemlju. Dakle, što više stakleničkih plinova ima u atmosferi, oni apsorbiraju

više energije koju bi Zemlja inače gubila i ponovno je vradaju na tlo i tako se toplina zadržava

unutar atmosfere i povedava se temperatura na Zemlji.

Međutim, staklenički plinovi imaju i svoju dobru stranu. Staklenički plinovi održavaju srednju

temperaturu Zemlje na 15°C, da njih nema, na Zemlji bi temperatura bila -18°C pri čemu život

ne bi bio mogud. No povedane količine tih plinova nikako nisu dobre.

Ozon i halokarboni (spojevi koji sadrže ugljik) također utječu na efekt staklenika. Jedan od

najopasnijih spojeva koje proizvodi čovjek su fluorougljici (nalaze se u rashladnim uređajima)

koji direktno uništavaju ozon. Od industrijske revolucije, čovjekove aktivnosti su rezultirale

povedanjem prirodnih stakleničkih plinova, posebno ugljičnog dioksida. Slikom 3.2. ilustrirano je

prikazano nastajanje efekta staklenika.

Slika 3.2. Efekt staklenika

Tablicom 3.1. prikazani su izvori stakleničkih plinova. Od toga najvedi doprinos imaju elektrane

*29.5%+ emisiji ugljičnog dioksida *koji čini 72% CO2 ekvivalent].

Tablica 3.1. Izvori stakleničkih plinova

Izvori stakleničkih plinova Zagađenost [%]

Elektrane 21.3 Industrija 16.8 Prijevoz 14 Poljoprivreda 12.5 Vađenje fosilnih goriva 11.3 Odlaganje otpada 3.4 Domadinstva i ostalo 10.3

Slikom 3.3. prikazana je godišnja emisija stakleničkih plinovima po sektorima djelatnosti te

njihov utjecaj na stvaranje ugljikovog dioksida [CO2], metana [CH4+ i dušikovih oksida *NOx] od

ukupne prisutnosti stakleničkih plinova u atmosferi.

Slika 3.3. Emisija stakleničkih plinova po sektorima djelatnosti

Najzastupljeniji i najjači staklenički plin je vodena para. Plinovi kojih je manje i imaju slabiji

učinak su ugljikov dioksid [C02] i metan [CH4]. Vodena para je uglavnom rezultat isparavanja

hidrosfere i transpiracije biljnog pokrova. Podjela stakleničkih plinova prema njihovom

doprinosu stakleničkog učinka prikazana je tablicom 3.2.

Tablica 3.2. Doprinos plinova stakleničkom učinku.

Plin Formula Doprinos [%]

Vodena para H2O 36 – 72 Ugljikov dioksid CO2 9 – 16 Metan CH4 4 – 9 Ozon O3 3 – 7

Prirodni i umjetni izvori stakleničkih plinova

Freoni nastaju samo ljudskom djelatnošdu, dok svi ostali staklenički plinovi imaju i prirodne i

umjetne izvore. Za vrijeme zadnjeg međuledenog doba ili holocena, koncentracija stakleničkih

plinova je bila uglavnom konstantna, sve do industrijske revolucije, kada je došlo do povedanja

svih stakleničkih plinova. Glavni uzrok za njihovo povedanje su izgaranje fosilnih goriva i

pretjerana sječa šuma.

3.2. Ozonske rupe

U stratosferi (15-50 km) se u fotokemijskim reakcijama dio sunčevog zračenja apsorbira i time

štiti zemlja od intenzivnih UV-zračenja. Za to je potreban ozonski [O3+ zemljin omotač.

Stratosferski ozonski sloj je debeo svega 3,5 mm i zbog temperaturne razlike ne dolazi do

miješanja s prizemnim ozonom. Zbog fotoraspada CFC [kloro-fluorougljičnih+ spojeva poput

freona, koji se ispuštaju u atmosferu, otvaraju se ozonske rupe u omotaču *smanjenje debljine

sloja] i time se pruža slobodniji prolaz kancerogenim UV-zrakama [karcinom kože+.

1979. godine 1.1 milijun km2.

Najveda zabilježena vrijednost ikad: 09.09.2000. – 29.9 milijuna km2.

