MONUMENTASPEOTANTIA

HISTORIAM SLAVORM MERIDIONALIM,

EDIDIT

ACADEMIA SOJENOIAKM ET AETIUM SLAVOBUM MEEIDIONAL1UM.

VOLUMEN TRICESIMUM SEXTM.

ZAGRABIAE 1915. OFFICINA SOCIETATIS TYPOGRAPHICAE.

ACTACOMITIALFA REGNI CROATIAE DALMATIAE SLAVONIAE.VOLUMES II.

HRVATSKI SABORSKI SPISI.

URE-DIO

FERDO II,PRAVI LAN JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE.

!NJIGA DRUGA: OD GODINE 1537. DO GODINE 1556. DODATAK: 1.526.1589.

U ZAGREBU 1915.NA PRODAJU U AKADEMIJSKOJ (ST. KNJIARF UAV. HARTMANA KUGLI).

PREDGOVOR.Poslije tri godine izlazi druga sveska Hrvatskih saborskih spisa" zapremajui razdoblje od god. 1537. do 1556.. to jest vrijeme Katzianerove neuspjele vojne i priprava za nju (1537.). banovanje Tome Nadasdyja (1537.1539.) i Petra Keglevia (1537.1542.) te Nikole Zrinskoga (1542.1556.). Objelodanjena gradja najveim je dijelom nova. jer od 317 komada prvi ih je put u ovoj knjizi tampano 262. dakle ve od prije poznatih ima samo 55 komada. Jo neobjelodanjena gradja uzeta je iz ovih arkiva: Zagreb: a) kr. zemaljski 4 komada. b) kaptolski 24 c) akademiki 11 Be: a) c. i kr. tajni dravni 124 ?r b) u ministarstvu zajed. fin. 24 J) 2 c) u ratnom 5 > ; Gradac: tajerski zemaljski 52 Budimpeta: a) kr. ugar. zemaljski 11 b) magj. nar. muzeja 5 Krmend: hercega Batthvanyja dok su 3 komada preuzeta neposredno iz tampanih knjiga, naime 1 komad iz osobito rijetke knjige Dresser: Ungnadische Cronika. Leipzig 1602. (u c. kr. dvorskoj biblioteci u Beu: 19. G. 32.) i 2 komada iz djela Kiss: A magvar heljtartotanacs I. Ferdinand koraban es 1549.1551. evi leveles knyve. Budimpeta 1908., u kojoj je objelodanjen jedan zbornik iz arkiva grofova Khuen-Hedervaryja u Hedervaru. Spisi, to ih je objelodanio F r a k n o i iz arkiva bekih i budimpetanskih te krmendskoga, pomnjivo su kolacionirani s originalima (to se pokazalo veoma uspjenim i korisnim poslom), a tako i ostali komadi preuzeti iz Turopoljskih spomenika knj. III. L a s z o w s k o g a i K u k u l j e v i e v i h Jura regni II. Od ovih neobjelodanjenih spisa primio sam iz Smiiklasove zbirke, koja je sezala u glavnom samo do godine 1540., znatan dio gradje iz bekoga dravnoga arkiva (63 komada), a sve ostalo prikupio i kopirao sam ja. Budui da je daleko najvei dio knjige moj posao, odluio sam se, da odsada unaprijed ne objelodanjujem spise pisane njemakim jezikom u originalnoj njihovoj ortografiji (kako sam to uinio kod predanih mi spisa u prvoj knjizi, ostavivi ih nepromijenjene u tom obziru), nego sam ih (prema prijedlogu milnchenskoga profesora Stieve-a) pribliio spoljanom formom m o d e r n o m u njemakom pravopisu, izostavivi sva suvina pismena, ali ne dirajui inae u sam pravopis; to e bez sumnje znatno olakati upotrebu njihovu. Kod latinskih spisa ostala je originalna ortografija ne;J J:

VI taknuta, tek to je tamo amo po gdjekoja pisarska pogrjeka (lapsus ca lami. Schreibfehler) eo ipso ispravljena bez posebne opaske i naglasivanja, kako to i trai izdavanje n o v o v j e k i h spisa, prema zakljuku stvorenom na istom historikom kongresu, gdje je prihvaen i Stieve-ov prijedlog. Isputena mjesta oznaena su vazda crticama ( ), oteena ili u originalu neitljiva mjesta tokama (. . . .), dopunjena mjesta uglatim zagradama ([ ]), dok ono etc. u t e k s t u ne znai, da je ma i rije izo stavljena, nego da je upravo tako (se. etc.) napisano i u originalu; sve tovrijedi ne samo za ovaj svezak, nego i za prvi. I u ovoj sam knjizi pored strogo saborskih spisa svratio pozornost jo i na takove, koji su sadrinom svojom u vezi sa saborskim rasprav ljanjem, a to su: pitanje pop un jenja banske stolice i doznaivanja banske i ostale vojnike plae od strane kraljeve, onda pitanje zemaljske obrane, to jest pitanje prvih poetaka hrvatske i slavonske krajine. Tomu je poglaviti razlog taj, to nam jo uvijek nijesu sauvani potpuni saborski spisi (zapisnici), nego tek tu tamo rastreseni fragmenti, a pored toga bez, sumnje historik treba i hoe da zna, da li su s a b o r s k i z a k l j u c i u i s t i n u i provedeni bili, i uope, ih je s u d b i n a s n a l a . Medjutim, treom knjigom otvara nam se pomalo i ovaj najdra gocjeniji izvor hrvatskoga saborskoga ivota, a onda e prestati potreba objelodanjivanja takih spisa, koji nijesu upravo u najtjesnijoj vezi sa sabor skim radom. Alfabetski indeks izradjen je tako, da tumai sva geografika. a tako i u nekim sluajevima i familijarna imena navedena u spisima. Eazumije se: imena zemalja, gradova ili mjesta u titulama kraljevskoj, banskoj, gene rala krajine, velikih upana itd. nijesu uzeta u obzir, nego samo mjesta, o kojima je govora u spisima. Stoga e indeks mnogome, a naroito ne hrvatskomu istraivau, sluiti kao neke ruke komentar. U Dodatku" sa brao sam neke isprave, koje su utekle mojoj panji kod sabiranja gradje za prvu a i za ovu drugu knjigu. Kod sabiranja i objelodanjivanja gradje pomogla su me neka gospoda drugovi i prijatelji, kojima treba da se napose zahvalim, a u prvom redu onima, koji su sa mnom kolacionirali moje kopije; to su gospoda J u l i j e S z e k f i i i o cl e r i eh Goos u c. i kr. dravnom arkivu u Beu: K a r l o T a g a n y i i S a n d o r H o r v a t h u kr. zem. ugar. arkivu; Josip Holub u arkivu magj. nar. muzeja u Budimpeti. B o g o l j u b Krni^ i E m i l i j e L a s z o w s k i u Zagrebu; kolega J u l i j e Golik bio je pak tako ljubazan, pa mije pomagao kod korekture. Napose jo se zahvaljujem gosp. universitetskom profesoru K a r l u Kadlecu u Pragu na prijaznoj i pohvalnoj, recenziji i objavi moje prve knjige ovih SaborsJcih spisa" (gl. S b o r n i k ved pravnich' a statnich. Eo. XIII. [1612.13.] str. 478.488.), a tako i bivem universitetskom profesoru u Budimpeti, poznatomu izdavau hi storijske gradje i historiku I v a n u K a r a e s o n y i j u , sada kanoniku u Nagyvradu, koji je toliko pohvalno ocijenio moju prvu knjigu ovoga cijela, u magjarskom historikom asopisu zazadok" 191.8., str. 290.291. U Zagrebu na Petrovo 1915. Ferdo Sii.

8ADRAJ.I. SlavonsKi i hrvatshi sabori Kroz godinu 1537. . 1181 1. 3. j a n u a r a 1537. U Beu. Ferdinand javlja hrvatskom i slavonskom saboru, da je svojim dikatorima imenovao Ivana Katelanovima i Emerika Bradaa 8 2. 16. j a n u a r a 1537. U Beu. Ferdinand alje kao svoje pu nomonike k Ludoviku Pekrvju peujskoga prepota Alberta ocl Perega i Luku Szekelya od Ormua 8 3. 17. j a n u a r a 1537. U Beu. Ferdinand ovlauje peujskoga prepota Alberta od Perega i Luku Szekelya od Ormua. da pregovaraju s Ludovikom Pekryjem, pod kojim e uvje tima primiti bansku ast 4 4. 23. j a n u a r a 1537. U Varadinu. Peujski prepot Albert ocl Perega i Luka Szekely od Ormua izvjeuju kralja Fer dinanda o svojim pregovorima s Ludovikom Pekryjem, koji se izjavio spremnim prihvatiti bansku east, ali uz napose stavljene uvjete 5 5. 31. j a n u a r a 1537. U Beu. Instrukcija kralja Ferdinanda prepotu Albertu i Luki Szekelyu glede pregovora o imeno vanju zavbana s Ludovikom Pekryjem ili s JDiskupom zagre bakim Simonom Erddyjem 9 . 4. feburara 1537. U Grabovniku. Franjo Tahy crta Ivanu Katzianeru nevolju Slavonije poslije pada Poege (15. ja nuara), te ga moli, da bi u kralja izradio pomoi, jer da e inae itava zemlja pasti u turske ruke 11 7. 5. februara 1537. U Grabovniku. Franjo Tahy crta kralju * Ferdinandu nevolju Slavonije poslije pada Poege (15. ja nuara), te moli pomoi, jer da e inae itava zemlja pasti u turske ruke 12 8. 5. februara 1537. U Kretelovcu. Mihajlo Szentivanyi javlja Franji Batthydnyju o nasiljima Ludovika i o napredovanju turskom 13 9. Izmedju 16. i 21. februara 1537. U Passauu. Ferdinand javlja Franji Tahyju, da alje, Slavoniji u pomo Ivana Katzianera 13 10. 21. februara 1537. U Beu. Albert od Perega. prepot pe ujski, alje kralju Ferdinandu uvjete, pod kojima bi Ludovik primio bansku ast . . . . . . . . . . . 14

VIII 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 25. februara 1537. U Sobjeslavi. Ferdinand javlja Ludoviku Pekryju, da e primiti odgovor na njegove predloge do koji dan. im stigne u Prag 27. februara 1537. U Nemetujvru. Franjo Batthyany pie Ivanu Katelanoviu o buduem hrvatskom saboru, na koji lino doi ne e 10. marta 1537. U Pragu. Ferdinand javlja brai Ivanu i Nikoli Zrinskomu, da je imenovao Ivana Katzianera vrhov nim vojskovodjom u slavonskoj vojni protiv Turaka . . . . 11. marta 1537. U Pragu. Ferdinand alje zagrebakom bi skupu Simonu kao svoje pouzdanike prepota Alberta od Perega i Luku Szekelya 11. marta 1537. U Pragu. Ferdinand javlja Luoviku Pe kryju, da e primiti odgovor na njegove predloge preko pre pota Alberta 11. marta 1537. U Pragu. Ferdinand odgovara Luoviku Pekryju na njegove uvjete od 21. februara, pod kojima bi bio voljan da se primi banske asti 11. marta 1537. U Pragu. Ferdinand alje hrvatskom plemstvu kao svoga pouzdanika prepota Alberta od Perega 11. marta 1537. U Pragu. Ferdinand obeaje Luoviku Pe kryju gradove Medvedgrad, Rakovec i Lukavec 14. marta 1537. U Pragu. Ferdinand nalae slavonskom plemstvu, da podupire Ivana Katzianera u njegovim vojnim poduzeima na Dravi i Savi 22. marta 1537. U Ljubljani. General Ivan Katzianer tui se slavonskim staleima poradi zakljuaka stvorenih na sa boru u Krievcima dne 12. marta 1537.. a naroito to je izabran posebni kapetan kraljevstva 13. aprila 1537. U Zagrebu. Ivan Katzianer pie Ivanu Katelanoviu, da se nada, e Petar Kegievi doi na sabor u Krievce 15. aprila 1537. U Krievcima. Zakljuci slavonskoga sa bora odrana u Krievcima 15. aprila 1537. U Krievcima. Adresa slavonskoga plem stva na kralja Ferdinanda sa sabora odrana u Krievcima 23. aprila 1537. U Varadinu. Ludovik odgovara kralju Ferdinandu na neke njegove uvjete, dostavljene mu po prepotu Albertu od Perega . . . 2. maja 1537. U Pragu. Ferdinand odgovara staleima sla vonskim glede zakljuaka, to su ih stvorili na saboru u Kri evcima 15. aprila 2. maja 1537. U Pragu. Ferdinand poziva slavonske stalee,, da dadu ratnu pripomo, potrebnu za obranu zemlje . . . 3. maja 1537. U Varadinu. Ludovik javlja Ferdi nandu o skupljanju turskih eta i moli. da mu se isplati 3000 ugarskih, a ne renskih forinti

21. 22. 23. 24. 25. 26. 27.

