4.Simpozij Društva za hospicijsku i palijativnu zdravstvenu njegu Hums-a

„ TERAPIJSKO-REHABILITACIJSKE METODE U PALIJATIVNOJ SKRBI”

PROGRAM

Zaklada Hrvatska kuća srca, Ilica 5/2, prolaz Oktogon

PETAK, 22.09.2017.___________________________________________________________________________

Moderatori 1. dijela Simpozija: Ahnetka Stjepanović, Dunja Raguž, Blaženka Horvat

8.15 - 09.00 Registracija sudionika

9.00- 9.15 Pozdravna riječ predsjednice Društva, Blaženka Horvat, bacc. med. techn.

Otvaranje Simpozija zvučnim efektima Tibetanskih gongova, Vlatka Fanjkutić, bacc.med.techn.

9.15 - 09.35 Akupunktura u palijativnoj medicini

Mirjana Kovačević, dr. med. spec. neurolog.

9.35 - 9.55 Akutna bol kod palijativnih bolesnika

Marca Jerleković, bacc. med. techn

9.55 - 10.15 Psihoterapija boli

Alen Breček, bacc. med. techn.

10.15 - 10.35 Komunikacija sa bolesnikom u procesu rehabilitacije u palijativnoj skrbi

Cvjeta Mitić, bacc. med. techn.

10.35 – 10.55 Duhovnost – čija je to zadaća u palijativnoj skrbi ?

Ivana Tomašić, bacc.med. techn.

Marinka Blatarić, bacc. med. techn.

Organizacijski odborBlaženka HorvatAleksandra CigrovskiLjerka Pavković Stručni odborSenka RepovečkiBlaženka HorvatAleksandra Cigrovski

11.00 – 11.30 PAUZA ZA KAVU

Moderatori 2. dijela Simpozija : Cvjeta Mitić, Klaudija Knežić, Alen Breček

11.30 - 11.40 Kognitivno- Bihevioralna psihoterapija u palijativnoj skrbi

Domagoj Matanović, mag. psych.

Dunja Raguž, bacc. med. techn.

11.40 – 12.00 Ljudski um kroz tehneologiju- Biofeedback

Zrinka Plješa Radanović, mag. med. techn.

Maja Bezić, bacc. med. techn.

12.00 – 12.20 Izazovi terapijskog vrta u starijoj životnoj dobi

Begov Dejan, bacc. med. techn.

Vesna Biondić, dipl. psih. prof.

12.20 – 12.40 Slikovnica „ I bila jednom jedna zemlja „

Sanja Čizić, Članica Hrvatskog društva za djecu i mlade, teta pričalica

12.40 - 13.40 PAUZA ZA RUČAK

Moderatori 3. dijela Simpozija : Ljerka Pavković, Cigrovski Aleksandra, Blaženka Horvat

13.40 – 14.00 Aromaterapijski tretman palijativnih bolesnika Jasminka Matelko, bacc.med.techn.

14.00 - 14.20 Tehnika manifestnog oslobađanja (MFR ) u palijativnoj skrbi Mateja Magdalenić, bacc.physioth.

14.20- 15.00 Zvukoterapija po Peter Hess metodi u palijativnoj skrbi Vlatka Fanjkutić, bacc. med. techn.

15.00 - 15.30 Zaključci tečaja

Akupunktura u palijativnoj medicini Mirjana Kovačević, dr.med., spec.neurologNPB Popovača

Akupunktura je starokineska metoda liječenja s pomoću igala koje se zabadaju u određene točke na tijelu. Sama je riječ latinskog podrijetla (acus- igla, pungere- zabadati, bosti). Prema tradicionalnoj kineskoj medicini umetanjem igala u određene točke uravnotežuje se protok energije kroz tijelo. Prema zapadnoj medicini ima više teorija za objašnjenje mehanizma djelovanja, a najčešće proučavana teorija je teorija endorfina, gdje akupunktura stimulira oslobađanje neurotransmitera kao što je endorfin. Endorfini imaju ulogu ne samo u podizanju praga boli, nego i u promjeni emotivnih reakcija. Svjetska zdravstvena organizacija ( WHO) prihvatila je 1979.g. akupunkturu kao suvremenu metodu liječenja mnogih bolesti.Akupunktura može imati ulogu u palijativnoj skrbi, osobito u ublažavanju mučnine i povraćanja, smanjenja neuropatske i visceralne boli, poboljšanje dispneje, kserostomije, umora. Objavljeno je niz studija koje su pokazale da akupunktura i srodne terapije značajno smanjuju bolove, osiguravajući brži i duži analgetski učinak i mogu se smatrati dodatkom kovencionalnim metodama liječenja u palijativnoj medicini. Akupunktura je dokazano učinkovita terapija za mučninu i povračanje uzrokovanu kemoterapijom. Akupunktura može biti korisna intervencija za simptome kod kojih je trenutno ograničeno liječenje, uključujući kserostomiju, umor i dispneju. Kao relativno sigurna metoda te zbog kliničke učinkovitosti i niske cijene, akupunktura bi se trebala šire upotrebljavati u palijativnoj skrbi.