Slikom 3.4. prikazana je ozonska rupa snimljena iznad Antarktika 2.12.2011. godine. Prikazana

je u Dobson jedinicama (engl. Dobson Unit - DU) koje se koriste za mjeru debljine ozona.

Normalna debljina ozona od 0.3 cm odgovara 300 DU. Iz slike se može primijetiti tankoda

ozonskog sloja iznad Antarktike.

Najveda ozonska rupa – Antarktika (na južnoj polutci): trenutno 25 milijuna km2 [1.12.2011.].

Slika 3.4. Ozonska rupa iznad Antarktike

Slikom 3.5. grafički je prikazano kretanje širine i debljine ozona iznad Antarktike kroz 20 godina.

Prvi graf prikazuje vrijednosti u milijunima km2, dok drugi debljinu u Dobson jedinicama.

Slika 3.5. Ozonska rupa,

širina i debljina

Slikom 3.6. prikazan je odnos debljine ozonskog omotača *O3+ i UV zračenja na području Novog

Zelanda od 1978. - 2002. godine. Iz grafa se može iščitati da se smanjenjem debljine ozonskog

omotača povedava UV zračenje.

Slika 3.6. Odnos oznskog omotača i UV zračenja

3.3. Promjene uočene na globalnoj razini

Najočitije posljedice globalnoga zatopljenja su otapanje ledenjaka, povlačenje snježnoga

pokrova, porast razine mora, zagrijavanje oceana i nestanak određenih vrsta. Posebice je

ugrožen ekosustav polarnih područja, o čemu svjedoči činjenica da se Arktik zagrijava dvostruko

brže od svjetskoga prosjeka. Slikom 3.7. prikazano je nestajanje polarnog leda. Od 1979. godine

do danas otopilo se preko 20% polarne ledene kape Sjevernog pola.

Slika 3.7. Današnji prikaz ledenog pokrova Sjevernog pola

Posljednje je desetljede obilježeno obilnim kišama, poplavama, sušama, požarima, olujnim

vjetrovima te promjenama smjera oceanskih struja. Početak 21. stoljeda obilježen je porastom

srednjih godišnjih temperatura. 90-te su godine bile najtoplije razdoblje 20. stoljeda. Sličan

trend nastavljen je i u narednim godinama. Slikom 3.8. prikazano je predviđeno povedanje

temperature u stupnjevima Celzijevim ( ) od 1960. do 2060. godine. Kako u Europi, tako i u

Hrvatskoj, 2003. je godina bila obilježena toplotnim udarima. Paralelno s time količina oborina

se postupno smanjivala, kako na području Hrvatske, tako i na području Europe. Procjenjuje se

kako de ovom brzinom prosječna dnevna temperatura zraka do 2050. godine porasti za 2,5˚C.

Slika 3.8. Predviđeno povedanje Zemljine temperature kroz 100 godina

Očekuju se i promjene u Golfskoj struji, odnosno njeno slabljenje i konačno nestanak. Poznato

je da Golfska struja održava sjever Europe toplijim i pogodnijim za život. Potpuno topljenje

ledenjaka je izvjesno. Ledenjaci nestaju ako u zimi padne manje snijega nego što ga se otopi

tijekom ljeta. Ledenjaci nestaju diljem svijeta, no znanstvenici su posebno zabrinuti za ledenjake

na Aljasci. U posljednjih 50 godina na Aljasci je nestalo tisude kubičnih metara leda. Iako de

porast temperature na Zemlji utjecati na topljenje leda na polovima i Grenlandu, ne očekuje se

da de to podidi razinu mora. Razinu mora de naglo podidi topljenje ledenjaka na kopnu koji de se

otopiti u vrlo kratkom vremenu. Uslijed porasta razine mora mnogi de mali otoci u oceanima

jednostavno nestati. Potopljene dijelove otoka imamo i danas. U rimsko doba razina mora je

bila niža za oko 1 metar i porastom razine mora mnoge rimske građevine su potopljene (primjer

na Brijunima, na otoku Krku…).

Toplija okolina pogodovat de širenju raznih zaraznih bolesti i time znatno utjecati na javno

zdravlje. Slikom 3.9. prikazan je predviđeni rizik širenja malarije s pretpostavkom da se

temperatura poveda za 2 stupnja Fahrenheita *pretvorba: °C=(x*°F-32)*5/9]. Vidimo da je

Hrvatskoj predviđeni rizik vedi od 2.