IX 28. 5. maja 1537. U Pounu. Prepot Albert stavlja kralju Fer dinandu neke predloge s obzirom na budui sabor slavonski 29. 21. maja 1537. U Pragu. Ferdinand odgovara Ludoviku Pekryju na njegovo pismo od 3. maja i poziva ga. da krepko podupre vojne operacije Ivana Katzianera 30. 10. juna 1537. U Pragu. Ferdinand doznauje prihode Ivanu Katzianeru kao vrhovnom vojskovodji u predstojeoj slavon skoj vojni . 31. Prije 17. juna 1537. U Krievcima. Ivan Katzianer moli slavonske stalee, da se na sadanjem saboru odazovu kra ljevim eljama 32. 17. juna 1537. U Krievcima. Zakljuci stvoreni na saboru slavonskoga plemstva u Krievcima 33. 17. juna 1537. U Krievcima. Adresa slavonskoga plemstva sa sabora krievakoga kralju Ferdinandu 33. 19. juna 1537. U Krievcima. Ludovik moli kralja Ferdinanda, da se ispune oni uvjeti, to ih je utanaio s prepotom Albertom od Perega. a podjedno moli i grad Mali Kalnik poradi zasluga, to ih je stekao sazvavi posljednji sabor slavonski (od 17. juna) 35. 29. juna 1537. U Pragu. Ferdinand odobrava saborske za kljuke slavonskoga plemstva, no zahtijeva, da se oni ostvare i ispune 36. 29. juna 1537. U Pragu. Ferdinand odgovara na pismo Ludovika od 19. juna i hvali zasluge njegove, to to ih je sebi stekao sazvavi sabor od 1.7. juna u Krievce 37. .21. septembra 1537. U Beu. Ferdinand trai od Franje Batthyanyja, zagrebakoga biskupa Simona Erddyja i Ludo vika , (a tako nesumnjivo i od ostalih velikaa i plemstva slavonskoga,), da podupru vojnu poduzetu proiiv Turaka za oslobodjenje Slavonije 38. 8. oktobra 1537. U Beu. Ferdinandov proglas na stalee ugarske i slavonske poradi Katzianerove vojne 39. 8. oktobra 1537. U Beu. Ferdinand alje slavonskim veli kaima i plemstvu kao svoje pouzdanike Trajana Auersperga i Vilima Bumpfena 40. 18. oktobra 1537. U Beu. Kraljevski nalog kancelaru Adamu Oarolu, kako da sastavi obznanu na slavonsko plem stvo i velikae o imenovanju Nikole Juriia kapetanom mjesto Ivana Katzianera . . . . . . . . 4.1. 18. oktobra 1537. U Beu. Fverdinand javlja Franji Battyanyju, biskupu zagrebakomu Simonu Erdodyju i ostalom plemstvu, da je uinio slavonskim kapptanom mjesto Ivana Katzianera Nikolu Juriia . 42. 19. oktobra 1537. U Beu. Ferdinand doznauje Nikoli Juriiu prihode glavnoga kapetana slavonskoga 39 41 42 43 45 49

50 51 52

58 53 56

56

58 58

43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 0. 19. oktobra 1537. U Beu. Ferdinand javlja Luoviku Pe kryju, da je uinio slavonskim kapetanom mjesto Ivana Katzianera Nikolu Juriia 19. oktobra 1537. U Beu. Ferdinand nalae slavonskom plemstvu, da se pokorava Nikoli Juriiu, koga je uinio mjesto Ivana Katzianera kapetanom slavonskim 20. oktobra 1537. U Beu. Kraljevski nalog' kancelaru Adamu Oarolusu, da sastavi pismo na Ludovika Pekryja, da se pobrine za zatitu Slavonije 20. oktobra 1537. U Beu. Ferdinand nalae Luoviku Pekryju, da se pobrine za zatitu Slavonije, dok ne stignu nove pomone ete 23. oktobra 1537. U Beu. Ferdinand alje prepota Alberta od Perega kao svoga pouzdanika Luoviku Pekryju i zagre bakom biskupu Simonu Erddyju 23. oktobra 1537. U Beu. Instrukcija dana prepotu Albertu od Perega, da pregovara s Ludo vikom Pekryjem glede nje gova imenovanja banom 23. oktobra 1537. U Beu. Ferdinand javlja Ivanu Katelanoviu, da alje na slavonski sabor peujskoga prepota Alberta 28. oktobra 1537. U Beu. Ferdinand javlja staleima sla vonskim, da je imenovao svojim komesarima na saboru Ni kolu Juriia, Franju Batthyanyja, Alberta od Perega i Luku Szekelya 28. oktobra 1537. U Beu. Instrukcija dana kraljevskim komisarima Nikoli Juriiu, Franji Batthynyju, Albertu od Pe rega i Luki Szekelyu za slavonski sabor sazvan u Dubravu za 5. nuvembra Prije 5. novembra 1537. (U Brinjama?) Vuk Frankapan oazivlje se pozivu kralja Ferdinanda, da podje na sabor u Dubravu te ga podjedno moli. da bi mu darovao budi umberak s Uskocima, budi grad Lupoglav (u Istri) . , . . . 6. novembra 1537. U Dubravi. Zelje slavonskih stalea predane njihovim poslanicima, koji e poi sa sabora u Du bravi pred kralja Ferdinanda u Grac 7. novembra 1537. U Dubravi. Izvjetaj Nikole Juriia i prepota Alberta od Perega kralju Ferdinandu o slavonskom saboru u Dubravi 11. novembra 1537. U Gracu. Ferdinand prima na znanje izvjetaj peujskoga prepota Alberta Od 12. do 23. novembra 1537. U Gracu. Ferdinand ta jerskim staleima o prisutnosti slavonskih poslanika u Gracu Izmedju 12. novembra i 4. decembra 1537. U Gracu. Predstavka poslanstva izaslana sa slavonskoga sabora u Du bravi na kralja Ferdinanda 59'

60 61 61 62 63 68

68

51.

69

52.

77 79 80 81 82 86

53. 54. 55. 56. 57.

XI Izmedju 12, novembra i 4. decembra 1537. U Gracu. Ulomak kraljevskoga predloga slavonskim saborskim posla nicima, to ih je otpremio pred kralja Ferdinanda sabor sa zvan u Dubravu za 5. novembra Izmedju 12. novembra i 4. decembra 1537. U Gracu. Propozicije kralja Ferdinanda slavonskim saborskim posla nicima, to ih je pred njega otpremio sabor sazvan u Du bravu za 5. novembra Izmedju 12. novembra i 4. decembra 1537. U Gracu. Odgovori slavonskih saborskih poslanika na kraljevske pro- pozicije Izmedju 12. novembra i 4. decembra 1537. li Gracu. Odgovor kralja Ferdinanda na odgovore slavonskih saborskih poslanika na kraljevske propozicije Izmedju 12. novembra i 4. decembra 1537. U Gracu. Odgovor slavonskih saborskih poslanika na odgovor kralja Ferdinanda Izmedju 12. novembra i 4. decembra 1537. U Gracu. Kraljevsko rjeenje na elje istaknute po saboru u Dubravi 6. novembra 4. decembra 1537. U Gracu. Ferdinand doznauje banu Tomi Ndasdyju banske prihode 5. decembra 1537. U Aflenzu. Ferdinand alje banu Tomi Nadasdyju Nikolu Juriia 9. decembra 1587. U Kremsu. Ferdinand javlja banovima Tomi Nadasdyju i Petru Kegleviu, da im alje nalog na stalee, da im se imadu pokoravati 9. decembra 1537. U Kremsu. Ferdinand nalae staleima da se pokoravaju banovima 9. decembra 1537. U Kremsu. Obrazac pozivnice, kojom je Ferdinand pozvao velikae na slavonski sabor u Krievce za 6. januara 1538 9. decembra 1537. U Kremsu. Ferdinand pozivlje hrvatsko i slavonsko plemstvo, na sabor u Krievce za . januara 1538. 9. decembra 1537. U Kremsu Ferdinand trai od gjurskoga biskupa Franje Ujlakyja, da mu to prije poalje instrukciju za krabevske komisare, koji e poi na slavonski sabor . . . 15. decembra 1537. U Pounu. Franjo Ujlaky javlja kralju Ferdinandu, da mu alje zatraene spise za slavonski sabor, koje e neki Nadasdvjev ovjek odnijeti u Slavoniji . . . . 17. decembra 1537. U Pounu. Prepot Albert od Perega moli kralja Ferdinanda, da izdade rjeenje o pitanju slavonske tridesetnice, kojom je dosada upravljao Luovik . . . Prije 18. decembra 1538. Predloi i elje bana Tome Nadasdyja iznesene kralju Ferdinandu prije sastanka krievasabora od 6. januara 1538

87

89* 9 9698100 10(> 101 10 102 103 104 104 105 105 106

XII 74. 57. 76. 18. decembra 1537. U Kremsu. Ferdinand nalae austrij skom vicedomu, da dade napraviti obim banovima banske zastave . . . 18. decembra 1537. U Kremsu. Ferdinand nalae gjurskom biskupu Franji Ujlakyju, da otpremi neka po njemu potpisana pisma, po banskom ovjeku u Slavoniju . . . . 18 decembra 1537. U Kremsu. Kraljevska instrukcija za kraljevske komisare Nikolu Juriia i Franju Batthyanija, koji e poi na slavonski sabor, sazvan za 6. januara 1538. u Krievce 18. decembra 1537. U Kremsu. Ferdinand javlja slube nicima tridesetniarima u zagrebakoj i varadinskoj upaniji, da je Lnoviku Pekriju oduzeo upravu tridesetnice . . . . 18. decembra 1537. U Kremsu. Ferdinand nalae Luki Szekelyu, da pred komorom u Pounu poloi raun o upravi slavonske tridesetnice, kojom je zajedno s Ludovikom Pekryjem dosada upravljao 19. decembra 1537. U Kremsu. Ferdinand javlja hrvatskoslavonskim staleima, da alje na sabor u Krievce kao svoje komisare Nikolu Juriia i Franju Batthynyja 23. decembra 1537. U Kremsu. Uputa Nikoli Juriiu glede doznake plaa banovima Tomi Ntiasdvju i Petru Keglevicu 24. decembra 1537. U S r v r u . Ban Toma Nadasdy moli Nikolu Juriia, da mu to prije posije novaca za podmi renje slubenika, jer inae ne moe na sabor krievaki ni on ni oni; stoga neka kralj za sluaj, da mu ne moe po slati novaca, odgodi sabor na zgodniji as 25. decembra 1537. U Kisegu. Nikola Jurii odgovara banu Tomi Nadasdyju, da su zatraeni novci na putu u Ptuj i da e on doi na sabor u Krievce 27. decembra 1537. U Pragu. Instrukcija slavonskim sa borskim dikatorima Pavlu Bornemisszi i Pavlu Peselu . . . 27. decembra 1537. U Pragu. Ferdinand javlja banovima Tomi Nadasdyju i Petru Keglevicu, da alje kao dikatore svoje na krievaki sabor Pavla Bornemisszu i Pavla Pesela 27. decembra 1537. U Pragu. Instrukcija slavonskim sabor skim dikatorima Pavlu Bornemisszi i Pavlu Peselu . . . . 27. decembra 1537. U Gracu. Ferdinand nalae svojim komisarima Nikoli Juriiu i Franji Batthyanyju, da uzna stoje na saboru, da se odredi sabiranje zaostale dike . . . 28. decembra 1537. U Pragu. Ferdinand nalae, da se bano vima Keglevicu i Nadasdyju isplati svakome po hiljadu fo rinti iz slavonske dike 28. decembra 1537. U Gracu. Kraljevski nalozi s obzirom na slavonsku tridesetnicu 28. decembra 1537. U Gracu. Ferdinand nalae eni Ludovika Pekryja, da izrui Pavlu Bornemisszi sve, to je u vezi sa slavonskom tridesetnicom

109 109

110 117

77. 78.

118 119 119

79. 80. 81.

lg 0 122 123 125 126 127 127 128 129

82. 83. 84. 85. 86. 87. 88. 89.

XIII 29. decembra 1537. U Pragu. Ferdinand nalae, da se banu Tomi Nadasdyju imade iz ugarskih prihoda isplati hiljadu forinti 91. 29. septembra 1537. U Pragu. Kralj Ferdinand nalae Ahaciju Schrottu. da umjesto Ludovika Pekryja nadje zgodnu linost za upravu slavonske tridesetnice . 92. 30. decembra 1537. U Pragu. Ferdinand nalae Pavlu Peselu. da s Pavlom Bornemisszom podje kao dikator u Sla voniju 93. 31. decembra 1537. U Pragu. 0 podmirenju banske place 90.

