ABRAHAM VJERNIKPredgovorPrije nekoliko godina, dok sam itao jedan midrashim, naletio samna ovu reenicu: ''Budui da se radilo o Abrahamu, nikada se ne

moe rei''. Kralj Nimrod zatvori Abrahama u zatvor. Godinu dana ga

je drao zatvorenikom, bez vode i bez kruha. Nakon godinu dana,

posla zapovjednika svoje strae po zatvorenika; ovaj mu odgovori,

da, nakon godinu dana, u onakvim uvjetima, zatvorenik nije mogao

biti iv. Ali kralj mu odgovori: ''Budui da se radi o Abrahamu, nikada

se ne moe rei''.

Kasnije sam razumio odgovor kralja Nimroda. Abraham je vjerovao

da Bogu nita nije nemogue (Lk 1, 37). Abrahamova vjera ini

njegov ivot punim neloginih dogaaja, nemoguim ovjeku

preputenom svojim silama, ali koji odgovaraju logici i

mogunostima Bojim. Abraham je rije i djelo Boje. U njemu se

sjaji nacrt vjernosti i snage Boje. U Abrahamu se uprisutnjuje, u

svakom trenutku, budunost u povijesti, ve prisutne u Bojem

umu. Abraham, otac vjere, preputa se Bojem vodstvu, u svakom

trenutku. Ne navezuje se na prolost, na njezinu neplodnost, na

svoju zemlju, na svoju obitelj,-izii iz svoje zemlje . . .-. Niti se

grevito dri za budunost, za sina koji mu jami potomstvo- doi,

rtvuj svojega sina-Tako ivi sadanjost, koja ispunja smislom

prolost i rasvjetljava budunost, usprkos svim ljudskim

mogunostima sadanjosti. Jer Abraham vjeruje da Bogu nita nije

ne mogue.

Bogata mata Midraa otkriva nove nijanse, neoekivane detalje

koji obogauju nevjerojatnu Abrahamovu povijest, za kojega, jer

10

vjeruje u Boga, nita nije ne mogue. Tako nas iznenauje gledati

kako Abraham naspram nekih neloginih situacija protiv svake

nade bez rijei, bez ikakva nauma opiranja, nastavlja svoj put,

potaknut unutarnjim uvjerenjem koje daje vjera, da ono to je

vano, nije ono to njegove oi i njegov um vide pred sobom u

ovom trenutku, nego ono to je vano je budunost, ija snaga je

ve nazona u Bojem obeanju.

Za Midra vjerniji istini od kritine povijesnosti-nema iznenaenja

koje ga plai, nema nita to mu se ini udno; gledajui

Abrahamovu povijest pri svjetlu visine i budunosti,

najiznenaujui dogaaji u pripovijestima ulaze u normalnost

uda. U Abrahamovu svijetu, intimno povezanim sa svijetom

Bojim, moe se dogoditi svata s maksimalnom prirodnou, a da

se ne ulazi u kontradikciju s prirodnim zakonima. Ako neto

nadilazi ono to ovjek iekuje ili smatra razumnim, to znai samo

da ovjek, ma koliko se smatrao mudrim, zna sasvim malo; um i

srce ovjeje sadre samo minimalni dio mudrosti i snage Boje,

otkrivene u njegovoj Rijei i u njegovoj povijesti spasenja za sve

ljude.

Abraham, neplodan on i neplodna njegova supruga Sara, izabran je

od Boga da bude otac jednog brojnog naroda. Budue potomstvo

je ono bitno na to gleda Abraham, smijui se od radosti, ne

zastajui u promiljanju o sadanjoj odsutnosti snage u njemu i u

Sari. Abraham polazi na put bez iega u srcu osim nade, plod

sigurnosti u Boje obeanje, u kojega vjeruje i ima povjerenja.

Kao Abrahamov potomak, traio sam u Pismima, u Midrau, u

Mudrim knjigama i svom srcu povijest naega oca u vjeri. To je ono

to je uinio Ezra, knjievnik: I itahu knjige Bojeg zakona po

11

odlomcima i razlagahu smisao da narod moe razumjeti to se

ita(Ne 8,8). Skrutirajui Pisma, s ljubaznim tumaenjem smisla,

to je uenje i meditacija, ova postaje ivo prenoenje u

kraljevstvu sveenika i narodu svetom'' (Izl 19,6).

Posveujem svojoj brai ono to sam otkrio. S datumima povijesti i

legende- tako ive, tako stvarne, tako istinite- napisao sam ivot

Abrahama, prvog vjernika u jedinoga Boga, jedinoga vjernika meu

jednom obitelji i u jednom svijetu idolatrije kao ovaj na. Abraham,

snagom vjere, polazi na put, naputa domovinu, obitelj, obine

dogaaje svakodnevice; na svome putu upoznaje svoje slabosti,

sumnje, grijehe a i vjernost Onoga koji ga je stavio na put. Na svom

putovanju sije vjeru i mladicu svojeg potomstva brojnog kao

zvijezde na nebu. Iz ove mladice se raa njegov Potomak: Isus sin

Abrahamov i oni roeni iz iste Abrahamove vjere: ti, ja i mnogi

drugi rasijani po svim krajevima zemlje. Jer budui da nisu

Abrahamova djeca njegova djeca po tijelu, nego oni koji ive

Abrahamovu vjeru (Gal 3,6ss), djeca obeanja (Rim 9, 7-9; Iv 8, 31-

59). Jer nije dovoljno rei: Abrahamova smo djeca potrebno je

dati plodove obraenja(Mt 3, 8-9), idui Abrahamovim stopama,

stopama stalnog lutalice u potrazi za Domovinom (Heb 11, 16).

Abraham je prvi misionar itinerant vjere u Boga, stalno na putu,

kuajui vjeru i prenosei je. Abraham je ovjek koji je susreo Boga,

kada mu je Bog doao u susret. I susreui Boga, osjea se

prorokom Bojim (Post 20,7); ne moe govoriti, kao prijanji

proroci, narodu jer narod jo ne postoji: pa to onda? Abraham je

prorok budueg naroda, kojega nosi u utrobi svoje vjere.

Proroanstvo njegova ivota nastavlja se iva jo i danas,

odjekujui za nas koji vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrsnu

Isusa naega Gospodina radi naeg opravdanja. (Rim 4, 24).

12

Kristovim uskrsnuem, Bog je ispunio obeanje dano Abrahamu.

Krist, sa svojim uskrsnuem, donese u svijet blagoslov obean

Abrahamu.

Vi ste sinovi proroka i saveza koji sklopi Bog s ocima vaim

govorei Abrahamu: Potomstvom e se tvojim blagoslivljat sva

plemena zemlje. Vama najprije podie Bog Sina svoga i posla ga

blagoslivljati vas da se svatko obrati od opaina svojih (Dj 3, 25-

26).

I mi vam navjeujemo evanelje: obeanje dano ocima Bog je

ispunio djeci, nama, uskrisivi Isusa (Dj 13,32-33)

Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona, postavi on sam

prokletstvom za nas, Krist nas otkupi od prokletstva Zakona,

postavi za nas prokletstvom-jer pisano je: Proklet tko god visi na

drvetu- da u Kristu Isusu na pogane doe blagoslov Abrahamov da

Obeanje Duha, primimo po vjeri (Gal 3, 13-14).

Ova knjiga je plod vie od dvadeset godina putovanja po

Abrahamovim stopama na putima Gospodnjim. Vodila su me kao

prvo, Pisma, skrutirana s Abrahamovim potomcima, njegovom

djecom po vjeri. Zaprimljena ostavtina pupa simpatijom i

intuicijom. Po sinovima se prepoznaje otac. Pomogle su mi i

nekoliko tisua stranica proitanih kroz sve ove godine, a da se

danas ne mogu sjetiti svih autora. Sjeam se uitka kojim sam itao

Bereshi Rabba, idovske legende Luisa Ginzberga , poglavlja

rabbina Eliezera, Abot Rabbi Natana . . i trebao bih spomenuti

ovdje jo mnoge druge (Rashi, Marti'n Buber, A. Segre, S.

Kierkegaard, sv. Girolamo, Origen. Sv. Efrem, sv. Ivan Krizostom,

13

sv. Augustin, von Rad . . . ), njihova nazonost se moda nee

primijetiti u ovoj knjizi, ali je skrivena u mnogim njenim rijeima.

14

Babilonski toranj

Etiopija, Kamov sin, rodi Nimroda, koji je bio prvi kralj tiranin na

zemlji (Post 10, 8.10). Pripovijeda se da je Nimrod bio sin starosti i

da ga je zbog toga njegov otac ljubio na poseban nain. Kao dokaz

ove ljubavi, darovao mu je kone haljine koje Gospodin, uvijek

brian u voenju grjenika prema teshuva' (obraenju) bio

pripravio za Adama i Evu, izgonei ih iz Edenskog vrta(Post 3, 21).

Nakon Adamove smrti ove haljine su prelazile od oca na sina sve

do Noe, koji ih ponese sa sobom u arku. Kam ih je poslije ukrao

svom ocu i drao ih sakrivene godinama, dok ih nije dao svome

sinu Etiopiji kao naslijee, on ih je onda darovao Nimrodu. Kad je

Nimrodu bilo dvadeset godina obue haljine koje je napravio

Gospodin.

Zahvaljujui ovim haljinama Nimrod je bio cijenjen od ljudi i

ivotinja; ostajali bi zadivljeni pred njim i klanjali bi mu se kao da je

neki bog. Zato je pisano: on je postao prvi velemoa na zemlji.

Silan lovac pred Gospodinom. Zato se veli: kao Nimrod, silan lovac

pred Gospodinom. Poetak njegova kraljevstva bili su Babilon,

Erek, Akad i Kalne u zemlji inearu (Post 10, 8-10).

im je Nimrod zauzeo prijestolje, slavljen od stanovnika mjesta,

razasu strah meu susjednim narodima, koji dotrae i prostrijee

se pred njegovim nogama, donosei mu darove i klanjajui mu se.

Njegova je vladavina trajala neosporeno, dok se nije poelo sjajiti

svjetlo Abrahama naega oca. Pred ogromnim mnotvom,

15

sakupljenim pred vratima grada, Nimrod se predstavi i ree: -

Dobro me sluajte, moji podanici, osjeam da vam moram priopiti

jednu natprirodnu vijest, iako uznemirujuu za sve nas. Vrlo dobro

znam da e se vrlo brzo nebo poeti tresti i pasti na nas. Da bi smo

izbjegli katastrofu, pada mi na pamet samo jedno rjeenje. Hajde

da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba (Pos 11,4).

Samo na taj nain emo izbjei opasnost. Osim toga, konano

emo moi razotkriti legendu po kojoj Nebo je nebo Gospodnje, a

zemlju dade sinovima ovjejim(Ps 115,16). Iz ovoga tornja emo

se moi braniti od ovoga Gospodina, pobijediti emo ga, postati

emo slavni, naseliti emo se na nebu, koje nas eka, kao bogove;

odluivati emo o svojem ivotu u potpunoj slobodi.

Nakon dugih poklika entuzijazma, zadobivi tiinu jednim

pokretom, Nimrod nastavi:-Poevi od danas, sve e biti

neizmjerno jednostavnije za nas. Na primjer, ako nam nebo

zanijee kiu, razderat emo ga naim zaotrenim kamenjem i

imati emo svu vodu koju poelimo. Nimrodov prijedlog, iako

apsurdan, pobudi entuzijazam mnotva, koje poe vikati do

izbezumljenosti:

-Nimrod kralj! Nimrod kralj!

Najprije je trebalo pronai mjesto na kojemu sagraditi grad i uveni

toranj. Selei s istoka (Post 11,2), gdje nas postavi Gospod

nebesa, ree Nimrod i svi pooe za njim. Naoe plodnu dolinu u

inearu-nazvanu tako jer su tamo pokopana sva tjelesa potopa-i

tamo se nastanie, jer se mjesto svidje kralju. Sav je svijet tada

govorio jednim jezikom, jer su svi bili Noina djeca. Radilo se o

svetom jeziku, kojim je Gospodin stvorio nebo i zemlju i kojim je

16

govorio Noi, prije polaska arke. Tako, dakle, svi poee raditi, kao

da su jedan ovjek. Govorili su jedan drugomu:

-Doite, napravimo cigle i pecimo ih na vatri.

Tako su cigle sluile umjesto kamena a paklina umjesto cementa.

Neumorno su radili, dan i no. U tren oka, toranj je rastao u visinu.

Imao je dvoje stepenice, jedne s istoka za uspinjanje i druge sa

zapada za silaenje. Njegova je visina bila tolika da, gledajui

odozgo, ak su se najvia stabla inila kao obina trava. U svojoj

udnji za dostizanjem neba, nitko nije gledao nikoga; svatko je

mislio na sebe. Ako bi jedan ovjek, umoran, pao u prazninu, nitko

nije brinuo za njega: bio bi zamijenjen od nekog drugog na poslu.

