DOŠEL BUM V BISTRICU

IX. recital "Josip Ozimec"

1

Nakladnik: Radio Marija Bistrica Odabrao i vrednovao Stručni sud Recitala: mr. sci. Denis Peričić, predsjednik prof. Vlasta Horvatić-Gmaz prof. Marija Lamot dr. sci. Ivo Kalinski Uredila: prof. Ivančica Tomorad Likovno opremio: Zvonko Pižir Grafička priprema: Slovo, Zagreb Tisak i uvez: PLAVA RIJEKA, Zagreb Naklada: 500 primjeraka Marija Bistrica, listopad 2007.

2

DOŠEL BUM V BISTRICU

IX. recital "Josip Ozimec"

zbornik

Marija Bistrica, 2007.

3

ISBN 978-953-99327-8-5

4

Ganuće i zanos pjesničke riječi

U životu svakodnevno se događaju stvari obične i neobične, all i te neobične ponavljanjem postaju izlizane, nerijetko banalne. Neki će, pak, tobože “mudri” ljudi, neobičnosti zvati suplementom, dodatkom običnosti, i nerijetko poradi bogtepitaj koje i kakve dramatičnosti i - perpetuum mobile. No, istini za volju, treba reći da se barem trunak toga perpetuum mobile ogleda, ako igdje, a ono u pjesništvu, prem oni nisu mislili na to. Običnom čovjeku, naime, pjesnikovanje oli pjesničko “umovanje” u razmišljanju o svakodnevnim brigama, zasigurno nije ni nakraj pameti.

Kao nerijetko koja čovjekova djelatnost, istinsko pjesništvo je, dakako u rijetkih, fikcionalna djelatnost, onkraj svakodnevnih gacanja po blatu življenja. Pjesnič-ka riječ, njezina “tvrdokornost i tvrdoglavost”, njezina persistencija, prema svemu ružnom izvan svojega svijeta jest stalno razorna, a razorna je zato što se nikakvim opačinama ne može obesmrtiti. I tu je, u tom perpetuira-nju sebe same, naime svoje poetike, onaj prije spomenu-ti dijelak onoga što bismo mogli nazvati perpetuum mobile.

Premda je na natječaj za 9. recital “Josip Ozi-mec” pristiglo manje pjesničkih radova nego prijašnjih godina, opća je ocjena ocjenjivačkoga stručnog suda da su oni u književnoestetskom pogledu - kad je riječ o pje-sništvu na standardu i oba supstandardna idioma: kaj-kavskom i čakavskom - dosad jedni od najboljih. Dakako, potrebno je, i red je, istaknuti osobite individual-nosti. Tu prije svega mislim na cijeli set kajkavskih pje-sama (Med lilijah, Žoltar gacovum listju, Tvega joka noč, Ar zebrali sme brieg) pristiglih na natječaj pod šifrom

5

Boži volek (što je jedan od naziva za kukčića crvene ili žute boje s crnim pjegama, poznatog i pod drugim ime-nima: bubamara, božja ovčica, itd., Coccinela septem-punctata). Jezično izgrađena u duhu kajkavskoga književnoga jezika, formalno dotjerana ili u sonetnoj ili slobodnoj formi, s izrazitim osjećajem za ritam - čas us-poren, čas vratolomno ubrzan, s osjećajem punim emo-tivna naboja, obično depresivnoga, u interpolacijskim oli inverznim stihovnim sklopovima u kojima se glože bivša erotizirana žudnja i spoznajno naknadna, bezgranično tragična osama poslije svega (Hudo me vgrizla tvega joka noč,/glibina čkomenja kak voda zdena), izbrušene stilizacije s funkcionalnim “upadima” iz dragog jezičnog sustava (postela biela, čitaba dijačka "suicid mors"). Autoričin Boži volek frrr s vapajima (istaknutima itali-kom!) (Piknja, piknjica,/vuz veter il vetra spram,/ Boži volek frrr.../ Povej mi, kaj v žitku tem/ baš vse je bilo zgub. /.../ Povej, al je bilo moči kak/ terh z tveh pleči pre-klasti nam?) - tek jedna je od njezinih transformacija osjećaja tragična ganuća, kojih je i inače njezina poezija prepuna. U svakom slučaju, u književnoestetskom pog-ledu kajkavska poezija Zdenke Maltar pravo je otkriće.

U drugom primjeru, pjesnikinja će iz cjelokupne biosfere izreducirati svoj pjesnički izričaj na samo jedan stožerni podatak (Mudno cajt prehaja/ Pod drevom pets-toletnim), gradeći oko njega opulenciju (izobilje) koja se u završnoj ekstazi erotizira i erotiziranjem skončava. Ekstaza kao vrhunac zanosa i u zanosnu vrhuncu meta-forička naznaka klice buduće izgubljenosti: Kipec vu zeleno beloj klajdi,/ Napirlitana mladenka,/ Gizdava de-vojka./Se zdopali./ Drevo začarobiralo./ Drevo zelo/ I dušu i telo. (Željka Skledar, Lipanjska lepa lipa).

U nekih autora, pak, nastupa aluzivna zagonet-nost. Koja, naslovom, pogotovo tekstom, namah raskoli se, aluzivno bude upućena barem na dvoje. Od toga dvojega iznjedruju se misli koje bi, recepcijski mislim, da zaustave dah, toliko su naime prožete_onom vrstom običaja i egzistencijalne žestine da čitatelju uvjetuju po-

6

ložaj iz kojeg je teško izaći. Jer ta autoričina riječ, uma-njenica i umiljenica škrinjica (koja je u naš kajkavski doš-la iz kasnolatinskoga) s jedne je strane u običnom leksiku značenjski: sanduk, obično ukrašen, i za pohranu raznih stvari, a s druge je strane: sanduk za umrle, što je onda mrtvačka škrinja. U autoričinoj pjesmi, koja zapravo iz ovodobnosti/sadašnjosti izvidnički razmatra ne ono što bi se moglo zgoditi, nego prije svega ono što se je već dogodilo, iz te škrinjice izbija, prije svega, egzistencijalni strah odrastanja (stra me gda se bou jempout otprla prazna škrinja/ i s puojnjavou pokrita), misaono-refleksivni prepletaj genealoškoga (dedek) kristološkoga (Pomoć je naša u imenu Gospodnjem) i osobne stvarne i simbolične izgubljenosti (zgubili sme muoj zeleni svitrek/ nazaj iskat ga išli i našli ga) (Branka Jagić, Škrinjica).