130 130 131 132

II. Slavonshi i hrvatski sabori Kroz godinu 1538. 137246 94. 3. januara 1538. U Pragu. Ferdinand nalae, da se na saboru (slavonskom)ispitaju nedjela Ludovika Pekryja . . . 137 95. 6. januara 1538. U Krievcima. Slavonski sabor daje Ivanu Ungnadu svjedoanstvo, da se poteno ponio u proloj vojni na Turke ' 137 96. 6. januara 1538. U Krievcima. Zakljuci slavonskoga plemstva stvoreni na saboru u Krievcima 139' 97. 12 januara 1538. U Pragu. Ferdinand javlja banu Tomi Nadasdjju, da se nije njegovom krivnjom zgodilo, to nije za vremena primio obeanu plau, poradi ega nije htio, da ide na sabor krievaki 148 98. 15. januara. 1538. U Pragu. Ferdinand nalae, da se onih hiljadu forinti, to ih je primio ban Toma Nadasdy u Ptuju putujui na slavonski sabor (u Krievce), odbije od njegove banske plae 149 99. 24. januara 1538. U Sempti. Aleksij Thurzo javlja kralju Ferdinandu o nasiljima Ludovika Pekryja 1 Poetkom 1538. Presluanje Antonija Nagyvatyja slu benika Ludovika Pekryja 151 100. 30. januara 1538. Pokraj Kretelovca. Bani Petar Keglevi i Toma Nadasdy prikazuju kralju Ferdinandu nepo voljno stanje Hrvatske i Slavonije poslije krievakoga sabora, od ijih zakljuaka ne e biti nita, ako i on ne pomogne, kako je obeao 156' 101. 1. februara 1538. U Ptuju. Izvjetaj Pavla Pesela o sla vonskom saboru i o varadinskoj tridesetnici . 163 10*2. 2. februara 1538. U Nemetujvru. Franjo Batthyany zauzimlje se kod kralja Ferdinanda na elju krievakoga sa bora za Ivana Katzianera i Ludovika Pekryja 16 103. 4. februara 1538. U Pragu. Ferdinand nalae, da se ima Ivan Katzianer uhititi . . 169 104. 4. februara 1538. U Pragu. Proglas Ferdinandov, da se imade Ivan Katzianer uhititi 169 105. 11. februara 1538. U Pragu. Ferdinand stavlja do znanja kraljevini Hrvatskoj, da j.e povjerio brigu oko dobrobiti zemlje Nikoli Juriiu i Ivanu Ungnadu . 170

XIV 106. 15. februara 1538. U Ustilonji. Bani Petar Keglevi i Toma Nadasdy javljaju kralju o akciji Katzianerovoj i kako im se slabo tko odazvao koci izgradnje Jasenovca, premda je to bilo zakljueno na krievakom prolom saboru 16. februara 1538. U Ustilonji. Bani Petar Keglevi i Toma Nadasdy prikazuju kralju Ferdinandu tuno stanje zemlje, jer ih unato saborskoga zakljuka ne pomau veli kai, niti im oni daju obeanu pomo 18. februara 1538. U Krapini. Vuk Frankapan Brinjski uvjerava Ferdinanda o svojoj vjernosti, a naroito time, sto nije polazio ni na jedan od dojakonja tri sabora hrvatske gos pode u Steninjaku 20. februara 1538. U Pragu. Ferdinand odgovara banima na njihovo pismo od 30. januara 1538. i obeaje im svaku pomo U februaru 1538. (U Zagrebu.) Neki plemi obavjeuje Ahacija Schrota o saboru hrvatske gospode u Clvozdanskom i o djelovanju Ivana Katzianera 23. februara 1538. U Ustilonji. Ban Petar Keglevi moli Ferdinanda, da ga oslobodi dunosti obrane gradova Eipa i Bia, jer ne dobiva u tu svrhu nune potpore . . . . 27. februara 1538. U Pragu. Ferdinand odgovara bano vima na njihov izvjetaj od 15. februara 27. februara 1538. U Ustilonji. Banovi Petar Keglevi i Toma Nadasdy izvjeuje kralja Ferdinanda o prilikama u Hrvatskoj i Slavoniji, a naroito s obzirom na djelovanje Ivana Katzianera 12. marta 1538. U Pragu. Ferdinand nalae Ivanu Zrinskomu, da odmah podje u pomo, prema svojoj obvezi, ba nima kod gradnje Jasenovca 12. marta 1538. U Pragu. Ferdinand hvali zagrebaki kaptol i Petra Erddyja, to su se odazvali banima na njihov poziv 26. marta 1538. U Lepoglavi. Bani Petar Keglevi i Toma Nadasdy izvjeuju kralja Ferdinanda o prilikama u Hrvat skoj i Slavoniji, te ga mole, da ispuni svoja obeanja . . . 31. marta 1538. U Pragu. Ferdinand odgovara banu Petru Kegleviu na njegovo pismo iz TJstilonje od 23. februara . 31. marta 1538. U Gracu. Superintendent kraljevske ko more Prantner ubavjeuje bana Tomu Nadasdyja i Petra Keglevia, da je Ferdinand odredio 3000 for. za plau ban skih eta . 31. marta 1538. U Pragu. Uputa Luki Szekelvii glede slavonske tridesetnice 20. aprila 1538. U Varadinu. Sofija vojvotkinja Mazovska, ena Ludovika , moli bana Tomu Nadasdyja za za titu u poslu tridesetnice, a onda i zato, da se na saboru slavonskom, koji je upravo sazvan, zauzme za oslobodjenje njezina mua

171

107.

173

108.

177 180 181 183 184

109. 110. 111. 112. 113.

185 187 189 189 193

114. 115. 110. 117. 118.

194 195

119. 120.

196

XV 121. 122. 123. 26. aprila 1538. U Varadinu. Sofija knjeginja Mazovska. ena Ludovika , moli bana Tomu Nadasdyja. da joj bude u pomoi u njenim poslovima 198 29. aprila 1538. U Kostelu. Ban Petar Keglevic stavlja do znanja svome drugu banu Tomi Ndasdyju svoje namjere glede hrvatskih posala 199 29. aprila 1538. U Pragu. Ferdinand javlja banovima Petru Kegleviu i Tomi Nadasdyju, da alje u pomo dvije hiljade konjanika, pa da se stoga nadju sa Lukom Szekelyem u svrhu razdijeljenja istih 201 29. aprila 1538. U Pragu. Ferdinand nalae zagrebakom biskupu Simonu i drugim nekim velikaima, da se nadju na . sastanku s Lukom Szekelyem u svrhu razdiobe u pomo poslatih 2000 konjanika / 203 1. maja 1538. U Kostelu. Ban Petar Keglevic javlja banu Tomi Nadasdyju, da je sazvao u Zagreb za 19. maja zajed niki sabor i slavonskoga i hrvatskoga plemstva 204 5. maja 1538. U Vinici. Pavao Bornemissza javlja kralju Ferdinandu, da e ga ukupno hrvatsko i slavonsko plemstvo preko svojih poslanika zamoliti, da pusti na slobodu Ludo vika 205 5. maja 1538. U Kanii. Ban Tomo Nadasdy prigovara poslovanju Pavla Bornemissze, jer ne odgovara zakljucima krievakoga sabora od 6. januara 205 7. maja 1538. U Kostelu. Ban Petar Keglevic istie kralju Ferdinandu zasluge svoje, no banske asti ne moe dulje obnaati, ako ne bude redovito dobivao plae 208 8. maja 1538. U Krievcima. Podban Andrija Tharnczy javlja banu Tomi Nadasdyju medju ostalim politikim novo stima i to, kako se 12. maja sastaje hrvatski sabor u Kri iu, a slavonski 26. maja u Zagrebu 213 10. maja 1538. U Kanii. Ban Tomo Nadasdy podupire molbu svoga druga Petra Keglevia 215 IO. maja 1538. U Pragu. Ferdinand ubavjeuje bane Petra Keglevia i Tomu Nadasdyja, da je postavio Ivana Ungnada ratnim svojim komisarom u Ptuju, pa ih stoga pozivlje, da sklone stalee na slijedeem saboru na to vee rtve . . . 217 12. maja 1538. U Krievcima. Poclban Andrija Tharnoczv javlja banu Tomi Nadasdyju, da je ban Petar Keglevic sa zvao sabor u Zagreb za 19, maja, to je opa elja cijeloga plemstva 218 12. maja 1538. U Krievcima. Pavao Bornemissza javlja banu Tomi Nadasdyju o uspjehu sabiranja poreza . . . . 220 12. maja 1538. U Kostelu. Ban Petar Keglevic pozivlje svoga druga bana Tomu Nadasdyja, da dodje k njemu u Lobor, otkuda e onda zajedno na sabor u Zagreb, sazvan za 19. maja 220

124.

125. 126.

127. 128. 129.

130. 131.

132.

133. 234.

XVI 135. 136. 15. maja 1538. U Krievcima. Podban Andrija Tharnoczy javlja banu Tomi Nadasdyju. da je ban Petar Keglevi iznenada odgodio sabor sazvan u Zagreb za 19. maja . . . 21. maja 1538. U Zagrebu. Banovac Andrija Tharnoczv javlja banu Tomi Nadasdyju. e se slavonski sabor sastati 11. juna u Krievcima, a podjedno ga izvjeuje o prilikama i naroito o pobiranju ratne dae 21. maja 1538. U Zagrebu. Ban Petar Keglevi izvjeuje kralja Ferdinanda o saboru to ga je sazvao u Zagreb na glas o padu Dubice 26. maja 1538. U Kanii. Toma Nadasdy saopuje Ungnadu svoje nepovoljno stanje i trai, da mu pritee u pomo novcem 31. maja 1538. U Ptuju. Ivan Ungnad pozivlje bana Tomu Nadasdyja u Ptuj na sastanak, da s Nikolom Juriiem i banom Petrom Kegleviem rijei neke vane posle . . . . 4. junija 1538. U Krievcima. Banovac Andrija Tharnoczy izvjeuje bana Tomu Nadasdyja o zagrebakom saboru dranom 19. maja 7. juna 1538. U Kanii. Ban Tomo Nadasdy obavjeuje banovca Andriju Tharnoczyja, da e se odrei banske asti. ako kralj ne uredi njegove trabine 10. juna 1538. U Ptuju. Ivan Ungnad javlja banu Tomi Nadasdyju, da ban Petar Keglevi polazi iz Ptuj a u Krievce na sabor sazvan za 19. juna, te ga moli, da i on odmah tamo podje 13. juna 1538. U Kanii. Ban Toma Nadasdy javlja Ivanu Ungnadu i ostalim kraljevim ratnim savjetnicima, da ne moe sluiti (kao ban) bez plae 14. juna 1538. U taboru kraj Gudovca. Podban Andrija Tharnoozy javlja banu Tomi Nadasdyju o nedavnom saboru krievakom 17. juna 1538. U Loboru. Ban Petar Keglevi javlja su drugu svomu banu Tomi Nadasdyju, da obeanih novaca u u Ptuju primio nije, te da je sabor sazvan u Krievce morao radi nezadovoljstva stalea odgoditi 20. juna 1538. U Grabovniku. Franjo Tahy opisuje Aleksiju Thurzonu nevolju Slavonije i trai obeanu pomo za pogranine gradove 25. juna 1538. U Olomucu. Ferdinand poruuje slavon skim staleima, da se sporazume s njegovim komisarima u Ptuju ' 9. jula 1538. U Linu. Ferdinand hvali bana Petra Keglevia, to se prihvatio one misije, koju su mu isporuili Ni kola Jurii i Ivan Ungnad 26. septembra 1538. U Linu. Ferdinand poruuje banu Petru Kegleviu, da se sporazumi u Ptuju s njegovim kome sarima glede ete od dvije hiljade konjanika .

222

223 224 226 228 228 230

137. 138. 139. 140. 141. 142.

231 232 233

143. 144. 145.

236 238 239' 239 240-

146. 147. 148. 149.

XVII 150. 151. 152. 153. 28. septembra 1538. U Linzu. Ferdinand daje Leonardu Kubinyiju instrukciju o upravi slavonske triesetnice . . . 26. oktobra 1538. U Hraiei-Novigradu. Ban Petar Keglevi tui se kralju Ferdinandu, da ne prima nikake plae, stoga ne moe zemlju braniti od turskih napadaja . . . . 15. novembra 1538. U Bisagu. Ivan Katelanovi, Franjo i Ivan Alapi pozivlju bana Tomu Nadasdyja, da sa zove sabor na vijeanje poradi turske nevolje 20. novembra 1538. U Beu. Ferdinand javlja banu Petru Kegieviu, odgovarajui mu na njegovo pismo ocl 26. oktobra, da je poprimio nune mjere radi obrane Hrvatske od Turaka, te ga pozivlje, da dobro uva gradove Bijelu Stijenu i Ustilonju . . . 15. decembra 1538. U Devenvaru. Sofija, ena Ludovika Pekrvja, moli kralja Ferdinanda, da joj pusti mua na slo bodu, a njoj da pomogne u tekoj bijedi 240 242 243

244 145

154.

III.