Nije se dogaalo isto, ako bi netko rastresen ispustio materijal ili

alat. Tada bi se raspalila sva srdba kraljevih poslovoa, zbog

pretpostavljenog gubitka vremena i novca.

Gospodin vidje sve ovo i osjeti veliku bol zbog ovjeka, djela svojih

ruku. Ali, nakon iskustva potopa, Gospodin ni ne pomisli o

njegovom unitenju. Duga na nebu ga je podsjeala na miris Noine

rtve i na rijei svojega srca: Nikad vie neu zemlju u propast

strovaliti zbog ovjeka, ta ovjeje su misli opake od njegova

poetka; niti u ikad vie unititi sva iva stvorenja, kako sam

uinio. Sve dok zemlje bude, sjetve, etve, studeni, vruine, ljeta,

zime, dani, noi, nikada prestati nee.(Post 8, 21-22). Gospodin im

je samo pobrkao govor i tako prekinuo bezumni pothvat. Gospodin

sazva sedamdeset anela koji okruuju Prijestolje njegove Slave i

ree im:

-Doite, siimo, i pobrkajmo im jezike!

17

Toranj, kako ga je vidio Nimrod, bijae vrlo visok. Ali, gledan s

neba- Gospodin, da bi tono vidio o emu se radi spusti se i

pogleda (Post 11,5). To je ironija velikih djela ljudske oholosti

koja, pred Gospodinom, nisu drugo doli varavi snovi. to vie

zahtijeva uspinjati se prema nebu, to se vie strovaljuje u provaliju!

To dobro zna psalmist:

Zato se bune narodi,

Zato puci ludosti snuju?

Ustaju kraljevi zemaljski,

Knezovi se rote protiv Gospodina

I Pomazanika njegova.

Smije se onaj to na nebu stoluje,

Gospod im se podruguje

(Ps 2).

Tako dakle, silazei do ovjeka, Gospodin vidje srce ovjeje i uini

da iz usta izlazi ono to nose unutra. Na taj nain pobrka im jezike.

Ako bi jedan traio vodu, drugi bi mu donosio pijesak; onomu koji

bi traio eljezni alat, davali bi drveni, nepotreban pri njegovu

poslu. Tada nastadoe svae i raspre u nedogled. Ubrzo dooe do

obrauna akama i prestadoe s radovima. Ne mogavi se

sporazumjeti, ljudi se podijelie i razaspu po licu sve zemlje. Samo

jedan jezik ih dovede do bezumlja; pobrkani jezici e im pomoi da

spoznaju svoj grijeh i poele obraenje, pomisli Gospodin uran u

pomaganju ljudi, ukljuivi i grjenike.

18

Ono mjesto se nazva Babelom, jer u njemu Gospodin pobrka jezike

svih ljudi. Sie Sveti, blagoslovljeno njegovo Ime, sa sedamdeset

anela koji okruuju Prijestolje Slave i pobrka jezike, dijelei ih u

sedamdeset naroda, svaki s drugaijim jezikom i pismom; i postavi

jednog anela za poglavara svakom narodu, onako kako je

svakomu zapalo: Izrael zapade Gospodinu i bijae njegova

batina(Pnz 32,9). Kada aneli dooe do Izraela, otimali su se za

njega. Jedan je govorio:

-Neka Izrael zapadne meni.

Drugi mu odgovarao:

-Ne, neka zapadne meni.

Vidjevi ovo, Sveti, neka je blagoslovljen, ree im:

-bacit emo kocku za moj narod Izrael i vidjeti emo kome e

zapasti. Komu zapadne, biti e njegov. Uinie tako, bacie kocku. I

Izrael zapade Gospodinu (Pnz 32,9), koji ga izabra i nazva svojom

svojinom, kao to pie: Bit ete mi predraga svojina mimo sve

narode (Izl 19,5). Nad Izraelom Bog ne postavi ni jednog anela,

jer samo On je njegov Gospodin.

Odmah oganj sie s neba i izgori treinu djela sagraenog do onog

trena, otvori se zemlja i proguta jo treinu, a posljednja treina

ostade, razorena, kao vjeni svjedok za budue generacije. . .

Jeli sigurno da je nagon ljudskog srca priklonjen zlu ve od

djetinjstva? Zar nije postojao ni jedan ovjek koji bi se odupro

besmislenim snovima monoga Nimroda? Midra koji poznaje

19

buduu borbu Abrahama protiv Nimroda, ve je uo patrijarhov

glas koji se opirao uzaludnoj ( idolatriji) izgradnji Babilonskog

tornja. Abraham, vidjevi udnju kojom su gradili toranj, prokle ih u

ime svojega Boga, govorei:

-Smeti ih, o Gospodine, podvoji im jezike (Ps 55,10; Mudr 10,5).

Oni, graditelji, prezree Abrahamovu rije, uvaavajui je kao

kamen koji se baca; i, bez sumnje, nije li izabrani i dobar kamen

onaj koji se izabire i stavlja u centralni ugao graevine? Kao to je

pisano: Kamen to ga odbacie graditelji, postade kamen

zaglavni (Ps 118,22; Mt 21,42; 1Pt 2,4.7-8).

Zapoinjui gradnju tornja, iji bi vrh dodirnuo nebo, ljudi su

zahtijevali, izmeu ostalog, da njihovo ime postane slavno na svoj

zemlji. Zbog toga si rekoe: Doite, napravimo cigle i neka

svatko napie svoje ime na jednu od njih, zatim emo ih ispei na

vatri i, na taj nain, zauvijek e ostati napisano nae ime na djelu

naih ruku. Tako emo sauvati, izmeu ostalog, savez meu nama

za vrijeme kada budemo razasuti po licu zemlje. Meutim, bijahu

dvanaestorica koji odbie upisati svoje ime na cigle tornja:

Abraham, Nahor, Lot, Reu, Tenit, Seba, Almodad, Yobab, Het,

Abimael, Serug, i Asur.

Zarobljeni priznae razlog svojeg odbijanja:

-Mi poznajemo samo jednoga Boga i samo Njemu se klanjamo. Ako

elite, bacite nas u ognjenu pe cigle, ali dobro promislite prije

nego to uinite.

20

-Neka se uini s njima kako su rekli. Ako nee upisati svoje ime na

cigle, neka ih zapadne sudbina cigala i neka izgore s njima.

Ali jedan, Jotan, Semov potomak, ustade njima u obranu i predloi:

Neka im se dodijeli sedam dana i, ako kroz ovih sedam dana ne

promijene miljenje, neka se spale kao to se odluilo. Jotan ih je

pokuao spasiti, jer i on je vjerovao u Boga. Dvanaestoricu

zatvorie u Jotanovu kuu. Kad pade no, Jotan pozva pedeset od

svojih vojnika i naredi: natovarite hrane na deset magaraca i

odvedite ih u brdo. Zatim sakupi dvanaest zatvorenika i ree im:

-Ne bojte se, moan je Bog u kojega vjerujete i spasiti e vas. Ve

sam poslao una brdo hranu za vas. Idite i vi, i sakrijte se. Ostanite

tamo trideset dana, dok se smiri srdba ovih bezumnika, i kada ih

Bog u kojega vjerujete, raspri, moi ete se vratiti i ivjeti ovdje u

miru.

Jedanaest zarobljenika prihvatie Jotanov prijedlog. Ali Abraham

ostade u utnji. Upita ga knez Jotan: Zato mi ne odgovara

Abrahame, slugo Boji? Ako danas-odgovori-bjeim u brda, da

bih se oslobodio ognja, past u kao plijen zvijerima, rtva svojega

grijeha. Ako je u meni grijeh, zbog Boga u kojega vjerujem, neu se

micati s ovoga mjesta i biti u spaljen u ognju; ako u meni nema

grijeha, on e me osloboditi od ognja. Neka se ispuni njegova

volja! I Abraham ostade sam u Jotanovoj kui u pritvoru.

Nakon dogovorenih sedam dana, ljudi se okupie pred kuom

kneza i rekoe: predaj nam ljude koji nisu prihvatili nau ideju da

ih bacimo u ognjenu pe. Otioe u zatvor po njih, ali naoe

samo Abrahama. Gdje su ljudi koje si zatvorio u zatvor?. Razbili

21

su vrata i pobjegli. Ve sam poslao sto vojnika da ih trae i naredio

da ih ubiju. Dobro, zapalimo onda ovoga koji je ostao!

Uzee Abrahama i povedoe ga na gradska vrata. Sagradie pe,

zapalie vatru, poloie usijano kamenje i bacie Abrahama. Jotan,

bolna srca, nije naao drugog izlaza, nego uini ono to je

zahtijevao Nimrod, praen mnotvom. Ali Gospodin potrese zemlju

i plamen i iskre izioe iz pei, i zapalie sve znatieljnike koji su se

okupili oko pei. U zamjenu, Abraham izie iz pei neozlijeen, bez

ijedne opekotine.

Tada Abraham ode i obavijesti drugu jedanaestoricu, koji su se

sakrili u brda, i sioe puni radosti, slavei Boga, koji ih je spasio od

ognja njihovih neprijatelja koje je rasprio po licu sve zemlje.

22

Abrahamovo roenje

Abraham se pojavi na zemlji kao Boji odgovor ljudima rasprenim

po zemlji, zbog grijeha. To Bog zapoinje svoju povijest spasenja.

Da bi doveo do kraja ovu povijest, Bog ne trai nita od Abrahama;

Ali e Abraham, odraz ljudske nemoi, biti taj koji e traiti od

Boga. Ono to Bog trai od Abrahama nije da neto uini, nego, da

u svijetu idolatrije bude svjedok jedinoga Boga. Abraham je, dakle,

u Bojim rukama, prva oma, prvi patrijarh lanca generacija s

kojima e Bog ispreplesti povijest spasenja ovjeanstva.

Od Adama do Noe bilo je deset narataja da bi se pokazala

prevelika ljubav Boja, jer svi oni narataji ne injahu drugo osim

izazivanja Gospodina, dok on ne posla potop na njih. Deset

narataja je bilo od Noe da Abrahama, da bi se ponovno vidjela

prevelika dobrota Gospodnja, jer svi narataji ne injahu drugo

osim izazivanja Gospodina dok ne doe na otac Abraham, koji uze

na se sve njihovo zlo. )Post 5,5-25; 11,10-26).

Takva su uistinu bila vremena, potrebna spasenja, u kojima se

pojavi na zemlji prijatelj Boji (Iz 41,8). Pokvarenost Noinih

potomaka poveavala se iz narataja u narataj. ak su i djecu uili

ratovanju a ljudi, umjesto da se rastue, razonodili bi se prizorima

nasilja,i kipovima idola-u drvu, kamenu, srebru i zlatu-punili su

hramove, trgove i same kue. Reu, ukun djed Abrahamov, morao

je dati svojemu sinu ime Serug, jer nije inio drugo osim nukanja na

23

grijeh u svim moguim oblicima. I kada je Serug rodio Nahora,

poui ga umijeu magije, da bi umnoio svoje opaine. ak je i

zemlju maltretirao umnaajui gavrane i grabeljivce. Nahor je

svojega sina nazvao Terah, koliko je bio mrav, jer zemlja bijae

dovedena do skorog umiranja od gladi.

Joua ree svemu narodu: Ovako veli Gospodin, Bog Izraelov:

Neko su oci vai Terah, otac Abrahamov i Nahorov ivjeli s onu

stranu Rijeke i sluili drugim bogovima. Ali sam ja uzeo oca vaega

Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga kroza svu zemlju

kanaansku, umnoio mu potomstvo (J 24,2-3).

Dakle Terah rodi Abrahama u Uru kaldejskom i Bog zapoe s njime

svoj razgovor s ovjeanstvom. Do treeg narataja prieka Bog za

ovo. Sluaj je slian onomu jednoga kralja, koji je iao od kraja do

kraja na svojim nebrojenom putovanjima. Jednoga dana, pade

jedan biser s njegove krune. Stade kralj sa svom svitom. Tada

zapovijedi da se sakupi na hrpe sav pijesak okolice; zapovijedi da se

donesu sita i sije pijesak. Prosija prvu hrpu i ne nae biser; prosija

drugu i ni tamo ga ne nae. Biser se pojavi u treoj hrpi pijeska.

Tada svi kliknue: Kralj je naao biser sa svoje krune! Tako uini

Sveti, blagoslovljeno njegovo Ime. Kakvu je potrebu imao za

uspostavljanjem genealogije Sema: Arpaksad, Selah, Eber, Peleg,

Reu, Serug, Nahor,i Terah ako ne radi Abrahama? Evo ovdje zato

pie: Ti si Gospodin, Bog koji si izabrao Abrahama / . . . / ti si

naao / kao dragocjeni biser/ njegovo srce vjerno pred sobom (Ne

9, 7-8).