Kao i obično, onih tamnih sjenki sveopće Ijudske bešćutnosti i osjećaja prolaznosti/praznine (Na suncu žamor prolaznika. Prolaznost u/ tračnicama tramvaja. Prazni pogledi zabijeni/ u zemlju koje nema. Marame, šeširi, betonska/ pokrivala./ Imitacije drveća, neba, obla-ka) - ni ovaj put ne nedostaje. Ne nedostaje ni, situacijski nametnuta, spoznaja gubitka materinskog jezika koji se kao spoznajni teret ipak skrušeno nosi u sebi (Ne, neću pisati jezikom svojih predaka/ jer tada je sjenka preteška/ za zemlju kojom koračam bosonoga). Naime, pjesnikinja je već u uvodnom dijelu svoje pjesme na standardu una-prijed pripremila gnijezdo za vlastitu žestinu; njezin moto glasi: Betežni oblaki kilaviju se po nebu/ se je prevzela senca (Biserka Marečić, Otisak u zraku).

Još je možda izrazitiji osjećaj neumoljive prolaz-nosti u pjesnika na čakavskom izričaju. U njega će se, u njegovoj poeziji, alegorijski i s protegnućem metafora na cijelu pjesmu taj osjećaj neumoljive prolaznosti planetar-no filtrirati između pretpakla (Limb) i boga podzemlja (Pluton): Ležimo tako u komoru mrtvi/ Jo i biša/ Iz zida i dasok./ Preci kargoju didinu/ Ovih don oni iz Limba i Plutona/ Žale mi se da hi ukinuše/ A jo, preci iz Limba i raja/ Gnjile daske, pisme i sumpreši/ Somo smo stvori u

7

komori. (Ivo Jelinčić, Komora i jo). U istog je pjesnika sa sličnom motivacijom i temom, tek s ponešto izreducirana na dva lika (Ona i On) riječ o pjesmi Burjet na brudet.

Motivi i teme ovom zgodom izdvojenih pjesnika sudionika, dakako i onih drugih, uzborničenih, svih triju književnih izričaja, raznolikošću se protežu od zanosa marijabistričkim vjerskim obilježjima do široko iznijansi-rane depresivne egzistencijalne palete, što je i za ovo-godišnji, 9. recital “Josip Ozimec” dobra podloga za prepoznavanje istinskih pjesničkih vrijednosti.

dr.sci. Ivo Kalinski

8

Nikola Maričić, Mala Subotica DRAGA SJEĆANJA DALEKA Naviru draga sjećanja daleka Na dane davne, davna vremena, Prebiruć' brojna znana imena, u parku, na klupi, dok nekoga čeka. Imena znana: Marija, Vera, Melita, Ana, Daša, Željko, Boris, Toni, Marijan, Drago, JOSIP – u sjećanju zvoni. Josip! Joža? – samoga sebe kao da pita. Je li to onaj tihi dječak plavi, Pjesme što pisaše skrivajući, I, vječno zanesen, snivajući: Ljepotu riječi – riječju da slavi? Joža Ozimec – majstor rodne riječi Iz bistričkog zavičajnog kraja Javi mu se toga toplog maja U sjećanju, tu na klupi, dokle umor liječi. U parku na klupi, dok nekoga čeka Da bi skupa pošli na svečanost važnu, On radost u sebi tad doživi snažnu, Prebirući draga sjećanja daleka.

9

10

Stjepan Kralj, Soblinec BOŽJI SEJN Sejnal sem Te, Majčice Božja, nad Tuobu lepe plave nebe sončeve zrake vu oči ti tokle anđeli sveti tancali krej Tebe. Videl sem Te blistavu i lepu kak rožicu sred vrteka mega, rokice Tvuoje privinuti me štele, kušlec bi dala, dala bi sega. Sejnal sem Tvuoju svetu blizinu nigdar nebi štel utiti osetil Tvuoju blagu toplinu - da mi se bar ni zbuditi.

11

Marija Znika, Zagreb MAJCI BOŽJOJ BISTRIČKOJ Slavimo Te, pjevamo Ti, molimo se Tebi, Kraljice nebeska, Ti, Djevo Prečista, Ti, Djevo Bezgrešna! Udijeli vjernom puku svome milost da s ljubavlju i bez mržnje podnosi zlobu, siromaštvo i jad.

Tebi se puk Tvoj utječe s prošnjama jer Ti ga snažiti možeš, Djevice moguća, jer Ti ga snažiti hoćeš i nekoć i sad.

Vladarice preponizna! Žezlom ljubavi ožezi srca naša da ljubav nam ispuni dušu, poniznost da s lica nam sja!

Kraljice, a bez vojske! Ta sila Ti i ne treba jer andeli Tebi dvore. Pokaži puku svom hrvatskom pravi put u rajske dvore!

Nek kao nekoć, tako i sad, i u vijeke umjesto bubnjeva ratnih, umjesto kletve i psovke, molitva odjekne zemljom Hrvatskom, molitva vjernog puka Tvog, bisera u Tvojoj kruni zvjezdanoj!

Majčice naša, Kraljice naša, Kraljice Hrvata!

12

Biserka Težački-Kekić, Turčin ZAŠTITNICA PROMRZLIH ZVIJEZDA 1. Pocrnjeli izmet iz svijesti mi se u predziđe pakla trusi. Pritom povraćam žuč; živo mi vapno stopala ždere. Sjekira iz bistra neba glavu da mi raskoli; ruku da mi odsiječe i sablazan jastuka razdere, zaslužila bih. Nedostojna sam prst umočiti u vjedro pa da mi čelo tiha noć osvježi, mahovina ili snježna pahuljica. Jer blato sam; voljela bih da me nagaziš pa da štrcnem i Tvojih se skuta dotaknem. 2. Umjesto kose, Gospine su im krunice ponad čela spletene. Ptice im iz grla pjevaju. Smijeh je mijeh u njihovim grudima - proljeće su. Ne sustižem ih, ja, ljubiteljica zimske bjeline i hijeroglifa. Ne tražiš od mene da s misli skinem debelu odjeću, da budem vjesnica cvjetnoga gnijezda. Zaštitnica sam, kažeš, promrzlih zvijezda. 3. Žbuka s plafona zjenice mi zasipa. Svijećnjak se zabada u tjeme. Kreveti su mutne mlake - za leglima pastrva jastuci žude. Izdaleka nailazi mudrac; miris smirne pribranost kvari. Pjevati Tebi! Pjesma postaje plamen, u pesnici stisnut. 4. (Anđeli divljaju na tučonosnim oblacima, mliječni je put posut blatnom slamom.) Ne mogu se uspraviti: grom podmuklo reži u kukovima. Kada bi milost

