Upload
snjezana
View
4.443
Download
7
Embed Size (px)
Citation preview
ULJANA REPICA (Brassica sp.)
-seminarski rad-
SADRŽAJ:
1. UVOD……………………………………………………………………….…………. 3
2. BOTANIČKA KLASIFIKACIJA………………………………………….....………... 4
3.PORIJEKLO ULJANE REPICE...................................................................................... 6
3. UPOTREBA ULJANE REPICE...................................................................................... 7
4. ŠEMA DOBIJANJA ULJA I POGAČE.......................................................................... 8
5. BIODIZEL KAO GRORIVO BUDUĆNOSTI................................................................ 9
6. MORFOLOŠKE OSOBINE…………………………….………………………...…… 10
7. AGROEKOLOŠKI USLOVI GAJENJA.……………………………………………… 14
7.1. Odnos repica prema toploti………………………….....…..… ………………... 14
7.2. Odnos repica prema vodi……………………………….....……...…...……....... 14
7.3. Odnos repica prema svjetlosti……………………………......………………..... 14
7.4. Odnos repica prema zemljištu……………………………….......…………....... 14
8. FAZE RAZVOJA ULJANE REPICE.............................................................................. 15
9. AGROTEHNIKA GAJENJA REPICA……………………………..…………..……... 17
9.1. Plodored…………………...…………………………………....…………..……. 17
9.2. Obrada zemljišta……………………………….………..……....………..…….. 17
9.3. Đubrenje…………………………....…………........................…....………..….. 19
9.4. Sjetva………………………………..........……...............…………....……......... 20
9.5. Njega……………………………................................…..........................……..... 20
9.6. Žetva…………………………………….........................................……....…....... 25
10. LITERATURA…………….………………………………………………………….. 26
2
1.UVOD
Sinonimi: olajna repica, uljevka; Engleski: rapeseed, swedish turnips, turnip rooted,
canola, cabbage; Francuski: colza; Nemački: Raps, Winterfuterraps; Ruski: масличная
репа.
Uljana repica se danas uzgaja radi sjemena koje je bogato uljem koje se koristi u ljudskoj
ishrani i preradu u industriji, kao i radi proizvodnje pogača koje se koriste u stočnoj
ishrani.
Ranije su repice sadržavale do 50% eruka kiseline, koja je štetna za zdravlje a nema
hranjivu vrijednost. Ova kiselina oštećuje sistem za krvotok ljudi i životinja i izaziva
hemolitsku anemiju. Zato su mnoge zemlje svijeta zabranile upotrebu i promet životnih
namirnica koje sadrže više od 5% eruka kiseline. Današnje sorte dobivene selekcijom
imaju znatno manje ili minimalne količine eruka kiseline.
Uvođenjem novih selekcija uljane repice, ova kultura dobiva sve više na važnosti. U
novije vrijeme zapadne zemlje uzgajaju uljanu repicu za proizvodnju goriva – biodizel,
prije svega iz ekoloških razloga.
Brassica napus var. olleifera DC. (naslikao W. Thomé)
3
2.BOTANIČKA KLASIFIKACIJA
Uljana repica pripada:
REDU: Capparales
PORODICI: Brassicaceae
RODU: Brassica.
To su jednogodišnje i dvogodišnje zeljaste biljke.
Za proizvodnju su važne dvije vrste uljanih repica, i to:
1. kupusna uljana repica (Brassica napus oleifera DC),
2. ozima ogrštica (Brassica rapa oleifera DC).
Kupusna uljana repica (Brassica napus oleifera DC), ima dvije forme:
4
1. jare forme (jednogodišnje) i
2. ozime forme (dvogodišnje).
SORTE
Na temelju clanka 63. Zakona o priznavanju i zaštiti sorti poljoprivrednog i šumskog bilja
("Službene novine Federacije BiH", broj 31/00), na prijedlog nadležnog kantonalnog
ministarstva i mišljenja i prijedloga Povjerenstva za priznavanje i zaštitu sorti, federalni
ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva utvrduje
POPIS DOMAĆIH I ODOMAĆENIH STRANIH SORTI POLJOPRIVREDNOG
BILJA KOJE SE OPRAVDANO NALAZE U PROIZVODNJI U FEDERACIJI
BOSNE I HERCEGOVINE
Vrsta bilja Naziv sorte
INDUSTRIJSKO BILJE
Brassica napus L.em. Metzg var. napus(Schübl, et Mart) Thell, syn. Brassicaoleifera Moench Belinda B 1/78 (1985) Bienvenu (1988) Danica (1990)
Darmor (1988) Elena (1988)
Elvira (1982) Glumander (1981) Góczanski = Brilland
Goriander (1981) Gundula (1988)
Jet neuf (1983) KB 21/77 (1984) Korina (1984) Meander (1986) Osijecka-88 (1988) Primor (1982) Quinita (1983) R-51 (1986) Tamara (1987) Tandem (1988) WW 843 (1984) Zora (1990)
5
3. PORIJEKLO ULJANE REPICE
Prema japanskim istraživačima, kupusna uljana repica je hibridna forma između ogrštice
(Brassica campestris L.) i vrste kupusa (Brassica oleracea L. et DC.).
Međutim, ogrštica je postala od divlje ogrštice (Brassica campestris L.).
Uljane repice su poznate u kulturi odavno. Antički Grci i Rimljani upotrebljavali su ulje
iz njihovog sjemena za osvetljenje. One su porjeklom iz Starog svijeta - iz Azije i
Sredozemlja. Proizvodnja uljane repice u Evropi je najprije počela u Belgiji.