Slavonski i hrvatski sabori kroz godinu 1539. . 247281

155. 12. j a n u a r a 1539. U Beu. Ferdinand pozivlje stalee hrvatske, da budu njegovim panjolskim etama, poslanima u pomo protiv Turaka, na ruku 156. 27. februara 1539. U Beu. Ferdinand nalae, da se banu Petru Kegieviu isplati 1000 forinti iz poreza upanije va radinske 157. 28. februara 1539. U Beu. Ferdinand se obavezuje, da e banu Petru Kegieviu ili njegovim batinicima isplatiti dunu svotu od 20.000 ugarskih forinti (dukata) 158. 28. m a r t a 1539. U Beu. Ferdinand saziva sabor hrvatskih i slavonskih stalea u Krievce za 24. aprila 159. 28. m a r t a 1539. U Beu. Instrukcija za kraljevske komisare Franju Batthynyja i Luku Szekelya za slavonski sabor sazvan u Krievce za 24. aprila 160. 31. m a r t a 1539. U Beu. Ferdinand nalae Luki Szekelyu, da isplati banu Petru Kegieviu 3225 ugarskih forinti . . . 161. 14. aprila 1339. U Brnu. Ferdinand alje kao svoga komisara na slavonski sabor Luku Szekelya 162. 14. aprila 1539. U Brnu. Ferdinand alje kao svoje komisare na hrvatski i slavonski sabor Franju Batthyanya i Luku Szekelya . . . . 163. 14. aprila 1539. U Brnu. Kraljevska vjerodajnica kome sarima Franji Batthynyju i Luki Szekelyu za slavonski sabor, sazvan za 24. aprila u Krievce 164. 14. aprila 1539. U Brnu. Instrukcija kjaljevskim komisarima Franji- Batthyanyju i Luki Szekelyu za slavonski sabor sazvan za 24. aprila u Krievce . . . . . . . . . . . .

249 249 250 251 251 252 253 253 254 255 II

XVIII 165. 16. aprila 1539. U Brnu. Ferdinand nalae eni Ludovika , da primi u grad Varadin one ete, to ih alje u pomo zemlji 166. 16. aprila 1539. U Brnu. Ferdinand nalae (Varadincima), da imadu u grad primiti poslane im pomone ete . . . . 167. 21. aprila 1539. U Kanii. Ban Toma Nadasdy moli kralja Ferdinanda, da poradi prekratkoga vremena odgodi sastanak sabora, koji je sazvan za 24. aprila u Krievce 168. 2. maja 1539. U Toronyu. Franjo Batthyany javlja kralju Ferdinandu, da bi sabor sazvan u Krievce za 24. aprila, trebalo radi prekasno stiglih pisama odgoditi na 8. maja u Dubravu 169. 8. maja 1539. U Dubravi. Zakljuci slavonskoga plemstva sabrana na saboru u Dubravi 170. 11. maja 1537. U Krievcima. Nikola Jurii javlja Gaparu Paradeiseru, da mu je ban Petar Keglevi javio sa sa bora u Dubravi, dav Turci kane provaliti u zemlju . . . . 171. 6. juna 1539. U azmi. Zagrebaki biskup Simon tui se na kralja Ferdinanda, da su ga rjavi ljudi oklevetali, da se na minulom saboru u Dubravi izjavio za Ivana Katzianera . 172. 5. jula 1539. U Sraici. Ban Petar Keglevi ubavjeuje kralja Ferdinanda o pregovorima sa Zrinskim . . . . . . . 173. 7. jula 1539. U Dubravi. Ban Toma Nadasdy moli u kralja Ferdinanda pomo, jer e inae ovo kraljevstvo propasti . . 374. 12. jula 1539. U Wiener-Neustadtu. Ferdinand hvali bana Petra Keglevia 175. 12. jula 1539. U Wiener-Neustadtu. Ferdinand odgovara banu Tomi Ndasdyju na njegovo pismo od 7. jula . . . . 176. 3. oktobra 1539. U Srvru. Ban Tomo Nadasdy izvje uje kralja Ferdinanda o nepovoljnim obrambenim prilikama u Slavoniji 177. 12. oktobra 1539. U Loboru. Ban Petar Keglevi moli kralja Ferdinanda za pomo na obranu Hrvatske 178. 22. oktobra 1539. U Beu. Ferdinand odgovara banu Tomi Ndasdyju na njegovo pismo od 3. oktobra i tjei ga, da e njegovim molbama poradi obrane zemlje udovoljiti . . . . 179. 25. oktobra 1539. U Beu. Ferdinand trai od bana Petra Keglevia, da ustraje u obrani Hrvatske i da se zadovolji sadanjom pomoi , 180. 23. novembra 1539. U Beu. Ferdinand oslobadja posjede crkve i kaptola zagrebakoga od poreza 181. 27. decembra 1539. U Beu. Ferdinand nalae Ivanu Katelanoviu i protonotaru Mihajlu od Eavna. da ispitaju, koji od stalea nijesu prema zakljuku sabora dali novaca ni hrane na obranu zemlje

258 259 259

261 263 266 266 268 269 270 $71 271 276 278 279 280

'280

IV, Slavonshi i hrvatshi sabori Kroz godinu 1540. 283300 182. 12. januara 1540. U Beu. Imenovanje Ivana Ungnada zapovjednikom hrvatsko-slavonske krajine 285

XIX 183. 184. 18. 186. 187. 188. 189. 190. 191. 192. 193. 194. 195: " 196. 197. 198. 12. j a n u a r a 1540. U Beu. Ferdinand imenuje Petra Keglevia jedinim banom . 13. j a n u a r a 1540. U Beu. Ferdinand alje banu Petru Kegleviu kao svoga pouzdanika Ivana Katelanovia . . . 29. j a n u a r a 1540. U Beu. Kraljica Ana (ena Ferdinandova) poruuje banu Petru Kegleviu, da radi u svrhu obrane zemlje sporazumno s Ivanom Ungnadom . . . . . . . . ' 2. februara 1540. U Ivaniu. Jerolim Laski javlja Nikoli Juriiu, daje utanaio primirje sa sultanom Sulejmanom . 2. februara 1540. U Varadinu. Jerolim Laski javlja Ivanu Ungnadu, da je utanaio sa sultanom primirje od 1. januara. 1540 12. februara 1540. U Srvaru. Toma Nadasdy moli.u kraljice Ane pomo za svoje pogranine gradove u Slavoniji 31. m a r t a 1540. U Nemetujvaru. Franjo Batthyny tui se kraljici Ani, da se Turci ne dre primirja u Slavoniji . 2. aprila 1540. U Topuskom. Ban Petar Keglevi tui se Ivanu Ungnadn na tune svoje prilike 14. aprila 1540. U Nemetujvaru. Franjo Batthyny tui se kraljici Ani, kako Turci ne dre primirja 19. maja 1540. U Loboru. Petar Keglevi tui se kraljici Ani to ne dobiva pogodjene plae za vojsku 24. maja 1540. U Beu. Kraljica Ana odgovara banu Petru Kegleviu na njegovu tubu, to ne prima uredno plau za svoju etu 23. juna 1540. U Beu. Kraljica Ana trai od bana Petra Keglevia, da glede obrane zemlje sporazumno radi s kape tanom Ivanom ngnadom . 13. jula 1540. Hagenau-u. Kralj Ferdinand imenuje Jerolima Laskoga banom dalmatiusko-hrvatsko-slavonskim . 18. oktobra 1540. U Wiener-Neustadtu. Ferdinand na lae, da se grad Ustilonja oskrbi hranom, streljivom i vojskom 20. oktobra 1540. U Ebersdorfu. Ferdinand trai od bana Petra Keglevia, da uznastoji oko ubiranja ratne dae (dike), dozvoljene po saboru 19. novembra 1540. U Gjurgjevcu. Ban Petar Keglevi obrie kralju Ferdinandu, da e se postarati oko ubiranja ratne dae, to ju je dozvolio sabor u Zagrebu SlavonsKi i hrvatsKi sabori od godine 1541. do 1543. 286 287 287 28.8 289 290 291 292 294 295 296 297 298 299 299 BO O

V. 199.

14. j a n u a r a 1541. U Wiener-Neustadtu. Ferdinand na lae banu Petru Kegleviu, da podje u Grac, gdje e se sa stati s njegovim pouzdanikom Ivanom Ungnadom 200. 27. aprila 1541. U Beu. Ferdinand nalae Stjepanu Gyulayu, da ima osigurati Franji Batthyanyu neku svotu iz pri hoda tridesetnice

303 303

XX 201. 20. septembra 1541. U Linu. Ferdinand sazivlje za 9. oktobra vijee svojih savjetnika, da odluci glede mirovnih pregovora s Turcima . .., . . . 304202. 28. septembra 1541. U Linu. Ferdinand trai od Franje Batthynya, da mu javi, koliko mu ima platiti zaostala duga 305 203. 14. aprila 1542. Aleksije Thurzo izrie kralju Ferdinandu svoje miljenje o popunjenju banske stolice . . . . . . . 30& 204. 28. novembra 1542. U Brnu. Ferdinand alje odgovor Tomi Ndasdyju glede njegova grada Steninjaka . . . . 307 205. 24. decembra 1542. U Beu. Ferdinand javlja hrvatskoslavonskim iteljima, da je imenovao Nikolu Zrinskoga banom 307 306. 26. decembra 1542. U Beu. Ferdinand imenuje Nikolu Zrinskoga banom hrvatsko-slavonskim . 308 207 30. januara 1543. U Nemetujvru. Franjo Batthyny javlja Tomi Nadasdyju, kako je bio u svojstvu kraljevskoga komesara na slavonskom saboru . 309' 208. 31. januara 1543. U,Nemetujvaru. Franjo Batthyany javlja ostrogonskom nadbiskupu Pavlu Vrdayju, da je na saboru slavonskomu s Lukom Szekelyem instalirao Nikolu Zrinskoga kao bana, a onda jo neke ratne novosti o bojevima s Tur cima na krajini 310 209. 25. februara 1543. U Nrenbergu. Ferdinand nalae Lilgenbergu, da se neki gradovi u Slavoniji po elji slavonskih stalea oskrbe svima, to im treba 312. 210. 16. jula 1543. U Dubravi. Kler zagrebake crkve moli kralja Ferdinanda za zatitu poslije smrti zaslunoga biskupa Simona 312. 211. 9. oktobra 1543. U Pounu. Ferdinand nalae Varadin cima,, da se imau Ivanu Ungnau i njegovim batinicima pokoravati kao svojim gospodarima 313 212. 22. novembra 1543. U Pragu. Ferdinand alje Jurju Frankapanu Slunjskom u poslu grada Steninjaka bana Ni kolu Zrinskoga, Nikolu Salma, Nikolu Juriia, Franju Batthynyja i Tomu Kamaraya . scopi, vt hec atque alia omnis controuersia inter eum et affinem saum 11. nov Gasparem Keczer orta. i ure inter eos cognosceretur. Petebat Eatkay damnorum refussionem tie qua eciam re dominus Pewkry se i ure responsurum ill i in ipso die diui Martini episcopi offerebat, nam aperte confessus est Pekry damnum nullum esse sibi per Keczer illatum, sed a gentibus suis, tunc dum ipse Keczer ad bona per Kathkay occupata per exereitum suum restitueretur. Ego hoc negocium in hoc statu reliqui. Yerum dominum Catzianner Orisio abeuntem oraui plurimum. vt inducat Kathkay ad remission em bonorum affmis sui, qua facta omnis discord ie materia inter eum et Pewkry extinguetur. Oeterum qtmm 27 aprilis prope Sopronium Posonium veniendo iter faeereni, exhibitus est mihi fasciculus literarum maiestatis vestre, in quo vnas rep eri mihi sonantes. lubet maiestas vestra, me literas obligacionis a domino Pewkry accipere, vt se deinceps in nu mero tidelium subditorum maiestatis vestre constanter et Meliter tenebit, nee vllum inibit cum nunciis Toannis tractatum. Hec omnia ego, sacra tissime rex. antequam Warasdino soluissem, fperegi dempto hoc, quod literas nullas aJb ipso Pewkry exiraxi, quia non fui premonitus, alioqui fortassis has quoque dare minime recusasset, Eeclire autem ad cum. quum Prepost Albert

4-0 plane circiter viginti quirique milliaribus ab illo abessem, non est, visum, turn propter frequentiam militum Valentini Therek, qui in partibus illis vbique grassantur, turn quod vix dominum Pewkry Warasdini reperissern. Dicebat enira, se profecturum secundo die mei ab eo diseessus ad partes regni illius inferiores conscribendarum geneium ad racionem regni causa. Ego tamen cum literarum mearum exemplo adiunctis uteris maiestatis vestre assecuracionis totum hoc negocium expediendum transmisi ex hoc conuentu Thyrnauiense per dominum Franciscum Bathyany ad dominum loannem Catzianner, qui aeque hoc expediet, atque ego si illic presens adessem. hoc vnum apud maiestatem vestram affirmare possum, nullum amplius esse dubium maiestati vestre in domino Pewkry. Seruiet enim perpetuo et fideliter eidem, modo ne um deseret maiestas vestra hocque. quod est nunc conclusum cum ipso, effectum suum habeat. Solus mihi narrauit dominus Catzianner, non videre se in toto eo regno, qui preter Pewkry posset aliquid maiestati vestre seruire; alii quales sint, quidve prestare possint, credo iampridein ab aliis maiestatem vestram accepisse. Si quid tamen cupit adhuc eadem per me in hoc negocio fieri, dignetur eadem primo quoque tempore mihi significare, facturus sum omnia, quecunque maiestas vestra mihi iusserit. Franciscus Kapolnay in die diui Adalbert! Warasdinum venit. hactenus nullum ab aliis leuauit stipendium {)r. expectacione solucionis maiestatis vestre, quam si ei factura est maiestas vestra, bonum esset, vt redderetur cercior, vel pocius daretur per dominum Catzianner sibi aliqua pecunia, nam nullam prorsus habet prouisionem. Credo eciam euin venisse in auxilium Pauli Bakyth, sic enim se fakturu in. dicebat, dum Warasdini vna cum eo essem. Preterea regnicole nunc ex singulis colonis singulos centum denarios contribuere ad conseruacioneiu octingentorum equitum et ducentorum peditum in eo regno Sclauonie deereuerunt, proptereaque subsidium, quod ab eis nomine maiestatis vestre petitum est, diferri debuit. Opere precium itaque est, maiestati vestre iamprimum ad totum illud regnum literas expedire, quibus dilatum maiestatis vestre subsidium ab eis petatur. j)ubium nullum, quin illico sint regnicole concordibus animis ad oflerendum illud eonsensuri. Misi maiestati vestre articulos in conuentu regni Sclauonie confectos. Misi item ibrmulam literarum. quas ad nos in festo sanete Orucis cledisti eaque. que nobis inter alia de Turcharuin conatibus -significasti, pro nostra erga regnum istud nostrum atfettione non libenter audiuimus, licet eiusmodi peritula non parum ex subditorum nostrorum istic diuisione et diseordia euenire vieamus. Versamur autem nunc pro defensione subditorum et prouintiarum nostrarum et pro tonseruatione satre torone nostre Hungarie at prouintiarum Sclauonie et denique pro communi bono totius christianitatis in validis preparationibus et ordinationibus faeiendis toto pectore indefessaque . vt ex omnibus quoque partibus regnorum et prouintiarum nostrarum decreta auxilia eeleriter in expeditionem edueantur. Sed quia eiusmodi auxilia et gent.es ex longinquis

