Finansiranje ekonomskog razvoja muslimanskih zemalja

Prof. dr. sc. Jusuf Kumali

Ekonomski poloaj muslimanskih zemalja

Ekonomske analize potvruju da su muslimanske zemlje jako nerazvijene, te da je njihov ekonomski poloaj jako lo.

Optereene su brojnim problemima, a najvei je problem ekstremno siramatvo koje se manifestira u nemogunosti zadovoljenja osnovnih ljudskih potreba (hrane, vode za pie, zdravstvene usluge i sl.).

Isto tako, ove zemlje suoene su sa usporenim ekonomskim razvojem, te brojnim drugim prateim socijalnim, politikim i ekonomskim problemima.

Iznalaenje odgovarajue strategije vlastitog razvoja, te osiguranje uvjeta za njenu realizaciju, predstavlja temeljni zadatak koji se postavlja pred vlade veine ovih zemalja.

Krucijalni problem je finansiranje privrednog razvoja ovih zemalja.

Ove zemlje su optereene ogromnim starim dugovima, uz veoma skromnu, odnosno nedovoljnu vlastitu akumulaciju, pa vlade ovih zemalja pokuavaju osigurati rast i razvoj u ovim zemljama.*

Uzroci dunike krizeDunika kriza je zapoela sa velikom naftnom krizom sedemdesetih godina XX stoljea, odnosno enormnim poveanjem cijena nafte, koje su do tada bile apsolutno i relativno niske.

Treba istai da je proizvodnja nafte bila u rukama velikih kompanija (SAD-a, Holandije i Velike Britanije) gotovo od 1870. godine do Prvog svjetskog rata.

Na kraju Drugog svjetskog rata sedam najveih kompanija posjedovalo je 92% stranih naftnih resursa nesocijalistikih zemalja i kontroliralo 88% proizvodnje sirove nafte.

Krajem II svjetskog rata (1944.) centar proizvodnje nafte poeo se pomjerati iz zone Kariba prema Persijskom zalivu.

Geoloki sastav arapskog tla inio je naftu izuzetno pogodnom za eksploataciju, to je naftnim kompanijama osiguravalo ogroman profit, te dolazi do osnivanja nezavisnih kompanija u SAD-u, Franciskoj, Italiji, paniji, Njemakoj i Belgiji.

Oslobaanjem od kolonijalizma velikih sila ove zemlje vre nacionalizaciju naftnih izvora, otkazuju gostoprimstvo, ili nastoje uspostaviti kontrolu nad poslovanjem naftnih kompanija.

*

Uzroci dunike krize- nastavak -

Pojavom novih ponuaa nafte na svjetskom tritu dolazi do pada cijene nafte.

To je period od 1050. 1970. godine sa obiljem jeftine energije, ubrzanim privrednim razvojem, ali i rastom zavisnosti od nafte razvijenih zemalja.

Septembra 1960. godine na sastanku u Bagdadu, Saudijska Arabija, Venecuela, Iran, Irak, i Kuvajt osnivaju OPEC Organizaciju zemalja proizvoaa i izvoznica nafte.

Od 1949. do 1970. godine cijena sirove nafte sa Srednjeg istoka kretala se u prosjeku oko 1,9 US$ za barel (1 bbl = 159 litara).

Privreda SAD-a 1969. godine ula je u fazu ozbiljne recesije, dolazi do pada kamatnih stopa, dolazi do izvoza US$ u Evropu i druge regije (preko 20 milijardi US$), nezaposlenost i inflacija su nezadrivo rasli, a budetski devicit SAD-a je vrtoglavo rastao (1970. iznosio je 11,9 milijardi, a u 1971. se udvostruio)._____________________________________________________________________ Prema englaskom OPEC OIL Producing and Exporting Countries. Njega danas ini 11 zemalja izvoznica nafte (pored gore pomenutih) koje su osnivai, Katar (1961), Indonezija (1962), Libija (1962), UAE (1967), Alir (1969) i Nigerija (1971).*

Uzroci dunike krize- nastavak -

Avgusta 1971. godine SAD objavljuje odluku o ukidanju konvertibilnosti dolara u zlatu i time su uniteni temelji finansijskog sistema iz Bretton Woods-a.