Slika 3.8. Predviđeni rizik širenja malarije

3.4. Klimatske promjene u Republici Hrvatskoj

Izvori stakleničkih plinova – RH

Najvedi udio u emisiji plinova u 2004. godini u Republici Hrvatskoj prikazan je tablicom 3.3.

Emisiji stakleničkih plinova najviše doprinose energetika (74,9%), poljoprivreda (12,1%),

industrijska proizvodnja (10,8%) i gospodarenje otpadom (2,2%). U Republici Hrvatskoj emisija

CO2-eq (CO2 – ekvivalent) je 2001. godine bila na razini od približno 6,1 tona po stanovniku, što

je niže nego u svim zemljama EU.

Tablica 3.3. Plinovi i postotak zagađenosti u RH

Zagađivači - plinovi Zagađenost [%]

CO2 [izgaranjem fosilnih goriva(proizvodnja energije i promet), krčenje šuma, spaljivanje+

76.6

CH4 [poljoprivreda] 10.2 N20 [poljoprivreda] 12.5

Globalno zagrijavanje – RH

Tablicom 3.4. prikazan je trend promjene temperature zraka [°C/10 godina] u Hrvatskoj.

Prikazani su trendovi za 108-, 100 -, 75-, 50- i 25-godišnje razdoblje. Usporedimo li posljednji

period od 25 godina i prvi period od 108 godina za grad Osijek, vidimo da se temperaturna

promjena povedala za 10 puta.

Tablica 3.4. Promjene temperature zraka u RH

3.5. Kyoto protokol i Montrealski protokol

Kyoto protokol

Međunarodni sporazum o smanjenu emisije CO2 i ostalih stakleničkih plinova. Nastoji smanjiti

kombiniranu emisiju stakleničkih plinova razvijenih zemalja za otprilike 5 % u odnosu na

vrijednost iz 1990. godine, u razdoblju od 2008. do 2012. godine. Svaka nacija ima zadane

ciljeve, pri čemu se od nacija s najvedom emisijom stakleničkih plinova očekuju i najvede

redukcije. Očekivani troškovi su oko 150 milijardi dolara godišnje, no mogude je očekivati i

znatno više. Slikom 3.9. grafički je prikazano crnim stupcima postignuto stanje pojedinih država

do 2005. godine, dok je sivim stupcima prikazano obedano stanje koje treba biti ostvareno od

2008. do 2012. godine.

Nedostaci i zamjerke:

1. Ciljevi smanjenja emisije CO utemeljeni politički, a ne znanstveno.

2. Ne odnose se na ozonske rupe.

3. Ne odnosi se na zemlje u razvoju.

4. Mala vjerojatnost da de mjere biti efikasne.

EU: dobrovoljno se obvezali na smanjenje emisije CO2 za 25% (u odnosu na 1995.) do 2008.

Problem: SAD sa najvedom emisijom stakleničkih plinova, Kina i Indija nede ispuniti Kyoto

protokol. Za HR: zahtijevano smanjenje -5%!

Slika 3.9. Rezultati Kyoto protokola pojedinih država Montrealski protokol

Montrealski protokol je sporazum koji je donesen 1987. godine u kanadskom gradu Montreal, u

kojem se zemlje potpisnice obvezuju na smanjenje uporabe freona [CFC] za 50%. Montrealski

protokol pooštren je dvjema revizijama, 1990. u Londonu i 1992. u Kopenhagenu, kojima je

zatraženo da se do 2000. iz uporabe potpuno izbace freoni, haloni i drugi halogenirani

ugljikovodici. Do danas je 150 zemalja potpisalo Montrealski protokol, među njima i Hrvatska.

Rezultati provedbi Kyoto i Montreal protokola do 2004. godine prikazani su slikom 3.10. Grafovi

koji prikazuju stakleničke plinove: CO2, CH4 i N2O odnose se na provedbu Kyoto protokola i

vidimo da su ti plinovi i dalje u porastu, dok se grafovi koji prikazuju freone [CFC] odnose na

Montrealski protokol i iz njih možemo vidjeti da freoni više ne ostvaruju porast u atmosferi.

