Don Frane Buli

NA dan sv. Frane Asikoga 1846. g. u Vrainjicu, koji je danas poznat ba po ovome datumu, rodio se Ivanu Buliu i Kati Grubi sin, kojemu nadjenue ime Frane. Kata Grubi, se-stra moga djeda po majci, bila od siromane kue, ali njezina maj-ka Manda bijae kao djevojka ena svojih posebnih nazora. Premda bogata roda perac iz Solina udala se za pukoga siromaha Gru-bia kraj svega toga, to su kuali tu udaju omesti bogati, u ono doba, perci. Ovu jainu duha batinio je i njezin unuk Frane. Kao seljako dijete otvorene pameti odreen bijae za sveenika. U ono doba postojalo je u Priku kod Omia sjemenite, gdje su se odgajali sveeniki kandidati, koji e po selima vriti pastirsku slubu. Kratak bijae kurs nauka u tome sjemenitu, ta dolazili tamo i odrasli mladii pa nauivi samo bitne i najpotrebnije stvari odlazili u ivot ne s velikim znanjem, ali zato s velikom ljubavlju i pobonou, radi ega ih i danas narod po Dalmaciji spominje. I don Frane u knjizi njegovoj i mojoj Stopama hrvat-skih vladara sa harnou se spominje svojih uitelja:

Nisu bili ondanji njegovi uitelji ljudi velikoga znanja, ali su bili lju-di velikoga srca i velike ljubavi za mlade. Ne imasmo nikakvih naunih sred-stava ni pomagala ni za kakvi predmet; za zemljopis ni telurija ni atlasa. Mali je Frane bio tada sitan stasom sve do sedmoga razreda gimnazije. Sjea se don Frane, kako je za posjeta kolskog nadzornika iz Trsta Korena pri ispiti-vanju, kako se vrti sunce, mjesec, zemlja, mali Frane s cilindrom ICorenovim na stolu, njegovom burmuticom i valjkastim posipaem zorno pokazivao to kre-tanje na zadovoljstvo inspektora, a na veselje svojih drugova. Sjea se on, ka-ko je don Josip Bezi (ravnatelj zavoda) donio s puta godine 1856. Perthesov geografski atlas, koji malome Frani otac kupio, te kako su se oko njega okup-ljali sauenici, da vide ovo udovite, osobito kartu zvijea nebeskoga a taj atlas don Frane uva jo i dandanas u svojoj biblioteci. Don Frane bi se sakri-vao pred ostalim drugovima u spilju Babljau te ondje bubao napamet talijan-sku gramatiku zaklopivi oi, da se bolje sabere. Sjea se don Frane, kako bi pri svakom posjetu koga odlinika u zavodu u Priku on morao usred razreda deklamirati ili II Natale (Boi) ili Cinque maggio (Peti svibnja) Manzo-nijev u spomen smrti Napoleona I., te kako bi ponosno, emfatino, lamatajui, gestikulirajui rukama deklamirao ovaj lijepi svretak Manzonijeve himne;

Bella, imortal, benefica Vjero krasna, blaga, besmrtna Fede ai trionfi averzza. Na pobjede vina toli, Scrivi ancor questa, rallegrati, Pamti i tu, uzveseli se, Che piu superba altezza Via visost jer tu doli Al disonor del Golgota Golgotinu ruglu nije se Giammai non si chino Poklonila nikad jo.

% (Prijevod Preradoviev).

IVOT Godite XV. god. 1934. br. 9. 17

386 DON FRANE BUL1C

Sjea se don Frane, kako bi malii uenici za dan posta pred sv. Petrom i Pavlom mlijeem lovili jegulje u bliem potoiu itd.

I zavrio je don Frane svoje uspomene ovako: S Bogom, Priko, s Bogom lijepa moja crkvice, u koju sam svaki dan, ne jedamput, kroz osam godina polazio na molitvu, s Bogom, Babljao i moja samotna spiljo, u kojoj sam kojeta nauio; s Bogom sve uspomene mojih mlaanih dana!

Ovako je toplo, mladenakim osjeajem pisao pok. mons. Buli prekoraivi osamdesetu godinu ivota. Osam godina bo-ravka u priprostom zavodu u Priku utisnulo je njemu u srce jak peat odanosti prema vjeri, ljubavi prema starjeinama i volje za nauk. Eto, to mogu uiniti uitelji i manjega znanja, ali iroka srca! Osamdesetgodinji starac osjea prema svojim odgojiteljima djetinjsku odanost. Vremena su onda bila takova, i veliku harnost dugujemo onim nepoznatim, ali velikim ljudima, koji nam odgo-jie: Pavlinovia, Bulia, Pulia, Buzolia, karicu, Marelia, Danila i druge dine sveenike.

Oni su nam dokazom, ta moe sposoban i dobar odgojitelj, a don Frane je svojim odgojiteljima podigao u ono par rijei spo-menik a e r e p e r e n n i u s . U Priku je niknula klica linosti don Franine i cijeloga mu kasnijeg djelovanja.

Sreom iza etvrte godine pree Buli u dravnu gimnaziju u Split, gdje mu je bio profesorom enoin Prijan Lovro (Mahni), a zavrivi gimnazijalne nauke uio je bogoslovne u Zadru. On-danji bogoslovni profesori bili su na visini svoga nastavnikog zvanja. Dosta je spomenuti glasovitog prevodioca Sv. Pisma Ivana Beria, koji je izdao nekoliko glagoljakih knjiga. Godine 1869. ode u Be i prve godine ui kod Mikloia slavistiku. No doskora se posveti potpuno klasinim jezicima i arheologiji na poziv prof, Conze-a, koji se upravo povratio s puta po Istoku, a navratio se i u Solin i Vranjic, odakle je donio Buliu pozdrave od upnika. Kad se Buli nekao napustiti Mikloia, Conze ree: Pustite to meni, ja u Vas ispriati kod kolege Mikloia. Slavi-sta e se lako nai, a za Solin nama treba arheologa. Na taj nain Buli postade arheolog. Za vrijeme sveuilinih nauka poloi na-knadno ispit zrelosti, a radi svoje odrjeitosti i nepopustljivosti malo da nije bio odbijen zauvijek. Pitanje iz povijesti o Mariji Tereziji Buli je razvio i smjelo uporedio vijek carice Marije Terezije i Josipa II. s ondanjim kursom beke politike, a ministra Kaunitza s ministrom Beustom, Ispit je prekinut i jedva na intervenciju visokih linosti opet nastavljen.