Nakon dvije devalvacije dolara njegova vrijednost u odnosu na njemaku marku pada za daljnih 40% u 1973. godini.

Ozdravljenje US$ inilo je enormno poveanje cijene nafte.

Trine zakonitosti poele su djelovati sa visokim rastom cijena smeeg zlata dolo je i do visokog rasta potranje za zelenom valutom, a to je znailo spas US$.

Kako bi odrali realan nivo cijena u odnosu na promjene vrijednosti amerikog dolara, OPEC prihvata sistem njihovog odreivanja putem paritetnih indeksa.

Kriza nafte otvara se prvim naftnim okom iz oktobra 1973. godine, jer OPEC podie cijene za tada zastraujuih 70% (sa 3,01 na 5,11 US$/bbl).

Svjetska privreda ulazi u novu fazu svog razvoja razvoj u uvjetima skupe energije.

Razvijene zemlje i dalje se brane padom vrijednosti dolara, a OPEC odgovara daljim podizanjem cijena nafte.*

Uzroci dunike krize- nastavak -

Cijene nafte rastu, da bi sa novim naftnim udarom u 1981/82. godinu eskalirale na 32 do 34 dolara po bbl.

Posljedice naftne krize bile su razorne za tadanju svjetsku privredu, a jedini dobitnici su:

zemlje izvoznice crnog zlata,multinacionalne naftne kompanije izapadni bankari.

Prihodi od prodaje nafte arapskih zemalja i multinacionalnih kompanija slijevali su se prema zapadnim, uglavnom amerikim, evropskim i posebno britanskim bankama.

Razvijene kao i zemlje u razvoju, na razliite naine prilagoavaju se promjenama i udarima cijene nafte. ____________________________________________________________ Galbraith je pisao: Moderna kapitalistika privreda moe podnijeti inflaciju, moe podnijeti i recesiju, a istovremeno moe podnijeti oboje, bez obzira to e porasti nezaposlenost.

*

Uzroci dunike krize- nastavak -

Svako poveanje cijena nafte bivalo bi neutralizirano poveanje cijena industrijskih potronih dobara, investicione opreme i tehnologije.

To je bilo praeno obaranjem cijena poljoprivrednih proizvoda i sirovina koje su dolazile iz zemalja u razvoju.

Problemi nerazvijenih, koji svoj razvoj temelje na uvoznoj energiji, tehnologiji i industrijskim potronim i investcionim proizvodima, te izvozu poljoprivrednih proizvoda i sirovina, bivaju viestruko umnoeni.

U takvom ambijentu, nerazvijene zemlje, ostvaruju sve manje zarade u izvozu, osjeaju hroninu glad za stranim kapitalom.

Time poinje proces tzv. reciklae petrodolara kojim su se dolari zaraeni prodajom nafte, i deponirani u zapadnim bankama, u vidu skupih kredita, poeli usmjeravati ka zemljama u razvoju.

Nerazvijeni, sve vie uvoze skupu naftu, industrijske proizvode, ali i hranu, te im se vanjski dug nekontrolisano uveava, koji e kasnije kuliminirati opasnom krizom dugova.

*

Efekti kamata i eskalacija dunike krizeSredstva od izvoza nafte koja su deponirana u evropskim i amerikim bankama OPEC nastoji sauvati u likvidnom obliku.

Kamata na ta ogromna deponirana sredstva mogla se zaraditi jedino njihovom cirkulacijom.

Kratkoroni depoziti, uglavnom se plasiraju u obliku kratkoronih zajmova, ime banke svjesno preuzimaju rizik rone neusklaenosti i time destabilizuju ukupan svjetski finansijski sistem.

Preusmjeravanje meunarodnog finansiranja sa javnih na privatne bankarske izvore imalo je posljedicu zaotravanje uvjeta kreditiranja, poveanje kamatnih stopa, skraenje grace perioda i rokova otplate.

Ova kreditna sredstva su uglavnom koritena za pokrie deficita platne bilanse, ime su gubila svoju osnovnu razvojnu namjenu.

