Adrian Kezele - Suncani Labirint

7/23/2019 Adrian Kezele - Suncani Labirint

http://slidepdf.com/reader/full/adrian-kezele-suncani-labirint 1/108

SUNČANI LABIRINTSADRŽAJ

Predgovor

PRVI DIOSunčana joga1. Gospodin Dominik2. Mudrac Kusam3. Središte života4. Kralj Surja5. Životna joga6. Jogijska metla

7. Izokrenuta istina8. Tihi put do ničega

DRUGI DIOSunčani labirint9. Labirint10. Ritual otvaranja11. Svi putevi vode do središta12. Sedam sjenki sunčanog labirinta13. Kako izgubiti sebe

14. Odsjecanje jedne osmine15. Učitelj svjetla

SUNČ ANI LABIRINT

- životna joga za rođene vođe, slavne ljude,menadžere, političare, upravitelje, voditeljete one koji bi takvi željeli postatiili su se silom prilika našli u toj ulozi -

PREDGOVOR

Velike životne zadaće ispisane su sunčevom zrakom.John Jortin

Proljeće 2005. godine kasnilo je barem mjesec dana. Zima je bila duga i hladna pa je ožujak čak i u nizinama bio bijel odsnijega. U najvišem naseljenom hrvatskom mjestu, BegovomRazdolju, na preko tisuću metara nadmorske visine, nanosi

snijega bili su visoki nekoliko metara. Tamo sam, u simpatičnomhotelu "Jastreb", proveo pet-šest dana sa skupinom polaznika



tečaja zanimljivog imena - Tečaja za čarobnjake. Svakoga dana poslije ručka šetali smo pomno očišćenom cestom kroz selo, natkriljenomvisokim bijelim zidovima. Ponekad je izgledalo kao dahodamo labirintom: nije se ništa vidjelo preko nanosa snijega, acesta nas je vodila u dubinu planine, sve do posljednje kuće u selugdje je završavala u jednako tako dubokoj bjelini.

No, nismo se mogli izgubiti u tom snježnom labirintu. Sve što je trebalo napraviti na njegovom kraju bilo je okrenuti se i istim se putem vratiti natrag.U to vrijeme nisam razmišljao o istinitoj simbolici ove usporedbe.To sam osvijestio tek nešto kasnije kada sam shvatio iznačaj jednog razgovora iz kojega je, kao iz sjemena, nastala ova

priča. Naravno, i prije i poslije toga bilo je još događaja o kojimaćete saznati u nastavku knjige, ali taj je razgovor u meni osvijestio"potrebu" ili bolje reći nužnost pisanja još jedne "ritualne priče".Točno, knjiga koju držite u ruci je ritualna priča! Vrata katha,kako bi rekli Indijci - priča koja otvara oči, ali i srce; priča kojomse pali svjetlo u tamnim hodnicima kojima ponekad hodamo slijedećitajanstvene puteve nama nevidljivog labirinta.Toga dana nekolicina nas je šetala pričajući o đjotišu. U ovomtrenutku neću ulaziti u opširna objašnjavanja ovoga neobičnogizraza. Ono što je potrebno znati za potrebe priče saznat ćete navrijeme. Zasada ću samo reći da riječ đjotiš na starom sanskrtuznači svjetlo ili nositelj svjetla. U praksi, đjotiš je vještina kojomsaznajemo ponešto o sebi, o tome kakvi smo i kakav je ritamnašega života. U određenom smislu, đjotiš nam omogućava dazavirimo u budućnost te daju donekle oblikujemo. To je mogućezbog toga jer se đjotiš bavi osnovnim zakonima prirode. Sve što

postoji, tvrdi đjotiš, izraz je devet osnovnih načela čije se djelovanjeunutar života nekog pojedinca može razumjeti i na nekinačin doslovce izmjeriti.Ali zalazeći previše u teoriju, mogao bih u čitatelju riskiratidosadu već na samom početku priče. Zbog toga ću odmah prijećina razgovor koji sam spomenuo. Morate znati da su ljudi koji susudjelovali u njemu u stvarnosti bili upoznati s đjotišem, baremtoliko koliko im je potrebno za praksu "čarobnjaštva" u kojoj suse obučavali. Zbog toga je ovaj razgovor u pisanom obliku malo

prilagođen tako da ga može pratiti i čitatelj koji za tako nešto prvi put čuje. Ispričavam se stvarnim sudionicima ako sam im ovdje pripisao pitanja na koja su već tada znali odgovore, pa ih, shodnotome, nisu ni postavljali. Međutim, u svrhu boljega razu mijevanjaonoga što slijedi, evo tog razgovora.Danje bio oblačan, a sunce bi se pokazalo samo povremenotražeći način da razlije svoje svjetlo po šumovitim obroncimaBjelolasice. Ipak, svi smo nosili tamne naočale ne bi li zaštitili očiod bjeline. Hodali smo sredinom puste ceste, između planinskih



kućica iz čijih su se dimnjaka izvijale tanke trake dima."Od svega što sam do sada pročitao o đjotišu," rekao je Dušannakon nekoliko minuta provedenih u tihom hodanju, "ritualne

priče su mi ga nekako najbolje približile." Nekolicina drugih je kimnula glavom, ali dvoje nazočnihizgledalo je zbunjeno. "Ritualne priče?" upitala je Jadranka."Kakve su to priče? O čemu se u njima radi?"Dušan je zaustio da nešto kaže, ali se predomislio. Odmahnuo

je rukom i rekao: "Pa evo, Adrian je tu, on će ti najbolje objasniti." Nasmijao sam se i počeo odmahivati glavom. "Možda bih to imogao, ali mislim da same priče to čine bolje od mene.""Pa onda da čujemo jednu!" dobacio je netko."Polako, polako", odgovorio sam kroz smijeh. "Prije svega, ritualna

priča se priča u određenim okolnostima i u određenovrijeme. Zato i jest 'ritualna'. 'Ritual' podrazumijeva neke okolnosti,nešto što radiš uz pričanje priče. Ne može se to samo tako,hodajući po cesti.""Iako," dodao sam nakon par sekundi, "ova bjelina oko nasima neku snagu koja bi sasvim lijepo mogla zadovoljiti pravilanekog 'rituala'... "Kao da potvrđuje moje riječi, sunce se za trenutak probilo krozoblake i bjelina se pretvorila u blještavilo."Sunce", rekla je Marija zaklanjajući oči. "Kako je to lijepo!Mogao bi napisati ritualnu priču o Suncu. To još nisi učinio, zarne? Zapravo, mogao bi napisati ritualnu priču o svakoj grahi, to

bi bilo tako divno!""Ah," uzdahnuo sam, "to bi doista bilo divno, samo... neznam..." Odmahnuo sam glavom misleći misli koje su se kretale

prebrzo da bih ih izrekao i objasnio."Č ekajte, čekajte", ubacila se Vanja zastajući i tražeći objašnjenje."Zar neke ritualne priče već postoje? Koje? I što su tograhe?"Svi smo zastali obasjani suncem koje je uspjelo razmaknutikoprenu oblaka na malo dulje od nekoliko sekundi."Grahe su..." zaustio sam izreći neko objašnjenje, ali nisamstigao. Dušan me prekinuo: "Pa, čitala si VeličanstvenogSaturna,zar nisi? Eto, to ti je ritualna priča o Saturnu. Ona se čita subotom,a posebno kad si u određenom životnom razdoblju koje se nazivasade sati ili sedam godina tuge. A ima i još nekih detalja u svezitoga... "

"Ah, da, Veličanstveni Saturn..." potvrdno je kimnula glavomJadranka."A ima i Čarobnica", nadovezala se Nataša. "I to je ritualna

priča. O Veneri."

"Oh, Čarobnica je tako... čarobna", rekla je Marija, a zatim susvi počeli pričati uglas razmjenjujući poneku riječ o te dvije



knjige. Za to vrijeme moje su se misli malo usporile. Već tadasam naslutio da se približava poseban trenutak; jedan od onihneprimjetnih, malih raskrižja, kada se izvana ništa ne događa,kada se ni jedan put ne križa s drugim, a opet vam upravo to"raskrižje" može sasvim promijeniti život. Obično u meni, prije

nego što se tako nešto dogodi, naraste pozornost, probudi se nekavrsta žive energije očekivanja. Znam da se nešto sprema, ali neznam što niti kako. Taj trenutak, kada smo stajali na cesti okruženi

bjelinom snježnih nanosa i obasjani sunčevom svjetlošću svisina, bio je jedan od njih - trenutak kada se odluke donose bezodlučivanja.Prije nego ga nastavim opisivati, tek malo objašnjenje neobičneriječi graha. Graha na sanskrtu znači hvatač, a izraz se odnosina devet prirodnih zakona koji su utjelovljeni ili zrcaljeni unebeskim tijelima našega Sunčevog sustava. Đ jotiš se bavi gra-hama i zbog toga pripada skupini astroloških vještina. Č injenicada djotiš svoje planete naziva grahama, dakle hvatačima, imasvoju duboku simboliku. Pokušat ću poetski objasniti ulogu grahau đjotišu; mislim da će to najbolje prenijeti njihov unutarnjismisao.Hvatači hvataju ljude.A ljudi su načinjeni od hvatača.I to je sva mudrost o grahama i đjotišu. Ostalo su detalji.Primjerice, jedan od važnih detalja su imena hvatača: Surja,Candra, Mangal, Budh, Guru, Sukra, Sani, Rahu i Ketu. Prevedenona razumljiviji jezik to su: Sunce, Mjesec, Mars, Merkur,Jupiter, Venera, Saturn i sjeverni odnosno južni Mjesečev čvor.

Nadalje, sljedeći važan detalj je potreba razumijevanja uloge pojedinog hvatača u našem životu te zbližavanje, odnosno prijateljevanjes njim! E tu, vidite, ritualne priče imaju vrlo važnuulogu. Putem ritualne priče osoba može saznati sve o pojedinomhvataču bez potrebe suhoparnog učenja teorije djotiša. Još i više,ritualna priča otvara srce i um za pouke toga hvatača te nas čestozbližava s onim dijelom nas koji nam je nepoznat, skriven, potisnutili jednostavno nerazvijen. Zato sam prije nekoliko godina

počeo pisati ritualne priče, poučen i nadahnut svojim vlastitimiskustvom s hvatačima ljudskih duša. Napisao sam ih nekoliko, aovo je pravi trenutak da se nadovežemo na 'čarobnjački' razgovorvođen na vijugavoj cestici snijegom zametenog BegovogRazdolja."Zasada možemo pročitati samo dvije ritualne priče", rekla jeMarija. "A što je s ostalima?"

Njezino me pitanje prenulo iz razmišljanja pojačavši osjećajočekivanja. Energija posebnosti trenutka je rasla iako se na izgled

ništa nije događalo. Upitno sam pogledao Mariju. U to vrijemeona je bila u petom ili šestom mjesecu trudnoće smo svi sma-



trali da se našem čarobnjačkom društvu pridružuju još jedan tadanerođeni član. Ne zamjeraj se trudnici, kaže jedna narodna izreka,ali to nije bio razlog što sam u tom trenutku obratio posebnu pozornostna nju, a niti je to bio razlog za moju kasniju odluku.Međutim, istina je da, kad ti se istodobno obraćaju dva bića, moraš

slušati s dvostrukom pozornošću."Misliš na Veličanstvenog Saturna i Čarobnicu?, rekao sam

još uvijek razmišljajući o rastućem osjećaju u sebi. "Ali, ima ihviše, nisu samo dvije..."

Na ovo su se i drugi pomalo probudili. "Ima ih više? Ali, koje?Kako...?" upitao je netko."Da, možda to niste primijetili jer nije istaknuto, ali Anđeo podmaskom može proći kao ritualna priča za Rahua, dok je Dupinovsan neka vrsta ritualne priče za Ketua. I naravno, Saturn i Čarobnicasu tu za Saturna i Veneru.""Ah, doista," rekla je Nataša, "to bi se moglo tako shvatiti.Jedino što nisi napisao da je to tako... "

"Nisam, jer iskreno, nisam o tome tako ni razmišljao", odgovoriosam. "Ali, one su tu i služe svrsi. Možda jednom nadopunimta izdanja nekim napucima u svezi toga pa ih pretvorim u prave ritualne

priče.""Odlično!" uskliknula je Marija. "Znam što moraš učiniti!"I eto ga! To je bilo to. Trenutak odluke je stigao. Sunce je zasjalomalo jače kao da mu se i izmaglica maknula s puta, a energijau meni stigla je do točke vrhunca. Prije nego što je izrekla svoje"znanje", bilo mije sasvim jasno što će reći. I prije nego sam čuošto to "moram učiniti", znao sam da je to istina i da ću napravitisve da to i učinim.

Nemojte misliti da tako reagiram na svaku "poruku" upućenumeni ili svaku želju koju ljudi imaju u svezi mojih djela. Ne, ovo

je bio poseban trenutak potvrđen znakovima izvana i osjećajimaiznutra. Marija, iako uzdignuta svojim plemenitim poslom stvaranjanovoga života, nije ni kriva, a ni zaslužna za posljedice svojihriječi.Kaži, pomislio sam u sebi, da čujem iako znam..."Voljela bih vidjeti devet knjiga", rekla je Marija radosno."Devet knjiga kao neku biblioteku, jedna knjiga za drugom,svaka o drugom hvataču. Eto, to bih baš voljela!"Možda biste pomislili da je zadaća, za koju sam upravo saznaoda je namijenjena meni, izazvala veselje ili osjećaj izazova. Naneki način to je istina, ali je jednako tako istina da se radi o velikom

poslu i, da tako kažem, "dubokom kopanju" po vlastitojnutrini. Budući da sam toga bio svjestan, nije neobično što samodgovorio pomalo ironično, iako kroz smijeh: "Ti bi voljela vidjetitih devet knjiga!? Pa lijepo, lijepo - ti bi voljela, a ja ih moramnapisati!"



Marija me pogledala uz vragolasti osmjeh. Malo je zastala, azatim jednostavno rekla: "Da, tako je."I to je bilo to. Izrečeno, završeno i zapečaćeno.Kao što sam već rekao, ponekad zapamtite neke trenutke, njihovokus i miris. Usjeku vam se u srce kao posebni iako je teško

drugima objasniti zašto su posebni. Tako na primjer i ovaj trenutak,iako proveden u čarobnom društvu u kojem se mogu očekivatiznačajni događaji, možda na izgled ne zaslužuje toliku pažnju.A opet, iako sam mnogo prije krenuo u smjeru ispisivanja ritualnih

priča, i iako sam i prije nekako znao da ću ih vjerojatnosve napisati, ovaj je trenutak bio trenutak zavjeta. To je bilo poputsudbonosnog da kojeg ste dogovorili prije, ali ga izričete u nekomtrenutku koji nakon toga pamtite.I ja sam zapamtio taj trenutak mojega zavjeta. Iskreno se nadamda ću ga moći dovršiti tijekom ovoga života. Moram priznatida bi tih devet knjiga izgledale doista lijepo, jedna pokrajdruge, opisujući devet ritualnih priča o devet bitnih sastojakanaše stvarnosti.Već toga dana dao sam se na posao. Kasnije sam Mariji rekaou povjerenju: "Slijedeća ritualna priča bit će o Surji, o Suncu. Nosim

ju u sebi već neko vrijeme kao što ti nosiš svoje dijete. Adanas sam, potaknut tvojom željom, saznao termin njezinogarođenja.""Izvrsno", rekla je Marija, sretna što čuje tako dobru vijest. "Ikad će to biti? Kad možemo očekivati rođenje te knjige?""Godinu dana, otprilike", odgovorio sam. "To je sasvim prigodnorazdoblje trajanja trudnoće za rođenje priče o Suncu. Zagodinu dana priča će postati čitljiva."I eto, tako je i bilo. Godinu dana trudnoće, slatke i ispunjene,marljiv rad na ispisivanju stranica koje je prije toga na svoj načinispisao sam život, pomni pregledi lektora u simboličkoj uloziliječnika, lagano i bezbolno rođenje u kućnim uvjetima i službena

potvrda novoga života pristigla iz tiskare. Par čvrstih koraka po planetu koji je jednom obišao svoju zvijezdu; obećana godinadana i u vašoj je ruci vrata katha o Surji - Sunčeva ritualna priča!

Ritualne priče

Da bi priča bila "ritualna", ona mora oslikavati prirodni zakono kojemu je riječ. Na taj način ona dodiruje one dijelove nas kojihinače nismo svjesni - dijelove koji upravljaju našim životom nanevidljiv i neosjetan način. Č itanje vrata kathe - ritualne priče -osvjetljava te dijelove poput svjetiljke u mraku. Odjednom iznadsvoje glave vidite niz konopaca koji vode pokrete vašega tijela,ali i vašega duha. Ti su konopci inače nevidljivi, ali sada, osvjetljeni,

postaju stvarni i konkretni, lako, to vas viđenje ne oslobađa



njihovog utjecaja: tako dugo dok ste na ovom planetu, dok dišete imislite, tako dugo će s vama biti i ti "lutkarski" konopci. Na nekinačin, svatko od nas je lutka čiji pokreti su određeni upravo njihovim

postojanjem.Što onda mijenja vrata katha? Svjesnost o postojanju glavnih

prirodnih zakona čini nas prilagodljivijim. Znanje o njihovomdjelovanju ne samo da nas umiruje dajući nam osjećaj razumijevanjaveć nas, paradoksalno, približava oslobođenju od njihovogutjecaja! Da li je to moguće? Ako našim tijelom i našim duhomupravlja unutarnja struktura unaprijed određena ne samo trenutkomi mjestom našega rođenja već, štoviše, davno prije nego štosmo uopće bili začeti, da li onda uopće postoji sloboda? Postoji liizbor ili je sve što mi pomislimo ili učinimo samo rezultat predodređenihzakona koji su izvan dosega osobnosti, uma i naše prividneslobodne volje?Jednostrani odgovor na ovo pitanje bio bi lažan odgovor, sasvimu neskladu s izvanvremenskom, višedimenzionalnom i paradoksalnomnaravi stvarnosti. Crno i bijelo, dan i noć, hladno i toplo- istodobno, a ne odvojeno veznikom ili. Predodređeno i slobodno,a ne predodređeno ili slobodno.Odavno sam odustao od objašnjavanja te naravi na intelektu ilogici razumljiv način. Zenovski pljesak jedne ruke ili koliko korakakrava ima do kraja svemira ili jedan dugi, slatki i olakšavajućimuuuuuu mnogo su mi bliži kao izraz istine koja ne postoji -

barem ne u obliku u kojem je svi traže.Ali, vrata katha, ritualna priča - to je nešto sasvim drugo. Ona

premošćuje ne samo jaz između uma i srca već i procjep izmeđuništavila i sveobuhvatnosti. Priča je ovdje, razumljiva, jasna, zanimljivai životna. A opet, jedan njezin dio potpuno je nevidljivoku i nečujan uhu. Taj nedokučivi dio je ono što ritualnu pričurazlikuje od obične priče. To je onaj začin koji čini razliku,neizreciv, tajanstven sastojak koji će vas odvesti u susret spoznaji.Tu spoznaju nećete moći izraziti riječima, teško ćete je prenositidrugima, pa čak ponekad ni sami sebi nećete moći objasnitišto vam se dogodilo. Ipak, zasigurno ćete poželjeti prenijeti svojeiskustvo drugima. To je neizbježno. Č ovjek obasjan svjetlom želi

pomoći drugima koji su, na izgled, u mraku. A kad to poželite,snažno, iskreno i duboko, najbolji način na koji ćete to učiniti jeda im ispričate priču. Prenijet ćete im svoju vrata kathu - svoj putdo iskustva. To je sve što možete učiniti. Sve drugo je redundan-cija, višak koji ponekad dobro dođe, a ponekad i smeta.I eto, zato sam se priklonio "tuđoj" želji o pisanju ove knjige i

još nekih koje će doći. Prihvatio sam ono što je odavna bilo prihvaćenotako da ne bi svatko morao ponovo pisati ili izmišljati ritualnu

priču o Suncu, o izvoru života, snage i autoriteta. Oni koji je pročitaju imaju vrlo laku zadaću ako žele prenijeti svoje iskustvo:



mogu je pokloniti ili preporučiti onome za koga misle damu je potrebna i... Sunce će dalje sjati!

Sunce i labirint

Priča koju ćete pročitati je jednostavna, čitljiva i bit će zanimljivasvakome. Možete ju pročitati kao priču koja će vam otkritii objasniti mnoge životne mudrosti. U tom smislu ona će vam

pomoći da se lakše snađete u životu i da budete uspješniji bezžrtvovanja unutarnjeg mira. Sunčani labirint je knjiga koju bih

bez razmišljanja preporučio svakom tražitelju duhovnih i životnihistina. Iako pisana u obliku priče, ona će vam otvoriti jedannovi svijet te vas opskrbiti praktičnim znanjem o životu. Na izgled, ona je usmjerena jednoj točno određenoj skupiniljudi. Pročitajte još jednom njezin podnaslov. Dakle ovo je knjigakoja vam objašnjava "životnu jogu za rođene vođe, slavne ljude,menadžere, političare, upravitelje, voditelje te one koji bi takviželjeli postati ili su se silom prilika našli u toj ulozi". Zgodno, zarne?Međutim, što ako niste ništa od toga, već ste sasvim običnažena ili čovjek koji radi svoj posao, uzdržava obitelj i pokušavadobro i iskreno provesti svoj život? Sunčani labirint je takođerknjiga za vas. Naime, htjeli vi to ili ne, svaki se čovjek ponekadnađe u ulozi voditelja. Prije ili kasnije moramo preuzeti odgovornostza nešto, ako ništa drugo za svoje vlastite postupke. Suncekao simbol života sije kroz život svakoga čovjeka. Zbog toga pitanjeuopće nije da li vam je "životna joga" o kojoj je ovdje riječ

potrebna, već samo koliko ćete i kako te "životne joge" primijenitiu svakidašnjem životu.A na stranicama koje slijede otkrit ćete mnogo toga o jogi, aline na način kao što ste to možda do sada čuli, već sasvim drugačije.Također ćete saznati mnogo toga o labirintima. Međutim,

bez brige. Kao što ćete uskoro saznati, nema baš nikakve opasnostida se u "sunčanom labirintu" izgubite.

Na neki način istina je da ova knjiga najviše može pomoći ljudimakoji preuzimaju velike odgovornosti u životu. Ona govori o

pitanju autoriteta i donošenja odluka. Također, govori o osobnojsnazi, moći i utjecaju koji neki ljudi imaju na druge ljude. Sunce

je oduvijek bilo simbol vladara. Ritualna priča o Suncu ima zadaću podučiti nas o ispravnoj vladavini, o povoljnim i nepovoljnimvidovima visokog položaja, o potrazi za osobnom čvrstinom,ali i izvorom životne snage u nama samima. Djelić Sunca nalazise u svakom čovjeku, a Surja kao graha, kao hvatač ljudskihduša, u sebi sadrži i dobre i loše značajke. Kao i svaka grahaSurja je učitelj. On će nam prenijeti svoju poruku, a na nama jesamo toliko da izaberemo način na koji ćemo je primiti.



Ritualna priča poput ove pomoći će nam da bolje razumijemosvoje vlastite težnje k moći, ali i odnos koji imamo s drugim ljudima,

posebice onima s autoritetom i položajem. Pomoći će namda izrazimo svoju vlastitu snagu onda kad je potrebno, a da neugrožavamo druge svojim postupcima. Svatko od nas mora u sebi

razviti dovoljno samopouzdanja i ljubavi prema sebi i svojim vlastitimsposobnostima. Taj razvoj nadzire hvatač imenom Surja.

No, nerijetko je i on sklon prekoračivanju svojih ovlasti. Ego igrei pitanje ega općenito, također su pod nadzorom Surje. Svatko tkose ikada zabavio područjem duhovnog i osobnog rasta, naišao jena pitanje položaja ega u našemu životu. Priča o Surji će razjasnitii to pitanje.A kad ono bude razjašnjeno i kad bude osvijetljen pravi položajdarovatelja života u tihom središtu stvarnosti, sva pitanja do-

bit će svoj odgovor, a labirint života bit će prijeđen i razriješen.Eto, takva je moć ritualne priče o Suncu.A labirint? Pa, labirint je odavno simbol Sunca, još iz vremenaneolita. Bio je pogrješno shvaćen i zanemaren iako je stalno prisutanu našem životu kao oblik, ukras, odnosno pojam. Vidjetćete kako se smisao labirinta izvrsno uklapa u životnu joguizražavajući svojom geometrijskom simbolikom ritual dolaskado središta - do izvora života.0 svemu tome mnogo ćete više pročitati u knjizi, korak po korak.Međutim, jedna od preporuka o prakticiranju ove ritualne

priče je uz praktičnu uporabu labirinta: čitati je u njegovom središtu!1 kad smo već kod toga, kod prethodnih ritualnih priča uvijeksam davao neke naputke o tome kada ih čitati. Pa eto i kratkihnaputaka o ovoj.

Sunčevu ritualnu priču najbolje je čitati:- ljeti, posebice početi prvoga dana ljeta ili- nasuprot tome, početi na prvi dan zime u trenutku zimskogasolsticija- nedjeljom- u razdobljima Sunca (prema đjotišu)- uz hodanje labirintom ili u njegovom središtu.

I na posljetku, par napomena o nastanku priče te o strukturiknjige. Ritualne priče se mogu izmišljati. Ali, da biste ju dobro"izmislili" morate imati mnogo iskustva s onim o čemu ritualna

priča govori. Također, u "izmišljanju" pomažu i prethodne priče sistom temom. Također, ritualna priča nije potpuna ako u njojnema osobnog sudjelovanja. A u ovoj koju držite u ruci ima togamnogo! Ispričat ću vam je sam, onako kako se dogodila meni. No,neka vas ne začudi kad se već u drugom poglavlju nađemo dalekou prošlosti, u razdoblju od prije gotovo četiri tisuće godina i to u



Indiji. Naime, tada je naša civilizacija tek počinjala i pojavili suse prvi kraljevi, prvi vladari koji su utjelovili Sunčevu snagu imoć. Dio priče koju ćete pročitati danas je tradicionalan u Indiji,ali ovdje ću vam ispričati i ponešto više od toga, na sasvim suvremennačin. Nije mi prvi put da to činim, a niti posljednji. Kako će

čitatelji shvatiti taj način pričanja, to prepuštam njima. U prethodnimslučajevima shvaćanje je išlo od priznavanja maštovitosti douvjerenosti u istinitost doživljaja iz prethodnih života. Izjasniti se0 tome značilo bi razbiti čaroliju. Budući da je svaka ovakvaknjiga u velikoj mjeri čarobna, potrebno ju je takvom i održati!Dakle, ova knjiga će vas voditi dvama putevima: jednimstarim i jednim suvremenim. Neće biti iznenađenje ako se pokažeda su ti putevi ponekad začuđujuće slični.1 prije nego što vas prepustim priči, jedno upozorenje: likovi uovoj knjizi su izmišljeni iako su istodobno i stvarni.

Neću se sad pozvati na narav stvarnosti koja je paradoksalna irazumski kontradiktorna, već ću tu činjenicu objasniti na jednostavani razumljiv način. Naime, ljudi s mnogo sunca o kojima

je ovdje riječ, obično su vrlo uspješni, istaknuti, slavni i utjecajniljudi. Kao takvi željni su svoje privatnosti, a uloga koju igrajučesto im ne dopušta da svoje unutrašnje doživljaje i potrebe izlažu

javnosti. Zbog toga želim jasno reći: sličnost jednog od glavnihlikova iz knjige, osobe koja mi se obraća za pomoć, s bilo kojomosobom iz javnog života sasvim je slučajna. Istiniti je je reći dajetaj lik sastavljen od više raznih stvarnih osoba, a na nekim mjestimasu činjenice namjerno iskrivljene da bi se još više smanjilamogućnost nagađanja o njegovom identitetu. Ponekad su nekerečenice koje je izgovorila jedna stvarna osoba namjerno stavljeneu usta drugim osobama te su izvršeni i drugi zahvati u cilju

povećanja čitljivosti i razumljivosti poruke. Osobna imena su,naravno, izmišljena.Sve to napravljeno je poradi zaštite privatnosti dragih osoba skojima imam čast prijateljevati i raditi s njima.Jedina osoba koja je istodobno jednom nogom u knjizi, adrugom najavi, dakle istodobno i na jednoj i na drugoj strani, jeautor ovih redaka. To je sjedne strane povlastica, a s druge prokletstvo.Jer jedino je autorova glava izložena svim mogućimmišljenjima i reakcijama. Ali, to je odluka koju je autor donio nasunčev način - bez previše oklijevanja.Možda je zanimljivo reći da sam u vrijeme "trudnoće" s ovomknjigom, dakle u vrijeme njezinog nastanka, i sam morao riješitineka važna pitanja u svezi uloge Sunca u mojem životu. Kako pomiriti

jedan prirodni zakon s drugim, potrebu za vodstvom sa suradnjomi podrškom? Jesu li oni suprotni? Kao i uvijek, znanje

dolazi iznutra i u pravo vrijeme se pojavljuju prava iskustva iuvidi. Sunčani labirint je njihov izraz.



Dakle, za rođene vođe u svakome od vas - sunčani labirint!Želim vam sretno putovanje do središta i još sretnije natrag. Nekavas nebeski darovatelj života i topline uvijek čuva, a njegovezrake miluju i podržavaju u rastu. Ipak, čuvajte ga se jer previšenjegovog sjaja moglo bi vas oslijepiti, a ako doista pretjerate i

sasvim spaliti.Dakle, samo oprezno, korak po korak, držite se zacrtanog putai vratit ćete se natrag onakvi kakvi ste oduvijek bili: cjeloviti, potpunii ispunjeni svjetlošću!

Adrian P. KezeleJadrija, 24.07.2005.

PRVI DIOSunčana jogaSunce je duša svega.Rishi Parashara

1

Gospodin Dominik

Kada Sunce najjasnije sjaji na nebusve druge zvijezde su zasjenjene.Alfred Veliki

Gospodin Dominik pojavio se u mom životu jednoga tmurnog proljetnog jutra dok sam sređivao zaostalu poštu, onu papirnukao i onu elektroničku. Pojavio se kao udaljena crta tamnihoblaka na obzoru najavivši se samo iznenadnim bljeskom elektriciteta.

Neobično, ali u početku sam upravo takav dojam imao o

njemu: tajanstven i maglovit čovjek, pun skrivene snage obojeneteškim tonovima odgovornosti, zaklonjen od svjetla i udaljen odočiju svih osim onih kojima se milostivo odlučio objaviti. Na

posljetku je ipak ispalo da mu njegovo sunčano ime sasvimodgovara, no to smo tek trebali otkriti, i on i ja, prolazeći svaki nasvoj način kroz labirint uvida i unutarnjih promjena.Jutro je prebrzo teklo kao što to uvijek čini dok je na mojemstolu poveća gomila papira ispisana bilješkama o nužnim i hitnim

poslovima. A ti mi poslovi kao po pravilu oduzmu znatno viševremena nego bih im ja dragovoljno poklonio. Više se volim pok-

lanjati pisanju knjiga ili njihovom čitanju. Još više ljudima i životukoji te knjige stvara ostavljajući ih iza sebe poput otiska stopala



u pijesku. Ili bljeska munje na nebu... kao sada.Zvonjava telefona poklopila se s grmljavinom koja je slijedilanakon toga, a ja sam odgovorio gotovo nesvjesno još uvijek kroztreptaj hvatajući umirući trag svjetla na sivom nebu."Nadam se da ne smetam", rekao je poznati ženski glas s druge

strane."Naravno da ne", odgovorio sam. "Ovo je jutro tako potištenoda će malo svjetla dobro doći!"Bila je to moja dugogodišnja prijateljica i suputnica. Ispočetka

je učila od mene, ali, kako to obično biva, s vremenom su se ulogeispremiješale pa sada često ona meni posluži kao izvor mudrosti inadahnuća. "Što mogu učiniti za tebe danas?" upitao sam poletno."Znam da ne voliš takve stvari, ali ima jedna osoba koja bi željelarazgovarati s tobom. Privatno, u potpunom povjerenju."Poznaje me pa je zato bila u pravu. Doista ne volim takvestvari. Da se razumijemo, nije da ne volim razgovarati s ljudima u

povjerenju - to činim svakoga dana, to mi je posao i odabrana životnazadaća. Ono što ne volim, a što je svakomu meni bliskomznano, to su posrednici. Najviše mi se dopada izravan razgovor.Ali, život me podučio da je to ponekad nemoguće i to upravotamo gdje bi bilo najpotrebnije. Zato sam sada samo slegnuo ramenimai zatražio od nje da mi kaže o čemu se radi."Vrlo moćan i bogat Č ovjek", rekla je. "Znaš kakvi su oni.Svijet se vrti oko njih ili su oni tako navikli misliti. Takvi uglavnomneće doći k tebi na predavanja ili tečajeve. Vjerojatnije je daće te pozvati k sebi u privatnu audijenciju. I to je to. Imaš poziv odgospodina Dominika. Potrebne su mu tvoje usluge."Eto, sada znate zašto sam usporedio pojavu gospodina Dominikas munjom na sivom nebu. Navikao je dobiti ono što želi ito na svoj način, jednim pozivom. Shvatio sam ubrzo i kako je taj

poziv došao do mene: preko nekoliko osobnih veza, dakle ljudikoji su se potrudili da se gospodinu Dominiku ostvari želja. Sve jeto, naravno, bilo nepotrebno. Ima jednostavnijih načina za to, aliočigledno odabrani način ima svoju težinu koja je na posljetku

prevagnula nad mojim neodobravanjem."Toplo ti preporučam da to učiniš", rekla je moja prijateljica."Zanemari okruženje i način. On je čovjek kojemu je potrebna

pomoć. Oko njega se vrti silna energija, a tko zna, možda senakon ovoga dio te energije konačno usmjeri u nekom drugom,

pozitivnom i stvaralačkom smjeru."Pristao sam, naravno, iako sam još jednom gotovo odustao kadsam saznao da je termin sastanka već određen i da se ljubaznoumoljavam pojaviti točno tada. Slučajno, ako slučajnosti postoje,u vrijeme predviđenog sastanka sam imao samo neke privatne obveze

koje sam srećom mogao odložiti. Sada, nakon što je cijela priča završena, znam da je moja odluka bila ispravna. Vjerujem



da sam gospodinu Dominiku promijenio život nabolje, ali je i onmeni jednako tako pružio mogućnost da proživim ono što beznjega ne bih. No, u tom trenutku umom su mi prolazile sumnje.Ponajprije, saznao sam nešto malo o tom čovjeku. Bio je bogat.

Jako bogat. Ali još više je bio moćan. Pričalo se daje povezan s

mnogim političarima i da mu je to omogućilo stvaranje poslovnogcarstva. Nije se radilo samo o našim vlastodršcima, već i omnogobrojnim vezama u inozemstvu. Naravno, uz takve pričeuvijek ide i prljavi veš jer se smatra daje u današnje vrijeme gotovonemoguće zaraditi veliku količinu novca na pošten način.Ali, gospodin Dominik je očigledno znao kako se novac zarađuje.Da li je bilo pošteno ili nije, odnosno u kojoj je mjeri bilo pošteno,to nitko nije znao, a ni mene se nije previše ticalo. Više sam razmišljao0 činjenici da činim nešto za čovjeka kojega ne poznajem,a što ne bih učinio za svakog i to ne zato što ne bih želio ili što mi

je odlazak na privatni sastanak s osobom koja tvrdi da su joj potrebne moje "usluge" ispod časti. Radi se o vrlo praktičnomrazlogu: bilo bi nemoguće sa svima tako raditi. Količina utrošenogvremena bila bi mnogostruko veća od mojega životnogvijeka, dakle od ukupnog vremena koje imam na raspolaganju uovom životu. To znači da sam pristao na nešto neuobičajeno i

posebno. A zbog čega? Zbog toga što se radi o utjecajnoj i bogatojosobi.Sasvim je jasno daje današnji svijet tako ustrojen. Okreće ganovac i moć. Naravno da ćete, htjeli ne htjeli, drugačije pristupitinekome na vrhu ljestvice, a drugačije onome tko je pokraj vas.Ali, pitanje je koliko je to ispravno, koliko je fer. Bogatstvo nečini čovjeka boljim. Još manje to čini moć. A eto, upravo su tedvije stvari osigurale poseban status gospodinu Dominiku. Jedandio mene se bunio protiv toga. A opet, jedan drugi dio mene jeznao da tako mora biti, barem sada, u ovome trenutku. Na posljetku,1 sam ta j poziv izražavao je želju za promjenom. Jer, pretpostavljaosam, ljudi poput mene nisu baš česti gosti u životu jednognedodirljivog i bogatog moćnika.Zapravo, nisam ni znao što hoće od mene i kakve bi mu to "usluge"

ja mogao ponuditi. Pretpostavljao sam da je nekako čuo zamene, ali nisam znao kako. Iako se pojavljujem tu i tamo u kojimnovinama ili na televiziji, nisam izrazito javna osoba pa sam odbaciotu mogućnost. Međutim, vjerojatnije je da se radilo o nekoj

privatnoj preporuci, o nekom tko me upoznao i spomenuo urazgovoru posadivši na taj način sjeme koje se upravo sada očitovalou mojem dolasku u kraljevstvo gospodina Dominika.A kakvo je to kraljevstvo bilo! Sastanak je zakazan u njegovoj

privatnoj kući, u Zagrebu. Naravno, nalazila se u elitnom kvartu,na brežuljcima koji su se tek počeli uzdizati prema Sljemenu,okružena zelenilom. Ja bih je nazvao dvorcem, a ne kućom.



Ulazeći popločanim ulazom u prednje dvorište, vidio sam samodio zdanja. Tek ću kasnije obići cijelo "imanje" zajedno sa dva

bazena, dvije manje kuće za poslugu, zimskim vrtom više nalik parku i dva vidikovca s kojih se pružao nezamisliv pogled nagrad. Gospodin Dominik je doista bio kralj, a malo je nedostajalo

da mu se tako i obraćaju. Na ulazu me dočekalo osoblje osiguranja, ljubazno, ali čvrsto. Nisu me pretražili niti pregledali iako sam krajičkom oka spazioopremu sličnu onoj u zračnim lukama. Očigledno je da ovdje dolazei "gosti" u koje nemaju toliko povjerenja kao u mene. Nisamimao pojma kakvi bi to gosti mogli biti, a niti čime sam povjerenjezaslužio. Uveli su me u kuću kroz visoka i izrazito debelahrastova vrata, a zatim širokim mramornim hodnikom do sobe ukojoj je "predsjedavao" vlasnik ovog razmetljivog luksuza.

No, moram priznati da kuća gospodina Dominika nije domneukusa kao što to znaju biti kuće novopečenih bogataša. U trenutku

prvoga dolaska nisam obraćao pozornost na detalje, ali dojmilome se tiho dostojanstvo prostora u kojem sam se našao. Nazidu je bilo nekoliko slika koje nisam prepoznao, ali su djelovalenenapadno i ugodno. Drvo i mramor prevladavali su posvuda iiako tu kombinaciju ne volim previše jer obično djeluje zastarjelo,ovdje je doista prevladavao utisak elegancije i stila.Izraz "razmetljivi luksuz" više se odnosio na puku veličinusvega toga, a još više na očiglednu nazočnost mnogih ljudi koji suodržavali zgradu koju netko zove kućom. Osim ljudi iz osiguranja,ovdje je moralo raditi barem troje ili četvero vrtlara, nekolikosobarica i sobara, a vjerojatno i stalni kuhar ili čak dvojica.Tako mi se učinilo, a kasnije sam saznao daje to istina: samo jekuća zapošljavala dvanaest stalnih radnika i nekolicinu povremenih!Gospodin Dominik očigledno nije bio običan čovjek, a prvisusret s njim i onim što posjeduje prizvao mi je u sjećanje riječimoje prijateljice: "Oko njega se vrti silna enegija." Kako je to bilotočno! Sve što sam vidio, a još više ono što nisam i što je zasigurnomoralo stajati iza vidljivog, bio je odraz energije. I to strahovitosnažne, sirove, prodorne energije. Bez nje ne bi bilo mogućestvoriti ništa od toga. Kakav god stav imali prema bogatim imoćnim ljudima, energiju im moramo priznati. Ponekad je toteško učiniti jer nam se čini da je "energija" tanahni pojam,možda čak samo pozitivan, duhovni pojam, kojega je teško spojitis materijalnim bogatstvom. Međutim, iza svakog materijalnog

postignuća stoji energija, ona osobna i ona kozmička. Moćni ljudisu poput zvijezda koje isijavaju energiju, stalno u napetosti, stalnona rubu eksplozije, hraneći svijet oko sebe samim sobom, istodobnoga dovodeći u opasnost od pretjeranih erupcija čiste, nepatvorenesile. Njihovu je snagu dobro uživati izdaleka. Pretjerano

približavanje uvijek u sebi sadrži rizik na koji treba računati.