Marica Jerleković bacc.med.tech.KBC Sestre milosrdnice, Zavod za anesteziologiju, intenzivnu medicinu i liječenje boliMail: maricajerlekovic@gmail.com

AKUTNA BOL KOD PALIJATIVNIH BOLESNIKA

Zbrinjavanje boli kod palijativnih bolesnika predstavlja veliki problem i veliki izazov, ne ovisno radi li se o karcinomskoj ili ne karcinomskoj boli. Njena percepcija interreakcija je osjetnih, emocionalnih i bihevrioalnih čimbenika. Iz tog razloga kod kronične boli ne govorimo o simptomu već o sindromu koji zahtijeva multimodalno i multidisciplinarno liječenje.Palijativni bolesnici zbog same prirode osnovne bolesti skloni su padovima, ozljedama ili zbog karcinomskog rasta koji pritišće okolne strukture dolazi do aktualizacije akutne boli. Vrlo često jedna od terapijskih metoda liječenja je operativni zahvat koji isto tako dovodi do razvoja akutne boli. Takva bol ima nocicepcijsku i neuropatsku komponentu.Većina ovih bolesnika već je na nekom obliku analgetske terapije i često se radi o vrlo visokim dozama opioidnih analgetika te je iz toga vidljivo kolika je težina adekvatne terapije akutne boli kod istih.Liječenje se provodi multimodalnim farmakološkim pristupom . Prednost se u ovome slučaju daje regionalnim metodama anestezije i analgezije.Na taj se način učinkovito i potpuno sprečava prijenos bolnih impulsa s periferije (mjesta nastanka bolnog podražaja) a bez nuspojava koje prate odgovarajuću centralnu medikamentoznu analgeziju. Uz educiranost osoblja uspješnosti ovoj vrsti analgezije uvelike doprinosi i suradljivost samog bolesnika. Potrebno je naglasiti važnost komunikacije između bolesnika i članova multidiciplinarnog tima, info rmiranost samog bolesnika i članova njegove obitelji.Bol ne možemo u potpunosti ukloniti ali treba nastojati svesti je na najmanji mogući intenzitet, te time olakšati život, svakodnevno funkcioniranje tih bolesnika, a prije svega dati im dostojanstvo.

Ključne riječi: palijativni bolesnik, akutna bol

PSIHOTERAPIJA BOLI

Breček Alen

Cigrovski Aleksandra

NPB " Dr.Ivan Barbot " Popovača,

Jelengradska 1, 44317 Popovača

e-mail : aleksandracigrovski@yahoo.co.uk

SAŽETAK:

Bol je složeno ljudsko iskustvo koje ima svoju osjetilnu i emocionalnu stranu. Dok je akutna bol ponajviše u domeni stručnjaka koji se bave somatskom medicinom, kronična bol predstavlja složeno multidimenzionalno stanje zahtjeva interdisciplinarnost u kojoj treba sudjelovati psihijatar, psiholog ili druga osoba koja se bavi mentalnim zdravljem. Doživljaj boli vrlo je subjektivno iskustvo, te razni psihološki momenti, kao što su npr. osobine ličnosti, rana životna iskustva, trenutna emocionalna stanja imaju velik utjecaj na njegovo konačno doživljajno oblikovanje. S psihijatrijskog aspekta bol može postojati kao komorbiditet uz psihijatrijski poremećaj, ona može sama po sebi izazvati psihijatrijski poremećaj ili može postojati kao entitet ili psihijatrijska dijagnoza sama za sebe. Isprepletenost i povezanost depresije, anksioznih poremećaja i kroničnog bolnog sindroma poznata je na biološkom, psihološkom i ponašajnom planu. Epidemiološki podatci ukazuju na visoku međupovezanost ovih poremećaja. Visoka učestalost kronične boli u općoj populaciji ukazuje kako ona predstavlja velik javnozdravstveni problem, te emocionalno i financijsko opterećenje. Terapijski pristup kroničnom bolnom sindromu kao psihijatrijskom entitetu uključuje upotrebu psihofarmaka (antidepresivi, stabilizatori raspoloženja), te različite psihoterapijske i socioterapijske metode.Kronični bolni sindrom kao složeno stanje zahtjeva interdisciplinarni pristup, jer se radi kombinaciji somatskih, bioloških, psiholoških, društvenih, situacijskih i inih čimbenika. U našim uvjetima psihijatar se još uvijek uključuje u liječenje bolnog sindroma onda kada izostaje dobar terapijski odgovor na liječenje liječnika tzv. somatske medicine, odnosno kada se postavi sumnja na psihijatrijski komorbiditet. Psihoterapijom se u prvom redu liječe različite emocionalne poteškoće i problemi ličnosti. Cilj je psihoterapije da potakne ili u toku liječenja omogući zreliji razvoj ličnosti ,posebice da Ja učini djelotvornijim i jačim.Psihoterapeut sa svojom emocionalnom toplinom, empatijskim razumijevanjem, odanošću prema pacijentu, postepeno zajedno s njim kreira takvu atmosfru u kojoj bolesnik iskazuje svoj doživljaj boli, emocije, misli, želje, strahove i simptome.

Ključne riječi: bol, psihoterapija, liječenje boli.

Cvjeta Mitić,NLP majstor praktičarBacc. med. techn.

Komunikacija sa bolesnikom u procesu rehabilitacije u palijativnoj skrbi

Medicinske sestre svakodnevno se u svom radu susreću s ljudima koji trebaju stručnu medicinsku pomoć i skrb. U tom procesu uspješna je komunikacija temelj razumijevanja, povje renja i obostranog zadovoljstva pacijenta i medicinskog osoblja.Uspostavljanjem odgovornog i brižnog odnosa postavljamo temelj kvalitetnoj skrbi, izgrađujemo odnos povjerenja i poštovanja svjesni potreba bolesnika. Za izgradnju ovakvog odnosa bitni su: percepcija, prihvaćanje, suosjećanje, iskrenost, poštovanje, otvorenost. Kako postići uspješnu i dobru komunikaciju i poboljšati kvalitetu života neizlječivo oboljelih i njihovoj obitelji vještina je koja se može postići treningom. Cilj nam je potaknuti na suradnju i samopomoć, sve dok je ona moguća. Ljubaznost pri tom ima izvanredne učinke.

Naslov predavanja:

DUHOVNOST – čija je to zadaća u palijativnoj skrbi ?

Autori:Ivana Tomašić, bacc. med. techn.Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Klinika za bolesti srca i krvnih žila Vinogradska cesta 29, 10000 ZagrebEmail: itomasic@unicath.hr

Marinka Blatarić, bacc. med. techn.Klinika za infektivne bolesti „Fran Mihaljević“Mirogojska 8, 10000 ZagrebEmail: mblataric@unicath.hr

SAŽETAK:

Duhovnost u palijativnoj medicini je važan način u prepoznavanju cjelovitih potreba bolesnika. Uslijed nedostatka ljudskih i materijalnih resursa primorani smo prioritizirati naše postupke i vrijeme u skrbi za palijativnog bolesnika, duhovnost i duhovne potrebe redovito su na dnu te ljestvice prioriteta. Udružene komisije palijativnih skrbi diljem svijeta i Svjetska zdravstvena organizacija pozvale su na prepoznavanje pacijentovih potreba duhovne naravi i na temelju toga zaključile da treba educirati medicinsko osoblje koje će biti sposobno prepoznati pacijentove duhovne potrebe. Stoga postavljamo pitanje na kome je odgovornost za duhovno praćenje u palijativnoj skrbi? Svrha duhovne brige za umiruće jest pomoći u vraćanju duhovne vedrine i mira, da bi ono što se činilo da je bez smisla, dobilo smisao i vrijednost. Holistički pristup pacijentu palijativne medicine obuhvaća skrb za pacijenta, jednako kao i za članove njegove obitelji ili osoba koje brinu o njemu. Zaključujemo da je duhovnost izrazito važna u modernoj palijativnoj medicini kao njezin integralni dio. Iznimno je važno poštovati duhovna vjerovanja i vrijednosti bolesnika, liječiti ih uvijek s uvažavanjem njihova dostojanstva i biti svjestan patnje koju ovi bolesnici proživljavaju, kako bi se što lakše oprostili sa životom i pomirili sa smrću.