Prve godine iza dovrenih nauka bio je nastavnik u Splitu, gdje je drugovao s Eugenom Kumiiem, a onda u Dubrovniku, gdje se poznao s Evansom, engleskim arheologom, koji ga pred dvije godine posjeti u Splitu. Po tom bijae don Frane nadzornik pukih kola u benkovakom kotaru. Tu je imao prigode da obi-

DON FRANE BULC

lazi i stare rimske gradove: Aenonu (Nin), Nedinum (Nadin), Garinium (Karmi), Asseriu (Predgrae). Kad je Benndorf u ime bekoga arheolokog instituta poduzeo iskapanje u tim mjestima, onda se Buli upravo oduevio za arheologiju. God. 1883. postao je ravnatelj splitske gimnazije i doskora iste godine konservator starina pa zatim ravnatelj arheolokoga muzeja. Buli ravnatelj gimnazije! TTeba uti jo danas sijede ljude kako spominju one dane. Ozbiljni, markantni lik Buliev, njegova sposobnost i stro-gost ulijevale su potovanje u srce acima i profesorima. Buli je bio strog, ali pravedan, prema svakome jednak. Svoga vlastitog neaka i jednog sinovca izbacio je iz gimnazije.

Ondanja talijanaka stranka kipjela je mrnjom na don Franu, jer je vidjela, kako mladost s oduevljenjem stupa u hr-vatske redove pod utjecajem don Franinim. Zamjerio se don Frang svojom otvorenou i borbenou i drugima, pa je skovana pro-tiv njega paklena urota, koja ga je imala u Beu prikazati ne-kakvim buntovnikom, to odgaja omladinu u revolucionarnom duhu. Poderana slika Franje Josipa u gimnaziji dala je povoda, da se Buli 1896. pensionie. To je valjda najtei udarac u ivotu don Franinu, koji on nigda nije prebolio, jer je esto i u pismu i u razgovoru spominjao ovu nezgodu, pa se i u oporuci potuio na svoje prerano umirovljenje. Don Frane je drao glavnim pozivom svoga ivota odgoj mladei, a silom otrgnut od kole u 50. godini ivota, ogoren kao da ne e preivjeti tu nepravdu, odabire na-mah sebi grob, jer mu doteao ivot. Ali vjera, energija i ljubav za znanost dadoe snage, da je zacijelila ova rana. Otada se on posveuje posve arheologiji.

Buli kao odgojitelj. Ja nisam imao sree da zateem don Franu kao ravnatelja

gimnazije, zato u ga prikazati po onome, to je o njemu kao od-gojitelju pisao jedan njegov uenik :

Glavnim mu je bio uzgoj srca i karaktera, da tim njegovi pitomci budu vrsti u znaaju kaoto su oni rimski spomenici, koje je on iz dubine zemlje iznosio na svijetlo Boje. A jer prava svrha uzgoja biva postignuta na temelju obostrane ljubavi, don Frane je nastojao, da od svojih uenika zadobije sklo-nost i povjerenje, u emu je uvijek tako uspijevao, da su ga oni smatrali svo-jim Mentorom, od kojega su potrebovali uputa, savjeta i pomoi. Kao prijatelj on bi znao kazniti obine ake prestupke, ali nita nije tako otro osuivao kao lijenost i neistinu. Kada bi zapjevao s Horacom o istini i iskrenosti, svako bio opazio podlost i nitetnost himbenika i laaca, koji se svojom puzavou znadu lako dovui do velikih i odluujuih poloaja i odatle drmati temeljima sree domovine i naroda. Pred svojim uenicima neprestano je isticao zasluge onih velikana, koji su svojim znaajem zasluili ime u historiji svijeta. Starin-ski dogaaji i lica prikazana Bulievim rijeima nalazila su kod nas uvijek po-reenj a sa savremenim prilikama i licima. Pripovijedanje o Ajfrikoli prikazi-

388 DON FRANE BULIC

vanje ondanjeg drutva u Rimu te spominjanje tiranstva i zloe uvijek bi po-tislo na pogled na ljude bekog vladajueg doma te na one na ministarskim stolicama u Beu i Peti. On nam je u zavodu otvorio aku itaonicu, u kojoj nije smjelo biti prislukivanja ni doukivanja.

Don Frane kao arheolog.

Zavrivi asno svoj poziv odgojitelja zapoeo je s dvostru-kom snagom i voljom rad na arheolokom polju. I prije don Frane kopali su u Solinu Carrara, Lanza i Glavini, ali sistematski i s naunom spremom prvi je Buli izvodio iskapanja i strunjaki ih eksploatisao izvodei iz tih rezultata zakljuke, koji su pobudili interes cijeloga znanstvenog svijeta. Ve i prije njegova pensio-nisanja Buli je toliko poznat u Evropi, i solinske su starine pred-met, kojim se bave svi kranski arheolozi, da se godine 1894. sastaje u Splitu i Solinu prvi kongres kranskih arheologa. Buli sjaje na kongresu svojom uenou, oko njega se kupe prve glave kr. arheologije, dok se sitni protivnici gue u jedu. Zanosno pozdravlja kongres i apostrofira Solin rijeima sv. Pisma: Ustani, prosvijetli se, Jeruzolime, i ogledaj se uokolo!

Otada ga veu tijesne veze prijateljstva s De Rossi-jem, De Waalom, Delehayem, Neumannom, Mommsenom i dr.

Rezultati njegova rada u Manastirinama daju povoda, da Delehaye, bolandist iz Bruselja, pie u uvenim A n a 1 e c t a B o l l a n d i a n a o pitanju solinskih muenika; poecima kr-anstva u Solinu i u Dalmaciji bavi se Zeiller u posebnoj studiji. Oko 160 sarkofaga i do 400 natpisa daju obilje materijala, da se i vie sila zaposli oko najveega kr. groblja pod vedrim nebom, oko Manastirina. I na temelju Bulieva materijala Nijemac Egger 1926. objelodanjuje svoju ogromnu radnju Der alterchristliche Friedhof in Manastirine nach dem Materiale Fr. Buli bearbeitet, kaoto je opet drugi Nijemac Gerber W. upotrijebio Buliev ma-terijal u svom djelu o gradskim bazilikama u Solinu, a Danci Dyglave, Weilbaah i Bronsted u dva djela: Recherches a Salone. Buli mladenakim elanom i upornou brani tezu o doba mue-nitva sv. Dujma i o prenosu kostiju solinskih muenika u Rim. Ova teza danas treba revizije u posljednjem pitanju.