Ulazeći u prijamnu i radnu sobu gospodina Dominika, nisamrazmišljao o opasnosti, pa čak ni o tome što će ta energija značitiza mene. Bio sam otvoren svemu. Došao sam na njegov poziv, zanimalome što jedan ovakav čovjek želi od mene. Ali, nisam slutioda se u toj kući, u tom sjedištu jednog suvremenog moćnika,krije ključ za još jedno prisjećanje koje će i meni otkriti nepoznataznanja. Došao sam odgovarajući na poziv, čak pomalo nevoljko,ali nisam znao da će me upravo taj poziv otposlati na još

jedno putovanje u daleku prošlost, u vrijeme o kojem sam već progovorio, ali koje je na izgled imalo malo toga zajedničkoga sgospodinom Dominikom i njegovim kraljevstvom.Međutim, čim sam ga ugledao, postalo mi je jasno da sedogađa nešto mnogo više od posjete bogatunu. Sjedio je iza masivnogastola i držao starinski telefon u ruci. Kimnuo mije glavomi pokazao rukom da sjednem na crvenim baršunom presvučenstolac. Zatim je nastavio razgovor. Nisam obraćao pozornostna ono što priča. Iz onoga što sam načuo, radilo se o poslu i to0 nečemu što se odvija vrlo daleko, negdje u Aziji. Više odsadržaja privuklo me njegovo ponosito držanje. Govorio je tiho,ali autoritativno. Tko god daje bio s druge strane, vjerojatno jemogao samo klimati glavom na njegove naputke. Zapravo, kadmalo razmislim, to i nije bio razgovor: bilo je to slušanje izvješća1 izdavanje naredbi.Bio sam prisiljen tako sjediti gotovo deset minuta. Međutim,nisam se dosađivao niti sam zamjerio takav postupak. Štoviše,

bilo mi je vrlo zanimljivo "osjećati" energiju koja je bila nakupljenau ovoj sobi. Njezino je žarište svakako bilo u gospodinu Dominiku,ali je ona bila posvuda. Malo-pomalo osjetio sam kakome ispunjava i kako u meni pokreće neku vrstu odgovora. Prepoznaosam ga! To jest, nisam prepoznao ništa ni u okolini, a ni učovjeku koji je sjedio za stolom ispred mene, već sam prepoznaoosjećaj koji se počeo javljati unutar mene. Već sam ga imao nekoliko

puta i to onda kad sam doživljavao neobična "prisjećanja" okojima sam pisao u svojim knjigama. Č udno, ali imao sam osjećajda će se jedno takvo prisjećanje dogoditi upravo sada. Možda

bi se i dogodilo, ali odjednom sam začuo glas gospodina Dominikakoji je očigledno upravo završio svoj telefonski razgovor."Molim vas, opišite mi ukratko čime se vi bavite."Pomalo sam se trgnuo iz promatranja unutarnjih procesa zagledavšise u prodorne smeđe oči koje su me proučavale kao dažele saznati sve o meni i to istoga trenutka. Izdržao sam taj poglediako mi je još jednom postalo jasno zašto ovaj čovjek uživa ovakavstatus. U njemu je bilo dostojanstva i snage koja vas je moglazadiviti. Bio je srednje građe i bez uobičajenih znakova pretjeranoguživanja u hrani i piću. Kosa mu je bila smeđa, ali je vukla nariđu, kratko ošišana i vrlo gusta. Tek tu i tamo vidjela se pokoja



sijeda vlas. Lice mu je bilo glatko izbrijano, nos tanak, gotovooštar, baš kao i crta usana koja je naglašavala odlučnost. Mogao

je imati pedesetak godina, ali se vrlo dobro držao. Ispod skupogodijela naslućivali su se gipki mišići. Ako je i bio vrlo zaposlen,očigledno je odvajao neko vrijeme za vježbanje. Sve u svemu,

energija koju sam osjećao nije bila jedini znak njegove osobnesnage. Gospodin Dominik je doista izgledao vrlo impresivno.Tim više mi je bilo teško ophrvati se snažnom porivu da bezrazmišljanja izvršim njegov zahtjev i krenem mu pričati što radimi čime se bavim. To bi bilo najlakše, a on je očigledno navikao naispunjavanje svojih naloga. No, ipak to nisam učinio. Zbog rada sljudima, s vremenom se u meni razvila osjetljivost na situaciju, a

posebice na uloge koje su ljudi naučili igrati. Također sam naučiodaje, ako želim dobru i iskrenu komunikaciju, uvijek bolje izićiiz tih uloga. U suprotnom, znao sam, odnos s ovim čovjekom

neće krenuti u dobrom smjeru. Pozvao me jer su mu potrebnemoje usluge, barem mije tako bilo rečeno. U tom slučaju, pomisliosam uzvraćajući mu pogled, bolje je da počnem odmah."Oh," rekao sam opušteno, "bavim se mnogim stvarima. Možda

bi bilo bolje da vi meni kažete što ste o meni čuli i zašto ste me pozvali?"Podorne oči nisu ni trepnule. Promatrao me oštro nekolikosekundi - svakako dulje nego bi to bilo ugodno. Ali, tada jeuzdahnuo i spustio poled. Rukom je prešao preko brade, a zatim

protrljao obraz. Bio je to prvi znak nelagode koji sam na njemuvidio."U pravu ste", rekao je ustajući i sjedajući na stolicu do moje."Ja sam vas pozvao, a zapravo ni ne znam zašto. Ne znam što

biste mi mogli ponuditi, ali znam da mije neka pomoć potrebna.Zbog toga vas molim samo za razgovor. Možda shvatim što odvas želim."

Nasmijao sam se. Morao sam priznati da mi se odgovor svidio,i to sam mu i rekao. Na to se i on nasmijao i u tom trenutku, takomi se učinilo, kao daje između nas uklonjena jedna velika zapreka.

Nisam na njega više gledao kao na moćnika s mnogo novaca,a ni on na mene kao na uljeza u svom svijetu. Bili smo samo dvačovjeka koji pokušavaju pronaći zajedničku nit koja ih povezuje."Nekako ste već čuli za mene budući da sam ovdje..." ponoviosam svoje pitanje tražeći polaznu točku s koje ću krenuti."Sanja je... moja je... žena čitala vaše knjige", rekao je, a meninije promaklo oklijevanje u odgovoru kao ni sjena koja je prešlanjegovim očima na spomen supruge."Ah, tako", odvratio sam. "A vi niste?"

Nisam morao to ni pitati. Naravno da nije. Već sam navikao damnoge žene čitaju dok muževi s manje ili više negodovanja "pristaju"na njihovo zanimanje za takvu literaturu. I sada sam se eto



našao u situaciji da objasnim kakva je to literatura i to jednommoćnom suprugu koji me pozvao u privatnu audijenciju. Ponovome na trenutak obuzela sumnja, ali me pogled na njegov iskrenistav zanimanja potaknuo daju zanemarim. Sljedećih desetak minutasam mu objašnjavao što radim i o čemu pišem. Od njega sam

dobivao tu i tamo poticajne riječi i kimanje glavom, ali je uglavnomšutio i slušao.

Najviše se iznenadio kad sam mu rekao da sam napisao tridesetknjiga. "Trideset!?" zapanjio se. "To je tri puta po deset?""Da, tri puta po deset!" nasmijao sam se tom izrazu. Kao dajelakše shvatiti količinu knjiga ako ih se podijeli na tri trećine."Znam daje to mnogo i da mnogima to izgleda neobično, ali očiglednoimam o čemu pisati.""Razumijem", rekao je. "Sanja mije pričala o vašim knjigama,čitala ih je često, ali nisam bio svjestan da se radi o tolikom broju.Vidim da imate iznimnu stvaralačku energiju bez obzira o čemu

pišete."I doista, u njegovom stavu se nakon toga nešto promijenilo.Kao da me počeo gledati drugim očima. Možda je negdje u sebiosjetio neku vrstu jednakosti - on je stvarao novac i to u ogromnimkoličinama. A ja sam stvarao nešto sasvim drugo, ali u podjednakoogromnim količinama! Na neki smo način bili na istojvalnoj dužini.Kasnije, nakon što je prošlo nekoliko mjeseci i nakon što smose mnogo bolje upoznali, priznao sam mu da sam na taj prvi sastanakdošao samo zato jer je slovio kao nevjerojatno bogat čovjek.On mi je uzvratio istom mjerom rekavši mi daje on mene

pristao slušati samo zato što sam napisao nevjerojatnu količinuknjiga! Možda smo obojica, svaki na svoj način, u početku biližrtve zablude, ali kao što sam rekao, energija se nekako moraizraziti. Iako ona ne čini ljude boljim ili lošijim, njezini izrazi su tikoji privlače i pokreću svijet.Taj prvi razgovor trajao je oko jedan sat. Pokušao sam mukratko i razumljivo opisati sva područja mojega rada. Spominjaosam mu riječi poput meditacije i astrologije, ali sam ih začinio snjemu razumljivijim pojmovima zdravoga načina života, prehranei nenatjecateljskog športa. Na to je najbolje reagirao, ali seopet malo smrknuo na spomen sinkroniciteta i slučajnosti koje tonisu. Dopale su mu se naše humanitarne aktivnosti, dupini i"anđeli" u obliku "djece s posebnim potrebama", a naročito kadsam mu objasnio da ih ja zovem "djecom s posebnim sposobnostima".Č ak su mu i zamisli o novom načinu života zasnovanomna staroj neolitskoj kulturi bile zanimljive iako nisam sigurankoliko ih je u tom trenutku razumio. Nije pokazivo znakovenestrpljivosti iako je crvena kontrolna lampica na njegovom stolunekoliko puta zasvijetlila. Oči su mu pobjegle u tom smjeru.



Vjerojatno se radilo o telefonu čiji je zvuk bio isključen, ali onnije ustao niti prekidao razgovor. Bio je usredotočen na mene, ali

ja sve do samoga kraja nisam znao zašto to zapravo čini. Da li jedoista trebao nešto za sebe ili je cijela ova stvar bila ispitivanje"omiljenog" pisca njegove supruge? Ako je u pitanju ovo drugo,

zašto je to činio?Odgovor sam dobio tek na kraju nakon što sam mu, sa svojestrane, rekao sve što sam smatrao potrebnim za ovakav sastanak.On je, međutim, bio tih i zamišljen.

Neko smo vrijeme šutjeli, a zatim sam ga upitao: "U čemu je problem? Jeste li me doista pozvali k sebi samo da saznate nešto omom radu ili vas nešto muči? Mislim da je vrijeme da mi tokažete."Gledao sam ga dok je podizao pogled prema meni. Vidio samda oklijeva, ali sam vidio i iskru odlučnosti da svoju nakanu istjerado kraja. Nije mu bilo ugodno, ali vidio sam da želi to izbacitiiz sebe. Na posljetku je izrekao par rečenica koje su sve objasnile.Međutim, prije nego što to podijelim s vama, moram reći i toda sam u tom trenutku osjetio povratak onog osjećaja s kojim samušao u njegovu sobu. Taj osjećaj, nazvao sam ga "prisjećanje",

povezan je s iskustvom o kojem je teško govoriti. Najjednostavnije,ali vrlo manjkavo, može se reći da se u tom trenutku prisjećamnekih davno zaboravljenih događaja. Kao da u moju svijestnaviru utisci koji su bili pohranjeni na nekom skrivenom mjestudo kojega nisam mogao doći. Obično to prisjećanje pokrene nekivanjski događaj. Ponekad je to logičan događaj povezan sa sadržajem

prisjećanja poput ovog koji opisujem. Ali ponekad i nije, pa se prisjećanje javi potaknuto nekim mirisom, slikom ili zvukom.Energija o kojoj sam govorio, a koja je očigledno bila na nekinačin prisutna u ozračju gospodina Dominika, pokrenula je sličnuenergiju u meni. A njegov odgovor na pitanje zašto me zapravo

pozvao bio je poput raketnog motora koji je sjećanje izbacio na površinu."U krizi sam. Velikoj životnoj krizi," rekao je gospodin Dominik."Nisam nikada mislio da će mi biti ovako. Obavljao samsvoje poslove i gradio uspjeh misleći da radim dobro za sve okosebe. Ali sada... sada je sve drugačije. Prije nekog vremena Sanja

je... moja žena je otišla. Napustila me."Gledao sam kako se lagani grč probija do površine njegovalica. Oči su mu se zamaglile. Bio je na rubu plača.A ja... ja sam ga promatrao i slušao kako mi isprekidanimrečenicama objašnjava kako mu je žena odlučna da se ne vrati,kako je on ispočetka mislio daje tako najbolje, ali da sada strašno

pati i kako ne zna što učiniti da se to promijeni. Slušao sam ga, alisam i sam bio izgubljen u unutarnjim previranjima. Nisam čak nisiguran da sam čuo sve što mije tada rekao. Vjerojatno i nisam jer



sam bio previše zapanjen navalom sjećanja.Ovo sam već proživio, odjekivalo je u mojem umu. Sve samovo već jednom doživio! Ne baš tako, ali slično, vrlo slično. Biosam nazočan kad je jedan takav problem riješen, možda čak i većiod ovog što ga ima čovjek ispred mene. Znam što se dogodilo,

znam zašto mu je žena otišla, a znam i kako ćemo je vratiti. Znamto jer je to već bilo, jer je tu, duboko u meni, u nama. Posvudaje,

poput arhetipa, događaja koji postaje pravilo; poput sjemena kojeklija ili kiše koja pada. Ili još bolje, poput Sunca koje sjaji neumoljivodajući život, ali i paleći sve što mu je predugo izloženo."Gospodine Dominiče, ..." počeo sam nakon što je njegova

priča završila i nakon što se smirilo moje unutarnje iskustvo.Počeo sam, a zatim nastavio pričajući mu priču koja je stigla izdubine moje svijesti. Nisam završio s pričom toga dana. Niti tijekomnašega sljedećeg susreta. Završio sam tek nakon osam ili devet

mjeseci prolazeći kroz niz susreta s njim, podučavajući ga, alii učeći od njega. Najviše sam učio promatrajući unutrašnju preobrazbučovjeka koji do tog trenutka nije znao ništa o mnogimstvarima koje ću mu ispričati. Prvi put se susreo s njima, ali ih je

prihvatio čistoga srca.Preda mnom je bila teška zadaća da mu objasnim živu jogu,mudrost koja pripada vodama poput njega. Ali, zadaća mi jeolakšana jer sam bio voden sjećanjem na već učinjeno - naiskustvo staro gotovo četiri tisuće godina.A sada ću vas, čitateljice i čitatelje, povesti u pustolovinu

preko granica vremena, tamo kuda me vodi moje "prisjećanje".Jer, za razliku od običnog sjećanja na događaje iz svojega života,ova moja prisjećanja potječu iz nekih drugih vremena. Nije čak nivažno da li su doista moja ili su na neki drugi način stigla do sadašnjegtrenutka. Ono što je važno je sadržaj o kojemu govore.A to je ono što sam tijekom tih nekoliko mjeseci prenio gospodinuDominiku i što ću sada prenijeti vama. Putovanje će nasnaizmjence voditi u prošlost, u vrijeme kad je naša civilizacija tek

počinjala i to na području stare Indije. Upoznat ćete mladića Mai-treyu i njegovog djeda Kusarua, baš kao i kralja Surju koji je u todavno vrijeme imao sličan problem kao i danas gospodin Dominik.Sve će se to ispreplitati sa sadašnjim vremenom, pa će vammožda ponekad izgledati poput priče.U redu je, neka vam tako izgleda. Međutim, ta priča u sebi nosiduboku pouku, da ne govorim o znanju koje će vam se otkriti.Zbog toga ju pozorno pročitajte, zastanite na nekim njezinimdijelovima i promislite o tome što oni znače. Imajte na umu dajesve to gospodin Dominik "probavljao" nekoliko mjeseci, snažnomotiviran željom da vrati natrag svoju suprugu. Možda je i vašmotiv toliko snažan? Možda i vi želite vratiti natrag u svoj životneke izgubljene stvari ili ljude? Ono što je bilo dobrodošlo za



gospodina Dominika, dobrodošlo je i za vas bez obzira jeste li muslični ili niste. Slijedite me neko vrijeme kroz ovu knjigu; vjerujemda ćete pronaći odgovore na mnoga pitanja.A ako želim biti točan u svojem opisu prvog susreta s gospodinomDominikom, moram reći da mu tada nisam uopće ni pokušao

opisati svoje iskustvo, a niti ispričati čega sam se prisjetio čak ni uobliku priče. Bilo je prerano za to, a i sam sam bio pomalo uzdrmantim iskustvom. Toga smo se dana rastali mnogo bliži jedandrugom uz dogovor da ću doći sljedeći tjedan. Ugovorili smo

početak rada iako se još nije znalo točno kakvog. Gospodin Dominik je imao povjerenja u mene, a ja sam osjećao da sam pronašaozahvalnog slušatelja i učenika.

No, vas ću, dragi čitatelji, odmah spustiti u središte događaja!Sljedeće poglavlje vodi vas u staru Indiju, na obale izgubljenerijeke Sarasvati. Godina je negdje 1800. pr. n. e., svijet je jošuvijek mlad iako su promjene već počele. Znanje koje je tisućljećima

bilo živo među ljudima, sada je na zalasku. Još ga samorijetki čuvaju razmišljajući o načinu na koji će ga prenijeti prekovelikog razdoblja zaborava koje neumitno dolazi.

2

Mudrac Kusaru

Sunce otvara prolaz do puta bogova.Mahabharata

Maitreya je za trenutak zastao ispred ulaza u pećinu. Okrenuose prema zapadu i dugoj vijugavoj rijeci u dolini ispod njega.Sarasvati je tekla mirno, na izgled nesvjesna svoje sudbine. Gledajući

ju ovako s vrha brežuljka, široku i postojanu, Maitreyi je bilo gotovo nemoguće prihvatiti istinu o njezinom skorom nestanku.Ali, ta je istina bila tu, objavljena riječima njegovogučitelja Parashare u koje nije sumnjao. Velika rijeka, Majka svih

rijeka, uskoro će nestati. Usahnut će poput potoka tijekom sušnogaljeta. Negdje na sjeveru, podno velikih planina, bog Šiva ćeudariti svojim trozupcem u stjenovito korijenje svijeta. Provalijakoja će se otvoriti bit će dovoljna da proguta cijelu Sarasvati kojaće mirno i pokorno predati svoje vode užarenom središtu živog

planeta. Nakon toga od njihove će hraniteljice ostati samo neizmjernoduga blatna brazda, sve od planina pa do svete Dwarake,grada na obali oceana. Maitreya nije znao točno kada će se to dogoditi,ali znao je daje to neizbježno. Tako muje rekao Parashara,njegov učitelj svetoga znanja o vremenu. I koliko god je u to bilo

teško povjerovati gledajući tu silnu masu vode okruženu zelenilomi plodnim ravnicama, Maitreya je vidno zadrhtao. Nestanak



njegovoga svijeta i svega što je volio bio je neizbježan poputzalaska Sunca.Maitreya je uzdahnuo i okrenuo se natrag k ulazu u pećinu.Promatrajući tamni otvor ispred sebe, obuzela ga je drugačijavrsta nelagode. Imao je petnaest godina i pomisao na ulazak uovako mračnu špilju nije mu bila ugodna, pa čak i ako se radilo o"kući" u kojoj je stanovao njegov djed Kusaru. Taj čudnovati staracuvijek je u Maitreyi stvarao osjećaj neizvjesnosti. Iako je sdjedom provodio dosta vremena kad je bio mladi, posljednjih godina

je njegovo podučavanje preuzeo na sebe Parashara. Kusaruse pojavljivao samo povremeno i to ne u ulozi učitelja, već u nekojneodređenoj ulozi promatrača. Kad god bi dolazio, Maitreya

je imao osjećaj da ga procjenjuje i testira. Ali, budući da Kusarunije ništa od njega zahtijevao, a Parasharino je podučavanje đjotiša,znanja o vremenu, nebeskim tijelima i ljudskim sudbinama

bilo tako zanimljivo, Maitreya je ubrzo prestao obraćati pozornostna to. Ipak, Kusaru mu je bio drag i nadasve zanimljiv. Kakoi ne bi, kad je njegov položaj u svijesti svih drugih ljudi bio gotovonatprirodan! Kusaru je slovio kao vješt liječnik, vaidja, i kaotakvog su ga ljudi iznimno cijenili. Znao bi izliječiti i najteže tjelesne,ali i duševne tegobe. Bio je majstor u odabiru pravih biljaka,ali pričalo se da onaj presudni učinak ima pjevanje koje je

prakticirao prilikom liječenja. Ipak, ljudi su ga se istodobno i pribojavali jer se pričalo daje star preko tisuću godina! Također, iznjegove je pećine često dolazilo neko neobično svjetlo, a navodna"gostovanja" božanskih i nebeskih bića na vrhu Kusaruovog

brežuljka bila su česta tema večernjih priča.Uza sve to, Kusaru je bio umiješan u neobičnu priču o podrijetluMaitreyinog oca Bhaskara. Kao zavjetovani brahmaćari,dakle čovjek u celibatu, Kusaru je jednom iznenadio pa i sablazniosve predstavivši im svojega trogodišnjeg sina. Nitko nijeznao odakle je dječak došao. Ali, Kusaru je ostao pri tvrdnji damu je on otac i s vremenom je ta činjenica prestala biti vijest i

pretvorila se u prihvaćeno stanje stvari. Osim toga, Kusaru je bioglavni činitelj u usmjeravanju Maitreyinog obrazovanja. Upravo

je on bio taj koji gaje odveo Parashari još dok je bio sasvim malodijete, a zatim gaje u najranijoj dobi upoznavao s pričama o grabama,hvatačima ljudskih duša. Iako se kasnije malo povukao

prepustivši podučavanje svom prijatelju, jednako mudrom i ponekad jednako tajanstvenom mudracu Parashari, Kusaruova nazočnostu Maitreyinom životu teško se mogla zanemariti.Danas ujutro, prije početka poduke, Parashara ga je obavijestioda ga kasno poslijepodne Kusaru očekuje u svojoj pećini. Iakoiznenađen, Maitreya se nije bunio. Naime, posjeta djedu podrazumijevala

je pravo malo putovanje: Kusaru je živio na desnoj obaliSarasvati, dok je Parasharino učilište bilo na lijevoj. Na neki se



način veselio odlasku. Bila je to dobrodošla promjena u njegovojsvakidašnjoj rutini učenja složenih zakonitosti đjotiša te njegove

primjene u životu ljudi i sudbini svijeta. No, sada kad je stajao ispredulaza, Maitreya je lagano zadrhtao. Što Kusaru želi odnjega? Znao je da njegov djed nikad ne čini obične stvari. Ovo

nije bio posjet starom čovjeku koji se uželio svojeg unuka. Štoviše,Maitreya je znao da ovako nešto može značiti veliku promjenuu njegovom životu. S obzirom na njegovih petnaest promjenega nisu plašile, već im je veselo i s očekivanjem gledao u oči.Međutim, sada, trenutak prije nego što je zakoračio u mrak

pećine, osjetio je nejasni strah. Tko zna što ga čeka unutra? Naravno, čekala su ga mnoga čudesa o kojima uopće nije razmišljao! Nelagoda koju je osjetio brzo je nestala kao i strah, aliono što je doživio ostat će zauvijek zapamćeno i pospremljenoduboko u ladicama njegovog uma. Štoviše, njegovo će sjećanje

preživjeti čak i njegovu smrt petnaestak godina poslije, prijeći provaliju vremena i otkriti se nepoznatim ljudima daleke budućnosti.Zakoračivši toga dana u boravište svojeg djeda, Maitreya jezakoračio u jednu od pustolovina kojima je bio obilježen njegovživot, a kroz njega i životi mnogih drugih ljudi.

-k -k -k

J*

"Ah, stigao je!" uzviknuo je Kusaru okrenuvši se prema Maitreyikoji se upravo spotaknuo na poveći kamen što je stajao odmahna ulazu u pećinu. Mračni ulaz skrivao je osvijetljenu unutrašnjost!Da nije poznavao svojega djeda, a još više priče koje suse vrtjele oko neobičnosti njegove pećine, Maitreya bi se možda iiznenadio. Ovako je samo bolno jauknuo posegnuvši za natučenimstopalom."Pazi kako hodaš, dječače," dobacio mu je Kusaru. "Mrak isvjetlo jednako su opasni u prevelikim količinama.""Au, au, au...", žalio se Maitreya dok se šepajući približavaovatri na sredini pećine. Kusaru je sjedio pokraj nje i prstimamiješao neko neobično kamenje ispred sebe. Povremeno bi odabrao

jedan i bacio ga u vatru, a zatim nastavio prebirati i vrtjetikamenčiće. Gola leda su mu se sjajila kao da su bila namazana uljem,što je vjerojatno bilo točno. Težak, ali ipak nekako osvježavajućimiris sezamova ulja, uz još neke intenzivne biljnemirise, lebdio je u zraku. Tamno platno oko bokova, kojim su mudjelomično bile prekrivene i noge, bila je jedina odjeća koju jeKusaru imao. Izgledao je poput pravog askete, mršav i žilav,snažan poput hrastovog korijena. "Sjedni pokraj mene", rekao jeMaitreyi.Osim vatre u pećini nije bilo drugog izvora svjetla, ali činilo sekao daje prostor svjetliji nego što bi trebao biti samo zbog vatre.



No, ipak su neki dijelovi pećine bili u potpunoj tami, i to oni blizuvatre, sasvim suprotno od onog što bi Maitreya očekivao.Posebno ga je privlačio jedan kutak tame nasuprot njega, odmah

pokraj vatre. Zurio je u to mjesto trljajući još uvijek palac na nozi. Nije vidio ništa, a to je bilo gotovo nemoguće jer je dio pećine

nekoliko metara iza toga mjesta bio lelujavo osvijetljen plamenomvatre.Kusaru je preduhitrio bilo kakvo dječakovo pitanje. "Gledašono što ne možeš vidjeti, zato je tamno, a moralo bi biti svjetlo.""Ne razumijem", rekao je zbunjeno Maitreya. "Što to ne moguvidjeti?"Kusaru ga je odmjerio jednim okom. "Kad bih ti rekao, onda bividio. Strpi se malo. To što ne možeš vidjeti, najprije želi vidjetitebe."Maitreya je nabrao čelo, ali nije ništa rekao. Kusaru inače nije

bio sklon ovakvim zagonetkama. Bio je tajanstven i ponekad govorionerazumljive stvari, baš kao i Parashara. Ali, ovo što jerekao bilo je toliko neobično daje Maitreya odustao od pokušajarazumijevanja. Međutim, tu nije bio kraj iznenađenjima. Štoviše,ona su tek počela!"Maitreya, dječače moj," rekao je Kusaru neobično prisno zanjega, "sjećaš li se priča koje sam ti pričao dok si bio mali?""Naravno", odgovorio je Maitreya. "Kako ih se ne bih sjećao?Pa i dalje učim o njima na drugi način, ali ipak je to o njima, zarne?"Kusaru je zadovoljno kimnuo glavom. "Da, istina je što kažeš:sve što učiš o tim je pričama. A u pričama je sve što učiš, pa jekrug zatvoren." Zatim je malo zastao bacivši još jedan kamenčiću vatru. "Što bi rekao kad bi se jedna od tih priča odjednom pojavilau tvom životu? Onako stvarna, živa, od krvi i mesa."Maitreya je prestao trljati nogu i usmjerio pogled na pognutu

priliku svojega djeda koji je baš tada odlučio onjušiti kamenje skojim se igrao. Gledajući ga kako sa smiješnim izrazom lica prelazinosom vrlo blizu kamenja, razmišljao je o pitanju koje mu je postavljeno. Vjerojatno se radilo o nekom testu ili triku. Većodavna je Kusaru prestao zabavljati svojeg unuka mitovima ilegendama prepustivši ga mnogo ozbiljnijim proračunima, promatranjimai tumačenjima nebeskih ritmova. Ali, ništa što bi Kusarurekao nije se smjelo zanemariti. Stari mudrac je bio uvijek

pun iznenađenja."Pa," odgovorio je Maitreya nakon kraćeg razmišljanja, "mislimda je mnogo toga iz đjotiša već u mojem životu, stvarno ikonkretno. Vidim život i rast oko sebe i prepoznajem Surju; osjećamsuosjećanje i znam da je to Ć andra; ponekad me neki

nezgodno postavljeni kamen podsjeti da Mangal vreba posvuda;igram se pričajući i nestašni Budh je pokraj mene; učim i Guru mi



se smiješi; u ljepoti svijeta razaznajem Šukru, a u smrti i umiranjuveličanstvenog Šanija. Ni otpadnici Rahu i Ketu mi nisu strani -svijet je pun životinja, a kažu i anđela, iako ih do sada nisamviđao. Sve u svemu, što bih rekao? Ništa. Sve je to već u mojemživotu."

Kusaru je zastao nagnut nad jednim kamenom. Zatvorio je očii nekako čudno iskrivio usne. Za trenutak je Maitreya pomislio damuje pozlilo, a onda je začuo zvukove koji su jasno ukazivali ukojem je stanju bio Kusaru: njegov se djed jedva suzdržavao odgromoglasnog smijeha!Maitreya je zbunjeno promatrao ne znajući što da učini, a kad

je iz Kusarua provalio stvarni smijeh, nije imao drugog izboranego da mu se pridruži. "Što.. .što je?" pokušavao je nešto saznatidok se Kusaru držao za trbuh i previjao od smijanja. "Što samrekao?"Međutim, Kusaruov smijeh je bio nezaustavljiv. "Dečko mislida su grahe u njegovom životu... ha, ah, ha... on misli...",

pokušao je nešto reći Kusaru, ali nije uspio. Štoviše, smijeh mu je postajao sve glasniji i glasniji, a Maitreya se zbunjeno smijao snjim. Iako nije razumio čemu se Kusaru smije, nikad do sada nijevidio svojeg ozbiljnog djeda u ovakvom stanju, pa mu je to bilozabavno. Pećina je odjekivala od njihovih glasova, a veselje ismijeh izmamili su suze na Maitreyine oči. Kroz izmaglicu vidio

je da suze teku i niz lice njegova djeda, ali se smijeh nije zaustavljao.I tada se dogodilo nešto neobično. Kroz svu tu buku i zbunjenostMaitreya je odjednom shvatio da ne čuje samo Kusaruovsmijeh. Bilo je tu još jedan glas, dubok i zvučan, koji se smijao snjima. Isprva je pomislio da se radi o jeki, ali taj je glas ubrzo

postao toliko jasan da nije bilo nikakve sumnje. Nisu bili sami u pećini!I dok se Kusaru polako oporavljao od navale smijeha, Maitreya

je s potpunim čuđenjem gledao u tamnu mrlju pokraj vatrekoja mu je i ranije privukla pozornost. Upravo s toga mjesta dolazio

je tajanstveni smijeh - netko je bio skriven tom nemogućomtamom. I taj netko se sada prestao smijati i progovorio jasnim i razumljivimglasom. Č uvši ga, Maitreya je zadrhtao. Imao je osjećajda mu se od vibracija toga glasa potreslo cijelo tijelo. Ali,nije bila u pitanju samo snaga, već i jedna posebna nota, određenanadvibracija, potpuno neopisiva i neodređena, ali ipak prisutna.Iako i dalje nije mogao prodrijeti kroz veo tame, Maitreya je znaoda se iza njega skriva netko moćan. Zapravo, toliko moćan danadilazi sve njegove predstave o tome što bi moć mogla značiti. Iu tom trenutku je, bez ikakvih objašnjenja, shvatio zašto se Kusarusmijao. Njegov odgovor o nazočnosti "priča" u životu, iako

potpuno ispravan na toj razini, bio je površan i blijed. Ovaj glas,ovaj nevjerojatni zvuk koji je čuo, bio je dokaz nazočnosti prave i



žive priče, od krvi i mesa, kako je to rekao Kusaru. U nekoj drugoj prigodi njegov bi odgovor bio pohvaljen kao znak dobrog razumijevanjađjotiša. U ovoj, bio je ismijan od same stvarnostikoja nadilazi bilo kakve granice koje bi mogao postaviti njegovum. U tom trenutku Maitreya to nije mogao znati, ali priča čiji jesmijeh čuo postat će dijelom njegova života. Sada, pri prvom susretus njom, Maitreya je mogao samo zijevati od čuda uzdrman,ali i ushićen onim što mu se događa. No, kad je osim smijehazačuo još i riječi, njegovo ushićenje je postalo još veće!

Istina je, Kusaru, rekao je glas iz tame, ovaj je mladac u redu. Još mora narasti, ali shvatio je vrlo brzo. Već mu je sve jasno.Kusaru je sjajnih očiju i s osmjehom na licu promatrao unuka.Vidjelo se na njemu daje zadovoljan. Maitreya je odmahivao glavom

još uvijek u stanju laganog šoka. Kako je sve ovo neobično!Postavljen mu je test koji je na riječima promašio u potpunosti, alieto, sada su njegovi ispitivači zadovoljni jer je u djeliću sekudneshvatio i prihvatio ono neshvatljivo. No, Kusaru i tajanstveni glasiz mraka nisu mu davali da predahne."Znaš li tko je to?" upitao je Kusaru i oštro se zagledao udječakove oči.Maitreya je otvorio usta dok mu je um grozničavo razmišljao omogućem odgovoru. Doista, koja bi graha, koji prirodni zakonodlučio utjeloviti se na ovome mjestu i tako ući u njegov život? Izašto bi se to uopće događalo? Zašto bi... A tada je shvatio! Shvatio

je zbog smijeha, a ne zbog neke važne spoznaje ili mudrosti.Smijeh je bio odgovor i odjednom mu je sve postalo jasno. Nasmiješiose, a Kusarov oštar pogled odjednom se ublažio.Pa on zna, usklikuo je glas iz tame. On doista zna! Ovo zaslužuje

još malo smijeha!I doista, Kusaru je ponovo prasnuo u neobuzdano smijanje, aduboke note iz tame su mu se pridružile. Cijela se pećina tresla, aMaitreyi se činilo da se ne radi samo o pećini - cijeli se svijet tresaouzdižući se i spuštajući u ritmu gromoglasnog ha, ha ha. IMaitreya se smijao zamišljajući kako iza zavjese mraka vidiveliki trbuh koji se pokreće gore-dolje, četiri ruke koje ga pridržavajui surlu koja lamata naokolo zviždućući kroz zrak. Ali,nije to stvarno vidio. Ne još. Proći će još neko vrijeme prije negomitsko stvorenje s kojim se smijao i kojega je intuitivno pre-

poznao poprimi materijalan oblik dostupan njegovim drugimosjetilima.A zatim je sve prestalo, kao po dogovoru. Kusaru se uozbiljio,a glas iz tame utihnuo. "Sada ćemo krenuti", rekao je Kusaru."Ali, ne običnim putem. Moram te odvesti na jedno mjesto gdjećemo zajedno riješiti jedan problem. Ono što ćeš naučiti, dobro ćeti poslužiti jednom kasnije kad za to dođe vrijeme i kad se prisjetišsvega."



Maitreya je tiho promatrao djeda. Nakon ovoga bio je spremanna sve iako nije ni slutio o čemu to Kusaru govori. Međutim, njegov

je djed nastavio: "Otići ćemo na mjesto i u vrijeme koje jerazličito od ovoga. Nećemo putovati rijekom, a niti pješke. Putovatćemo u duhu, ali kad stignemo, činit će ti se kao da smo tamo

stigli na uobičajeni način. Tvoja zadaća je promatrati. Ne miješajse u moje postupke. Gledaj i uči. Jesi li spreman?"Maitreya je širom otvorenih očiju kimnuo glavom. Što jemogao reći i da li je uopće postojala mogućnost odbijanja ovakve

pustolovine? Č ak i daje imao vremena razmisliti, vjerojatno bi jednako tako kimnuo glavom i pristao na sve što mu je njegovdjed Kusaru imao ponuditi."U redu onda", rekao je Kusaru i posegnuo rukom prema Maitreyinomčelu. No, prije nego što ga je dodirnuo, iznenada jerekao: "Ah, da ne zaboravim, on će biti s tobom kao glas. Bit ćezabavno!"I dok su mu Kusarovi prsti dodirivali čelo, Maitreya je krajičkomoka vidio kako se tama s druge strane vatre rasplinula, alelujavo se svjetlo razlilo po stijenama. Istodobno, osjetio je kakose nešto vrlo ugodno, gotovo toplo, smjestilo u prostor pokraj njegovogadesnog uha.

Ne boj se, prošaptao je Ganeš. Idemo u priču!

&* * *

Trenutak kasnije, Maitreya i Kusaru stajali su na bučnommjestu okruženi tisućama ljudi. Ilije barem izgledalo da ih je toliko.

Naime, dvorana u kojoj su se "stvorili", barem je tako mislioMaitreya jer zasigurno nisu hodali do ovoga mjesta, bila je dostatnaza primanje ogromnog broja ljudi. Njezini visoki lukovistajali su na ogromnim potpornim stupovima noseći dostojanstvenosvoj teret. Između njih nalazili su se prostori veličineomanjih trgova, a ljudska je košnica brujala od aktivnosti. Stotineljudi hodalo je s jednoga kraja dvorane na drugi izgledajući zaposleno,noseći u rukama razne predmete, od svitaka platna doneobičnih posuda iz kojih se pušilo. Dvorana je imala stotineulaza, a kroz svaki od njih je u svakom trenutku prolazilo baremnekoliko ljudi. Maitreya je u čudu promatrao svu tu užurbanost, azapanjila ga je sama masa ljudi koja se okupila najednom mjestu.Dvorana je blještala. Zlatna svjetlost spuštala se kroz mnogobrojne

prozore, a jednako tako zlatno sjali su mnogobrojni ukrasi posvuda po stupovima i zidovima. Maitreya je pokušao promotriti barem nešto od toga ne bi li razaznao koja je tema svega toga,ali je brzo odustao. Č inilo mu se da ništa ne vidi kad usmjeri pogled

prema nečem konkretnom, a opet cjelokupni dojam je bio poput stalne i nezaustavljive rijeke svjetla koja se slijevala niz zidove



dvorane.Ipak, jedna točka u dvorani bila je očito središnja: velika podignuta

pozornica, a na njoj zlatni tron iz kojega je, kad bi to samo bilo moguće, blještalo još i više nego sa stropa i zidova. Maitreya je morao sklopiti oči ne bi li ih zaštitio od silnog svjetla. Zbog

toga je jedva primijetio kako na prijestolju sjedi neki čovjek ponosita držanja. Kralj, očigledno. Č ak i da se nije nalazio uovakvom okruženju, nego da gaje susreo negdje na ulici, Maitreya

bi znao da se ne radi o običnom čovjeku. Svaki mišić njegovalica izražavao je uznositu odlučnost. Gledajući njegoveoštre crte lica i uznemirujuće svijetlosmeđe oči, Maitreya je osjetiosilnu snagu u tom čovjeku. Također, a to gaje začudilo, osjetio

je kako se pred njim nalazi čovjek kojem bi mogao potpunovjerovati i slijediti ga kud god on krenuo. U tom dojmu očiglednonije bio usamljen jer su se svi ljudi koji su se nalazili oko kralja

ponašali vrlo ponizno čekajući kraljev pogled ili neku njegovuriječ, a zatim bez razmišljanja kretali u izvršenje kraljeve volje.Maitreya se zapanjio vidjevši koliko mnogo ljudi dolazi predkralja, nešto mu govori ili sluša, a zatim nakon samo nekolikosekundi kreće dalje. Radilo se o neprekinutoj koloni ljudi od kojihse ni jedan nije zadržavao ispred kralja dulje od tridesetak sekundi.

Nevjerojatno, pomislio je Maitreya, koliko je snage i voljeu ovom čovjeku kad na svojim ramenima drži sve ove ljude, njihov

život i sudbinu!Kralj Surja, prošaptao je glas pokraj njegovog uha. Ili barem

jedno od njegovih utjelovljenja.Maitreya nije ništa rekao, ali je ipak kimnuo glavom oprezno

provjerivši nije li netko od ljudi koji su stajali u blizini čuoGanešov šapat. Nitko se nije obazirao na njega, pa je Maitreyazaključio da glas neobičnoga bića doista čuje samo on. Ili možda

još i njegov djed Kusaru koji je stajao ispred njega. Pomislivši nato, tek je sada primijetio da Kusaru nije više gol, već da jezaogrnut čistim bijelim platnom, ali ne kao da nosi dhoti, već drugačije,u obliku tunike. Također je primijetio da obojica stoje saskupinom ljudi na posebnom mjestu odakle se kretalo u audijenciju

pred kralja. Malo-pomalo, pomicali su se prema naprijed pa je konačno došlo vrijeme da stanu pred kralja."Mudrac Kusaru i njegov unuk i pomoćnik Maitreya", začuose glas kraljevog tajnika. Kusaru je odlučno krenuo prema prijestolju,a Maitreya ga je slijedio s dva koraka zaostatka. Zastavši ispredkralja, Maitreyin se utisak poniznosti pojačao. Surjine očikoje su blještale iz daljine, sada su bile uperene na njih. Maitreyanije mogao izdržati njihov prodoran ispitivački žar pa je spustioglavu, a time i pogled.