Dio sredstava usmjeren u dugorone razvojne projekte s vremenom bi postao prevelik teret kako za sam projekt, tako i za zemlju dunika, jer takvi projekti nisu mogli servisrati nepovoljno srednjorono zaduenje.

Posuivanje kapitala iz komercijalnih izvora imalo je posljedicu stroije ocjene kreditnog boniteta zemalja dunika, a to je doprinijelo rastu kreditnog rizika i sve teeg dolaska razvojnih do kredita.

*

Efekti kamata i eskalacija dunike krize- nastavak -Od 1960. do 1975. godine samo teret kamata za dugove zemalja u razvoju poveao se godinje sa 2,6 na 26 milijardi dolara.

Kamatne stope na londonskom euro-dolarskom trita porasle su sa prosjenih 7% poetkom 1978. na gotovo 20% poetkom 1980. godine.

Henry Wallich (guvernar amerikog Sistema federalnih rezervi FED-a) je izjavio 1985. godine da e u takvim uvjetima zemlje u razvoju uzimati upravo onoliko novih zajmova koliko e biti potrebno za plaanje kamata.

Prema podacima Svjetske banke, u periodu izmeu 1980. i 1986. skupina od 109 zemalja dunika platila je kreditorima samo na ime kamata na svoj ino dug ukupno 326 milijardi dolara, a na ime glavnice 332 milijarde dolara, a jo su imale 882 milijarde dolara duga.

Uzroci naglog poveanja tereta dugova su posljedica porasta kamatnih stopa na meunarodnom finansijskom tritu, sa jedne strane, i gomilanje zaduenja, s druge strane.*

Efekti kamata i eskalacija dunike krize- nastavak -

Zaotravanje krize dugova imalo je posljedicu blokade usmjeravanja inozemne javne pomoi u razvojne projekte nerazvijenih, jer su ova sredstva koritena za saniranje problema nelikvidnosti zemalja dunica.

Otplate zajmova i kamata zemalja Treeg svijeta u 1985. godini bile su za 30 milijardi dolara vee od zajmova koje su one primile te godine.

Teoretiari islamske ekonomije prepoznaju ovaj problem i ukazuju kako na njegove uzroke, tako i na brojne ekonomske, politike, pa i ideoloke implikacije.

Madudi opisuje kamatu kao najvaniji instrument eksploatacije u meunarodnim odnosima.

Thirriwall ukazuje na negativne implikacije velikog zaduivanja u sadanjosti, istui da to moe prouzrokovati odliv resursa u budunosti ukoliko novi priliv kapitala bude nedovoljan za plaanje servisiranja dugova.

Chapra kritizira praksu zaduivanja muslimanskih zemalja koje su zanemarile konvencionalnu mudrost po kojoj se zajmovima moe pribjegavati prvenstveno radi finansiranja kapitalnih izdataka, a ne tekuih trokova, i dalje postavlja pitanje: Je li onda pravedno i moralno opravdano da sadanja generacija prenosi teret svojih sadanjih neproduktivnih trokova na budue generacije. *

Kriza dugova muslimanskih zemalja*LDMCs - Grupa najmanje razvijenih zemalja lanica IDB-a (Last Development Member Countries), u ovu grupu ukljuene su 23 zemlje: Afganistan, Baglade, Benin, Burkina Faso, ad, Komori, Dibuti, Zambija, Gvineja, Gvineja Bisao, Maldivi, Mali, Mauritanija, Mozambik, Niger, Senegal, Sijera Leone, Somalija, Sudan, Togo, Uganda, Jemen i Palestina. Ove zemlje imale su ino dug u 1999. godini 689,2 milijarde US$.

Kriza dugova muslimanskih zemalja- nastavak -*Struktura duga zemalja lanica IDB-a u 1999. godini ukazuje da se 36,0% odnosilo na bankarske zajmove, 31,5% na multilateralna potraivanja i zvanine bilateralne zajmove, te 25,4% na ukupne trgovake kredite, a ostatak od 7,1% odnosio se na vrijednosne papire emitirane u inozemstvo.