- maj

*

4-2 partibus eonportande veniunt, tu ipse consyderare potes diutumiori etiam tempore opus habere et licet nullum tempns pretermittamus in hac rc. tamen maiori cum eeleritate minime fieri haetenus potuit. Confidinins autem iam omnino futurum, ut sine longiori mora eondescendant.. ad quavn rem accelerandam ct ad faciendum omnia, que pro valida resistentia conducere videbuntur, nihil pretermissuri sumus te interim generose requircntes, vt tu cum gentibus tuis. quantum fieri et sine periculo esse possit. omnia facias et nihil eoruni pretermittas, que in rem et vtilitatem suhditorum et prouinciarum nostrarum futura existimabis. sicuti etiam generali capitaneo nostro Iohanni Catzianer mandauimus et te pro tua erga nos tide facturum ininiine dubitamus, imo generose confidimus. Nee debes mirari, quod gentes nostre tarn cito congregari non possint, quia. sicuti supra diximus, in causa est, quod ex pluribus iisque remotis et longinquis partibus educende sunt, verum eo firmiores et prestantiores in hostem expeditionem sumpturos conspicies. Cum autem, sicut tue Htere ostendunt. Turce tibi adeo propinqui shit, arbitramur, quod facile intelligere possis. in quo numero existant. quidque facere aut quo tandem progredi inten dant; eonsultum itaque erit, vt ea omnia per certum et fidelem exploratorem intelligere cures; potes enim ex te scire, quain bene et recte rebus omnibus prospici possit cognita inimicorum intentione et quicquid sic certo exploratum habueris, nobis et prefato Ioanni Catzianer continue perscribes. Preterea id quoque non libenter audiuimus. quod Turce arcem Ladislai More ceperint, licet nesciamus, an facilis ad expugnandimi vol munita fuerit. Speramus tamen expulsis Turcis ex illis partibus, quod tam dicta arx, quam alie hactenus occupate, non poterunt se manutenere. Nos enim regnum nostrum Hungarie et alias Sclauonie prouintias cum dei optimi auxilio recuperare omnino intendimus et in hoc nihil, quod nobis possibile erit, pretermittemus. Quantum ad ilia 3000 ducatorum attinet. mentem nostram per alias literas nostras intelliges, circa vero illos quingentos equites cum iam pre fato Iohanni Catzianer tibi solutionem fieri debere commissimus (!), non dubitamus, quin ita factum sit. Si autem quidquam deerit. preter ham paruam moram nihil te passurum dispendii credes, tibi enim omnino solutio fiet, que omnia te generose latere noluimus. Datum '21.. maii 1587. Koncept u ci kr. dravnom arhivu u Beu, Hungarica.

30.

10. juna 15B7. U Pragu.Ferdinand doznauje prihode Ivanu Katzianera kao vrhovnom vojskovodjl u predstojeoj slavonskoj vojni. H a n s e n Catzianer b e s t a l l u n g auf den zug in W i n d i s c h -

and. Wir Ferdinand etc. bekennen oflenlich mit diem brieve, das ir den edln unsern lieben getreuen Hansen Catzianner, freiherrn zu Catzcnstain und Fladenneckh. unsern rate und landshaubtman in Crain. zu

4 unserm obristen veldhaubtman unsers furgenomen zugs in Wmdischland wider den Trken bestellt und aufgenomen haben. Thuen das auch hiemit wissentlich und in kraft diz briefs, also das er in solhem unserm zug ber alles und jedes nnsrer Mdersterreichischen lande und unser kriegsfolk zu ross und fuss, sovill wir des beyenander haben und noch darzu durch uns bestellt werden rucht, unser obrister veldhaubtman sein, derselben obristen veldhaubtmanschaft naeh seinem pesten verstand. als wir unser gnedigs vertrauen zu ime setzen. treulieh unci mit hchstem vleiss nac-h inhal't unsrer instruction und gegeben gewalts unci als am getreuer aufreehter obrister veldhaubtman seinem herrn zu tun sehuldig ist, auswarten und vorsein. Darumben wir ine mit nachvolgendem stat zu underhalten und die besoldung darauf durch unsern velclzalmaister berrts zugs ervolgen zu lassen bewilligt und zugesagt, nemlich zwayunddreissig geriisste pherd, auf jegeliches derselben pherd des monats je dreissig tag. fr ainen monat zu reehnen zehen gulden reinisch; auf zwainzig trabanten, jeden acht guldin reinisch; drey raiswagen, auf ainen veden zwainzig guldin reinisch : und fur tail gelt dreihundert guldin reinisch. je sechtzig kreutzer oder fnlzehen patzen fr ain guldin zu raiten, tnonatlichen bestimt und bewilligt. Und solle ime solche bestallung am ersten tag des negst verschinen monats aprilis angeen. und hinfuran solang solh zug von neten sein. und er durch uns nit abgefordert wirdet wie obsteet. durch unsern velclzalmaister, derselben besoldung entricht und bezalt wer den ongeverlich mit verkund diz briefs. Geben Prag am X tag iimiL anno etc. im XXXVII etc. Osterr. Gedenkbuch ic ark ivu c. i kr. zajednikoga ministarstva financija u Beu. Hofcamerregistratur de annis 1536.37.u fol. 199b:200a, n. r. i kr. dravnom arkivu u Beu. 31.

Prijo 17. juna 1587. U Krievcima.Ivan Ka.tzianer moli slavonske stalee, da se na sadanjem saboru odazovu kraljevim eljama. Eeuerendissimi, reuerendi, spectabiles, magnifici, egregii, prudentes et circumspecti domiui et amici obseruandissimi, honorandissimi ac dilecti. Oum sacre regie maiestati domino nostro elementissimo conclusionem per uestras reuerenissimas, spectabiles, magnificas et egregias dorainationes, in proxime hie Orisii celebrata congregatione, factam, significassem. et ipsas vestrarum ominationum literas et conelusionis illius exemplum ad eius regiam maiestatem transmisissem, responit quidem tunc statim eius regia maiestas ad illam vestrarum ominationum conclusionem per illas literas, quas vestris dominationibus nunc exhibeo, committendo mihi. vt vestris dominationibus eiusmodi literas reddendas curarem, quod etiam hactenns neutiquam facere intermisissem, tarn reddi illas, nisi in publica huius regni regnicolarum congregatione, nee integrum nee satis commodum et frugiferum esse mihi visum fuit. Peto igitur a vestris dominatio nibus diligenter. ne iniquo animo seu egre hoc ferant.

44 Ceterum, cum vestras dominationes non lateat. quantas vndique nunc expensas et sumptus ipsa regia maiestas in tanta rerum necessitate et prouidendis eonficiendisque negotiis, vt cum ceteris suis regnis, prouinciis. fidelibusque subditis consulat, turn preeipue in defensionem et eonseruationem vestrarum dominationum, adeoque totius huius regni, patrie vestre, facere cogatur, quos sumptus vero absque suorum fidelium subditorum suorum regnorum et provintiarum subsidio sustinere et ferre minime profecto. lit ipse dominationes vestre facile seeum perpendere possunt. Proinde, rogo vestras dominationes etiam atque etiam, ipsasque nomine eiits4 regie maiestatis diligenter requiro, vt nunc, in hac congregatione. ad gratiosam eius maiestatis regie postulationem de contribuendo eiusmodi subsidio concludere, seseqne in hoc obedientes et fideles prestare velint: id quod vestras dominationes haud grauatim facturos spero: quippe quod sese id ipsum facere ita velle, in prosima hie celebrata congregatione bona ex parte, obedienter et beneuole. ad meam consimilem petitionem et requisitionein. obtulerint. Deinde, constat vestris dominationibus, qualent nunc expeditionem ipsa regia maiestas. iam pridem in hoc regnum et pro illius salute et totius christiane reipublice cominodo. aduersus nostre, hoc est sacrosancte catholiceque fidei et nominis hostes, Tun-as ipsos, instituerit. quam vt mature et facto ipso aggrediamur, necosse modis omnibus esse mini videtur. vt nunc statim sine vlteriori mora, vires nostras vniuersas colligamus. coniunctisque illis eo proiiciscamur. quo necessitas et ipse nunc instans vrgensque hostis nos vocat. Cum igitur vestris dominationibus probe constare arbitror, inferioris Austrie prouintiarum auxiliares copias maiori ex parte ad me aduenisse, inter quas multi profecto optimi strenuique viri sunt, comites videlicet barones et alii proceres ac magnates, qui etsi nullain magis ob causam adsint. quam quod vestrarum dominationum et totius regni salutem ardenter exoptent. eiusque rt causa vitam suani quibusiiis periculis atque ipsi inorti exponere parati; tamen tanta illarurn copiarinn vis et nurnerus esse non videtur. vt ipse sole id conficere ac exeqni possint. quod divina ope libenter vellent. audereque et conari non detrecteni: sed opus est, vt eedem ille copie vestris viribus et supplemento adaugeantur: quare cum tandem, vt dixi, preposituni illud iam pridem deliberatum ac conclusum, ad eum, quern cupimus et optamus, tinem et scopiini dirigamus. hortor vestras dominationes nomine regie maiestatis et pro officio meo, rogoque easdem quam diligentissinie. velint nunc certo concludere et statuere, vt singulus quisque dominorum. nobilium et regnicolarum viritim ac personaliter contra dictum hostem insurgat, et nos coniunctim tunc in locum aliquem erga hostern commodum, castra nostra ponamus. vbi preter dicta etiam exterarum nationum copias auxiliares expectare possimus, vel interim ea, que factu opus esse erique debere et posse videbuntur, agamus; quod vt vestre dominationes faciant, admonet ipsas easdem vrgentis et propernodum nunc instantis hostis necessitas. salus sua, honorisque ratio, quippe cum alienas nationes sibi tantum auxilii attulisse videant, ne ipse vestre dominationes sibi ea in re defuisse videantur, que licet plerisque regnis et prouintiis et multum quidem. tamen nemini magis quam huic regno salutifera esse et tantum commodi aft'ere potest: quod futurum ita spem'niaximam in cleo habeo, modo, ut admonui, ita viritim vestre dominationes nunc insurgant. et coniunctis viribus id aggrediamur. quo scopus noster tendit.

45 Porro cogitandum et eoneludendum hac in eongregatione summopere necessarium est, vt tantus exercitus commeatu siue victualibus necessario prouideatur, constituenturque vecture et currus, quibus exercitui contirmo aduehantur et postremo, vt cuiusque generis victualia, quomodo, quantique diuidi et emi debeant, estimentur, estimationesque ille postea per facta registra et edicta passim in hoc regno public entur. Preterea, yt singuli quique domini prelati, eomites, barones, ceterique proceres, iuxta huius regni consuetudinem, eum gentium numernm nunc mtertineant pajaiumqjie ha.beant et suo proprio stipendio abint, quern in eiusmodi necessitatibus regni pro defensione et commodo ipsius tenere et habere tenentur. Que predicta et omnia alia, que ex re huius regni esse adque illius salutem spetare videntur, ita nunc vestras dominationes deliberate ras conelusurasque confido, quemadmodum suam illam et regni huius patrie sue salutem charam habent. Quod ad me attinet. videbunt et experientur vestre dominationes, me pro virili, observantiaque et chad tate mea erga ipsas, omnia, que mei officii orunt, fideliter et sincere acturum, et in nulla re defuturum. quibus me diligenter amieeque commendo obsequiaque mea offero. Ioannes Oaczianer, baro etc, generalis capita.neus regie maiestatis etc. Suvremeni prijepis u c. i kr. dravnom arhivu u Beu, Hungariea.. # r a k no i o. c 197200.

33.