Međutim, Kusaru to nije učinio. Stajao je ispred kralja, potpunosiguran u sebe, ne pokolebavši se ni za trenutak. Surja je



naišao na jednoga kojeg ne može spaliti, prošaptao je Ganešovglas. Baš me zanima kako će se s tim nositi!Potaknut time, Maitreya je podigao pogled samo da bi doistasvjedočio silnom energetskom ispitivanju dva čovjeka. Gledalisu se u oči, a samo slijepac ne bi primijetio iskre koje su letjelenaokolo. Ovo je bio susret kamena i metala.Pomalo je shvaćao ulogu "glasa" koji je pripadao Ganešu: on

je ovdje da ga usmjeri na pravilno tumačenje onoga što vidi. Dajesam, neke bi stvari propustio i zanemario. Očigledno je da Ganešima namjeru podsjećati ga na ono što je bitno, buditi njegovu pozornostu trenucima kad popusti."Koliko si mudar, mudrače, ako ovako stojiš ispred kralja i uzvraćašmu pogled?" rekao je Surja tiho, ali dovoljno snažno dasvatko osim Kusarua zadrhti."Mudar sam koliko mi mudrost dopušta, kralju", odgovorio jeKusaru mirno. "Nisam došao po savjet niti naputak; došao sam natvoj poziv. Zato ti uzvraćam pogled - takvo je stanje stvari."Kralj je odšutio trenutak, još uvijek strogo promatrajući Kusarua."U redu onda", rekao je napokon, "pokaži mi što možeš. Akote i jesam zvao, pokaži mi da nisam pogriješio. Kakve su tvojemoći?"Kusaru je duboko uzdahnuo. "Moć je, kralju, samo tvoja. Jasam podanik i sluga. Ako i nešto znam, ne pokazujem to za zabavuznatiželjnima, pa čak ni onima poput tebe. Zar ne bi bilo

bolje da mi jednostavno kažeš što želiš da učinim i zašto si me zapravozvao?"Ako je to ikako moguće, Surjina oštrina postala je još oštrija.Maitreya se gotovo sakrio iza Kusarua. Izgledalo je da će iz kraljaizletjeti munje i spržiti ih obojicu. Međutim, Kusaru se nije micao,a Maitreya je vidio da su i dvorjani primijetili kako se događanešto neobično. Stari se mudrac nije ponašao u skladu s običajimadvora. Također, još nikada nisu vidjeli da Surja poklanja nekometoliko pozornosti.

Hm, da, toliko da znaš, Kusaru je doista dobio poziv od kralja,rekao je Ganeš pokraj njegovog uha, ovaj put glasno. Maitreya setrgnuo siguran da će ga netko čuti. Međutim, to se nije dogodilo, aGaneš je nastavio: Glas o njegovoj mudrosti se proširio, to jest, jasam se potrudio da se proširi, a kao što ćeš vidjeti ovaj kralj jeimao razloga za taj poziv. Ne znam samo kako će mu to priopćiti...I doista, po prvi put Maitreya je zamijetio znakove kolebanjana Surjinom licu. Međutim, oni su se brzo povukli dok je Surjakrenuo u još jedan energetski napad: "Kažu da si astrolog, jedanod najboljih?"Kusaru je odšutio.

"Pokaži mi što znaš", nastavio je Surja. "Evo, reci mi što samdanas jeo za ručak?"



Maitreya se ukočio. Kakvo je to pitanje za astrologa? Parashara bi rekao da je sramota ako bi bilo koji astrolog pokušaouopće odgovoriti na takvo pitanje! Samo pitanje je sramotno...Polako, dječače, upozorio ga je Ganeš očigledno svjestan njegovihmisli. Ovo je uobičajeni test za astrologe u ovom vremenu.Kralj je tako testirao kandidate, a tko je bio najbliži vrsti jela pojedenih za prethodni obrok, imao je najveće mogućnosti dadobije položaj kraljevskog astrologa. Ludo, ali eto, tako je bilo.

Hajde da vidimo kako će se dobri stari Kusaru obračunati s ovom podvalom!Međutim, Kusaru se nije namjeravo uopće obračunavati s tim.

Na užas dvorjana, nasmijao se kralju u lice i rekao: "Pogriješio sikralju. Ne bavim se kulinarskim vještinama. A i ja sam pogriješiodošavši na ovo mjestu. Sada ću otići, a probleme tvojega kraljevstva

prepuštam tebi." I s laganim naklonom, kojim je ipakizrazio prihvatljivu količinu poštovanja, Kusaru se okrenuo po-lako krenuvši prema stepenicama koje su vodile s uzdignutog

područja prijestolja dolje prema dvorani.Maitreya se odjednom našao sam pred Surjom zbunjeno pogledavajućičas za Kusaruom, čas u smjeru kralja koji je jednakotako iznenađeno promatrao Kusaruov odlazak. Kralj je nakrivioglavu udesno ubrzano razmišljajući što učiniti. Na raspolaganju

je imao nekoliko mogućnosti. Mogao je pustiti starca da ode, amogao ga je silom zadržati, pa čak i kazniti. No, bilo je nečeg utom mudracu što je Surju zagolicalo, neka energija i snaga sasvimnalik njegovoj, a ipak drugačija. Zatim je ugledao njegovogunuka i u njemu prepoznao tu istu snagu, ali u sjemenu, još neotkrivenu.I kad su im se oči srele, možda je upravo neizrečenamolba u Maitreyinom pogledu bila onaj jezičak na vagi zbog kojega

je Surja zazvao Kusarua prije nego je nestao među ljudima udvorani."Stani, mudrače!" viknuo je Surja i ustao s prijestolja. Nastao

je tajac u dvorani jer tako nešto nije do sada viđeno. Kralj Surjanikad se ne ustaje zbog nikog; on ne prilazi nikom i ne zazivanikog. A eto, sada je to učinio zbog ovog stranca!Izgleda da je i Surja postao svjestan neobičnosti svojega čina itišine u dvorani, pa je na trenutak zastao. Ali, to nije trajalo dugo.

Na posljetku, taj je čovjek bio naviknut da drugi čine ono što onzamisli i kaže, a ne da se prilagođava drugima. Pa ako sad želizaustaviti ovog stranca, tako će i biti bez obzira na to što misleljudi.I tako je kralj Surja odlučnim korakom prošao pokraj Maitreye,

prišao Kusaruu i rekao: "U redu, osjećam mudrost u tebi.Vjerujem da imaš znanje koje će mi pomoći, pa ću ti reći razlog

zbog kojeg sam te pozvao. Potreban si mi..." tu je Surja ipakmalo zastao nenaviknut da izražava svoju nemoć, "... potreban si



mi jer je nestala moja žena, kraljica Samđna. Nema je, nitko nezna gdje je, kada je i kako otišla. Potrebna mije tvoja pomoć. Zatosam te zvao."Dok je Surja izricao svoju muku, Kusaru gaje ispitivački promatrao

prateći svaku nijansu u njegovom glasu, pokretima lica i

držanju tijela. Nakon što je Surja završio, Kusaru je polako kimnuoglavom i nasmiješio se. "U redu", rekao je. "I kraljevima je

potrebna pomoć mudrih. Maitreya i ja", pritom je pokazao nasvog zbunjenog unuka, "učinit ćemo sve što je u našoj moći."Surja je kimnuo glavom prihvaćajući Kusaruove riječi.Savršeno, rekao je Ganeš u Maitreyino uho dok se dvoranakralja Surje polako oporavljala od doživljenog čuda i vraćala usvoje uobičajeno stanje užurbane aktivnosti.

3Središte života

Sunčeva svjetlost prolazi kroz mnoga zagađenja,ali sama ostaje nezagađena.Francis Bacon

Tijekom drugog susreta s gospodinom Dominikom morao sammu objasniti na koji način mu mislim pomoći vratiti njegovu

ženu. Naime, iako sam mu prošli put ukratko ispričao o svemu štoradim, ponovo sam se uvjerio kako ljudi uopće ne slušaju što imse govori, nego žive po svojim duboko ukorijenjenim obrascima.A po jednom od tih obrazaca ja sam alternativac i čudotvorac,

posjednik neobičnih i tajanstvenih znanja u koje se ne vjeruje, alise žudno očekuje njihov učinak u stvarnosti. Naravno, taj učinakmora doći brzo, po mogućnosti odmah, bez suvišnih i napornihzahvata u način nečijeg života, njezine ili njegove navike i dugogodina izgrađivanu strukturu onoga što zovemo svojom stvarnošću.Ali, to ne ide tako.

Štoviše, ide na upravo suprotan način.A opet, sve je dovoljno brzo, tajanstveno i neobično da se s

pravom može nazvati čudotvornim.U slučaju gospodina Dominika, tom posebnom slučaju pokrenutomnjegovom vlastitom energijom, stvari su išle prilično brzo.Za manje od godinu dana uspio je ne samo iskorijeniti uzrokesvojih problema već i naučiti mnogo toga o čemu ranije nije nirazmišljao. I sve to zadržavši svoj način života - štoviše, ono štogaje veselilo prije, sada ga je veselilo još i više!

No, prvi koraci nisu bili laki. Morali smo proći kroz niz

"uvida" o tome što zapravo želimo i kako ćemo to postići. GospodinDominik doista nije imao pojma o tome što mu mogu ponuditi.



Imao je nejasnu zamisao da muje takva pomoć potrebna, alinije znao točno o čemu se radi. Zapravo je, kako se pokazalo, bio

pun uobičajenih predrasuda o "duhovnom" radu i ljudima koji ganavodno provode u život."Prije nego što bilo što počnemo, želio bih nešto razjasniti",rekao je gospodin Dominik odlažući šalicu vrućega čaja na stol.Bio je to naš drugi susret, a ovaj put smo sjedili u mnogo udobnijemozračju njegovoga zimskog vrta. Iako je bilo proljeće, vani

je bilo prohladno tako da je zaklonjena i ostakljena terasa bila idealnomjesto za ugodan razgovor. Gospodin Dominik nije sa sobom

ponio čak ni telefon, a osoblju je naložio da nam ne smetaju.Cijenio sam taj njegov postupak jer za ono na što smo se spremalinajgore su smetnje u obliku raznih pitanja, svakidašnjih poslova itelefonskih poziva. Više vrijedi dvadeset čistih i neprekinutih minutanego sati i sati polovične pozornosti."Izvolite, razjasnite", odgovorio sam uz smiješak i zavalio sedublje u udoban naslonjač. Moram priznati da me u tom trenutkuzabavila činjenica da je to sjedalo bilo izrazito ugodno. Rijetko senalaze takvi - naime moja visina i proporcije tijela obično su izvanstandarda uobičajenog namještaja. Ovaj mije baš odgovarao,

pa sam zadovoljno naslonio glavu na visoki naslon. Pomislio samda bi to možda moglo zasmetati gospodinu Dominiku - moglo biizgledati previše opušteno, ali sam tu misao odbacio. Na pos-ljetku, upravo sam to i želio postići: opuštenost, a ne neku umjetnunapetost "ozbiljnog" rada.Očigledno je to odgovaralo i njemu jer je uz uzdah slijedio moj

primjer. Neko vrijeme je šutke uživao u zapanjujućem pogledu naZagreb, a zatim nastavio prethodnu misao. "Mislim da nisam raspoloženza bilo kakvu vrstu psihoanalize. Zapravo, ako misliteanalizirati moje osjećaje prema ženi, pronalaziti mane, rupe ili štoveć, bolje je da to ni ne počinjemo. Da sam želio psihijatra, već

bih se snašao na drugom mjestu. Nisam mentalno poremećen i tomi doista nije potrebno."Kimnuo sam glavom prihvaćajući njegove riječi. Bile su malo

preoštre za situaciju u kojoj smo bili, ali čovjek je tako navikao - jednostavno je izražavao ono što želi i ono što ne želi."Nemam nikakvu namjeru to činiti", rekao sam čvrsto. "Nitisam psihijatar niti mislim da vam je netko takav potreban." Preskočiosam primjedbu o "mentalnom poremećaju" i to iz dvasuprotna razloga. Prvo, u današnjem svijetu psihijatri se ne baveviše samo mentalnim ili duševnim poremećajima. Za dobro ilizlo, suvremenom čovjeku je često potreban šrink ako ništa drugoda nekome ispriča svoje probleme. Drugo, pitanje odredivanja"poremećaja" moglo bi proširiti granice današnjeg poimanja potrebeza pomoći do te mjere da doslovce svi ljudi svijeta udu uskupinu poremećenih. Međutim, nisam želio u ovom trenutku



ulaziti u raspravu o tome. Gospodin Dominik ne voli psihijatre, to je bilo jasno. Bilo je potrebno umiriti ga u svezi toga, pa sam takoi postupio."Uvjeravam vas," rekao sam, "ništa takvoga nećemo raditi.Zapravo, moja zadaća je da vam objasnim nešto mnogo dublje od

toga. Osjećaji su tek vrh ledenog brijega. Ili možda, još boljaanalogija, oni su tek grane drveta. Namjera mi je dovesti vas dokorijena."U tom trenutku gospodin Dominik nije znao na što mislim, ali

je na izgled prihvatio moje riječi. Štoviše, nastavio je s vrlo za-nimljivim nabrajanjem onoga što ne želi. "Također vas molim dami ne pokušavate 'uvaliti' neka emocionalna sranja, oprostite naizrazu. Kad vidim one ljude kako se drže za ruke i grle, dođe mida ih natjeram da nešto rade, a ne da plutaju po tim svojimmambo-džambo oblacima!"Morao sam se nasmijati ovom zadnjem izrazu jer sam ga i sam

ponekad koristio u pokušaju da neke od new age filozofija stavimna njihovo pravo mjesto - u koš za smeće. Gospodin Dominikneće imati problema sa mnom, u to sam bio siguran. Ali, kad samzaustio da mu to i kažem, ponovo me prekinuo nastavljajući sasvojom "listom" nepoželjnih pristupa."Također, a to je još važnije jer mi još više ide na živce, nemojtemi nametati nekog gurua ili kako se takvi već zovu. Ponekad suk Sanji dolazile neke prijateljice koje su bile u Indiji. Njihovooduševljenje tamo nekom 'babom' ili 'dedom', što ja znam, bilo

bi smiješno da nije žalosno kako odrasla osoba može tako izgubitismisao za stvarnost. Na proroke i ostale 'božje glasnike' sam jošviše alergičan. Da budem iskren, nekako još uvijek i na vas gledamtako..." Uspravio se i pogledao me. "Tijekom prvog susretaostavili ste povoljan utisak, ali iskreno vam kažem da ne volim ine cijenim ljude poput vas. Do sada sam mislio kako samo iskorištavatenaivnost ljudi, posebice žena. Sada možda malo bolje razumijemnečiju unutarnju potrebu za... kako da to kažem...duhovnošću, nekim znanjem... Ali, još uvijek imam snažan otpor

prema nekim stvarima i nisam siguran da ću ga uspjeti svladati.""Sasvim vas razumijem, gospodine Dominiče," konačno samdošao do riječi, barem nakratko. Njegov stav me nije iznenadio.Zapravo sam ga i očekivao od nekog s njegovom energijom ičvrstinom. Takvi ljudi, čak i kad ih na izgled ne privlači duhovnost,sasvim dobro i jasno mogu razabrati žito od kukolja. "Budite

bez brige, ništa od toga se neće dogoditi. Štoviše, reći ću vam još neke stvari koje se neće dogoditi, a na koje ste mogli zasigurnonaići u knjigama, časopisima i drugim medijima. Prim-

jerice, neću vas iscjeljivati nikakvom energijom niti ćemo kontaktiratiili prizivati anđele.""Ah, dobro...", rekao je kimnuvši glavom. "To je sljedeće što



sam želio reći!""Znam", odgovorio sam. "Ima još stvari koje bi vam smetale, amožda niste ni čuli za njih. Primjerice, uzašli duhovni majstori,duhovna bića ili pak bogovi bilo koje vrste, magijsko djelovanje i

bilo kakva manipulacija energijom. Vjera, njezina promjena ili

pak potreba za njom također su na popisu onog o čemu nećemo pričati. Ima toga još, a ako vam se ikada učini da smo počeliupravo o tome govoriti, prekinite me i razjasnite svoje sumnje.Siguran sam da ćete to bez oklijevanja učiniti."

Nasmijao sam se pogledavši ga. Naravno da će to učiniti!Č ovjek poput njega ne bi dopustio da ga se vodi u nekom nejasnom,kako je to nazvao mambo-džambo smjeru. Predstavljanje

prave duhovnosti takvom čovjeku bit će zahtjevan, ali i zabavan pothvat! Neko vrijeme smo sjedili u tišini. Gospodin Dominik je očiglednorazmišljao o nečemu. Podigao je ruku kao da nešto želireći, a zatim ju je spustio. Č ekao sam. Konačno je progovorio."Ali, ako je to tako, o čemu ćemo onda govoriti? Kako ćete mi zapravo

pomoći da se Sanja vrati?" Nasmijao sam se. "Pitanje na svom mjestu! Vi ste mislili da ćevam se žena vratiti ako zaronite u njezine vode, da tako kažem?Ako naučite nešto od onoga što nju zanima, to će ju privući natrag,tako ste mislili?""Pa...", gospodin Dominik je nakrivio glavu, "možda takonekako. Sjedne strane... s druge, pak, pomalo sam se i nadao daćete izmisliti neki brzi, čarobni način... da ćete nešto učiniti dautječete na nju... ""Ah, tako...", sada sam ja njega prekinuo. "Mislili ste, dakle,da ću učiniti upravo ono što vam ide na živce? Hm, pomalo kontradiktorno,zar ne? S jedne strane to prezire te, s druge ste pomis-lili kako bi se to moglo uporabiti, ako vama tako odgovara.Hm... "

Gospodin Dominik je kimnuo glavom priznavši svoju pogrješku."U pravu ste, zapravo ni sam nisam znao što želim. Nijemi do kraja jasno što mi možete ponuditi. Pozvao sam vas k sebimisleći da radite upravo one stvari koje ja ne želim raditi. Ali,sada kad ste već tu, što mi zapravo nudite? Znam da ste mi prošli

put ukratko ispričali čime se bavite, ali što to konkretno znači umojem slučaju?"I tako smo došli do ključnoga trenutka. Sada je trebalo izrećišto ćemo raditi. Kakav je "nastavni plan i program" namijenjenovakvom učeniku? Nije laka zadaća osmisliti nešto takvo, a ponekadse čini da je to još teže objasniti."Spominjali ste 'čarolije', a to je upravo ono što ću vam pokazati.

Ali, prije nego što pomislite nešto pogrješno, odmah moramnaglasiti da svaka čarolija izvire iz vas samih. Nitko, pa tako ni ja,



ništa ne može učiniti vama ili za vas." Zastao sam gledajući ga uoči. Ponovo me zapanjila čvrstoća njegovog pogleda, čak i kad senalazio u situaciji učenika i to na terenu koji muje bio potpunonepoznat. "Odvest ću vas do vašega središta. Ili, bolje rečeno, pokazatću vam kako do središta doći. To je moja jedina zadaća.Ako u njoj uspijem, a vi tim putem krenete, svi vaši problemi bitće umanjeni, pa čak i spontano uklonjeni."Gospodin Dominik me netremice gledao. "Do 'središta', kažete.A što bi to bilo moje središte?"

Nasmiješio sam se. "Još jedno dobro pitanje! To je mjesto okokojega se sve drugo okreće. Iz njega sve izvire i k njemu se svevraća. To središte upravlja svim vašim mislima i postupcima, aličini to bez ikakvog činjenja. Ono je poput Sunca bez kojega ne bi

bilo života; poput vrhunskog vladara koji nadgleda sve što se događau njegovom kraljevstvu." Namjerno sam uporabio ovakveriječi i analogije za koje sam znao da će dodirnuti njegovu osobnu

predstavu o svom položaju. Na posljetku, proces prisjećanja koji je započeo još prilikom našega prvog susreta, nastavio se i dalje, pa sam iz njega crpio nadahnuće."Ali, kako da dođem do tog središta i gdje je ono?" ubacio segospodin Dominik."Odgovorit ću vam na to kasnije. Ili još bolje, pokazat ću vamga. Zato sam ovdje. Za početak ću se malo ispraviti i reći da tosredište nije samo vaše, već i moje, odnosno svačije." GospodinDominik je podigao obrve. Zaustio je da nešto kaže, ali sam ga

prekinuo. "Ne brinite sad o tome. Bit će vremena za objašnjavanja.Mislim da smo ispravno počeli s vašom listom onogašto nećemo raditi. To je dobar početak i mogli bismo nastaviti s tetočke. Volio bih vam još bolje objasniti zašto većina takozvanih'duhovnih' aktivnosti uopće nije duhovna.""U redu, može", rekao je gospodin Dominik nakon kraćeg oklijevanja.Iako se vidjelo da gaje zainteresirala ova priča o "središtu",

prihvatio je postupan način rada pokazavši da može suspregnutisvoju naglost i silnu želju da se problem riješi što prije,

po mogućnosti odmah.Ponovo sam se zavalio u naslonjač razmišljajući kako da započnemobjašnjenje ne-duhovnosti današnje duhovnosti i kakoda mu objasnim da opća predstava o tome u sebi sadrži niz

pogrješnih postavki. Tako je prošla minuta-dvije, a baš kad samzaustio nešto reći, gospodin Dominik me prekinuo upadicom onečem na izgled sasvim različitom. Bez pardona, na svoj način,izravno me upitao: "Koliko će koštati vaše usluge?"Ah, bilo je to tako čarobno pitanje, izrečeno baš u pravom trenutku!Da se to nije dogodilo, gotovo bih zaboravio na jedno odvažnih načela dobrog podučavanja, a to je razmjena energije. Da

bi nešto dobio, moraš nešto dati. Tako to ide u stvorenom svijetu,



a gospodin Dominik je očigledno bio upoznat s tim načelom. Danije, mi tada ne bismo sjedili na tako prekrasnom mjestu, u udobnimnaslonjačima, i uživali u pogledu za milijun eura! Doduše,moguće je da ni on ne bi imao takav problem kakav je imao. Ali,zasigurno bi imao drugačije probleme i na ovaj ili onaj način morao

bi naučiti priču o središtu svijeta, upravo onu koju sam mu sespremao ispričati.

Nisam odmah odgovorio jer je pitanje odnosa duhovnosti inovca, odnosno uloge materijalnoga svijeta u području duhovnosti

jedno od najosjetljivijih. Radi se o problemu koji izazivanerazumijevanje, a često se i zlorabi. Moje oklijevanje dalo je prigodu gospodinu Dominiku da objasni svoje pitanje."Naravno," rekao je, "ja sam spreman nadoknaditi vaše vrijemete adekvatno nagraditi vaš trud i znanje. Ipak, budući da sam

poslovan čovjek i ne volim iznenađenja, mislim daje dobro i torazjasniti prije nego počnemo."Uspravio sam se i kimnuo glavom. "U pravu ste. Reći ću vamkako stoje stvari u tom smislu..."

No, prije nego što sam mu rekao, zastao sam za trenutak, a nalicu mi se pojavio smiješak. Nadao sam se da ga nije pogrješno

protumačio jer sam se nasmiješio zbog sjećanja najedan dio pričeo kralju Surji i njegovom "učitelju", mudracu Kusaruu. Kao isada, i u to davno vrijeme ljudi su se kretali unutar raznih razinasvoje stvarnosti, vezivali se za neku od njih, zavaravali sami sebete se pokušavali snaći u zagonetki zvanoj život. Kralj Surja nije

bio iznimka, a Kusaru se još prije četiri tisuće godina suočio s istim problemom. Način na koji gaje riješio bio je iznimno poučan: pravi primjer svim učiteljima i učenicima!

4

Kralj Surja

Onaj koji boravi u čovjeku i onaj koji boravi u Suncu su jedno.

Taittriya Upanishad

Pametan je taj Kusaru, pametan, šaptao je glas pokraj Maitreyinoguha dok je ovaj polako hodao iza Kusarua i Surje usmjeru kraljevih privatnih odaja. Da nije ustao, da nije krenuo zanjim, Kusaru bi doista otišao i Surja bi ostao bez poduke. Bio je toveličanstveni test spremnosti za jednog takvog učenika! Cak iSurja mora biti sposoban prijeći preko sebe i svojega ponosa te

zatražiti pomoć. Jer bez tog traženja, pomoći nema. Ona se nemože nametnuti, ne može se dati ako nije iskreno zatražena. Zato

je liderima teško pomagati, ali tim više imaju dobrobiti oni koji suspremni kao što je kralj Surja sada spreman!



Maitreya je kimao glavom još uvijek nenaviknut na ovu neobičnusituaciju. Bojao se da će ga netko vidjeti kako razgovara snevidljivim sugovornikom koji progovara nečujnim glasom.Zbog togaje uvijek kad bi Ganeš progovorio malo pognuo glavu i

bojažljivo pogledao oko sebe pokušavajući utvrditi nije li ga

netko čuo. No, kako je vrijeme prolazilo, postajao je sve spon -taniji. Tako je sada kimnuo glavom i sam još uvijek pod dojmomKusaruove predstave. Natjerao je velikoga kralja Surju da trči zanjim! I da ga moli za pomoć. Svatko drugi na njegovom mjestu

bio bi mnogo pažljiviji i obzirniji. Ali, ne i Kusaru! Uopće ga senije dojmila Surjina veličina.

Da, da, sav je vražji taj Kusaru, rekao je Ganeš razigrano. Kaoda ga ništa ne dodiruje i kao da je izvan svega. A opet, pogledajga - snalazi se u ovoj ulozi kao da ju igra oduvijek. Kladim se da urukavu ima još aduta i da iznenađenja za kralja Surju nisu

završila.I doista, kad su stigli u kraljeve odaje, gotovo jednako veličanstvenekao i prijamna dvorana, Surja im nije dao ni daodahnu. Odmah je zatražio od Kusarua da prijeđe na stvar i objasnimu kako će i na koji način pronaći njegovu odbjeglu ženuSamdnu."Hm, da vidimo..." započeo je Kusaru nehajno se smjestivšina udobni ležaj prekriven jastucima. Kralju to nije smetalo pa je isam slijedio njegov primjer posegnuvši za zdjelom voća koja sejenalazila na niskom stoliću. Č ak je pokretom glave pokazao Maitreyida se slobodno posluži, što je dječak s radošću prihvatio."Koji bi razlog kraljica Samđna mogla imati za odlazak izovakve raskoši i udobnosti?" rekao je Kusaru dok je Maitreya snekom egzotičnom voćkom u ruci sjedao na stolac izvan pogledakralja Surje."Ne znam", rekao je Surja još uvijek s određenom količinomnelagode što je u ovako podređenom položaju nasuprot ovomstrancu i njegovom učeniku. "Znam samo da je nema i da nitko nezna gdje je."Odjednom, Maitreyi je nešto palo na um, pa je to odmah iizrekao: "A kako znamo da je otišla? Možda ju je netko oteo?Možda je negdje stradala? Možda... ""Ne, nije tako", rekao je Surja odmahujući glavom. "Otišla je.Znam to jer..." Nije dovršio rečenicu, već je raširio ruke kao daješto zna previše neugodno da bio bilo izrečeno."U redu je", ubacio se Kusaru. "Samđna je doista otišla, u tonema sumnje. Ne treba dodatno objašnjavati."Izgledalo je kao da mu je Surja zahvalan što nije nastavio ispitivatiu tom smjeru, ali Maitreya nije bio do kraja zadovoljan. Već

je zaustio nešto reći kad ga je prekinuo glas pokraj uha. Stanimladiću. Pusti ih neka odrade svoje zadaće. Kusaru ti je rekao da



se ne miješaš."Ali...", zaustio je Maitreya šapatom spreman da se pobuni,međutim, Ganeš mu nije dao da nastavi. Šuti sada, rekao je. Uskoroćeš saznati kako znamo da Samđna nije ni oteta ni stradala,već je svojom voljom otišla odavde. Strpi se malo i budi miran.

Maitreya je nezadovoljno kimnuo glavom prihvaćajući svojuulogu promatrača."Dakle," nastavio je Kusaru, "zašto bi netko otišao iz ovogaraja? Sto ti misliš, poštovani kralju?""Ne znam", odgovorio je kralj Surja isprva zbunjeno, ali mu seonda u očima pojavila odlučnost. "Zapravo me niti ne zanima.Želim da mi se vrati. Želim da je ti, astrolože i mudrače, pronađeši vratiš je k meni."Maitreya je na trenutak pomislio da će na ovu oštrinu Kusarureagirati jednako oštro, ali ovaj put nije bilo tako. Kusaru je blagoodgovorio: "Učinit ću to, ali ako ne znamo uzrok njezinog odlaska,može se dogoditi da ona ponovo ode."Surja je raširio oči. "Kako bi to bilo moguće? Naredit ću daječuvaju dan i noć. Neću joj više dozvoliti da ode!""Dakle," mirno je zaključio Kusaru, "zatvorit ćeš svoju kraljicuu zatvor."Surja je zastao, a zatim odmahnuo glavom. "Ne, ne u zatvor.Pa ova palača i cijelo moje kraljevstvo pripada i njoj. Kako bi tomogao biti zatvor?"Kusaru nije ništa rekao, već je samo pozorno promatrao kralja.A ovaj je odmahnuo glavom kao da stresa sa sebe neugodne misliizazvane Kusaruovim pitanjima. "Radije mi reci", nastavio je,"gdje je Samdna sada? Da li svojim astrološkim znanjem možešodrediti njezino mjesto boravišta?"Kusaru je polako kimnuo glavom. "Da, mogu", rekao je.Surja se u iščekivanju nagnuo prema Kusaruu, a Maitreya jezačuđeno gledao svojega djeda. Može? Zar doista može? Takonešto mu Parashara nikad nije rekao! Zar doista postoji astrološkoznanje kojim bi se mogao odrediti položaj izgubljene osobe?Postoji, ubacio se Ganeš uz izvjestan neodređeni cerekavizvuk, ali djed ti je prava mustra. Glumi kao u najboljoj drami:

zna gdje je Samdna jer sam mu ja to rekao!"Što?" uzviknuo je Maitreya, ali ga srećom Surja nije čuo jer jeu isto vrijeme i sam progovorio. "Pa reci mi onda tajanstveni mudrace!"gotovo je zavikao. "Zar te nisam zato doveo? Reci gdje jeSamdna i bit ćeš bogato nagrađen ako pogodiš."Kusaru nije reagirao na Surjin povišeni ton. Nastavio je blago,gotovo nježno: "Nije stvar u tome hoću li pogoditi ili neću. Točnoznam gdje je ona, ali nema nikakve svrhe u tome da ti to kažem.

Ako je silom dovedeš, ona će ponovo otići. Ako je zatvoriš, pamakar i u granice svog ogromnog kraljevstva, bit će nesretna. Uzvišeni



kralj poput tebe ne želi da mu podanici budu nesretni, a posebice to vrijedi za njegovu ljubljenu ženu."Izgleda daje smireni ton Kusaruovog glasa djelovao na Surju.

Nije ništa rekao, ali mu se pogled doista smekšao. Kusaru je nastavio:"Ne, nikakve svrhe nema u pronalaženju Samđne. Mogu ti

pomoći da ukloniš uzrok njezinog odlaska, a za to mi nije potrebnomnogo astrologije. Nešto malo da, ali ne mnogo. Potrebnijamije mudrost, a nju imam, kralju Surja. Posjedujem ju i mogu je

prenijeti tebi, samo ako tako želiš."Surja je po prvi put izgledao sasvim zbunjeno. Zaustio je danešto kaže, pa je zašutio. Zatim je duboko uzdahnuo, pa zatvoriooči. Očigledno se mučio prihvaćajući istinu koju mu je Kusarutako jednostavno predočio. Na posljetku je prešao rukama prekolica kao da uklanja neki nevidljivi veo. "U redu", rekao je. "Učemu je problem? Zasto je Samđna otišla?"Kusaru se nasmiješio, a Maitreya je osjetio kako se ovaj susretuzdigao za još jednu stepenicu više. "Reci, kralju Surja," polakoće Kusaru, "zar se ne možeš domisliti ni jednog razloga odlaskatvoje žene?""Kako da se domislim? Pa, razmišljao sam o tome cijelovrijeme. Otkada sam shvatio daje nema...", tu je Surja malo zastaokao da oklijeva, "...tražim je na svim mjestima koja su mi

pala na um. Ne znam, jedino što mi pada na um, jedino što bi moglo biti...""Da?" potaknuo gaje Kusaru."Ne znam. Imala je sve što poželi, baš sve. Jedini razlog je...

pa, eto, možda sam jedini razlog ja."Kusaru je kimnuo glavom, ali nije ništa rekao. Međutim, Surja

je odmah nastavio: "Ipak, ne znam što bi ona htjela. Osigurao sam joj sve u životu. Smatram se poštenim i pravednim. Imam mnogovrlina i vrlo malo mana. Svi me drugi poštuju. Zašto se onda mojažena okrenula od mene i napustila me?"Kusaru je uzdahnuo, a zatim odmjereno odgovorio: "Mislimda nije stvar u tvojim vrlinama, kralju Surja. Tvoje su vrijednostineupitne. Sam po sebi, ti si kralj kojega bi svaki podanik poželio.Također si vrlo dobar čovjek s mnogo dobrih osobina. Nije stvaru tome kakav si, kralju Surja, nego u tome što..."Da li namjerno ili ne, Kusaru je ovdje zastao dopustivši si jedandubok udah. No, Surja je bio nestrpljiv, pa se ubacio: "U tomešto...? U čemu je stvar? Ako nije u tome kakav sam, onda u čemu

jest?"Kusaru je podigao pogled, susreo Surjine oči i tiho rekao. "Imate previše.""Što?" zamucao je Surja.

"Ima te previše", ponovio je Kusaru, ovaj put glasnije. "Previše je tebe, a premalo onoga što ti nisi. Podučit ću te životnoj jogi



- kako biti i ono što nisi, a ne samo ono što jesi jer to znaš čak i previše dobro. Nakon toga Samđna će se vratiti. To ti jamčimsvojim imenom i mudrošću te svoj život stavljam u zalog uspješnostimoje poduke."Maitreya, koji je napeto slušao ovaj razgovor, sada je prinioruku ustima. Kusaru je svojim životom jamčio povratak kraljevežene?! Zar nije malo pretjerao? Toliko je siguran u ono što čini da

je svoju glavu ponudio kao jamčevinu u neizvjesnom pothvatu. Na posljetku, tko zna zašto je zapravo Samđna otišla? Možda seKusaru prevario. A i kakva je to priča o onome što Surja nije? Bio

je zbunjen do te mjere daje poželio ustati i zamoliti djeda da sevrate kući.Tiho, mladiću, ubacio se Ganeš djelotvorno ga sprječavajući unjegovoj nakani. Čak su ti i misli glasne! Pokušaj ne misliti previše.

Djed ti je velemajstor. Slušaj i uči!Izgledalo je daje Kusaruova ponuda ostavila utisak i na kraljaSurju. Njemu su se sviđali odlučni i smjeli ljudi koji nisu prezaliod rizičnih pothvata. Ovaj stranac pred njim očigledno je znaomnogo, ali nije bio poput njegovih mekanih astrologa i "mudraca"koji su mu, kako se činilo, samo povlađivali. Ne, Kusarunije bio toga kova. Njegove su riječi bile prodorne poput oštricenoža, a eto, izgledalo je da stoji iza njih u potpunosti."U redu", na kraju je progovorio Surja. "Neka bude tako. Prihvatitću tvoju poduku iako mi nije do kraja jasno na što se to onaodnosi. Budiš u meni povjerenje, a spreman si za svoju djelotvornost

jamčiti životom. U redu, dakle. Neka poduka počne."Kusaru je kimnuo glavom prihvaćajući Surjine riječi. No, sljedećegtrenutka je podigao kažiprst desne ruke, kao da se nečegsjetio. "Ah, ima još jedna stvar", rekao je nehajno. "Postoji uvjetza podučavanje.""Da? Koji je to uvjet?" upitao je kralj Surja."Tražim odgovarajuću naknadu za svoje znanje, trud i vrijeme",rekao je Kusaru bez oklijevanja. Maitreyi je zastao dah.

Naime, bilo je sasvim u skladu s običajima da se naknada nudiunaprijed, ali ne da se i traži. Dakle, bilo bi u redu daje sam kraljSurja ponudio nagradu, što je na neki način i učinio obećavši bogatstvoukoliko mu Kusaru pomogne pronaći Samđnu. Također,nekako je izgledalo neprimjereno pred moćnim kraljem sitničaritioko nagrade. Ipak, Kusaru je očigledno to učinio namjerno i znao

je što radi jer ga oštri Surjin pogled uopće nije zasmetao. Maitreyanije znao što Surja sada misli, ali bilo je očigledno da nemisli dobro. I doista, kralj je bio na rubu da odustane od dogovora.Uobičajeno je mišljenje da mudraci preziru materijalno bogatstvo.Surja je znao da se to ne odnosi na "mudrace" koje je onupoznao, ali oni su bar glumili daje tako. Kusaru ga je već dva

puta dobro uzdrmao svojim postupcima, a eto, sada to čini i treći



put. Ipak, Surji se to učinilo malo pretjeranim, čak i za ovako neobičnogastrologa kao što je stranac koji mu se ponudio kao učitelj.

Nastao je tajac. Jadni Surja, javio se Ganeš tiho. Niti ne zna što ga još čeka. Ako misli da je ovo bilo bezobrazno, onda će se još više iznenaditi

ako Kusaru odigra svoju ulogu do kraja. Do sada je bio briljantan,valjda će tako i nastaviti...Maitreya nije znao što bi mislio o svemu tome. Znao je da Kusarune mari za novac ili bogatstva više nego što mari za bilo štodrugo. On je imao sve što mu je potrebno i to iz neiscrpnih izvoraza koje je vjerovao da daleko nadilaze bogatstvo čak i takomoćnoga kralja kao što je Surja. Tko zna zašto njegov djed sadovo izvodi?U međuvremenu, kralj Surja je očigledno odlučio da udovoljiovom nepriličnom zahtjevu. Iako se vidjelo da nije zadovoljan,ipak je protisnuo kroz skupljene usne: "U redu. Koliko tražiš?"Kusaru se nasmiješio i pričekao trenutak prije nego što jeodgovorio. Njegove su riječi imale učinak eksplozije iako su bilesasvim mirne i hladnokrvne: "Trećinu svega što posjeduješ, kraljuSurja."I dok je kralj nesvjesno otvorio usta pitajući se da li je dobročuo Kusaruove riječi, ovaj je nehajno dodao: "I jednu osminuonoga što misliš da jesi."Maitreya je zbunjeno pogledavao čas djeda, čas ukočenogakralja Surju. I njemu je sve ovo bilo nevjerojatno. Trećina svegašto Surja posjeduje bilo je nezamislivo mnogo!Ali, dok se Maitreya čudio, drugi nevidljivi svjedok ovogarazgovora pucao je od veselja. Sve bolje i bolje, smijao se radosnoGaneš. Ovo je izvrsno! Bravo, Kusaru! Ni ja sam ne bih ovo boljeizveo!

5

Životna joga

Podnevno Sunce prejako je za oči;čak i njegov odbljesak može zaslijepiti čovjeka.

poglavica Učena Ruka

Sjedeći tako na terasi zimskoga vrta gospodina Dominika i ispijajućičaj koji mi je baš prijao, u mislima sam odlutao ujednodrugo vrijeme, u pustolovinu u čiju sam stvarnost bio uvjeren, alitu uvjerenost ne bih mogao potrkijepiti dokazom. Jedini "dokaz"za nju bio sam ja sam i moje sjećanje. Nedovoljno za mnoge; sasvim

dovoljno za mene.Vraćajući šalicu čaja na stolić ispred sebe, smiješio sam se



zamišljajući što bi sad gospodin Dominik učinio da zatražimtrećinu svega što posjeduje! Iako je pristojno postavio praktično

pitanje, zasigurno ne očekuje takav odgovor. Na trenutak sam se poigravao mišlju da odigram istu igru koju je nekada davno odigraoKusaru. To bi bilo veselo!