Slika 3.10. Neuspjeh Kyoto i uspjeh Montreal protokola i amandmana

Posljedice daljnjeg razaranja ozonskog omotača bile bi katastrofalne! Čak 19 milijuna ljudi

oboljelo bi od nemelanomskih tumora kože, 1.5 milijuna od melanomskih oblika i

nevjerojatnih 130 milijuna ljudi dobilo bi očnu mrenu.

4. ŠTO MI KAO EKO-ŠKOLA PODUZIMAMO KAKO BI PRIDONIJELI OČUVANJU

KLIME

2008. godine postali smo dio brojne međunarodne obitelji škola koje su dobile status Eko-škole,

a u program smo uključeni dvije godine ranije. 2010. godine obnovili smo status Eko-škole.

Naša škola je dokazala da je u provedbi programa, prema zacrtanim smjernicama otišla “korak

dalje”, produbila i proširila rad na izabranim temama.

U prethodnim poglavljima su predstavljeni čimbenici i uzročnici klimatskih promjena, te njihov

utjecaj na klimu. Iz predstavljenih podataka u ovome projektu, a i vijestima iz različitih vrsta

medija, da se zaključiti da su okoliš i klimatski uvjeti na Zemlji narušeni. Zato je u ovome

poglavlju predstavljeno što mi kao učenici i djelatnici Osnovne škole Dore Pejačevid

poduzimamo, i što smo u mogudnosti (još) poduzeti, kako bismo zaštitili okoliš, a time i

klimatske uvjete na Zemlji.

4.1. Očuvanje vode

Sudjelovali smo u natječaju za Armalov fond očuvanja vode. Prilikom izrade projekta došli smo

do podataka koji slijede dalje u tekstu. Slikom 4.1. prikazana je potrošnja vode u Osnovnoj školi

Dore Pejačevid u Našicama. Može se primijetiti da je 2. mjesec u 2011. godini imao znatno vedu

potrošnju vode zbog puknuda stare i dotrajale cijevi.

Slika 4.1. Potrošnja vode OŠ Dore Pejačevid za 2010. i 2011. godinu

Prosječna mjesečna potrošnja vode za 2010. godinu: 113.33 m3.

Prosječna mjesečna potrošnja vode *za 9 mjeseci+ za 2011. godinu: 112.11 m3.

U školi radi 70 djelatnika, škola ima 45 slavina, 25 kotlida i 14 pisoara. Provjereno je cure li vodokotlidi

u našoj školi tako što je stavljena tinta u vodokotlide. Pojavili su se tragovi boje u WC školjci,

što upuduje da vodokotlidi cure.

Eksperimentalno se utvrdilo koliki su gubici vode ako jedna slavina kaplje kap po kap. U 10

minuta iscuri 50 ml vode. Računski se došlo do rezultata da bi za jedan sat isteklo 300 ml vode,

tj. 7 200 ml u jednom danu. Sukladno tome u jednom mjesecu 216 l, a u jednoj godini 2592 l

vode.

Cijevi u školi su dotrajale i stare. Zbog čestih puknuda cijevi povedana je potrošnja vode,

stoga bi bilo potrebno zamijeniti stare vodovodne cijevi novima, te na taj način smanjiti

potrošnju vode.

Kako još možemo smanjiti potrošnju vode:

pri pranju ruku ne dopustiti da voda stalno teče

ako vodokotlid curi, treba utvrditi i ukloniti uzrok curenja

0

50

100

150

200

250

300

350

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

2011

2010

volu

men

vo

de

u m

3

mjeseci tijekom 2010. i 2011. godine

kod provjere curenja ili kapanja instalacija treba provjeriti i vanjske instalacije, utvrditi i

zapamtiti lokaciju glavnog ventila kojim se zatvara voda u cijeloj školi. Tako de se

uštedjeti stotine litara vode i spriječiti veda šteta ako dođe do puknuda cijevi.

izolirati dovodne cijevi tople vode, time se štedi i energija potrebna za zagrijavanje, a pri

istjecanju je potrebno manje vremena (time i manje vode) da iz slavine počne tedi topla

voda

odmah nazvati komunalno poduzede ako na javnim površinama primijetimo istjecanje

vode na hidrantima, puknutim cjevovodima ili slično

zamijeniti brtve na slavinama iz kojih kaplje

instalirati štedljive vodokotlide koji mogu zalijevati WC školjku s 5 litara umjesto 9 ili 10

litara

4.2. Očuvanje šuma

Naša škola ved 8 godina sakuplja stari papir. Stari papir je vrijedna sirovina koju se može do

sedam puta reciklirati.