Natpisi u Manastirinama oivljuju nam prvo doba kran-stva u Solinu: vani su, jer nam spominju imena muenika, biskupa, visokih inovnika, vojskovoa i privatnika. Sad su puni ive vjere,1 sad poezije, nade, tuge i ljubavi. Neki su epohalni radi datiranja presudnih dogaaja (n. pr. natpis opatice Ivanice, koja pobjee iz Mitrovice u Solin pred Avarima), drugi nam pruaju podatke o

1 a) Flavia, quae salutifero die Paschae gloriosi fontis gratiam consecuta est. b) martyribus, adscita eluceat.

DON FRANE BULC

bjeanju naroda -u doba provale2 barbara, pa onda za linguistiku,' obiteljski ivot.4

God. 1890. otkrio je don Frane novo kransko groblje i cemeterijalnu baziliku solinskog muenika sv. Staa u Marusincu. Odavle je on uzeo i natpis za svoj grob sa sarkofaga Ivana, ne-dostojnog vecenika i grenika uvara crkve sv, Staa, kako se ponizno nazva dini duhovnik. Kod uplje crkve u Grudinama u Solinu ve je Carrara otkrio krstionicu i krizmaonicu, a i nad-biskup je Bizza javljao Farlati-ju, da se u u p l j o j c r k v i ima traiti bazilika posveena bi. Djevici, o kojoj je bazilici govor u iu sv. Dujma. Od godine 1901. do 1909. i kad se presuivalo solinsko blato, Don Frane Buli s malim sredstvima, ali svojom poznatom individualnom i divinatorskom metodom postie velike rezultate. Otkriva velianstvene bazilike Homorijevu i Simferijo-Hesihijevu. Potpun natpis na podu prezbiterija utisnut u mozaik glasi: Nove darove (t. j. ovu baziliku) iza starih poeo j e Symfe-rij, Esihij, njegov sinovac, dovrio je s klerom i pukom. Ove da-rove tvoje crkve primi, Kriste, blagohotno!

Osim ovih dviju bazilika nali su se i tragovi i jedne za prvih nasljednika Konstantina Velikoga. Onaj Esihij bijae savremenik i prijatelj velikog nauitelja sv. Augustina. Oko crkve otkrio je don Frane cio kompleks zgrada za biskupa i sveenstvo. Na putu iz Solina u Vranjic na poloaju zvanu Crikvine (Stara crkva) konstatira Buli da je bilo starokransko groblje s bazilikom kojoj je naao i natpis, to daje slutiti, da je bila posveena sve-tom Petru. Buli osim ovih objekata dovrava iskopine kod amfi-teatra, oistivi cio prostor perimetralnih zidova, kod teatra, koji je takoer oistio od gomila, nalazi mali poganski hram, na mjestu Hortus Methrodori dokonava istraivanje staroga ponskoga groblja.

Od profanih graevina spomenut u nekoliko kupelji u bli-zini gradskih bazilika, zatim gradska vrata, pa industrijalne zgrade kod Pet mostova i mozaike namjesnikove palae. Ovo su radovi Bulievi u Solinu, gdje je glavno polje njegove djelatnosti, no i po cijeloj Dalmaciji on dospijeva da prevre zemlju, obilazi gomile, crkvene ruevine, sarkofage, kamenolome. Zalijee se i u Bosnu, na Grahovo polje, po cioj zimi u dobi od 85 godina, ulae svoj novac, da istrai neke bazilike, ali morade odustati od rada, jer da drugi imaju pravo kopati. U Fruku goru dolazi tra-ei, ima li taj kraj kakve veze s Dioklecijanovom palaom. Lani

J Infantis Dominicae, quae a Sirmio Salonas adducta est. ! Prof. Skok je napisao djelo Pojave vulgarnog lat. jezika itd. na te-

melju, dobrim djelom, ovih natpisa. 4 a) Petronia et Sofronia longi pignus amoris, b) sarkofag Flavije Ta-

lasije, kojoj mu postavlja natpis ob meritis(!) et fidelitatem totiusque sancti-tatem arcam posui coniugi carissimae et sibi, quam a parentibus ipsius suscepi annos XVIII, quae aeque inlibata mecum vixit annos XXXII.

388 DON FRANE BULIC

vanje ondanjeg drutva u Rimu te spominjanje tiranstva i zloe uvijek bi po-tislo na pogled na ljude bekog vladajueg doma te na one na ministarskim stolicama u Beu i Peti. On nam je u zavodu otvorio aku itaonicu, u kojoj nije smjelo biti prislukivanja ni doukivanja.

Don Frane kao arheolog. Zavrivi asno svoj poziv odgojitelja zapoeo je s dvostru-

kom snagom i voljom rad na arheolokom polju. I prije don Frane kopali su u Solinu Carrara, Lanza i Glavini, ali sistematski i s naunom spremom prvi je Buli izvodio iskapanja i strunjaki ih eksploatisao izvodei iz tih rezultata zakljuke, koji su pobudili interes cijeloga znanstvenog svijeta. Ve i prije njegova pensio-nisanja Buli je toliko poznat u Evropi, i solinske su starine pred-met, kojim se bave svi kranski arheolozi, da se godine 1894. sastaje u Splitu i Solinu prvi kongres kranskih arheologa. Buli sjaje na kongresu svojom uenou, oko njega se kupe prve glave kr. arheologije, dok se sitni protivnici gue u jedu. Zanosno pozdravlja kongres i apostrofira Solin rijeima sv. Pisma: Ustani, prosvijetli se, Jeruzolime, i ogledaj se uokolo!

Otada ga veu tijesne veze prijateljstva s De Rossi-jem, De Waalom, Delehayem, Neumannom, Mommsenom i dr.