Ipak, nisam to učinio. Gospodin Dominik, koliko god moćan bio, ipak nije kralj Surja. Možda je jedan od njegovih duhovnih potomaka, ali ipak se kreće u okvirima manjim od svojega slavnog pretka. To mu ne bi bilo pametno reći jer svi ljudi koji sličeSurji imaju na neki način izraženu želju za prvenstvom. Najbolji inajveći - takav je sunčani kralj koji živi u svakom uspješnomčovjeku. Međutim, on živi i u svima drugima, pa čak i u onimakoji na izgled nisu uspješni. U njima poprima negativne značajke;vlada, a nema čime vladati; igra se moći iako mu je moć oduzeta;upravlja drugima, a oni mu za to nisu dali svoj pristanak. Surjakojemu je oduzet njegov sjaj ili su mu oduzeti oni kojima je tajsjaj namijenjen, opasan je igrač kojega je najbolje izbjegavati.Dakle, nisam zatražio trećinu posjeda gospodina Dominika,ali sam zatražio mnogo. Dovoljno da se njegove obrve gotovoneprimjetno podignu. Nije ništa rekao jer njemu taj iznos nije bio

problem. Radilo se samo o procjeni vrijednosti. Naravno da onnije mogao znati niti cijeniti ono što mu se nudi. S druge strane,meni je vrijednost toga i te kako poznata. Također su mi poznatirazlozi zbog kojih je Kusaru stavio na kušnju kralja Surju. Nemato nikakve veze s materijalnim bogatstvom, već s nevidljivim lancimakojima se netko veže za to bogatstvo. Kusaru je znao daSurja posjeduje mnogo, ali je također znao da posjed zauzvrat

posjeduje i Surju! Tako je to oduvijek i tako će to zauvijek biti.Ono što ljudi imaju, ima njih. Zato se mnoge duhovne škole toliko

protive materijalnom bogatstvu propuštajući uočiti da nijenaglasak na bogatstvu, već na onom tko se za njega veže. Č ak iako čovjek posjeduje malo toga, opet može biti previše bogat da

bi uspješno krenuo prema središtu. Mali test nevezanosti dobar je početak ispravnoga puta. S druge strane, taj test pomaže da se podrže one aktivnosti kojima je podrška potrebna i koje bez njene bi mogle opstati.Izdržao sam pogled gospodina Dominika koji je bez glasa govoriokako se u njegovom umu pojavila sumnja u moje dobrenamjere, čak možda i potvrda njegovoga negativnog stava premameni. Nije me pokolebao zato što sam bio jasan u svojim nam-

jerama, kao i u razumijevanju postupka koji je tako maestralno izveoKusaru s kraljem Surjom. Uzvraćajući mu pogled, mojim jeumom prošla misao: nisam mu uzeo trećinu onoga što posjeduje,ali ću uzeti osminu njega, bez razmišljanja i nemilosrdno! Taj dio

pogodbe mu nisam ni rekao, barem ne za sada. Shvatit će jekasnije, a na nju je zapravo pristao čim ga je privukla priča o tajanstvenom



"središtu". Na posljetku smo nekako prešli preko ove osjetljive točke inastavili s razgovorom koji smo započeli. Gospodina Dominikazanimalo je i dalje što će zapravo od mene naučiti. "Kako će tokonkretno izgledati? O čemu se zapravo radi?"

"Hm...", započeo sam pomalo oklijevajući. "Ponekad je najtežeizreći one najjednostavije stvari. Počeli smo pričati o onomešto nećemo raditi. Objasnio sam vam da većina takozvanih duhovnihučenja na koje možete naići u knjigama i drugdje zapravouopće nije duhovna ni u kakvom smislu. Ljudi koji se time bavemisle da je to duhovnost jer su ih tako naučili njihovi učitelji.Međutim, radi se samo o zamjeni područja interesa.""Kako to mislite?"

Na trenutak sam razmišljao kako da mu to objasnim, a onda mi je nešto palo na um. "Jeste li ikada imali osjećaj da su ljudi iz newage krugova zapravo gubitnici? Ljudi koji nisu uspjeli u drugim,'normalnijim' područjima života, pa izlaz traže u ezoteriji i drugimneobičnim područjima s ruba života?""Naravno!" odgovorio je gospodin Dominik. "Pa to sam vam

pokušavao reći prije. Jednostavno nisam shvaćao kako Sanjamože čitati takve stvari i kako se može kretati u tim krugovima!""Očigledno, vaša je supruga nešto tražila. Da lije pronašla, to

je drugo pitanje. Ali, taj vaš osjećaj prema 'duhovnjacima' je uglavnomispravan. Djelomice, to je njihova krivnja, ali u većojmjeri onih koji im prodaju rog za svijeću.""Hm, sad mi izgleda kao da govorite protiv samoga sebe!"

Nasmijao sam se na ovu primjedbu. "Samo izgleda tako. Neka. Ako shvatite što vam želim reći, vrijedi žrtvovati dio svojegugleda!""Nastavite", potaknuo me gospodin Dominik sada već zainteresiran."U redu," rekao sam, a zatim nastavio polaganije. "Dobro

poslušajte što ću vam sada reći: sve što se nudi pod kapom takozvaneduhovnosti samo je želja osobnosti da bude bolja, ljepša,snažnija, zdravija i sretnija."Gospodin Dominik je trepnuo. "U redu. A to znači...?""To znači da se ta želja ne razlikuje od bilo čega što činite vikoji se ne smatrate duhovnjakom ili bilo koji drugi, sasvim prosječančovjek s prosječnim interesima. Razlikuju se samo načini,ali ne i osnovna motivacija."Gospodin Dominik je kimnuo glavom. "Želite reći da ti ljudirade isto što i ja, zapravo isto što su radili i prije, samo su promijenilisredstva.""Upravo tako", rekao sam."U redu, ali što mi zapravo želite reći? Da duhovnost kao takva

ne postoji?""Oh, postoji, ali to nije ono što radi većina 'duhovnjaka'!



Zamijenili su interese i sredstva, ali vodeni su istom željom -osobnom željom za probitkom. Upravo zbog toga većina takvihljudi ima velikih problema s novcem, odnosno s usklađivanjemsvojeg unutarnjeg uvjerenja o niskosti ili nepotrebnosti materijalnogs izrazito materijalnom željom o osobnom probitku koja ih

vodi. Zavaravaju se uzvišenim idejama, a do njih samih došli suiz osobne želje za napretkom i poboljšanjem samih sebe."Gospodin Dominik je šutio očigledno razmišljajući o onomešto je čuo, a ja sam nastavio: "Sva ta silna priča o energetskimtijelima, karmi, čakrama, anđelima, duhovnoj hijerarhiji, bogovima- sve ono što vam bez sumnje opravdano ide na živce, a štotakozvani učitelji i gurui podupiru svojim vlastitim nerazumijevanjemsvijeta, sve je to samo odraz osobnog, suženog pogleda nasvijet. Da budem slikovit: nekome je važan novi automobil, a nekomdrugom ravnoteža neke čakre. Onaj prvi nema pojma o čakrama,

a gle čuda, njegova treća čakra se savršeno dobro vrti kaddobije taj auto, dok onom drugom zastajkuje i preskakuje svaki

put kad poželi taj isti auto, a njegov učitelj mu kaže da je želja zamaterijalnim posjedom loša! Što god ljudi rade, uvijek je stvar u

jednom te istom mehanizmu: nešto žele za sebe. To nije duhovnost.""Aha, sad mislim da sam shvatio", živnuo je gospodin Dominik."Želite reći da moramo djelovati nesebično?"Odmahnuo sam glavom. "Ne, ne želim to reći. Č ak i kad djelujetenesebično, vaša želja za tim je potaknuta iz vas, dakle iz sebe.

Ne radi se o djelovanju na neki određeni način. Č im je djelovanje

u pitanju, osobnost je aktivna. To nije duhovnost o kojoj govorim.""Hm, nisam siguran da razumijem. O čemu onda govorite?""Ranije sam spomenuo "središte', sjećate se? To središte nijeosobnost. Doći do njega, znači izići iz osobnosti. I to je jedinaduhovnost vrijedna tog imena."

Gospodin Dominik je za trenutak oklijevao. "Još uvijek ne pratim najbolje... Zašto bi netko želio izići iz osobnosti? To nijemoguće.""Upravo tako!" rekao sam oduševljeno. Ni ne znajući, gospodinDominik je pogodio bit priče o duhovnosti. No, on sam bio jezbunjen. "Ne razumijem...""Pokušat ću vam objasniti", rekao sam smireno. "Osobnost nemože željeti da se to dogodi. Nje na tom mjestu više nema, pa snjezinog stajališta to izgleda poput smrti. To se ne može željeti.Zbog toga su sve želje new agera za ovim ili onim iskustvimasamo iskrivljena slika materijalnih želja. A opet, središte o kojemgovorim postoji, izvan je osobnosti, a ipak predstavlja temelj nesamo nje, već i cijeloga svijeta."Vidjevši samo djelomično razumijevanje na licu gospodina

Dominika, pokušao sam prići problemu s druge strane. "Eto, pođite od sebe. Imate mnogo toga, ostvarili ste mnoge želje.



Pružili ste svojoj supruzi ugodan i bezbrižan život, barem izvana.Gotovo da možete ostvariti svaku svoju želju, a ipak imate problem.Znate li zapravo u čemu je taj problem?"Gospodin Dominik je uzdahnuo i slegnuo ramenima."Znate. Problem je u vama", rekao sam odlučno. "Ne u tome

što ste ovakvi ili onakvi. Problem je u tome što vas ima previše.Kad iziđete iz začaranog kruga osobnosti i nađete se u mirnomsredištu, problem će nestati. Jedino to vam može vratiti suprugunatrag. A usput će vam, uvjeravam vas, vratiti i mnoge drugestvari na koje ste zaboravili."Gospodin Dominik je kimnuo glavom i posegnuo za svojomšalicom čaja. "U redu," rekao je. "Iako mije sve to sasvim novo,moram priznati da zvuči zanimljivo. Kao što sam rekao, probatćemo. Ali, recite mi, ima li to vaše učenje neko ime? Sto ću ja tozapravo naučiti?""Dobro pitanje. Nemojte se pokolebati kad vam kažem! Ovo očemu vam govorim zove se joga.""Joga?! Pa zar joga nisu one vježbe i rastezanje?""To je dio joge. Ona prava joga, zaboravljena i pogrješno protumačena,skrivena je iza velova tajni. Ovo što se danas nudi pod

jogom, ne samo tjelesne vježbe koje su sasvim u redu već i navodnaduhovna učenja koja su potpuno iskrivljena čak i kad dolazeod poznatih indijskih učitelja, sve je to onaj isti new agemambo-džambo. Podučit ću vas živoj jogi, onoj koja je bila praktičnai primjenjiva usred životne aktivnosti. Štoviše, ta je joganamijenjena posebice uspješnim ljudima poput vas. Što je čovjeksnažniji, to njegova osobnost ima više razloga da se veže u čvorove.Što imamo više utjecaja i vlasti, to nas ima više. Kako rastunaše sposobnosti i odgovornosti, tako raste i naš osjećaj poistovjećenostis tim. Vladari i moćnici su uvijek bili ugroženaskupina ljudi. Njima je joga bila najpotrebnija. Mislim da negriješim ako vas stavljam upravo u to društvo!""Pa, vjerojatno se tako može reći..." dodao je gospodin Dominikuz smiješak."Ali, to nije sve", nastavio sam. "Svaki čovjek zapravo ima

problem s tim. Naše želje nas vode naprijed. Njihovo ostvarenje povećava osjećaj moći. Ako se ne ostvare, javlja se osjećaj osujećenosti,a želje se pojačavaju. Boriti se protiv želja jednako je

borbi protiv života. Želje su prirodne i nikada dok smo živi nećenestati. Međutim na njima raste osobnost, a to znači da smo sveveći i veći sve dok na kraju ne postanemo toliko veliki da se nitkoi ništa ne može uspoređivati s nama. Naravno daje to loše za našeodnose, ali je jednako tako loše i za nas same. Dolazak do središtakoje je izvan osobnosti rješava te probleme jednim potezom.""U redu, dakle, živa joga!" rekao je gospodin Dominik pomalošaljivo. "A kako će to izgledati?"



"Mislite, osim ovakvih složenih objašnjenja?" upitao sam ga uistom tonu. "Podučit ću vas dvjema tehnikama: jednoj unutarnjoji jednoj vanjskoj. A također ću vam i ispričati jednu priču!""Doista?" upitao je zainteresirano. "Kakvu?"Rekao sam mu kakvu. Tada je po prvi put čuo neobična imena

dječaka Maitreye, njegovog djeda Kusarua i moćnoga kraljaSurje. Naravno, objasnio sam mu da se radi o priči koju je

potrebno shvatiti simbolično. Nisam tada ulazio u detalje okomojih subjektivnih doživljaja. To na posljetku i nije toliko važno.Međutim, od toga trenutka nadalje naši su sastanci počinjali izavršavali tom pričom. Ona je postala neka vrsta simboličnog

prostora unutar kojega smo se kretali. S mnogim situacijama iz priče gospodin Dominik se mogao vrlo lako poistovjetiti, a meni je kroz nju bilo lakše iznijeti dijelove poduke. Na taj načinje onaobilježila cijeli proces učenja "životne joge", kako smo je nazvali.

Kao daje to staro vrijeme ponovo oživjelo kroz nas. Bilo jemnogo sličnosti između priče i stvarne suituacije i to u toj mjerida smo ponekad koristili čak i imena njezinih junaka. GospodinDominik je bio Surja, a ja sam oštrinom poduke nekad glumioKusarua, a nekad na sebe preuzimao Ganešovu šaljivost. Jedino

je izvor mojega "prisjećanja", dječak Maitreya, ostao u pozadini,skriven od gospodina Dominika. Njegovu ulogu sam na početkuotkrio vama, čitateljima ove knjige.Gospodin Dominik i ja smo s vremenom postali prilično bliskii vrlo brzo prešli s formalnog oslovljavanja na prijateljsko tikanje.Zbog toga će odsada nadalje gospodin Dominik izgubiti titulugospodina i ostati samo Dominik. Poglavlja koja slijedeopisuju naše susrete, iako možda ne u potpunosti istim redoslijedomkao što su se odvijali u stvarnosti.

Naravno, tu je i prastara priča koja nam je služila kao oslonac ivodič u našem pothvatu. Hajdemo pogledati što se dalje dogadalos Maitreyom, Ganešom, Kusaruom i Surjom!

6

Jogijska metla

Onome što jest, što je bilo i što će biti; onome što se krećei onome što je nepokretno Sunce je početak i kraj.Brahad Devata

Nikako mi nije jasno zašto si zatražio toliku nagradu od kraljaSurje?" Maitreya se s nevjericom obratio svom djedu kad sute večeri ostali sami u velikoj sobi koja im je dodijeljena. "To ti

nikako ne priliči. Što ćeš s tolikim bogatstvom? Pa ne možemo toni ponijeti sa sobom!"



Kusaru se nije previše obazirao na Maitreyinu uznemirenost.Legao je na ležaj prekriven bogato ukrašenom crvenom tkaninom."Premekano", promrmljao je, a zatim skinuo pokrivač skreveta, prostro ga po podu i legao na njega. "Ovako je većmnogo bolje. Što si rekao?"

Maitreya muje prišao gotovo prijekorno ga gledajući. "Znamda si me čuo. Također, nije mi ni jasno kako si mogao svoj životstaviti na kocku? Č ak i ako znaš gdje je Samđna, a rekao mi jeGaneš da znaš, može se dogoditi nešto nepredviđeno. Što ćemoonda?"Kusaru je podigao glavu i podupro je rukama. "Neće se dogoditiništa nepredviđeno, barem ne ono što bi bilo opasno. Cijenimtvoju brigu, dječače, ali nije potrebna. Morao sam nešto uložiti,

pokazati da mislim ozbiljno. Put do Surjine naklonosti to zah- jtijeva. Vidiš, čak i učitelj mora pridobiti učenikovu naklonost. Aono prvo - pa nisi valjda mislio da ćemo bilo što nositi kući? Osimtoga, što bismo s tim? Imamo sve što nam je potrebno."

A i put kojim smo došli je preuzak za nošenje kuća i palača nasvojim leđima! Ovo je naravno dodao Ganeš, a nakon toga suobojica prasnula u smijeh. Maitreya je slegnuo ramenima. Nekestvari je razumio, a neke nije. Morat će se pomiriti s tim.

No, izgleda daje Kusaru odlučio ne pomiriti se sa zbunjenošćusvojeg unuka. Uspravio se i sjeo prekriženih nogu. "Dođi, dječače,sjedni pokraj mene."Kad mu se Maitreya pridružio, Kusaru mu je ovako objasniosvoj postupak: "Za one koji imaju mnogo, dobro je davati. Umjetnostdavanja je vrlo važna u njihovom sazrijevanju. Važna jezbog nevezivanja za posjedovanje, ali i zbog pokretanja novihciklusa stvaralaštva. Većina toga što ćemo dobiti od kralja Surje

bit će preusmjerena u razne projekte (znanstvene, umjetničke ihumanitarne) kao pomoć onima koji su odlučili krenuti drugačijim

putem. Dužnost je vladara i moćnika da podržavaju sve vidove prirodnih zakona. Naravno, najbolje je ako to čine drago- 1voljno. No, u ovom sam slučaju iskoristio situaciju potrebe za pomoćida dodatno naglasim vrijednost znanja. Bogatstvo je energija- to zaboravljaju i bogati i siromašni. I jedni i drugi često su

previše vezani za to bogatsvo pa propuštaju zamijetiti drugeživotne vrijednosti. Siromašni bi morali naučiti stvarati bogatstvo,a bogati ga dijeliti. Ništa Surji neće manjkati nakon ovoga,štoviše, ovakav postupak će učiniti mnogo toga dobrog. Da li torazumiješ?"Maitreya je kimnuo glavom. Da, naslutio je on razloge većtada, samo sve je to bilo tako snažno odigrano da se jednostavnouplašio. Znao je da on sam ne bi imao snage tako nešto učiniti.

To je zato jer si još u zagrljaju 'graha'. Još uvijek te drže usvojoj vlasti. Kad se naučiš igrati s njima, vidjet ćeš da je svaki



postupak - ali baš svaki - sasvim moguć u određenoj situaciji. Nitko ne može imati vlast nad svemirom, pa čak ni sami prirodni zakoni od kojih je načinjen.Ganešov glas ovaj put je bio ozbiljan i to u toj mjeri da se Maitreyazačudio.

"U redu", rekao je Maitreya. "Shvatio sam. Ali, kakva je to priča o 'jednoj osmini'?""Ah, primijetio je!" razveselio se Kusaru. "Naš kralj nije obratio

pozornost na to. Toliko gaje zapanjila jedna trećina daje osminu preskočio!" A to je u svemu najhitnije, dodao je Ganeš. Bravo, dječače,imaš dobro uho i brz intelekt!"Da, da, Surja će izgubiti jednu osminu onoga što misli o sebi,htio ne htio", potvrdio je Kusaru. "Kad završimo s njim, više jeneće biti, a na njezinom mjestu će se pojaviti - ono čega nema!""Nisam siguran da razumijem..." nesigurno je rekao Matreya."Hm", Kusaru je stavio ruku na dječakovo rame. "Pričekaj dosutra. Bit će ti jasnije što znači ta jedna osmina."I doista, te večeri više nije bilo nikakve priče niti poduke, čakse ni Ganeš više nije javljao. Maitreya je zaspao vrlo brzo i tosnom u kojem je sanjao vatrene kočije koje jure preko neba. Bilomu je vruće i jedva je dolazio do zraka. Sunce je pržilo snažno,ravno njemu u oči. Bilo je previše svjetla u tom snu.

* * *

Drugoga jutra u kraljevim odajama skupilo se podosta ljudi.Ulazeći medu njih, Kusaruove su se oči suzile, a Maitreya je

jasno osjetio kako njegov djed ne odobrava ovakav skup. I doista,Kusaru nije ni sjeo, a već je uputio oštre riječi kralju Surji: "Što jeovo? Kakvi su to ljudi?"Kralj Surja je od jučer već bio naviknut na drskost koja je krasilaovoga stranca, ali ostali nisu. Zbog toga se među okupljenima

proširio šapat nezadovoljstva. No, prije nego što se pretvorio u

nešto konkretnije, Surja je ipak odgovorio: "Ovo su moji savjetnici po pitanjima duha. Jučer si spomenuo da ćeš me podučavati jogi, a među nazočnima ima mnogo vještih jogina." Neke glavesu se smjerno spustile iako se Maitreyi učinilo da su njihovivlasnici vrlo ponosni na svoja postignuća."Ah, tako", rekao je Kusaru bučno sjedajući. "Dopustite mionda da provjerim njihovu pogodnost za nazočnost ovom sastanku.Da vidimo... Tko bi mi mogao reći što je to joga i što jenjezina svrha?"

Ni kralj Surja ni nazočni nisu očekivali ovakav obrat, a nije ga

očekivao ni Maitreya. No, jedan od njih je ustao i snažnim glasomrekao: "Joga je uzvišeno znanje o osmerostrukom putu koji vodi



do ispunjenja najviših ciljeva ljudskoga duha.""A tako", kimnuo je glavom Kusaru. "Koliko vas je prešlo

barem dio tog 'osmerostrukog puta'? Koliko vas je dostiglo taj'najuzvišeniji cilj ljudskoga duha'?"

Neki od nazočnih su raširili oči uzbunjeni ovako otvorenim i pomalo banalnim ispitivanjem njihovoga statusa. No Kusaru imnije dozvolio da se dugo čude. Obratio se čovjeku koji je ustao."A ti? Jesi li ti došao do toga cilja?"

Navodni jogin je na trenutak oklijevao. Vidjelo se da razmišlja0 tome kakav odgovor dati pred svojim kolegama i, što je jošvažnije, pred kraljem. Na kraju je odlučio i hrabro izjavio: "Vrlosam mu blizu. Uzvišeni put joge slijedim godinama, svladao sammnoge stepenice na tom putu i uzdigao sam se iznad materijalnihželja i potreba. U stanju sam dugotrajno zadržavati dah, povremenomi se javljaju iznimne i neobične sposobnosti, poznajemsvete spise i pridržavam se moralnih naputaka ispravnog ponašanja.""Je li?" rekao je Kusaru ustajući. "Hajdemo vidjeti jesi li sedoista uzdigao iznad materijalnih potreba." Zatim je, dok su gasvi u čudu promatrali, krenuo prema vratima.Sad će biti belaja, šapnuo je Ganeš u Maitreyino uho.1 doista, Kusaru se vratio u kraljeve odaje s običnom metlomod šiblja u ruci. Prišao je čovjeku koji je govorio o jogi i pogledaoga u oči. "Uzdigao si se iz materijalnog, zar ne?" I tada je, prijenego je čovjek stigao bilo što odgovoriti, brzim pokretom podigaometlu i stao jadnika udarati po tijelu i glavi. "Što kažeš na ovouzdizanje?!" vikao je Kusaru sada već trčeći za 'joginom' koji je

pokušavao naći spas iza svojih kolega. "Uporabi sad jogu, ti magarče jedan! Uzdigni se iznad ove materijalne metle... kuda bježiš... pokaži nam sad iznimne sposobnosti..." Svaka Kusaruovariječ bila je popraćena s barem nekoliko preciznih udaraca.Uzalud se čovjek branio i bježao, Kusaruova metla je uvijeknekako našla put do njega. Ostatak društva, uključujući i kraljaSurju, bio je toliko zbunjen da nisu mogli progovoriti ni riječi.Osim udaraca metlom i Kusaruovog bijesa, Maitreya je izgleda

jedini čuo i gromoglasni Ganešov smijeh.Ovo je nevjerovatno, grcao je Ganeš kroz navalu veselja. Kusaru

je vrhunski umjetnik joge! Kusaru je genije! Mladiću, tvojdjed uspijeva začuditi čak i mene... Što li će još izmisliti!?U međuvremenu, nesuđeni je jogin pobjegao pred Kusaruovommetlom van iz kraljevih odaja. Kusaru se bijesno okrenuo

prema okupljenom društvu i priprijetio svojim"oružjem": "Ima li još nekoga tko se uzdigao iznad materijalnog?" Nastao je tajac;nitko se nije usudio reći ni riječi. Jedina promjena vidjela se nakralju Surji. Pogled mu je bio još uvijek čvrst, a usne stisnute.Međutim, na licu mu se nalazio neki neobični izraz. Maitreya gaisprva nije prepoznao, a onda je shvatio: kralj je na rubu smijeha!



Izgleda da je i njega počela zabavljati Kusaruova predstava i jedva je čekao da vidi što će se dogoditi.Ostavljeni na milost i nemilost pobješnjelom strancu i njego-voj "ubojitoj" metli, napušteni od zaštite svoga kralja, njegovi su'mudraci oklijevajući slijegali ramenima i međusobno se pogledavali.

Međutim, Kusaru im nije dao mira."Ako nema nikog ovdje tko se uzdigao iznad materijalnog,onda brzo van prije nego vas dohvatim po materijalnim leđima i

pokažem vam što znači prava joga!"Djelovalo je! Jedan po jedan, pažljivo izbjegavajući prići

preblizu Kusaruu, kraljevi su savjetnici po pitanju duha napustili prostoriju. Dok je zadnji izlazio, Kusaru mu je prišao s leđa izbunjenom čovjeku tutnuo metlu u ruke: "Tebe proglašavam čuvarem

jogijske metle. Ako netko od ovih zucne još nešto o uzdizanjuiznad materijalnog, opali ga metlom po glavi." A zatim je

jadnog čovjeka izgurao van i zalupio za njim vrata."Što je to bilo?" upitao je Surja nakon što je Kusaru sjeo i sasvimmirno ga pogledao u oči. "Mnogo si dozvoljavaš, mudračeKusaru. Ima u tvojim rukama snage, to smo vidjeli. Ali malo jenedostajalo pa da pozovem svoju stražu, a onda ti metla ne bi bilaod pomoći!"Iako ga je na izgled korio, bilo je jasno da je Surja iznimno zabavljenKusaruovim postupkom. Č ak si je dopustio lagani smiješaki popustljivo odmahivanje glavom.Međutim, Kusaru nije obraćao pozornost na "prijetnje" stražom.Imao je svoju zadaću i namjeravao ju je ispuniti u potpunosti."Poštovani kralju, tvoji 'savjetnici po pitanjima duha' suobična naklapala i ulizice. Ni jedan od njih nema pojma o jogi.Pričaju prazne riječi samo radi svoje osobne dobrobiti. Neki odnjih su toliko iskreni da zavaravaju sami sebe i duboko vjeruju uto daje ono što znaju pravo Znanje. Međutim, poštovani kralju,nema tu ni 'j' od joge. A osmerostruki put o kojem govore okrenulisu naopačke i sad mu pristupaju sasvim s krive strane. To jekao da grade kuću od krova, a ne od temelja."Kralj Surja je odmah prihvatio promjenu raspoloženja i prešaona ozbiljan razgovor. "A ti, mudrače Kusaru, znaš pravu jogu?Hoćeš li mi ju onda objasniti?""Naravno", odgovorio je Kusaru. "Zato sam ovdje. Maitreya,hoćeš li nam molim te odgovoriti o kakvom su to osmerostrukom

putu ovi magarci njakali?"Ovo je bilo iznenađenje i za Surju i za Maitreyu. Srećom, Maitreya

je bio priseban, a osmerostruki put joge znao je odavno napamet."Osam puteva ili udova joge su jama, nijama, asana, pranajama,

pratjahara, dharana, đhijana i samadhi." Maitreya je duboko

odahnuo nakon ove recitacije. Međutim, Kusaru je zahtijevao još. "Objasni nam što to znači, mladi moj pomočniče."



"Pa," počeo je Maitreya isprva nesigurno, a onda sve sigurnije,"Jamaje ponašanje; nijama je znanje; asanaje stanje tijela; pranajama

je stanje daha; pratjahara je... to je kretanje osjetila; dharana je usmjeravanje pažnje; đhijana je kontemplacija ili razmišljanje0 nečemu i samadhi... samadhi je...""U redu", prekinuo ga je Kusaru. "Samadhi ću ja objasniti.Kralju Surja, jesu li vam poznati ovi nazivi?"Surja je kimnuo glavom. "Da, jesu. Mnogo puta su ovi 'magarci',kako si ih nazvao u mojoj nazočnosti, objašnjavali te nazive.""I kako su ih objasnili? Sto je bit i smisao joge prema kraljevomshvaćanju?""Hm, možda riskiram metlu, mudrače", nasmijao se kralj."Znam onako kako su me podučili, a upravo si moje učitelje ismijao1 natjerao u bijeg. Možda bi bilo bolje da me ti sam prosvijetliš

po tom pitanju."Sada se Kusaru nasmijao i kimnuo prema kralju s poštovanjem."Vrlo dobro, učinit ću tako. 'Uzdizanje iz materijalnog'koje je izazvalo moj pravednički bijes odraz je iskrivljenogashvaćanja joge. Vjerojatno su te učili da joga nudi postupan itežak put kroz osam disciplina počevši od moralnih pravila jame,

preko učenja svetih spisa, nijame, kontrole tijela, daha i osjetila, pa zatim koncentracije i kontemplacije da bi se kao krajnja nagrada pojavio samadhi - konačno 'uzvišeno stanje duha'. Nije litako?"Surja je kimnuo glavom. "Da, tako je.""Vidiš, kralju, takvo gledište je gledište razmažene djece kojasamo žele što više za sebe, pa čak i na samadhi gledaju kao nanešto što će njih unaprijediti i poboljšati. Istina je da joga nemaništa s tim. Ne postoje stepenice u jogi, kao ni naporni putevi.Cijela priča o jogi je samo opis i objašnjenje onoga što slijedinakon samadhija.""Nakon samadhija?" ponovio je kralj. "Mislio sam da je samadhicilj.""Znam, tako su te podučavali. Međutim, istina je obrnuta.Sjećaš li se kad sam ti jučer rekao kako te ima previše?""Da, sjećam se. I to me prilično zbunilo.""Ako kreneš putem navodne joge koju ti oni predlažu, bit će tesamo još više i više. Baš kao što njih ima više. Rastu u svomznanju. Pucaju od sebe. Č ak i onda kad se uče skromnosti i

poniznosti, rade to zbog veličanja sebe. Oni cijene skromnost i poniznost i na tome grade svoju vrijednost i uspjeh. Nisu ništarazličiti od bilo kojega pohlepnog trgovca. Jedino što sebe traže unavodnom znanju, dok trgovac to čini u novcu i imutku. Joga nijetraženje sebe. Joga je izlazak iz sebe. Samadhi je ona osmina tebekoja ne postoji. Ovih sedam dijelova su tvoji. Osmina nije i nikadneće biti. Pokušaš li je prisvojiti kao što to navodni jogini čine



pričajući o 'uzvišenom stanju duha', samo si sebe stavio namjesto gdje te nema. O takvoj jogi govorim, kralju, i takvoj ću te

jogi podučiti."Surja je pažljivo promatrao Kusarua. Riječi koje je čuo, kao isve ono što je stajalo iz njih, dodirnule su nešto duboko u njemu.

Sve više i više muje postajalo jasno daje povjerenje prema ovomneobičnom čovjeku bilo potpuno opravdano."Samadhi, dakle", rekao je Surja. "To je ono središte o kojemsi govorio; mjesto gdje mene nema. A ipak, na neki način, ono ćemi vratiti moju ženu Samđnu, da lije tako?""Tako je, kralju Surja.""A kako se postiže samadhi? Kako se dolazi do mjesta gdjemene nema?"Kusaru se nasmiješio, slegnuo ramenima, i okrenuo dlanove

prema gore kao da je odgovor sasvim jasan i očigledan. "Jednostavno,kralju", rekao je. "Sasvim jednostavno!"

7

Izokrenuta istina

Sunce je središte i izvor svjetla, ključ i mjerna jedinica nebesa.Philip James Bailey

VSTBio je to naš četvrti ili peti sastanak. Nakon upoznavanja i"odmjeravanja snaga" naši su se susreti pretvorili u ugodnerazgovore o na izgled apstraktnim temama. Joga je, kao i sve okonje, zauzimala središnje mjesto u svemu tome. Dominik je pokazaoveliko zanimanje za objašnjenja koja sam mu ponudio u svezitoga. Stalno je govorio da nikada nije ni slutio da se iza tog nazivaskrivaju tako duboke i složene zamisli. S druge strane, ja sam mustalno govorio kako je ta složenost samo prividna. Ona postoji uteoriji, a zbog prirode samog iskustva samadhija zbunjujuća je zaum. Međutim, u praksi je sve savršeno jednostavno i sasvim u

dosegu bilo kojega čovjeka.Rijetko smo se doticali one glavne teme i razloga našeg upoznavanja- njegove supruge. Ponekad je u šali govorio kako je sveto o čemu pričamo jako zanimljivo, ali da nema šanse da će mu tovratiti Sanju. Ja bih na to odmahnuo rukom i rekao nešto poput:"Samo čekaj i promatraj! Na kraju ćeš biti iznenađen raspletom."Jednom je rekao kako je oduševljen što doista ne razgovaramo0 njegovim osjećajima, pogrješkama i krizama. Iako sam mu odmahobećao da se to neće dogoditi, nekako nije vjerovao u to.

Nije mogao zamisliti na koji način bi se takav jedan problem

mogao riješiti, a da se uopće ne bavimo njime. Tu i tamo bih ga podsjetio na staru analogiju koja kaže da se mrak tjera paljenjem



svjetla. Malo toga se može postići borbom protiv mraka. S drugestrane, u nazočnosti svjetla on nestaje sam od sebe. Sviđala mu seta analogija jer ju je mnogo puta primijenio u rješavanju svojih

poslovnih problema. Umjesto da se zadubio u problem, on se usmjeriona njegovo rješenje koje se uvijek nalazi izvan problema, u

nečem drugom - možda novom postupku ili novom načinu pristupa poslu. Oduševio se kad sam mu rekao da to načelo, kao isama analogija, imaju svoje podrijetlo u jogi i najstarijem spisukoji govori o njoj. "Vidiš," rekao je, "mi svi ponekad otkrivamotoplu vodu. Sve mudre stvari postoje oduvijek na ovome svijetu.Samo ih mi ponovo i ponovo zaboravljamo." Mislim da nije nislutio koliko je bio u pravu!

Naše zanimanje za jogu kao i simbolična nazočnost prastare priče poslužili su kao djelotvorno sredstvo promjene žarišta od problema na njegovo rješenje. No, nisam imao namjeru zaustavitise samo na tome. Dominik je morao iskusiti to o čemu govori jogainače bi sve to ostala prazna priča. Ipak, prije toga, morali smo zaronitiu neke detalje joge i tako nahraniti znatiželjni intelekt. Sva

je sreća da Dominik prethodno nije bio upoznat s raznim drugimtumačenjima istoga sustava jer bi u tom slučaju napredak biomnogo sporiji. Uvijek je teže ispravljati "krive Drine" nego

početi ispočetka neometan starim predrasudama. I doista, budućidaje bio bezazlen i otvoren novim saznanjima, Dominik je vrlo

brzo svladao načela joge. Na posljetku, ona su toliko jednostavnai očigledna da se čovjek doista pita kako su mnogobrojni "uči-telji" uspjeli cijelu stvar toliko iskriviti!Počeo sam od objašnjenja osmerostrukog puta joge. Spomenuosam ga u priči, pa je bilo sasvim u redu da ga Dominikuobjasnim malo podrobnije."Joga se često opisuje kao osmerostruki put", rekao sam. "Imaosam udova, kažu. Većina znanja i duhovnih poduka koje sudošle s Istoka vuku svoj korijen iz nekog od osam udova joge.

Njihova imena je izrekao mladi Maitreya u priči, ali ih je vrijedno ponoviti: jama, nijama, asana, pranajama, pratjahara, dharana,dhijana i samadhi.""Uh,"jauknuoje Dominik, "neću to valjda morati zapamtiti!""Ne, ne moraš zapamtiti", odgovorio sam smijući se. "Ali nijena odmet znati o čemu se radi. Primjerice, jama označava ispravno

ponašanje, a dio toga je i ahimsa, to jest nenasilje. Zaahimsu si čuo, ako ništa drugo preko Mahatme Ghandija, zar ne?"Dominik je kimnuo glavom, a ja sam nastavio: "Dakle, jamase tumači kao potreba za promjenom ponašanja da bi ono bilo ispravno.Zbog toga su indijski učitelji često veliki moralisti, odnosno

barem se za takve izdaju. No, tu se postavljaju mnoga pitanja,

primjerice, što je to ispravno ponašanje i tko je taj koji toodreduje? Na to današnji učitelji odgovaraju da to odreduje tradicija



koja je često neusklađena sa suvremenim društvenim kretanjima,a još češće s osnovnim ljudskim potrebama. Zbog toga je,koliko god se trudili, jamu iznimno teško provoditi. Radi se onizu ograničavajućih pravila koja je potrebno slijediti.""Teško, kruto, naporno i staromodno", ubacio se Dominik.

"Upravo tako! I uništavajuće za život jer život je kretanje, a nestatično stanje određeno strogim pravilima. Tako shvaćena disciplina

jame ubija životnost.""U redu, dakle," zaključio je Dominik, "to nećemo raditi.""Nećemo", potvrdio sam. "Ali, idemo dalje. Sljedeći ud joge,nijama, može se definirati kao znanje. Međutim, pitanje je okakvom se znanju radi? Današnji učitelji joge to tumače kaoznanje o tradicionalnim svetim spisima i pravilima. Na taj načinse nijama povezuje s jamom, odnosno ona upravlja njome. U

praksi, to će se svesti na tjeranje učenika da napamet recitiraju prastare tekstove i da se u raspravama pozivaju na riječi davnoumrlih jogina. Ni to, naravno, nećemo raditi. Prepustit ćemo toonima koji proučavaju indijsku filozofiju. Međutim, nijama jevrlo važan i fascinantan dio joge, ali nipošto na način kako tovećina današnjih indijskih učitelja tvrdi."Č uvši ovo, Dominik se doimao sretnim: "U redu, jako sam zadovoljanšto neću morati učiti sanskrt i sve te teške pojmove!""Pa, ako bi to volio raditi, takav bi pothvat imao neke prednosti.Ali, sa živom jogom nema nikakve veze, u to te uvjeravam.Idemo dalje. Sljedeći 'stupnjevi' joge nešto su poznatiji. Primjerice,sam si spomenuo vježbanje koje je doista posebno i pripada

području asana. Asana znači položaj tijela i danas je vrloraširena kao praksa. Mnogi ograničavaju jogu samo na to u oblikutakozvane hatha joge, a neki pak počinju s tog mjesta jer je zapadnomčovjeku tjelesno vježbanje najlakše prihvatiti. Slično je i s

pranajamom koja označava disanje. I taj dio joge je vrlo raširen.Postoje mnogobrojne vrste disanja kojima se može svašta postići.""E to me već malo više zanima", rekao je Dominik. Budući da

je bio športaš, znao je cijeniti vrijednost rada na tijelu. U našimkasnijim susretima malo smo više govorili o tome jer i ja samkoristim mnoge metode vježbanja i disanja čiji je izvor u jogi.Međutim, u tom trenutku želio sam mu predstaviti istinsku jogustavljajući njezine dijelove na svoje mjesto. Zbog toga sam nastavios objašnjenjem ostalih udova joge."Najmanje poznat dio joge je pratjahara. To je zato jer je pratjahara

pomalo apstraktna zapadnjačkom umu. Ona objašnjavakretanje osjetila, ali ne vezano uz objekte, već uz subjekt."Dominik je nabrao čelo očigledno ne shvaćajući bit pratjahare."Osjetila ne privlači ono izvan nas, već je kretanje osjetila

posljedica unutarnjeg kretanja. Osjetila su poput roja pčela kojeslijede maticu, a to je duh, a ne cvijeće ili grane drveća. Kuda matica



ide, idu i pčele. Kuda ide duh, idu i osjetila, a ne obrnuto. To je pratjahara."Dominik se zamislio. "Hoćeš reći da ono što mi doživljavamonije uzrokovano vanjskim svijetom, već unutarnjim stanjem?""Da, moglo bi se to i tako reći. Ili, još bolje, mi cijedimovanjske podražaje kroz cjedilo naše svijesti. Ne vidimo sve što

bismo mogli vidjeti i ne čujemo sve što bismo mogli čuti. Na svusreću, pratjahara je najmanje iskrivljeni dio joge upravo zato jer

je najmanje shvaćena. Uglavnom se koristi u tumačenjima subjektivnogdoživljaja svijeta, ali ponekad i u nekim tehnikama kojeteže umrtvljivanju osjeta, odnosno odjeljivanju osjetila od vanjskogasvijeta. Ni to, kao što si već pogodio, nećemo raditi, a vrlo

brzo ću ti objasniti koja je prava uloga pratjahare u sustavu joge.""U redu, idemo onda dalje", rekao je Dominik. "Što nam je jošostalo? Još dva ili tri dijela?""Tri. Dharana koja znači usmjerenost pažnje i dhijana kojaoznačava tijek misli, odnosno kretanje uma. Ovo su također dijelovikoji su zlorabljeni do krajnjih granica. Iz dharane su se,

pogrješno, razvile metode koncentracije poput teškog i napornogzurenja u neki objekt, primjerice svjetlo svijeće. Dhijana se ponekad

prevodi kao kontemplacija, a ponekad kao meditacija. Uglavnomi tu prevladava zbunjenost oko značenja te dvije metode.Ta je zbunjenost toliko velika da većina ljudi, takozvanih duhovnjakakoji vježbaju neke od tih tehnika, zapravo ne zna štočini. Misle da vježbaju dhijanu. Sama takva izjava je besmislica

jer dhijana se ne vježba, ona se događa. Ali, to vrijedi za sve dijelove prave, žive joge."Pričekao sam nekoliko sekundi dozvolivši Dominiku da maloo tome razmisli, a zatim nastavio: "I na posljetku, joga ima i svojosmi dio, tajanstveni samadhi. Samadhi je stanje čiste i nepobuđenesvijesti. Stanje u kojem nema nikakvih pobuđenja, već

postoji postojanje samo. Samadhi je stanje bivanja, a ne djelovanja.Samadhi jednostavno jest. Radi se o središtu postojanja,o mjestu gdje osobnosti više nema. O tome sam ti govorio na samom

početku. I dok je prethodnih sedam udova joge dio tvojeosobnosti, od uma do tijela i ponašanja, ovaj osmi uopće ne predstavljatebe. On jest u tebi, ali je istodobno u svemu.""Znači, samadhi bi bio cilj joge? Nešto kao kruna svih našihnapora? I to bi bio izlazak iz samoga sebe? Znači sve ćemo to raditi,mučiti se sa svim tim vježbama da bi na kraju nestali?"Zatvorio sam oči i nasmiješio se. Kako je jednostavno pogriješiti!Kako nas mami pogrješan zaključak odvlačeći nas od istine.