O Noi je reeno da je bio ovjek pravedan i neporoan meu

svojim suvremenicima (Post 6,9), to bi znailo da, vidjevi u

kakvim je vremenima ivio, moglo ga se smatrati neporonim

24

usporedivi ga sa zloom njegovih suvremenika. Meutim,

Abraham je pravednik, ispunjajui svojom pravednou prazninu

zla koje poinie svi ostali. Govori Rabin Abba ben Kahana: Kad

jedan ovjek poloi veliku gredu, ne poloi li je u sredinu sobe da bi

drala manje grede sprijeda i straga? Tako i Sveti, blagoslovljeno

Njegovo Ime, stvori Abrahama posred narataja da bi drao one

prije i one poslije njega. U stvari, struktura Postanka se dri na

Abrahamu: prije njega je priprema poslije slijedi razvoj. S

Abrahamom zapoinje nova zora nade za svijet i za ovjeanstvo.

Nije Abraham neki junak, neko izvanredno bie, radi se

jednostavno o jednom ovjeku, starom kao ovjeanstvo,

neplodnom kao ljudi preputeni svojim silama. Ali Gospodin nae

njegovo srce vjerno pred Sobom i poveza se s njime u savezu,

otvarajui na ovaj nain jedan novi put, jedini, zajednitva izmeu

ovjeka i Boga: put vjere.

Abraham se raa potpuno uronjen u poganstvo, u jednom

narataju punom bogova nezamislivih, nevjerojatnih, surovih. Po

malo kao na narataj. U takvom svijetu se raa Abraham i s njime

zapoinje put vjere u jedinoga Boga, Stvoritelja neba i zemlje.

Dakle, Abraham se rodi u Uru kaldejskom, gdje vlada Nimrod, kraljbog,

koji je nadivio nesretni dogaaj s Babilonskim tornjem.

Terah, sin Nahorov je visoki slubenik na dvoru. Uiva veliko

potovanje pred Nimrodom i pred narodom, posebno zbog svojega

dara u proizvodnji idola, zatitnika drave i svih situacija ljudi.

Kada se je rodio Abraham, Terah je imao sedamdeset godina.

Ministri, vraari i kraljevi mudraci sastadoe se u Terahovoj kui da

bi se gostili na velikoj gozbi koju je Tetrah pripravio da bi proslavio

roenje sina svoje starosti. Jeli su, pili i plesali kroz mnoge sate.

25

Kad su izlazili ovi uvaeni gosti, podigoe pogled prema nebu

iznenaeni zbog jedne zvijezde koja se kretala sa zapada i koja je,

dok su stajali zadivljeni, gutala etiri zvijezde, smjetene na etiri

ugla neba. Ova udnovata pojava dojmila se sviju:-Sigurno jerekoe

-da je ovaj dogaaj povezan s roenjem sina Terahova .

Ovaj sin e biti velik, i njegovo potomstvo e biti veliko i vladati e

u etiri smjera svijeta. On i njegovo potomstvo unititi e monike

zemlje. O ovome treba obavijestiti kralja Nimroda. Zvijezda koja

navijeta pojavu Abrahama na zemlji sije stravu, uzrokujui

reakciju iracionalne obrane koja dovodi do smrti nebrojenih

nevinih, kao to e se ponoviti s Mojsijem (Iz 1,15ss) i s Isusom iz

Nazareta (Mt 2,1ss).

Slijedeeg jutra, tek to izae sunce, budui da nitko od njih nije ni

oka stisnuo, uglednici, vraari, i mudri stadoe pred kralja. Kad

stigoe pred prijestolje, poklonie se do tla, zbunjeni od straha.

Jednostavnim pokretom kralj im ree da se usprave, i na jedan

znak, stadoe na noge.

-emu ova posjeta svih mojih odlinika, u ovo doba?

-ivio kralj! ivio kralj!, povikae u glas. I nastavljajui najstariji ree

u ime sviju:

Moj gospodar kralj mora znati da je juer roen sin Terahu, sinu

Nahora generala nae vojske. Pozvani, otiosmo estitati mu i

pogostismo se na gozbi koju nam ponudi. Ali ono to elimo

priopiti kralju, naemu gospodaru, je ono to smo vidjeli, s velikim

iznenaenjem, izlazei kasno u no na povratku naim ognjitima:

jednu udnovatu pojavu koja nas jo uvijek zbunjuje.

26

-O emu se radi? Upita zainteresiran i nestrpljiv Nimrod.

-Vidjesmo, ljubljeni kralju, velim vidjesmo, jer ne vidjeh samo ja,

nego svi mi, na nebu jednu zvijezdu sjajniju od svih koja je

pristizala brza kao munja sa zapada. U treptaju proguta etiri

zvijezde smjetene na etiri ugla neba. Svi se mi, ljubljeni kralju,

slaemo u povezivanju ovog dogaaja s roenjem Terahova sina.

Vjerujemo, i ponavljam ponovno vjerujemo, jer nisam ja sam, nego

svi mi, vjerujemo da e ovaj djeak, a poslije i njegovo potomstvo

teiti za osvajanjem zemlje, unitavajui sve kraljeve svijeta.

Ovo je dogaaj i ovo je nae tumaenje.

-to mi savjetujete?

-Ako se vaoj visosti ini da je dobro, predloili bi smo da kralj

dadne jedan dobar dar Terahu u zamjenu za djeaka. Zatim e se

ubiti djeak i bit emo svi spaeni.

Kralju se uini da je prijedlog dobar i odmah posla po Teraha. Kad

Terah doe pred kralja, kralj mu ree:

-Saznao sam da ti je roen sin, u pravi as! Ali, rekli su mi da se na

nebu pojavio udan znak. Daj mi sina koji ti se rodio. Na alost,

mora umrijeti prije nego nam prouzrokuje navijetene nesree.

Naravno, za uzvrat u ti dati srebra i zlata u teini djeteta.

Terah se skameni sluajui takav govor, ali pronae snagu u svom

oinskom srcu i usudi se rei:

27

-uo sam tvoje rijei, o veliki kralju. Uinit e se kako si rekao. Ali

dopusti mi da ti prije ispripovjedim ono to mi se dogodilo ba

juer. Ako me kralj saslua, im prije u uinit ono to mi naredi.

-Govori. Sluam te.

-Ba juer, kao to rekoh, doe mi Ejon, sin Moradov i ree mi: daj

mi lijepoga konja to ti ga darova kralj. Platit u ti ga u zlatu i

srebru onoliko koliko je teak konj, i, osim toga, napunit u ti svu

talu sijenom i jemom. Odgovorih mu da se moram se savjetovati

s kraljem, prije nego neto odluim. to mi nareuje moj

gospodar?

Kralj, crven od srdbe, povika:

-Kretenu! Nedostaje li ti moda srebra i zlata ili stone hrane?

Osim toga, emu e ti sluiti sve ovo ako vie nee imati konja

kojega sam ti darovao, a koji je najbolji konj na svijetu. udim se,

Terae, da ti nisi mogao odluiti sam.

Kada kralj uuti, Terah ree:

-ini mi se pravedno, poglavaru i gospodaru moj, i uiniti u tako.

Ali neka znade moj gospodar da njegov odgovor vrijedi i za prijanji

prijedlog. Zato bih elio sva blaga koja mi hoe dati, kada e moj

sin biti ubijen? Tko e ih naslijediti kada umrem? Sve to imam

ponovno e pripasti tebi, koji si mi to dao.

Kralj, u navali srdbe, skoi s prijestolja i razjari se uvredama protiv

svog generala. Terah, shvativi da riskira umrijeti sa svojim sinom,

pokorno molei ree:

28

-Neka se ne srdi moj gospodar. Ono to imam, ivot i dobra, uvijek

je pripadalo mojemu poglavaru. Tvoja naredba bit e aurno

izvrena i to bez iega za uzvrat. Predat u ti svoga sina i sve

lanove svoje obitelji.

Ne!-prekinu ga kralj-hou jedino sina koji ti se juer rodio i imati

e koliko sam ti obeao!

Terah nae jo hrabrosti u svojoj slabosti, i ree:

-Dopusti mi tri dana, da naem utjene rijei za njegovu majku. Ti,

dobri poglavaru, dobro zna kakve su majke i radost moje nevjeste

zbog roenja njenog sina je bila prevelika. Daj mi tri dana, tada

moe poslat po nj.

-Dobro, doputam ti, jer si stekao milost u mojim oima.

Terah izie iz palae oamuen. Situacija je bila muna i nije imao

vremena na gubljenje. Trei dan, kada mu doe kraljev izaslanik,

Terah je dovrio svoj plan za spaavanje sina. Uze sina jedne

ropkinje, roenog u isti dan Abrahamov, i predade ga kraljevim

izaslanicima. Nimrod, tek to mu predadoe dijete razbi ga o tlo.

Tako on i sva njegova svita odahnue s olakanjem, uvjereni da je

umrlo dijete, sin Terahov. Opasnost koju predvidje zvijezda proe

u potpunosti.

U meuvremenu Terah uze dijete i sakri ga u jednu peinu. Tada

Gospodin posla anela Gabrijela, koji ga uze hraniti. Iz palca svoje

desne ruke izvodio je mlijeko, koje je djeak sisao s velikim

uivanjem. Od tada pa do danas djeci se svia sisati palac.

29

Kad mu je bilo tri godine, Abraham, u noi, izie iz pilje. Podigavi

oi prema nebu, dijete se ispuni udivljenjem promatrajui zvijezde

i ree si:

-Kako su udesne one svjetlucajue tokice to se sjaje na nebu!

Nema sumnje da se radi o Bogu! Ali, u osvit zore zvijezde poee

blijedjeti sve dok nestadoe. Abraham osjeti veliko razoaranje, jer

je odluio kleknuti pred njima i klanjati im se. Tada izie sunce,

koje svojim monim zrakama osvijetli svu zemlju. Dirnut, Abraham

kliknu:

-Ovo je sigurno Bog!

Ali i sunce zae, uz veliko razoaranje djeaka, koji vidje izlazak,

mjeseca umjesto sunca. Jo jednom Abraham povjerova da je

mjesec Bog. Sie zatim Gabriel i povede djeaka do izvora bistre

vode, okupa ga kupkom ienja. Kada djeak izie iz vode, Gabriel

mu ree:

-Mora znati da je Gospodin, jedini Bog, stvoritelj svega onoga to

si vidio i svega onoga to postoji. On je dao ivot svim stvorenjima i

vodi ih i upravlja njihove korake, ali On je nevidljiv ljudskom oku.

Tada Abraham povjerova navjetaju anela Gospodnjeg, kleknu i

pokloni se Gospodinu, Stvoritelju neba i zemlje.

Malo zatim Terah odvede svoga sina Abrahama u veshiva', kolu Tore kod Noe i

Sema, da bi od njih nauio putove Gospodnje. Nitko nije tono znao tko je bio

Abraham, koji ostade kod Noe i Sema trideset devet godina. S njima upozna

Gospodina, i slijedio je njegove putove sve do dana svoje smrti, kako su ga nauili

njegovi uitelji.

30

Nimrod priznaje Boga

Nimrod, u svojoj samoi, nije mogao ivjeti u miru. Muila su ga

predskazanja zvijezde. Sluao je glasove svojih slugu iz potaje,

sumnjiav glede aplauza i laskavih poklika svojih ministara i

generala. Tako je provodio besane noi.

Posred ovih razgovora, koji bi se prekinuli o njegovu pojavljivanju,

uo je da dijete njegovih nesrea nije bilo mrtvo, nego ivo, ali ne u

liku djeteta, nego odraslog, naraslog bez prelaska kroz djetinjstvo.

Netko je pripovijedao da je na obali rijeke vidio prolazak neznanca

koji, im je spazio da ga netko promatra, nestade skrivajui se u

jednoj od mnogih pilja uz obalu. Kralj, ovoga puta posavjetovan

od svojih strahova, poslua Sotonin glas, koji doe pred njegov

dvor u liku seljaka i ree mu:

-Tvoj sam ponizni sluga, koji te eli posavjetovati, da bi moj kralj

zadobio mir i njegovo kraljevstvo sigurnost.

-Hajde, govori, ne gubi vrijeme!

-Zato su ti nemirni snovi i brine se za nekog malog djeaka koji,

kako kau ee rivom rijeke i skriva se u piljama ume? U svom

kraljevstvu ima ogromnu vojsku i oruja svih vrsta. Podijeli oruje

svim vojnicima i, neka, ne jedna eta, nego tisue i tisue

naoruanih vojnika, potrae ovog djeaka, zarobe ga i dovedu pred

tebe da ti se pokloni. Kad jednom savije koljena pred tobom,

izgubiti e svu svoju snagu.

31

Ideja se svidje kralju, koji doslovno poslua Sotonin savjet. Tek to

Abraham ugleda u iz daljine tako ogromnu vojsku koja dolazi protiv

njega, uplai se, i plaui, zazva Gospodina, jedinoga koji spaava

slabog od jakog. Gospodin u vapaj siromaha i posla anela

Gabriela u pomo svojemu sluzi Abrahamu. Gabriel mu ree:

-Zato plae? Ne boj se. Gospodin je s tobom i spasit e te od svih

tvojih neprijatelja.