Rezultati njegova rada u Manastirinama daju povoda, da Delehaye, bolandist iz Bruselja, pie u uvenim A n a 1 e c t a B o l l a n d i a n a o pitanju solinskih muenika; poecima kr-anstva u Solinu i u Dalmaciji bavi se Zeiller u posebnoj studiji. Oko 160 sarkofaga i do 400 natpisa daju obilje materijala, da se i vie sila zaposli oko najveega kr. groblja pod vedrim nebom, oko Manastirina. I na temelju Bulieva materijala Nijemac Egger 1926. objelodanjuje svoju ogromnu radnju Der alterchristliche Friedhof in Manastirine nach dem Materiale Fr. Buli bearbeitet, kaoto je opet drugi Nijemac Gerber W. upotrijebio Buliev ma-terijal u svom djelu o gradskim bazilikama u Solinu, a Danci Dyglave, Weilbaah i Bronsted u dva djela: Recherches a Salone. Buli mladenakim elanom i upornou brani tezu o doba mue-nitva sv. Dujma i o prenosu kostiju solinskih muenika u Rim. Ova teza danas treba revizije u posljednjem pitanju.

Natpisi u Manastirinama oivljuju nam prvo doba kran-stva u Solinu: vani su, jer nam spominju imena muenika, biskupa, visokih inovnika, vojskovoa i privatnika. Sad su puni ive vjere,1 sad poezije, nade, tuge i ljubavi. Neki su epohalni radi datiranja presudnih dogaaja (n. pr. natpis opatice Ivanice, koja pobjee iz Mitrovice u Solin pred Avarima), drugi nam pruaju podatke o

1 a) Flavia, quae salutifero die Paschae gloriosi fontis gratiam consecuta est. b) martyribus, adscita eluceat.

DON FRANE BULC

bjeanju naroda u doba provale2 barbara, pa onda za linguistiku,3 obiteljski ivot,4

God, 1890. otkrio je don Frane novo kransko groblje i cemeterijalnu baziliku solinskog muenika sv. Staa u Marusincu. Odavle je on uzeo i natpis za svoj grob sa sarkofaga Ivana, ne-dostojnog sveenika i grenika uvara crkve sv. Staa, kako se ponizno nazva dini duhovnik. Kod uplje crkve u Gradinama u Solinu ve je Carrara otkrio krstionicu i krizmaonicu, a i nad-biskup je Bizza javljao Farlati-ju, da se u u p 1 j o j c r k v i ima traiti bazilika posveena bi. Djevici, o kojoj je bazilici govor u iu sv. Dujma. Od godine 1901. do 1909. i kad se presuivalo solinsko blato, Don Frane Buli s malim sredstvima, ali svojom poznatom individualnom i divinatorskom metodom postie velike rezultate. Otkriva velianstvene bazilike Honorijevu i Simferijo-Hesihijevu. Potpun natpis na podu prezbiterija utisnut u mozaik glasi: Nove darove (t. j. ovu baziliku) iza starih poeo j e Symfe-rij, Esihij, njegov sinovac, dovrio je s klerom i pukom. Ove da-rove tvoje crkve primi, Kriste, blagohotno!

Osim ovih dviju bazilika nali su se i tragovi i jedne za prvih nasljednika Konstantina Velikoga. Onaj Esihij bijae savremenik i prijatelj velikog nauitelja sv. Augustina. Oko crkve otkrio je don Frane cio kompleks zgrada za biskupa i sveenstvo. Na putu iz Solina u Vranjic na poloaju zvanu Crikvine (Stara crkva) konstatira Buli da je bilo starokransko groblje s bazilikom kojoj je naao i natpis, to daje slutiti, da je bila posveena sve-tom Petru, Buli osim ovih objekata dovrava iskopine kod amfi-teatra, oistivi cio prostor perimetralnih zidova, kod teatra, koji je takoer oistio od gomila, nalazi mali poganski hram, na mjestu Hortus Methrodori dokonava istraivanje staroga ponskoga groblja.

Od profanih graevina spomenut u nekoliko kupelji u bli-zini gradskih bazilika, zatim gradska vrata, pa industrijalne zgrade kod Pet mostova i mozaike namjesnikove palae. Ovo su radovi Bulievi u Solinu, gdje je glavno polje njegove djelatnosti, no i po cijeloj Dalmaciji on dospijeva da prevre zemlju, obilazi gomile, crkvene ruevine, sarkofage, kamenolome. Zalijee se i u Bosnu, na Grahovo polje, po cioj zimi u dobi od 85 godina, ulae svoj novac, da istrai neke bazilike, ali morade odustati od rada, jer da drugi imaju pravo kopati. U Fruku goru dolazi tra-ei, ima li taj kraj kakve veze s Dioklecijanovom palaom. Lani

- Infantis Dominicae, quae a Sirmio Salonas adducta est. 3 Prof. Skok je napisao djelo Pojave vulgarnog lat. jezika itd. na te-

melju, dobrim djelom, ovih natpisa, 4 a) Petronia et Sofronia longi pignus amoris, b) sarkofag Flavije Ta-

lasije, kojoj mu postavlja natpis ob meritisf!) et fidelitatem totiusque sancti-tatem arcam posui coniugi carissimae et sibi, quam a parentibus ipsius suscepi annos XVIII, quae aeque inlibata mecum vixit annos XXXII,

3 DON FRANE BULC

putuje na otoi Maksan kod Korule tragajui za vezama ovoga otoia s uvenom biskupskom katedralom u Raveni. Gdjegod se nade trag kakvoj starini u Dalmaciji, namah se alju glasovi Don Frani i od njega se trae upute i razjanjenja.

Ovim je radom don Frane stekao glas svjetskoga uenjaka, zaduio je Crkvu i vjeru.

Don Frane je esto govorio, da kulturan ovjek mora po-navati opu povijest, jer bez toga ne moe razumjeti prolosti svoga naroda. Kult prolosti nije kod njega znaio neku zamalost i stagnaciju, ve je bio uvjeren, da je i sadanjost posljedica prolih dogaaja, rezultanta prostornih i vremenskih komponenata.