Nije ni čudo što se takva tragedija dogodila jogi. Evo, čim počneš opisivati od čega se joga sastoji, čak i potpuni laik zaključi

da je samadhi na kraju puta, a da mu sve ovo drugo samo prethodi.Ipak, pravo stanje stvari je upravo obrnuto! Sjedio sam zatvorenih



očiju gotovo desetak sekundi razmišljajući o tome kakoda Dominiku objasnim u čemu je pogrješka u njegovom zaključivanju.I tada sam se prisjetio jedne analogije."Dominik," rekao sam otvorivši oči, "kad želiš dogovoriti neki

posao u nekom drugom poduzeću, komu najprije pristupaš i

razgovaraš o tome?""S vlasnikom tog poduzeća", odgovorio je Dominik bez razmišljanja."Bravo," rekao sam kimnuvši glavom, "to je načelo poznatokao 'najviše najprije'. Ono vrijedi i u ovom slučaju. Ako želiš usluguod tog poduzeća, ići ćeš u njihovu trgovinu ili poslovne prostorijei kupiti što ti treba. Ali, ako želiš s njima raditi, onda idešnajprije na vrh, a zatim ostatak sustava odrađuje dogovor na vrhu.Ova analogija nije u potpunosti primjenjiva na jogu, ali najvećimdijelom jest. Najviše najprije, to je ključ za rješenje tajne zvane

joga!" A

Dominik me znatiželjno promatrao. "U redu, prihvaćam tonačelo. Ali, što to konkretno znači u ovom slučaju?"Već otprije sam imao pripremljen jedan crtež koji slikovitoobjašnjava problem joge. Sada je bio pravi trenutak da ga izvučemna svjetlo dana i pokažem Dominiku. "Pogledaj ovajcrtež! Na njemu se nalazi sve o čemu smo govorili. Što ti najprije

pada u oči?"Dominik je promotrio crtež s ilustracijom osam udova joge."Č ini mi se da je na njemu sve kako si mi objasnio. Jedino štocrtež izgleda kao da je samadhi na dnu, a jama na vrhu.""Upravo tako", rekao sam. "U tome je bitna razlika u uobičajenomtumačenju joge nasuprot onom izvornom. Dogodilo se preokretanjeistine. Ono što je bilo prvo, postalo je posljednje i obrnuto.

Nije čudno što se tako nešto dogodilo. Evo, kad sam ti opisivaoudove joge, ti si automatski zaključio da jedan vodi dodrugog, korak po korak, od jame do samadhija. To je tumačenjekoje je danas uobičajeno. Navodni praktikant joge mora proći

putem od prvog do osmog stupnja, dakle od jame do samadhijauvježbavajući najprije pravila ispravnog ponašanja, tjelesne položaje,disanje, koncentraciju i tako dalje. A sad zamisli da jenetko, neki revni učenik, razmišljajući o duhovnom postignućusvog umrlog učitelja kojega nikada nije ni vidio, jednostavno

preokrenuo jogu naglavačke. To je samo na izgled nevjerovatno jer vidimo u praksi da se to događa. I to je upravo ono što se dogodilo!U nedostatku žive riječi, živog čovjeka i iskustva koje potvrđujeteoriju, bilo je logično, iako ne i ispravno, zaključiti da je

prije postizanja samadhija potrebno obaviti sve ove prethodnestupnjeve. Paradoksalno, iako je to ljudima lakše shvatiti, tako susi zadali mnogo više posla. Štoviše, otputili su se putem koji nevodi nikuda.""Znači, želiš mi reći daje ovaj crtež ispravan. Samadhi stoji na



dnu, on je poput korijena svega ostalog?""Tako je. Samadhi je središte i korijen svega. Njega se nemože postići nikakvim djelovanjem, pa ni napornim prelaženjemod stupnja do stupnja. Samadhi jednostavno jest. Ako jest, ondaga se ne mora postizati. Samadhi je najjednostavnija pojava nasvijetu. On je čistajednostavnost, čisto bivanje. I kao takav je korijensvega. Pogledaj crtež! Iz samadhija prirodno dolazi tijekmisli, sam od sebe - to je đhijana. Tijek misli se usredotočuje nanešto - to je dharana, i za sobom povlači buđenje osjetila, a to je

pratjahara. Osjetila pokreću tijek životne energije i nastaje dah ili prana. Tijelo se uspravlja i postavlja u određeni položaj usklađens tijekom misli i životne energije. U svijesti se javlja znanje,spontano, samo od sebe. Riče se bude, jogin poznaje sutre - znaznanje. To je nijama. Kao posljedica svega javlja se ispravno

ponašanje - evolutivno ponašanje pokretano kozmičkim impulsom,a to je jama. Joga je opis nastanka djelovanja, od čiste svijesti

preko impulsa misli do djelovanja u svijetu. Ali, prva inajvažnija stvar, ono što jogin čini najprije, prije bilo čega, jest utvrđivanjeu samadhiju.""Izgleda odlično!" rekao je Dominik. "Ali, zanimljivo mi jeovo što si spomenuo da se znanje javlja spontano. Da li je tostvarno tako?""Da, to je tako. Nijama ne predstavlja potrebu za učenjem tradicionalnihtekstova ili učenjem bilo čega. Ukoliko je tijek svijestispontan, iz samadhija nadalje, u svijesti se javlja znanje ovanjskome svijetu, baš kao i spontano ispravno djelovanje. Na tajnačin se automatski uklanja potreba za bilo kakvim pravilima,kontrolom ili napornim vježbanjima. To dolazi samo od sebe. Samadhi

je najprije, a sve ostalo slijedi: koncentracija i disanje iznanje i ispravno ponašanje.""Kako bismo onda mogli odrediti cilj joge? Da li se on nalazi u

jami, ispravnom ponašanju, ili kako na crtežu stoji - ponašanju uskladu s 'kozmičkim' zakonima"?"Zar upravo to i nije cilj i smisao života? Život djeluje, život sekreće, život se živi. Cilj joge nije u postizanju samadhija - on je na

prvom mjestu, na početku. Konačno oživotvorenje joge je u jami,evolutivnom ponašanju. U tom smislu se možemo zapitati štonam je činiti da bismo 'radili' jogu? Sto znači biti jogin? Postićisamadhi, naravno. To je prva i najvažnija stvar. Najviše najprije,kako kaže uzrečica uspješnih ljudi!""Hm," rekao je Dominik sada već sasvim zagrijan za temu,"najvažnije pitanje je, dakle, kako postići samadhi? Ako je točnoto što kažeš, nema nikakvog smisla vježbati sve ove prethodnestupnjeve. Oni neće dovesti do samadhija.""Ne, neće", potvrdio sam. "Budući da pripadaju područjuosobnosti, rad na njima unaprijedit će osobnost. Primjerice, asane



mogu pomoći u gipkosti tijela. Dharana može poboljšati britkost i jasnoću uma. Ali, onaj tko misli da ga to približava samadhiju, jako se vara.""Pa kako onda? Kako se postiže samadhi?"Sada je bio red na meni da se zamislim. Došli smo do ključnetočke u poduči životne joge. Znao sam da ne mogu izravno odgovoritina ovo pitanje. Na njega nema odgovora jer se samadhi nemože postići. Nikakva djelatnost nas ne može dovesti do njegatako da je vezivanje postignuća za pojam samadhija pogrješkakoja nas može zavesti. Trebalo je odgovoriti jasno, ali vrlo pažljivo."Samadhi jest. U svakom trenutku i posvuda. Do njega dolazimo

prestankom aktivnosti, a ne nekom djelatnošću. Proces prestanka aktivnosti naziva se meditacija. I, zapravo, to je joga.Jedina prava, istinska joga.""Prestanak djelatnosti?" začudio se Dominik. "Kako je to moguće?Moj um stalno radi. Misli nikad neće prestati teći. Kako bi

bilo moguće zaustaviti djelatnost?"To što si rekao nije do kraja točno. Postoje trenuci kad um neradi, samo ih ti ne primjećuješ budući da su 'prazni' - u njimanema sadržaja.""Ali, to znači da moram kontrolirati svoj um, zar ne?"Ne, kontrola bi značila djelatnost. U jogi svaka djelatnost

prestaje.""Ali kako onda smiriti nemirni um?""Osloboditi ga, Dominiče.""Osloboditi ga? Hoćeš reći daje um nemiran zato što je neslobodan?""Da.""I kad bih ga oslobodio, on bi se smirio?""Da. Umje poput divljega slona. Savršeno je miran kad ga sene sputava. Jezdi ravnicom, hoda, spava, jede i pije. Ali, probaj gazauzdati pa ćeš vidjeti što onaj pridjev "divlji" doista znači!"Dominik me zamišljeno gledao pokušavajući shvatiti što muto zapravo želim reći. Uzvratio sam mu pogled i duboko udahnuo.Osjetio sam da smo došli do krajnjih granica do kojih nas riječi ium mogu dovesti. Možda je bilo moguće reći još nešto, uporabiti

još koju analogiju, ali zapravo ne bi pomoglo, a možda bi odmoglo.Dominik je dobio dovoljno informacija o jogi i samadhiju.Više od toga se ne može reći. Došlo je vrijeme za iskustvo."Dominiče," rekao sam blago, "mislim da si sasvim spremanza doživljaj samadhija. Nema smisla govoriti dalje.""U redu", rekao je Dominik i ispravio se. "Što trebam raditi?"

* * *

Pravi odgovor na Dominikovo pitanje bio bi - ništa. Ali, radijeto nisam rekao da ne stvaram dodatnu zbunjenost i ne uznemirujem



dalje njegov intelekt. Umjesto toga, proveo sam ga kroz jednostavan postupak instrukcije u meditaciju. Jedna, dvije, tri minute...Kad je Dominik otvorio oči, nije ništa rekao. Pustio samga da sjedi neko vrijeme, a zatim ga upitao kako je bilo. Najprijenije odgovorio, a zatim je pitao: "Što?"

Nasmiješio sam se i rekao mu da zatvori oči i ponovo se prepusti procesu. Nakon nekoliko minuta zamolio sam ga da otvorioči. Ovaj put je Dominik prvi progovorio: "Što je to bilo?""Ništa", odgovorio sam tiho. "To je bilo ništa, mjesto gdje tenije bilo, joga, samadhi, baš ništa.""Oh", rekao je Dominik."Da", odgovorio sam, a zatim smo zajedno otišli tamo, na jošdesetak minuta. Izgledalo je kao cijela vječnost, ali je prošlo utren oka.

8

Tihi put do ničega

Sunce predstavlja prvobitno načelo,najprije neočitovano, a zatim očitovano.Chandogya Upanishad

Kralj Surja zamišljeno je promatrao Kusarua. Sviđalo mu se

ono što je čuo, ali ipak, strančevo je podučavanje bilo tolikoneobično i u tako očitom neskladu s onim što je do sada imao prigode čuti da je bilo pomalo teško odjednom prihvatiti takvu promjenu."Objašnjavali su mi već sve to," rekao je Surja, "ali nikadovako. Ti si preokrenuo cijelu jogu naglavačke!""Nisam ja to učinio", odgovorio je Kusaru smireno. "Oni su.Moja joga stoji na čvrstim temeljima; njihova je neprirodna istoga neodrživa."Surja je ustao i krenuo prema prozoru s kojega se pružao pogled

na dolinu ispred dvorca. Bila je to plodna dolina, puna livadai šuma. Kroz nju je također tekla neka rijeka, mnogo manja odSarasvati, ali ipak dovoljno velika da svojim vodama hrani injeguje čitavo kraljevstvo."Pogledajte ovo", rekao je Surja obraćajući se Kusaruu i Maitreyi.Izgleda poput raja. Sve to bogatstvo, sva ta ljepota... Nikadami nije bilo jasno zašto mudraci govore o odricanju od materijalnog.Pa zar se život ne odvija upravo ovdje, na ovomemjestu?""Naravno", odgovorio je Kusaru. "Tvoj osjećaj je ispravan, a

neznalice koje se skrivaju iza navodnog znanja samo su te pokušalezavarati."



Surja se okrenuo prema Kusaruu. "Oni govore o višim razinama postojanja, o nagradi za dobra djela u nebeskim svjetovima.Tvrde daje svijet pun patnje i da ga se moramo odreći jer je to jedini

put joge koji vodi do znanja.""Znam što oni tvrde", rekao je Kusaru. "Ali, ti tako nikad nisi

mislio, zar ne kralju?"Surja je odmahnuo glavom. "Ne, nisam. Zapravo, nisam previšemislio o njihovim riječima. Brinuo sam se za život ljudi.Želio sam im podariti boljitak, učiniti svijet ljepšim i plemenitijimmjestom. Nekako se nisam želio pomiriti s tvrdnjama dajeovo razina patnje. Mislim da ljudi sami stvaraju patnju svojim

postupcima, a ne daje patnja bila namjera bogova.""I bio si u pravu", potvrdio je Kusaru. "Nema nikakve božanskenamjere u stanju u kojem se nalaze ljudi. Postoje samo ljudskenamjere.""Ali", ipak se pobunio Surja, "zar je moguće da ne postojiništa osim ovog što vide naše oči? Mudraci govore o drugim svjetovima,drugim razinama stvarnostii i božanskim bićima. Zar tone postoji?"Kusaru je pozorno promatrao kralja Surju razmišljajući što damu odgovori na ovakvo pitanje. Maitreya je sjedio u kutu sobedržeći se podalje od energetskih uspona i padova koji su se odvijaliizmeđu njegovoga djeda i kralja. Nije se miješao, posebice neu ovom trenutku kad je osjetio da se Surja približava točki gdje ćese otvoriti primanju pravog iskustvenog znanja. Ipak, ovo pitanjegaje zainteresiralo, pa je naćulio uši očekujući Kusaruov odgovor.Iako mlad, sada je već pomalo razumio način na koji djeluje

podučavanje. Njegov učitelj Parashara, a i djed Kusaru, mnogo sumu puta to pokazali. Znanje je dolazilo u malim gutljajima, gotovona kapaljku. Ako bi se ikada pobunio protiv toga, jednostavnosu ga "odrezali" izjavom da nije spreman. I eto, on sadsjedi u dvorcu kralja Surje koji se nalazi na nekom nepoznatommjestu, pa čak možda i u nepoznatom vremenu; pokraj njega senalazi nevidljiv Ganešov duh ili on sam i s njim ponekad razgovara,a kralj Surja se bori s novim saznanjima o mudrosti i jogi.Baš gaje zanimalo što će Kusaru sada reći. Jer, sjedne strane jegotovo uvjerio kralja daje materijalni svijet jedini koji postoji, a sdruge strane je upravo on kriv za ovu pustolovinu koja je svedrugo samo ne materijalna. Kao da potvrđuje znakovitost situacije,Ganeš je tiho promrmljao: Ne brini, snaći će se Kusaru. On

je veliki majstor kao što je mnogo puta dokazao.I doista, Kusaru nije previše oklijevao. "Naše oči su ograničene,kralju Surja. Isto vrijedi i za sva naša osjetila. Nisam nikadarekao da je to što ti vidiš sve što postoji. I ono što ne vidiš dio

je svijeta i stvarnosti. Kakva je onda svrha kritizirati ono što vidiši proglašavati to lošim ili nižim? To je ono što vidiš i to je sva



stvarnost u kojoj živiš. Kad i ako budeš vidio više, to će postatitvoja stvarnost. Problem je u tome što tvoji 'mudraci' tvrde damoraš zaboraviti ovu stvarnost da bi spoznao drugu. Objasniosam ti pravu jogu. Ukazao sam ti na njezin izvor u samadhiju, a neu dijelovima stvorenoga svijeta. Jednom kad dopustiš samadhiju

da bude doživljen, tvoja će osjetila vidjeti više - vidjet će sve štomogu. Tvoj će um raditi drugačije nesputan vlastitim vasanama,

brazdama po kojima se kretao do tada. Svijet će se promijenitiiako će na neki način ostati sasvim isti kao i prije."Surja je kimnuo glavom. "U redu, mudrače. Vjerujem ti iakomi nije do kraja jasno kako se samadhiju može otvoriti put. Zar tonije teško? Zar za to nisu potrebne godine discipline i odricanja?"Kusaru se nasmiješio. "Ne, dragi kralju, nisu. Godine disciplinei odricanja su potrebne za postizanje određenog cilja u materijalnomsvijetu. Za samadhi nije potrebno ništa."

Surja je uzdahnuo i slegnuo ramenima. "Ah, pa to zvučiizvrsno! Još i ako je istinito... Što mije činiti? Hajde, prosvijetlime mudrače!"Kusaru se blago okrenuo k Maitreyi i pogledom mu dao znakda napusti prostoriju. Trenutak poduke Surje u meditaciju bio je

jedini trenutak kojemu Maitreya nije svjedočio. Ali, čak i mladkakav je bio, znao je za vrijednost privatnosti. Surja će sada

prestati biti Surja. Makar za trenutak, njegov će se sjaj ugasiti iostat će samo ono što nije njegovo. A to što nije njegovo, to nije

bilo ni Maitreyino. A ipak, nalazilo se u njemu, oko njega - posvuda.Maitreyaje sa smiješkom na licu i sasvim tihim Ganešom negdje

pokraj svojega ramena pronašao tihu klupu negdje u izgubljenimhodnicima dvorca i pridružio se Kusaruu i Surji na tihom

putu do ničega.

* * *

Dominik je bio oduševljen rezultatima meditacije! Nakon prvogavrlo uspješnog pokušaja, sastali smo se i sljedećeg dana

pričajući o tome kako uklopiti ovu praksu u svakidašnji život. Azatim sam ga ostavio neka tjedan-dva sam utvrdi ima li ili nemanekih promjena u njegovom životu.Doduše, promjene su bile vidljive na njegovom licu istoga trenutkakad je otvorio oči. Sjajio je. Kao što sjaje svi oni kojiupoznaju onu osminu sebe koja nije njihova. Kako je to začudno!Tako dugo dok se vrtimo oko sebe, dok uzalud pokušavamo samisebe staviti u središte svijeta, tako dugo u tome ne uspijevamo. Aonda, kada prestanemo to činiti, kad se prestanemo boriti protivsvojega vlastitog mjesta u poretku stvari, odjednom sve kao da.

sjedne na svoje mjesto. Sunce jednako sije posvuda i za svakoga. Ne čini ništa, ne djeluje, a izvor je života i snage za sav život. Samadhi,



taj mistični doživljaj koji i nije doživljaj budući da nemanikoga tko bi ga doživio, sasvim je nalik Suncu. Na njemu počivanaš život, a ne na različitim dijelovima naše osobnosti. I, kakoneobično, kad dopustimo da nas prestane biti, upravo tada smonajsretniji!

Dominikova sreća je bila očigledna. Nazvao me nakon desetakdana s dobrom viješću. "Neću ti pričati koliko se bolje osjećam",rekao je uzbuđeno. "Znam da si sve to čuo mnogo puta od mnogihljudi. Da, osjećam se izvrsno, mnogo manje sam napet, bolje spavam,mirniji sam, čak mi se čini da mi se kondicija poboljšalaiako sam manje vježbao. Sve je to lijepo, ali sam te nazvao zbognečeg još ljepšeg... "

Zastao je da me potakne na jedan znatiželjni. "Da?""Pa eto," konačno je rekao, "jučer je bila Sanja i po prvi putnakon odlaska rekla je da joj je drago što me vidi.""Oh, pa to je odlično! Da li to znači da se predomislila?""Ne, ne još. Zapravo nismo o tome ni razgovarali. Možda jošnije vrijeme. Ali, eto, imao sam osjećaj da me gleda nekako drugačije.Kao daje nešto primijetila. Mislim... mislim da si imao

pravo.""Drago mi je da to čujem. Kao što sam ti rekao, dovoljno jeupaliti svjetlo i tama će zasigurno otići. A mi ćemo nastavitiodržavati to svjetlo. Ima još nekih stvari kroz koje moramo proćida bi životna joga bila potpuna.""Odlično, veselim se tome", zaključio je Dominik.Tako, pomislio sam spuštajući slušalicu, sada je na redu sljedećikorak. Pokazali smo mu Sunce iznutra, sada ćemo ga pokazatiizvana!

* * *

"Kako se to moglo izgubiti?" pitao je kralj Surja uzbuđeno."Kako je moguće da nitko od mojih duhovnih savjetnika ništa nezna o tome? Pokušavali su me uvjeriti u potrebu strašnih napora i

odricanja da bi se postiglo nešto duhovno. A vidi ti sad ovo! Nekoliko riječi od neobičnog stranca, nekoliko minuta... čega? Ničega, baš ničega, i ja se osjećam kao preporođen!"Kusaru i Maitreya već su bili nazočni kraljevom čuđenju tijekom

prošlih nekoliko dana. Nakon što je naučio meditirati, Surja je svaki put pokušavao navesti Kusarua na podrobnija objašnjenjaonoga što se događalo. Međutim, Kusaru je njegova pitanjaotklanjao mahanjem ruke i pozivao ga da se strpi. "Ne želimsada razgovorati o tome", odgovarao mu je. "Za nekoliko dana ilitjedana kad se stvari malo slegnu - onda ćemo razgovarati."

Te su dane Kusaru i Maitreya proveli razgledavajući dvorac injegovu okolinu. Bilo je mnogo toga što im je privuklo pogled,



mnogo lijepih i nepoznatih stvari koje su trgovci donosili iz daljina.Ispalo je da su mnogi već čuli za neobičan par, djeda iunuka, koji je stigao iz nepoznate zemlje da podučava kralja.Također, bilo je očigledno daje Kusaruova predstava s tjeranjemkraljevih savjetnika običnom metlom izazvala opće oduševljenje

i odobravanje. Na svoje iznenađenje, Maitreya i Kusaru su bilivrlo popularni, pa prema tome i rado viđeni gosti. U tome je posebnouživao Ganeš nagovarajući Maitreyu da prihvati sitne poklonekoji su mu bili nuđeni. Šteta što sam obećao da se neću pokazivati,

jadikovao je. Ovo bi bila odlična prigoda za malo zabave! No, njihov glavni posao još se nije približio kraju. Kad je jednomMaitreya upitao djeda hoće li uskoro krenuti kući, ovaj mu jeodgovorio: "Ne još, dječače. Moramo još nešto izgraditi. Sadasmo ostavili trag u kraljevom duhu, moramo ga ostaviti i u njegovomkraljevstvu."

Naravno, to je bio tajanstveni odgovor sasvim primjeran Kusaruu.Maitreya nije dalje pritiskao. Kao što je već navika, sviodgovori će mu se ponuditi sami kad za to dođe vrijeme.Toga dana, možda desetak dana nakon prve meditacije, Kusaru

je iznenada odlučio udovoljiti kraljevoj znatiželji. Došlo jevrijeme za neka objašnjenja."Tvoja pitanja o gubljenju znanja su na mjestu, kralju Surja",

počeo je Kusaru. "Da bih ti objasnio kako se moglo dogoditi daljudi zaborave ovako jednostavan put, a s njim i sam pojam samadhija,ispričat ću ti legendu o Surji Martandi. Jesi li već čuo zato?""Ime mije poznato", rekao je Surja i nasmijao se. "Mislim, nesamo ovo moje, već i ono 'Martanda'. Ali, ne bih znao reći očemu se radi.""Martanda znači 'ono što je mrtvo' ili još bolje 'ono čeganema'", odgovorio je Kusaru. "Legenda kaže da je Aditi, majkastvoriteljeva svemira, rodila osmero djece. Sedmero od njih bilisu živahni, pokretni i nemirni, baš kao i svako drugo dijete. Osmo

je, međutim, bilo nepokretno. Izgledalo je mrtvorođeno. Dali sumu ime Martanda jer je bilo kao mrtvo. Na izgled se nije micalo inije ništa radilo. 'Mrtvo jaje', tako su mu se izrugivali."Kralj Surja je sjeo i sa zanimanjem pratio Kusarua. "Slutim",rekao je, "da će tvoja priča biti ponešto drugačija od one koju samčuo. Naime, sad sam se sjetio legende o tih osmero djece majkeAditi. Nastavi, nastavi...""Kao i svaka priča, stvarna ili ne, i ova ima simbolično značenje.Aditi predstavlja svemir u svojoj cjelokupnosti. Sve što jestvoreno, nalazi se u Aditi. A Aditi daje život svemiru kroz svojeosmero djece. Sedmero od njih je vidljivo, pokretno i vrlo živahno.

Tih sedmero simboliziraju sedam udova joge. To je onaj dioživota koji djeluje. Promjenjiv, nemiran i u konačnici smrtan. To



si ti, kralju Surja. Ili, još bolje, to je ono što misliš da jesi: tvojetijelo, tvoja osjetila, osjećaji, um. Riječju, tvoja osobnost. No,Aditi je rodila i osmo dijete, a ono je bilo nepokretno. To osmodijete simbolizira samadhi, nepomični korjien svega što postoji.

Na izgled, tamo se ništa ne događa i tamo ničega nema. To je onaj

dio tebe gdje ni tebe nema, pa i nije u redu reći da si to ti! Moždasu ti prije ovog iskustva te riječi bile nerazumljive, ali sada znašda su istinite. Samadhi nije dio tebe i ti ga ne doživljavaš. Ti nestaješ,a samadhi ostaje. I u konačnici: ono što izgleda mrtvo,

jedino je vječno. Jer sedmero pokretne i živahne djece nestaje iumire, a martanda živi zauvijek."Kralj Surja je kimnuo glavom prihvaćajući Kusaruovo objašnjenje."Doista," rekao je, "sada razumijem o čemu si govorio.

Negdje u meni nalazi se dio koji nisam ja. A opet, zaboravio samna njega... Zapravo, nekako je to bilo i prirodno: nisam se mogaosjećati nečega što nije dio mene. To nisam mogao ni osvijestiti jerkako mogu biti svjestan toga što nisam? Ipak, ti si mi Kusaru pokazaomost koji spaja dvije nespojive obale života. To je jednostavnozapanjujuće!"Kusaru se nasmiješio i kratko naklonio u smjeru kralja. "Sadarazumiješ zašto ljudi zaboravljaju na ono čega nema u njima. Zaboravljajuna onaj dio sebe koji nisu. I u legendi, drugih sedmerodjece zaboravili su na Martandu, ostavili ga da nepomično ležinegdje u kutu i krenuli u svijet. Kako su se udaljavali od Martande,

postajali su sve slabiji i nesretniji. Puno su spavali, razbolijevalise, pamćenje im je slabilo, a tijelo postalo nespretno. U

jednom trenutku su konačno shvatili da nešto nije u redu, pa sustali i zazvali svoju majku Aditi. No, kad je čula da ih je samo sedmero,Aditi nije htjela ni razgovarati s njima. 'Bez Martande,nema razgovora', rekla im je i nestala. Sedmorica su još nekovrijeme vijećali što učiniti. Jedan se pobunio protiv Martandetvrdeći da to dijete nikad nije ni bilo živo. Drugi je rekao da seviše ni ne sjeća kako je Martanda izgledao. Treći se pitao zašto jemajci 'mrtvo jaje' uopće važno. I tako, malo-pomalo, ipak su odlučilikrenuti natrag i potražiti Martandu. Na taj će način, mislilisu, barem majka s njima htjeti razgovarati.Međutim, kako su se vraćali natrag i sve više i više približavalimjestu gdje su ostavili Martandu, primijetili su da se osjećaju

bolje. Njihove tegobe, upravo one zbog kojih su željeli razgovaratis majkom, nestale su upravo u trenutku kad su ugledaliMartandu kako sjedi na mjestu gdje su ga i ostavili.Sedmorica su tada počeli polako shvaćati istinu: bez Martandenešto u njima nije bilo u ravnoteži. Želeći potvrditi njihovoshvaćanje, pred njima se pojavila Aditi i rekla im: "Martanda je

ponovo s vama. Sada možemo razgovarati. Sto ste htjeli?' No,sedmorica su se samo nasmijala i zagrlila majku te joj se zahvalili.



Od tog trenutka nadalje Martanda je postao središte njihovaživota. Što god radili i kuda god išli, Martanda je bio snjima, nepomičan, nedjelatan, ali uvijek s njima. Počeli su ga nazivatisvojim 'suncem', svojim Surjom, oko kojega se okreće njihovsvijet. Odatle ime Surja Martanda." Kralj Surja izgledao je

izgubljen u mislima. "Prekrasna priča", rekao je sneno. "Znaosam da ćeš je ti ispričati drugačije. Znači, to je ono što se dogodilo:otkrio sam Martandu u sebi, nepokretni dio oko kojega sesve okreće - svoje Sunce.""Tako je", potvrdio je Kusaru. "Ali, istodobno si izgubio onajdio sebe koji je mislio da samo on postoji. Izgubio si osminu sebe,a dobio onu pravu osminu ne-sebe s kojom si sada cijelovit."Taj je dan završio tiho, prepun nekog neobičnog raspoloženja.Mir se spustio u Surjino srce, a taj isti mir je obuhvatio i Maitreyu.Divio se svom djedu koji je, kako se činilo, bio nedirnut postignutim.I tada je, baš te večeri, Surja sam od sebe potaknuo drugi dio

plana koji su Kusaru i Ganeš smislili za njega.Još uvijek pod dojmom priče, Surja je rekao: "Naučio samnešto vrijedno i važno. Volio bih da i moji podanici to nauče. Ali,

bojim se da će to biti dug proces. Prepreka je mnogo - živa jogakoju si mi objasnio naići će na mnogo nerazumijevanja i otpora.Postoji li nešto izvana, neki simbol koji bi ljude podsjećao naSurju Martandu? Ljudi vole vidjeti i opipati znanje. Postoji linešto što bismo mogli napraviti za njih da ih podsjeća na ispravnotumačenje žive joge i na dolazak do tihog središta? Postoji linešto takvo?"Kusaru je duboko udahnuo, a Maitreya je začuo kako Ganešzadovoljno mrmlja sebi u bradu. Njih su dvojica očigledno čekalaovakvu prigodu. Tko zna, možda su ju doslovce i planirali. Kako

bilo da bilo, Kusaru je odmjereno podigao pogled i odgovorio:"Postoji.""Postoji!?" ponovio je kralj Surja. "A što je to?""Labirint", odgovorio je Kusaru. "To čime ćeš ljude podsjećatina istinu o sebi i ne-sebi zove se labirint."



D R U G I D IOSunčani labirint

U labirintu se čovjek ne može izgubiti,u labirintu se čovjek pronalazi.U labirintu čovjek ne susreće Minotaura,u labirintu čovjek susreće sebe.

9

Labirint

Konačno možemo Sunce smjestiti u središte svemira. Do tog zaključka ćemo doći sustavno razmatrajući činjenicei sklad cijeloga svemira samo ako bismo, kako se kaže,"imali oči otvorene ".

Nikola Kopernik

Zanimljivo je na koji način život piše priče. Kad se one događaju,sve izgleda nekako tajanstveno i neizvjesno. Budućidogađaji su u magli i teško je uopće zamisliti kakav će biti ishod

naših postupaka u sadašnjosti. Sve što najčešće imamo je nada daće se ostvariti naše namjere. Međutim, što je sa slučajevima kadnamjere nema i kad se prepuštamo tijeku stvari bez uplitanja unjega?Došavši do ove točke u svojoj priči, moram čitatelja još jednomupozoriti na činjenicu da prolazim kroz svoja sjećanja onakokako ih sada doživljavam. U ovome trenutku, ona izgledaju jasnai smislena. Ali, to je stoga jer sada gledam unatrag; sada vidim ishod

pa mije lakše shvatiti detalje i uklopiti njihov smisao u smisaocjeline. No, tijekom samog događanja taj smisao uopće nije

bio tako jasan. Moji susreti s Dominikom bili su jedinstveni ispontani. Vrlo rijetko sam planirao unaprijed kako će se stvariodigravati, posebice nakon što sam ga podučio meditaciji i nakonšto je složeni i osjetljivi postupak objašnjavanja žive joge biozavršen.U njegovom životu mnogo se toga promijenilo, a on me redovitoizvještavao o svom napretku u odnosu sa Sanjom. Na nekinačin pokrenuo se proces njihovog približavanja. Naravno, tosam i očekivao iako nisam mogao biti siguran da će se on i dogoditi.Za razliku od Kusarua koji je iz pouzdanih izvora znao gdje

je Surjina voljena žena, kao što je točno znao i razlog njezinog odlaska, ja sam bio u drugačijem položaju. Današnja vremena su



drugačija i ljudi odlaze jedni od drugih iz mnoštva različitihrazloga. U tom trenutku bilo je sasvim moguće da su Sanja i Dominikdosegli točku u kojoj za njihov odnos nije bilo spasa. To biznačilo da ni moje "obećanje" o povratku neće biti ispunjeno. No,nisam pucao u prazno, ako ste to pomislili. Ono što vam do sada

nisam rekao je da sam još na samom početku uporabio svojeznanje o djotišu i utvrdio da postoji velika mogućnost održavanjanjihovoga braka. To se može saznati proučavanjem karmičkestrukture jedne i druge osobe. Njihova skladnost u tom pitanju

bila je prilično velika.To mi je dalo dodatnu sigurnost u onome što sam činio. Iako,nadam se da razumijete da čak ni s tim potpune sigurnosti nema.Ljudi čine ono što čine, pa čak i kad je to suprotno njihovim interesima.S druge strane, ukoliko bi se pokazalo da Sanja doista nema nikakvenamjere vratiti se k Dominiku, znao sam da će Dominikimati koristi od naših sastanaka. Druga područja života bit će unaprijeđena,a prije svega njegov unutarnji osjećaj stabilnosti. Osimtoga, Dominik je bio spreman za primanje tog znanja bez obzirana sve okolnosti koje su možda ukazivale na nešto drugo. Bogat,utjecajan, uspješan i izrazito materijalan, Dominik nije pokazivaozanimanje za duhovnost uobičajenoga tipa. Štoviše, čak ju je naneki način prezirao. Ali, upravo to ga je učinilo sposobnim za

prihvaćanje čistih zamisli. Primao je ono što sam mu davao neopterećen predrasudama. Tako posijano sjeme jednostavno moraizrasti!I izraslo je. Na kraju mu se, kako ste već i pogodili, Sanja vratila.Danas žive drugačije nego prije, ali su oboje pronašli unutarnjimir. No, možda malo brzam s pričom. Ima još dosta toga štovam želim prenijeti. U ovoj priči ima još detalja koji na iznenađujućinačin nadopunjuju objašnjenje žive joge. Proći ću kroz njihonako kako smatram daje najdjelotvornije. Vrijeme je da zakoračimou labirint - čvrsti izraz i simbol sunčane joge. Kusaru gajeveć spomenuo kralju Surji, pa sam i ja tako postupio u slučaju Dominika.I da ne zaboravim, kad sam već spomenuo Kusarua - uh,"sjećanje" na tu pustolovinu pokrenulo je u meni mnoštvo pitanjao vlastitim sposobnostima! Taj je čovjek bio živa vatra. Oštar kao

britva, tajanstven kao sumrak u šumi, širok kao more, čvrst poput planine...Kako je uopće moguće pomisliti da bih mu se mogaomakar i malo približiti? Doseći njegovu razinu mudrosti i vještine

podučavanja? Neizmjerno sam zahvalan na tom "sjećanju" i kadgod se pokolebam u svezi nekih postupaka ili odnosa prema ljudima,

pred oči mi dođe Kusaru. Jednom sam ga čuo, odnosnoMaitreya ga je čuo, a ja se sada "prisjećam" kako govori o podučavanju."Ljudi ne znaju što im je potrebno," rekao je, "a ipak

to traže zahtijevajući nešto sasvim drugo. Rezultat ove glupavesituacije je da učitelj mora razbiti dvostruki lanac privida. Najprije



im, barem prividno, mora dati ono što na izgled žele, a zatimim, barem prividno, mora dati i ono što na izgled ne žele."Hm, nemojte razbijati glavu gornjom rečenicom. Ako vamnije jasna odmah, ne trudite se. Jednoga dana će možda biti, amožda i neće. Meni se, primjerice, ponekad čini sasvim razumljivom,kao sada, a ponekad me potpuno zbuni. Ispisao sam

je u spomen Kusaruu i njegovoj veličanstvenoj vještini podučavanja.Bio je neuhvatljiv poput te svoje izjave - barem prividno!

No, sada je vrijeme da krenemo u labirint, odnosno da ispričamo priču o njemu. Kao i prije , moji sastanci s Dominikom bili su nadopunjavani bljeskovima prisjećanja iz davnih vremena.Kusaru, Maitreya i njihov veseli pratitelj Ganeš još su se nekovrijeme zadržali na dvoru kralja Surje, a ja sam u ovom vremenuDominiku pokušavao prenijeti bljeskove znanja propuštene krozsito prisjećanja.* * *

"Hm, ne znam ništa o labirintu", rekao je Dominik. "Naravno,čuo sam za njega, ali ne mogu reći da nešto znam. Radi se onečemu iz grčke mitologije, zar ne?""Djelomično da", odgovorio sam. "Ono na što si pomislio jezapravo kretski labirint i pripada predgrčkoj civilizaciji. Ali,zanemari sad to. Na što te podsjeća riječ 'labirint'? Kakve asocijacije

budi?"Dominik je slegnuo ramenima. "Podzemlje, tako nešto. Hodniciu kojima na nas vrebaju čudovišta i slično. Ili pak nešto zamršeno,nešto u čemu se možeš izgubiti.""Točno tako", potvrdio sam. "Upravo je to slika koju današnjičovjek ima o labirintu. Znaš li tko je kriv za to?"Dominik me pogledao, a ja sam nastavio zapravo ne očekujućiodgovor od njega. "Platon. A nakon njega cijela skupina 'mislilaca'.""Platon?" začudio se Dominik. "Kako se on uklapa u tu

priču?"

"Ne uklapa se. U tome je stvar. Najednom je mjestu uporabioizraz 'labirint ideja' želeći reći kako je nešto složeno, zamršeno iteško shvatljivo. Ta se sintagma otada, dakle već više od dvije tisućegodina, povezuje s pojmom labirinta. A Platon je to učinio iznerazumijevanja prema kretskoj kulturi u kojoj je labirint bio prisutani živ. No, nećemo sada ulaziti u taj dio povijesnih zabluda,već ću ti jednostavno reći što labirint jest, a što nije.""U redu", rekao je Dominik namjestivši se udobnije u svomnaslonjaču. I ovaj put smo bili u njegovom zimskom vrtu promatrajućisuncem okupan Zagreb ispod nas. Možda sam upravo

zbog toga sunčanog dana jednostavno rekao: "Labirint je oduvijek bio simbol Sunca."