13

postala šakom, mogla bih se predati pomirbenom vjetru. Noć je krvavo sječivo; iščupala bih joj srž da nije čudovište, okot sakatog svemira i nadasve opaka. 5. Pšenica, makovi, maćuhice i svojta priprostih patuljaka - sve to bijaše sabijeno u prstenu kojim si me u doba slabosti pridobio za hod po gredi što iz gorućeg obzora strši. Potom bi me dahom cijelio u igri krvavih lakata kojoj patuljci kumovahu, gospodaru zelenih packi, prozirna prstena i ružičasta polja, postojani Zaručniče.

14

Branka Jagić, Velika Gorica ŠKRINJICA na raskrižjou škrinjicu spazim

moja je prepoznam jou

zagledel se vujnjou mesec i z svetlem svojijem otprl jou a vujnje dedove pripovesti i istine kat sme i išli z Bistrice

zgubili sme muoj zeleni svitrek nazaj iskat ga išli i našli ga

i luči stesane za šporat potkuriti i najnji moje prve črknje i broji i slove

i moužika dedova če sem se plakala zaigral je v gousli i rezsmejal me če zaspati nijesem štela vuspal me se z moužiku svojou

i ve me deda vuspal a prebudile me sounce kak lampuš dnijevni

i vidim se dnijevni pra i pepel kak ga veter restepel

a zake je na pluot devene strašile el same vrane ot čučekof tira

rojši ne gledim strašila gledela boum vu travu prejk plota

al ona od kotačof blatneji povojžena sirota kak da ima po pleči spisane disnice življej-

nja i ve kak da z blatne kalne vode glavu zdigava kak da i ona Bogu bi se pomolila

al cmoljavi dan baš niš i ne pita i ne čuje

15

ne ne ne nečou više misliti o semou tomou ve ovde meknouti se dek koraki mi nijesou veznouli vutem mordi-ščou rojši boum gledela tam nazaj nazaj vu škrinjicu al ve to po souncou f čist drugem svetlu škrinjica mi se otprla ja to stojim pret šumu

štera nije ni Striborova ni srebrena ta šuma ve je zelene rouke življejnja sproužila prama mene

male me stra da me ne pot svoje zela od mala bojim se šume

vu strau zasvieti mi misel i zgovorim jou pomoć je naša u imenu Gospodnjem

reširim oči i kouražne stroge gledim šumu pomislim el me se dobre čule kaj sem zgovorila

16

Dragutin Kontak, Zagreb PRED RESPELOM Pred respelom ljudi stojiju, klečiju, roke skup držiju, moliju ili mučiju. Kaj misliju? Je li iskrene moliju ili same statieraju? Za griehe se kajeju ili za javnost pozieraju? Radi reda su tu ili stvarne veruju? Dušu širom opiraju ili se za Jezušom skrivaju? Jezuš pak same muči, nikakef znak ne daje. Gda prejdeju ostane sam i misli: Nič se nije premenile od vremena gda su mene sodili. Pilati i Kaife i denes pravdu deliju, gaziju bokčiju, pred menu mučiju, kak farizeji se ponašaju. Križ su drugem na pleča hitili, sebe zlatem nakinđali.

17

Gda boju razmeli, slepci, da je zlatni križ najtežeši, da pod njem nemreš niti na Golgotu zijti.

18

19 19

Darko Raškaj Jalšovec, Lobor ON IMA VERU Same Isusek na križanju na križu još veru h Ijude ima i vremena čuva kak ona stara tak ova nuova za Ijude šteri su prešli šteri buju došli k Njemu predi ilji kesneje z svečicu vužgatu od krštenja do smirenja

20

Stjepan Kovačec-Štef, Zagreb NE MOŽE TOLIKO UZETI Poruke koje nadahnjuju a toliko su jednostavne da se naš um jednostavno zbuni ali srce osjeća tu njihovu snagu i ako se otvori ostaje neizbrisivi trag. Ako ima dovoljno onih koji vjeruju kojima je stalo do ljubavi onih koji nisu zaspali u svome tijelu bit će povratka i dizanja iz ruševina ne može svakodnevni život toliko uzeti koliko Bog može dati.

21

Stanko Majdak, Zlatar BIJAH IZGUBLJEN Da nisam izgubljen bio Kako bi me Ti našao?

22

Sunčica Orešić, Kalinovac ZADRŽI TAJ SJAJ Visoko na nebu ti si skromna zvijezda, tek izašla plaho iz zemljina gnijezda. I penješ se, penješ, koliko se može, i svaki dan moliš pomozi mi, Bože! Visoko na nebu vesela si nota, zato uvijek želiš pjesmu od života. Kad ti suze teku nije sreći kraj, zadrži taj osmijeh i zadrži sjaj.

23

Janko Crljenica, Marčana MOTI Plamik srca ča mi dušu grije, vajka kad san s vami tote, besidon van ne moren reči, van ću špjegati, sve na mote. Kuntento s vami kušeljan, aš ode, nidan niš ne skuša, kad znan da me svi kapite, zadršću mi i srce i duša. I kad mi tuga dušu para, a srce tuče sve na skose, svoju bol van ja povidan, na mote, svima ča ste tote. Velika Ti fala, dragi Bože, ča si mi svu forcu da u ruke, da s pretelji moren čakulati, na mote z gušton i bez muke.