Ključne riječ; Duhovnost, duhovna skrb, palijativna skrb, holistički pristup, edukacija

Kognitivno-bihevioralna psihoterapija u palijativnoj skrbiDomagoj Matanović, mag. psych.Dunja Raguž, bacc.med.techn.Dom zdravlja VukovarSajmište 1, Vukovar

Sažetak:

Cilj je ovog rada prikazati neke psihoterapijske tehnike unutar kognitivno-bihevioralnog pristupa koje su se pokazale korisnima pri rješavanju psiholoških problema palijativnih bolesnika. Svrha je palijativne skrbi poboljšanje kvalitete života bolesnika koji imaju smrtonosnu bolest i njihovih obitelji, što se postiže kroz kontrolu boli i drugih simptoma te psiholoških, socijalnih i duhovnih problema. Najčešći psihološki problemi bolesnika i članova njihovih obitelji različita su neugodna emocionalna stanja i procesi poput stresa, straha, anksioznosti, žalosti i depresivnosti. Za rješavanje ovih problema, uz neke druge oblike psihoterapije, učinkovitim se pokazao kognitivno-bihevioralni pristup koji mijenja nekorisne načine razmišljanja i ponašanja korisnima. Unutar kognitivno-bihevioralnog pristupa, učinkovitim tehnikama za ublažavanje depresivnosti pokazale su se usmjeravanje pažnje na potrebe drugih ljudi, bavljenje smislenim i/ili ugodnim aktivnostima, traženje socijalne podrške, ekspresija emocija te preispitivanje nekorisnih misli. Pored posljednje prethodno navedene tehnike, za smanjivanje anksioznosti korisnima su se pokazale tehnike relaksacije, mentalna distrakcija te bavljenje zahtjevnim aktivnostima koje zaokupljaju pažnju. Kako je pri rješavanju psiholoških problema potrebno odabrati i primijeniti odgovarajuću tehniku, važno je poznavati i istraživati djelotvornost različitih oblika psihoterapije u području palijativne skrbi.

Ključne riječi: palijativna skrb, kognitivno-bihevioralna psihoterapija, depresivnost, anksioznost.

LJUDSKI UM KROZ TEHNOLOGIJU

Autori:Zrinka Plješa Radanović, mag.med.techn.

Maja Bezić, bacc.med.techn..

Biofeedback je individualni rad terapeuta s bolesnikom, temeljen na uzajamnom povjerenju, motivaciji za liječenjem i samopomoći, te spoju čovjeka i tehnologije. Biofeedback terapeuti su stručnjaci s licencom za rad Biofeedback metode, a pacijent/klijent može biti svaka osoba iz opće populacije. Biofeedback terapeut prvo je sam prošao, u sklopu obuke, biofeedback trening kako bi upoznao tehniku, ali i samog sebe, te kako bi naučio princip rada. Naime, trening se bazira na učenju o sebi, prepoznavanju situacija koje nam štete, ali i koje nam koriste, te konačno svojevrsnom motiviranju samog sebe da preuzme obrasce ponašanja koji mu čine dobro. U svom radu prikazat ćemo slučaj bolesnice koja se liječi u Psihijatrijskoj bolnici Rab od Povratnog depresivnog poremećaja. Obzirom da je u anamnezi uzetoj pri prvom susretu bolesnica navela anksioznost i nemogućnost opuštanja kao vodeće probleme, pristupili smo Biofeedback metodi Abdominalno disanje.

IZAZOVI TERAPIJSKOG VRTA U STARIJOJ ŽIVOTNOJ DOBI

Zrinka Plješa Radanović, mag.med.techn.Dejan Begov, bacc.med.techn.

Vesna Biondić, dipl. psiholog prof.