I dok je razgovarao s Abrahamom, aneo prostrije jedan oblak i

prosu gustu maglu izmeu vojnika i Abrahama. Vojnici se nisu

mogli vidjeti meusobno, i svaki od njih, vidjevi da je sam, uplai

se, i tako, svi pobjegoe, vrativi se u grad. Generali obavijestie

kralja da u takvim okolnostima nije mogue pronai dijete, ili

odrasloga, ili ono to ve jest. U meuvremenu Gabriel, po naredbi

Gospodnjoj, stavi Abrahama na svoja krila i odnese ga u svoje

skrovite. Aneo, Abrahamov uvar, mu ree:

-Ja u te nositi na svojim krilima kao orao svoje pile, letjet u za

tebe i nee biti u nikakvoj opasnosti. Ali treba znati da tvoje

poslanje nije da se sakriva, nego da navijeta pred Nimrodom i

pred svim njegovim ljudima postojane Boga, Jednoga i Jedinoga.

Gospodin te je odabrao da bi ti svjedoio svima, mukarcima,

enama i djeci da je Gospodin Bog neba i zemlje i da ne postoji

nikakav drugi bog. Gospodin je jedan i nema drugoga; nije tijelo u

ovjejem obliku; Bog je sviju, vidi sve iako se njega ne vidi, jer On

je Stvoritelj svega na nebu i na zemlji. Abraham, kao i uvijek, ne

postavi pitanja, jednostavno poslua. Aneo ga odvede, kao prvo

pred njegova oca i Abraham, kako je bolje umio, ponovi ono to je

rekao aneo Gospodnji, dodajui:

32

- Dragi moji, spoznajte da ste vi danas robovi ovjeka koji je isti kao

i vi, a vi pregibate koljena pred kipovima koji reproduciraju lik

ovoga kralja od krvi i mesa kao i vi. Na ove rijei Terah poe

drhtati. I ovaj puta to nije bilo od straha za sinov ivot, nego se

bojao za sebe samoga. Vidio je opasnost za svoj ivot i za svoju

trgovinu. I, da bi spasio kou, bio je spreman na sve, ak i sluiti

Sotoni i predati dijete u ruke Nimrodu. Sotona, otac lai, naui ga

kako e optuiti Abrahama, sakrivajui istinu o svojem sudjelovanju

u prijevari.

Terah dakle, doe pred kralja u najniem stavu koji se moe

zamisliti; pripovjedi kralju o svojim sumnjama da moda dijete koje

je kralj ubio nije bio njegov sin, nego neki drugi, kojega je netko, za

to ne moe rei ni tko ni kako, zamijenio sa njegovim pravim

sinom, i da je, kako se inilo sluajui osnovane tvrdnje, bio iv.

Terah, njegov ponizni sluga, nudio se da mu ga isporui; ali-i ovdje

je opet Sotona umijeao svoje prste-morao je to uiniti s jednim

lukavstvom kako mu opet ne bi pobjegao iz ruku. Trebalo je -

savjetovao je Terah, kojega je savjetovao Sotona-organizirati

sveanost svega naroda, sveanost koja e trajati tjedan dana.

-U vrtovima kraljevske palae e se prirediti velika gozba, na koju

e se pozvati svi stanovnici kraljevstva. Svaki e podanik doi u

svojim najljepim haljinama, donosei sa sobom svoje idole. Svi e,

tijekom gozbe, proi ispred kralja, klanjajui se njegovoj visosti.

Meu njima, bez sumnje, e doi i moj sin, mogu jamiti kralju,

mojem gospodinu. Ovakav dogaaj posluiti e vie nego bilo koja

prijetnja ili tisue rijei. Luaki snovi mojega sina, nestati e, kada

se ovaj pokloni pred kraljem.

33

Ali stvari nisu pole po Terahovim i kraljevim eljama. U stvari, kad

doe red na Teraha, ovaj prie s Abrahamom i ostatkom obitelji.

Ali, kad Abraham doe do prijestolja, zgrabi ga objeruke i zatrese

ga toliko da se prijestolje poljulja zajedno s kraljem, koji se tresao

od straha. Posred svojega straha, Nimrod je morao sluati

Abrahama, koji, vjeran svojemu poslanju, govorae:

-Bezumnie Nimrode, koji nijee Gospodina, priznaj i ti da postoji

samo jedan Bog, koji nema vidljivo tijelo, ali On vidi stalno sve, ivi

oduvijek i zauvijek, jer nikada ne umire, stvorio je nebo i zemlju, da

bi mu se klanjalo sve stvoreno. I ti, koji nisi drugo doli jedno

stvorenje, jedan obini kralj kao i mnogi drugi, i ti ga mora priznati

kao Jedinoga Boga ako eli ivjeti u miru sa sobom samim i sa

svojim podanicima.

Abrahamov glas se pojaavao sve vie i vie, dok je on govorio, sve

dok ne postade kao glas groma. Kipovi vrta i oni to su ih uzvanici

ponijeli sa sobom, padoe na zemlju, razmrvivi se. Kralj dugo

ostade bez svijesti, okruen vraarima, mudrima i ministrima. Svi

pobjegoe, uplaeni. Stolovi su bili razrueni, kao i vrtovi s

ostacima idola. Sveanost je imala veliki neuspjeh.

Kada konano doe sebi, kralj opazi Abrahama, koji je jo stajao na

nogama pred njim. Nimrod upita Abrahama:

-Htio bih znati dali je glas koji sam sluao tvoj glas, ili glas

Gospodina, o kojemu si mi govorio.

-Glas koji si uo-odgovori Abraham-nije bilo drugo doli glas jednog

majunog stvorenja, koje je Gospodin stvorio.

34

-Uistinu-prizna kralj-tvoj Bog je velik, jai od svih kraljeva

zemaljskih.

35

Nastavlja se borba protiv idola

Budui da u sebi nemaju ivota, idoli ne umiru. Netko bi mogao

povjerovati, nakon javnog Nimrodova priznanja, da bi idol moi

mogao nestati., ali ne bijae tako. Kao ni idol novca koji je vladao

Terahom, Abrahamovim ocem, nije bio mrtav ak ni nakon sinova

svjedoanstva potvrena rijeima i injenicama. Budui da su slijepi,

idoli imaju mo zaslijepiti one koji ih prave i one koji ih slijede. Sav

Abrahamov ivot biti e borba protiv idolatrije. Njegova djeca, iz

narataja u narataj biti e uvuena, sve do naih dana, u istu borbu

protiv istih, jednakih idola.

Terah, kao to ve znamo, bio je iskusan graditelj i prodava idola

svih vrsta. Vrativi se kui sa svojim ocem, nakon sveanosti u

vrtovima kraljevske palae, Abraham se nae pred jednim

prizorom koji mu sledi krv u ilama. Kua njegova oca, da bi

potakla prodaju idola, bila je sva jedan izlog, u kojemu nije

nedostajao niti jedan zamiljeni idol; bila je kua-model za sve. U

jednoj velikoj sobi Terah je drao izloene kipove dvanaest

ogromnih idola, jednoga za svaki mjesec godine, umjeno

poredane oko zidova. Tako je svaki mjesec bio posveen jednomu

bogu, kojemu su se u tom mjesecu prikazivane rtve i paljenice,

sveanim obredima i raskonim gozbama na kojima su sudjelovali

monici mjesta. Tako cijele godine. Zatim, u svakoj sobi, bili su

bogovi, koje moemo nazvati domai ili osobni; idoli kojima se

svatko obraa, traei u njima pomo, u svakoj posebnoj situaciji.

36

Vidjevi dakle, svojega oca okruenog slugama, kojima je davao

upute o gradnji i prodaji idola, Abraham se strese, i ne uspijevajui

zadrati svoj gnjev, ree mu:

-Reci mi, oe moj! Gdje je Gospodin, koji je stvorio nebo i zemlju,

koji je stvorio tebe, mene i sva iva bia?

Otac, izbuljivi oi zbog iznenaenja i srdbe, htjede se baciti na

sina i batinom mu polomiti kosti, ali, pogledavi sluge, takoer

iznenaene, suzdra se, nasmijei se svima, obraajui se sinu,

odgovori mu sa saaljenjem:

-Sine moj, kakvo je ovo pitanje. U kui imamo onoga koji je sve

stvorio.

-Htio bih, oe i gospodaru moj, da mi ga pokae.

Terah, sretan to je udaljio svoga sina od pogleda i uiju slugu,

odvede sina od njegovih briga u kuu. Povede ga po svim

hodnicima, dovodei ga prvo, u veliku sobu gdje su se nalazili

dvanaest velikih idola, koji nepomini, doputahu da ih se dodiruje,

ne osjeajui ni kakljanje. Zatim ga odvede da vidi i sve ostale,

nebrojene, koji su ispunjali sve uglove kue. Dok se Terah s

potovanjem klanjao pred raznim idolima od drva, bronce, srebra,

zlata ili sedefa, govorae sinu:

-Evo ovdje onih koji su stvorili sve ono to postoji na svijetu, oni

koji su dali ivot meni, tebi i svim ljudima; evo ovdje onaj koji mi

dade ljubav tvoje majke, onaj koji je uini plodnom da bi se ti

rodio, onaj koji nam je dao berbu da bi smo se hranili, onaj koji

37

uini plodnima stoku da bi se umnoila u naim stajama, dade nam

mlijeko, meso i koe, ono to nas titi od bolesti. . . . .

-Moj otac mi je upravo pokazao stvoritelje neba i zemlje. Sada,

konano, shvatio sam istinu. Pripremi mi jedno kozle da bih mogao

prinijeti rtvu bogovima mojega oca, elim im odnijeti jedan dobar

ruak da mi oproste i da bih mogao stei milost u njihovim oima.

Majka, zauena i puna radosti zbog ove novosti, otra u tor,

izabra kozle i pripremi ga da bi sin ostvario svoju elju. Abraham

uze hranu to ju je njegova majka pripremila, i, ne govorei nita

ocu, siguran da e mu majka rei sve, odmah ode da bi ponudio

idole. Stavi kozle pred idole i sjede u iekivanju onoga za to je

znao da e se dogoditi. Niti jedan glas, niti jedan zvuk u cijeloj sali.

Niti jedan od bogova ne otvori usta, niti prui ruku da bi uzeo od

zgotovljene hrane. Abraham, rugajui im se, oslovi ih na glas,

nadajui se da ga netko od obitelji pijunira i da moe uti ono to

govori idolima:

-Ah! ini mi se da nisam pogodio va ukus. Moja hrana nije dobra

za vae nepce, sigurno, zato ne jedete. Sutra u vam donijeti

drugaijih jela, boljih i u obilnijih da vidim hoe li vam njihov miris

probuditi apetit.

Dan poslije doe opet pred majku i upita je da mu ponovno

pripremi gozbu dostojnu bogova ije nepce je tako profinjeno.

Majka se namui da bi pripremila najukusniju gozbu ikad, i brina,

dadne je sinu.

Abraham ponovi ritual kao prethodnoga dana, s istim rezultatom,

unaprijed predvienim. Ali, u sumrak, Duh Gospodnji sie na

Abrahama i on tada razumje da je doao as reagiranja protiv

38

idola. Uze sjekiru i poe udarati po svim kumirima svojega oca, dok

je vikao:

-Jadni moj otac i sav ovaj narataj to tri za ispraznostima idola,

kitei kamen, drvo i dragocjene metale; ne jedu, ne osjeaju

mirise, ne uju, ne govore; imaju usta a ne govore; imaju ui a ne

uju, oi a ne vide, ruke a ne diraju, noge a ne hodaju; kao oni su i

oni koji ih prave i ufaju se u njih, klanjaju im se! (Ps 115).

Otac, obavijeten o nesrei, vrati se kui bijesan. im vidje kako je

sve uniteno, trkom potrai svoga sina. Pronae Abrahama, za

stolom, kako jede u miru. Naleti na njega viui:

-to si uinio, jadan ja?

Hladnokrvan, Abraham odgovori:

-Ti si mi rekao da ovi bogovi vide, uju, i djeluju u korist ljudi. Ja

sam htio dokazati da je to potpuno lano, ista neistina, i osim

toga, uvreda Jedinomu pravomu Bogu.

-Objasni mi, to time hoe rei?

-Vrlo jednostavno; vie puta sam pripravio tvojim idolima kao

prinos ukusan ruak i nitko od njih ga nije ni taknuo.

-Kakve su ovo gluposti? Zar misli da ne znam kako su napravljeni?

Ja sam ih napravio i ti misli da ne znam da ovi idoli ne jedu, ne

vide, ne uju niti hodaju?

Abraham odmah odgovori:

39

-Neka tvoje ui uju ono to govore tvoja usta!

Ali Terah se ne dade smesti. udnja za novcem zamraila mu um;

Umjesto da prihvati ono o emu ga je pouavao njegov sin,

pokuao je uvesti Abrahama u trgovanje idolima. Prieka izvjesno

vrijeme, mislei da e, s godinama, njegovom sinu proi

mladenake strasti.

Abraham, nakon sukoba s ocem, vidjevi da je ovaj, zabrinut,

nastavio praviti idole, ode od kue i sakri se u poljima. Kad mu je

bilo potrebno malo smirenja, odlazio bi malo s pastirima da ostane

sam, posred ivine, i tako prouavao Toru. Budui da ga otac nije

pouavao, Gospodin uini te su s Abrahamovih bubrega strujali kao

dvije rijeke Tora i Mudrost.