24

Željka Skledar, Zaprešić LIPAJNSKA LEPA LIPA Mudno cajt prehaja Pod drevom petstoletnim. Boži znamenek. Zmirom i znovič. Vživam žitek, Dišečine opulenciju. Ni tega viharja, Ni te germlavine, To drevo ne vehne. Kipec vu zeleno beloj klajdi, Napirlitana mladenka, Gizdava devojka. Se zdopali. Drevo začarobiralo. Drevo zelo I dušu i telo. ................................................................ mudno – sporo; cajt - vrijeme; prehajat – prolaziti; zmirom – neprestano; znovič – ponovno; vživat – uživati; žitek – život; dišečina – miris; opulencija - bogatstvo, izobilje; viharje – vjetrometina; vehnut – venuti; klajda – haljina; napirlitana - ukrašena, nakićena; začarobirano - začarano

25

26

Đurđa Lovrenčić, Sveti Križ Začretje MOGLA Bl BITI Dieži šumeči napajaju vert. Prazna sam kak prazen človek more biti Gljiboke h svoje biti. Mnogi su sega siti. Ja još pljijem rože, Tuj-tam me teri ftič zbuni, Štercne sunce na obloku Gda rosnati angeli z pesmu ranje dozivljeju. Tak si ja te zamišljam... Oni pak letiju van mislji moje Okrunjeni rožnatu dišobu verta. Otreseju rosu za sobu Črez kristalne suze zemlje. Prazna sam kak prazen človek more biti Gljiboke h svoje biti. Miris rože, pesma angele, potoki suzi Moglji bi se hume zljiti. Mogla bi pak ciela biti. Tak si ja te zamišljam...

27

Zdenka Maltar, Novi Marof TVEGA JOKA NOČ

(Jenoga rožnjaka)

Hudo me vgrizla tvega joka noč, glibina čkomenja kak voda zdena, gda pod jobloki je veter ves vroč, cujngal bielo cvetje, svrž jasmena. Vse dišobe, milovice, fletno smo potepli, živec se kamen strieščil v prah, v pipanju luči senje smo restepli, tief je rožnjak mel tak grki žmah. I na naši hiži dodrlo se vse, nekši su hlapi z gajnka strli glaži, furt cvili tve vižlje, kak gda nešči mre, a ja, zmikani sem plot na mertvi straži. Povedam, zavlekle se tvega joka noči, med droptine postele črvive, ledvenica ledvena, od gda tebe nie, sam veter pohalosni koči, kusma bieli cviet jasmena.

28

Sunčica Orešić, Kalinovac LJUBAV SE JE Seje, seje, greje, greje, a vu srcu tuga neje. Tek mi suza obraz rosi, k polnočki smo išli bosi. Seje, seje, se je belo, a ništ v peći ne zgorelo. Prkača je puna zdela, kaj su deca slasno jela! Seje, seje, greje, greje, a v životu Ijubav se je!

29

Nadica Čižmek, Zagreb POZABLJENA Moja je Ijubav zlatna riba spod debeloga leda, rožin pup necveteni, kesno pred zimu rojeni, i suncen fkanjena cvetuča jabuka u veljači, bez ploda z jeseni. Moja je Ijubav najlepši šlingani ručnik v glibokom vrmaru pozableni v terega nigdar nišče lice ni roke obrisal nebu...

30

Zdenka Maltar, Novi Marof AR ZEBRALI SME BRIEG

(Melankolija I)

Zebrali sme brieg, pot črez trave v lazi, I kaču crnu hudinu, kmicu kaj črez nas stiha plazi. Zebrali sme kreluti ftičje, kavrane i ščuke, hukanje, I tenji tihoču, jelvi v jobloki, Zebrali sme močanje. Prtili sme z sobom joblake, kervava, zahodna sonca I mrv jogjna v čalarnu noč, Betege vračili z žotim cvetjem, gamilice čajum, čepeli v koprivju, hrdali štučke. I plava neba orali. O, kak sme same znali drobna slova čtati, z debeli knig luč cecati. Spešali sme vrieli, a versi su naši miesili blato, črez kostanjovo listje vu visini kipuče rasipavalo se kufrasto zlato. V jutra zadušeni, gda sme pozaspali, mesto popluni pokrivala nas zorje, razvliečena preja zdena, tuo vekivečno morje same sme dihali, dihali, dihali...

31

32

Ana Čajko-Šešerko, Pitomača KAJ DEŽĐ MORE Dežđ je opral breg i jarek. Opal je na rože, travu, Vumil moje roke, noge, Opral je i moju glavu. Dežđ opere vse okolo, Pere noge, glave, riti... Ali nemre nigdar oprat Kaj se more vu nam skriti. Ne opere hude reči Niti jala iz srčeka, Ne opere kaj se svade I Zagorec i Zagorka. Dežđ bu opral breg i jarek, Na ledini i rojžice, Ali ne bu opral mene Niti tebe, me srčece.

33

Anica Kovaček, Ludbreg BIELA NEDELA Rescvetena, dišeča, vesela! Sveta! Bogom dana, biela, Došla Vuzmena nedela. Sončana, bleščeča, baš kakvu sem želela! Denes se Mali Vuzem slavi! Uskrsnuli se drugi put med učenikem pojavi. Kaj bo ga videl Toma neverni, V svete rane prsta del i postal verni. Uskrsnuli Krist Tominu želju ispunjava I sem koji ga ne vidiju, a veruju, blaženstvo obečava. I jo, Tvoj stvor, mali, smjerni, Maker Te ne vidi, sikak Ti je vjerni! Majčinsku glavu na Tvoj blagoslov sklanjam. Sebe i svoju obitelj na dar Ti poklanjam. Srečen Ti Vuzem, Uskrsli Kriste, čestitamo mi I darujemo srce kaj gori od Svete ljubavi! Liepo mi je s Tebom domaj, još lepše pre meši. Jer smrt si pobjedi, moje griehe i okove rezrieši. Moje doge si zbrisal... Kervlju svojom Ti si me spral... Tvoje Reči osluškujem... Nejveč na svetu Tebi se radujem! Ostani z nami jer dien je na izmaku. S Tobom je liepo. Ti svietliš i v mraku. Ostani, Isusek! Nek je dien pre kraju... S Tobom, Uskrsnuli, kak da smo v raju! O, dej da Te si spoznaju, da ne lutaju! Ostani, Isusek. Dok z nami si Ti Srečni i merni smo si.

34

Tvoja jasna i iskrena govori nam rieč... I kaj nam za sreču treba več?! Ostani z nami, Ti, blago koje se nemre kupiti Nit more svoj vječni sjaj zgubiti. Ostani, Ti, koj nas ne prestaješ ljubiti. Isusek, ostani, s Tobom očemo k cilju iti... Druga Vuzmena, Biela nedela! Rescvetena, srečna, Sveta, vesela! Bogom dana! Baš kakvu sem želela!