17. jium 1537. U Krievcima.Zakljuci stvoreni na saboru, slavonskoga plemstva u Krievcima. A r t i c u l i d o m i n o r u m ac r e g n i c o l a r u m r e g n i S c l a u o n i e ini c o n g r e g a t i o n e i l l o r u m g e n e r a l i Orisii pro d o m i n i c a p r o x i m a post festum b e a t o r u m Viti et Modesti m a r t i r u m c e l e b r a t a , editi et confecti a n n o M.DXXXVII. Oum sacra regia maieslas dominu noster clementissimiis in prouidendis conficiendisque rerum atque necessitatum nostrarum negotiis et in defensionein patrie nostre ac omnium nostrum eonseruationem maxim asexpensas erogauerit. facturamque suam inaiestatem non dubitemus. voluimus nos quoque, tan turn fideles et subditi sue maiestatis. am ore etiam patrie, auxilia, que pro presentis temporis conditione et- nostra inopia maiora potuimus. jsue maiestati prestare, obtulimus subsidium vnius nVeni de omnium bonis,* iuxta connumerationem nouissime factam, statim et quani primum exigendum exoluendumque et administrandum. Quia autem luiiusmodi subsidium ex Vna parte generosus et magnificus dominus IoannesOazianer, generalis capitaneus regie maiestatis, domini nostri clementissimi. cum uteris et mandato sue maiestatis, ex alia vero parte dominus Ioannes, Oastellamphy, similiter cum uteris et commissione regia, a nobis postularunt, noluimus vllis uteris ac dignitati. obseruantie sue maiestatis dcroo-are ac contrauenire.

Meo conclusimus, vt ipse dominus capitaneus. generalis perpendat ostimetque, que litere regie maiestatis sint in hac parte obseruaride, et cuius manibus sit subsidium ipsum administrandum. Oeterum, vt gentes nostre nuper conduete sine intermissione pro regni defensione conseruari valeant, neque solucio illarum quoquomodo deficiat. conclusimus, vt denuo prefer omnem moram de bonis, omnium doininorum et regnicolarum penes nouissimam connumerationem vnus rlorenus exigatur et ad manus domini Emeriei Bradach thezaurarii nostri eontribuatur et administretur. Quoniam autem commune est periculuin. communis etiam prouisio et contributio pernecessaria est potuimus in tarn grani et fere vltima necessitate regni etiam personis ecclesiasticis parcere. sed illos vna nobiscum ad subsidium periclitanti prope regno cormocare: visum est nobis. vt singuli flomini plebani, qui ita vberes fruetus plebaniarum habent, vt duos vel tres eapellanos teneant, fiorenos quattuor, qui vero vnum vel milium capellanum alunt et eonseruant, singulos duos fiorenos, rectores vero altarium et prebendarii singulum vnum florenum, capellani vero et graeiarii singulum medium florenum singuli ad tam saluberrimam ditionem contribuere et exoluere sint obligati. Que quidem contributio personarum ecclesiastiearum pro media parte regie maiestati domino nostro clementissimo, reliqua vero media pars ad inarms domini thesaurarii regni. pro eonseituatione gentium eonduetarum, administrari debebit.' Vt autem huiusmodi contributio tam dominorum ac regnicolarum. quam etiam personarum ecclesiasticarum citius ad imminentia nobis pericula exigi valeat. statuimus, vt vsque quindeciin dierum spatium absque omni tergiuersatione administretur. casu vero, quo per quoscunque infra, terrainum prescriptum non exolueretur, dominus thesaurarius huiusmodi subsidium ab omnibus doininis et regnicolis per solita onera et grauamina. ab ecclesiasticis vero personis cum pena dupli extorqueri possit et valeat, Deinde, quia in priori congregatione nostra certos articulos pro regni consuetudine confeceranms, inter quos vno articulo deliberauimus. quo omnes viritim ita paratos et bello instrueto nos teneremus. vt dum et quamprimurn presidia. regie maiestatis aduenerint et necessitas regni postulauerit. possimus sine mora, penes capitaneum insurgere. quem articulum nunc quoque roboramus, in ea tamen reformamus. vt omnes et singuli nobiles, qui stipendia quorumcunque bonorum assumpserunt. aut qui officia quorumcunque castrorum detinerent, ac illi etiam, qui senio grauati ac egritudine preuenti essent. vidue etiam possessionate, pro per sonis suis singulum equitem habere et comparare teneantur; nobiles vero vnius sessionis, quoniam instar colonorum subsidium conservations gentium regni contribuerunt, peditesque pixidarios de medio eorum ordinauerunt. ab exereitatione immunes et exemptos fecimus. Preterea, commeatuum siue victualium, ingeniorum ac aliorum irripedimentorum ad belli expeditionem necessariam prouisionem ac ordinationem dominus capitaneus generalis ex subsidio vnius ftoreni. regie maie stati. domino nostro clementissimo. oblato, curain et solutionem habeat. ifa tamen, vt domini et nobiles ad hoc deputati, currus, apud eos desi gnates, in pleno numero paratos tenere, ac dum ominus capitaneus commiserit, pro solutione constituta et in registro estimationis victualiuih conscripte, iilo, quo opus fuerit, dare et mittere debeant.

47 Estimatio vero victualium, quemadmodum prioribus articulis nostris conclusimus, fiat per personas ad id deputatas, adiunctis illis quatuor personis idoneis domini eapitanei generalis. Qui, ponderata ac discussa temporis annoneque qualitate, secundum deum et iustieiam limitent, estimentqiie valorem omnium victualium, registrumque superinde edere et eonscribere teneantur. penes quod vniuersi extra castra viuere ae exercitum ducere possint et valeant saluo, quod in castris alio regesto vt necessarium sit futurum: nam illo commeatus inuehere maiores et expense et fatige sequentur hoc expresso, quod nemo victualia ducens solutione thelonei impediatur. sub assecuratione et saluo conductu prefati geneialis eapitanei regie maiestatis. Deliberauirnus etiam. vt domini, qui banderia sua erigere, ex regni diuturna constitutione. obligantur, alii etiam magnates et nobiles poeiores. videlicet: dominus reuerendissimus episcopus Zagrabiensis, dominus Ludouicus Pewkry, dominus comes Zriniensis, dominus Caspar Ernusth, do minus Pranciscus Bathyany, dominus Petrus Erdewdy. dominus Thomas Nadasdy, dominus Petrus Eeglewyth, dominus Franciscus Thahy, dominus Stephanus Bamffy, dominus Ladislaus More, comes Wolfgangus de Frangepanibus, dominus Stubnberger, Stephanus Gywlay. Paulus Bathkay. Joannes et Melchior Castellamffy, Emericus Bradach, capitulum ecclesie Zagrabiensis et Ohasmensis, clausfcrum heremitarum Lepaglawa, relicta quondam Nieolai Dersfy, heredes quondam Pauli Rerechyny, nee nonde.bonis eastri Zomzedwara et Ztwbycza, ac de castro Zamobor, gentes et exereitus pro conditione et facilitate eorum tempore insurreetionis viri tim iiende leuare teneantur. Quoniam autem plerique dominorum ac nobilium certain partem bonorum suorum per vim et oecupationes Thurearum, ehristiani nominis hostis, amittere sunt coacti, ideo dominus eapitaneus generalis et dominus Ludouicus Pewkry, capitaneus regni, cum consiliariis ipsorum diligentissime et exactissime discutiant. quid gentium quisque dominorum predietorum ad tam salutiferam expeditionem leuare et prestare debeant. Compertum denique est. nonullos victualia et alia presidia hostibus iidei administrare; ideo deereuimus. vt in dectirsu Drawy reuerendissimus dominus Zagrabiensis. dominus Ladislaus More a(} 100 25 32 ' 12 0 32 25 40 20 8 12 8

.

.

.

.. .

Currus conscripti, eommeatus et ad conducenda victualia. Apud dominum reuerendum episcopum Zagrabiensem currus Apud dominum Petruin Erdewdy Apud dominum Ladislaum More Apud d. comitem Zrynyensem Apud cl. Oasparum Ernwsth Apud d. Franc iscum Bathyany Apud capitulum Zagrabiense Apud capitulum Ohasrnense Castrum Ohazarwara Castrum Zomzedwara . . . . . --32 25 25 3(5 25 20 15 20 10

49 Oastrum Zamobor 5 Apud dom. Petrum Keglowyth et Wolfgangum comitem . . . . 15 Stephanus Gyvvlay 5 Paulus Eatkay Ciuitas inferior et superior Orisiensis 10 Oiuitas Montisgrecensis 6 lohannes Thwrozy Quibus solutio iiet ad vnum currum sex equorum pro singulo die crueiferi 20 Istorurn curnmm altera pars ita parata sit cum lateribus et cooperturis, vt panes et similia, que a pluuia custodiri debent, tute perferri queant. Suvremeni prijepis u arhivu 6.

29. juna 1537. U Pragu.odobrava saborske zakljuke slavonskoga plemstva, no zahtijeva, da se oni ostvare i Ispune. P a t e n t e s ad S c l a u o n i a m . Ferdinanclus etc Fidelibus nostris vniuersis et singulis dominis prelatis. baronibus. egregiis, nobilibus. eomitibus, vieeeomitibus. iudieibus, iuratis eeterisque hominibus et subditis qiiibuseunque per regnurn nostrum Selauonie et partes eidem subiectas vbilibet eonstitutis. ad quos presentes litere nostre peruenerint. vel qui earundem fidedigno exemplo requisiti fuerint. grac-iam nostram regiam et omne bonum. Quum quemadmodiim istam vestram dietam et congregationem generalein non nisi ad ea traetanda consultanda eoneludendaque per vos fieri voluimus, que vestram ae regni istius nostri salutem et liberationem ae paeem et tranquillitatem eoneernere viderentur. sic nobis facile persuademus. quo plane eonfidiinus. vos proeul dubio eonsyderatis huius temporis neeessitatibus et angustiis imminentibusque perieulis nihil deliberaturos et eonclusione ista vestra statuturos fore aut iam statuisse, quod plane non sit pro tantis auertendis malis vtile. eonunodum et necessarium. Oonsyderamus autem frustra iniri consilia et in iis que proficua sint eoneludi, nisi etiam efiectus ipsorum. que eoneludantur. eonstanti et firmo proposito siibsequatur nosque eonclusiones istas vestras laudantes et approbantes ac gratas habentes velimus eas firmiter et inuiolabiliter teneri et obseruari. Ideirco fidelitati vestre et euilibet vestrum. nemine exeepto. haruin serie suit inficlelitatis amissionisque bonorum pena eommittimus et distriete preeipienclo mandamus, quatenus prefatas conFerdinand

52 clusiones in huiusmodi congregatione factas sen ad hue faeiendas cum earundem articulis in omnibus et per omnia firmiter et inuiolabiliter teneatis et obseruetis, nee contra eas quouis quesito colore aut ingenio ire aut facere audeatis siue presumatis, sicuti vnumquemque pro fidelitatis sue in nos debito ac patrie rerumque suarum salute salubribusque hisce mandatis nostris libenter obtemperaturum esse plane confidimus et ita quoque sub predicta pena omnino volumus mandamusque. Datum Prage 29 iunii 1.537. Koncept . i kr. dravnom arkivu u Been,, Himgariea.

36.

29. juna 1537. U Pragu,Ferdinand odgovara na pismo Ltidovika Fekryja od. 19. juna hvali zasluge njegove, sto ih je sebi stekao sazvavsi sabor od 17. juna u Krievce.. L u d o u i o P w k r . Ferdinandus etc. Magnifice, fidelis, dileete. Ex Uteris tuis Crisio die XIX hums mensis ad nos datis libenti sane animo intelleximus. te cum generali capitaneo nostro loanne Catzianer. barone etc.. omnia, que ad defensionem regni istius nostri pertinere, eque re nostra esse cognoscis, syncere communicare solere. vosque concordibus animis coniunctisque voluntatibus atque studiis negotia nostra pro mutuo curare, id quod de te quoque prefatus Catzianer abunde nobis et amanter perscripsit, adeo ut ex ea re baud exigua letitia afl'eeti fuerimus. maxirne eum in comitiis per te ad 17 huius indictis te nihil non pro digni tate et commodo nostro agere iam aeturumque esse nobis eonfirmes. de quo nullum dubium nobis esse potest, cum tuam in nos fidem mentisque constantiam intuemur. Quare vt eiusmodi tua tani propensa in nos studia offitiaque nobis vale plac en t. ita omni quoque gratia nostra eomplectenda duximus eorumque hand vnquani immemores futuri sumus. Ceterum quod ad reliqua. transactionem scilicet tecum medio Alberthi prepositi factam, attinet. in qua tibi non omnia integre prestari grauiter fers equidem. eum ordinem clementer dedimus. vt istorum ration satis contentus posthac esse possis. Confidimus autem te, cum de patrie rebus tutandis iam nunc agatur, equo animo laturum, si quidem integra solutio desit et que non semper ita ad manum et in promptu esse queat, nihil enim in eo preter aliquam exigui temporis moram amissurus es. que tibi ob id leuius omnino ferenda est, quo nos tu i semper perbenignam in his et aliis quibuseunque rationem habituros esse minime dubitare debes. Nam si arx ilia, de qua seribis, eo modo, vti iudieas, acl nos deuoluta esse indicatur, non nisi lubentes certe facimus, vt tibi earn nos dono daturos per has nostras promittamus maiora etiam daturi pro meritis tuis. eum oeeasio tulerit. Datum Prage 29 iunii 1537. Koncept u c. i kr. dravnom arkivu u Beu, H/utgarica.