U literaturi se koriste različiti nazivi za dobro uređene i organizirane vrtove koji se koriste u terapijske svrhe. Neki od njih su: terapijski vrtovi, senzorni vrtovi, vrtovi za oporavak, vrtovi za liječenje ili pak kombinacija tih naziva.Terapijski vrtovi korisni su svima, a osobito bolesnicima oboljelima od Alzheimerove bolesti, malignih bolesti, te raznih kroničnih bolesti. Također se mogu koristiti za meditaciju, rehabilitaciju i slično.Povedeni tim zamislima, odlučili smo ispitati naše bolesnike i provjeriti učinak terapijskog vrta na njih.Krajnja svrha korištenja terapijske okoline kod bolesnika oboljelog od demencije je povećanje razine funkcionalnosti, zadovoljstva, blagostanja, te kvalitete života. Odlučili smo uključiti 11 ispitanika u naš rad te pratiti njihovo raspoloženje tijekom 1 mjeseca. To su bili bolesnici koji su na početku istraživanja bili redoviti posjetioci terapijskog vrta. Na kraju istraživanja ostalo je 7 ispitanika.

Sanja Čižić

Članica Hrvatskog društva književnika za djecu i mladeČlanica Hrvatskog društva likovnih umjetnika ZagrebVolonterka za udrugu Smiješak za sve - teta pričalica na dječjim odjelima zagrebačkih bolnica

Slikovnica „I bila jednom jedna… Zemlja“Na početku ovog predstavljanja želim vam postaviti jedno pitanje: Tko ne bi želio živjeti u zemlji gdje se svi osjećaju sigurno, gdje djeca pripremaju slastice, a limunada i sok od naranče s puno šumskog voća teče u potocima? Mislim da je odgovor sasvim jasan. Svi! Upravo u mojoj priči „I bila jednom jedna… Zemlja“ vodim vas kroz maštoviti svijet koji prikazuje jedan idiličan dan u prirodi - sunčan i lijep sa šarenim brežuljcima punim razdragane i vesele djece. Tu je i škola, a malo dalje jezero s labudovima. Mislim, da bi svako dijete željelo barem jedan dan uživati u ovakvom okruženju. Divno je živjeti u takvoj zemlji gdje djeca grade kućice raznih vrsta i oblika, pripremaju kolače i slastice i gdje se ljubav širi posvuda. Tamo gdje umiljato janje spava s lavom, svi se osjećaju sigurno i nitko ne ćuti tugu. Svi pjevaju, a vjetar nosi milozvučne tonove kroz dolinu. U kućama gdje djeca vladaju teče u potocima limunada, sve miriše na slasne palačinke sa šlagom i čokoladnim mrvicama na tanjurićima s ružinim laticama. Tamo je sve lijepo, zabavno i mirisno… i tako realno! Brojna su istraživanja pokazala da se djeca kojoj se čita i priča od najranije dobi brže razvijaju i uče, lakše razumijevaju svoju okolinu, kreativna su i bolje se snalaze u komunikaciji s drugima. Jednostavne i maštovite ilustracije razvijaju kod djece osjećaj i smisao za lijepo. Posebno je poticajno čitanje bolesnoj djeci i malim pacijentima koji se liječe u bolnicama. Na taj način, lijepim i ohrabrujućim pričama djetetu se približava svjetlost i radost, pruža ljepota i empatija da nisu sami i da svaki dan nosi radost življenja. U ovom mom kratkom osvrtu evo što je između ostalog Branka Divčić, profesorica psihologije napisala o ovoj slikovnici: „Autorica je osmislila jednu čarobnu slikovnicu, lepršavu od veselja i neobuzdane mašte, u kojoj je sve lijepo i moguće, u kojoj djeca sama kombiniraju sadržaje koji ih zanimaju , gdje nema čvrste i diktirane priče već je sve slično dječjoj promjenjivoj igri, čime se potiče aktivno sudjelovanje u razgledanju slikovnice dok im odrasli čitaju stihove. Volontirajući u udruzi „Smiješak za sve“ koja promovira i potiče čitanje slikovnica i knjiga na dječjim odjelima bolnica Srebrnjak, Sestre milosrdnice i u Kliničkom bolničkom centru Rebro, mogu svjedočiti kako čitanje terapeutski djeluje na mališane i tinejdžere koji se tamo liječe.Čitajući ovu slikovnicu tamošnjim pacijentima primijetila sam da djeluje na njih vrlo smirujuće. Posebno me razveselila reakcija djevojčice od 14 godina koja nije bila ljubiteljica knjiga niti čitanja. Prije čitanja djelovala je jako nezainteresirano i u svom svijetu mobilnih igrica. Nakon što sam joj pročitala slikovnicu njena je reakcija bila zadivljujuća, a za mene čudesna! Samoinicijativno je rekla da inače ne voli slikovnice ni knjige, ali da joj se moja priča baš jako dopala! Reakcija dječaka čija je majka psihologinja bila je jednako poticajna za mene. Tada sedmogodišnji dječak nakon što je čuo priču kazao je da mu je slikovnica prekratka i da bi želio znati što još djeca mogu sve raditi!Ako na taj način slikovnica djeluje na 14-godišnjakinju i na sedmogodišnjeg dječaka koji je otkrio nešto za sebe u svijetu gdje djeca čine razne stvari, vjerujem da ima svoju veću svrhu.Sigurna sam da je najvažnija poruka ove priče umiriti dijete koje se boji, u najvećoj i najtežoj situaciji koja je teška za njega, a možda i za odraslu osobu. Poželjela sam djeci kroz ovu priču darovati i donijeti komadić neba i pokazati im da mogu kroz maštu odletjeti daleko od sadašnjeg trenutka. Mislim da bi se slikovnica izvrsno uklopila u sustav palijativne skrbi djece, ali i odraslih osoba koja se vraćaju tako u svoje djetinjstvo i prisjećaju lijepih stvari. Jer pri pomisli na šarenu dugu poslije kiše, vedro nebo, plavetno jezero s labudovima i školu s crvenim krovom gdje djeca razvijaju svoje vještine, svi nekako živnu i osjete ugodu i radost. Jer to je, složit ćete se, ljepota življenja na planetu Zemlji!Hvala vam puno na pozivu i sudjelovanju!