Kako je papir osnovno sredstvo rada u školi, pristup njegovoj potrošnji nam je značajan.

Naši učenici matematičari su izračunali sljedede podatke:

Sakupljanjem staroga papira smanjujemo volumen otpada (za jednu tredinu) te tako

rasteredujemo prepuna odlagališta, pridonosimo značajnim uštedama vode i električne

energije u proizvodnji papira, pridonosimo očuvanju šuma i otvaranju novih radnih

mjesta.

1 tona papira = 20 mladih posječenih stabala.

1 tona starog papira spašava 70 000 l vode!

1 tona starog papira uštedi 3 800 kWh električne energije!

Reciklažom 1 tone starog papira smanjuje se emisija štetnih plinova za čak 70%!

Slikom 4.2. grafički je prikazana ukupna količina prikupljenog starog papira po školskim

godinama.

Slika 4.2. Prikupljeni stari papir po školskim godinama

Tablicom 4.1. prikazana je ukupna količina sakupljenog starog papira po školskim godinama.

Tablica 4.1. Ukupna količina sakupljenog starog papira.

Školska godina Ukupno [kg]

2004./05. 54 120

2005./06. 47 435 2006./07. 52 248 2007./08. 61 700 2008./09. 59 470 2009./10. 57 580 2010./11. 56 410 2011./12. 17 200 UKUPNO : 406 163

Iz tablice 4.1. može se iščitati da smo sakupili ukupno 406.163 tone starog papira! Jednostavnim

matematičkim operacijama došli smo do sljededih podataka:

0

10000

20000

30000

40000

50000

60000

70000

2004./05. 2005./06. 2006./07. 2007./08. 2008./09. 2009./10. 2010./11. 2011./12.

kg

školska godina

4.3. Očuvanje ozonskog omotača

Nekoliko smjernica koje treba imati u vidu i kojih se pridržavamo:

1. Kupovati rashladne i klimatizacijske uređaje koji ne sadrže freone *CFC+ (imaju oznaku

„ne ošteduje ozonski omotač“).

2. Redovito kontrolirati rashladne i klimatizacijske uređaje, a neispravne odmah popraviti

kako ne bi došlo do oslobađanje freona iz sustava.

3. Za servisiranje rashladnih i klimatizacijskih uređaja obavezno zvati ovlaštene tvrtke koje

imaju dopuštenje za rad izdano od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i

graditeljstva.

4. Prilikom kupnje sprejeva, lakova, obratiti pažnju da se na proizvodu nalazi znak prikazan

slikom 4.3.

Slika 4.3. Oznaka na proizvodima koji ne sadrže freone

Spasili smo oko 8 123 mladih stabala!

Iz te sirovine proizvedeno je 336 t novog papira!

Uštedjeli smo oko 28 431 m3 vode!

Uštedjeli smo oko 1 543 419 kWh električne energije!

4.4. Recikliranje baterija

Od ove godine naša škola je počela skupljati stare i istrošene baterije.

Sakupljanje iskorištenih i starih baterija posebno demo istaknuti zbog činjenice što svi redovito

mijenjamo baterije. Kako koristimo sve više mobilnih uređaja, broj odbačenih baterija raste iz

godine u godinu. Nažalost, vedina tog otpada završi s ostalim kudnim otpadom na smetlištima

koja nisu predviđena za odlaganje opasnog otpada. Postoje mnoge vrste baterija, jednokratne,

punjive, one s iznimno toksičnim komponentama i one koje su praktički potpuno neutralne, ako

ih se odbaci u prirodu. Važno je znati koje od njih možemo relativno sigurno odbaciti s

komunalnim otpadom, a koje od njih moramo obavezno zbrinuti na pravilan način kao opasni

otpad.