Nakon izvjesnog vremena Abraham se vrati kui, spreman

potovati oca i majku, kao to mu je pokazivao Gospodin, ije je

putove htio slijediti, iako nije uvijek mogao razumjeti kako je

mogue vezati putove, po njemu, suprotne. Gospodin e uiniti, da

opet jo jednom, nemogue postane moguim.

S ovim osjeajima se nae pred ocem, zagrli ga, i obea mu

poslunost. Otac, koji nije mogao vjerovati ono to vidi svojim

oima i uje svojim uima, iskoristi prvu priliku da ostvari svoje

planove. Pozva svoja tri sina: Abrahama, Nahora i Harana. I posla ih

na trnicu da prodaju idole. Trojica posluae oca i pooe zajedno.

Ali poslije, na trnici, svaki od njih ode svojim putem traei kupce.

Nahor i Haran prodadoe sve idole i vratie se kui s novcem. Ali

Abraham je idui po trnici sa svojom koarom idola vikao:

40

-Tko eli kupiti ove idole koji niemu ne slue, koji imaju usta a iz

njih ne izlazi niti zvuk, imaju noge, a ne mogu napraviti ni korak,

imaju ui ali ne uju . . .?

uvi ove rijei, ljudi stadoe iznenaeni. Doe mu jedan vojnik

traei jednog idola, objanjavajui da ga hoe jakog kao on.

Abraham uze prvoga iz koare, uze novac, ali dok mu ga je davao,

ree:

-Budi siguran da je ovaj najjai; vidio si kako je stajao iznad svih

ostalih.

Vojnik se poeo udaljavati sa svojim idolom, kad ga Abraham

pozva:

-Sluaj, reci mi koliko ti e godina?

-Pedeset.

-I ti, s pedeset godina se klanja, nadajui se da e te spasiti od

opasnosti ovaj komad drveta koji je moj otac izrezbario prije

petnaest dana?

Vojnik stade malo razmiljajui, i konano, vrati Abrahamu idola,

uzevi novac natrag.

Odmah poslije mu se priblii jedna starica, mizerno odjevena, koja

ga upita jednoga idola za moje mogunosti, ree, to jest

siromanog kao ja.

41

-Ne brinite, bakice, dat u vam onoga koji je ostao na dnu koare,

koji je sigurno najsiromaniji, jer je ostao ispod drugih. Ali, recite

mi zato hoete idola?

-A to mi je initi? Da ostanem bez? Imala sam jednoga ali doli su

lopovi i ukrali mi ga s drugim stvarima koje sam imala u kui.

-Da vidimo, ti kae da su ti ukrali idola kojega si imala u kui da

uva tvoje stvari, ili, bolje reeno, nije bio u stanju obraniti ni

samoga sebe, a ti sada hoe jednog istog. Zato? Od ega eli da

te oslobodi komad drveta koje je moj otac tek izrezbario?

-ini mi se da si u pravu. Zadri svojega idola i vrati mi moj novac.

Starica je vidjela kako su joj se, dok je ostavljala idola, otvarale oi,

i kuala je zatitu i sigurnost jedinoga Boga, Gospodina neba i

zemlje. U njegovom utoitu njezin se ivot preobrazio i postade

Boja glasonoa, najprije meu blinjima a zatim pred narodom, na

trgovima i trnicama. Isprva je Nimrodovi pijuni smatrahu ludom i

ne obraahu panju na nju; vidjevi kako je ljudi sluaju i prestaju

kupovati idole i klanjati im se, poee se brinuti i zarobie je,

dovodei je pred samoga kralja, kojemu, jednostavnou svojih

godina, starica ree:

-Ti koji zahtijeva da te se zove bogom, nisi drugo doli ovjek, kao ja

i kao svi ostali; i kao mi, uiva sve ono to jedini Bog, u svojoj

dobroti, ti daje svaki dan, dok ti, u svojoj obijesti nijee Njegovo

postojanje. Ako se hoe spasiti, to ti govori jedna siromana starica

koja zna da je put spasenja uvijek otvoren svima do posljednjeg asa

ivota, ako se hoe spasiti, kaem ti, ne preostaje ti drugo osim

puta obraenja Njemu, unitavajui sve idole bespotrebne i tetne, i

42

poslije e se moi klanjati Gospodinu neba i zemlje, iji je Abraham

vjerni sluga. uvi Abrahamovo ime, Nimrod prekinu stariin govor,

naredi da je zatvore u zatvor. Nimrod, sa svojim najvjernijim

sljedbenicima, odredi da e priekati pravi trenutak da bi sasjekao

zlo u korijenu, unitivi Abrahama.

U meuvremenu se Abraham, o zalasku sunca, kada su svi naputali

trnicu, vratio kui ne prodavi niti jednog idola. Otac, razoaran,

upita ga kako to da su njegova braa prodala sve, a on nita.

Abraham, s jednostavnou pomijeanom s lukavtinom,

ispripovjedi jednu po jednu sve dogodovtine dana. Terah se

zabrinu, niti ne ukori sina. Rizik za njega, za obitelj, a osobito za

trgovinu je bio velik. Pomisli da mu treba pomo i istu veer ode

upitati savjet kod jednog starog prijatelja sveenika, koji je upravljao

kultom u glavnom hramu grada. Ovaj, nakon to ga je paljivo

sasluao, ree aljivo se smjekajui:

-ini mi se da preuveliava, nije to tako strano. Tvoj je sin jo mlad

i te udne strasti e proi s godinama; opametit e se im nae

jednu lijepu djevojku, i oeni se. U svakom sluaju, poalji ga malo

meni; reci mu da traim pomagaa i da sam mislio na njega. Vidjet

e kako u ti ga usmjeriti sa svojim velikim iskustvom. Terah se

vrati kui utjeen razgovorom s prijateljem, starim sveenikom.

Sutradan pozove Abrahama i priopi mu to je odluio. Abraham

prihvati, bez opiranja, odluan uvijek ugaati svojemu ocu, kao

posluan sin. Ode sveenikovoj kui i bi mu na raspolaganju. S

obzirnou i razboritou svojstvenoj njegovim godinama, sveenik

uputi Abrahama u sve pojedinosti obreda. Abraham ga je sluao

panjom najboljih uenika, rekavi da je spreman slijediti sve upute.

U malo dana, Abraham zadobi sveenikovo povjerenje. Nakon

kratkog vremena, s velikim zadovoljstvom sveenik predloi

43

Abrahamu da se sutradan brine o hramu, jer je on morao otii iz

grada, na nekoliko dana. Abraham ga ohrabri da se uputi s

povjerenjem, jer on e se brinuti o svemu. Tako Abraham ostade

sam u hramu.

U podne doe u hram jedna ena donosei brano bogovima na dar.

Abraham uze dar, zahvali eni, ponovno ostade sam. Tada Abraham

uze toljagu i razbi u komadie sve idole; tada poloi toljagu u ruke

najveeg od njih, stavljajui u sredinu darovano brano.

Kada se sveenik vrati, i vidje to se dogodilo, pozva Abrahama i,

oiju izbuljenih od gnjeva, upita:

-Tko ovo uini?

-Ja znam da ti ne mogu nita sakriti. Rei u ti istinu ako mi dopusti

govoriti. Doe jedna ena i s upom brana i zamoli me da ga dam

bogovima. Ja, po tvojim uputama, stavih up pred bogove. I onda se

dogodi ovo to vidi.

-Objasni!

-Vrlo jednostavno. Vidjevi dar, jedan povika: hou jesti prvi; drugi

odgovori: prvog me zapada. Tada ustade najvei od sviju, uze

toljagu koju vidi u uniti ih sve.

-Ruga mi se! Zar ovi idoli imaju svijest? Ovi idoli, zna se, ne vide, ne

uju, niti se mogu micati . . . !

-Ako je tako,-a tako je-,emu sva ova komedija klanjanja idolima,

prikazivanja darova i kleanja pred njima?

44

Ali sveenik ga nije vie sluao, i, iziavi iz hrama, otra potraiti

Teraha i pripovjedi mu, bez daha, sve ono to se dogodilo,

zakljuujui:

-Po onomu to vidim, taj tvoj sin je neizljeiv sluaj. I zbog

prijateljstva koje gajim prema tebi, upozoravam te, da je tvoj ivot u

opasnosti. . . Savjetujem ti da im prije doskoi ovoj situaciji.

Ovim rijeima ostavi Teraha sa svom njegovom uznemirenou

urno pobjee iz one kue, koja je mogla osramotiti i njega.

Terah, upajui si kosu, hodao je po kui, ne znajui to mu je initi.

Vidje Abrahama, svojega sina, koji se vratio kui i, ne rekavi mu ni

jednu rije, zgrabi ga i odvede pred Nimroda. Abraham, i sam u

tiini, iako mirniji od svojega oca, slijedio ga, kao da ga se to ne tie.

Kad Nimrod vidje pred sobom oca i sina, pomisli: Moda je doao

pravi as. I ljubazno primi svojega generala, spreman sasluati ga.

Oborivi se pred kraljem, Terah je ekao njegov znak da bi se ustao i

progovorio:

-Visosti, ovo je moj sin. . .

-Poznam ga, poznam ga,-prekinu ga Nimrod, umirujuim tonom-,

uo sam mnogo toga to se govori o njemu i to me jako zbunjuje.

Jeli mogue da se eli unititi svetu ljubav koju narod gaji prema

meni, kao bogu koji vodi svu naciju? Teko mi je to povjerovati.

Jo mi je tee razumjeti da to eli tvoj sin, cijenjeni moj Terae, koji

si mi uvijek bio tako vjeran. Nadam se da je ovo pravi trenutak da

45

razjasnimo stvari i da se sve rijei bez problema za tvojega sina, a jo

manje, za tebe, vjerni moj slugo.

I okreui se iznenada prema Abrahamu, Nimrod mu ree:

-Zna li tko sam ja?

-Sigurno, ti si kralj.

-Samo to? Ne zna li da sam ja i bog i da sve ono to postoji je moje

djelo?

Dok je govorio, kralj se smijeio Abrahamu, kojega je smatrao

obinim djeakom, kojega se moglo pouiti kojim obeanjem i

kojom dobro odmjerenom prijetnjom.

Abraham, udovoljavajui kralju, odgovori istim ljubaznim tonom ,

smjekajui se:

-Mogu ti vjerovati, zato ne? . ali, ako je tako, kako ti kae, ti zna

jako dobro da od kada svijet postoji sunce izlazi s istoka i zalazi na

zapad. Dobro, ako si ti bog, zato ne uini da jedan puta, samo

jedan puta, sunce izie sa zapada a zae na istok? Za tebe, kao

boga, to je nita. I jo jednu stvar, jedni malenu stvar: ako si bog,

sigurno ti nije sakriveno nita od onoga to postoji, i, dakle, znade li

mi rei to mislim sada i to u raditi u budunosti?

Kralj ostade razmiljajui, gledajui u oblake, ne usuujui se

pogledati Abrahama, koji nastavi govoriti, ne oekujui nikakav

odgovor:

46

-Ako si, kao to tvrdi, bog, gospodar svega, kako to da nisi spasio

svojega oca od smrti, kao to nee moi spasiti ni sebe samoga?

Kralja obuze nelagoda i poe se vrpoljiti na prijestolju. Nasmijei se

usiljeno Terahu, i obraajui se Abrahamu, odgovori mu:

-Ono to si rekao bilo bi dovoljno da te se poalje na lomau.

Meutim, jo si jako mlad i ne elim ti nauditi, povrh svega jer

cijenim tvojega oca, mog vjernog slugu. Ali, -i sada kralj promijeni

glas-ne elim gubiti vie vremena s tobom. Sada je dosta. Uinimo

ovako: pokloni se pred vatrom koju ja tujem, i biti e spaen.

Abraham odgovori:

-Ako mi to nareuje moj kralj, posluati u; ali, s potovanjem,

molim te: zato se ne pokloniti pred vodom, koja gasi vatru?

-Dobro, pred vodom.

-A zato ne pred oblacima koji nose vodu?

-Pokloni se pred oblacima, i zavrimo s tim! . . viknu kralj srdito.

-A zato-produi mirno Abraham-zato pred oblacima kad je

dovoljan daak vjetra , da nestanu?

-Onda pred vjetrom! Dosta!

-Ne, moj kralju, ja se klanjam samo pred Onim koji zapovijeda vatri,

vodi, oblacima i vjetru i svemu to postoji!

47

-Dosta! Nemam vie strpljenja. Bacit u te u ognjenu pe i vidjet

emo hoe li te tvoj Bog spasiti.

Tada Abraham povika:

-Gospodin vidi i sudi zlima!

Nimrod, pozvavi strau, zapovjedi da zatvore Abrahama u najdublje

podzemlje i da ga ostave bez vode i hrane. Iz dubine zatvora,

Abraham zazva Gospodina, koji posla anela Gabriela da bude s

njim i providi mu vodu i hranu.