AROMATERAPIJSKI TRETMAN PALIJATIVNIH BOLESNIKA

Jasminka Matelko bacc.med.techn

U ovom radu biti će prikazana pomoć medicinske sestre bolesniku palijativne skrbi putem aromaterapeutskog tretmana. U uvodu bit će definirana eterična ulja i njihovo djelovanje na bolesnika te prikazani tretmani kao pomoć raznim tegobama.Aromaterapija svakim danom napreduje i sve je priznatija metoda u prevenciji mnogih problema i pomoć u raznim tegobama palijativnih bolesnika.AROMATERAPEUT ne liječi bolesti , on pomaže osobi da omoguči što bolju kvalitetu života neizlječivih bolesnika ali i njihove obitelji , koristeći se time esencijama biljaka i poštujući sve metode konvencionalne medicine.Opisati će se tegobe palijativnog bolesnika i ciljano tretirani postupci kao olakšanje istim.Također će se opisivati i tehnike aromaterapeuta ( masaža ,inhalacije, kupke i komprese .)Kod glavnih simptoma završne faze bolesti (propadanje funkcije pluća, mučnina,bol,strah, konfuzija...itd),uvelike mogu pomoć i navedene tehnike kako bi olakšale bolesnikove tegobe.

TEHNIKA MIOFASCIJALNOG OSLOBAĐANJA (MFR) U PALIJATIVNOJ SKRBI

Mateja Magdalenić, bacc. physioth., Privatna praksa fizikalne terapije Jadranka Brozd

Sažetak:Tehnika miofascijalnog oslobađanja (Myofascial Release – MFR) je manualna terapijska tehnika koja koristi blagi dodir i nježno istezanje s ciljem opuštanja i oslobađanja blokiranih tkiva. Glavni fokus ove tehnike je fascijalno tkivo koje je do unatrag desetak godina bilo na marginama važnosti u biomedicinskom modelu dijagnostike i liječenja. Najnovija istraživanja promijenila su model iz proučavanja fascije kroz sekcije na leševima u snimanje in vivo što je dalo sasvim novu sliku o fasciji kao vrlo aktivnoj i pokretnoj mreži vezivnog tkiva koja ima ključnu ulogu u pokretljivosti, komunikaciji, zaštiti i uopće funkcioniranju cijelog organizma. Miofascijalno oslobađanje ima analgetsko i umirujuće djelovanje snažnije od efekta samog ljudskog dodira, a nerijetko je emocionalno oslobađanje prilikom tretmana. Zbog nježnosti same tehnike te analgezije i smirivanja biomehaničkim putem, tehnika miofascijalnog oslobađanja pronalazi svoju primjenu i u palijativnoj skrbi, kao podržavajuća terapija u strategijama suzbijanja boli i emocionalnom suportu osoba koje boluju od neizlječivih bolesti.