Sve vrste baterija treba odlagati na odgovarajudi način, bilo da se radi o onima iz

mobitela, prijenosnih računala, iz digitalnih kamera i ostalih naprava. Metali iz njih

mogu se ponovo upotrijebiti za proizvodnju drugih baterija čime se smanjuje potreba

za pronalaženjem i kupovinom tih sirovina.

Baterije koje se mogu puniti zelene su u smislu proizvodnje - dulje traju pa ih nije

potrebno često proizvoditi kao ostale baterije - ali s druge strane metali koji su potrebni

za njihovu proizvodnju (kadmij, kobalt i olovo) mogu zaista naštetiti planetu i nama

samima. Kad se takve baterije bace ili odlože u zemlju, spomenuti metali mogu

dospjeti u zrak, površinski sloj tla, podzemne vode i eventualno udi u naš organizam.

Do sad smo ukupno sakupili oko 100 kg različitih vrsta baterija!

Znanstvenici ved neko vrijeme jasno vide da baterije predstavljaju relevantnu opasnost po

okoliš pa se trude pronađi alternativne materijale radi napajanja elektrokemijskih delija.

Baterije koje skupljamo za recikliranje

1. Automobiliski akumulatori sadrže živu pa je njihovo nezbrinjavanje iznimno opasno i

štetno. U razvijenim državama velika vedina ovakvih baterija završi u reciklaži.

Slika 4.4. Automobilski akumulator

2. Nikal-kadmijske baterije su punjive, ali nakon određenog broja ciklusa gube snagu i

moraju se zbrinuti. Kadmij je teški metal i njegovo odlaganje u prirodi je štetno jer

vremenom može dodi do podzemnih voda i zatim u cijeli ekosustav u kojem se

akumulira.

Slika 4.5. Nikal – kadmijske baterije

3. Nikal-metal-hidridne punjive baterije se smatraju ekološkima. No nikal je relativno

štetan metal, a i ove baterije sadrže elektrolit koji može biti štetan u vedim količinama.

Opdenito se smatra da pojedinačne baterije mogu biti odbačene u komunalnom otpadu,

ali ukoliko skupimo vedi broj baterija, potrebno ih je odnijeti na recikliranje. Imaju

oznaku Ni- MH.

Slika 4.6. Nikal – metal – hidridne baterije

4. Litijske jednokratne baterije se koriste u fotoaparatima. Ne sadrže visoko toksične

komponente, ali prije odlaganja bi ih trebalo potpuno isprazniti kako bi se potrošio

metalni litij u njima.

Slika 4.7. Litijska baterija

5. Litij-ionske punjive baterije ne sadrže otrovne tvari pa ne postoji problem odlaganja.

Litij-ionska baterija (Li-Ion) predstavlja vedi korak u evoluciji punjivih baterija, bududi da

kao osnovnu aktivnu tvar koristi litij, jedan od najlakših metala,ova vrsta baterije

odlikuje se vrlo malom masom. Svojom su pojavom svakako donijele revoluciju u

područje malih prijenosnih uređaja (mobitela, PDA računala, bežičnih slušalica,

bluetooth slušalica, MP3 playera, fotoaparata).

Slika 4.8. Litij-ionske baterije laptopa i mobitela

Recikliranje baterija je isplativo ukoliko pogoni dobivaju sortirane baterije ovisno o svom

kemijskom sastavu. Zato je nama bitno ispravno sortirati baterije.

4.5. Biološko promatranje

Lišajevi – pokazatelji zagađenosti zraka

Svake godine prebrojavanjem lišajeva *bioindikatori] pratimo zagađenost zraka. Najznačajnije i

sve više korišteno svojstvo lišajeva je činjenica da se mogu normalno razvijati samo na području

s određenom čistodom zraka, odnosno da u okruženju zagađenim nekim, za čovjeka uglavnom

vrlo štetnim, tvarima ( osobito sumpornim dioksidom), njihove kolonije stagniraju ili propadaju.

Zbog toga u mnogim europskim zemljama oni ved duže vrijeme služe kao prirodni indikatori

zagađenosti zraka.

Eksperiment:

Lišajevi su prebrojani na tri lokacije.

Na svakoj lokaciji analizirano je deset stabala listopadnog drveda.

Određene su vrste lišajeva, čija je zastupljenost prikazana slikom 4.9.