$ 53 37.

21. septembra 1537. U Beu.Ferdinand trai od Franje Batthydnyja, zagrebakoga biskupa Simona Erddyja i Ludovika , (a tako nesumnjivo i od ostalih velikaa? i plemstva slavonskoga), da podupru vojnu poduzetu protiv Turaka za oslobodjenje Slavonije. Magniflco fideli nobis dilecto b"Yancisco de Bathyan. comiti comitatus Oastriferrei. eonsiliario nostro etc. Ferinandus diuina fauente dementia Romanorum Hungarie et Bohemie etc. rex, infans Hispaniarum. archidux Austrie etc. Magnirice Melis dilecte. Te procul dubio non preterit prouintiarum et patriarum nostrarum contra hostes decreta et ad expeditionem istam nos tram concessa auxilia, quippe que non nisi ad sex menses promissa fuerint, breui dissolutum iri. nisi debite prouideatur, presertim cum iam .finis dictoruiri sex mensium instet eo sane tempore cum uel maxime opus sit. at cxpeditio ista continuetur. Quoniam uero dissolutionem illam omnino auertere intendimus, ueluti que nobis, si tierot victorie nanciscende tarn commode oblatam occasionem penitus ereptura esset tuque ex present! rerum ct expeditions istius statu et progressu facile consyderare potes. quod si exercitus non dissoluatur, sed potins hostem iam quasi fugientem proseqiiatur. sicuti cepit, id iam nunc effici possit, quod postea longe maxim is impensis fieri hand queat. Idcirco imprimis perpendendum esse iudicamus, si diuina ope victoria contra hostes cesos uel pulsos et fugatos obtineatur. maxime turn necessarium fore, uti vlterius insistatur et quarn latissime fieri possit loca ista occupata in potestatein nostram redigantur. presidiisque impositis tandem muniantur. ad quod felici success u peragendum nullum magis idoneum et commodum tempus. quam nunc est. expectari potuisset. Propterea quod vtrique basse Bosnensis et Belgradensis nullum magnum auxilium a Thurca mitt! posse ex pluribus causis coniici liceat. potissimum uero ex eo, quod ipsum Thurcam nunc magnis pluribusque expedicionibus bellicis distentum esse certum sit, vncle dissolutio istius nostre expeditionis et maxime si victorie contra hostes. quam nobis diuino auxilio mediante pollicemur, obtinende nacta oportunitas dimiteretur. nobis sane et vniuersis regnis, prouintiis subditisque nostris incredibili irreparabilique damno incommoditati et iacture sine dubio futura esset. nam preterquam quod hactenus maximas impensas totque arduos labores ac curas et uigilias a nobis incassum susceptas perderemus. subditi vniuersique Christifideles in maximum periculum et discrimen reclucerentur nouissimaque essent peiora prioribus, sicuti hec omnia tu ipse pro tua prudentia contemplari perspicereque potes. nosque ob id easdem tarn legittimas causes longius recensere omittimus; contra uero si hostem exercitus noster ut debet inseqiiatur et istiusmodi recuperandorum locorum oblatam occasionem non pretermittat. turn sane id non solum regnorum et subditorum istorum nostrorum, verum etiam ceterorum omnium defensioni eliberationique a tarn frequentibus calamitatibus conducturum quiuis saltern non stupidus intelligere queat. Quapropter si petita in hac congregatione nostra a prouintialibus nostris decretorum auxiliorum prorogatio non obtineretur, abs te clementer etiam atque etiam requirimus. uti consycleratis prenarratis causis. quantum in te erit interea temporis.

54 consilio, monitioiiibus hortationibusque tiiis, quibus melioribus scies, quodcunque tibi necessariuin uiebitur, eo persuadere idque efficere summis tu is uiribus contendas, ne finitis dictis sex mensibus dissolutio gentium et peditionis ulJo modo fiat, sed potius earn quibuscimque uiebitur rationibus auertere et ad eontinuationem excitare studeas. Namque nos uicissim obligari uohmius et promittimus, quod si prorogationem huiusmodi auxiliorum in presenti uel aliis futuris eongregationibus non obtinuerimus a dictis ])rouintialibus nostris. quod tamen nobis nullatenus persuademus, nos ipsi dictis gentibus pro eo tempore, quo nobis ultra dictos sex menses seruient. solutionem et stipendia cum effectu euraturi sumus. de quo penitus nihil addubitare debes, et quidem confidimus, cum id potissimum pro defensione, pacifreatione eliberationeque prouintiarum et subditorum nostrorum cupiamus. nullum prestantem militem isto in exercitu fore, qui non libenter huic petioni nostre acquiesrat aut excusationein ullam quesiturus sit. Ad hec non pretermittemus interim iustam aliquam pecuniarum summam, quam isthic transmittamus, eontiare. quibus illis tan turn, qui omnino egeni sunt, pro sustentatione interim subueniatur: te itaque iterum clementer monemus atque tibi omni studio iniungimus, efficere coneris. ut turn ista dissolutio prorsus prepediatur. turn exercitus nosteu ad prosequcndos hostes occupandaque queque obuia loca in tanta rei bene gerende oportunitate excitetur et progrediatur deque retrocessione uel dissolutione minime cogitet. In eo tibi etiam nullum dubium esse debet, si quid pecuniarum abs te pro intertentione militum subjninistratum et nobis in eo accommodum fuerit, quod te et illos quicunque fuerint sub uerbo et fide nostra regia indemues preseruare ac debitam satisfaetionem nobis curare atque omni gratia erga vos recognoscere uolumus. Quanta insuper apud omnes. si hanc speratam \ictoriam consecuti fueritis, tua et militum omnium gloria et laus futura, sit. facile per te exputare potes et non immerito quidem, quippe cum hide multorum salutem et uitam dependere nemo nesciat. Pro qua victoria obtinenda et continuanda nos sane nihil eorum suscipere et aggrecii preter mittemus. que nobis quacunque ratione possibilia et in potestate nostra sita esse uidebuntur sperantes proinde et omnino confidentes te plane omnia iacturum summisque studio, opera et diligentia curaturum, quo id. quod nos pro comuni pace et tranquilitate tanto animi desjderio optamus. vti vide licet gentes Sclauonie in expeditione ista vna quam diutissime contineantur. abunde consequamur. que omnia tibi rei nimirum magnitudine et neces sitate ita postulante significare uoluimus nostram in eo expressam et omnimodam executurus voluntatem. Datum in ciuitate nostra Vienna die XXI mensis septembris anno domini MDXXXYK regnorum nostrorum Romani septimo. aliorum uero vndecimo. Pripis: In simili ad episcopuni Zagrabiensem mutatis mutandis. Magnifico fideli nobis clilecto Ludouico Pewkry de Petrowyna. gentium nostrorum leuis armature capitaneo. Koncept uinjen kao istopis u c. i kr. dravnom arhivu u Beu, Hunaarica. Uz ovaj jo dva koncepta, jedan uinjen kao istopis s doslovno istim tekstom na Ludovika Peknjja.

00

38.

8. oktobra 1537, U Beu.Ferdinandov proglas rta stalee ugarske i slavonske poradi Kafziauerove , : vojne. P a t n t s. Ferdinandu etc. Fidelibus nostris vniuersis et singulis doininis. prelatis. baronibus, egregiis. nobilibus ceterisque gentibus regnorum nostrorum Hungarie et Sclauonie ad exeivitum nostrum contra Turchas profeetis inque tam salutifera expeditione nostra operam suam nauantibus, cuiuseunque status, ordinis aut conditionis existentibus, presentes nostras lecturis aut. visuris salutem ac graciam nostram regiam et omne bornim. Tametsi nimquara dubitauimus. quin quisque vestrum turn ad tutanclam patriam suam, turn vero ad expellendos Turchas prompto paratoque animo expedition! isti nostre bellice, ])ro efensione vestrorum omnium recuperationeque amissoruin loeorum a nobis paterne suscepte. presto affuturus esset, tamen cum vos vna omnes certatim adeo ad hoc bellum confiuxisse itaque viriliter et animo se hactemis operam studiaque vestra deckrasse multorum uteris sermoneque cogmtum habeamus, vt quemadmoduin strenuos fortissimosque viros ac. vere christianos homines decet. pro religione nostra deique nomine ac gloria sempiterna vel sanguinem vitamque vestram effundere hand dubitare videamini, equidem pro eo ac debemus vehementer ex ea re letati smmis. minimeque pretermittenclum duximus, quin, quain grata et accepta nobis hac vestra offitia laboresque indefessi acciderent, quos pro regni istius nostri salute tranquillitateque imo vero pro vita, coniugibns. liberis fortunisque vestris alacriter sumpsistis, vobis impresentiarum signi/iearemus Nam vos omnes primum sic existimare volumus, earn vestram tbrtitudinem coniunetissimosque ad defendendam patriam amnios vestros tamque preclara facinora strenuaque facta vestra. quibus nomen vestrum immortal! gloria exornare pergitis, ita a nobis maiorem in modiim probari commendari laudarique, vt propter ea vobis summas hie graoias et habendas et referendas esse eenseamus, sicuti certe habenms et. referre etiam qnacunqvie oocasione studebimus. Deinde vero vobis persuasissinium esse c-upimus, nos cle salute, incolumitate, quiete vestrum omnium ac amborum istorum regnorum conseruatione ita solicitos et in vestri auxilium paterne inelinatos esse, vt omnibus viribus facultatibusque nostris pro redimendis vobis a Tiircharum rabie feroeiaque et intolerabili plane iugo elaborare hand eessaturi. neque vllo unquam tempore sen loco vestris eommodis vtilitatibusque. vti bonum christianum clementeinque decet regem. defuturi. min potius in earn curam tot i sedulo quidem incubituri sirnus. vt vos regnaque ista nostra in tran quill um stat'um rechuanius confidentes vos vicissim hac oblata oecasione omnes nemos intensuros nullisque laboribus sumptibusque parsuros esse, quo non postremum lo::iun in ista expeditione tam laudabili tain pia. tam villi et salutari continuanda et ad optatum tinem dedueenda inter bellicosissimos viros redimendeque patrie stucliosissimos athletas meri to habuisse videri possitis, id quod, etsi vestra sponte vos haud segniter facere eonspicimus, tamen. vt ardentius inceptis illis vestris perseueretis et progrediamini. vos omni studio hortamur et requiri-

56 mus, quandoquidem preterquam quod in iis vestre in deutn pietatis ac patriam eharitatis offitio functuri estis, eiusmodi studia et salutaria opera vestra erga vos omnes et singulos preeipue gratia et dementia nostra regia cum effeetu reeognoseemus. Datum Vienne 8-ua oetobris 1537. Konrept u c. i kr. dravnom arkivu u Beru, Hunc/arica.

39.

8. oktobra lo37. U .alje slavonskim velikaima i plemstvu kao svoje pouzdanike Trajana Auersperga i Vilima Rumpfena. L u d on ico w k r v . Ferdinandns etc. Magnifice, fielis. dilecte. Oommisimus nobili Traiano ab Aursperg et Guilhelmo Bumphn eonsiliariis et commissariis nostris. fidelibus nobis dileetis, nonnulla tibi nomine nostro coram exponenda. Que cum ex omnimoda mente et voluntate nostra procedant. te propterea omni studio requirimus, vt eisdem non solum plenam et indubiam fidem in his, que verbis nostris referent, adhibeas. verum etiam te superinde sic exhibeas. prout turn rei exigentia tueque in nos ficlelitatis studium exposcit. turn te onmino faeturum esse confidimus id, quod crga te generose reeognoseemus. Datum Vienne 8-ua oetobris 1537. Fiant in simili decern cum titulo: magnifice. fidelis dilecte". detain cum titulo: egregie fidelis dilecte". absque subscriptione. Item ad Pauluni Bakytb. Franciseum Bath van. episeopum Xagrabiensern. Koncept r. I kr. dravnom arkivu u Been, Himc/arira. Ferdinand

40.

(18. oktobra 1?. U Been.)Kraljevski nalog kancelaru Adamu Carolu, kako da sastavi obznanu na slavonsko plemstvo i velikae o imenovanju Nikole Juri/a kapetanom mjesto Ivana Katzianera. Domino Adanio Oarolo etc. Kunigliehe maiestet hat beslossen und bevolhen, auf herrn Niclasen Juritschicz. freyherrn in Ginss. als obristen veldhaubtman credenez ze stellen, als neinlieh an bisehof in Agraru. Woithani 1 und ander Windisch heri'n audi ettlieh uimbersehriben mit diser eingeenden narration, wie ir kgl. Mt. commissari verordent, di nadi glegenhait der sachen daz best sellen lielfen. handeln und ratslagen arzue, ir kgl. Mt. herrn Juritschicz als obristen veldhaubtman geordent hette ganz gestroster hofmung und zuversicht. Ir Mt. wollte mit irer vaterlichen und genedigen hilf imd artbun1

Franjo Batthyny.