Ako je s takovom ljubavlju tragao za ilirskim, grkim, rim-skim i drugim spomenicima u naoj domovini, jo je s veim ma-rom i veseljem otkapao crkve, grobove, dvorove hrvatskih kne-zova i kraljeva. Svoju strunu spremu htio je staviti u slubu Hrvatskom starinarskom drutvu u Kninu, ali se brzo raziao s ljudima, koji su vodili to drutvo, i osnovao drutvo Biha, koje je imalo istraivati hrvatsku prolost u Dalmaciji. Biha je s vrlo skromnim sredstvima postigao izvanredne rezultate pod vod-stvom Bulievim. Don Frano 28. VIII. 1898. godine u l i sati ujutro otkriva sarkofag hrvatske kraljice Jelene, u komadima, i od tih komada sastavi natpis, koji je bio uklesan na sarkofag. Tako je na Gospinu otoku u Solinu pronaao inae u dokumentima esto spominjanu crkvu BI. Dj. Marije od Otoka, koju je sagradila i u njoj se pokopala kraljica Jelena 976. godine. Ovaj je natpis od neprocjenjive vrijednosti za hrvatsku povijest. Po njemu smo saznali za tri imena hrvatskih vladara: Jelenu, mua joj Mihajla-Kreimira i sina Stjepana-Drislava, a i dobili jedan toan datum: 976. godinu. Ovaj spomenik omoguio je iiu da rekonstruira toan red hrvatskih vladara. I danas mi lebdi pred oima slika don Franina, kad je omotan bijelim otiraem oko glave, da se obrani od kolovoske vruine, dao da slave naa seoska zvona, a on drei u ruci fragmenat sa tri slova: HEL t. j. Helena zanosno tumaio Solinjanima, koji se sletili oko crkve, od kolike je va-nosti taj kup kamenja. Bio sam dijete, one godine svrio I. razred gimnazije, ali mi se prizor utisnuo u duu, da ga svi kasniji utisci ne mogoe izbrisati. Prve moje tiskane brazde bile su o smrti majinoj i o kraljici Jeleni.

Jo godine 1891, otkrio je zadubinu kneza Trpimira u Rii-nicama s natpisom: Molite se za Kneza Trpimira PRO DUCE TREPIMERO , To je ona crkva, koju je sagradio Trpimir i, da je ukrasi, pozajmio u splitskog nadbiskupa 11 libara srebra iz-davi mu tom prigodom, 852. godine, povelju, u kojoj se ponosno zove: Ja Trpimir, Bojom pomou knez Hrvata. Prviput je tada pomenuto h r v a t s k o i m e u povijesti.

U Bihaima u Katelanskom polju nalazi don Frano staru crkvu svete Marte, pred kojom je ona Trpimirova povelja i na-pisana. Oko crkve tragovi su dvorova hrvatskih vladara. Ovdje

DON FRANE BULC

14. svibnja 1894. don Frane osnova svoj Biha s rijeima: Na ovome mjestu, punu milih uspomena iz naeg slavnog doba, pod zakriljem crkve sv. Marte, pod sjenom brda Bihaa, ba ovdje neka se danas ustroji Biha, neka zapone svoj rad nae drutvo, kojemu je zadaa, da iz utrobe majke zemlje iznosi na vidjelo pi-sane i gradtevne spomenike iz doba nae narodne dinastije.

U Solinu je Buli naao u Gradini i temelje crkve, za koju je drao da je to ona bazilika, u kojoj se krunio Zvonimir.

U Poljicima, u Jesenicama, otkrio je samostan i crkvu sv. Petra Gumajskoga iz XI. vijeka. Drutvo Biha vodeno od Bulia, a iskopinama je upravljao arhitekt Danac Dyggve, otkrilo je crkvu Sv. Stjepana, gdje su se ukapali hrvatski kraljevi, i gla-soviti samostgm sa crkvom sv. Mojsija, obje u Solinu.

Iz ovoga se vidi, kako je obilan i plodonosan rad Buliev na polju hrvatske arheologije.

Buli kao pisac. Preteniji je zaista rad don Franin u iskapanju, ali je om sve

pronaene objekte prouio i osvijetlio. Bio je urednikom strunog asopisa za arheologiju i povijest Dalmacije Bullettino ka-snije Vjesnik pune 34 godine.

Bez Bullettina nije mogue rjeavati nijedno pitanje po-vijesti dalmatinske. Don Frane ga je veinom sam ispunjao svojim radom, a tiskao svojim vlastitim novcem. Znao je pae odueviti samog tiskara Zanoni-a, da je o svome troku izdavao Bullettino,

Kako je Buli kroz cio ivot radio samo iz idealnih pobuda, tako je i svoje suradnike zanosio silom svoga idealizma i oni su bez honorara pisali u njegov asopis. I najmanji fragment, krnji kakav natpis, krnjatak are, stari novac, zidina, uope svaki pred-met, koji ima kakvu povijesnu znamenitost, im se pronae, eto ga registrovana u Bullettinu.

Kako ne moe povjesniar ni arheolog biti bez ovoga Buli-eva lista, tako jednako bez njegova djela Razvoj arheolokih istraivanja i nauka u Dalmaciji kroz zadnji milenij nemogue je orijentirati se u razvitku dalmatinske arheologije i historiografije. To je minuciozan i savjestan prikaz ne samo djela, broura i ras-prava nego i najmanjih lanaka, koji su vrijedni spomena u histo-riografiji.

Najvanije povijesno djelo Bulievo jest: Kronotaksa solin-skih biskupa i splitskih nadbiskupa, napisano u zajednici s drom Bervaldi-jem, sveenikom,

Kronotaksa je rijeila pitanje postanka solinske biskupije, red biskupa, pitanje Ivana Ravenjanina i krtenja Hrvata, pa reorganizacije splitske crkve. Ivanom Ravenjaninom i njegovim grobom bavio se Buli i kao mlad profesor polemiui s kanonikom Deviem u djelu: Sarkofag Ivana Ravenjanina i Lovre Dalmatinca. U ono doba mladosti (1881.) napisao je i Bazilika sv. Klementa u Rimu. Vodei ljutu borbu s talijanaima, koji su Hrvate objeivali, da su

3 DON FRANE BULC

ubili Zvonimira, Buli je napisao raspravu o smrti Zvonimirovoj dokazujui, da je Zvonimir umro naravnom smru, no poslije je korigirao to svoje milje-nje. Najbolja rasprava o hrvatskim spomenicima za doba narodnih vladara jest Bulievo djelo: Kninski spomenici, koje je izdala Jugoslavenska akade-mija. S profesorima Jeliem i Rutarom prigodom arheolokog kongresa u Spli-tu-Solinu izdao je Voda po Splitu i Solinu, izvanredno toan, za ono doba, i potpun vodi po okolici Splita.

Jo je napisao manjih rasprava iz nae povijesti: Petar rni, uteme-ljitelj samostana sv. Petra Gumajskog, Kapelica sv. Martina nad Porta aurea, crkva sv. Petra u Priku (s drom Karamanom), a onda popularni prikaz solin-skih ruevina u Spomen-cvijeu Strossmayerovu i sa mnom u edicijama sv. Jeronima: Stopama hrv. narodnih vladara.