"Doista?" začudio se Dominik. "A ja sam ga stalno povezivaos nečim mračnim...""Možda zato jer je uvijek bio tajanstven i nerazumljiv. Međutim,on jest simbol Sunca, a kao što ćeš vidjeti ima i veze s pričomo jogi koju si naučio, svladao i primijenio. Na neki način, labirint

svojom simbolikom priča tu istu priču samo na drugačiji način.""Slušam..." potaknuo me Dominik."Pa, eto... labirint je struktura koja ima jedan ulaz, jedan put i

jedno središte. Dakle, za razliku od uvriježenog mišljenja, ne postojemnogi putevi u njemu. Nema mnogo ulaza i izlaza nitislijepih ulica. U labirintu se ne možeš izgubiti usprkos Platonovojsintagmi. Kad jednom kreneš u labirint, uvijek dolaziš do njegovogasredišta. Naravno, pod uvjetom da se nastaviš kretati.""Č ekaj, čekaj", prekinuo me Dominik. "Ja sam doista mislioda labirint služi za zbunjivanje, a ti sada kažeš da se u njemu nemožeš izgubiti. Neobično!""Rekao sam ti da je labirint pogrješno shvaćen. Međutim,treba priznati da u nekim jezicima postoje riječi koje opisuju to očemu ti govoriš. U hrvatskom te riječi nema, osim ako ne uporabimoriječ 'zagubilište'. Zagubilište bi bilo mjesto u kojem semožeš izgubiti, mjesto koje te zbunjuje.""Aha," rekao je Dominik pomalo se smijući, "ja znači mislimna zagubilište dok kažem labirint!""Da, tako je", prihvatio sam njegov smijeh. "Iako ni sam neznaš da su to dvije različite stvari! Ali, sada znaš, pa je dobro dariječi koristimo na ispravan način. Dakle, labirint je točno određenastruktura i kao što sam rekao, u njemu nema gubljenja nizbunjivanja.""Hm, dobro", kimnuo je glavom Dominik. "A da mi ne postanemo

previše apstraktni, možeš li mi ti pokazati jedan labirint?""Naravno", rekao sam posežući za papirom koji sam imao utorbi za računalo pokraj stolca. "Nacrtat ću ti jedan, onaj koji nassada zanima.""Č ekaj", nadovezao se Dominik dok sam ja vadio olovku."Hoćeš reći da ima više vrsta labirinata? Različitih labirinata?""Tako je", potvrdio sam. "Labirinti pripadaju skupini koju slobodnomožemo nazvati 'obrascima moći' i ima ih više. Međutim,mi se sada nećemo zadržavati na svim mogućim oblicima. Zanimanas onaj koji je najizrazitije povezan sa Suncem i koji,shodno tome, ima duboku simboličnu vezu sa živom jogom. Evo,gledaj!"Isprva sam se odlučio za kvadratni oblik labirinta iako je uobičajenijionaj kružni. I za to sam imao određenih razloga. Naime,kvadratni oblik više je primjeren kada želite ukazati na čvrstu

strukturu. Kružni oblik je lepršaviji, blaži i otvoreniji. No, kadsam ga pokazao Dominiku, učinilo mi se da je njegov izraz lica



bio pomalo sumnjičav. Zbog toga sam mu odmah objasnio da postoji i drugi način te sam ga odmah nacrtao."Oba oblika su vrlo zanimljiva", rekao je Dominik proučavajućicrteže. "Možda mi se kružni malo više sviđa, ali kad boljegledam, u svakom ima neka skrivena snaga. Zanimljivo! I što se stim radi - gleda se u njega?""Pa, može, ali bolje je hodati kroz njega!""Hodati?" začudio se Dominik. "Kako?"Ustao sam i prišao staklenim vratima koja su vodila na terasu.Pokazao sam rukom na čistinu koja se nalazila iza drugog bazena.

Na uređenoj travi raslo je nekoliko manjih vazdazelenih grmova."Tvoji vrtlari će to zasigurno srediti - potrebno je presaditi one

biljke."Dominik je također ustao i zbunjeno mi prišao. "Č ekaj, neznam točno o čemu govoriš. Stoje potrebno učiniti?""Napraviti čistinu, dovoljno veliku da se na njoj može napravitilabirint", odgovorio sam, a zatim sam se okrenuo premanjemu. "Dominiče, postat ćeš jedan od prvih vlasnika labirinta usvom dvorištu!""Ah..." prozborio je Dominik još uvijek zbunjen, "napravitćemo labirint?""Ne", rekao sam tapšući ga po ramenu. "Ti ćeš napraviti labirint.To je tvoja zadaća. Znam da ćeš ga delegirati na svoje ljude,ali ipak se ti moraš pobrinuti za to. Dođi, pokazat ću ti kako selabirint konstruira."Dominik je još uvijek bio zbunjen, ali me poslušno pratio natrag

prema naslonjačima. U par poteza sam mu objasnio kako jenajlakše nacrtati, pa i konstruirati labirint. Također sam mu rekaodaje najbolje da ga napravi od većeg kamenja. Začudio se kad jeshvatio da će mu trebati gotovo desetak tona kamenja ako želilabirint napraviti onako kako sam mu predložio. "Ne buni se",rekao sam mu. "To je tek početak. Kasnije ćeš izgraditi mnogoveći, primjeren tvojoj ulozi, i staroj i ovoj novoj koju si sada pronašao.Ovaj labirint će biti tvoj vlastiti kućni simbol Sunca!"Zatim sam uzeo svoju torbu i krenuo prema izlazu. Za danas jesastanak bio gotov iako je Dominik neodlučno stajao s papirom uruci, još uvijek razmišljajući kako se dogodilo da je od potpuneneznalice o labirintima odjednom postao njihov graditelj.Mislim da nisam pridonio rješenju te dileme kad sam mu svrata doviknuo neka okrene ulaz u labirint tako da hodač prilikomkretanja bude okrenut prema istoku, neka mi javi kad labirint

bude gotov i neka NE prolazi labirintom prije nego ga dođem vidjeti. Naravno da gaje to još više zbunilo!Izišao sam sa smiješkom, a pred očima mi se pojavio lik Kusarua.

On bi ovo ovako izveo, pomislio sam. Ljudi ni ne znaju štotraže, a ipak to traže. Onda, neka im...



10

Ritual otvaranja

Oko Sunca se okreću svi li planeti i o njemu ovise,a ono se ipak pobrine za sazrijevanje grožđa u vinogradukao da nema ništa drugo na svijetu što bi radilo!Galileo Galilei

Labirint?" začudio se kralj Surja. "Tražiš od mene da izgradimlabirint?"Kusaru je čvrsto stajao pred kraljem po tko zna koji put podnosećinjegov ispitivački pogled. Podučavanje žive joge je završilo,ali gaje trebalo upotpuniti vanjskim simbolom toga naučavanja.

Na posljetku, sam Surja je bio taj koji je pokrenuo tu temuzatraživši od Kusarua savjet o tome kako da znanje prenese nasvoje podanike."Što je to zapravo? Hram? Spomenik?""I jedno i drugo, ali i ništa od toga", odgovorio je Kusaru."Labirint je čakra moći. On pripada ovome, ali i onome svijetu.Izgradit ćeš poseban labirint, a podsjećam te da mi prema našemdogovoru u slučaju uspjeha duguješ trećinu svoga bogatstva" -Kusaru je ovu rečenicu izgovorio ravnim tonom, a kralj je samotrepnuo - "te njegovu izgradnju smatraj predujmom. Nacrt za

njega kao i za njegovu unutarnju strukturu dobiven je prije mojegdolaska k tebi."Surja je znatiželjno nabrao čelo. "Doista? A od koga je tajnacrt 'dobiven'?"Kusaru se nasmiješio: "Imam prijatelja na visokom mjestu."Iako je Surja očekivao dodatna objašnjenja, Kusaru je zašutioočigledno smatrajući da su njegove riječi sasvim dovoljne.Maitreya je po običaju stajao malo podalje i promatrao razgovorKusarua i Surje. Č uvši djedove riječi, nasmiješio se i kimnuoglavom. "Mogu si misliti o kojem prijatelju govori", prošaptao je

sebi u bradu.To bih bio ja, rekao je Ganeš uspjevši nekako kroz šapat izrazitiobilnu količinu ponosa. Maitreya gaje gotovo mogao zamislitikako nadimlje grudi i ponosno podiže nos. Ta ga je slika jošviše nasmijala pa je ispustio kratki uzdah pokušavajući zadržatismijeh. Kralj Surja nije ništa primijetio, ali su zato Kusaruove oči

bljesnule.Oh, moramo biti mirni, šapnuo je ponovo Ganeš. Kusaru bi semogao naljutiti... Prije nego je Maitreya mogao bilo što odgovoriti,Kusaru je pristupio kralju Surji i pružio mu nešto. "Ovo si

već vidio, zar ne?"Kralj je uzeo predmet iz Kusaruovih ruku i kimnuo glavom.



"Naravno", rekao je. "To je svastika. Simbol moje obitelji.""Jednako je tako simbol snage i moći, kralju Surjo. Istina je, to

je tvoj simbol i predstavlja život koji se vrti oko središta. Svastika je također čakra moći. Međutim, malo tko zna da ona predstavlja pojednostavljeni crtež labirinta, istinske čakre života. Evo kako

će izgledati tvoj labirint..."I s tim je riječima Kusaru iznenada odnekud izvukao velikisvitak papira i rasprostro ga pred kralja. Maitreya se radoznalo

primakao.Pogledavši crtež, Surjine oči su se raširile. Maitreya je takođerzapanjeno promatrao velebnu građevinu koja je zauzimala gotovocijelu dolinu ispred grada i Surjine palače."Ovo je ogromno!" uzviknuo je kralj. Odmahivao je glavom,ali na neki način se vidjelo da mu se sviđa to što vidi. Surja je voliovelike stvari, visoke građevine, dvorce i veličanstvene pothvate.Labirint koji je Kusaru nacrtao, izgledao je i više nego veličanstveno.Prema crtežu koji je bio vrlo živopisan, labirint jetrebao biti izgrađen od klesanoga kamena, njegovi zidovi sumorali biti visoki preko dva metra, a nejasni odsjaji boje koja jezračila iz skrivenih puteva obećavali su mnoštvo unutarnjih radova.Uklopljen u krajolik, okružen šumama, labirint je izgledaokao neka vrsta energetskog izvora. Iako se Surjin dvorac nalaziomalo poviše labirinta, cijela dolina dobila je sasvim drugačijiizgled."Koliko je velik?" upitao je Surja još uvijek pomno proučavajućicrtež."Tri stotine šezdeset i šest metara u promjeru", odgovorio jeKusaru."A koliko hodnika ima? Koliko puteva?"Sedam puteva, kralju", odgovorio je Kusaru. "Ali, unutarnjakonstrukcija je mnogo složenija, pa se tih sedam puteva umnožavajusedam puta. Međutim, taj dio posla prepusti meni. Ono štomi je potrebno, su vješti graditelji. Mnogo njih. Radit ću s njimanekoliko tjedana i labirint će biti dovršen."Kralj Surja je podigao glavu i pogledao Kusarua. "Ovo je po

prvi put otkad si ovdje, mudrače, a da predlažeš nešto što mi sesviđa."Kusaru se nije ni nasmiješio. "Sviđalo se tebi ili ne, ja radimšto moram. Pretpostavljam da tvoje riječi znače pristanak."Kralj Surja je odmjereno kimnuo glavom.* * *

Nakon što je gradnja počela, Maitreya nije više često viđao

Kusarua. Djed mu se u potpunosti posvetio labirintu. Razgovarao je s inženjerima, nadgledao mjerenja, pa čak i radove za koje je



prikupljeno više od stotinu klesara. Međutim, prošlo je više oddeset dana prije nego što je postavljen prvi kamen labirinta.

Nakon toga stvari su krenule bržim tempom, pa su zidovi bili podignutisamo za nekoliko dana. No, tek tada je Kusaru u potpu-nosti nestao. Zabranio je svima da ga smetaju i udaljio ih nekoliko

desetaka metara od ulaza u labirint. Zatim je ušao unutra i nijeizašao tri dana.

Ne brini za njega, šaptao je Ganeš Maitreyi. Ima posla. Cakramoći ne sastoji se samo od zidova i puteva. Ima tu još "instalacija" koje se moraju postaviti. Kusaru zna svoj posao.Maitreya nije uopće brinuo, samo je bio pomalo zbunjen. Hodao

je okolo promatrajući Surjino kraljevstvo. Sve je u njemu bilovrlo čisto i kao daje posjedovalo neki unutarnji sjaj. Zapravo,možda malo previše sjaja. Previše zlata i ukrasa koji su visjeli

posvuda, čak i na najsiromašnijoj kući u gradu. A i ta najsiromašnijakuća bila je vrlo raskošna. Surja je izgradio bogato kraljevstvo.

No, sve to skupa nije Maitreyu uopće zanimalo. Više je razmišljaoo pothvatu u koji se upustio Kusaru. Č inilo mu se da nijeučinio baš ništa da vrati Samđnu, Surjinu ženu, već je cijelovrijeme posvetio drugim stvarima. Doduše, znao je gdje je Samdna,tako je barem tvrdio Ganeš, ali ipak. Stvari su mogle krenuti

po zlu, Samdna je mogla otići, a život njegovoga djeda bio je zaloguspjeha ove potrage bez traganja.Kad je to jednom spomenuo Ganešu, odnosno njegovom glasu,on mu je odgovorio nekim čudnim mumljanjem potpunouvjeren daje sve u redu. Očigledno nije bilo razloga za brigu.Kako je izgradnja labirinta napredovala, Maitreya se takođerza nju zainteresirao. Kusaru ga nije puštao previše blizu, pa su mu

preostali samo razgovori s Ganešom."Da lije ova čakra, ovaj labirint, doista simbol života?" upitaoga je jednom.

Ne samo simbol, odgovorio je Ganeš, već i stvarni izvor snage.Oblik čakre, a posebice ako je pokrenut sličnim sadržajem u svijesti,može proizvoditi energiju. Zapravo, ne samo energiju već iinteligenciju."Proizvoditi inteligenciju? Kako?"Uđeš glup, izađeš pametan, eto kako! odgovorio je Ganešovglas, a zatim se počeo grohotom smijati. Kad je prestao, samo je

bezazleno dodao: Kao što ćeš uskoro vidjeti...U tom trenutku Maitreya je smatrao da se ova zadnja primjedbaodnosila na kralja Surju, pa nije reagirao. Na posljetku,labirint ipak pripada Surji. No, uskoro će otkriti da je Ganeš

posljednjom rečenicom imao nešto sasvim drugo na umu. Na pitanja o tome što Kusaru radi unutra, Ganeš se stalno izmotavaogovoreći besmislice poput provjere čvrstoće zidova iličišćenja podova. Bilo je očigledno da nešto skriva. Tek je potkraj



trećega dana, neposredno prije nego što je Kusaru završio svoj posao i vratio im se, rekao nešto o tome. Mada, to što je rekao utom se trenutku Maitreyi činilo još besmislenijim.Kusaru je gradio dom za sedam..., Ganeš je malo zastao, Hm,sedam stvorenja, neću ih nazvati čudovištima jer to nisu, ali

ipak... Hm, da. Njih sedam.Maitreya je u čudu slušao. "Kojih sedam... stvorenja?"

Njih sedam... Čovjek, Mudrac, Plesačica, Glazbenik, Vražićak, Zmija i Božanstvo. Eto, njih sedam. Susrest ćeš ih...I taman je Maitreya zaustio da dalje ispita ovu neobičnu izjavukad je Kusaru brzo izašao iz labirinta i krenuo prema njemu. "Gotovo

je", rekao muje i u hodu ga povukao sa sobom."Idemo spavati", još mu je rekao prekidajući njegove prosvjede."Ni riječi više danas. Na spavanje."Iako sasvim zbunjen, Maitreya gaje poslušao. Ne bi bilo prvi

put da Kusaru ima potpuno pravo što se tiče redoslijeda radnji i pravoga vremena za prave stvari. Ako je rekao spavanje, onda jespavanje najbolja moguća djelatnost u ovome trenutku.Te je noći sanjao sedam sjenki kako se usred bijela dana šunjajuoko ljudi koji ih uopće nisu primjećivali.

* * *

/Sljedećeg dana bila je nedjelja. Kusaru je želio da pred labirint

dođe samo kralj Surja te da se za ovaj prvi put nema nikogdrugog. "Nikakva svečanost, zasada", rekao je. "Najprije prolazakkroz čakru, a zatim ćemo vidjeti."Kralj Surja se složio iako mu nije bilo previše drago. Navikao

je na velika okupljanja i slavlja, a smatrao je da ova neobičnagrađevina zaslužuje posebnu pozornost.Međutim, bilo je kako je Kusaru tražio i toga su se jutra ispredulaza u labirint, dok je Sunce tek malo nadvisivalo njegove zidove,našli mudri Kusaru, uznositi kralj Surja i pomalo zbunjenidječak Maitreya. Naravno, tu je bio i nevidljivi Ganeš.

"I što sad?" upitao je Surja. "Što se radi s tim? Hoću li ući unutra?"Ne još", odgovorio je Kusaru. "Č akra još nije otvorena.Potreban je prvi prolaz nekoga s dovoljno moći da 'usaglasi'stanovnike labirinta.""Stanovnike?" začudio se Surja. "Zar nekoga ima unutra?"Kusaru gaje samo promatrao ne odgovorivši ništa. Izgledalo

je kao da nešto osluškuje. Vidjevši da neće dobiti odgovor, Surja je slegnuo ramenima. "Tajanstven kao i uvijek. No dobro, tko ćeonda prvi proći? Pretpostavljam da ćeš to biti ti, mudrače Kusaru?"

Nato je Kusaru živnuo. "A, ne! Ima netko bolji, netko baš

pravi za tu svrhu!" A zatim se okrenuo Maitreyi koji je stajaonekoliko koraka iza njih. "Dođi, dječače", pozvao gaje.



Nije se znalo tko je zbunjeniji: Surja koji je širokih očiju promatraoMaitreyu kao da ga prvi put vidi ili sam Maitreya koji ovodoista nije očekivao. Doduše, u trenutku su mu umom prošleGanešove jučerašnje riječi, kao i slike iz sna u kojem ga u labirintuočekuje sedam tajanstvenih sjenki.

Međutim, njegov djed Kusaru mu se ohrabrujući smješkao, aGaneš mu je na uho umirujuće prošaptao: Sve će biti u redu,dečko. Ne boj se!Maitreya zapravo nije imao razloga za strah, samo se osjećaozbunjeno. Njegova se zbunjenost još više povećala kad je Kusarurekao. "Maitreya, moj unuk, sinje tvojega rođaka. Iz sunčane jedinastije. Školovanje i vrlo pametan. Bezazlen je, a opet mudar istoga moćan. On će proći prvi kroz čakra labirinta i tako je pripremitiza tebe i sve druge. To je njegova zadaća zbog koje je došao."Usprkos tim riječima, Maitreya se nije osjećao ni pametan nimudar. A ni školovan nije bio, barem ne za labirint. Pa ovo je injemu prvi put da se susreće s njim. "Što...", zamucao je, "što daradim?"Kusaru se nagnuo prema njegovom uhu. "Ništa posebno, mladiću.Samo hodaj, dođi do središta i vrati se natrag.""I to je sve?" upitao je Maitreya šapatom."Pa, skoro sve", odgovorio je Kusaru. "Ako nekog sretneš,ništa zato. Nastavi hodati, ne daj se zadržavati. Kreni!"I s tim je riječima Kusaru malo gurnuo Maitreyu u smjeruulaza. Kao da je sunce zabljesnulo malo jače, ali ulaz u labirintizgledao je mračno ispod visokih zidova. Došavši do samogulaza, Maitreya je osjetio poriv da se pokloni. Učinio je to s punom

pažnjom. Nije mu nitko trebao posebno naglasiti da se nalazi pred moćnom energijom. Labirint je, usprkos svojoj čvrstojstrukturi, izgledao kao daje živ. Odjednom, Maitreya je osjetiosnažnu želju da krene unutra, da istraži tajanstvene hodnike kojiga čekaju i da dođe do središta ove moćne čakre.Upravo je želio zakoračiti kad gaje prenuo Ganešov glas. Nemogu biti s tobom kad hodaš labirintom, rekao je. Moraš sam.Maitreya je duboko udahnuo zrak. Ovo nije očekivao. Na nekise način naviknuo na Ganešovu nazočnost. Također, možda je jedandio njega računao na pomoć mudroga savjetnika. Osjetivšikako se Ganešova svjesnost povlači od njega, Maitreya se na trenutakuspaničio."Ne, ostani..." zamolio je.

Bit će sve u redu, odgovori je Ganeš tiho. Ne brini i odbacistrah. Ništa ti se ne može dogoditi. Samo hodaj! Labirint je poput

života: ponekad nam se čini da smo se izgubili; ponekad se udaljavamood središta iako nastavljamo istim putem. Nekad idemosporije, nekad brže, ali kako god idemo, dolazimo do središta, ana kraju završavamo tamo gdje smo i počeli. Hodaj! I ako ti se



bude činilo dužim nego što izgleda izvana, u redu je. Zabavljaj se.Samo hodaj. Prođi kroz njega!"A što je s onom... sedmoricom?"

Ništa s njima, odgovorio je Ganeš. Unutra su. Pratit će te nekovrijeme, možda nešto pitati. Za tebe oni nisu opasni. Ne brini, Kusaru

te ne bi poslao unutra da ima opasnosti za tebe.I tako je Maitreya, s blagim osjećajem da Ganešova posljednjarečenica nije baš potpuno točna, krenuo na svoj put kroz labirint.Izvana mu se ulaz činio mračnim, ali kad su ga natkrilili zidovi,obasjalo gaje neobično žuto svjetlo. Nastavio je hodati sve sigurnijida ga iza prvoga skretanja netko očekuje.

II

Svi putevi vode do središtaVeličanstvena svjetiljka na nebu, zračeće Sunce- to je oko Prirode!John Dryden

Poziv od Dominika došao je prije nego što sam očekivao. Misliosam da će mu, uz sve njegove obveze, trebati par mjesecida izgradi labirint. Zaboravio sam, međutim, da imam posla s djelotvornimorganizatorom i uspješnim poslovnim čovjekom. Nije

prošlo ni dva tjedna, a Dominik se pobjedonosno javio telefonom."Gotovo je! Nije uopće bilo teško napraviti ga. Baš je lijep! Kaddolaziš?"U skladu s običajem, odabrao sam prvu slobodnu nedjelju štonije bilo baš lako s obzirom da, za razliku od ostalih ljudi, radimupravo vikendom. No, zanimalo me kako izgleda Dominikovsunčani labirint, pa sam neke stvari podesio i posložio tako daimam vremena i za to.Došavši kod njega, i sam sam se iznenadio utjecajem koji jelabirint imao na Dominikovo dvorište. Bio je izgrađen od velikih

komada dalmatinskoga sivca. Dominik je posebno za to naručiovišetonski kamion pun kamenja otprilike iste veličine. Svakikamen je imao trideset do četrdeset centimetara u promjeru.

Naravno, budući da su oblici kamenja bili različiti, cijela je strukturaizgledala vrlo zanimljivo.Promatrao sam labirint stojeći na izlazu iz zimskog vrta. Grmlje

je bilo uklonjeno s čistine koju je on sada u potpunosti zauzimao.Kao i uvijek dosad kad sam vidio neki labirint ili drugu vrstučakre moći, imao sam dojam da me uvlači u sebe. Taj se dojam

pojačava ako promatrate labirint s visine ili uzvisine, kao što je to

sada bio slučaj. Donji dio dvorišta bio je nabijen energijom i gotovoda sam mogao vidjeti svjetlucanje zraka iznad labirinta.



"Dobro izgleda!" potvrdio sam Dominikova očekivanja. "Dali ste se namučili noseći to kamenje?""Pa, mogu ti reći da nije bilo baš lako! Svaki ovaj kamen imagotovo pedeset kilograma, a nije dovoljno velik da bi ga dvojicaljudi ugodno pridržavali. Bilo je nekih teškoća, ali ništa strašno -

gradio sam ja i zahtjevnije građevine!"Dominik je bio u pravu. Ako imate dovoljno veliku čistinu, nabavitedovoljno kamenja, potrebna vam je samo dobra volja i petšestmalo snažnijih ljudi Najviše vremena se izgubi za mjerenje iocrtavanje obrisa labirinta na željenom području.Spustili smo se dolje, do ulaza u labirint. Prema uputama kojesam dao Dominiku, ulaz je bio sa zapadne strane tako da čovjekkoji kreće u njega bude licem okrenut prema izlazećem Suncu."Nisi još hodao njime, zar ne?" upitao sam ga."Ne, nisam", odgovorio je Dominik. "Osim kad smo ga gradili.

Nećeš vjerovati, ali pridružio sam se radnicima i s velikimužitkom sudjelovao u tome!"

Nasmiješio sam se. Nije mi bio problem povjerovati u to. Dominikse promijenio, to je bilo vidljivo. I on je to znao, pa je želioistaknuti činjenicu kako prije samo nekoliko mjeseci ne bi ni pomisliona tako nešto. Č uvao bi svoj autoritet i položaj - čak i ako

bi mu fizički rad pričinjavao zadovoljstvo, ostao bi u uredunadgledajući radove iz daljine. Sada je učinio drugačije, a zamene je to bio još jedan znak da se doista približava svom središtu.Zadovoljno sam promatrao prastari obrazac moći kako se ljeskana jutarnjem Suncu. "Dolaze zanimljiva vremena", rekao samtiho, više sebi nego Dominiku. "Stari simboli pojavljuju se na

površini našega svijeta. Svijet se mijenja."Dominik nije ništa rekao iako sam primijetio da je malo podigaoobrve. Usprkos našim susretima i onome što je naučio, posebiceo meditaciji, Dominik je još uvijek bio praktičan čovjek.Praktičnost je za njega podrazumijevala sumnjičavost u pogledusvega što bi "mirisalo" na new age. A moja je izjava, moram

priznati, mirisala na to!"Labirint je od davnina simbol Sunca", rekao sam pokušavajućise objasniti. "Također je i simbol dolaska do onoga dijela nasgdje nas više nema i stoga savršeno odgovara procesu meditacije.Prihvatio si i iskusio unutarnji proces kojim ove na izgled nerazumljiveriječi postaju sasvim jasne. Labirint je, a posebice ovajkoji si izgradio ovdje, vanjski obrazac tog istog procesa. On jematerijalni izraz žive joge.""Hm", kimnuo je glavom Dominik. "U redu, prihvaćam to štokažeš. Priznajem da sam uživao u gradnji te da moje dvorište sadaima sasvim drugačiji 'okus'. Međutim, jako malo si mi rekao osvemu tome. Gotovo da si mi naredio da napravim labirint, a zatimtajanstveno nestao."



Nasmijao sam se na te njegove riječi. Bile su istinite. Moždame malo previše ponijelo moje "prisjećanje" na Kusaruovo majstorsko

podučavanje. "U redu", rekao sam pomirljivo. "Sada ću tiobjasniti simboliku labirinta. Bit ću kratak koliko je to moguće, atakođer moraš znati da se ova simbolika odnosi na ovaj labirint, a

ne na neki drugi."Dominika je ovo iznenadilo. "Zar postoji više labirinata?""Naravno", rekao sam. "Kao što u glazbi postoje različiti to-naliteti i ljestvice, tako u vizualnom području postoje različitiobrasci unutar kojih se kreće energija svijesti. Ali, pustimo tosada - to je vrlo široko i zanimljivo područje. Možda ćeš se jednomzainteresirati i za to. Sada ćemo se usmjeriti na ovo što je

pred nama - tvoj sunčani labirint!""U redu", rekao je Dominik. "Slušam.""Kao što vidiš," počeo sam hodajući oko kamene strukture,"labirint ima jedno središte i jedan put koji do njega vodi. Za kretanjelabirintom ti nije potrebna mapa jer se u njemu ne možešizgubiti. Jednostavno hodaš, slijediš put i dođeš do cilja. Put unutarlabirinta je nepromjenjiv, baš kao i prividni put Sunca okoZemlje. Sunce jednostavno ide svojim putem i ne skreće s njega.Kao što znaš iz mitologije, labirint se ponekad povezuje s podzemljem.Koliko se sjećam, upravo ta slika je i tebi prvo pala naum kad smo prvi put o tome razgovarali."Dominik je potvrdno kimnuo glavom. "Ovo mi sada uopće neizgleda kao nešto 'podzemno'", dodao je. "Štoviše, izgleda vrlosvjetlo i ugodno.""Da, ovaj labirint je takav. On je tako i izgrađen. Ali, imaj naumu da bi on mogao imati visoke zidove, a mogao bi također biti i

prekriven nekim svodom. No, u svakom slučaju, ovaj labirintsimbolizira put Sunca i zato jest svijetao. Ali, u njemu postojenaznake 'podzemlja'. Naime, sasvim je moguće da hodanje labirintomna površinu izbaci našu sjenu, možda ono s čime se nesuočavamo u svakidašnjem životu."Vidjevši izraz Dominikova lica, brzo sam dodao: "Ali ne brini,nećemo skrenuti u - kako si to ono nazvao - new-age-psihomambo-džambo? Ovo je samo objašnjavanje simbolike. Kolikoće ona postati stvarna, a koliko će ostati simbolična, prepustitćemo iskustvu. Reći ću još samo to da kakve god da se tajne krijuu labirintu, prolaz kroz njega ih obasjava iz samoga središtanašega života, s mjesta gdje nas niti nema.""Ako te dobro shvaćam," ubacio se Dominik, "kretanje krozlabirint je slično meditaciji. Ne radiš ništa, samo hodaš?""Točno tako! Iako razni ljudi pristupaju labirintu na raznenačine, u biti je točno tako kako si rekao. Štoviše, ovaj konkretnilabirint ima sedam puteva i jedno središte. Na što te to podsjeća?""Podsjeća me na tvoje objašnjenje o osmerostrukom putu



joge," odgovorio je Dominik gotovo veselo."Tako je. Pokušaj sada pratiti što ti govorim i povezivati to sosam udova joge o kojima smo govorili."Zastali smo kod ulaza, a ja sam mu rukom pokazivao krivulju

prvog puta kroz labirint. "Pogledaj! Prva staza kojom se ulazi j ezapravo srednja staza, okružena je s tri staze izvana i s tri stazeiznutra. Ta staza odgovara ponašanju, jami. Dakle, radi se okonačnom očitovanju života u stvorenom svijetu. Zapazi daje to

prva staza kad se gleda izvana, ali posljednja kad se gleda iznutra,iz središta. Nju okružuju tri vanjske i tri unutarnje staze. Prisjetise sad ostalih 'dijelova' joge. Druga staza vodi prema van, dakleokružuje prvu s vanjske strane. Radi se o stazi znanja ili nijame. Ito je logično - znanje o nečemu povezuje nas sa svijetom. Trećastaza je vanjska, posljednja - to je staza tijela, asana. Dakle, tijelo

je vanjski rub našega svijeta. Pratiš li me?"Dominik je kimnuo glavom. Pažljivo je promatrao labirint, ali

je pomalo nabirao čelo. Očigledno je imao teškoća s praćenjemcrta labirinta, što nije čudno. Labirint vas doista može vizualnozbuniti. Zbog toga sam predložio da se vratimo na terasu odaklećemo jasnije vidjeti strukturu labirinta."Pogledaj sada", nastavio sam pokazujući četvrtu stazu. "To jestaza disanja, pranajame. Prostorno je u središnjem dijelu, vrlo

blizu prvoj stazi. Disanje je središnja aktivnost našega života, potome znamo da smo živi. Zbog toga je staza disanja središnjastaza labirinta. Tijelo može biti nepomično, pa tako i um. Ali ako

je disanje nepomično, onda smo mrtvi.""Oprosti, možda nije povezano s ovim što govoriš," prekinuome Dominik, "ali već nekoliko puta zaboravljam postaviti to pitanje.Primijetio sam u meditaciji da ponekad kao da uopće nedišem. Zar nije istina da jogini mogu bez disanja, recimo satimaili danima?""U redu je", odgovorio sam. "Pitanje je i te kako povezano sovom temom, a odgovor je negativan. Sve što je živo na način nakoji su ljudi živi, mora disati. Primjerice, jogini koji su zatvoreniu sanduk i zakopani u zemlju i dalje dišu, ali toliko sporo da senjihov udisaj i izdisaj može mjeriti satima ili danima. Oni dišukozmičkim dahom, pa nama izgleda kao da ne dišu.""A, tako...", kimnuo je glavom Dominik."Staza disanja se također mora prijeći. Njezin položaj u srediniizmeđu ostalih staza čini ju važnom. Disanje je život."

Neko vrijeme smo tako stajali promatrajući labirint s visine. Nije teško "izgubiti" se u promatranju ovog obrasca moći. Kao davas uvlači u sebe otkrivajući, ali istodobno i skrivajući neke tajanstvenenijanse stvarnosti. Ponekad već i samo promatranje

može stvoriti osjećaj kretanja. Svijest kao da prati puteve labirintaiz daljine, prolazi njima iako se ne kreće i na posljetku se



nađe u središtu čudeći se kako je i zašto iz njega uopće izišla.Tako je bilo i sada. Primijetio sam da se Dominik sasvim udubio u

proučavanje svog sunčanog labirinta. Vjerojatno bi ga promatrao još dugo vremena da ga nisam prekinuo."Peti put", rekao sam nježno i uz tihi osmijeh, "sasvim se približavasredištu. Dodiruje ga. Znam da se sjećaš kako se taj peti

put u jogi naziva pratjahara. On je blizak stanju svijesti po sebi jer stanje u kojem osjetila prate unutarnje impulse duha nije povezano s razmišljanjem. Nema objašnjenja ni logike u skokovimaosjetila koji su potaknuti skrivenim naredbama iznutra.Zbog toga se peti put obavije oko središta, gotovo se stapajući snjim. Međutim, odmah zatim se udaljava od njega pretvarajaći seu usmjerenost pozornosti. Ta usmjerenost, dharana ili koncentracija,

predstavlja naredbodavca koji je prethodno upravljao osjetilima.Šesti put se ponovo odmiče od središta. Sedma staza tona izgled čini još i više. Sam tijek misli, đhijana, gotovo se približavasredištu puta dodirujući pranajamu, disanje. Ali, na posljetku,upravo nas on nakon posljednjeg okreta dovodi do središtasunčanog labirinta, do tajanstvenog i neopisivog samadhija. S togmjesta, iz tijeka misli, iz uma, ulazimo u samo središte, u Suryu,naše najunutarnije jastvo."Cijelu ovu priču pokušavao sam oslikati pokretima ruke kojisu pratili crte raznih puteva u labirintu. Doiminik je šutke pratiomoje pokušaje iako nisam bio siguran koliko ih zaista razumije.Međutim, na moje iznenađenje, na kraju je kimnuo glavom bezikakve zbunjenosti."Središte", rekao je polako, "Svi putevi vode do središta, zar"Svi putevi su samo jedan put", potvrdio sam. "Isti put kojine?"vodi unutra, vodi i van. Pogledaj! Ako kreneš natrag iz središta,

proces je obrnut. Iz jastva, ni iz čega, nastaju misli. Zati m se tijekuma sužava u šestoj razini preko usmjerenosti pažnje ili koncentracije,a zatim se još više sužava dodirujući stanje jastva na petojrazini - pratjahari. Međutim, odmah iza toga dolazi do širenja usredišnji put, a to je disanje. Nakon toga slijedi još jedno širenje u

put tijela koji predstavlja vanjski dio labirinta. Još dva kruga postupnogsužavanja kroz znanje i ponašanje. Na posljetku, razina

ponašanja,y'aitte, ponovo nas vraća nazad u svijet iz kojega smodošli."Sva ta objašnjenja pratio sam pokretima ruke nadajući se daDominik doista razumije što govorim. Izgleda da jest! Jer, okrenuose k meni i rekao: "Hajdemo u njega. Sada sam većnestrpljiv. Tako lijepo izgleda, a ti toliko toga lijepog o njemu govorišda jednostavno moram čim prije ući!"

"U redu," nasmijao sam se i krenuo prema ulazu u labirint. Usputsam mu objasnio zašto ću ja prvi proći kroz njega. "Hodanje



labirintom je jednostavno i smirujuće. Kasnije ćeš moći hodatikad god poželiš. Također, i drugi će moći koristiti tvoj labirint.Što se toga tiče, po jedan takav bi se morao izgraditi u svakomgradu tako da ga svatko može koristiti. Međutim, labirint ponekadogoljuje neke dijelove nas, čini ih vidljivim, a oni onda

opadaju kao suho lišće s drveća ujesen. Labirint je moćan simbolenergetski povezan s davnim vremenima. Zbog toga je običaj dase labirint 'otvori' prolaskom nekoga tko je već to činio. Radi se onekoj vrsti rituala, razumiješ li?"Dominik je kimnuo glavom, ali ja nisam bio siguran da jedoista razumio što mu govorim. Bio je jednostavno nestrpljiv da

prođe kroz labirint, a ipak je imao dovoljno poštovanja premameni da me posluša i pričeka. Pustio sam neka tako ostane ne

pokušavajući detaljnije objasniti čemu ritual prvog prolaskadoista služi. No, moram priznati još nešto: u tom trenutku ni samnisam bio u potpunosti svjestan te svrhe! Naime, moje "pris-

jećanje" na priču o kralju Surji, sunčanoj jogi i labirintu otkrivalose paralelno s podučavanjem Dominika. Istina je da u tom trenutkunisam imao jasna sjećanja na prolazak kroz labirint. Znaosam samo da se ritual otvaranja mora napraviti, pa makar to bilosasvim simbolično. Pravo "prisjećanje" dogodilo se tek tada, tognedjeljnog jutra, unutar novoizgradenog labirinta! Tek tada sam

jasno "vidio" što se dogodilo jednog davnog dana, u vrlo sličnojsituaciji kad je mudrac Kusaru poslao svoga mladog unuka iučenika Maitreyu na put u grandioznu Surjinu građevinu.Dominik je stajao iza mene i promatrao moje prve korake

prema središtu. Pomalo nestrpljiv, gledao je kako polako hodam i približavam se središtu. Zatim je pričekao da zastanem, okrenemse i polako krenem prema izlazu. Č ekao je u tišini promatrajućikako hodam obasjan jutarnjim suncem. Gledao je, ali nije vidioono što se doista tamo zbivalo. Nije to ni mogao vidjeti jer svjetlostkoja me doista obasjavala nije bila iz ovoga vremena, već iz

jednoga drugog, davno prošlog. Nije vidio ni sjenke koje su meokruživale prateći me na svakom koraku toga puta. Također, nikadamu nisam rekao da su upravo te sjenke razlog zašto labirintomuvijek mora proći netko tko ih dobro poznaje.

12

Sedam sjenki sunčanog labirinta

Kada Sunce zađe, sjenke koje se u podne nisu vidjeleizgledaju najduže i najstrašnije.

Nathaniel Lee

Maitreyi je bilo potrebno mnogo snage da napravi taj prvi korak



ususret žutoj svjetlosti. Nije se radilo toliko o strahu kolikoo očekivanju i blagoj strepnji pred nepoznatim. Č im su se nadnjim nadvili zidovi sunčane čakre, postalo mu je jasno da se ovdjene radi samo o običnoj građevini. Kusaru nije gubio vrijeme proteklihnekoliko dana. U zraku se osjećala neka čarolija.

Prije svega tu je bila ta neobična svjetlost: žuta, ali ne poputdnevne svjetlosti, već tamnija, gotovo bi se moglo reći gušća. Zidovisu iznutra i dalje djelovali kao da su od kamena, ali je treperenjesvjetlosti stvaralo na njima neobične šare. Maitreya je biogotovo siguran da se vidi kako se prelijevanje svjetlosti pretvara uoblike ljudi koji nešto rade. Ali, bio je previše usmjeren na hodanjeda bi zastao i proučio tu neobičnu pojavu. Osim toga, većnakon nekoliko koraka našao se pred prvim skretanjem. Ulaz ulabirint je neko vrijeme bio ravan, a zatim je put skretao nalijevo.Maitreya je zastao ispred tog skretanja i duboko uzdahnuo.