48

Sara iz Ura

Dok je Abraham boravio u tamnici, razmiljajui s anelom

Gabrielom o putima Gospodnjim, koji alje rosu i kiu na zemlju, i

svojim rijeima stvara sve stvorenje, mi moemo malo zastati i

traiti meu pismoznancima, neki apokrifni midra koji ispunja

prazninu ovih godina. Autentini midra je kratak i bez uljepavanja

ostajui u svojoj domiljatosti. Apokrif, djelo pismoznanaca, pun je

zamiljenih uljepavanja, koji nisu uvijek istiniti, ali koji, svojom

ljepotom, upotpunjuju neke praznine priblinom slinou s istinom.

Autentini sakrivaju svoje porijeklo i prenose se s usta na usta, i nisu

niije vlasnitvo: apokrifni, uvijek kasniji, nose ime oca, iako je

ponekad sakriveno iza antikog pseudonima. Jose' Jime'nez Lozano,

u nae vrijeme, napisao je midra o Sari iz Ura, uljepan

knjievnou i predivnim bojama. Da bi smo se zabavili dok ekamo

da Abrahama oslobode zatoenitva, moemo proitati nekoliko od

ovih stranica.

Kao to znamo, Terah je u gradu Ur imao bazar u kojemu je

prodavao sve, ali prije svega idole: likove bogova i boginja s oima

od koljaka, koji su gledali netremice, kao sove. Sara je bila djevojka

iz Ura, vrlo vitka, jako velikih oiju. Kad je napunila etrnaest godina,

ode u Terahov bazar da kupi pozlaenu traku za kosu, naunice od

korneola i narukvicu od zlata i lapisa, i na kraju zatrai i jednog idola.

-Neka mu oi budu kao leptiri-ree.

49

I, Terah joj poe pokazivati sve vrste idola, i samo to joj ne izabra

jednoga, kad Abraham, deset godina striji od Sare (Post 17,17), ue

u bazar i pogleda je. I tada je zarobie Abrahamove oi. Bio je

ozbiljan momak, vrlo vitak, jako crne kose i malo nezgrapan u

govoru, barem se tako uini Sari.

Abraham, da bi ona zaboravila idola, odvede Saru u stranji dio

trgovine da joj pokae rezbarije koje je napravio.

-Nauio me rezbariti jedan kipar Kuanin, ree joj.

Sara, zadovoljna, poe za njim. Abraham joj pokaza neke od svojih

rezbarija ali iznad svega joj htjede pokazati svoj vrhunski rad koji

nije bio na prodaju. Abraham paljivo otvori jednu arku ukraenu

plavim kamenjem, i tu je stajao njegov dragulj. Izvadi ga i donese

blizu prozora, kako bi ga Sara mogla vidjeti u svom njegovom sjaju.

Bio je to ovan zapleten u grm raznobojnih rua.

-Kako je lijep!-kliknu Sara.

-Darujem ti ga-ree Abraham.

-Uistinu?

-Ve je tvoj zauvijek.

Sara ga uze u ruke i nasmija se.

-Zato se smije?-upita Abraham.

-Ja se nisam smijala-odgovori Sara, smijui se.

50

-Jesi, smijala si se-navaljivao je Abraham.

-Ne, nisam se smijala-uzvrati Sara, smijui se.

U ovo smijanje zaljubi se Abraham. Sara mu se uini kao jedno lane

nevinih oiju a njezin smijeh kao kristal koji se razbija dok ga

obrauju. Kada Sara izie iz trgovine, Abraham upita oca Teraha da

mu dadne Saru za enu. Terah mu odgovori:

-Dobro, ona je kneginja, i njezin otac je bogat. Ali pazi, moj sine, jer

pod haljinom joj se vide jako male grudi, i jer je jako tanak struk

ispod njenog pojasa. Zato ti nee moi dati djece. Promisli sto dana

u svojemu srcu.

-Ali, ja je ljubim-ree Abraham.

-Dobro, ali promisli. Abraham ostade sto dana i sto noi a da nije

jeo, ni pio, ni spavao i, kad bi san dolazio u pomo njegovim oima,

donosio bi mu sliku nasmijane Sare. Na poslu bjee uvijek rastresen.

-Ne gleda vie zvijezde nou? -pitao bi Terah.

-Da, gledam ih-odgovarao bi Abraham i zautio da ne bi otkrio ocu

kako u zvijezdama vidi nebrojenu djecu koja e se roditi Sari.

Kad je prolo sto dana, Terah, uvjeren u ljubav svojega sina za Saru,

dogovori se za svadbu s njenim ocem, i za vrijeme idueg punog

mjeseca Abraham i Sara se vjenae. Ali, po Terahovu predvianju,

mjesec je nastavio izlaziti i zalaziti, rastui i smanjujui se, i prole su

godine i noi, mjeseci i godine, zime i ljeta, ali Sarin trbuh nastavi

biti ravan, kao prvoga dana.

51

Haran, manji brat, ve je Terahu dao unuka, kojemu dade ime Lot. Nahor, koji je

oenio Milku, isto nije imao djece, tada, ali poslije su mu roena mnoga (Post

22,20-23) . . ali vratimo se vidjeti to se dogaa s Abrahamom.

52

Abraham u goruoj pei

Proe godina dana, Nimrod se sjeti Abrahama, kojega je zatvorio u

najdublji dio tamnice. Sazva svoje dvorane da bi odluio o

Abrahamovoj sudbini, kojega nije htio osuditi na smrt, zahvaljujui

zaslugama njegovog oca, i vjernog sluge Teraha. Savjetnici, laskajui

kralju i zavidei Terahu, osudie suglasno:

-Tko je uvrijedio kralja, mora umrijeti. A budui da je vrijeao i

vatru, naega velikoga boga, Abraham mora biti spaljen iv. Ako se

kralj slae s nama, neka tri dana gori vatra u najveoj pei Kaldeje i

neka je spaljen, tako e prestati stvarati neprilike naemu kralju i

bogu. Kralj se razveseli uvi kako mu njegovi savjetnici nastavljaju

biti vjerni i izrekoe kaznu koju je elio uti. Naredi da se odmah

upali pe. U meuvremenu Nimrod pozva zapovjednika strae

kojemu naredi da mu dovede Abrahama. Zapovjednik strae se

obori pred kraljem i sitnim glasom ree:

-Moj ljubljeni i potovani kralju, kako moe zapovjediti neto

slino? Prola je ve godina dana od kako je onaj ovjek u tamnici, a

po tvojoj zapovjedi nije mu dana ni kap vode ni komadi kruha.

Odgovori Nimrod:

-Idi, vidi. Budui da se radi o Abrahamu, nikad se ne zna. Ti idi, zovni

ga, i ako se javi, dovedi mi ga ovamo i zapalit emo ga na ognju a,

ako je mrtav, zakopat emo ga, i tako e njegovo ime biti izbrisano

zauvijek.

53

Zapovjednik ode u tamnicu, otvori vrata podzemlja i povika:

-Abrahame, jesi li iv ili mrtav?

-iv sam- odgovori Abraham.

-Tko ti je dao vodu za pie i kruha za jelo?

-Sve mi je dao onaj kojemu je sve mogue, Gospodar gospodara i

Bog Jedini neba i zemlje. Samo on ini divne stvari. On je Bog

Nimrodov, Bog mojega oca Teraha i svih bia na zemlji. On dri sva

bia i ne doputa da umre od gladi ni jedan koji u Njega vjeruje. Vie

zbog onoga to je gledao, nego zbog onoga to je uo, zapovjednik

povjerova Abrahamu i ree:

-Tvoj Bog Abrahame, je pravi Bog. Posvjedoit u za tebe pred

Nimrodom, velikim lacem, jer ti si pravi prorok jedinoga Boga.

Budui da je sve ovo vikao, da bi ga uo Abraham u dubini

podzemlja, ue ga i strae i otrae obavijestiti kralja. Kralj naredi

da se odmah pojavi pred njim:

-Jesi li izgubio pamet? to to govori?

-Vrlo jednostavno, ono to sam rekao i sada ponavljam pred tobom,

je da neu vie sluiti ni jednom bogu lanom i prevarantu, kao to si

ti.

Nimrod se razgnjevi, naredivi da ga mue i odsijeku mu glavu

odmah, ali to nije bilo tako lako kako se inilo. Maevi su odskakali i

lomili se, im bi dotakli zapovjednikov vrat. Strava obuze sluge kralja

54

koji, zbunjen zbog posljedica koje je mogao imati sluaj, naredi da

ga oslobode i da se nose ispred njega.

Zajapuren od srdbe, diui prijetnje, zamagljena uma zbog

ponienja, Nimrod poe davati sve besmislenije naredbe:

-Moramo prekinuti s ovom situacijom. Pozovite sav narod pred

kaldejsku pe. Dovedite Abrahama i njegova brata Harana, njegova

oca, njegovu majku sa svom obitelji. Doao je as da im se dadne

jedna lekcija pred svim kraljevstvom.

Ognjena vatra uzdizala se iznad krovova najviih kua. U strahu i

uivanju, sa svih strana dotra narod. Tamo je stajao kralj, ministri,

suci, vraari, sluge, vojnici i sav narod. Nimrod povika:

-Bacite Abrahama u vatru, pa neka doe njegov Bog i spasi ga.

Ali, im jedan od straara pokua ispuniti kraljevu naredbu, vatra se

iz pei savi do njega, obavijajui ga, te on izgori, isti as. Tako se

dogodi s drugim, treim, . . . Bilo je dovoljno da netko prui ruku da

bi dohvatio Abrahama, i jedan plameni jezik bi iziao iz pei i

progutao ga. Strava se poela iriti meu svima, kad doe Sotona u

ovjejem obliku i predloi Nimrodu da se napravi jedan baca i

njime se odbaci Abrahama u vatru s velike udaljenost, do koje vatra

ne moe dospjeti.

Aneo Gabriel, koji prepozna Sotonu pod krinkom savjetnika, odleti

pred Gospodara neba i ree mu:

55

-Gospodaru svijeta, tvoja slava ispunja zemlju i ti e dopustiti da

ovaj zli Nimrod ubije Abrahama, tvojega slugu i proroka? Pusti me

da siem i ugasim vatru i spasim ga.

Ali Gospodin mu ne dopusti:

-Jednoga dana e spasiti od vatre trojicu pravednika (Dn 3). Ali

Abrahama, mojega prijatelja, spasiti u sam. Sotona, koji je bio jako

siguran u svoje lukavstvo, ali koji nije htio izgubiti svoju bitku protiv

Abrahama, ve je skoro uvjerio Abrahamovu majku, da mu

pomogne. Ova se priblii sinu, da ga zagrli prije nego bude baen u

vatru, i ree mu u uho:

-Sine moj, obori se, jedan put, pred Nimrodom i spasi svoj ivot i

ivot svoje majke.

-Odlazi od mene, majko. Vode gase Nimrodovu vatru, ali vatru

Gospodina, mojega Boga, nita ne moe ugasiti, niti voda, niti bilo

koje stvorenje.

-Sine moj, neka te Gospodin, tvoj Bog, spasi od Nimrodove vatre.

Gospodin u majin vapaj i ne ekae vie. Gospodin posla svoju

rije i vatra se ugasi.

Aneli sioe i sjedinie se s Abrahamom, eui s njime posred pei

i pjevajui himne u ast Gospodinu, koji alje svoju rije to djeluje

brzo.

56

Haran, Abrahamov brat, stajao je neodluan. Govorio je u sebi: Ako

se Abraham ovaj put spasi, izjaviti u da sam na njegovoj strani; ako

pobijedi Nimrod, stat u mu uz bok.

Kada vidje da nitko nije mogao baciti Abrahama u vatru, uzviknu

zanesen:

-Bog mojega brata je jedini pravi Bog.

Zgrabie ga i bacie u pe; njegova utroba izgorje, jer je u dubini

sebe sumnjao u Gospodina. Izie iv, ali nakon nekoliko dana

umrije, uz svojega oca, kako je pisano: Haran zatim umrije, uz

svojega oca Teraha (Post 11,28). Njegovo srce nije bilo vjerno

Gospodinu, koji ne gleda na vanjtinu, nego gleda u srce i utrobu.

Nimrod je bio zbunjen pred onim to vidjee njegove oi. Nije

razumio, kako to da je vatra spalila jednog brata a drugog ne. Ali,

vidjevi kako njegovi sluge postadoe pepelom, uplai se i zapovijedi

da izvedu Abrahama iz pei, to Abraham uini sam. Dok je stajao

pred kraljem, vidjevi ga bez ijedne opekline, kralj upita:

-Abrahame, slugo Boga nebeskoga, objasni mi kako to da ti nije

izgorjela ni vlas na glavi?

-Gospodin u kojega vjerujem, spasio me od vatre u koju si me bacio.

Gospodin moe sve, i ne doputa da se izgubi ni jedan od onih koji

vjeruju u Njega.