Dioklecijan, Solinjanin, zaokupio je bio u posljednje doba Don Franinu djelatnost. On je pokupio sve prie o njemu, onda sve, to se u literaturi na-pisalo, i iskonstruirao na temelju toga, da se rodio u blizini Solina kod Mra-vinaca (u Libovcu). Dioklecijanovu palau i cijelu njezinu povijest kroz vjekove prikazao je u djelu Dioklecijanova palaa.

Solinsku povijest u klasino doba i njegove iskopine prikazao je u Co-lonia Martia Salona u programu splitske gimnazije 1884./85. Posebnu panju poklonio je Buli pitanju rodnog mjesta sv. Jeronima u radnji: Stridon, rod-no mjesto sv. Jeronima.

Epigrafiji je Don Frane dao vanredan doprinos svojim Catalogus in-scriptionum Musaei Archaeol. Salonitani Spalati.

Ispisivati njegove lanke po raznim strunim domaim i stranim asopi-sima nije mi mogue ve i radi prostora. Suraivao je u Vjesniku hrv. arheol. drutva (Zagreb), Glasniku zemaljskog muzeja (Sarajevo), Mitteilungen der Zentralkommission (Be), Jahreshefte des st. archeologischen Institut in Wien.

Don Franin je nain pisanja osebujan. iv, plastian stil. Nije to mraan i teak njemaki, a niti irok i razliven talijanski, ve je najblii francuskom stilu, ali s osobitom pointom dalma-tinskom. Ne umara, ve kao najbolji predava ne puta te da gubi pozornost sve do kraja. Pitanje, o kojem pie, don Frano potanko prikae historiki, to jest razvoj cijelog pitanja, a onda pristupa meritornom rjeavanju. U tome mu je osim izvanrednog pamenja, koje ga je sve do smrti vjerno sluilo, pomagala i njegova metoda rada t. zv. povezanost. Uz svaki lanak on je odmah oznaio in margine, gdje se jo o tome raspravlja, a o pojedinim pitanjima uvezivao je sve, to je izalo u tampi o njima, pa i u dnevnim no-vinama. Tako je nakupio malu biblioteku o solinskim muenicima. Svaka je njegova knjiga s toga pogleda dragocjena, ali samo za ljude rada i znanosti.

Prikazavi don Franin arheoloki i publicistiki rad, trebalo bi iznijeti i to je uinio kao konservator starina. Ali tko da taj sitan, teak rad dostojno ocijeni? Don Franina je zasluga, to je Dalmacija sauvala svoj povijesni izgled pred barbarskim ruite-Ijima, domaim i stranim. Milieu prolih vjekova bio je svet Buliu

DON FRANE BUL1C

kao'to mora biti svakome kulturnom ovjeku. Nigdje nijesi vidio don Franinu srdbu u svoj punini, kao kad je opazio, da je propao i sitan kameni mozaika. Kad je stacionirala u splitskoj luci amerikanska admiralska laa i admiral Andrews pravednou svojom branio na grad od naleta pohlepnih nam susjeda, don Frano protestira i pie u svomu Bullettinu otre retke zato, to su mu u Tusculumu amerikanski vojnici neto tete nanijeli jednom sarkofagu. Dioklecijanovoj palai posebnu je panju po-klanjao i vodio borbe, polemike, pisao proteste radi i najmanjeg ruenja ili unoenja modernog stila meu njezine zidove. Budnim je okom pazio na sve spomenike ilirske, rimske, crkvene i na-rodne po cijeloj Dalmaciji.

Konflikti, koje je time izazvao, nisu ga smuivali; on je kao i u ostalom svome djelovanju bio sempre in guerra, sempre in pace uvijek u ratu, uvijek u miru, kako sam o sebi ree. On je i u mrtvom crnom kamenju osjeao puis ivota i zato ga- je skrbno uvao.

Don Frane u ivotu.

Kako je svako poznavao don Franu, tako je i on svakoga. Jesi li bio samo jednom kod njega, on je znao i to si govorio i odakle si i ispripovjedio ti je cijelu povijest rodnoga ti mjesta. Onakova pamenja teko je nai. U biblioteci znao je knjige i bez kataloga na prvi mah nai. Ljutio bi se, kad bi kojega od nas po-slao po knjigu, pa je na taj nain ne bismo znali smjesta nai. A dolazio je u dodir s cijelom znanstvenom Evropom i pismom i osobno. Kraljevi su ga posjeivali i s njim se neki dopisivali, n. pr. saski kralj Georg.

Poincare Raymond u svojoj knjizi: L' Europe sous les armes pripovijeda o svome susretu s Don Franom prije rata i o njegovu proricanju, da e se Austro-Ugarska raspasti, jer da je onakova, kako je sastavljena, izaziv protiv volje naroda, protiv ljudske slobode, protiv pravde i zdrava razuma. Htjela Evropa ili ne htjela, jedna drava tako ravo organizovana osuena je na skoru smrt.

Kadgod je, god. 1913., Austro-Ugarska upadala u koju novu pogreku pie Poincare meni su se navraale u pamet ri-jei Mons. Bulia. Dva tri puta to je carica Eugenija, supruga Napoleona III., bila u Splitu, uvijek ju je don Frane pratio po Splitu, Solinu i Trogiru.

Na stotine estitaka primao je don Frane od najuvaenijih domaih i vanjskih linosti prigodom svojih jubileja.

Tko je god posjetio Dalmaciju, navratio se k Buliu. Nje-gova soba bila je stjecite stranog i domaeg svijeta, kabinet, areopag, kola i razgovomica. On je pratio po Splitu i Solinu ne samo uenjake nego i uenike. Gostio je na Tuskulumu u Solinu cijele ete izletnika i priao, priao neumorno sijajui iskre s

394 DON FRANE BULIC

ognjita svoga znanja. Nije govorio samo o arheologiji, ne, o svemu to se zbiva u svijetu, ma o svim znanostima izuzevi matematiku. Bijae u tim asovima vizionar, pravi pjesnik. Lijepe su bile one veeri na Tuskulumu, kad je sunce zapadalo, Vranjic se pod na-ma zrcalio u moru, zvono se javljalo na pozdrav Gospi tamo s Gospina Otoka, veernjica treperila na obzorju, a don Frane pod odrinom ili pod borovima pripovijeda o svojim poznanstvima i susretajima s vodeim linostima, s prvim umnicima . . .