Ako se bilo tko ili bilo što nalazi u labirintu, onda je to zasigurnoiza ovog ugla, pomislio je. Nije to bila utješna misao. Na trenutak

je osjetio želju da se okrene i vrati, ali noge su mu bile teške inepomične. Znao je da to ne bi mogao učiniti. Sad kad je krenuo,mora se probiti do središta, ma što se događalo. Hrabro je zakoračionaprijed.Gotovo daje očekivao kako će se sudariti s nekim, ali to se nijedogodilo. Odnosno, barem se nije dogodilo u uobičajenom smisluriječi. Osjetio je nečiju nazočnost, ali nije nikoga vidio. Jedinomu se učinilo da je prostor ispred njega nekako tamniji. Nekovrijeme je tako stajao gotovo očekujući da mu se netko obrati. Ikad je već mislio da su njegovi osjećaji bili pogrješni i da se prevario,ispred njega se svjetlost pokrenula.Zapravo, pokrenula se neka neodređena sjenka koja je bila sastavljenaod nijansi iste žute svjetlosti koja je obasjavala čitavlabirint. Maitreya je ustuknuo, ali nije zakoračio unatrag. Sjenkamu se približila na dva koraka, a zatim se zaustavila. Primijetio jeda ne stoji ispred njega, već malo sa strane. Kao da mu nije željelazapriječiti put, već gaje puštala da krene naprijed.U labirintu je vladala tišina. Maitreya je za trenutak razmišljaoda nešto kaže, ali nije znao što. Ništa se nije događalo, pa je napokonodlučio krenuti dalje. Oprezno je zakoračio držeći na okutajanstvenu sjenku sa svoje lijeve strane. No, čim je zakoračio, iona se pokrenula! Maitreya je zastao više zbog iznenađenja negozbog straha. Stala je i sjenka. Hm, pomislio je, izgleda da želi hodatiuz mene. Pa neka joj, neka hoda.Korak po korak. Maitreya je krenuo malo odlučnije. Sjenka ga

je pratila bez bilo kakvog pokušaja zaustavljanja ili bilo kakvogdjelovanja. Odnosno, barem je tako bilo isprva, a zatim su sestvari promijenile. Maitreya nije znao zbog čega se to dogodilo,ali odjednom je začuo glas koji je nedvojbeno dolazio iz smjera



sjenke. "Tko si ti, hodaču?"Maitreya je zastao, ali samo za djelić sekunde i odmah je nastaviohodati dalje. Na trenutak je razmišljao da li da odgovori na

pitanje koje mu je postavljeno. Sjetio se Ganešovih riječi. Moždaće te nešto pitati, rekao mu je. Nije mu rekao da ne razgovara s

njima, a Ganeš bi mu to sigurno rekao da je bilo važno. U redu,dakle, sa sjenkom se može razgovarati."Ja sam Maitreya", rekao je oprezno i nastavio svoj put polabirintu."Maitreya", ponovila je sjenka poput jeke. "A što ti radiš, Maitreya?"To ga je pitanje začudilo. Što radi? Mnogo toga, ali zašto toovo... stvorenje želi znati? "Tko si ti?" rekao je umjesto odgovora."Ja sam Yaksha", rekla je sjenka bez razmišljanja."Sto ti radiš ovdje, Yaksha?" pitao je Maitreya nastavljajućihodati."Radim. Ja uvijek nešto radim", odgovorio je Yaksha. "Djelovanje

je ono što me čini stvarnim. Ja sam radni čovjek. Djelujem.To sam ja."Bio je to neobičan odgovor za jednu sjenku. Maitreya je slegnuoramenima i nastavio dalje. Međutim, sjenka je ponovila svoje

pitanje. "A što ti radiš, Maitreya? Što tebe čini stvarnim?"Opet neobično pitanje. "Ja...", oklijevajući je počeo Maitreya,"ja učim. Ima mnogo toga što moram naučiti. Podučavaju me mojučitelj Parashara i moj djed Kusaru...""Prekrasno!" uskliknuo je Yaksha. "Znači, učiš i to si ti! I togaima mnogo, znam. O, da, ja to najbolje znam! Ima toliko toga zauraditi, toliko stvari koje čekaju da budu dovršene i napravljene.Mnogo, užasno mnogo toga! Ali ti sigurno radiš i druge stvari.Što još radiš, Maitreya?"Iako je bio pomalo zbunjen ovim razgovorom, Maitreya jedoista počeo pričati Yakshi što sve u životu radi. Rekao mu jekako pomaže ocu Bhaskaru i svojim dvjema majkama, Utapati iTarapati. Yaksha je bio jako radoznao što to točno radi i veselio sesvemu što mu je Maitreya ispričao. Tražio je opis svakog detalja inačina na koji Maitreya nešto radi. Zanimao se za sitnice i sve mu

je bilo važno. Zadubivši se u razgovor s Yakshom, Maitreya nijevidio kako se na zidovima labirinta iza njega pojavljuju svjetlosneslike koje su više-manje točno ocrtavale prizore iz Maitreyinaživota. No, čak i daje to vidio, vjerojatno se na to ne bi obazirao.Yaksha je očigledno bio dio ove čakre moći tako da ne bi

bilo neobično da njegova raspoloženja i misli djeluju na samunjezinu strukturu.

No, Yakshina znatiželja je djelovala na Maitreyu tako da nijeni primijetio da više ne hoda labirintom, već je zastao i živo

razgovarao sa svojim sjenovitim suputnikom."Maitreya, ti si vrlo djelatan!" oduševljeno ga je hvalio Yaksha.



"Tvoj život je tako ispunjen raznim aktivnostima da sam ja jednostavno zapanjen! Zbog toga ću ti nešto ponuditi - mogu tidati dar kakav se ne odbija!""Da čujem", rekao je Maitreya, sada sasvim opčinjen Yakshom."Stvarnost je tamo gdje je djelatnost, Maitreya", rekao je Yaksha.

"U tvom svijetu djelatnost će prestati, a time će prestati istvarnost. Jednoga dana nećeš više ni htjeti ni moći raditi to što radiš.A tada ćeš nestati, Maitreya. Neće te više biti. Ja ti nudimizlaz iz te žalosne situacije. Nudim ti djelatnost koja nikad neće

prestati. Ostani ovdje sa mnom, Maitreya! Ostani ovdje i djelujzauvijek, nepromijenjen, uvijek isti, a opet zadubljen u bezbrojrazličitih poslova. Ostani Maitreya jer ovdje, na mojem putu nalazise stvarnost. Sve ostalo je privid i varka. Stvarnost je djelatnost,Maitreya. Stvarnost je ono što činiš. To je ono što ti jesi.Ostani ovdje!"Odjednom, pred Maitreyinim se očima pojavila slika svijeta ukojem je mogao činiti sve što je ikada pomislio. Znao je da će,ukoliko ostane ovdje s Yakshom, moći ostvariti sve svoje nam-

jere i biti sve što je ikada poželio biti. Također je znao da to doistanikada neće prestati. Yakshaje imao veliku moć i sada ju je nudioMaitreyi.

Nekoliko dugih trenutaka trajala je Maitreyina neodlučnost, aonda se nešto u njemu pokrenulo. Ostati ovdje? Zar je to ono zbogčega gaje Kusaru poslao u labirint? Možda i jest, progovorio jeneodlučni dio njega. Kusaru je ponekad tajanstven i skriva svoje

prave namjere. Možda je želio nagraditi Maitreyu i poslati ga unajbolji mogući svemir u kojem djelovanje nikad ne prestaje, ukojem je stvarnost određena tim djelovanjem i u kojem...Tko si ti? - odjeknulo je u njegovom umu. Zvučalo je kaoGanešov glas, ali Maitreya je znao da to nije Ganeš. On je ostaovani, tako je rekao - nije ga mogao pratiti u labirintu. Ipak, to pitanje

je prenulo tijek njegovih misli. Odjednom je postao svjestanda već dugo vremena stoji ispred sljedećeg skretanja i da se

prestao kretati. Yakshaje i dalje stajao uz njega očekujući njegovodgovor. Maitreya je duboko udahnuo. Znao je što mora učiniti."Hvala ti, Yaksha," rekao je, "na tvojoj ponudi, ali ja moramkrenuti dalje. Moram doći do središta ove čakre. Sada te napuštam."I s tim je riječima Maitreya zakoračio naprijed ostavljajući izasebe sjenku koja je na trenutak zadrhtala, a onda se poklonila njegovimleđima.

* * *

Nekoliko sljedećih koraka Maitreya je napravio razmišljajući

o tome što je upravo doživio. Nije osjećao strah, pa ni posebanuspjeh što se uspio oduprijeti napasti da ostane s Yakshom. Č ak



nije ni sjenovitog stanovnika labirinta smatrao lošim. Yaksha mu je ponudio nešto dobro i korisno. Ali, ipak, nije mogao ostati natom mjestu. Uspkros Yakshinim riječima, Maitreya je znao dadjelatnost nije jedina stvarnost. Maitreya nije samo ono što čini.On je više od toga...

"Na primjer, on je ono što zna prekinuo ga je neki novi glas.Maitreya je zastao kao ukopan i tek tada primijetio daje svjetlostu labirintu promijenila boju. Sada je bila narančasta i još gušća odone prije.Malo ispred njega, ali opet sa strane tako da mu ne preprečuje

put nalazila se još jedna sjenka. Iako je bila neodređena kao iYaksha, djelovala je drugačije, nekako snažnije i moćnije."Tko si ti?" upitao je Maitreya zbunjeno, ali čvrsto i bezstraha."Ja sam Rishi", rekla je sjenka. "Ja znam stvari. Znam sve štose događa u tebi i oko tebe. A što ti znaš, Maitreya?"Maitreya je zaustio da nešto kaže, ali je istodobno krenuo naprijed.

Nakon iskustva s Yakshom znao je da se mora nastavitikretati. "Znam mnogo toga," odgovorio je u hodu, "ali mnogotoga mi je nepoznato. Učim da bih saznao.""Pohvalno, Maitreya, vrlo pohvalno", rekao je Rishi pratećiga. Za razliku od Yakshe, Rishi nije izražavao oduševljenje. Govorio

je tiho i odmjereno. Međutim, možda je upravo zato Maitreyaosjetio snažniju privlačnost prema njemu nego prema Yakshi."Znanje je važno, Maitreya", nastavljao je Rishi. "Znanje je

jedino vrijedno pozornosti. Ono što znaš, to te čini stvarnim. Zarse ne slažeš s tim?"Maitreya je kimnuo glavom. Da, mogao bih se složiti s tim. Pazar cijeli njegov život nije potraga za znanjem? Učio je od malihnogu, i znao je da će učiti cijeli život. Ako znanje nije stvarnost,što se onda uopće može zvati tim imenom?"Tako je, Maitreya", rekao je Rishi. "Vidiš, moje je znanjetako veliko da znam što ti misliš prije nego progovoriš. Znam svešto ti se dogodilo u životu, a i ono što će ti se dogoditi. Ti si studentđjotiša, zar ne?"Maitreya je ponovo kimnuo glavom, sada već potpuno uvučenu Rishijeve riječi. "Ja poznajem sav đjotiš", nastavila je sjenka."Ovdje se nalazi sve znanje koje će ti ikada zatrebati."Ovaj put Maitreya je primijetio kako se u narančastim odsjajimasvjetla na zidovima oblikuju zvijezde i zviježđa, planete irazličita Sunca vrteći se u beskrajnim krugovima, povlačeći zasobom ljude, životinje, biljke, kamenje, planine i čitave svjetove.Bilo je to toliko zapanjujuće daje ostao bez daha. Znao je da Rishigovori istinu - na ovom mjestu su se nalazile sve informacije i sveznanje koje će mu ikada zatrebati. No, Rishi je nastavljao dalje:"Ne radi se samo o tome, Maitreya. Želiš li znanje o ljekovitim



biljkama, primjerice? Ili možda znanje o strojevima, o vjetru ikiši, o početku i kraju svemira? Želiš li znati što misle tigrovi iskakavci, a što rijeke i kamenje? Sve, baš sve, Maitreya, nalazi seu meni i na ovome putu. Znanje je jedina stvarnost, Maitreya. Sveostalo je privid i varka. Znaš da govorim istinu. Osjećaš to, zar

ne?"Maitreya je stajao i zapanjeno gledao slike koje su se oblikovalena zidovima oko njega. Rishi gaje uvjerio: znanje je doistanajvažnije. Zapravo, nije ga ni morao uvjeravati - i sam je toznao! A ako se znanje nalazi ovdje, zašto gubiti vrijeme na drugimmjestima. Zašto ići dalje?"Da, Maitreya", potvrdio je Rishi, ponovo mu čitajući misli."Ispravno razmišljaš. Ostani ovdje sa mnom. Sve znanje ovogasvijeta bit će ti dostupno. Bit ćeš stvaran, konačno potpun istvaran, jer ćeš znati. Ostani ovdje, Maitreya. Ovdje je znanje,ovdje je tvoja sudbina."Malo je nedostajalo da Maitreya pristane na ovu ponudu.Malo, sasvim malo. Zapravo, kad je kasnije razmišljao o tome,

bio je uvjeren da je već pristao. Već je zaustio da kaže kakoostaje, ali onda se nešto dogodilo. Primijetio je da stoji, da se nekreće. Možda gaje ta spoznaja prenula. Ali, ako jest, to se dogodilo

bez razmišljanja. Jednostavno je zakoračio dalje, gotovo osjećajući bol zbog toga što napušta sebi drago područje."Ne mogu...", promucao je polako se odmičući od sjenke."Želio bih, Rishi, o kako bih želio! Ali, ne mogu, obećao sam...

poslan sam do središta... moram krenuti dalje..." Gotovo jezaplakao kad je vidio kako se Rishi zatresao, a zatim ničice pao natlo u poklonu koji se pretvorio u nestajanje. Ipak, njegove su ganoge, bez njegove volje, odvele dalje, iza još jednog zaokreta,ususret novoj svjetlosti, ovaj put još gušćoj i tamnijoj. Staza nakojoj se našao bila je crvena.

* * *

"Aha, dobrodošao! Srećom nisi pao u zamku one dvojicesmutljivaca i sada si na svom cilju. Č ekala sam te!"Maitreya se nije osjećao sretnim. Još je uvijek osjećao bol ičežnju za znanjem koje je ostavio iza sebe. A eto, nije se još nioporavio, a pred njim je bila nova sjenka."Ja sam Apsara", rekla je sjenka. "Plesačica i ljubavnica. Na

pravom si mjestu, mladi Maitreya."Maitreya je oprezno nastavio koračati. Naravno, Apsara jekrenula s njim prateći njegov ritam. Za razliku od prethodne dvijesjenke, Apsara gaje uznemiravala. Č ak je pomalo osjećao strah.

A opet, osjećao je i neobičnu privlačnost. Trebalo muje nekolikotrenutaka da shvati kako ova sjenka nije bezoblična, nego ima zamamne



konture mlade žene!"Ah, primijetio si? Lijepo. Mogu ja biti kakva god poželim,"rekla je Apsara mazno. "Ili, kakvu me god ti poželiš...", dodala je

još maznije."Ne znam," rekao je Maitreya neodlučno, "Nisam siguranda... ""Hej, znam da nemaš iskustva s tim stvarima", prekinula gajeApsara. "Ali, mogu ti pokazati sve što te zanima. Vjeruj mi,sviđat će ti se!"

Njezine riječi su pokrenule niz slika na sada crvenkastim zido-vima labirinta. Maitreya je zapanjeno promatrao prizore ljubavi isenzualnosti, a ubrzo je morao priznati daje osjetio toplinu u preponama.Iako mlad, i u njemu se nalazio muškarac. Ipak, nekakomu to nije tako ležalo kao ono što muje ponudio Yaksha i Rishi."U redu je to", rekao je Apsari. "Lijepa si i ovo što nudiš moglo

bi nekome biti zavodljivo, ali ne i meni. Ne bih želio ostatiovdje i uživati cijelo vrijeme u tjelesnim zadovoljstvima. To nijeza mene.""Varaš se, mladi Maitreya", Apsara se nije dala smesti. "Onošto ti nudim mnogo je stvarnije od djelatnosti i znanja zajedno.Što je čovjek ako ne uživanje? Što je on ako ne tijelo i sve što mutijelo nudi? A ovdje se nalazi sva ljepota ovoga svijeta, svakouživanje koji je bilo tko ikada iskusio ili zamislio! Stvarnost nijestvarnost ako se ne pretvori u nešto opipljivo i materijalno, zar neMaitreya? Ne postoji stvarnost koja nije konkretizirana. Nemastvarnosti ako nema tijela. Moraš se s tim složiti, Maitreya!"Možda je bila stvar u labirintu, a možda u crvenkastoj svjetlosti,senzualnom Apsarinom glasu ili prizorima naslade koji suse odvijali po zidovima, ali Maitreya je odjednom osjetio istinu unjezinim riječima. Doista, što je stvarnost ako se ne može osjetiti?Zar sve drugo ne pada u vodu ako nije "spušteno" na materijalnurazinu i pretvorenu u sreću i zadovoljstvo ljudi i drugih stvorenja?Možda Apsara ipak ima pravo?Kao da odgovara na njegove misli, Apsara ga je okružila plesomcrvenkaste svjetlosti. "Ja sam i plesačica," prošaptala mujena uho. "Osjeti ovo."Maitreya nije znao što se točno dogodilo, ali Apsara je nekakoušla u njega, pretopila se s njim. Odjednom je osjetio kako njegoveruke i noge postaju njezine. Osjetio je njezine grudi na svojim

prsima i kolanje njezine krvi u svojim žilama. Postao je Apsara.Vruća strast razlila mu se želucem i preplavila ga cijelog.Osjetio je snažnu želju za plesom i kretanjem. Počeo je letjetiokružen slikama, ali još više osjećajima snažnoga zadovoljstvakoji je ispunjavao cijelo njegovo tijelo."Ovo je stvarnost," prošaptala je Apsara u njemu. "Sve drugo

je privid i varka. Ostani ovdje, Maitreya. Ostani u svijetu vječne



sreće i uživanja!"Možda je bilo to, ali možda i nešto drugo, tek na poziv daostane, Maitreya se sjetio zadaće s kojom je otposlan u labirint:doći do središta."Ne mogu," rekao je glasno. "Ne mogu ostati. Ne moguostati."I s tim se riječima iskustvo prekinulo. Iznenada se našao na

podu labirinta ležeći na iznenađujuće mekom podu. Hitro je ustao, pogledao Apsaru koja gaje radoznalo promatrala i zakoračionaprijed.Krajičkom oka vidio je kako se Apsara smiješi, lagano naginjeglavu i govori za njim: "Idi Maitreya, idi. Ali, srest ćemo se opet,ti i ja. U nekoj drugoj čaroliji..."

* * *

I doista, Maitreyin sljedeći korak bio je popraćen snažnim osjećajemda su Apsarine riječi istinite. Još će se sresti njih dvoje,na nekom drugom mjestu. No, nije bilo vremena da preispita tajosjećaj. Iza sljedećeg okreta čekala gaje nova sjenka.Svjetlost je ovaj puta bila zelenkasta, a promijenilo se jošnešto: iako je i dalje vladala tišina, Maitreya je odjednom čuoneki dubok, potmuo ritam koji je odjekivao labirintom. Zvučalo

je poput kucanja srca, pa je na trenutak pomislio daje upravo toono što čuje. Međutim, zatim su se tom osnovnom ritmu pridružilii drugi zvukovi. Nijedan od njih nije bio glasan. Štoviše,kao da su titrali na rubu čujnosti. Ipak, nakon nekoliko korakaMaitreya je bio siguran da labirintom struje note neke neobičnemelodije."Ah, Maitreya, ti čuješ ovu glazbu života? Kako je to divno!"Te je riječi progovorila lelujava sjenka koja je kao i njezini

prethodnici počela pratiti Maitreyu. "Č ujem", odgovorio je Maitreya."A tko si ti?""Ja sam Gandharva," rekla je sjenka. "Moja glazba je glazba

života. Svirajući ju na nebu, održavam život na Zemlji i svim drugimstvorenim svjetovima. Maitreya! Znaš li da malo ljudi možečuti moju glazbu? Ti si poseban! Imaš dar."Maitreya je i dalje hodao poučen prethodnim iskustvima. Sada

je znao da ne smije ni na koji način posustati u svojoj zadaći.Mora doći do središta i ne smije se zaustavljati. Ipak, riječi kojesu sjenke govorile dopirale su do njega. I Gandharva ga je uspiozainteresirati. "Kakav dar?" upitao je."Dar prepoznavanja stvarnosti", odgovorio je Gandharva."Sve što Apsara osjeća, Rishi zna i Yaksha čini, sve je to orkestrirano

odavde, s ovoga mjesta. Ritam života nalazi se u pozadinisvega. Ako poznaješ taj ritam, Maitreya, poznaješ pravu stvarnost.



Sve ostalo je privid i varka!"Možda pod utjecajem glazbe, a možda i zbog toga što je znaoda Gandharva govori istinu, Maitreya je počeo hodati sporije. Da,volio bi poznavati ritmove stvarnosti! Na posljetku, njegovoučenje kod Parashare sasvim je posvećeno kozmičkim ritmovima.

Oni određuju život ljudi i sveg stvorenog svijeta. Ritam jedoista u osnovi stvarnosti."Tako je, Maitreya", potvrdio je Gandharva. "Kao što tvoje disanjeodržava tvoje tijelo živim, tako moja glazba održava svijetstvarnim. Ostani ovdje Maitreya! Ovo je mjesto na kojem sve

počinje." No, ovaj put Maitreya čak nije ni zastao, lako je bio privučenGandharvinom ponudom, nastavio je hodati. "Hvala ti, Gandharva,na tvojoj glazbi. Ona doista predstavlja sve što ti o njoj govoriš.Ipak, poslan sam da odem do središta. Zato ću te sad napustiti.Sviraj dalje, za sve nas."Gandharva se nasmiješio na ove riječi. "Očekivao sam takavodgovor, Maitreya. Neka te ritam života prati posvuda."I dok je Maitreya zamicao iza sljedećeg zavoja, a glazba zamirala,Gandharva se duboko poklonio i nestao u zelenkastom sjaju.

* * *

Nakon susreta s četiri sjenke Maitreya je bio mnogo spremniji

na ono što ga očekuje u sljedeća tri hodnika. Prisjetio se Ganešovihriječi i imena koja je uporabio za sjenke: Č ovjek, to je bioYaksha; Mudrac, to je bio Rishi; Plesačica, to je bila Apsara iGlazbenik, to je bio Gandharva. Još je morao susresti Vražićka,Zmiju i Božanstvo. Ali, sada više nije strepio. Znao je da će pokrajnjih proći baš kao i pokraj prve četiri sjenke.U ljubičastom hodniku, odmah nakon Gandharve, čekao gajeVražićak koji mu se predstavio kao Rakshasa. Rakshasa mu je

ponudio kontrolu nad osjetilima i sposobnost da doživi što godželi bez posredstva tijela. Tvrdio je da stvarnost počinje u svijesti

te daje sve drugo privid i varka. Kad bi Maitreya ostao kod njega, jednom jedinom mišlju mogao bi postići sve što poželi, lako seRakshasa trudio oko njega, na kraju gaje uz veseli pozdrav propustiodo sljedećeg okreta.

Naga ili Zmija, kako ju je nazvao Ganeš, bila je najopakijegizgleda od svih sjenki. Njezina indigo boja nije ublažila Maitreyinosjećaj opasnosti kad se pojavila pokraj njega. Naga mu jeobećala moć. Rekla je da ona predstavlja energiju iza svega što

postoji te da bez te energije stvarnosti ne bi bilo. Međutim, Maitreyanije bio zainteresiran za moć. Odao je Nagi dužno poštovanje,

ali nije se zadržavao. Štoviše, pomalo gaje zbunilo što je Nagina staza bila dulja od prethodne. Na trenutak je pomislio da



se zabunom okrenuo natrag i da se vraća. Međutim, nastavio jehodati i iza sljedećeg ugla ga je dočekala plava svjetlost.Posljednja staza bila je dom sjenki imenom Deva. "Božanstvo",kako ju je nazvao Ganeš. Za razliku od svih prethodnihstanovnika labirinta, Deva nije progovorila ni riječi. Točnije, zazvala

je Maitreyino ime i izgovorila svoje. Ali, to je bilo sve što seod nje čulo. Ipak, Maitreya je kroz ovaj posljednji hodnik prošaonajteže. Prije svega, on kao da je bio još duži i hodanje mu sečinilo beskrajnim. Dva puta je zastao i okrenuo se ne bi li provjeriohoda li u dobrom smjeru. Također, na zidovima pokraj kojih

je prolazio vidio je neobične stvari i pojave. Nije ih mogaoopisati niti je razumio o čemu se radi. Znao je samo da se radi onečemu vrlo važnom i bitnom za samu strukturu stvarnosti. U

jednom trenutku je čak pomislio kako je smiješno što su mu sve prethodne sjenke tvrdile da znaju što je stvarnost, a njemu je sada

postalo očigledno da stvarnost počinje i završava upravo ovdje, u plavom Devinom hodniku.Ipak, nije se zaustavljao. Deva ga je šutke ispratila do posljednjegokreta, a zatim uz naklon nestala.

13

Kako izgubiti sebe

Kakve li su tvoje zrake, O Sunce, tvoje vječno svjetlo!Ti ideš dalje, u svojoj začudnoj ljepoti,a zvijezde se na nebu skrivaju;

Mjesec, hladan i blijed, tone u zapadne valove. Ali Ti, uzvišeni, ideš dalje sam.James Macpherson

Kad sam izišao iz labirinta, Dominik me upitno promatrao. Nasmiješio sam mu se. "Hm, izgledalo je vrlo... ritualno",rekao je. "Mogu li sada ja krenuti?

Kimnuo sam glavom i rukom mu pokazao prema ulazu u labirint.Međutim, prije nego što je krenuo, još se jednom okrenuo

prema meni. "Da li nešto posebno moram raditi? Na neki posebannačin?""Ne", odgovorio sam. "Ništa posebno. Kreni i hodaj! Ništadrugo. Kreni i hodaj!" Dominik je duboko uzdahnuo i zakoračio ulabirint.Ovo nije bilo prvi put da promatram ljude kako hodaju labirintom,ali sada sam bio posebno pozoran. Nisam očekivao ništa

posebno, ali ipak je jedan važan dio pothvata s Dominikom bio

usmjeren na ovaj trenutak. Bilo mi je iznimno drago vidjeti gakako polako i prisebno korača stazom između kamenja. Izgledao



je smireno. Lice mu je odavalo potpunu usmjerenost, a kretao sekao da ne želi nikog uznemiriti svojim prolaskom.Zapravo, većina ljudi u labirintu zauzme pozoran stav. Čak iako ne znaju ništa o tome niti ih nitko ne pripremi za njegovu simboličnui stvarnu snagu, ljudi nekako osjete da se događa nešto

posebno. Nije to obična šetnja po stazi u parku. Niti je hodanje saželjom da se nekuda stigne. Radi se o najjednostavnijoj djelatnostikoja odjednom postane najvažnija na svijetu. Hodanje.

Ništa drugo osim hodanja. No, iznutra su reakcije ljudi različite. Neki imaju snažne osjećaje.Vjerojatno na nekoj razini dođu u međudjelovanje sa"sjenkama" kao dijelovima sebe. Možda ih neki i izravno doživeiako ne znaju točno što su doživjeli i kako. Međutim, na površiniti se doživljaji ponekad vide kao promjena u držanju tijela, brzinihoda i zastajkivanju.Ponekad ljudi misle i osjećaju da labirintu treba odavati posebnu

počast, primjerice klanjanjem i molitvama. Ništa od togalabirintu nije važno. S tim i bez toga, on će ispuniti svoju svrhusamo ako njime prođete. No, ako to učinite, možda će to vamaosobno pomoći da se bolje pripremite za iskustvo koje vas očekuje.Sličnu ulogu igraju i određeni tjelesni pokreti, primjericekad držite dlanove prema dolje ili ih držite usmjerene premadolje. Neki kažu da takvi postupci imaju različito "energetsko"djelovanje na strukturu labirinta. Možda i imaju, ali po mojemsudu ne bitnu. Iako naši postupci prije ulaska u labirint i tijekomhodanja u njemu imaju određen utjecaj na ishod, djelovanje labirintaodvija se na nekoj drugoj razini, izvan naše namjere.Istina je da labirint ima čudesnu moć. Njegovi stanovnici, tajanstvenesjenke, mogu ispuniti želje. Ako želite Vražićka, njegaćete i dobiti; ako želite Apsaru, ni ona vam ne gine. Ali, sve je to

pomalo iskrivljena uporaba sunčane čakre moći. Staze u labirintu,kao i sjenke koje u njemu stanuju, postoje zato da bi senjima hodalo, a ne zato da bi se na njima zadržavalo. Neki zastanukod Mudraca i stoje tamo godinama i životima. Neki to učine kodGlazbenika, a neki kod Č ovjeka. Zanimljivo je da nitko, ama bašnitko, to ne učini sa središtem! Oni koji do njega dodu, nezadržavaju se predugo. Jednostavno se vrate i nastavljaju živjeti.Labirint ne služi postizanju, on služi odbacivanju. U labirintuse ne možete izgubiti, ali možete izgubiti sebe. To jest, barem

jednu osminu sebe - onu koja niti nije vaša. Č ovjek, Mudrac, Plesačica,Glazbenik, Vražićak, Zmija i Božanstvo - oni su dio vas.Ali, Sunce u središtu nije! Da biste došli do onoga što niste,morate odbaciti i ono što jeste. I paradoksalno, tek kad se vraćatenatrag iz ništavila, svi vaši dijelovi savršeno vam pristaju i služe

svojoj svrsi: Božanstvo upravlja, Zmija usmjerava, Vražićak pokreće,Glazbenik usklađuje, Plesačica se kreće, Mudrac zna i



Č ovjek djeluje.S tim sam mislima promatrao Dominika. Hodao je mirno kaoda traži put. Na okretima je malo zastajkivao kao da se pripremaza sljedeću stazu. Iako je znao da ne može pogriješiti, učinilo mise daje u jednom trenutku zbunjeno promotrio stazu, vjerojatno

se pitajući ide li u dobrom smjeru ili ne. Ništa strašno, to seobično događa prilikom prvih prolazaka kroz labirint. Vijuganjenjegovih staza može zbuniti: izgleda vam kao da se udaljavate odsredišta onda kada bi mu se trebali približavati.U trenutku kad je stigao do središta, Dominik je izgledao zadovoljno.Tamo je stajao vrlo dugo, okrenut prema istoku. Vidiosam daje zatvorio oči. Zatim ih je nakon nekoliko minuta otvorio,okrenuo se i jednako tako pažljivo hodao natrag do izlaza.Dočekao sam ga sa smješkom, ali ništa nisam rekao. On je staoispred mene i pogledao me uz odmahivanje glavom. Oči su mu

sjajile. "Što... što je to bilo?" pitao je tiho. "Što se dogodilo u središtu?"

* * *

Kad je Maitreya izišao iz labirinta, na izlazu su ga čekali njegovdjed Kusaru i kralj Surja. Kusaru je bio miran, ali se vidjelodaje sretan što vidi unuka. Surja gaje pažljivo proučavao. Po prvi

put se na licu kralja vidjelo da je uopće primijetio mladoga Kusamo-vog pomoćnika. Prije ovoga smatrao ga je samo usputnim

pratiteljem - šegrtom koji je ovdje da služi svog učitelja. Međutim,nakon što gaje Kusaru poslao da "otvori" labirint, Surjino semišljenje promijenilo. Zapravo se sam sebi nasmiješio pomislivšikako je doista istina da ovaj tajanstveni mudrac Kusaru nikadništa ne čini bez nekog dobrog razloga! Odnosno, sve što čininekako je smisleno i uklapa se dobro jedno s drugim.Sada, kad je Maitreya izišao iz čakre, Surja je tražio nekeznakove promjene na njemu. Što se unutra moglo dogoditi? Izašto je jedan mladić kvalificiran za ritualno otvaranje labirinta, a

jedan kralj nije? No, nije osjećao zavist niti je zapravo bio povrijeđen.

Bio je jednostavno znatiželjan."I?" upitao je Surja Maitreyu. "Kako je bilo? Da li si došao dosredišta? Što se tamo dogodilo?"Maitreya je oklijevao trenutak. Bio je još uvijek pun utisaka ina neki je način tražio Kusaruovu podršku. Međutim, Kusaru nijeništa govorio, samo mu se smiješio.Maitreya je duboko uzdahnuo i pogledao Surju. I on je sada

promijenio stav prema kralju. Prije gaje promatrao kao uzvišenui moćnu osobu koje se pomalo i plašio. Svijet u kojem je živioSurja nije bio Maitreyin svijet. Sva ta moć, vlast i bogatstvo, sav

taj utjecaj i snaga - Maitreya se nikada prije nije susreo s takvomkoncentracijom energije u jednoj osobi. Međutim, sada kad je



prošao kroz labirint, nešto se u njemu promijenilo. Sada je vidioda Surja uopće nije ono što se čini da jest. Ono što doista jest, toniti nije on! I prije je znao da naša najdublja unutrašnjost zapravone pripada nama, već da mi na neki način pripadamo njoj. Ipak,sada je, suočen s jedne strane sa svom slavom kralja Surje, a sdruge s apsolutnom stvarnošću najunutarnijeg središta života,

jasno spoznao što je korijen, a što su grane. Zbog toga je s novopronađenomčvrstinom susreo kraljev pogled i jednostavno rekao:"Mislim da je na vas red, kralju Surja. Krenite i sami ćete dobitiodgovor na svoje pitanje."Surja je za trenutak bio iznenađen ovim odgovorom, ali jenakon toga odmjereno kimnuo glavom i dostojanstveno krenuo

prema ulazu u labirint. Kusaru i Maitreya su ga promatrali kakonestaje iza prvog okreta.

Lijepo, mladiću, začuo je Maitreya Ganešov glas i tome sesilno obradovao. Dobro došao natrag! Vidim da si naučio kako se

postupa s kraljevima!Kusaru i Maitreya su se glasno nasmijali na ovu Ganešovuupadicu, a zatim su u tišini stajali ispred ulaza u labirint čekajućida se kralj Surja vrati.Prošlo je nekoliko minuta prije nego je Maitreya progovorio."Kusaru, da li svatko doživljava isto prilikom prolaska kroz labirint?""Ne, Maitreya", odgovorio je Kusaru. "Kao i u životu, svatkodobije što mu pripada. Evo, primjerice, za tebe je Deva bila šutljiva,za nekog drugog bi bila najaktivnija. To je različito. Ali,kako god bilo, stanovnici labirinta moraju biti na svom mjestu,zadovoljni. Zato je važno da kroz svaki labirint prvo prođe osobakoja ih može umiriti, osoba koja nije vezana ni za jedan dio stvarnosti- ona koja će zasigurno doći do središta cijela.""A ja sam bio takva osoba?" upitao je Maitreya čudeći se.Kusaru je kimnuo glavom. "Očigledno je dajesi, moj mladiću.Znaš mnogo više nego drugi ljudi. Bio si spreman, samo to nisiznao. Alija sam znao i kao što vidiš, bio sam u pravu.""Kao i uvijek..." dodao je Maitreya smiješeći se. "Hoće liSurja nakon ovoga izgubiti taj svoj žar kojim pali druge? Naime,dosta toga je već učinio, ali još ga ima... ima ga mnogo.""Mislim da hoće", rekao je Kusaru. "Ako dođe do središta,hoće, zasigurno hoće."Zatim su djed i unuk zašutjeli čekajući da se nešto dogodi.Surja je mogao izići svakog trenutka, a opet, njegovo je hodanjelabirintom moglo trajati satima. Maitreya je već shvatio da ovajlabirint nije obična građevina. U njoj će se hodači zadržati onolikovremena koliko im je potrebno da se suoče sa svojim inačicamaYakshe, Rishija, Apsare i ostalih sjenki.Prošlo je još nekoliko minuta, a zatim je Maitreya opet zazvaoKusarua. "Djede, ono pitanje o tome što se dogodilo u središtu..."



"Da?""Pa, nisam siguran da bih mogao točno odgovoriti na to pitanje.

Nisam siguran da se bilo što dogodilo tamo. Središta je bilo,a i nije ga bilo.""Doista?" rekao je Kusaru okrećući svoj sjajni pogled premaunuku. Smiješak mu je postao širi, a Maitreya je gotovo bio siguranda je na njegovom licu ugledao nešto neobično - trag osjećajaza koje je mislio da ih Kusaru ne posjeduje. Zar je moguće daje to

bio ponos? I to zbog njega, Maitreye?Kusaru nije više ništa rekao niti je komentirao Maitreyineriječi. Ali je zato učinio nešto drugo, nešto što odavno nije: podigao

je ruku i zagrlio unuka. Maitreya je za trenutak bio iznenađen,a zatim se slatko nasmijao i vratio djedu zagrljaj.I dok je kralj Surja po prvi put prolazio kroz svoj čudesni labirint,Kusaru i Maitreya su na izlazu stajali jedan pokraj drugogčekajući ga da se vrati.

* * *

Dominik je iz labirinta izišao nekako zamišljen. Vratili smo sena terasu i sjeli. Sunce se već podiglo i postalo je ugodno toplo.Isprva nisam mnogo govorio, već sam pustio Dominika da sredisvoje utiske. Naravno, nisam mu odgovorio na njegovo prvo pi-tanje o tome što se dogodilo u središtu. Odgovor na to pitanje morao

je pronaći sam."Ne razumijem u potpunosti", rekao je Dominik nakon nekogvremena. "S jedne strane nije se dogodilo ništa, a s druge straneosjećam neko neobično strujanje po tijelu. Osjećam se čudno.""To je sasvim u redu", rekao sam. "Labirint pokreće mnogeunutarnje energije, a nešto od toga se ponekad osjeti na materijalnojrazini."Dominik je kimnuo glavom, ali se vidjelo da i dalje razmišlja.

Nakon nekoliko trenutaka ponovo je progovorio. "Ne znam hoćuli ikada shvatiti kako djeluje na mene sve ovo u čemu me podučavaš.

Zapravo, ponekad mi se čini i da me ne podučavaš. Kao daznanje postoji negdje u meni i kao da mi nije potreban nitko osimmene samog."

Nasmiješio sam se. "Dominiče, upravo se u tome sastoji podučavanje!Podastiranje činjenica, teorije i filozofije, uvjeravanjei rasprave - to s podučavanjem nema veze. Ali, ovo o čemu si sadgovorio, ovaj osjećaj da se znanje budi u tebi... Vidiš, ako je todoista tako, onda je moj posao gotovo završen.""Hm," promrmljao je Dominik, "to je vrlo zanimljivo. Kadmalo bolje razmislim, pozvao sam te da mi pomogneš vratiti suprugu,

sjećaš se? Nisi ništa učinio daju izravno vratiš, ali mi sečini da sad neke stvari bolje razumijem. Ipak, razmišljam o tome



zašto sam je uopće izgubio? Što sam učinio krivo? U čemu sam pogriješio?""Zapravo, ni u jednom trenutku nisi pogriješio. Sve je u redu.Tvoj je put, baš kao i svaki životni put poput labirinta. Sjećaš se:labirint ima samo jedan cilj i ne možeš zalutati. Samo izgleda da

skrećeš; izgleda kao da ideš u drugom smjeru, kao da se udaljavašod središta. Ali, zapravo, ako se nastaviš kretati, dolaziš do cilja."Dominik se nasmijao. "Ovo zvuči kao da mi ti nikada nisi bio

potreban! Mogao sam samo nastaviti istim putem i to bi medovelo do središta? Do ovog istog mjesta gdje sam sada?""Hm... ne baš", odmahnuo sam glavom. "Odnosno, da, ako bise doista nastavio kretati. Međutim, stvar i jest u tome da se ti nisikretao!""Kako to misliš?""Jednostavno, kretanje labirintom je poseban pojam. Ako ga

preslikaš u život, onda se ne radi o nastavljanju onoga što si dosada činio. Kretanje labirintom označava promjenu. Da si nastavioživjeti kao što si živio do trenutka kad se tvoj život počeo raspadati,to bi značilo da stojiš u jednoj točki labirinta. Zapeo si naistom mjestu iako se tebi čini da se krećeš kroz život.""Ah... "

"Da - ah! Radi se o tome da mnogi ljudi stalno idu istim putem,gore-dolje po labirintu. Dođu do jedne točke, pa se vrate i isti put

prelaze ponovo. Na izgled se kreću, ali zapravo su zastali. Ja samti samo pomogao da se pokreneš preko granice koju prije nisi prelazio.Uvijek si došao do nje, zastao, okrenuo se natrag i prolazioisti put ponovo i ponovo.""Da, razumijem sad. To ima smisla...""Razmisli također o strukturi labirinta. Kao što znaš, on imasedam puteva i jedno središte. Na kraju će svatko doći do središta,ali ponekad se zadržimo najednom dijelu puta jako dugo. Moždanam se sviđa upravo taj dio labirinta, a možda na njemu ostajemozato jer se bojimo krenuti dalje, iako nam se taj dio uopće nesviđa! Međutim, poznajemo ga. Prošli smo njime već mnogo

puta, a što slijedi nakon sljedećeg zaokreta - to ne znamo. Javljase strah i nesigurnost. Bolje ostati unutar poznatoga nego riskiratiopasnost nepoznatoga. I tako se vraćamo do početne točke, zbunjenii nesigurni u ono što bismo trebali učiniti. Č ini nam se dasmo se izgubili u labirintu. Ali, sada znaš da je to nemoguće. Nemožeš se izgubiti hodajući labirintom. Možeš se okrenuti i vratitise natrag. Možeš dugo stajati najednom mjestu ili ponavljati dio

prijeđenog puta koliko god želiš. Ali, izgubiti se ne možeš. Akose nastaviš kretati, korak po korak - eto te u središtu!""Da, sada shvaćam", rekao je Dominik tiho. "S ove točkeizgleda tako jednostavno, ali prije toga, dok sam se osjećaoizgubljenim, uopće nije bilo tako. Bio sam slijep, a sada vidim



kao s vrha planine!""Bolje kaži da sada vidiš iz središta labirinta, a prije si gledao snjegovih rubova ili s njegovih različitih staza!"