Blizu 60% duga predstavljaju kreditne obaveze prema bankama i finansijskim institucijama.

Kriza dugova muslimanskih zemalja- nastavak -*Odnos eksternog zaduenja i GDP-a kod zemalja lanica IDB-a ima tendenciju pada sa 54,5% u 1998. na 52% u 1999., odnosno na 46,6% po projekciji za 2000. godinu.

Kod grupe LDMCs zemalja ovaj odnos znatno je nepovoljniji i iznosi 74,2% u 1998. i 1999. godini, sa tendencijom projektiranog poboljanja na nivou od 72,8%.

Izvori finansiranja

Teoretiari islamske ekonomije su svjesni posljedica dalje eskalacije krize dugova muslimanskih zemalja, te trae nove izvore, modele i instrumente finansiranja.

Teret dugova i visoke kamate ugroavaju ekonomski i ukupni drutveni razvoj nerazvijenih zemalja.

Dugovi narazvijenih zemalja su samo sredstvo za uspostavu stvarne gospodarske kontrole nad suvremenim dravama u cjelini.

Islamski pristup izvorima finansiranja ekonomskog razvoja razlikuje se od klasinog ili konvencionalnog.

FILTER prihvatljivosti nalazi se u moralnosti i etikom kodeksu ERIJATA.

U skladu s tim su i nastojanja da se valoriziraju postojei izvori finansiranja, prepoznaju oni koji su prihvatljivi, te koncipiraju novi koji e potpunije doprinijeti aktualnom ekonomskom razvoju.*

Interni izvori finansiranjaInterni izvori finansiranja razvoja u islamu predstavljaju: tednja, zekat, porezi, kao i drugi izvori (naknada od koncesija, profit javnih preduzea, unutarnji javni dug, administrativne takse, finansiranje javnih projekata na bazi uea, dobrovoljni prilozi i donacije).

TEDNJA predstavlja najznaajniji interni izvor finansiranja koji potie od privatnog sektora.

Sa aspekta islamske ekonomije definira se kao dohodak umanjen za potronju i troenje na Allahovom putu.

tednja stanovnitva takoer predstavlja vaan resurs islamskih banaka i jednu od glavnih pogonskih snaga ukupnog ekonomskog rasta.

Kod konvencionalnog pristupa ona je u funkciji visine dohotka, kamatne stope i sklonosti stanovnitva tednji.

Islam ne odobrava povlaenje tednje kao dijela neijeg bogatstva iz opticaja, ve nalae da tednja bude usmjerena u zakonite kanale cirkulacije, tj. ekonomske novane tokove.*

Pri donoenju odluke o opredeljenju za institucionalnu ili vaninstitucionalnu tednju vanu ulogu ima element povjerenja graana u domai finansijski sistem.

Zapadni ekonomisti, kada raspravljaju o islamskom ekonomskom sistemu, esto ukazuju na negativan efekat beskamatnog (interest-free) modela na tednju stanovnitva i investiranja, jer, po njima je krucijalni znaaj kamate na obim tednje.

Kada je u pitanju tednja, Kejnz potvruje ranije teze Seja (J. B. Sayu), Maltusa (Mathusa) i J. A. Hobsona po kojima je uzrok ekonomskih kriza prevelika ili prekomjerna tednja tednja koja dovodi do manjka kupovne moi, odnosno potronje.

Kejnz, ustvari, vei znaaj pridaje utjecaju visine tekueg dohotka nego kamatne stope na nivo tednje stanovnitva.

Dakle, ostaje znaajan obrnut odnos izmeu potronje i kamate, ta ovisnost sklonosti tednji iz tekueg dohotka o (dugoronoj) kamatnoj stopi bio je analitiki, ako ne i osnovni, razlog to je Kejnz itavog ivota vjerovao da niske kamatne stope efikasno potiu ekonomsku aktivnost.