35

Vinko Hasnek, Belovar BUDNICA Stare steze i stari domači poti vu nami vu glave otprti žižek svetlečeg vidikovca. Poslušame kaj donašaju nove vesti šibje po nami šviga senje trosiju rasteple semenje. Iz dena vu den popevle se kriva popefka. Tam prek reke i nasipa prevlačime čez zaraščenu puščagu veter zrakem frlojba zdeni ledeni led pocukava v kmicu vu te plohe obetame si doga leta doga stoletja senjarime i prtime z vuglenjem žarečem posipani pot. Budni sme od početka do kraja z nami vu nami AVE MARIJA GRACIJA Nesme sami

36

Ana Krnjus, Pazin JUTRO NA RIJAVCU Složno se budiju tići i bizero oštre kantine. Svaki svoj kanat kanta ma svi skupa slažu lipe bukete kako operete. I peteh zakukuriče brek zalaje javi se i mačak Dindi. A kat je jutrinja zazvonila dobro san znala da valjalo se ustat ma san raje kukavicu poslušala z rakamanin lancunon po glavi se pokrila i produžila spat kako da je još noć. Tr je nedija a hmaši se more i uvečer poć. .............................................................. tići – ptice; bizero – bistro, brzo; kantin – žica glazbala; kanta – pjesma; peteh – pijetao; brek – pas; vajalo – treba; raje – rađe; rakaman – izvezen; lancun – plahta; tr – pa; hmaši – na misu

37

Vladimir Miholek, Đurđevac LAMPAŠ V OBLOKU Kmica. Peč šepče. Diši betlem. Vreč sem na tragu tvem. I nikam nem. Najempot. Počujem zvonca. V obloku lampaš Pun sonca. Odgrabim svetla malo Kuliko je f šako stalo. Razlejem po iže Odnesem f štalo. Zateknem na mandalo. Se se rasveti. Blaženi mir. Čkomina. Se je belo. Sneg prjanče. Po tragu rastepena slama. V dalšine pikna svetla Zažarjena I sama.

38

Ivica Jembrih, Čakovec ČEZ VSA MOJA SELA Kukulji, Jugi, Sveci, Šanteki, Štefuljaki, Kresunji, Tuški, Zepci, Vugreki, Habuljini, Ivičaki! Gradječaki, Culjaki, Oršoljiči, Draganiči, Grozdeki, Toki, Sinkoviči, Škudari, Vdoviči, Kutrnjaki, Gredlji, Voki! Bureki, Ljubeki, Trstenjaki, Jogci, Bobki, Lukači, Picaki, Habulini, Novaki, Mendeki, Kužjeri, Tokači! Pljukavci, Brozdi, Veseljaki, Klariči, Hudiči, Bartoljiči, Šaški, Hajduki, Vinculjaki, Latini, Kerleži, Megljiči! Vučkoviči, Mihalčeviči, Grzelji, Kovači, Cicnjaki, Petričiči, Verbeki, Posavci, Kuzuri, Hrdelji, Mežnari, Riseki, Ljubeki, Bojsiči... Čez vsa ta moja sela, kam križanje pelja od raspela, naj moja popievka obiđe kak okoli cvietja čela. Naj dragi domači ljudeki znaju: Tiele mi je zemlja vu rojenem kraju!

39

Ljiljana Lukačević, Ivanec U SJENI KAPELE Teški zastor kiše spustio se ko olovni uteg na kapelu, pritisnuo nesmiljeno oluk na zvoniku. Na kamenu izlizanom, kao sjena sjene, klečim nijemo zagledana u oltarsku sliku. U tjeskobi smrtnoj tražim oslonac životu izvan ljudske nade, izvan svakog domašaja slomljenoga duha. Nevidljivom prozračnošću dotiče me milost i hrani mi srce snagom nebeskoga kruha. Posustao pljusak. Na kamenu lokva suza pokrivena tamom, više nego svjedočanstvo istočene boli. Pred oltarom svih uznika ogrezlih u patnji, samo ruke spašenika koji nijemo moli.

40

Marko Gregur, Koprivnica *** S modrog neba silazi božanska pjesma zvijezda. Spušta se na nas milostivo. Svi će ljudi braća biti, pjevaju glasno sjajnožute repatice Mamonove, ispod kojih veselo poskakuju crni gejziri zvjezdanog ulja. Pogonsko gorivo ideala jednog novog bratstva. Bratstva Velikog brata, s korbačem u ruci. Svi će ljudi braća biti, pjevaju zborno Mamonove repatice dok na plećima čovječanstva kraljevi hrle pokloniti se bogu, noseći na poklon ratove. Svi će ljudi braća biti, odzvanja krčmama civilizacije. Mi dižemo ruke k zvijezdama i plješćemo Velikomu bratu, dirigentu orkestralno-astralnom. Vrte li se zvijezde na susjednom nebu ili se to meni vrti gledajući ih, sa staroga mosta, u Mariboru?

41

42

Biserka Marečić, Kašina ŽEJA Pehnul je f osijne gniezde. Gduo mu je kriv kaj ni imel rukavice. A vane, negde tam vane zdihavale su ocvele sejne. Jež je plazil priek ceste. I se je bile kak i naviek. Kak i naviek. Ali, gduo mu je i gda obielil dušu kak krampier. Gduo i gda. I zakaj ni čul niš ot sega. Trda lupina. A znutra, znutra. Z predrtuoga lavuora polefko je kapala kap po kap voda živlejna. Vane se spravlala grmeča deždžina. Osijnak f nemu je spuonuorel. A on je same stal, odrvenel. Zalut je prižgal svieču na Kameniti vrati. Zemla je spuocala. Sposušene zutra cuokale se na galga. Kap se zibala na horizontu beskraja. A on je žejen do bunila.

43

Nadica Čižmek, Zagreb BEJŽIM Bejžim, bejžim z doma, od sebe bejžim, da dojdem k sebe. Ostavljam posel, computer račune ususavač čarubne krpe super markete stisku aute črlene žute zelene svetle hudi zrak i bejžim bejžžiimm bejžžžiiimmm. Hočem vujti tu gde cajti kaplju i se je zabadav, gde veter lasem neda mira. V trnac, pod rušku, v koprive, na mefku travu, tiča, čelu i grlicu čujti, dihat zrak koji pluča otpira. Kleknem pred stari oltar i čakam dušu da mi ovo, sfundano i grešno tielo vluvi. Nemaju toga Dior ni Richi. Gda najdem se doma, na rođenoj grudi, pri staroj hiži, znutrina od sreče kriči,

44

ovde se dan po kucajnju srca mieri, a življenje na ljubavni parfem diši.