Kralj, sa svim narodom se oborie pred Abrahamom da bi mu se

klanjali, ali Abraham im ne dopusti viui:

57

-Ne meni, koji sam samo ovjek kao i vi, nego Gospodinu, koji nas je

stvorio, Njemu se trebate klanjati, samo Njemu se treba klanjati i

slaviti ga, slijedei njegove staze. On me je spasio od vatre. On je

sazdao svakog ovjeka u utrobi majke i porodio sve nas. On, kako je

spasio mene, spasiti e sve one koji vjeruju u Njega i hode njegovim

stazama.

Kralj, zadivljen nad onim to se dogodilo, htjede zahvaliti Abrahamu

i obasu ga darovima, dade mu sluge i stoku. I neki ministri se

ponudie u sluiti Abrahamu, meu njima Eliezer, koji je vjerno

pratio Abrahama na svim putovima kojim ga je Gospodin vodio.

Abraham se pokaza toliko veim ne samo od Nimroda, nego i od Noe koji, osim to

je zasadio lozu i opio se, nije bio sposoban iriti vjeru u Boga, i tako nije mogao

spasiti ljude od potopa. S Abrahamom Gospodin zapoe povijest spasenja

svekolikog ovjeanstva.

58

Abraham iseljava u Haran

Vjera je temelj onoga emu se nadamo i uvjerenost u ono to se ne

vidi(Heb 11,1). To je ono to je Abraham neumorno ponavljao. Bog,

koji vidi sve, nevidljiv je.

Zato je Abrahamov ivot bio stalno lutanje, hod od nevidljivog da

vidljivog ili, bolje, prema Nevidljivom. Abraham naputa domovinu,

obitelj, oinski dom i ide, daleko od poznatih i bliskih krajeva prema

krajevima kojima ne poznaje niti ime. Obeanje je veliko: Velik u

narod od tebe uiniti, blagoslovit u te, ime u ti uzveliati, i sam e

biti blagoslov. Blagoslivljat u one koji te blagoslivljali budu, koji te

budu kleli njih u proklinjati: sva plemena na zemlji tobom e se

blagoslivljati (Post 12,2-3). Obeanje je veliko, ali u budunosti i bez

povezanosti sa sadanjou. Postoji samo glas Nevidljivog koji zove i

stavlja na put. Proao je udarac gorue pei, za neko vrijeme Urom

je vladao mir. Ali samo za jedno kratko vrijeme, samo prividno.

Nimrod se ne promijeni, ni Terah ne zadobi mir, niti Abraham vidje

mirno svoje srce. Vatra je gorjela u srcima sviju na razliit nain.

Nimrod pokua zaboraviti dogaaj pojaavi svoje izlaske u lov.

Provodio je dane i dane iskaljujui svoju napetost na ivotinjama

doline. Ali nou, nije uspijevao zaspati i, kad bi zaspao u zoru, u san

bi mu dolazile utvare, koje su ga dizale iz kreveta umornijeg nego

kad je legao.

Jedan san, koji mu se esto pojavljivao, pokazivao ga je s njegovim

vojnicima u dolini kaldejske pei , po kojoj je hodao jedan ovjek koji

59

bi na kraju poprimao Abrahamov izgled. U ruci je drao isukani ma i

trao prema njemu. Kralj, uplaen bi bjeao, ali onaj ovjek, koji bi

na kraju uvijek uzimao Abrahamov izgled, bacio bi mu u lice jedno

jaje. I jaje, ne znajui kako, preobraavalo bi se u jednu malu rijeku,

koja bi rasla, rasla, gutajui sve vojnike. Na kraju bi ostali samo kralj i

tri ovjeka pred njim. Tri ovjeka su nosila kraljevske haljine sline

njegovima. Nakon to je progutala vojnike, rijeka bi se vraala i

preobraavala se u jaje iz kojega bi sada, izlazila jedna ptica koja bi

letjela nad njegovu glavu sve dok mu kljunom ne bi udarila u jedno

oko. Drhtei, Nimrod bi se uvijek budio u ovom trenutku.

Pred opsesivnim ponavljanjem ovoga sna, kralj sazva ministre i

vraare, pitajui ih tumaenje i savjete.

-Bez sumnje, san je jasan i ima samo jedno tumaenje. U biti se radi

o Abrahamu, kao to je kralj jako dobro vidio, i njegovom potomstvu

koje, kao rijeka, potapaju svu tvoju vojsku. Tri ovjeka u kraljevskim

haljinama, tri su kralja koji se udruuju s tobom, pokuavajui spasiti

ivot uz tvoj bok. Glede rijeke koja se preobraava u jaje iz kojega

izlazi ptica koja ti svojim kljunom probija oko, odnosi se na

Abrahamovo potomstvo, koje e traiti nain da te ubije. Ovo je san

i njegovo tumaenje. Ovo je ono to su tvoji mudraci ve otkrili na

dan Abrahamova roenja, prije pedeset i dvije godine. Predskazanja

nastavljaju s navjetenjima i nastaviti e ti prijetiti dok je Abraham

na ivotu. Zato, pitamo se svi, zato se kralj ne oslobodi ove

prijetnje jednom za uvijek? Zato se kralj ne odlui i usmrti

Abrahama i tako ponovno zadobije mir sadanji i budui? Zato mi

savjetujemo: Abraham mora umrijeti.

Obavijeten od jednog od svojih starih drugova, Eliezer otra

priopiti Abrahamu osudu koju su kraljevi ministri i vraari izrekli

60

protiv njega i o kralju koji je to prihvatio i odobrio. Abraham poslua

svojega vjernog slugu i otra se sakriti u kuu svojega uitelja Noe.

Kraljevi su vojnici traili Abrahama u svim uglovima grada i sela ali

ga ne naoe. Kada priopie kralju o Abrahamovu nestanku,

pomisli da je Abraham zauvijek napustio njegovo kraljevstvo i malo

se smiri za jedno izvjesno vrijeme.

Terah je nastavio uivati u svojim privilegijama na kraljevom dvoru i

zadrao svoje mjesto povjerenika. Nagodbama i prijetvornou je

potvrivao svoju vjernost kralju. Ali svakim danom je ova situacija

bila sve tea, jer njegovo je srce bilo blie sinu negoli kralju. Njegovo

vjerovanje u idole bilo je porueno i propadalo u njegovoj nutrini. S

druge strane, zbog Abrahama, svakoga dana je gledao sumnjiavost

u pogledima drugih ministara a, ponekad, ak i u pogledu samog

kralja Nimroda.

Jednoga dana u tajnosti, Terah ode u posjetu svome sinu Abrahamu.

Obojica si otvoreno povjerie svoje misli i elje. Sloie se o

korisnosti odlaska u potragu za jednim mjestom mirnijim, za njihov

ivot i njihovu vjeru. Noa i Sem su isto bili suglasni. Ovo je bio put

Gospodnji za ispunjenje Njegovih nacrta. Terah, kojega je vie

kotalo ostaviti Ur, ree posljednju rije:

-Nakon onoga to sam vidio, danas znam, dragi sine, da ne djeluje

sam, nego po nadahnuu Gospodina neba i zemlje, u kojega i ja

vjerujem.

Dok su se Terah i ostatak obitelji, pomno i u najveoj tajnosti

pripremali za odlazak, Abraham je promatrao nebo, traei jedan

znak koji e mu pokazati pravi as za izlazak iz Ura.

61

Bio je Rosh Kodesh (kraj mjeseca) sedmoga mjeseca. Abraham,

promatrajui zvijezde, ispitivao ih o pravom trenutku i u svome srcu

je promiljao odgovor. Ali, iznenada, si ree:

-Zar zvijezde, sunce i mjesec ne stoje u rukama Gospodina? Zato

onda pitati planete? Ako Gospodin eli poslati kiu, kii; a ako je ne

eli poslati, ne kii. Zato, obraajui se Gospodinu, podie Njemu

ruke i pomoli se:

-Ti si moj jedini Bog, u tvoje ruke polaem svoj ivot i svoje planove,

ti uvaj moj put i moje korake . . . ..

Jo nije dovrio molitvu, kad Abraham u svojemu srcu u glas

Gospodnji, koji mu je govorio:

-Sluaj, otvori svoje ui rijeima mojih usta . . .

To je bio prvi put da je Abraham uo Gospodina koji mu je govorio

jezikom kojim je komunicirao s prvim ovjekom a koji je izaao iz

upotrebe kad se gradio Babilonski toranj. Gospodin je govorio

jezikom kojim je stvorio sve to postoji. Bio je to jezik koji je nauio

iz knjiga u kui Noinoj i Semovoj. Ovim jezikom ga je sada Gospodin

zvao, izabirui ga, da bi ga uinio ocem potomstva brojnog i novog.

Poetak povijesti pune blagoslova. Gospodin ga zove da ostavi za

leima sadanjost, toliko povezanu s prolou, bremenitu

idolatrijom, i da gleda u budunost, hoda za obeanjem, otvoren

nevidljivom, nepredvidljivom, Bogu koji uvijek ini nove stvari . . . .

-Izii iz svojeg zaviaja. Tamo u napraviti od tebe velik narod, dok

ovdje ne bi zasluio niti imati djece. Tamo u, izmeu ostalog, uiniti

62

da tvoja osoba postane poznata u cijelom svijetu, i, tako e biti

proslavljeno moje Ime po svoj zemlji.

Abraham, izlazei iz zemlje idolatrije, simbol je svih vjernika, tako

kako e to biti prorok Ezekijel. (Ez 12).

Glede Nimroda-ne ostalo spomena na njegovo ime-pripovijeda se

da umrije, mnogo godina kasnije, rtva svoje nezasitne oholosti,

koja mu nije doputala prihvaanje nikoga u niemu veeg od njega.

Kao iskusan lovac, nije podnosio vijest da je bio iza nekog drugog

izvanrednog lovca, o kojem se uvelike pripovijedalo. Radilo se o

Ezavu, Abrahamovom unuku. Kad to otkri, mrnja mu zauze srce i

zakle se da si nee dati odmora dok ga ne usmrti, osveujui se

djedu na unuku. I Ezav sazna o Nimrodovim planovima. I jednoga

dana, Ezav primijeti da je Nimrod iza njega sa svoja dva ratnika, jer

je ostatak vojske ostao u taboru. Tada mu Ezav postavi zamku, kao

to je radio sa divljim ivotinjama. Sakri se u blizini. Kad je vidio da

se Nimrod udaljava od svojih drugova izie iz svojeg zaklona, baci se

na nj, i jednim potezom maa, odrubi mu glavu. Dva ratnika

dotrae kralju u pomo, ali ne mogoe uiniti vie nita za njega. I

zatim, jedan za drugim, padoe mrtvi od Ezavove ruke. Ali povici

dvojice ratnika uzbunie vojsku, koja potra prema njima. Ezav skide

odjeu sa kralja i otra , ne okreui se, sve do atora svojega brata

Jakova, gdje se obnemogao sakri. Bez daha, i uplaen zbog onoga

to se dogodilo, Ezav pomisli da mu je kucnuo as. Vidje Jakova i

ree mu:

-Umrijeti u, to e mi prvorodstvo? Daj mi ovo crveno varivo i uzmi

ga . . . Jakov, znajui da mu Gospodin nudi prvorodstvo, kupi ga od

svojega brata za tanjur lee. Ezav je pojede i na vrat na nos se die i

pobjee (Post 25,29-34).

63

Ali ovo se dogodilo mnogo kasnije. Za sada smo u Uru, naputajui Ur zauvijek.

zatim Terah uze svojega sina Abrahama i Lota, Haronova sina, to jest sina svojega

sina, i Saraju svoju nevjestu, enu Abrahama svojega sina, i izie s njima iz Ura

kaldejskog poavi u zemlju Kanaan. Stigoe do Harana i nastanie se (post 11,3).

64

Lekh Lekha'

Izlazak iz Ura ne bijae drugo doli prvi lekh lekha (idi), za kojim

slijede mnogi drugi na Abrahamovu putu za stopama Nevidljivog.

Ostavljajui Ur Abraham je ostavio samo svoju domovinu, jer

priznati Boga kao Jedinoga, predmnijeva ostaviti sve. Glas

Gospodnji nastavi govor u Kanaanu, odjekujui, svaki puta sve

jasniji, u Abrahamovu srcu: Izii iz zemlje svoje, iz zaviaja i doma

oinskog, u krajeve koje u ti pokazati. Velik u narod od tebe

uiniti, blagoslovit u te, ime u ti uzveliati, i sam e biti

blagoslov. (Post 12,1-2).

Sluajui glas, Abraham iznenaen ree:

-Gospodine, kako mogu ostaviti svojega oca, koji se brinuo za mene,

sada kad je star a on iz ljubavi prema meni ostavi svoju zemlju i

dovede me ovdje?

-Ti idi iz oeve kue i ostavi meni brigu o svome ocu; ili ne vjeruje

da se ja ne mogu brinuti o njemu bolje od tebe?