Kritiari islamskog ekonomskog pristupa isticali su i negativan efekt zekata koji se, u vidu poreza, plaa na tednju, a istiu pozitivne efekte islamskog koncepta vrijednosti na ukupnu tednju stanovnitva.*

Za navedene tvrdnje, istiu slijedee:

umjerenost kao karakteristiku islamskog sistema ivljenja;

potroaka korpa muslimana koja je manja od potroake korpe zapadnog ovjeka;

odvraanje ovjeka od potronje koje bi ga moglo odvesti u siromatvo;

zahtijev za racionalnim troenjem, odnosno koritenjem raspoloivih resursa;

pozitivan efekat zekata na tednju, jer s obzirom na to da zekat predstavlja umanjenje dijela tednje, ljudi e nastojati vie utedjeti kako bi lake izmirili tu svoju obavezu.

Loi rezultati ostvarenog nivoa tednje u muslimanskim zemljama ne mogu se pripisati prezentiranom islamskom pristupu, ve, prije svega, njihovoj looj ukupnoj ekonomskoj situaciji, te poslovnoj i bankarskoj praksi muslimanskih zemalja gdje dominira konvencionalan pristup.*

Z E K A T

Osnovni cilj javnog sektora u islamskom sistemu je da osigura blagostanje ljudi, to predstavlja i osnovni cilj ekonomskog razvoja islama.

Zekat predstavlja prvi i najpoznatiji prihod javnog sektora u islamskom sistemu i ima naglaenu duhovnu (religioznu) i socijalnu funkciju.

Duhovnu, kojom vjernici iste imetke svoje, a socijalnu u smanjivanju jaza izmeu bogatih i siromanih.

Cilj mu je iskorjenjivanje siromatva i zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba.

U ranim islamskim dravama, u vrijeme vladavine Boijeg poslanika, s.a.v.s., i etvorice pravovjernih halifa i njihovih sljedbenika, zekat je predstavljao glavni javni prihod.

Mada kasnije gubi taj znaaj, ipak, zekat i danas predstavlja jedan od znaajnijih elemenata fiskalnog sistema nekih muslimanskih zemalja.

Zekat u osnovi predstavlja porez na imovinu koje je svaki imuan (porezni obveznik) stanovnik drave musliman obavezan plaati.*

Z E K A T- nastavak -Bogati koji pomau sirotinju, praktino pomau sebi jer e o svom bogastvu biti pitani na Sudnjem danu.

Oni time snae svoju vjeru (iman) i izvravaju Boju zapovjed, a obaveza plaanja zekata je strogo propisana.

Nain obrauna, prikupljanja i raspodjele zekata definiran je Bojom objavom, to je umnogome olakalo njegovu kasniju praktinu primjenu.

Meutim, jo nije pronaen i primjenjen efikasan mehanizam njegovog prikupljanja.

Valja istai, da sa aspekta islamske ekonomske teorije realan prihod bogatih ne raste samo s ciljem njihove line potronje, ve i u korist potronje njihovih siromanih susjeda.

Zekat se prikuplja po stopi od 2,5% od vrijednosti materijalnih dobara i bogatstva, po stopi od 10 do 20% od poljoprivrede i po razliitoj stopi od stoke kojom ovjek raspolae. ___________________________________________________________________ pod materijalnim dobrima i bogatsvom danas se smatra: zlato, drago kamenje, srebro, gotovina u banci i van nje, primljeni zajmovi, sredstva investirana u obveznice i dionice, ukljuujui i dividendu, uplaene premije osiguranja, finansijska i naturalna sredstva investirana u biznis, zalihe u trgovini, ulozi u zajednikim firmama, i dr.*

Z E K A T- nastavak -

Upravljanje aktivnostima prikupljanja i raspolaganja zekata razliito je organizirano u pojedinim muslimanskim zemljama, ali je u veini to zakonom regulisano (Egipat, Kuvajt, S. Arabija, Pakistan, Jordanu itd).

Prihodi od zekata vode se na posebnim raunima (pa i u okviru dravnog budeta) kako s ciljem osiguranja njihove raspodjele za namjene koje su erijatom propisane, tako i zbog zatite od prekomjernih trokova njegove administracije.