45

Biserka Marečić, Kašina OTISAK U ZRAKU

Betežni oblaki kilaviju se po nebu se je prevzela senca.

Ne, neću pisati jezikom svojih predaka jer tada je sjenka preteška za zemlju kojom koračam bosonoga. Paris Hilton još uvijek je glavna vijest na naslovnicama. Sirota mala bogatašica. Sjenka je duboka. U dubokoj sjeni, na uglu ulice, na uglu života, ispružena ruka prosjaka. Zadrhtala je ptica srca u grudima, zatalasalo se paperje sumraka. Kulise iluzija. Na suncu žamor prolaznika. Prolaznost u tračnicama tramvaja. Prazni pogledi zabijeni u zemlju koje i nema. Marame, šeširi, betonska pokrivala. Imitacije drveća, neba, oblaka. Plavi vilin konjic lebdi na žutom lokvanju. Ova je zemlja ranjiva. Skriva se od naših praznih pogleda, betonskih platoa i ograda u dubokim sjenkama stadiona i nebodera. S prosjakove ruke zalepršala je ptica i stopila se s prazninom beskraja tamo negdje gdje se spaja nebo i zemlja s pokrovom svemira. Ne, danas ne mogu pisati jezikom svojih predaka jer pretežak je otisak prazne prosjakove ruke u zraku za zemlju kojom koračam bosonoga.

46

Ja i prosjakova bestjelesna sjenka. Sjenka pripada vječnosti. Tijelo pripada grobarima.

47

Biserka Marečić, Kašina RAPSODIJA TRAJANJA Kad utihnu vjetrovi... kad utihnu oluje u krvotoku vremena...

možda ću namotati svoje vlastito klupko tišine...

i otvoriti se u kamenu... otvoriti pjesmu u kamenu kao vibraciju

vječnosti, kao odraz međuzvjezdanog beskraja...

___________ paperje Feniksa - sve je to paperje Feniksa. Krhki, meki noćni leptiri u raljama dana...

Novi CD - stara stvar. Uvijek iznova.

Uvijek iznova na užurbanoj straži, sneni, pregaženi, poraženi... iz pepela se dižemo tek

neznatno nagoreni. Nezamjetno cvate mala preslica u sjeni. Svi smo bezimeni.

Sakriveni. Vjetar lista lišće, vjetar prekopava lišće u potrazi za čim za nečim za svačim.

Svaki dan se dižem, odlazim na posao, svaki dan se svlačim i oblačim, vezana likom

užetom, štrikom u nevidljivim linijama međusobnih veza i vezica bivanja.

Depresivno odumire dan u jutarnjoj kavi sa pticama nebeskim nad glavama.

Kaskade tame i svjetlosti. Raspršene nesuvisle kapi razlomljene o kamen življenja.

Grlice skrivaju glavu pod krilo. Rapsodija trajanja. ___________

48

Ako uronim... ako uronim duboko u klupko svoje tišine...

možda mogu čuti kako pucaju elektroni u subatomskoj jezgri stvarnosti...

mozda mogu čuti... kako drhturi srce grlice... kako se sjemene trave

na nepokošenoj livadi htijenja... sasvim zemaljski... sasvim nebeski...

___________ Ali Bože... Bože, nije li možda to previše tražiti

od nekoga tako zemaljski zemaljskoga... na vagi svemira... na vagi svemira, onako nebeski,

duša čovjeka je tek zrnce od 21 grama beskraja…

49

Branka Jagić, Velika Gorica NEKOME NIKOME POSLIJE RATATATA nekome je dobro i ne može razumjeti onoga tko je sporo i presporo ploveći i kao stranac nejasna govora a u kući svojoj u nesreći svojoj ubio se a taj je ostavio pečat sebe živog sjećanjima otišao je s molbom na usnama u rijeku u maglu u dim taj je otišao u sebe

sa svojim smijehom zagrčenim svojim prkosom inatom gnjevom zadojenim usponima padovima i potonućima sretnim i razrušenim krovovima sna

ridajući u svojoj boli otišao je i sa svojim kletvama i molitvama

sa svojim mirisima i krvlju svojom svojim ledom probudit će pitanje nesreću svojim ognjem i požarima svojim zapalit će mir na

odru potresima svojim probuditi mirne dubine sna sa svim grobovima u srcu i nevin u pamćenju

spreman za sve samo ne ispovijed ptičurinama a one nadlijeću

pred životom rukama na predaju uzdignutim beznadnošću svojom taj je bio taj ostavljen samom sebi kao na tanjuru skupljen po svijetu milodar

on bez sebe i izgubljen

a u potrazi svojoj našao se kao samotna zvijer taj je bio taj koji je na koncu i sebe ostavio

50

ispustio se izvan kontrole kao vjetrom raznesen prah i predao se svjetlu i tami bez riječi i odletio daljini i visini u susret

i kao anđeo i kao ukletnik ispustio se iz sebe kao usput dim iz cigarete

kao posljednja mogućnost objave i odahnuo bez mogućnosti ponavljanja po svom izboru kao pretvorena ljubav u smrt

zauvijek ali ni u svom snu zaspao tek

kad otputovao je u nebo

51

Branka Jagić, Velika Gorica PROLAZE PROLAZNOSTI prolazim ulicama u rukama uzdignutu iznad glave držim Bibliju nosim je kao svjetlo kao sigurnost podižem je nevidljivi je dlanovi otvaraju lepršaju žućkasti listovi

kao da se sami čitaju kao da listaju vrijeme

uz mene ljudi prolaze u svojoj prolaznosti milosrđa

kao izabrani od pupoljka do ocvalosti

smiju se svađaju i plaču ljušteći svoje crne bisere onda gledaju

u izlogu jednog lokala TV program kao zajedničko jelo

ja s Biblijom u ruci i nisam gladna all imam pitanja

i sebe pitam zašto odgovor tražim na ulici na njoj se čuje i lažne komplimente

ili psovke i histeričnost kao neprolazni detalj i ukras prolaznosti

i ne lupajte mi o moju glavu još čvršće držim Bibliju stigla sam na trg i na tržnicu tu ljudi prodaju maslinove grančice

danas ljudi i sve i svašta prodaju i kupuju neki i druge i sebe a možda se nešto i ne može kupiti treba povjerovati