Na ovo smo se obojica nasmijali. "Zaslužili smo jedan čaj, štokažeš?" rekao je Dominik i krenuo unutra da ga donese. Ostavšisam, zagledao sam se u konture labirinta na dnu dvorišta. Lijepo,

pomislio sam, dobar posao. I gotovo da je završen.Kad se Dominik vratio noseći poslužavnik s dvije šalice čaja,medom i limunom, upitao sam ga za njegovu suprugu. "Kako jeSanja? Kako napreduje vaš odnos?""Bolje je", odgovorio je Dominik. "Ali, još uvijek ne želirazgovarati o povratku. Kaže da joj je potrebno još vremena."Kimnuo sam glavom. "U redu je, Dominiče. Sada već i samznaš daje gotovo sigurno da će se vratiti.""Da, mislim da će tako biti i zato sam miran", odgovorio je.Polako je prinio šalicu ustima. "Oh, ovo godi!"Potvrdio sam jednim dugim "mmmmm". Iako nas je obasjavaloSunce, temperatura zraka nije bila visoka, pa je topli čajstvarno prijao."Reci mi", počeo je Dominik spuštajući šalicu na stol, "kako jezavršila ona priča o kralju Surji? Da li su mu na kraju pronašliženu?""Ah, kralj Surja je bio mnogo gori od tebe! Njegova ga jeSamđna ostavila zato što nije mogla izdržati silan sjaj koji je iznjega žario. Bio je prevruć da bi mu se bilo blizu!"Dominik me iznenađeno pogledao: "Znaš, tako nešto je jednomSanja rekla o meni. Tvrdila je da ju nisam uopće više ni

primjećivao, ni nju ni djecu; govorila je da su postali poput sjenki, poput nečega što vidiš samo kutkom oka, a zapravo gledaš kroznjega.""Eh, da. Tako je bilo i sa Surjom. Ni on nije zapravo vidioSamđnu. Međutim, rekao sam ti daje Surja bio još gori - on nije ni

primijetio kad je Samđna otišla!""Kako to?""Samđna je pronašla neku djevojku koja jo j je bila slična.Djevojka se zvala Č aja. Jednostavno ju je postavila na svojemjesto i Č aja je odigrala njezinu ulogu, a da Surja uopće nije

primijetio zamjenu!""Ne! Zar je bio toliko usmjeren na sebe?""Izgleda daje tako bilo", nasmijao sam se. "Štoviše, čini se da

je kralj Surja čak i vodio ljubav sa svojom 'zamjenskom' ženom, pa mu je ona čak rodila djecu.""Ah, pa to je doista previše...", čudio se Dominik kroz smijeh."Da, tako to biva, barem u pričama. Tko zna da li je u stvarnosti

tako i bilo, ali eto, Ć aja se toliko uklopila u ulogu Surjinežene da veliki kralj uopće nije ni primijetio da se ne radi o 'originalu'



nego o zamjeni. Tek kad je, jadnik, konačno shvatio što sedogodilo, pozvao je u pomoć poznatog mudraca. A Kusaru mu seumjesto kao astrolog istražitelj ponudio kao životni učitelj. Takoti je to, moj Dominiče!" Namignuo sam mu u šali; ta i sam je znaoda simbolika priče o Surji i te kako ima veze s njim.

Neko vrijeme smo se tako šalili i zajedno smijali, a zatim sammu ispričao kako je završila drama oko kralja Surje i njegoveodbjegle žene Samđne. Saslušao me vrlo pažljivo, iako još uvijek

pomalo zbunjen onim što je čuo. Kad sam mu na odlasku pružioruku, toplo mi se nasmiješio dok mu je na licu počivao neki unutarnjisjaj, sasvim drugačiji od vruće energije koju je isijavao ranije.U tom trenutku sam shvatio da je moja zadaća na ovommjestu uglavnom obavljena. Odlazeći, razmišljao sam o svojimvlastitim iskustvima. Pretvorio sam ih u čvrstu i pouzdanu

praksu, u nešto što ljudima može pomoći i učiniti im život

ljepšim. Ipak, pitao sam se, koliko su zapravo priče priče, a ko-liko univerzalni arhetipski simboli koji će se očitovati u životu jošmilijune i milijune puta, sve dok moćni ljudi, posebice muškarci,

preuzimaju na sebe neizdrživi sjaj Sunca pretvarajući ga u ubojitooružje protiv sebe i svojih najdražih.

Kad bi Sunce ili Mjesec ikad sumnjali, odmah bi nestali.William Blake

Nakon prolaska kroz čakra moći prošlo je nekoliko dana prijenego što se kralj Surja ponovo pojavio pred ljudima. Kad jeizišao bio je blijed i zamišljen. Njegovi ga dvorjani nikada dosada nisu vidjeli takvog, pa se brzo proširio glas da je kralj

bolestan. Kusaru nije želio ništa objašnjavati, samo je Maitreyinapomenuo daje dobro što ljudi misle da se radi o bolesti. "Tako

će se manje raspitivati o pravim uzrocima kraljevog stanja",rekao je.Maitreya nije točno znao zašto je Surja tako reagirao na labirint.

Njegovo vlastito iskustvo je bilo sasvim drugačije. Vratio seosvježen i s nekom novom čvrstinom koju ranije nije poznavao.Ipak, znao je da sjenke u labirintu nisu bezazlene, a da susret sasredištem može biti vrlo potresan. Sasvim je moguće daje kraljSurja imao mnogo više problema s tim iskustvom. Međutim, kraljnije želio govoriti o tome, a jednako tako ni Kusaru. Vrijeme su

provodili šetajući ulicama kraljevskoga grada i usput slušajući

razne teorije o tome što zapravo predstavlja neobična građevinaispred dvorca. Usprkos pričama o neobičnom "hramu" i "dvorcu



čarolija", sve je izgledalo mirno. Odmah prvi dan nakon početkaSurjine "bolesti" Kusaru je otposlao nekog glasnika u nepoznatom

pravcu. "Mislim da je vrijeme da pozovemo još nekog naSurjin dvor", tajanstveno je komentirao svoj postupak.Maitreya je pomislio da se radi o pozivu za Samdnu, ali ubrzo

je shvatio da se prevario. Na kraljevu žalost, Samdnin povratak još će neko vrijeme pričekati.Prošla su puna četiri dana koja je kralj proveo u svojim odajama,a tek je petoga dana na večer pozvao Kusarua k sebi. Izgledao

je bolje. Iako je i dalje bio blijed, sada više nije bilo uznemirenostini napetosti. Također, njegove prodorne smeđe oči bile sumnogo mirnije nego prije. Maitreya je pomislio kako sada promatra

jednog mudrijeg kralja - kralja koji se pomirio s činjenicom dane kraljuje nad svim na svijetu, već samo nad svojim kraljevstvom."Poštovani mudrače Kusaru," otpočeo je Surja, "naučio sammnogo toga od tebe. Promijenilo me tvoje naučavanje i zbog togasam ti neizmjerno zahvalan."Kusaru je kratko kimnuo glavom prihvaćajući kraljeve riječi."Međutim," nastavio je Surja, "pozvao sam te da mi pomognešvratiti natrag Samdnu, moju suprugu. Sve do sada ti nisi učinioništa konkretno na obavljanju te zadaće. Samđna još nije ovdje.

Niti je za korak bliže meni, odnosno ja njoj. Učeći od tebe, naučiosam prihvatiti tu situaciju. Č ak i ako se ona nikada ne vrati, tvoje

je naučavanje bilo svrhovito. Ipak, zadaća nije obavljena."U posljednjim kraljevim riječima Maitreya je naslutio tragopasnosti. Bile su izgovorene tiho, ali odlučno. Odjednom, Maitreya

je osjetio strah. Surja je u pravu! Kusaru nije izvršio zadaćuza koju je jamčio svojim životom. Hoće li kralj Surja sada iskoristitisvoju moć i prihvatiti jamstvo koje je dobio? Hoće li Kusarumorati umrijeti?Međutim, njegov djed nije ni trepnuo na Surjine riječi. Izgledao

je potpuno miran, kao daje tako nešto očekivao. "U jednomsi u pravu, kralju", rekao je. "Zadaća još nije izvršena. Ali, to neznači da neće niti biti! U drugom nisi u pravu. Napravio si mnogovelikih koraka u smjeru Samđne iako ih možda nisi u potpunostisvjestan. Sve što si naučio bila je priprema, polaganje temelja,oranje polja... kako god to želiš nazvati. Tek sada si spreman zaostvarenje svoje želje. Međutim, upozoravam te, morat ćeš proćikroz još neka iskušenja ne bi li se iskupio za svoje vlastite postupke."Maitreya je iznenađeno promatrao ovaj obrat. Kralj ih je očigledno

pozvao odlučan da zaključi njihovo poznanstvo naplatomneizvršenog naloga, a sada je opet stavljen u položaj učenika kojegočekuju novi testovi."Što zapravo želiš reći?" upitao je Surja nabravši čelo.

Kusaru je uzdahnuo. "U vrijeme tvoje 'bolesti' pozvao samnekoga da nam se pridruži. Sada ću njemu prepustiti riječ."



I tada, kao po nekoj nevidljivoj naredbi, vrata su se otvorila i ukraljevu sobu je ušao visok i krupan starac, obilne i guste sijedekose te vrlo prodornih crnih očiju. Bio je obučen u jednostavnulanenu odjeću bez ikakvih ukrasa. Međutim, u ruci je držao nekuvrstu štapa od tamnog, gotovo crnog drveta. Č vrstim koracima

prešao je desetak metara od vrata do kraljevog stolca i stao isprednjega. Na Maitreyino iznenađenje nije se naklonio. Umjesto toga,sam kralj Surja je s očitim zaprepaštenjem ustao i pognuo glavu

pred nepoznatim čovjekom."Poštovani Vishvakarmane," rekao je Surja zbunjeno, "nisamznao da ste ovdje.""Upravo sada sam stigao. Kusaru mi je poslao poruku." Tu jeVishvakarman laganim naklonom glave pozdravio mudraca, a naMaitreyino iznenađenje, jedan kratki trenutak oči su mu sezadržale i na njemu. No, odmah se ponovo obratio Surji. "U toj

poruci se kaže da si možda spreman. Došao sam to provjeriti."Maitreya je promatrao kako kralj Surja zbunjeno stoji ispredmoćnog čovjeka koji se tako iznenada pojavio pred njim i baš ježelio djeda upitati tko je Vishvakarman kad je začuo tihi Ganešovglas. Samđnin otac, dječače. Jedan nezgodan starac, vjeruj mi nariječ.

* * *

Na ovom mjestu me Dominik prekinuo glasnim uzdahom."Ajme! Sanja nema problematičnog oca i nikad nisam imao problemas njezinom obitelji, ali mogu zamisliti da mu je u takvojsituaciji bilo najneugodnije upravo pred obitelji svoje žene!"

Nasmijao sam se. "Hm, da, ti imaš sreće. Ne bih ti poželioVishvakarmana za tasta. Legende kažu daje bio zbilja nezgodansvat. Znao je nagraditi dobro djelo, ali je bez razmišljanja skidaoglave za neki loš postupak. I on je, naime, bio kralj, samo jednogdrugačijeg kraljevstva."U tom trenutku nisam se upustio u objašnjavanje Vishvakarmanove

uloge. Naime, prema legendi, to ime pripada samomstvoritelju. Onom koji djeluje u svijetu, a ne onom koji ga jezamislio. Hm, znam da ova posljednja rečenica može zvučatisloženo ili nerazumljivo, pa upravo zato nisam na ovom mjestuželio zbunjivati Dominika. Njega je, međutim, zbunilo neštodrugo."Slušaj", rekao je pomalo zabrinuto. "Do sada je ova tvoja

priča simbolično pratila moj život. Neću se valjda morati razboljeti?Upravo sam prošao kroz labirint, a za razliku od Surje osjećamse sasvim dobro."

"Ne brini", rekao sam kroz smijeh. "Objasnio sam ti već dajeSurja bio gori od tebe. Zbog toga je morao proći kroz veća



iskušenja. Njegova petodnevna 'bolest' nije bila ništa premaonome što gaje još čekalo! Ali, gotovo sam siguran da ćeš ti toga

biti pošteđen.""Ah, onda u redu", rekao je s očiglednim olakšanjem."Iako," dodao sam namignuvši mu, "simbolika je simbolika.

Na neki način, što god se dogodilo Surji, mora se dogoditi i tebi!""Znao sam!" uskliknuo je glumeći ljutnju. "Naravno da seneću izvući tako lako! Dobro, pričaj dalje. Da čujemo što je Vishvakarman

priredio svom jadnom zetu..."* * *

Surja je stajao gotovo pognute glave pred svojim strašnim tastom.Bilo je neobično, čak i nezamislivo, vidjeti jednog ovako

ponosnog kralja u tako jadnom položaju. Višvakarman mu nijenimalo olakšavao stvari."Počinio si mnogo pogrješaka", zagrmio je. "Još bih ti i oprostiošto si, zaveden kraljevskim poslovima, toliko uzdigao svojuvlastitu osobnost da nisi nikog oko sebe ni primjećivao. To bi semoglo i razumjeti - radi se o iskušenju pred kojim pokleknumnogi ljudi na visokom položaju. Ali, ti si u tome pretjerao prekosvake mjere! Zanemario si moju kćer. Pokraj tebe se ona, jedna

princeza iz kraljevstva s kojim se tvoje ne može uspoređivati, osjećalakao daje nema! Sramota!"

Dok je Vishvakarman grmio, Surja je šutke slušao. Početnoiznenađenje je prošlo i na kraljevo lice se vratio dio mira koji jeizgubio. Štoviše, slušajući svojeg tasta, Surja kao da je stekaoneku novu odlučnost. Polako je sjeo pokazujući rukom Vishvakarmanuda sjedne, iako je ovaj ostao stajati."Č ak i to bi se mnoglo razumjeti i lako ispraviti," nastavljao jeVishvakarman, "ali pao si na testu koji bi svatko prošao. Osobnosam ga predložio Samđni kad mi se došla požaliti na tebe. Jadnica,čak mi se nasmijala u lice. Bila je sigurna da ćeš ti prepoznatiČ aju. 'Kako bi Surja mogao ne primijetiti da to nisam ja?'

rekla je. Ali, eto, pokazalo se da su moje najstrašnije sumnje bileopravdane. Ti doista nisi ništa primijetio! Slomio si srce mojojkćeri. Rekla je da više ne želi živjeti kao žena. Rekla je da želiotići s ovoga svijeta, a Č aju je prepustila tebi."

Na ovo se Surja po prvi put ozbiljno uznemiro. Skočio je nanoge i zavapio: "Što? Zar Samđne više nema? Zar je umrla? Recitemi da to nije istina! O molim vas, nemojte me mučiti. Recitemi da je živa!"Vishvakarman se na izgled uopće nije obazirao na Surju. Nastavio

je sa svojim optužbama. "Preostalo mi je samo da čekam

koliko dugo će ta obmana trajati. Uznositi čovječe! Pa ti imaš idjecu s Cajom! Nisi ništa primijetio ni kad ti je druga žena u



Samđnino ime rađala djecu! Tek je tvoj sin, Šani, nakon što je otrpio prokletstvo od Ć aje, shvatio da to ne bi mogla učiniti njegovamajka. I tek si na sinovljevo upozorenje obratio malo više pozornostina ljude oko sebe. O, budalastog li kralja! I budalastog ličovjeka! Kako, o kako bi takav čovjek ikad bio spreman da mu se

Samđna vrati?"Surja je ponovo sjeo, sada sasvim pognute glave. Nije imao štoreći na ove prijekore. Sve, baš sve što muje Vishvakarman zamjerio

bilo je istinito. Ipak, iz svega rečenog Surja je shvatio daSamđna ipak nije mrtva. Vishvakarman ne bi gubio vrijeme dolazećik njemu niti ga prekoravajući na ovaj način da neka nada ne

postoji. Kralj je sada znao da može vratiti Samdnu, ali je isto takoshvatio da put do ostvarenja te želje neće biti ni lagan ni kratak.Maitreya je promatrao ovu dramu osjećajući žaljenje za moćnogakralja čijem ponižavanju je svjedočio. S druge strane, zaslužio

je ovakve prijekore. Zasjenjen svojim vlastitim sjajemzanemario je svoje najdraže. Spalio je i spržio sve što je bilo okonjega, a sada je ostao sam i zasluženo nesretan. No, u tišini koja jenastala dok je Vishvakarman s prezirom promatrao svojega pokunjenogzeta, Maitreyi je pala na um i jedna vrlo praktična pomisao.Surja je bio zaslijepljen samim sobom i zbog toga nije

primijetio zamjenu. Ali, što je s drugima? Zašto to dvorjani nisuvidjeli? Ili Samđnina vlastita djeca koja su ostala na dvoru? Već

je podigao pogled ne bi li tiho zamolio Kusarua da mu objasniovu zagonetku kad je začuo Ganešov glas.

Za to sam ja odgovoran, rekao je Ganeš. Trebalo je malo pripremitiscenu. Vishvakarmanu je bio potreban test za Surju, a ne

za ostale. Zbog toga sam malo promijenio... hm, stvarnost, iučinio da svi ostali vide Čaju kao Samđnu.

Ah, uporabio si neku vrstu čarolije da zavaraš druge? pomislio je Maitreya nastavljajući tihi razgovor s Ganešom. Da, potvrdio je Ganešov glas. Svi su bili pod utjecajem te čarolijeosim Surje. On je vidio stvarnost kroz svoje oči. Dakle, zabluda

je bila u potpunosti rezultat njegovoga stanja svijesti. Danije bilo pronicavog Sanija, koji je jadnik nastradao, tko zna bi liSurja uopće postao svjestan zablude..."Surjin sinje nastradao?" začudio se Maitreya.

Aha. Čaja se jednom razljutila na njega zato što je tako ozbiljani što stalno nosi crninu. Pokušala ga je zabaviti i nasmijati,ali joj to nije uspjelo. Sanije i prije na neki način prozreo prevaru

jer je primijetio da se Čaja drugačije odnosi prema svojoj djecinego prema njemu. No, nije ništa rekao jer nije imao dokaza. r vTada je, međutim, Čaja pretjerala i u bijesu proklela Sanija našepavost. Skratila mu je jednu nogu i sada jadnik šepa. Kad si već

tako smrtno ozbiljan, rekla mu je, onda tako i izgledaj! I eto,otada nadalje Šani šepa, a upravo zbog toga je Surja shvatio da



žena u njegovom krevetu nije Samdna.Dok su Maitreya i Ganeš vodili ovaj nečujni razgovor, Surja jekonačno smogao snage da progovori. "Nemam što reći u svojuobranu", rekao je tiho. "Sve ove optužbe su, na moju sramotu, istinite.Ali, sada sam shvatio svoje pogrješke. Mudri Kusaru

doveo me do mjesta na kojem čak ni ja ne postojim. Njegov jeuvjet za podučavanje bio da mu dam jednu osminu sebe. Kusaru,kažite sada Vishvakarmanu jesam li taj uvjet ispunio? Da li me

još uvijek ima toliko da zasljepljujem samoga sebe ili se situacija promijenila?"Kusaru je duboko udahnuo i neko vrijeme šutio. Vishvakarmanse nije ni okrenuo prema Kusaruu, već je pozorno promatraokralja Surju. "Istina je", progovorio je Kusaru. "Kralj Surja jeupoznao središte života. Našao gaje u meditaciji, a zatim prošaokroz sunčanu čakru moći. On sada zna što je i gdje se nalazimjesto u njemu gdje on prestaje biti on, gdje ga nema. Surja

poznaje samadhi, ali i dalje je žrtva svojih prethodnih djela. Ja,Kusaru, nisam uzeo jednu njegovu osminu. Sada ju dajem Vishvakarmanu,neka s njom radi što mu je volja."Surja je podigao pogled i naizmjence promatrao čas jednogčas drugog starca. Na licu mu se vidjelo daje zbunjen. Maitreyatakođer nije do kraja shvaćao što je to Kusaru upravo rekao. No,izgledalo je kao da je Vishvakarman zadovoljan tim riječima.Kad je progovorio, glas mu je bio mnogo blaži. "Surja, da li sispreman učiniti bilo što, pa čak i odreći se sebe da bi se Samđnavratila?""Za nju sam spreman odreći se cijeloga svojeg kraljevstva isvega drugoga!" uskliknuo je Surja.

No, Vishvakarmanov pogled se malo stvrdnuo. "Nisam te to pitao", rekao je hladno. "Razmisli ponovo."Surja je neko vrijeme zastao, očigledno razmišljajući što je tošto Vishvakarman želi čuti. A tada je shvatio. Očima muje preletjelaneka sjenka, ali ju je vrlo brzo zamijenila mirna odlučnost."Da", rekao je. "Spreman sam odreći se sebe.""U redu onda", rekao je Vishvakarman glasno. "Uzimam tvoju

jednu osminu. To će potrajati neko vrijeme, a kad se izvrši u potpunosti,Samđna će biti ponovo uz tebe."I s tim se riječima opasni Vishvakarman naglo okrenuo inapustio Surjine odaje.

* * *

Osjetio sam da mi je potrebno još čaja. Prekinuo sam priču izamolio Dominika da mi ga donese. Vraćajući se s šalicom vruće

vode i pružajući mi vrećicu šipkovog čaja, odmahivao je glavom."Uh, nisam siguran da znam što je to Vishvakarman uzeo od



Surje."Pogledao sam ga spuštajući vrećicu u šalicu. "Mislim da znaš.Ali, ne znaš što je to značilo u njegovom životu.""Pa, dobro", složio se Dominik. "Meditacija me dovela doizravnog iskustva tih tvojih zagonetnih izraza poput 'ima me, a

nema me', 'postojim, ali i ne postojim', i sličnih. Sada znam damoje misli, osjećaji, pa čak i doživljaj mojeg ja nisu sve što jesam.Ono što jesam obuhvaća i ono što nisam, ako shvaćaš što želimreći... "

Prasnuo sam u smijeh. "Vidi, vidi! A tko sad priča besmislice ikoristi tajanstvene izraze?"Dominik se također smijao. "Pa, kad se to drugačije ne možeopisati... "

"No dobro," nastavio je nakon što smo se neko vrijeme smijuljili,"što je to značilo u Surjinom životu?""Pa, vidiš, ovaj dio priče zalazi u mutne vode legendi ispričanihmnogim ustima i vjerojatno iskrivljenih." Tu sam malozastao razmišljajući da li da mu objasnim moja "prisjećanja" ilida ostanem na razini pričanja simbolične priče. Odlučio sam se zaovo drugo, barem u tom trenutku. Jer, ono što sam mu nakon togaispričao bila je legenda o Suncu, izvoru života koji gotovo presušujesamo da bi vratio svoju ljubav."Nakon Vishvakarmanovog odlaska kralj Surja se doista razbolio.

Nitko nije znao o kojoj se bolesti radi. Jednostavno je kopnio,mršavio i na očigled postajao manji. Nestajao je pred očimasvojih dvorjana. U kraljevstvu je zavladala velika zabrinutost, svesu svečanosti i proslave otkazane, a na dvoru su se redali razniliječnici. Iako je na odlasku Kusaru svima rekao da za tu 'bolest'nema lijeka, ipak su nastavili pokušavati. Međutim, ništa nije po-magalo. Mjeseci su prolazili i uskoro je bilo jasno da je moćniSurja na samrti. Vrijeme je postalo hladnije i približavala se zima.Surjina djeca, dvorjani, cijelo kraljevstvo, pa čak i Ć aja koja jeostala na dvoru, pripremali su se za kraljevu smrt. Dan uoči zimskekratkodnevice Surjino disanje jedva se naziralo. Dvorski jeliječnik najavio mogući kraljev odlazak tijekom noći.

No, kralj je preživio tu noć, a ujutro se dogodilo nešto neobično.Tik prije svitanja ispred kraljevog prozora začulo se njištanjekonja. Jednom, dvaput, mnogo puta. Netko od budnihdvorjana koji su čekali kraljevu smrt primijetio je kako bi trebaloutišati tu životinju koja smeta kraljevom počinku. No, Surjin sinŠani je bio taj koji ih je spriječio da otjeraju prekrasnu crnu kobilukoja je nemirno kaskala ispred dvorca i njištala u smjeru kraljevih

prozora. Naime, Šani je sjedio pokraj oca kad je kobila prvi putzanjištala i vidio je kako su se Surjine oči otvorile, a dah ubrzao.Kad je kobila zanjištala drugi put, Surja je očigledno pokazivaoznakove svjesnosti. Nakon trećeg kobiljeg poziva Surja je čak napravio



neznatni napor da podigne glavu. Šani je ustao i prišao prozoru. Č im ju je ugledao, njegove tamne oči su zasjale. Rijetkokoji privid bi mogao zavarati ozbiljnog Šanija, a njegovo je srceovaj put bez problema razotkrilo stvarnost kakva jest, a ne kakvase čini da jest. Ono stoje Ć aja bezuspješno pokušavala izazvati i

zbog čega muje prokletstvom skratila nogu, sada se spontano dogodilo.Šani se nasmiješio."Zašutio sam i popio nekoliko gutljaja čaja. Dominik je očekivaoda odmah nastavim, ali kad se to nije dogodilo, nestrpljivome požurivao. "I što se dogodilo dalje? Hajde, pričaj, nemoj medržati u napetosti!"

Nasmiješio sam se i nastavio: "Pa, eto, na iznenađenje svih,kralj Surja je za nekoliko minuta bio na nogama. Iako je bioiscrpljen i slab, ustrajao je na tome da ga otprate u dvorište, do teneobične i prekrasne crne kobile. Isprva su ljudi oklijevali, ali jestroga Šanijeva naredba brzo promijenila njihov stav. Nije proš-lo ni nekoliko minuta i kralj Surja se korak po korak približavaokobili koja ga je mirno čekala spustivši svoju glavu i promatrajućiga toplim tamnim očima. Kažu da je Surja imao najnježnijismiješak na licu kad ju je uzjahao. Kažu da se to dogodilo točno utrenutku kad se na istoku pojavila prva zraka Sunca. Upravo utom smjeru su odjahali i nestali u jutarnjoj izmaglici. Nikad ihnitko više nije vidio, barem ne u tom obliku. A opet, svi su nekakoznali što se dogodilo, bez riječi i bez objašnjenja. Kralj Surja seiskupio za svoje pogrješke, njegova se ljubav vratila, a ljudi sudobili još jednu priču o kojoj će razmišljati ponovo i ponovo,svaki put iznova dok Sunce nesmetano prolazi iznad njihovihglava nudeći im svoju svjetlost i održavajući ih na životu."Kad sam završio, nastala je tišina koja je potrajala nekolikominuta. Prekinuo ju je Dominik. "To je, dakle, bila Samđna?"Kimnuo sam glavom. "Tako kaže legenda. Kad Surja nije

prošao test koji je na njezin užas smislio Vishvakarman, željela jeumrijeti. Međutim, otac ju je odgovorio od toga. Rekao joj je dakoliko god Surjino stanje bilo žaljenja vrijedno, ipak i za njegaima nade. Međutim, Samđna nije željela čekati i patiti. Legendakaže daje od oca zatražila daju pretvori u kobilu tako da možemirno uživati u slobodi zelenih livada ne misleći na Surju. Vishvakarman

joj je uz pomoć svojih božanskih moći ispunio želju,ali teška srca. Zbog toga se još više ljutio na Surju, pa gaje onakoizgrdio kad su se sreli. No, na kraju, Surja je izdržao svoju'kaznu', gotovo je nestao, a Samđna je ipak došla po njega.""Neobična priča", zaključio je Dominik odmahujući glavom."Neobična, a opet nekako stvarna. Kao da pogađa neka dubokamjesta u meni do kojih ne mogu doći razumom i razmišljanjem.""Da, u pravu si," potvrdio sam. "Upravo zato sam ti ju i

prenio."



Ne sjećam se više da li smo još o nečemu pričali ili smo jednostavnosjedili u tišini, tek znam da sam mu na odlasku rekao:"Dominik, da li si čuo za izraze 'prijezda' i 'pojezda'?" Odmah-nuo je glavom."To su stari hrvatski nazivi za prvu i posljednju zraku Sunca.Znaš li kako se obično prikazuju te zrake?" Nisam pričekao daodgovori, nego sam odmah nastavio: "Kao dva mlada ždrijepcakoji 'jezde' noseći sunčevu svjetlost do ljudi. Zato se tako i zovu.A vidiš, u Indiji ih zovu Ashvini - božanski blizanci. Takođerždrijepci. Kažu da su sinovi boga Sunca i majke kobile."Dominik se nasmiješio. "Prijezda i pojezda, dakle", rekao je."Tako je. A sada znaš zašto sunčeve zrake nose konji, zašto seSunce gotovo uvijek kreće preko neba u nebeskim kočijama i jošmnoge druge stvari koje su vezane s konjima. Ljubav je kriva zasve! Ona sve povezuje: svjetlost i konje, kraljeve i njihove odbjegležene, mudrace i budalaste učenike, legende i stvarnost, pa čaki daleku prošlost s današnjim vremenom. Ljubav je, Dominiče,stanje u kojem 'mi' ne postojimo."I s tim sam riječima otišao ostavljajući ga da sam proživi ostataksvoje priče.

15

Učitelj svjetla

Sunce ne sjaji samo za nekoliko stabala ili cvjetova,već na radost velikoga svijeta.Henry Ward Beecher

Prošlo je nekoliko tjedana prije nego me Dominik ponovo nazvao.Išlo mu je dobro. Ponovo se zbližio sa Sanjom iako jošnije bilo konačne odluke s njezine strane. "Nisam se razbolio, alimi se ponekad čini da doista nestajem!" rekao mi je."U redu je", odgovorio sam. "Tako dugo dok si ovdje, a nestaješ,

sve je upravo onako kako mora biti!" Nakon još desetak dana ponovo je nazvao i malo pričao samnom. Znao sam da prolazi kroz neku vrstu preobrazbe, ali samisto tako znao da mora kroz nju proći sam. "Oboružao" sam ga sasvim potrebnim alatima, a na njemu je bilo da ih uporabi. On je isam bio toga svjestan. Evo što mi je jednom rekao."Pokazao si mi put i sada sam mnogo puta posjetio središtesvojega života. Naučio sam hodati labirintom iako sam to oduvijekznao. Sada mi je jasno da sam nekada vidio samo mali dioživota, a sada mi se točka gledišta promijenila. Sada vidim i znam

mnogo više. Ali...""Ali? Što?"



"Pa, kako znam da i to nije samo mali dio još veće slike? Kakoznam da sam došao do kraja?""Na neki način," odgovorio sam mu, "nikad ne dolazimo dokraja. Iz labirinta se uvijek ili izlazi ili ulazi. On je poput života -dinamična struktura. Međutim, znam što pitaš i zašto to pitaš. Nemogu ti dati odgovor na to pitanje jer bi svaki odgovor bio lažan.Kad si u središtu, a ne na putu, to jednostavno 'znaš'. Međutim,znanje podrazumijeva znalca i zato je 'znanje' u središtu pod navodnicima.Jedna osmina tebe je nestala, pretvorena u ništavilo.

Nema te. A opet si tu. Ne postoji više pitanje točke gledišta. Tadasi u svim točkama gledišta i u nijednoj točki. I tada 'znaš' iakomožda još uvijek tu i tamo postaviš neko pitanje!"

Naravno, to je prihvatio uz smijeh i šaljivi prijekor da uvijekgovorim u zagonetkama. Međutim, oboje smo znali da je i onsada vrlo blizu tim zagonetkama. Točnije, bio je blizu njihovimodgonetkama.U međuvremenu, ja sam također sređivao dojmove vlastitih

preživljavanja i "prisjećanja". Rad s Dominikom i mene je promijenioi otvorio mi spoznaje o novim nijansama mojega vlastitogživota. "Sjećanje" na Maitreyu bilo je ponovo vrlo živo iakosi nisam razbijao glavu objašnjenjima o tome kako i zašto se tosjećanje pojavljuje. Taj dio sam već svladao i prihvatio, pa sam se

prema njemu odnosio sasvim prirodno, kao da se radi o sjećanjuna djetinjstvo.A ipak, morao sam priznati da je to bilo zapanjujuće 'sjećanje'!

Ne samo da sam zajedno s Maitreyom doživio neobično putovanje do nepoznatog svijeta, pomagao Kusaruu u velikom imudrom pothvatu, slušao Ganešov glas tik do svojeg uha, prošaokroz sunčanu čakru moći zvanu labirint, susreo se s njegovimsjenkama i došao do tajnoga središta; ne samo da sam sve to

proživio već sam sjedne druge točke gledišta naučio nešto zapa-njujuće o našem svijetu. Kao da sam osobno slušao Kusarua kakoobjašnjava simboliku Sunca. Proces "nestanka" i "nastanka"svjetlosti odvija se oduvijek i upravo on omogućuje život ljudi isvih drugih živih stvorenja. Sunce i samo prolazi kroz kružni tok -

podiže se tijekom prve polovice godine i spušta tijekom druge. Utrenutku zimskoga solsticija je na najnižoj točki, a upravo u tovrijeme se slavi praznik svjetla! Mnogobrojne tradicije (duhovne,vjerske i svjetovne) upravo u vrijeme zimske dugonoćnice slave

buđenje novoga života i ponovno rađanje svjetla. Naravno, te su proslave preuzete iz davnina, od naših neolitskih predaka. Radi seo kozmičkom ritmu koji je vrlo rano prepoznat kao univerzalan.Svjetlo raste i pada, rađa se i umire. Zato je Surja i u ovoj pričimorao ostati bez jednoga svojeg dijela, jedne osmine sebe. Zapravo

je morao ostati bez "glave", bez samoga sebe. Tek tada semogao ponovo roditi, ispraviti pogrješke i vratiti se životu i svojoj



ljubavi. Jedino na taj način je mogao pokazati svoj pravi sjaj ismrt pretvoriti u život.Prisjetio sam se također i drugih priča povezanih sa sunčevimsjajem, njegovim umiranjem i ponovnim rađanjem. Primjerice,one sumerske priče o Inani i Dumuziju. I u njoj Dumuzi mora umrijeti

da bi se život nastavio dalje. Ako bi ostao, ako se ne bi smanjivao,života bi nestalo.Međutim, ne radi se samo o kozmičkoj simbolici. Radi se i ovrlo osobnim procesima u svakome od nas. Prevelika količina"sunca" na posljetku će uništiti život. To posebice vrijedi za uspješneljude, poput Dominika, koji žive od toga sjaja. Srećom,Dominik je jedan od onih koji su na vrijeme prihvatili poduku.Umjesto đa umre od prevelike doze samoga sebe, on se zaustaviona vrijeme i tako se vratio u život.

* * *

Susreli smo se tek nakon nekoliko mjeseci. Pozvao me namalu kućnu zabavu, a ja sam pristao jer sam osjećao da se proces

poduke nekako mora i zaključiti. Njegovim dvorišnim "kraljevstvom"sada je dominirao labirint. Nekolicina ljudi koja se skupilažustro je razgovarala pokraj ulaza u njega. Neki su bili sumnjičavi,a neke je jednostavno privukla neobična struktura. Dominik

je bio sjajan - nije me uopće opterećivao pitanjima niti me prepustio nepoznatim ljudima. Upoznao me s njima. "Ovo je moj prijatelj i učitelj", rekao je, ali nije ništa dalje objašnjavao. Zapravo je želio da upoznam njegovu suprugu. "I ona želi upoznatitebe!" rekao je. "Možeš misliti kako je reagirala kad sam joj rekaoda te poznajem i da si bio ovdje i otprilike joj ispričao što smoradili. Mislim da je i to imalo nekog utjecaja na njezinu odluku...""Što?" uskliknuo sam. "Vratila se?""Da", potvrdio je. "Č ini mi se da će sve biti u redu."Sanja je doista bila vrlo sretna što me upoznala. Zahvalila mijena promjeni koja se dogodila kod njezinog supruga."Znate," rekla mi je, "nisam vjerovala da će se promijeniti.

Netko mije rekao da se takvi ljudi nikad ne mijenjaju. Ali, ako jeovo samo neka privremena promjena, vrlo je ugodna. Kao da inije on, kao da ga nema, a opet je na njegovom mjestu neštomnogo veće. Stvarno sam sretna!""Drago mi je zbog toga", rekao sam dok se Dominik ponosnosmiješio. "Izgubio je jednu osminu svojega sjaja, to je sigurno."Međutim, Sanja nije razumjela moju primjedbu, pa je pristojnoupitala: "Oprostite, što ste rekli?""Pa," rekao sam pomalo zbunjeno, "zapravo ništa. On će vam

sve ispričati." U tom sam trenutku shvatio da Dominik nijemnogo govorio o svojim iskustvima i detaljima naših susreta. To



je dobro, pomislio sam, stvarno je "izgubio glavu "! Na posljetku me Dominik odveo na stranu želeći da još malo popričamo. "Samo par minuta," rekao je vodeći me prema dvausamljena stolca u kutu terase."Doista mi se događa nešto čudno", počeo je kad smo sjeli."Meditiram redovito, hodam labirintom isto tako redovito. Vrlosam zadovoljan rezultatima. Drugačiji sam prema zaposlenicimai prijateljima. Imam osjećaj da me se sada manje boje, a više mecijene. Međutim, ipak osjećam neku neodređenu potrebu za nečim... Ne znam, kao neka praznina."

Nasmiješio sam se. Točno sam znao o čemu govori. Moždasam se iznenadio brzinom kojom se taj osjećaj pojavio, ali očekivaosam ga. Uvijek ga očekujem. On je neizbježan. Kad se dogodistvarni duhovni rast, prije ili kasnije pojavi se i osjećaj kojega jeDominik sada pokušavao izraziti. Ne želeći mu ništa nametati,

pustio sam ga da još malo traži prave riječi."Znaš," nastavio je, "dok smo sve ovo radili, pa i sada poslije,nisam nikome ništa govorio. Nisam imao nikakve potrebe za tim,a i sam sam bio sumnjičav. No, sada, kad su se stvari sredile, a jasam našao unutarnji mir, odjednom osjećam potrebu da... neznam, kao da...""Želiš to podijeliti s drugima", pomogao sam mu."Tako je!" uskliknuo je. "Upravo to! Sada vidim u kakvom sustanju drugi i želio bih im pomoći. Ali...""Ali?" potaknuo sam ga."Ali, ne znam kako. Odnosno, čini mi se da ne mogu baš tako

bilo kome reći što osjećam, preporučiti mu hodanje labirintom ilimeditaciju. Imam osjećaj... ma ne, znam da mnogi to neće prihvatiti.""Eh, da", rekao sam sliježući ramenima. "To je istina. Nijelako prenijeti nekome tu vrstu znanja."Šutke je kimnuo glavom. Neko vrijeme je trajala tišina, a zatim

je Dominik upitao: "Da li se još nešto dogodilo kralju Surjinakon što je... odjahao sa Samđnom?"

Nasmijao sam se. "Kako to misliš?""Pa, tako. Tu je bio kraj: našao je ženu, u kakvom god obliku,vratio se u život i to je bilo to?""Surja je simbol Sunca. On daje život. 'To' što on 'radi' vrlo je

bitno za sav život. Njegova uloga..." I tu sam stao odjednomshvaćajući koji to odgovor Dominik traži. "Ah, sad sam se sjetio!Imaš ti pravo, Surjaje postao jedan od najvećih učitelja!""Doista?" razveselio se Dominik. "Kako to?""Da! Jedna legenda kaže da je majmunski kralj Hanumantražio učitelja. Međutim, nitko ga nije želio za učenika budući da

je stalno nemirno skakutao naokolo. Jadnoga Hanumana su slali s jednog mjesta na drugo samo da bi ga ponovo otjerali jer nijemogao mirno sjediti na jednom mjestu. Poslije mnogo muka i



truda Hanuman je pronašao Surju i gotovo ga nagovorio da mu bude učiteljem."Dominik je izgledao pomalo zbunjen. "Nagovorio ga? Kako?""Surja je također bio iznenađen zahtjevom da nekome budeučitelj. Ali, vjerojatno je tada već osjećao onu istu 'prazninu' koju

i ti sada osjećaš. Hanuman mu je rekao da će od Surje bez problemaučiti jer se i on poput Sunca kreće naokolo, mijenja se i nijeuvijek isti. Tako će Hanuman, nemiran kakav jest, stalno skakatioko njega i pratiti ga kud god on bude išao!""A tako znači", kimnuo je glavom Dominik. "Učitelj za nemirne?""Da, učitelj za nemirne. Inače, taj majmunski kralj Hanuman

je simbol uma koji je stalno u pokretu i nikad ne staje, a Surja jenaravno simbol tihog i mirnog središta. Kad Surja vodi Hanumana,sve je u redu. Problem je kad Hanuman zaboravi na tihosredište oko kojega skakuće! A tko će bolje podučavati o tihom

središtu usred kretanja svijeta od središta samog!"Dominik je neko vrijeme razmišljao o onom što je čuo, a zatim

polako ustao. Slijedio sam ga. "Iako ne znam točno kako će toizgledati," rekao je pružajući mi ruku, "mislim da si u pravu.'Praznina' koju osjećam je potreba za podučavanjem. Učitelj,dakle. Neka bude! Sviđa mi se."Ja sam se nasmijao i srdačno mu stisnuo ruku. Znao sam dajesve u redu. Moj je posao dovršen. Oprostili smo se, a kad se onvraćao svojim prijateljima, vidio sam da iz njega isijava velikatoplina i ljubav.Sjaji, moj prijatelju, samo sjaji, pomislio sam. Ali, ne zaboravina onu jednu osminu - na onaj dio tebe gdje tebe ni nema. Nju čuvaji ona će čuvati tebe. Sva svjetlost ovoga svijeta dolazi s togmjesta. Neka prolazi kroz tebe i neka nikad ne prestane. Učini jevidljivom za sve. Neka je osjete u sebi, kao što sije ti osjetio. Sjaji!

I ne zaboravi!

Documents

Adrian Kezele - Suncani Labirint