Sam Terah, kada sazna za Boji poziv, otpusti svojega sina,

blagoslivljajui ga:

-Idi u miru, neka te Gospodar svijeta prati, oslobodi te svih zala i

uini uspjenima sve tvoje pothvate. Idi u miru i hodaj dok ti

Gospodin, tvoj Bog, koji je i moj Bog, ne pokae jednu dobru zemlju,

65

u kojoj e moi ivjeti u miru. Povedi sa sobom Lota, sina svojega

brata i postupaj s njime kao da ti je sin. Neka te utjee on i tvoja

ena Saraja. Tvoj brat Nakor ostati e sa mnom. Utjeen oevim

blagoslovom Abraham se zaputi, kako mu je Gospodin rekao. S

njime krenu i Lot. Abrahamu je bilo sedamdeset i pet godina kad je

otiao iz Harana. Abraham uze sa sobom svoju enu Saraju, svoga

bratia Lota, svu imovinu to su je namakli i svu eljad koju su stekli

u Haranu te svi pou u zemlju kanaansku (Post 12,4-5).

U stvari Abraham nije znao da je meta Kanaan. Vjerom pozvan,

Abraham poslua i zaputi se u kraj koji je imao primiti u batinu, ne

znajui kamo ide (Heb 11,8). Gospodin mu ree samo: Idi u zemlju

koju u ti pokazati. Na ovaj nain, Bog je uinio Abrahamu

poeljnom zemlju koju mu je obeavao.

Tamo gdje bi prolazio Abraham, silazila bi rosa i kia na zemlju, kao

blagoslov za polja. Nerotkinje, kad bi vidjele gdje prolazi, prilazile bi

mu i molile:

-Moli Boga za nas, da nas blagoslovi plodom utrobe, tako kako

blagoslivlje naa polja.

Abraham ih je sluao, molio Gospodina, koji bi, zbog ljubavi prema

svojemu prijatelju, otvarao zatvorena krila neplodnih ena, zato u

tebi e se blagoslivljati sve obitelji zemlje(Post 12,3). Vjerom se

kao pridolica naseli u obeanoj zemlji kao u tuini, prebivajui pod

atorima (Heb 11,9) Ona zemlja je bila Kanaan zbog kojega je

Abraham lutao prolazei njime sve dok mu se Gospodin ne ukaza

ponovno u ekemu, dok je odmarao u sjeni hrasta Mamre, i ree

mu:

66

-Ovo je zemlja koju sam dao tebi i tvojemu potomstvu zauvijek.

Uinit u tvoje potomstvo brojno kao zvijezde nebeske i oni e

posjedovati ovu zemlju u kojoj se sada nalazi.

Znai da Abraham ne zauzima zemlju ostajui na jednome mjestu,

nego prolazi cijelom zemljom, podiui rtvenike Jedinomu Bogu,

koju mu se ukazao. Lekh lekha' ga vodi u prolazu preko brda na

istoku Betela, podiui svoj ator nasuprot Aja, gdje podie jo jedan

rtvenik, zazivajui JHWH, svojega Boga. I ponovno die ator i

odlazi premjetajui se iz tabora u tabor, sve do Negeba, gdje e

poslije kupiti prvi komad zemlje: poljanu i pilju Makpelu, kao svoj

grob.

Abraham je kao up finog mirisa, koji dok je zatvoren, dobro uvan,

ne iri nikakav miris, ali koji, tek to ga se izvue van i otvori, poinje

iriti: Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje (Pj 1,3) Dok

je bio zatvoren u jednom uglu zemlje, Abraham nije irio miris

Imena Gospodnjeg, zbog toga mu ree: Izii, premjetaj se iz

mjesta u mjesto i tvoja e slava biti velika u svijetu.

Obeanje se nije ticalo onoga gdje je Abraham uspijevao stati

nogama: Zato mu je Gospodin zakletvom obeao da e blagosloviti

sve narode u potomstvu njegovu, da e ga umnoiti kao prah

zemaljski, i potomstvo mu uzvisiti kao zvijezde. I dati im zemlju u

batinu od mora do mora, od Rijeke do krajeva zemaljskih (Sir

44,21). Tako: oni od vjere blagoslivljaju se s vjernikom

Abrahamom(Gal 3,9).

Abraham, sam, bez svojega oca, slijedi putove Gospodnje, put

svojega ivota, bez prolosti, otvoren budunosti. Prolazei

zemljom, obeanom da, ali koja jo nije njegova, polae svoje stope i

67

ostavlja svoj trag, trag svoje nade protiv svake nade, da bi za svoje

potomstvo ustanovio put kojim je on proao. Otac ostavlja sinovima

znakove svojega puta i svoje vjere. Izak ih jo nee slijediti, ali

vraajui se iz Padan Arama, iz kue svojega strica Labana, s Lijom i

Rakelom, Jakov e ui u Kanaan s istoka, dolazei prije u ekem, gdje

kupuje od amorejca Hamora zemlju na koju je postavio ator,

uzdiui i on jedan rtvenik Bogu Abrahamovu, Bogu Izraelovu (Post

33, 18-20). Prije nego je ostavio ekem, Jakov, vjeran Abrahamovoj

vjeri, rei e onima koji ga slijede u njegovu lutanju stopama

Abrahamovih puteva:

Odbacite tue kumire koji se nalaze u vaoj sredini, oistite se i

preobucite. Idemo gore u Betel: ondje u nainiti rtvenik Bogu koji

me usliao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam

hodio Oni predaju Jakovu sve tue kumire to su ih imali i naunice

to su bile u njihovim uima, pa ih Jakov zakopa po hrast kod

ekema (Post 35,2-5). Zatim Jakov ode u Betel sa svim narodom

koji ga je slijedio, gdje uzdie rtvenik, kao to je uinio i Abraham,

njegov djed (Post 35,6). Tamo Jakov primi blagoslov od Boga:

Ime ti je Jakov, ali se od sada nee zvati Jakov. Izrael je tvoje ime/

. . . /Ja sam El adaj-Bog Svesilni! Budi rodan i mnoi se! Od tebe

potei e narod, mnotvo naroda. Zemlju to je dadoh Abrahamu i

Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju u ovu

dati(Post 35,10-12).

Napredujui prema jugu, prema Negebu, Jakov stie do Hebrona:

gdje su boravili Abraham i Izak kao pridolice (Post 35,27).

Nakon etiri stotine godina Joua e podijeliti izmeu dvanaest

plemena izraelskih, Abrahamovog potomstva, ovu zemlju, batinu

68

koju mu ostavi Abraham, primljenu na dar od Gospodara neba i

zemlje (J 7,2-8; 8,6). Pogledom je Abraham, prorok Boga i njegova

potomstva, unaprijed zauzeo zemlju. Bog mu je rekao:

Oi svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru i

jugu, istoku i zapadu; jer svu zemlju to je moe vidjeti dat u tebi i

tvome potomstvu zauvijek. Potomstvo u tvoje uiniti kao prah na

zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje e potomstvo

moi prebrojiti. Na noge! Proi zemljom uzdu i poprijeko jer u je

tebi predati(Post 13,14-17).

Pod zakletvom saveza, ponovi Bog:

Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike

rijeke, rijeke Eufrata: Kenijce, Keniane, Kadmonce, Hetite, Periane,

Refaimce, Amorejce, Kanaance, Girgaane, Jebusejce (Post 15,18-

21).

Abraham odgovori Gospodinu:

-Gospodaru svijeta, nisi mi dao potomstvo, i sa sigurnou mi

govori: tvojem potomstvu u dati ovu zemlju.

Odgovori mu Gospodin:

-Abrahame, moja Rije dri sav svijet i ti nema povjerenja u moju

Rije, pa me pita: Kako u znati da u je posjedovati? Mojega mi

ivota, znati e i ponovno e znati, jer e dva puta biti stranac. Jer

pisano je : Dobro znaj da e tvoji potomci biti stranci u tuoj

zemlji (Post 15,13).

69

Ono to iznenauje je da Abraham povjerova u ovo obeanje iako

Bog ne dade ni stope batine, nego obea dati je u posjed njemu i

potomstvu njegovu, premda jo nije imao djeteta (Dj 7,5). Ali Bog je

ve vidio u Abrahamovim slabinama jedino potomstvo, to jest Krista,

jer Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, batinici

po obeanju (Gal 3,29).

Zato, Abraham, proe obeanom zemljom , pozdravljajui je i izjavljujui se

tuincem i strancem, dajui do znanja da trai domovinu, to jest, da tei za

nebeskom domovinom, gradom koji mu je Bog pripremio, ali ne samo za njega,

nego za njega i nas njegovu djecu po vjeri (Heb 11). Svi, u svojoj izjavi vjere,

moemo ponoviti vjerovanje Izraela : Moj je otac bio aramejski lutalac (Pnz 26,5);

tuinci hodoastimo zemljom prema domovini.

70

Abraham silazi u Egipat

Abraham je vjerovao da e u Hebronu dovriti svoje lutanje po

zemlji. Tamo je razapeo svoj ator s nakanom da se nastani za

ostatak svojih dana. Ali lekh lekha' Gospodnji nije zavrio i nee

zavriti nikada, dok se Abraham nalazi u ovome svijetu. Zato od

jednoga, i to obamrla, nasta mnotvo poput zvijezda na nebu i

pijeska nebrojena na obali morskoj. U vjeri svi su oni umrli, a da nisu

zadobili obeanja, ve su ih samo iz daleka vidjeli i pozdravili

priznavi da su stranci i pridolice na zemlji. Doista, koji tako govore,

jasno oituju koju domovinu trae. Dakako, da su mislili na onu iz

koje su izili, imali bi jo prilike vratiti se u nju. Ali sada oni eznu za

boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom

njihovim: ta pripravio im je Grad. (Heb 11,12-17).

Bog ih se ne stidi, to ne znai da mu nisu dali povoda, ukljuujui

naeg oca Abrahama.

U najvruim satima dana, Abraham je obiavao odmarati pod

hrastom koji je narastao blizu studenca, ispred atora. U noi bi

odlazio na terasu i promatrao zvijezde, provodei duge sate brojei

zvijezde u svome umu, kao plemena razliitog oblika i veliine. Pod

hrastom je Abraham primao svoje posjetitelje, jer pijesak, koji se

nalazio u sjeni drveta je bio jako sitan i davao je odmora umornima.

Kad bi san nadolazio na Abrahamove oi, u noi, Abraham bi silazio s

terase i pribliavao bi se Sari, koja ga je uvijek ekala budna i aptao

bi joj u uho: Kako si lijepa, Saro, sestro moja!.

71

Abraham je bio sretan, dok bi gledao Saru kad bi se oko nje tiskale

ovce sa svojim janjcima pokraj studenca a ona se nije umarala vui

vodu i napajati ih. Voda bi pjevala rasprujui se iz vjedra u duboki

studenac svje i taman, prelijevajui se, dok bi ga Sara vukla gore. . .

. Ali, jednoga dana vjedro se pope samo oroeno zbog vlage, ali bez

vode. Pogleda u studenac i vidje da je bio kao neka crna rupa, kao

oko bez zjenice. Sara se rastui i obavijesti Abrahama, koji pogleda u

studenac, i sam uplaen. Onog poslijepodneva ivotinje nisu mogle

piti a, u noi, su zagluivale zvijezde svojim blejanjem. Blejanju se

vrlo brzo pridrui pla edne djece.

Abraham provede no na terasi, gledajui nebo. I prvi puta, ne

pogleda zvijezde. Traio je jedan oblak kojega nije bilo u cijelom

zvijeu. Nebo je navijetalo samo glad i oskudicu po svoj zemlji

(Post 12,10), koju je Abraham smatrao sigurnom za njega i njegovu

obitelj i njegovu stoku: bila je to obeana zemlja, kojom tee med i

mlijeko! Njegova vjera se po prvi puta poljulja u njegovoj dui.

Njegov um se uzbudi i, ne pitajui za savjet nebo, u ludosti odlui

traiti izlaz iz nevolje sam, ne traei pomo od Gospodina. Ali i

Gospodin je bio u oskudici. Gospodin, poznavalac budunosti,

htjede da Abraham ostavi oznaene za svoju djecu, tragove na

smjeru puta od Egipta do Kanaana. Ovo je bilo Abrahamovo

poslanje: ucrtati put Gospodnji.

Deset gladi poslao je Sveti, blagoslovljeno budi Njegovo ime, na

zemlju, prema mudrima, blagoslovljeno njihovo sjeanje, koje nita

ne zaboravlja. Prvu je propatio Adam, kojemu Gospodin Bog ree:

Jer si posluao glas svoje ene te jeo sa stabla s kojega sam ti

zabranio jesti rekavi: S njega da nisi jeo!-evo Zemlja neka je zbog

tebe prokleta: s trudom e se od nje hraniti svega vijeka svog!

72

Raat e ti trnjem i korovom, a hranit e se poljskim raslinjem . U

znoju lica svoga kruh svoj e jesti (Post 3, 17-19).

Druga se dogodila u Lamehovo vrijeme, dok se ne rodi Noa, ijim

roenjem se utjei, govorei: Ovaj e nam pribavljati u trudu i

naporu naih ruku, utjehu iz zemlje k