Ključne riječi: tehnika miofascijalnog oslobađanja, fascija, suzbijanje boli, emocionalni suport, palijativna skrb

KBC RIJEKAKLINIKA ZA PSIHIJATRIJUZAVOD ZA PSIHOLOŠKU MEDICINUKrešimirova 42Rijeka 51000

Radionica

Primjena Zvukoterapije po Peter Hess metodi u palijativnoj skrbi trajnje 45min

Zvučne zdjele kao komplementarna metoda u palijativnoj skrbi -opuštajući zvuk zvučnih zdjela koji relaksira i umiruje, te ima niz pozitivnih popratnih efekata ( bolja cirkulacija , mirniji san, ublažavanje boli...)

Vlatka fanjkutić,bacc.med.tehn.Gl.sestra Zavoda za psihološku medicinu

Dr. sc. Antonio Mario Čirko, karmelićanin; Vlado Čutura, novinar GK

Duhovnost je terapija i tjelesne boli

Čovjek je duhovno i tjelesno biće, dakle u cjelini ga promatrajući on je psihosomatsko biće, ali duh je ono što čovjeka čini čovjekom. Vrlo jednostavno je pogledati da je to ljudska sudbina, intelekt, karakter, kreativnost, savjest, sloboda, ljubav, vjera… Isto tako, čovjeka treba promatrati na način da je rođen u vremenu i prostoru, a kroz povijest su brojni filozofi i teolozi dušu i tijelo smatrali neraskidivim elementima koji čine jedno jedinstveno ljudsko biće. Jedinstvo tijela i duše ne poriče vječnost života duše, nego promatra je se u stanju univerzalne istine, što je čini neuništivom i vječnom. To je bit smisla ljudskoga života. Posebno je važno to osvijestiti u ljudskoj patnji, olakšati čovjeku da shvati i prihvati svoje teškoće jer na taj način lakše se suočava s njima. Monoteističke religije usmjerene prema Stvoritelju daju čovjeku snagu, a na drugoj strani odnosa čovjeka prema čovjeku daju nadu da će čovjek jednom uživati u vječnosti. Niz je primjera u obraćanju čovjeka Svevišnjemu (Jahvi, Bogu, Alahu…) gdje je uslišen njegov vapaj, ublažena patnja i bol. K tome postoje različiti pristupi znanstvenika u objašnjenju iznenadnih izlječenja te utjecaja molitve na ishod bolesti. Premda to predstavlja izazov znanstvenicima u traženja dokaza koji mogu pružiti odgovor na pitanje utječu li zagovorničke molitve na povoljni ishod liječenja te mogu li se pojedini slučajevi objasniti medicinskim terminom spontane remisije, brojni su dokazi o pozitivnim ishodima onih koji su sami aktivno molili za svoje zdravlje, od smanjenja komplikacija liječenja do smanjenja letalnih ishoda. Istovremeno, pojedinačni slučajevi čudesnog izlječenja među hodočasnicima ili među osobama koje su osobno intenzivno molile za vlastito izlječenje, ponajprije u Lourdesu i Međugorju, upućuju na to da je s medicinskog aspekta riječ o vrlo zanimljivom fenomenu čije pomno znanstveno istraživanje ima svoju vrijednost. Ljudski život je kao brod na pučini, na primjer, kad bi najviši cilj kapetana broda bio da očuva svoj brod, on se nikada ne bi ni pomakao iz luke. Čovjek je tajna, a stvarnost, Bog, Istina, Ljubav su nespoznatljivi – što znači da ne mogu biti obuhvaćeni racionalnim umom. Čovjek treba znati u što treba vjerovati, zatim da znade što treba željeti i da zna na koji način to treba uraditi. Nadom i radosti treba razbijati tugu, jer od svih duševnih strasti, tuga najviše šteti tijelu. Tu pobjeđuje vjera, ona kroz nadu oplemenjena ljudskom ljubavi. Kroz različite oblike duhovne pomoći, u prvom redu suočavanja sa stanjem i teškoćama u kojem se čovjek nalazi duhovna terapija mu je potrebna i može mu pomoći, od učenja molitve, zajedničke molitve do šutnje i meditacije!

Ključne riječi: duhovnost, molitva, vjera, terapija, bol, palijativa