Dario Ivić

DIJAGNOSTIKA NAJZNAČAJNIJIH BOLESTI ULJANE REPICE

Modul:ZAŠTITA RATARSKIH KULTURA OD ŠTETOČINJA (AG 1173)

KILA (PLASMODIOPHORA BRASSICAE)

Kila uljane repice bolest je koju uzrokuje protist Plasmodiophora brassicae. Bolest se relativno lako prepoznaje po karakterističnim simptomima i točnu dijagnozu je najčešće moguće postaviti pregledom biljaka. P. brassicae napada uglavnom korijen uljane repice, a rijetko se javlja na prizemnom dijelu stabljike. Ovaj parazit potiče hipertrofiju biljnog tkiva u kojem je prisutan, tako da se na korijenu zaražene biljke počinju stvarati tumorastenabrekline (Slika 1). Tumori su isprva bijele boje, nakon čega poprimaju tamniju nijansu. Na donjem dijelu stabljike su uglavnom okruglasti, dok su na korijenu nepravilnog oblika i daju izdancima korijena kvrgav izgled. Potvrda dijagnoze moguća je samo mikroskopskim pregledom simptomatičnog biljnog tkiva. Na tankom presjeku hipertrofiranog dijela korijena moguće je uočiti stanice znatno većih dimenzija u odnosu na stanice normalne veličine. U takvim stanicama moguće je uočiti cistogene plazmodije ili trajne sporangije parazita. Najlakše je uočiti trajne zimske sporangije. Ovi organi patogena često u potpunosti ispunjavaju biljne stanice, a uočavaju se u vidu gustih nakupina sitnih kuglastih struktura (Slika 2). Plazmodiji se uočavaju nešto teže u odnosu na trajne sporangije. Biljne stanice u kojima su prisutni plazmodij ispunjene su gustom granuliranom protoplazmatskom masom parazita te ih je na taj način moguće zamijetiti između ostalih nezaraženih stanica. P. brassicae ne može se uzgajati na umjetnim hranjivim podlogama.

Slika 1. Korijen uljane repice zahvaćen kilom (Plasmodiophora brassicae).

Foto: B. Cvjetković

Foto: M. Čabrić

Slika 2. Trajni sporangiji Plasmodiophora brassicae u stanicama korijena uljane repice.

VLAŽNA TRULEŽ KORIJENA (PHYTOPHTHORA MEGASPERMA)

Vlažna trulež korijena uljane repice bolest je koju uzrokuje pseudogljiva Phytophthora megasperma. Simptomi ove bolesti nisu specifični i dijagnozu nije moguće postaviti na osnovi simptoma. Uzročnika truleži korijena u većini slučajeva moguće je determinirati samo nakon izolacije iz biljke.Biljke zaražene s P. megasperma pokazuju zastoj u rastu, na njima se listovi suše i katkad otpadaju, a korijen ili dijelovi korijena poprimaju smeđu boju te postaju vodenasti i mekani (Slika 3). Vlažna trulež može upućivati na napad P. megasperma, no za točnu dijagnozu biljke treba analizirati u laboratoriju. P. megasperma u zaraženom biljnom tkivu gotovo redovito stvara velik broj oospora pa je pažljivim mikroskopskim pregledom presjeka korijena ove strukture u korijenu moguće uočiti. Oospore P. megasperma okruglaste su, glatke, bezbojne do žućkaste, s višestrukom ovojnicom, promjera 26 μm do 52 μm (Slika 4). Ukoliko se u korijenu pronađu oospore, dijagnoza se u praksi može postaviti i kao uzročnik bolesti može se navesti "Phytophthora sp.". Izolacija i determinacija Phytophthora vrsta iz biljnog tkiva nije jednostavna i u većini slučajeva zahtjeva specijalističko znanje, pa je prisutnost oospora u biljnom tkivu kriterij koji u praktičnoj dijagnostici može biti osnovni pri dijagnostici bolesti korijena. Na simptomatičnom korijenu rijetko se mogu naći sporangiji P. megasperma. Sporangiji ove pseudogljive dimenzija su 25 - 45 μm x 35 - 60 μm, jajolikog do kruškolikog oblika i nemaju papilu (Slika 4). P. megasperma može se izolirati iz korijena uljane repice i u takvim slučajevima dijagnoza je točnija. Ova pseudogljiva relativno dobro raste na većini hranjivih podloga koje se koriste u mikologiji. Pri izolaciji P. megasperma iz biljaka najčešće se koristi metoda biljnih

fragmenata na selektivnom agaru. Dijelovi korijena narežu se na sitne fragmente, površinski dezinficiraju i stavljaju na agar podloge u koje se dodaju fungicidi iantibiotici koji inhibiraju rast gljiva i bakterija. Kao hranjivu podlogu preporučljivo je odabrati V8 agar jer se na ovoj podlozi u velikom broju stvaraju anteridiji i oogoniji P. megasperma, što olakšava determinaciju. Kolonije ove psudogljive na većini hranjivih podloga je bjeličast do žuto-bijeli, pahuljast, a kolonija je katkad valovitih rubova.Nakon izolacije na temelju više morfoloških kriterija moguće je odrediti vrstu pseudogljive. Od Phytophthora vrsta uljanu repicu napada uglavnom P. megasperma, što znatno olakšava determinaciju.