Korisnici sredstava zekata u Kuranu su eksciplitno navedeni, a to je:

Siromasima (fukara) ija je vrijednost imovine odreena nisabom;Ugroenim (mesakin) ovu grupu ini sirotinja, ali njeni pripadnici ne prose;Naknada slubenicima koji prikupljaju, upravljaju, uvaju, raspodjeljuju, distribuiraju i vode raunovodstvo zekata (amilin);Onima ija srca treba izmiriti (muellefetul-kulub) za nove vjernike islama;Robovima i zarobljenicima (al-rikab) s ciljem njihovog oslobaanja;Dunicima i prezaduenim (al-garmin), koji nemogu vratiti dugove;Onima koji su na Allahovom putu (fi-sebilil-allah) studenti, borci, vojska i sl.;Putnicima namjernicima (ibnus-sebil koji putuju zbog visokih trokova;

*

P O R E Z IZekat je apsolutno nedovoljan da pokrije osnovne dravne rashode, a i njegova namjena je strogo propisana, tako da se ne moe koristiti za finansiranje dravnog budeta.

Osnova teorijske rasprave ogledala se u stavovima pojedinih islamskih pravnika da Kuran ne dozvoljava druge dabine osim zekata, dok su drugi imali suprotno miljenje.

Danas preovladava miljenje da drava (siromane i bogate) ima pravo na ubiranje poreza i carina, te da isti imaju vanu ulogu u svim muslimanskim zemljama.

Poreznom politikom zemlje mogu uticati na:

reduciranje nepotrebne potronje;relokaciju investicionih resursa prema djelatnostima u kojima se mogu ostvariti vei razvojni efekti;promjene ekonomskog okruenja s ciljem stimuliranja tednje, razvoja, trita, racionalnijeg koritenja resursa i podrke stvaranju privatnog kapitala;osiguranju izvora za finansiranje dravnih projekata;stabilizacija ekonomskih situacija i reduciranje agregatne tranje;smanjenje socijalnih nejednakosti.*

Eksterni izvori finansiranja

Inozemna pomo i podrka u vidu razliitih oblika kredita i donacija, teDirektna u indirektna strana ulaganja.

Svaki od ovih oblika nosi sobom rizik politikog i ekonomskog uslovljavanja i utjecaja, na to su muslimanske zemlje posebno osjetljive.

Inozemnu pomo transferiraju zemlje u vidu:

pomoi u relaciji projekata koja se koristi za pokrie trokova opreme kod razliitih projekata;pomo u robi kao uvoz sirovina i repromaterijala ili gotovih proizvda za zadovoljenje esencijalnih potreba stanovnitva;tehnika pomo koja obuhvata ekspertske i savjetodavne usluge;drugi vidovi pomoi za vanredne stuacije (ratovi, poplave, sue, poari, epidemije i sl.).

Teoretiari islamske ekonomije smatraju da se ino pomo esto koristi za promociju drutveno ekonomskih i ideolokih sistema zemalja donatora, a veina je miljenja da je ona nedovoljna i da se dijeli neravnomjerno.

Inozemna podrka predstavlja razliite oblike zajmova ili kredita datih pod odreenim uslovima uz trokove i sa obavezom vraanja.*

Islamski pristup zaduivanjuBoiji Poslanik, s.a.v.s., nije podravao nepotrebno pozajmljivanje i zajmove koji se nisu namjeravali vraati.

Jednom se on molio: Traim od Boga da me zatiti od nevjerovanja (kufira) i dugova.

Neko je upitao; O Boiji Poslanie, zar je dug ravan nevjerovanju? Boji Poslanik je odgovorio: Jeste.

Boji Poslanik, s.a.v.s., takoer je rekao: Ko god posuuje sa namjerom da vrati svoj dug, Bog e mu pomoi da taj dug vrati, ali ko posuuje bez namjere da to vrati, Bog nee blagosloviti taj novac.

U kontekstu naih razmatranja postavlja se logino pitanje ukoliko je kamata zabranjena u islamu kako se muslimanske zemlje mogu zaduivati na kamatnoj osnovi.

Odgovor je na ovo pitanje sadran u ajetima iz Kurana koji se odnose na sasvim odreene stvari ije je koritenje striktno zabranjeno, meutim, u krajnoj nudi one se ipak mogu koristiti.