Procijenjena je zagađenost zraka prema Hawksworth tablici.

Slika 4.9. Zastupljenost pojedinih vrsta lišajeva

Rezultat:

Lišajevi kao pokazatelji onečišdenja zraka pokazuju da je zrak u Našicama i njegovoj

okolici srednje do umjereno onečišden.

Kisele kiše

U ovome projektu ved je detaljno objašnjeno u poglavlju 2 kako nastaju kisele kiše i njihov štetni

učinak na okoliš. Dakle, kisela kiša je padalina zagađena sumporovim dioksidom, dušikovim

oksidima i drugim kemijskim spojevima. Kao što svake godine prebrojavanjem lišajeva

utvrđujemo zagađenost zraka, tako i svake godine mjerenjem pH vrijednosti kiša utvrđujemo

njenu kiselost odnosno lužnatost. Pomodu indikatora mjerimo kiselost kiše. Normalna se pH

vrijednost kiše nalazi otprilike oko 5,5, pH vrijednost kisele kiše iznosi u prosjeku od 4 do 4,5. To

otprilike odgovara 40 puta vedoj količini kiseline u odnosu na neopteredenu kišnicu.

Eksperiment:

Prikupljali smo kišnicu od studenog 2010. do do siječnja 2011. godine.

Korišteni indikatori: lakmus papir i metiloranž.

Dobiveni rezultati: pH vrijednost 3.

4.6. Održavanje biološke raznolikosti i kompostiranje biootpada

Dijelom zarađenog novca od sakupljanja starog papira kupili smo 105 sadnica za školski vrt i

time ostvarili načelo održivog razvoja. Zasađeni grmovi apsorbiraju ugljikov dioksid i procesom

fotosinteze stvaraju neophodan kisik. Time zrak postaje čišdi i bogatiji kisikom, te je u njemu

smanjena količina najzastupljenijeg stakleničkog plina, ugljikovog dioksida.

Biljni otpad iz vrta razvrstavamo i stvaramo kompost. Kompost hrani biljke, osigurava

prozračnost tla, zadržava vodu i pogoduje rastu bilja. Kompostiranje biootpada je jedan od

mnogih načina kako se može zalagati za očuvanje okoliša.

4.7. Što još možemo učiniti

Rezultat:

Kiše koje su padale u Našicama za vrijeme tri mjeseca analiziranja nisu bile kisele.

Kompost je vrijedno gnojivo, smanjuje količinu otpada i smanjuje emisiju stakleničkih

plinova!

Svaki čovjek može učini nešto za očuvanje okoliša i smanjenja stakleničkih plinova. Prije svega

treba krenuti od malih stvari u kudanstvu gdje se energijom treba raspolagati racionalno:

Gore navedene smjernice koje možete izvesti u vašem kudanstvu ne stoje vas ništa, a mogu

učiniti puno za očuvanje našeg planeta!

Ukoliko ste voljni i u mogudnosti izdvojiti nešto novaca za borbu protiv naglih klimatskih

promjena uvijek možete:

Gasiti svjetlo u prostorijama u kojima se ne boravi!

Kuhati samo onoliko vode koliko nam treba!

Ugasiti kudanske uređaje koji nisu u upotrebi!

Što manje otvarati hladnjak i nikako ne držati vrata otvorena!

Sušiti odjedu prirodno na zraku, a ne u sušilici!

Prati odjedu i suđe na ekonomičnim programima!

Zimi smanjiti temperaturu u zatvorenim prostorima za 1 stupanj!

Reciklirati plastiku, papir, limenke, odjedu, biootpad! Postoje „eko otoci“

postavljeni po gradovima za razvrstavanje otpada!

Reciklirati elektronički otpad! Nazvati službu za zbrinjavanje

elektroničkog otpada!

Da bi zadržali toplinu u prostoriji, ujutro navudi zastore!

Pješačiti i voziti se biciklom umjesto automobilom što je više mogude!

Koristiti štedne žarulje!

Graditi kude s boljom izolacijom!

Na krov postaviti solarne ploče koje de vam grijati vodu!

Izolirati prozore i vrata i postaviti duple prozore!

Koristiti obnovljive izvore energije (sunčeva energija, snaga vjetra,

geotermalna energija, snaga vode i valova te nuklearna energija)!