Don Frane je Buli ovim radom velike usluge iskazao svojoj domovini, jer je upuivao strance u pravo stanje nacijonalnih prilika u Dalmaciji. Jedan je talijana, Dudan, napao don Franu, da on kroz nekoliko decenija zaokuplja i zaarava sve strance koji dolaze u Dalmaciju, te da oni vide samo njegovim oima i misle njegovom glavom. Moemo slobodno rei, da je Dotn Frane svoja najljepa djela i rasprave izgovorio.

Ove svoje veze iskoristio je don Frane god. 1920. na parikoj konferenciji. Makar bolestan, on je po ljutoj zimi stavljajui na kocku ivot poletio tamo, da uspjeno pobije svojim uenjakim auktoritetom tuinske prohtjeve i svojatanje naeg mora. Tom prigodom napisao je Poimcar u Revue des deux Mondes lanak o slavenstvu Dalmacije i citirao ve spomenute rijei Bulieve o Austriji,

Pa ovakav ovjek zaustavljao se sa svakim seljakom, s mlje-karicom, trhonoom, mornarom i razgovarao se, pouavao ga jednako rado, kao da je pred njim predsjednik koje evropske aka-demije. Niko nije zinao kao on jedrom pukom besjedom progo-voriti srcu prostoga puka. Na svakom koraku, u eljeznici, u autobusu, na parobrodu oko don Frane su se kupili ljudi kao oko proroka. Sva gorua pitanja on je raspravljao javno na ulici i borio se za svoje uvjerenje neslomljivom energijom, ne krijui ga ni pred najveim mogunicima kao ni pred obinim puaninom. Kad je njegov odar bio izloen u naoj sjemenitarskoj kapelici, onda se izmijenilo nekoliko tisua ljudi, da se pomole za njegovu duu. Milota je bilo vidjeti, kako oni najbijedniji dolaze, oni, na koje se drugi umnici ne osvru u oholosti svojoj, a don Frane je bio i njihov uitelj.

Nigda ni jednoga siromaha nije odbio, ve koga bi god na putu susreo, darivao ga je. Zato je don Frane umro ne ostavivi za sobom ni toliko, da se mogu platiti pogrebni trokovi.

Don Frane kao politiar. Politika don Franina bila je: raditi na svakom koraku za

narod, a ne za sebe, imati ist i odreen pravac i ne skretati ni desno ni lijevo od zacrtanog smjera. Hrvatsko svoje uvjerenje po-nio je od kue u doba, kad se zaela ljuta borba za narodnu svijest u Dalmaciji, i to je uvjerenje ponio sa sobom u grob. U mladosti

DON FRANE BULC

pristaa Ante Starevia, a opet don Mijo Pavlinovi svojom po-litikom oporukom oznauje don Franu svojim nasljednikom. Vlastita stranka Pavlinovieva nije htjela izvriti oporuku svoga voe i postavila je protukandidata Buliu, ali je don Frane po-bijedio na izborima 1887. godine. Pa ipak se nakon dvije godine odrekao mandata. Jo su svjei grobovi, a da bi se mogla otkriti sva istina, koju smo uli iz don Franin ih usta, to ga je prinukalo da napusti mamdat.*elini znaaj don Franin nije trpio da se jedno govori na izbornim skuptinama i pie u stranakim novinama, a drugo da se radi u klubovima i na klupama parlamenta. Htio se povratiti u kolu, jer je vidio, kako je njegovim odlaskom u Be splitska gimnazija prestala biti ognjite hrvatske misli. No nade zatvorena vrata: ne moe biti direktor i zastupnik. Don Frane nije dugo promiljao, om se odluio da odgoj mladei opet pre-uzme u svoje ruke, a napusti lagodni ivot u carskome Beu.

Jo je jednom kandidirao don Frane. Bilo je to godine 1906., kad je naime ime don Framino imalo da zaustavi bujicu Smodla-kine stranke. Don Frane se jedva odluio na kandidaturu, a sali-jetali ga politiari, prijatelji, tovatelji sa svih strana, da kandi-duje. Klasian je njegov proglas u znaku maslinove granice. Kad mu nije parlamenat uza sve njegovo urgiranje uzeo u pretres pi-tanje ovjerovljemja izbora, don se Frane napokon odree, a za-stupnike dnevnice ne htjede uzeti za se, ve njima ustanovi svoj Fond za uenje arheologije, povijesti i klasinih jezika.

Ovakova aktivna politika nije bila za don Framu, koji je svoje miljenje i djelovanje ravnao prema vjenim i nepromje-njivim kranskim naelima. Zato se on i uklonio iz politike arene.

Ali je ipak politiki djelovao i onda, kad je u gimnaziji od-gajao nov rod, "kojemu je skinuo ljuske s oiju i otrov tuin&tva iz due i srca istitio, da upozna roenu majku svoju i njezinu milu narodnu rije. Politiki je rad don Franin i njegova arheologija, koja je pokazala svijetu imenima Trpimira, Kraljice Jeleme, za-dubinama u Riinicama, kod Gospe od otoka, kod svete Marte i Kninskim spomenicima, da mi nismo nikakvi prosjaci bez imena, ve plemenit narod s dinom prolou. Politika je don Franina njegov kremenit znaaj, koji ni pred kim nije ustuknuo svojim optimizmom, koji u najteim asovima sijae oko sebe samo vedre i utjeljive misli.

Don Frane je bio politiar, ali iznad siunih politikih borba i svakidanjih uspjeha; ivio je i sudjelovao u tim borbama, ali se vinuo orlovskim lijetom pod oblake, da mjerilom vjekova gleda na sva dnevna pitanja.

Don Frane kao sveenik. Jo ostaje da govorim o don Frani u okviru problema, koji

je za svakoga misaona ovjeka najvaniji, jer je od vjene va-nosti, a to je odnoaj prema religiji, ovdje u specijalnom sluaju

396 DON FRANE BULIC

odnoaj prema staleu, u kojem je proveo svoj ivot don Frane Buli, Kad su don Franu jo mladia seljani pitali, to hoe da postane, kad svri nauke, odgovorio je: Hou da budem o-vjek! Eto, to je najbolja slika don Frane Bulia: itav, potpun, izgraen ovjek, karakter, a takav ne bi bio, kad bi zanemario dunosti prema svome staleu. Prigodom njegove smrti naglasio sam u jednom lanku, da bi znailo falsificirati lik don Franin, kad se ne bi istaklo njegovo katoliko uvjerenje i sveeniki zna-aj. On se sam u oporuci ponosi, to je sin Katolike Crkve. Ovo pie meu ostalim: Umirem u krilu Rimske Katolike Crkve, koje sam nedostojan sin i sveenik, po onoj izreci moga sv. Jeronima: Si quis cathedrae Petri iungitur, meus est. Njoj sam u cijelome mom ivotu bio privren iz dubokoga uvjerenja.