u susret prilazi mi čovjek

52

hoda ruku raširenih kao na nevidljivi križ da je razapet

prilazi hrpi maslinova granja šireći ruke kao krila održava ravnotežu

u lijevoj mu ruci boca do pola ispijena u desnoj drži otpijenu čašu vina

uneravnotežen je svejedno ugledavši mi u ruci Bibliju zagledao se u me

prekrižio se i s čašom vina potom na jedno je koljeno pokleknuo

podigao si čašu iznad glave nešto mi nerazgovjetno zapjevao nastavio svoje mrmorenje u čašu

ja nesposobna gledam samo i razumijem tek njegovo

zašto zašto zašto u različitim tonalitetima

vrti glavom i prevrće očima onda s naporom tiješti riječi

zašto/ iskreni/ i dobri/ ne prolaze/ ne prolaze cvili mu glas

ne prolaze/ kao oni/ manje/ manje/ manje iskreni/ prašta li/ Bog/

naklonio se i nastavio prašta li/ tako lako i ja se/ kajem/ kajem se

oborio je glavu na prsa na nekoliko trenutaka onda ustao i istegnuta vrata gledao u nebo kao da oslobođen svega želi naprijed dalje zašto kao da nekako u njega sumnjam i gledam ga kao u slanu bjelinu stupova

53

Božena Grđan, Konjščina SPIM Dojde mi negda tak i same čkomim... Slomi me negda jad i onda same spim... Oči su moje žmefke, nikak da se zbudim... i senjam douge... douge... Čujem da me zoveš i se koj mi veliš al pomoči si nemrem same senjam, same spim... Bože, zake me puščaš na miru? Zake i ti čkomiš? Zake ne hitiš kantu vode name? Zake me ne zbudiš?.

54

Vinko Hasnek, Belovar BELI CANJEK VIŠE ŠPITALA Zapičili dogi drog više špitala na njem beli canjek poprhaval čakame čakame čakame zaiskanje zaštitu od fundanja vu črnjavka senjajme o dične potu gnete nas kmica konzerve v glave nit vrat nit oblokov nit brave zalegnjeni vu špitalske postele zamotani vu flake držali prazne tetrapake odpeljani i pospravleni mej pozlačene korice beli canjek više špitala pošpricala nas tinta

55

Zdenka Maltar, Novi Marof MED LILIJAH (iliti Boži volek frrrr.........) V škure kmice tihoči, med lilijah gluhoči, postela biela, čitaba dijačka, "suicid, mors". Piknja, piknjica, med rožah čvapa vosk. Dnevi zatajenja vrijeni v glub, v jederek jočni, zdejnava zdena. Povej mi, kaj v žitku tern baš vse je bilo zgub. "Sveta Marijo Majko Božja " Tva mater, zajokani vodorisi tmice, ničem spodobna, dremliva se luč z tveh vusen v magnutje vužgala. V škure kmice tihoči, med lilijah gluhoči, čvapa vosk. Piknja, piknjica, vuz veter il vetra spram, Boži volek frrrr......... Povej, al je bilo moči kak terh z tveh pleči preklasti nam?

56

57

Ivo Jelinčić Mučito, Postira KOMORA I JO Ležimo tako u komori mrtvi Jo i biša Iz zida i dasôk Preci kargoju didinu Ovih don oni iz Limba i Plutona Žale mi se da hi ukinuše A jo, preci iz Limba i raja Gnjile daske, pisme i sumpreši Somo smo stvori u komori

58

Ivo Jelinčić Mučito, Postira BURJET NA BRUDET Sedidu tako za stolon Od ugora burjet Ona i On Ćapali se alota Stavili teću na srid stola A u to ujde pošćer On teću pokri Da pošćer po običaju ne bi sê Drogi moji zbori pošćer Ni sin, ni barba iz Jamerike ni ćer Evo, brat van je umra! Mučidu On i Ona Muk za stolon A On će Njoj Ženo, izijmo burjet Po ćemo posli plakot

59

Biserka Marečić, Kašina ZAPIS MALUOGA ČLOVEKA F prastari svitki leži muodruost svemira. A ja imam same potkurtani dan f ražnierani tenisicami f kruogu z teruoga ni mogel prejti nikam... Zapisane je da bi živlejne imele biti nebeska harija ot svetla i nebeskieh harfi z Črnuoga muorja. A ja imam same striebiti kukol z žitka, pruose z pepela. Harija sega postuoječega i nepostuoječega... Ščera su spravili pot kuostajne Ivaca. Avijuon se zdigel gore... f zrak, on je ostal dole... na zemle...

Prahu prah. Zemla - zrak. Kmica pak.

Nebeska harija. Natrunjeni z terinjem sega i sačesa. ... i ne fpelaj nas f napast, več zbavi nas ot zla... Pišem svuoj zapis zapis maluoga pogrešivuoga človeka. Jezuš bu me zbavil ot zla all gduo bu zbavil mene

...ot mene samuoga.

60

Vladimir Korotaj, Varaždin BELI 0BLAK II.

Memu omilenomu pesniku D.Cesariću

Tam vu višinjavi plavoga neba jeden beli oblaček resi vedrinu. Moja je duša vuznesena do jenga, a srce, nat proplamsajom dneva, vpija modrinu. Kak snek on je tampon zmed mraka i sna, rožičasti ljudi krečeju se vu krug večiti, dok so mirne popevke zvađene duši ze dna, dok leščeju se oblutci kameni i vali rečni... I živlenje teče, teče kak leščeči slap koji večito curi, skliže se, mrmra i romori, i kojuga navek pomaga moja mala kap kakti pahulica snežnu postelu vu gori. Na nebu se plavem sam jeden oblaček beli kak beli janjček sredi stada mirnoga. Pastir nežno oproštajne blagoslove deli, jengve so reči mirne, tihe - ot Boga.

61

62

Marko Gregur, Koprivnica *** Sveti Marko moli za nas! Poluglasne molitve u travanjsko jutro obavijene mirisom Ijiljana. Sunce se kroz vitraje provlači. Plamičci svijeća nestrpljivo iščekuju patera. Atmosfera Tadijine pjesme. Žito u mojoj ruci neku je baku vratilo u djetinjstvo: "Ako bi mi mogli dati jedno žito... Znate, moj je tata..." Pomolimo se. Milost Tvoju molimo Te Gospodine ulij u duše naše. Lijepa sveta atmosfera Tadijine pjesme. Gospođa u šarenom rupcu kleči pred oltarom sv. Tereze. Možda malo teatralno. Pomislio bi na epilepsiju da nije Tadijine pjesme. "Grob je sv. Marka u Veneciji, a na njemu svinjetina." Smije se razdragano sunce, poigrava šarenilo vitraja. Sv. Marko moli za nas.