Navedeni princip primjenjuje se po analogiji i na kamatu, kamata se plaa kada postoji krajnja nuda za sredstvima, a druga alternativa nije mogua, pod uvjetom da se zajamu pribjegava samo u onoj mjeri koja je neophodna.*

Islamski pristup zaduivanju- nastavak -Yusuf al-Qardawi navodi da ovjek moe posuditi novac sa kamatom samo u sluaju kada je na to prinuen prijekom ivotnom potrebom, jer u tom sluaju grijeh pada na zajmodavca, ali ne i na zajmoprimca.

Citirani autor istie da, pritom, moraju biti zadovoljeni odreeni uvjeti:

To mora biti realna, ivotna potreba bez ijeg bi zadovoljenja ivot ovjeka bio neposredno ugroen (hrana, odjea, ljekovi).Ovaj ustupak ogranien je tano odreenim potrebnim iznosom. Ako je, npr. 100 KM dovoljno za zadovoljenje navedene potrebe, haram je uzeti u zajam 101 KM.Zajmodavac mora nastaviti traiti nain da se spasi iz te nevolje (da to prije vrati dug), a njegov brat musliman trebao bi mu pomoi u tome. Ako ne pronae drugi nain, on moe uzeti u zajam novac sa kamatom i nadati se oprostu od Allaha, ali ne sa namjerom da mu to donese uitak da prekorai navedena ogranienja.On mora nastaviti sa prezirom gledati na taj svoj postupak i iskreno aliti to je uinio, sve dok mu Allah spas ne podari.

Navedeno miljenje zasniva se na navedenim ajetima iz Kurana koji se odnose na zabranu precizno odreenih stvari, ali ije je koritenje, u krajnjoj nudi, ipak, dozvoljeno. *

Direktna strana ulaganjaDirektna strana ulaganja (FDI Foreign Direct Investiment) predstavljaju dotok kapitala na poslovnoj osnovi, a zasnivaju se na motivima profita stranih investitora.

Prema podacima Svjetske banke, svjetski nivo FDI-a u 1990. godini iznosio je blizu 200 milijardi US$, da bi u 2000. godini dostigao ak 1.168 milijardi US$.

U strukturi FDI i dalje je visoko uee razvijenih zemalja (u 1990. godini 88%, u 1998. godini 72,4%, a u 2000. godini 86%.).

Islamske zemlje trebaju stvarati ambijent za strane investicije, i to:

uspostavu stabilnog ekonomskog okruenja pogodnog za rast kako inozemnih tako i domaih kompanija;politika i ukupna stabilnost kao pretpostavka mogunosti osiguranja investicija od nekomercijalnih rizika;stvaranje konkurentne okoline;unapreenje i razvoj ljudskog faktora;puna pravna sigurnost i zatita inozemnih investicija;spreavanje i sankcioniranje razliitih oblika korupcije i diskriminacije;izbjegavanje dvostrukog oporezivanja;stvaranje i protok informacija o mogunostima investiranja, i dr.*

Indirektna strana ulaganjaOva vrsta mobilizacije eksternih izvora sredstava podrazumjeva:

Ulaganja na berzama ili tritima vrijednosnih papira s ciljem kupovine vlasnikih prava ili dionica postojeih kompanija:Kupovina obveznica sa razliitim rokovima dospijea koja podrazumjeva kupovinu investicionih obveznica zasnovanih na ueu u profitu iz aktivnosti kao to su proizvodnja, trgovina ili infrastruktura;Ulaganja u grupu investicionih obveznica s ciljem diverzifikacije rizika i drugi oblici investiranja.

Ostali eksterni izvori finansiranja su:

Svjetska banka (World Bank WB);Meunarodni monetarni fond (International Monetary Fund IMF);Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD);Afrika banka za razvoj (African Development Bank AfDB);Arapska banka za ekonomski razvoj u Africi;Meunarodni fond za razvoj poljoprivrede (International Fund for Agricultural Development IFAD);UN program za razvoj (United Nations Development Programme UNDP);Abu Dabi fond za razvoj (ABU Dhabi Fund for Development); i dr.

*

Hvala na panji!*