Slika 3. Uljana repica zaražena vlažnom truleži korijena (Phytophthora megasperma). Uočava se crvenilo i nekroza listova.

Foto: B. Cvjetković

20 μm

30 μm

Slika 4. Sporangij (lijevo) i oospora (desno) Phytophthora megasperma.

ALTERNARIOZE (ALTERNARIA BRASSICAE, A. BRASSICICOLA, A. RAPHANI)

Uljanu repicu napada više gljiva iz roda Alternaria, a bolesti uzrokovane ovim gljivama nazivaju se alternarioze. Kako na osnovi simptoma nije moguće utvrditi koja Alternaria vrsta je uzrokovala zarazu, bilo koja bolest uljane repice uzrokovana gljivama iz roda Alternaria naziva se alternarioza. Uljanu repicu može napasti Alternaria brassicae, A. brassicicola i A. raphani. Ove vrste mogu se javiti na pojedinoj biljci istovremeno, no obično jedna od njih dominira u određenom području.Simptomi alternarioze na uljanoj repici relativno su lako uočljivi i u praksi je dijagnozu često moguće postaviti dijagnozu na osnovi vizualnog pregleda biljaka. Alternaria vrste napadaju nadzemne dijelove uljane repice u svim fazama razvoja biljke. Na zaraženim dijelovima biljke javljaju se tamno sive do gotovo crne pjege, nepravilnog oblika i lagano udubljene, često sa uočljivim koncentričnim krugovima unutar pjege (Slika 5).Na osnovi simptoma nije moguće zaključiti koja Alternaria vrsta je uzročnik bolesti, pa se kao dijagnoza obično navodi Alternaria spp. Dijagnozu je moguće potvrditi i precizirati u laboratoriju. Simptomatični dijelovi biljaka mogu se odmah pregledati stereomikroskopskiili mikroskopski kako bi se pronašle konidije koje se stvaraju na pjegama i lezijama. Konidije Alternaria brassicae dužine su 75 - 350 μm, široke 20 - 30 μm u najširem dijelu, maslinaste do maslinasto-sive boje, s 11 - 15 poprečnih te do 8 uzdužnih septi (Slika 6). Na konidioforima konidije nastaju pojedinačno ili u lancima od najviše četiri konidije. Zbog svoje veličine konidije Alternaria brassicae mogu se izuzetno dobro uočiti pod stereomikroskopom. Konidije Alternaria brassicicola dužine su 18 - 130 μm, široke 8 - 30 μm u najširem dijelu, svijetlo do tamno maslinasto-smeđe boje, s 1 - 11 poprečnih te do 6

uzdužnih septi (Slika 6). Na konidioforima konidije nastaju uglavnom u dugim lancima od 20 i više konidija. Konidije Alternaria raphani dimenzija su 70 - 115 μm x 14 - 35 μm, svijetlo do tamno maslinasto smeđe boje, s 2 do 10 septi (Slika 6). Na miceliju ove gljive nastaje mnoštvo hlamidospora, a konidije nastaju u kratkim lancima od po nekoliko spora. Ukoliko na simptomatičnim biljnim dijelovima nisu uočene konidije, biljke se mogu staviti na inkubaciju u vlažnu komoru. Alternaria vrste na pjegama i lezijama bolje će sporuliratiukoliko se inkubacija odvija u prostoru do kojeg dopire dnevno svijetlo, a sporulacija je obilna ukoliko se biljke inkubiraju pod NUV lampama.Alternaria vrste dobro rastu na većini hranjivih podloga koje se koriste u mikologiji pa je ove gljive sa uljane repice moguće relativno jednostavno izolirati. Kolonije A. brassicae na malt agaru (MA) su blijedo maslinasto sive. A. brassicae sporulirana većini agar podloga, a sporulacija je bolja ukoliko se kulture drže naizmjenično u tami i na svjetlosti. Kolonije A. brassicicola na MA su tamno maslinasto smeđe do crno smeđe, a gljiva redovito sporulira na većini agar podloga. Kolonije A. raphani na MA sive su boje sa tamnijim rubom, a na hifama u kulturi dobro su vidljive hlamidospore.Korištenjem tehnike sjemena na agaru moguće je provjeriti prisustvo ovih gljiva na sjemenu uljane repice. Zarazu sjemena Alternaria vrstama moguće je odrediti i korištenjem metode filter-papira, no točna determinacija vrsta na taj način uglavnom nije moguća.

Slika 5. Pjega na listu uljane repice uzrokovana jednom od Alternaria vrsta.

Foto: M. P. Kopešić

A)

B)

C)

Slika 6. Konidije Alternaria vrsta patogenih za uljanu repicu: A) Alternaria brassicicola; B) Alternaria raphani; C) Alternaria brassicae.