5. ZAKLJUČAK

Ovim projektom obrađeno je izravno zagađivanje okoliša i klimatske promjene, te njihov utjecaj

kako na floru i faunu svijeta, tako i na samoga čovjeka. Detaljno su definirane i predstavljene

pojedinačne smjernice za rješavanje problema i očuvanje planete Zemlja. Najvedi onečišdivači

jesu proizvodnja energije, industrija i transport. Zagađivanje je posljedica neravnoteže

proizvodnje i zbrinjavanja otpada.

Prilagodba novim klimatskim uvjetima u bududnosti bi mogla biti vrlo skupa. Klimatske

promjene nede imati jednak utjecaj na sve dijelove svijeta. Siromašniji dijelovi nede biti toliko

fleksibilni i prilagodba de biti duga i teška. Ako sada počnemo, prilagodit demo se s manje

posljedica. Još nije kasno! Zemlja je naš jedini planet na kojem zasad možemo živjeti,

ponašajmo se svi prema njoj s poštovanjem i čuvajmo ju. Nemamo drugi izbor. Čuvajmo ono što

imamo, dok to još imamo.

Što mislite, kako bi se Vaš život mogao promijeniti s klimatskim promjenama!?

Završit demo ovo poglavlje prikladnom izjavom:

Mijenjajmo sebe, a ne klimu!

ZAHVALE

Zahvaljujemo se svim djelatnicima Našicecementa koji rade na našoj zajedničkoj suradnji i koji

su nam omogućili stjecanje novih znanstvenih iskustava. Zahvaljujemo se našim nastavnicama iz

biologije, fizike i tehničke kulture prof. Leopoldini Vitković, prof. Ružici Kruljac i prof.

Gabrijeli Anić na svim savjetima i razumijevanju.

Učenici dodatne nastave fizike,biologije i tehničke kulture

LITERATURA

[1] D. Šljivac, Osnove energetike i ekologije, Energija i okoliš, vol. 4, Osijek, 2010.

[2] Klimatske promjene,

http://www.meteo-info.hr/meteoclanci/klimatske_promjene.php, listopad 2011.

[3] Klimatske promjene – globani problem današnjice,

http://www.drustvenaodgovornost.undp.hr/upload/file/157/78998/FILENAME/KLIM

A_1_.pdf, listopad 2011.

[4] Klimatske promjene, www.vguk.hr/novosti/sur/236-100.ppt, listopad 2011.

[5] Global Warming Siren, http://globalwarmingsiren.com/pictures/polar-ice-caps/,

listopad 2011.

[6] The Science Forum, http://www.thescienceforum.com/environmental-issues/23141-

first-temperature-rises-then-co2.html, studeni 2011.

[7] Wikipedia, Staklenički plinovi,

http://hr.wikipedia.org/wiki/Stakleni%C4%8Dki_plinovi, studeni 2011.

[9] Myriad Editions, The Atlas of Water, http://www.myriadeditions.com/Water,

studeni 2011.

[10] National Aeronautics and Space Administration, Ozone Hole Watch,

http://ozonewatch.gsfc.nasa.gov/, prosinac 2011.

[11] Državni hidrometeorološki zavod RH, Peto nacionalno izvješde Rhprema Okvirnoj

konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), Zagreb, studeni 2009.

dostupno na: http://klima.hr/razno/publikacije/klimatske_promjene.pdf,

prosinac 2011.

[12] Wikipedia, Kyoto Protocol, http://en.wikipedia.org/wiki/Kyoto_Protocol,

prosinac 2011.

[13] Wikipedia, Montrealski protokol, http://hr.wikipedia.org/wiki/Montrealski_protokol,

prosinac 2011.

[14] Zaštita ozonskog omotača i klimatske promjene,

http://www.mzopu.hr/doc/publikacije/Zastita_ozonskog_omotaca_i_klimatske_prom

ene.pdf, prosinac 2011.

[15]

Elektronički otpad, http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/pavelic/zbrinjavanje-

recikliranje-bat.html, prosinac 2011.

[16] Osnovna škola Dore Pejačevid Našice, Eko-škola,

http://os-dpejacevic-na.skole.hr/projekti, prosinac 2011.