Brevir don Frane Bulia, djelo molitve, nije nimalo manje djelo od svih njegovih pisanih rasprava i izgovorenih apologija Crkve, Kao posljednji kapelan don Frane je molio svoj brevir re-dovito tako, da se u posljednjem njegovu breviru, koji je inae leao na poasnom mjestu na polici, jedva rijei raspoznaju jer se istroio od upotrebe.

Don Frane se ponosio svojim sveenikim redom, a, da za-svjedoi svoju sreu, to je sveenik, dao je uklesati na grob: Ovdje lei Frano, nedostojan sveenik. Ma da nije vrio nigda duobrinike slube, ipak se zanimao za sva pitanja duobrini-kog klera, dolazio redovito na sveenike sastanke, a mnogi okor-jeli grjenik ispovjedio se na asu smrti, kad se don Frane pri-bliio njegovu krevetu. Dok je o ostalome svom radu Buli rado govorio i pripovijedao, o ovome je uvijek utio i rijetki su znali za ovo pastirsko djelovanje njegovo. U nadgrobnom slovu na Manastirinama rekao sam ove rijei o njemu: Kransko uvjere-nje Tvoje hou da istaknem, jer ovo Te je uinilo izgraenim potenjakom, koji je bio kadar ostati kao stup gvozdeni, kad se sve oko njega rui, ali koji je i kao nevino dijete sklapao ruke na molitvu za spas domovine svoje i cijeloga slavenstva. Sve si motrio pod vidom vjenosti i zato i sada u jedinoj pravoj realnosti, u raj-skoj slavi, slua riei Spasitelja Isukrsta: Doi, slugo dobri i vjerni, unii u radost Gospodina svoga. Znanost, koja bi Ti radi oholosti njene bila iza smrti na teret, Tebi je pribavila rajsku slavu, jer je bila spojena s kranskom poniznou.

Don Frane Buli odgojen je u naem splitskom sjemenitu i time se ponosimo, jer je ba ovo dokaz, da je Crkva Katolika i danas majka kulture i napretka. U naem Priku usisao je ljubav prema glagolici, koju je za cijeloga ivota s osobitom ljubavlju branio ne frazama i na ulici, ve pozitivnim radom i na najkompe-tentnijem mjestu. Dananji glagolski misal latinskim slovima tiskan zamisao je Bulia, Stadlera i Volaria, trolista u XIX. vijeku naj-veih i najuspjenijih boraca za ovaj amanet na, koji je dokaz jaine naeg duha. Don Frane je i u ovoj borbi primjerom, kako

DON FRANE BULI

se moe biti najpravovjerniji sin Crkve i ujedno odan lan svoga naroda.

*

ivotno djelo don Frane Bulia toliko je nateklo duhovnih dobara naemu narodu, da e od ove glavnice jo dugo dobivati kamate, jer e i pred svijetom moi pokazati ovoga seljakoga sina, koji je stekao tako velikih zasluga za opu kulturu, a kod kue e ime don Franino uz poticaj na rad ulijevati i samosvijest, koja je jezgra svakoga uspjeha. Ove zasluge priznala je Evropa i domovina don Frani, Koliko je bio uvaen izvan granica nae drave, najbolje svjedoe brojna odlikovanja i poasna lanstva akademija i kulturnih drutava, kojima je bio poaen don Frane u Njemakoj, Austriji, ekoj, Francuskoj, Italiji, Belgiji, Rusiji, Grkoj i Portugalskoj. Na kongresima kranskih arheologa don Frane je zauzimao predsjedniko ili podpredsjedniko mjesto. Francuska mu je podijelila in oficira legije asti. Kod kue je don Frane odlikovan ordenom sv. Save II. stepena, sveuilite u Zagrebu ga imenovalo poasnim doktorom, a razni kaptoli i crkveni poglavari obasue ga takoer poastima.

Crkva je Katolika izvanredno cijenila don Franu. On je bio protonotarius apostolicus ad instar participantium, a dananji je sv. Otac papa posebnu panju posvetio don Frani prigodom III. kpngresa kr. arheologa u Raveni.

Uenjaki krugovi prigodom 75.godinjice njegove prikazae mu Spomenicu Bulievu (Strena Buliciana). U toj debeloj knjizi sajraivala su ponajbolja pera domaa i strana. Na 735 stranica ima priloga od 98 uenjaka. Grad Zagreb imenovao ga je svojim poasnim graaninom.

I sprovod don Franin bio je manifestacija onih naela, koja je on ispovijedao, a i dokaz ljubavi i potovanja, koje je uivao.

Samo velikani duha onako spontano i iskreno od svih slojeva puanstva sprovaaju se. Grob njegov postao je mjesto hodoaa.

Rijetki su ljudi, kojih smrt zapanji cijele narode, da im za-stane dah na koban glas. Don Franina je smrt registrirana u svim velikim novinama Evrope, tople su lanke o njemu napisala naj-vrsnija pera u Njemakoj, Francuskoj i Italiji, a da ne spominjem slavenski svijet.

Don Franin rad zrcalom je njegova uvjerenja, a oporuka mu se dade saeti u ove rijei iz nje: Nastojao sam vriti u ivotu pomou Bojom svoje dunosti prema hrvatskom narodu, prema znanosti, koju sam idealno prigrlio.

U doba, kada se manje cijene duhovne vrijednosti ime don Frane Bulia svakome, a posebice sveenikim kandidatima, ima da bude program, zvijezda vodilja na trnovitu putu idealizma.

Cilj ovih redaka bio je da se njemu iskae hamost za dobro, koje je uinio u svome ivotu, a mlaima prikae primjer dostojan ljubavi i nasljedovanja. Njegovoj dui mir, in pace et refrigerio, a imenu haran spomen i vjena slava ! Dr. Lovre Kati.