Di

disen besehehen unzeitigen unfal vviderbringen und nichts zu irer erledigung und befridung daz muglich war underlassen: daz sy dannoch gedachten Juritschicz guten glauben geben und sich ermassen inen selbst zu woP lart und guten halten, wie ir Mt. nicht zweifle. Dann so solle dem Pekri, naehdem. an seiner person nicht wenig gelegen, in sonderhait geschriben werden. nemlich wie ir kg]. Mt. auf den vergangen unzeitigen unfal sich entslossen, alles das ze tun furzenemen und zehandlen, daz zu widerbringung desselben auch sonst zu der Windischen versicherung anderst dinstlich sey. Darin well ir Mt, ungespart ires leibs und guts nicht underlassen. dergleichen was zu besezung der granizen von noten ist, inen billig verordmmg zuthun. Und wiewol sich der Caczianer der obristen veldhaubtmanschaft weiter zubeladen bewilhit, so hette doch ir Mt. ine auf sein ersuchen, unangesehen solhs. derselben haubtmanschaft entladen undanheims zeziehen erlaubt, Und aus dem. daz ir Mt. den Juritschiez bisher in irer Mt, und auch gemeiner christenhait dinsten eerlich, aufrichtig und tauglich erkennt und. filrneinlich dieweil er sonst mit dem Pekri in guter freundschaft unci einigkait vcrwant, so hette ine ir Mt. zum obristen iirgenomen und geordent. nemlich daz er aufs eilendist mit ainer anzal geriissten pherd. dergleichen knecht, auf Pettau ze Ziehen verschafien and nemlich daramben, clamit mittlerweil di grenizen versichert und aller nachtail so sonst entsten niochte verhuet werde. J)erhal))en hetten auch ir Mt. firgenomen noch ain anzal genisster pherd. und nemlich zu den 500. so er vorhin in bestallung hett, noch 1500. daz dann zwaytausent geriisster phercl weren und nemlich di so also in solher anzal vorgedient zehalten. Und wcil nun Waghits 1 in seinen getreuen diensten tods abgangen und an seiner stat ain andere person ze thim von nten. so hetten ir Mt. ine zu fuerung solher 2000 pherd fr geschikt und landen und leuten nuzlich und anschenlich. als der auch derselben ort gesessen und geliebt ist. fargenouien. und hetten ir Mt, auch bevel geben der bestallung halben auch mit ime ze handeln und 7,e sliessen. And wer dermal noch ir Mt, genediges begem, er wollte sich gen Pettau verfuegen und sich auf solh handhmg gutwilhi halten, darnach auch in alien sachen dem wesen zu guten hilflich und retlich erscheinen. Dann er samt andern sollen sich gewishch vertrsten, daz ir Mt, treulich und vorderlich zu inen sezen und den dasigen schaden widei"bringen will, dan ir Mt. befinden di glegenhait nud weg wider di unglaubigen ze streiten, di vor nie verhanden gevvest. wie er dan zu irer Mt, ankunft gen Gracz lautercr vernemen wirt, damit er also nit allein mit seiner person getrost sein. soncler auch ander trosten solle und solh haubt manschaft anzenemen in dainem weg wieder[e]. Fiat dem Juritschicz ; auf ein gehorsamsteii' brief auf daz lmegsfolk Daz alles soil sovil muglich ist, gefurdert werder;. Original u c. i kr. dravnom lim u Bebu, Hung ari .1

Pavao Baki.

58 41.

18. oktobra 1587. U .Ferdinand javlja Franji Batthyanyju, biskupu zagrebakomu Simonu Frddyju i ostalom plemstvu, da je uinio slavonskim kapetanom mjesto Ivana Katzianera Nikolu Juriia. Oredentiales. F a n i s c o a t h a n. Ferdinandu* etc. Magniti.ce fid el is dilecte. Doputauimus cortos ronsiliarios et coinmissarios nostros, qui iuxta qualitatem et exigentiam rerum presentium pro communi patrie istius salute vrgentiquo necessitate queque optima et vtilia vobiscum consultare et tractare debeant. quas ad res agendas prouidendasque magniticum ndelem nobis dileetum Nicolaurn Juritschiez. baron em in Guns, consiliarium et cam erari u in nostrum, tanquam generalom exercitus nostri in Sclauonia et inferioris Austrie capitaneuin elegimus et ordinauimus, sperant.es et contidentes cum dei inprimis dementia et adiumeiito ac nostra paterna ope auxilioque omnino fore. vt. inopinatus casus i lie aceeptaque clades ocyus reparari et resarciri possit. quandoquidem nihil eorum, que ad vestrum omnium liborationem isti usque regni afflictiones et pericula auertenda idonea et possibilia esse qiieunt, omissuri sumus. Bequirent.es itaque te oinhi studio, vt dicto Nicolao Juritschiez, generali capitaneo nostro. in i is, que tihi verbis nostris referet. plenam et. indubitatain fidem habeas toque ita super eisdem oxhiboas. prout tuo in patriam debito offitio et charitati conuenit. nosque te sedulo factnrum esse minim dubitamus. id quod erga te gratiose recognoscemus. Datum Vienne XVIII octobris 1587. Dodatak : In simili mutatis mutandis ad episeopum Zagrabiensem. Et quam plures sine superscriptione cum titulo magnifice et egregie : tiant sex cum titulo magnifice et sex cum egregie. Koncept u 37). F v a k n o i o. c. II, 208219 (po bekom prijepisu f/rjeaka i vie isputenih lujesfa). s mnogo po-

7? 52.

Prije 5. novembra 1537. (U Brinjama?)Vuk Frankapan odazivlje se pozivu kralja Ferdinanda, da fipdje na sabor u Dubravu, te ga podjedno moli, da bi mu darovao budi Zumberak s Uskocima, budi grad Lupoglav (u Istri). Serenissime ac illustrissime rex, domine domine mihi clementissime post seruitiorum meorum fielium humilem commendaeionem. Hiis proxime elapsis diebus accepi litteras sacre regie maiestatis vestre binas, vbi in primi literis maiestas vestra regia mihi mandat, vt non terrerer, uel non mirarer de infortunio presentis periculi, quod contigit exercitui sacre regie maiestatis vestre, et hoc, vt si hostis Turcus appropinquaret huic regno uolens depredare, ut non pigre una cum capitaneo sacre regie maiestatis vestre, videlicet cum domino Ioanne Oatzianer, in propria persona in armis cum peditibus interesse deberem, si necessitas cogeret. In aliis literis vestra regia maiestas mihi scribit et mandat, vt in congregatione coram nunciis sacre regie maiestatis vestre in Dombra constitui deberem. ubi maiestas vestra propositum suum per eosdem nuntios enodaret. In primi gratiarum actiones habeo vestre maiestati super clementiam et beneuolentiam ac tuitionem iuvamenque, que vestra maiestas mihi promittit. Post hec humillime supplico sacre maiestati vestre, ut eadem maiestas vestra in memoriam reduceret, vt postquam effectus sum seruitor maiestatis vestre et postquam nos Oroati sacram regiam maiestatem vestram elegimus in clementissimum principem ac regem pri us quam alia regna, ego semper conatus fui inseruire regie maiestati vestre; et ubi primo in militari re repertus fui, una cum capitaneis maiestatis vestre id quod potui penes fidem christianam ac penes maiestatem vestram, ubi vestra sacra maiestas prout intellexifc aliqua seruitia mea, aliqua non. Et ex hac re inseruiui maiestati vestre, si alibi sub alis maiestatis vestre locum possem habere, ut ex hoc perdito loco haberem refugium me mouendo; et, ut puto, hoc querente propria persona ac per nuntios meos tanta exposui, ut unum eastellum aut castrum possem competentem emere. Et sepius cognoui, quod maiestas vestra benevola fuit erga me, ut eadem mihi daret aliquod refugium, quod possibile esset dandum. Et sepissime maiestas vestra mihi. scripsit et per nuntios intimauit, quod si alibi aliquod refugium potest inueniri, quod posset condonari, vestra maiestas mihi daret. Supplico ma iestati vestre pro castello Syhylberg ac pro Vskoczys et hoc cum commissione domini Iohannis Phulyar; vestra maiestas bene novit. ob quam causam et cuius mihi non dedit. Tandem supplicaui Prage pro castro Lupoglaw, quod castrum pie memorie Petrus Orusith seruauit; vestra ma iestas mihi scribit, ut ad partes istas venire vult et hoc revidere secundum testamentum legationum dicti Orusith, potueritne dare an non. Illustrissime ac serenissime domine, quod, si ego centum annos viuerem, quod est impossibile, non possem expectare, quod vestra maiestas posset aliquod mihi dare sine lesione alicuius et si quis prius uel post pro illo non supplicaret. Ego tamen sic intelexi, ut dietus Crusith habuit literas vestre maiestatis super castrum illud, quod eidem obligaretur florenos Ehenenses tredecim millia, vestra vero sacra maiestas regia mihi penes veram rationem Vienna per reuerenclum dominum pie memorie Labacensem episcopum obligaretur

78 rloreiios hungaricales octo millia; itaque video, quod vestre sacre maiestati grave esset oflendere orphanam vel sororein dicti Crusith. Attamen nee me persoluere non esset iustum, sed sacra maiestas vestra ex propriis seruitiis meis dictam orphanam eontentare dignaretur et dictum castrum mihi resignaret. Oeterum illustrissiine domine signifieare vestre maiestati valeo de absentia mea inter regnicolas ac exereitus vestre maiestatis pro quo beneuole prout obligor, obtemperare vestre maiestati, sed causa quia apud capitaneum vestre sacre maiestatis ac ceteros dominos locum huiusmodi habere non potui, prout decet huiusce personam. Nam offitia omnia a eapitaneo generali iam distributa fuerunt, antequam vocatus fui, licet habui equites in exercitu vestre maiestatis quadraginta, quibus etiam vix locum obtinui. -Attamen ego etiam potuissem habere in seruitiis vestre maiestatis ducentos aut trecentos equites, si stipendia unde potuissem habere. Et si sacre maiestati vestre aliquis aliter dixerit, dictis suis locum ne det. Insuper humillime supplico sacre regie maiestati vestre, quatenus eadem sua solita benignitate in me suum Melem oculum misericordie sue inspicere velit, nam crebris infestationibus quotidianis infestor a malignis Turcis, cruris Ohristi persecutoribus, quos aliquando verbus, aliquando donis hucusque, nolens perere ea pauca bona que habeo, etiam ea si perdidero, spero in clementissima maiestate vestra habere refugium, quo caput inelinarem. Insuper reducatur memorie vestre maiestatis, quoniam elapsis temporibus predecessores mei quanta seruitia impenderunt illustrissimo principi cesaree maiestati domino domino olim pie memorie Maximiliano cesari, super que predecessores mei habuerunt literas ad multas promissiones pecuniarum ac possessionum, quas ego ostendi cesaree maiestati invictissijno domino Carolo Komanorum imperatori, fratri vestre maiestatis ac etiam maiestati vestre in Augusta ciuitate imperiali. Tandem etiam inseruiui maiestati vestre quantum potui et seruire curabo, quo fidelia servitia mea ostendi sub Thuyno ac sub Belay, nee non super Segniam in montibus, intellexitque maiestas vestra aliqua, aliqua uero non. Super que omnia humillime supplico maiestati vestre pro castello Syhylberg et pro Vskoczys, quo iuvamine et donatione maiestas vestra potest me habere perpetuum servitorem. Et hoc solus estimo, quod maiestas vestra levius .potest mihi hoc condonare ; quam aliquid aliud et mihi esset eommodius. Nam eonarer cum ipsis inservire maiestati vesfre, vbi necessitas exigeret haberetque vestra sacra maiestas in me bonuni scutum in confinibus Oarniole. Si maiestas vestra nolit ilia excipere manibus domini lohannis Pulyar, extunc supplico maiestati vestre pro castro Lupoglaw. Equidem maiestas vestra exemat ex propriis meis servitiis a salariis, quibus maiestas vestra mihi obligatur. Itaque hanc misericordiam ac benignitatem maiestatis vestre in me exhibitam probet me ipsum, ubicunque maiestatis vestre necessitas exegerit, me paratum inveniet maiestas vestra. Et ut sit locus mihi condecens, qui. me cerneret, ac ordo exauditionis subditorum, si tunc non inserviero maies tati vestre: in manibus maiestatis vestre ego et omnia bona mea erunt, cui me humillime commendo et gratiosum responsum expecto. Eiusdem sacre regie maiestatis vestre humillissimus seruitor Wolfgangus de Frangepanibus comes Brignie etc. Original s utisnutim peatom u c. i kr. dravnom arhivu u ^ .

79 Pripis s polja: pro Wolfgango comite de Frangepanibus Keglewyth. (Rjeenje.) Auf dise suplicacion ist der hern \on Crain, als vil der jetzt allhie 1 versamlt diser ratschlag und gut bedunken, dieweil di rm. kgl. Mt., unser allergenedigister herr, graff Wolfen von Prindel thuen und lassen numals woll und grndlich bericht; demnach wissen ir Mt. ir selbs auch derselben irer Mt. landen und leuten noturft zu bedenken; wofer aber ir Mt. nochmals die sachen beratschlachn lassen wellen, mugen ir Mt. soliches an ain ersam landschaft zu jetzt gehalten landtag la