63

Darko Ciglenečki, Gornja Stubica *** Pamtit će nas? ne budite u zabludi pa pokažite mi gdje je pokopan vaš pradjed! kako se zvala vaša prabaka? hoće li i vaš grob održavati i plaćati nadležnima praunuci ili će ga prekopati i iznad vas pokopati nekog neznanog ili čak potomka koji je u jednom trenu prestao donositi cvijeće i svijeće na svoj budući grob (Raymondu Carveru, 1.11.2006.)

64

Misao na vječnost

Na deveti po redu Recital duhovne lirike “Josip Ozimec” odazvalo se četrdeset i tri autora s 180 pjesa-ma. Najviše, 89 pjesama, napisano je materinjim kaj-kavskim narječjem, 76 ih je pisano književnim standar-dom, a 15 ih je čakavskih.

Nit duhovnosti koja ih sve povezuje ona je koja nam obilježava svakodnevne živote mišlju na vječno, bez obzira je li ona sadržana u ljubavi prema bližnjemu, divljenju prema prirodi ili strahopoštovanju pred Veličan-stvom Božjim. Od sna u kojem nam se javlja kipec Maj-čice Božje, tradicionalna draga sveta sličica djetinjstva, pa sve do sumnjičavosti retoričkog pitanja zadnje pjesme u zborniku (Pamtit će nas?) prati nas nemir zaodjenut u raznoliko ruho riječi. Već samo naše “dihanje” ima okus misli na vječnost, stalna je “žeja” za čarolijom života, u svim našim bjegovima i sjećanjima. I tražimo i teško na-lazimo, kao izgubljeni sin, i osjećamo se izgubljenima, na svim jezicima, u svim vremenima. (“Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)/u stihove”, kaže Pjesnik.)

Nastojimo zadržati u našem društvu misao na pri-jatelja pjesnika; na Josipa Ozimca, Dragutina Tadijano-vića i Dobrišu Cesarića pitajući se jesu li uspjeli svojim stihovima pobijediti svoju ljudsku ograničenost u vreme-nu i je li zabluda pomisao iz Pjesme mrtvog pjesnika. Pokušajte! Otvorite za ove stihove svoje srce i dopustite da oni krenu “ko bujna rijeka u korito novo”. Ivančica Tomorad

65

66

Sadržaj:

GANUĆE I ZANOS PJESNIČKE RIJEČI, dr.sci. Ivo Kalinski ........................... 5 Nikola Maričić, DRAGA SJEĆANJA DALEKA.................................................. 9 Stjepan Kralj, BOŽJI SEJN .............................................................................. 11 Marija Znika, MAJCI BOŽJOJ BISTRIČKOJ .................................................. 12 Biserka Težački-Kekić, ZAŠTITNICA PROMRZLIH ZVIJEZDA...................... 13 Branka Jagić, ŠKRINJICA ............................................................................... 15 Dragutin Kontak, PRED RESPELOM .............................................................. 17 Darko Raškaj Jalšovec, ON IMA VERU........................................................... 20 Stjepan Kovačec-Štef, NE MOŽE TOLIKO UZETI .......................................... 21 Stanko Majdak, BIJAH IZGUBLJEN ............................................................... 22 Sunčica Orešić, ZADRŽI TAJ SJAJ ................................................................ 23 Janko Crljenica, MOTI...................................................................................... 24 Željka Skledar, LIPAJNSKA LEPA LIPA ........................................................ 25 Đurđa Lovrenčić, MOGLA Bl BITI ................................................................... 27 Zdenka Maltar, TVEGA JOKA NOČ ................................................................ 28 Sunčica Orešić, LJUBAV SE JE...................................................................... 29 Nadica Čižmek, POZABLJENA....................................................................... 30 Zdenka Maltar, AR ZEBRALI SME BRIEG .................................................... 31 Ana Čajko-Šešerko, KAJ DEŽĐ MORE........................................................... 33 Anica Kovaček, BIELA NEDELA ..................................................................... 34 Vinko Hasnek, BUDNICA................................................................................. 36 Ana Krnjus, JUTRO NA RIJAVCU................................................................... 37 Vladimir Miholek, LAMPAŠ V OBLOKU.......................................................... 38 Ivica Jembrih, ČEZ VSA MOJA SELA............................................................ 39 Ljiljana Lukačević, U SJENI KAPELE.............................................................. 40 Marko Gregur, *** ............................................................................................. 41 Biserka Marečić, ŽEJA..................................................................................... 43 Nadica Čižmek, BEJŽIM .................................................................................. 44 Biserka Marečić, OTISAK U ZRAKU ............................................................... 46 Biserka Marečić, RAPSODIJA TRAJANJA..................................................... 48

67

Branka Jagić, NEKOME NIKOME POSLIJE RATATATA............................... 50 Branka Jagić, PROLAZE PROLAZNOSTI....................................................... 52 Božena Grđan, SPIM ....................................................................................... 54 Vinko Hasnek, BELI CANJEK VIŠE ŠPITALA................................................ 55 Zdenka Maltar, MED LILIJAH.......................................................................... 56 Ivo Jelinčić Mučito, KOMORA I JO .................................................................. 58 Ivo Jelinčić Mučito, BURJET NA BRUDET...................................................... 59 Biserka Marečić, ZAPIS MALUOGA ČLOVEKA ............................................. 60 Vladimir Korotaj, BELI 0BLAK II.................................................................... 61 Marko Gregur, *** ............................................................................................. 63 Darko Ciglenečki, *** ........................................................................................ 64 MISAO NA VJEČNOST, Ivančica Tomorad .................................................... 65 Sadržaj: ............................................................................................................ 67

68

Pokrovitelji: Nacionalno Svetište MBB-e Krapinsko-zagorska županija Općina Marija Bistrica Medijski pokrovitelji: Glas Koncila, Radio Marija, Radio Vrbovec, Radio Kri-ževci, Radio Stubica, Radio Zlatar, Radio Zelina, Radio Varaždin, Zagorski list, Časopis Kaj Suorganizatori: Općinska knjižnica i čitaonica Marija Bistrica Osnovna škola Marija Bistrica Turistička zajednica Općine Marija Bistrica Organizator: Radio Marija Bistrica

69