Uljane repice, naročito kupusna uljana repica, najvažnije su biljke za proizvodnju ulja u
srednjoj i zapadnoj Evropi. Najveći proizvođač uljane repice u svetu je Evropska Unija, a
pojedinačno Kina.
EU24%
Kina21%
Kanada18%
Indija13%
SAD4%
Ostali20%
Najvažmije zemlje proizvođači uljane repice u svijetu (u %)
6
4.UPOTREBA ULJANE REPICE
Finalizacija proizvodnje uljane repice se ogleda u dobijanju dva proizvoda:
- SIROVOG ULJA
- POGAČA.
ULJE se koristi na više načina. Za proizvodnju boja, lakova, maziva, električnih ulja,
biodizela, raznih sapuna, u industriji tekstila i kože.
Nakon ceđenja ulja ostaje sačma i pogače, koja se koristi u ishrani domaćih životinja.
Uljane pogače i sačma sadrže u proseku oko 23% probavljivih proteina i oko 8% sirove
masti, 0.9% sirovih vlakana, 22% bezazotnih ekstraktivnih materija (BEM) pa su odlična
stočna hrana.
Od 1 tone sjemena uljane repice dobija se:
• oko 350 kg ulja i
• oko 650 kg pogača.
Posmatrano po jedinici površine dobija se minimalno 1 t/ha ulja i 2 t/ha pogača.
Od ukupne količine ulja oko 80% se esterifikacijom pretvara u biodizel, a ostatak se
koristi kao čisto ulje.
Sjeme
5.ŠEMA DOBIJANJA ULJA I POGAČE
7
Postupak presovanja je u 2 faze:
• I* u prvoj pripremnoj fazi se odvija sušenje semena uljane repice
• zatim njegovo grubo gnječenje radi lakšeg daljeg postupka,
• II* u drugoj fazi pomoću pužne prese sjeme uljane repice se postepeno presuje i
dobija se sirovo ulje sa primjesama, a sa druge strane pogače.
• Posle presovanja ulje se filtrira, pa kao veoma bistro odlazi u tankove za
lagerovanje.
6.BIODIZEL KAO GORIVO BUĆNOSTI
8
Prednosti korištenja biodizela u odnosu na fosilna goriva:
1. smanjena emisija sumpornih oksida, suspendovanih čestica i ugljenmonoksida,
2. smanjen efekat staklene bašte,
3. je obnovljivi izvor energije
4. smanjuje se potreba za fosilnim dizelom, čime se čuvaju rezerve i umanjuje rizik
od snabdijevanja,
5. dok sa ekonomskog aspekta dovodi do povećanja zaposlenosti, povećanja
industrijske proizvodnje; dodatno prelivanje sredstava ka poljoprivredi; doprinos
ekonomskom razvoju ruralnih sredina.
7.MORFOLOŠKE OSOBINE
KORJEN
9
Korijen je vretenast, u gornjem dijelu malo zadebljao.
Najintenzivniji rast korijena odvija se na početku vegetacije.
Upojna moć korijena je slaba.
Korijen se razvija u dubinu 80 do 100cm.
Između pravog korjena i lisnog korjena nalazi se vrata korena, iz koga izbijaju bočni
korjenovi.
U jesen počinje da deblja i u njemu se gomila razervna
hrana.
STABLO
Stablo je zeljasto, pokriveno voštanom prevlakom, uspravno, razgranato.
Raste u visinu od 1.5m, što zavisi od uslova gajenja, i sorte.
Stabljika se grana sa 3-7 postranih grana, obično na visini 60-80cm od zemlje.
Stabljika je najčešće plavkastozelene boje i bez dlačica kod kupusne uljane repice.
A kod ogrštice stablo je zeleno, manje-više maljavo.
LIST
List je plavkastozelene boje i gladak.
Donji i srednji listovi su izduženi i
zaobljenog vrha. Gornje lišće je
kopljastog izgleda. Donje lišće nalazi se
na peteljkama, a gornje je sjedeće.U
ogrštice listovi su tanji, maljavi,
travnastozelen, a u kupusne uljane repice
deblji, glatki, plavičasto zeleni.
Kod ogrštice, vršni listovi svojom
osnovom potpuno obuhvataju stablo.
Različiti oblici lisova uljane repice
10
Ozime forme do ulaska u zimu stvaraju rozetu. Cvetno stablo se pojavljuje tek u proleće.
Listovi u formiranoj rozeti
CVIJET
Cvijetovi imaju: 4 zelena čašična i 4 žuta krunična listića, 6 prašnika (4 kraća, 2 duža) i
tučak. Cvijetovi su skupljeni u cvast grančicu.
Cvetanje traje 25-30 dana. Zbog dugog perioda cvetanja, uljane repice sazrevaju dosta
neravnomjerno.
Oprašivanje je ksenogamo i autogamo. Pri ksenogamom oprašivanju, glavnu ulogu
imaju insekti, naročito pčele, stoga su uljane repice i važne biljke za pčelinju pašu.
Korisna je medonosna biljka jer daje oko 50 kg/ha meda.
11
Građa cvijeta uljane repice
PLOD
Plod je komuška, dužine 4-11cm. Komuška po sredini ima pregradu zvana Tin.
Kod kupusne uljane repice u komuški se nalazi 20-40 sjemenki, i dužine oko 5 do 10cm.
U ogrštice plod je manji, dužine 3 do 8 cm, sa 25 do 40 semenki.
Plod (ljuska)
12
SJEME
Sjeme je sitno, okruglo. Promjera 1.5 – 2.5mm. U kupusne uljane repice sjeme je nešto
krupnije i plavičasto-crnkasto, u ogrštice nešto sitnije i mrkocrvenkasto.
Masa 1 000 sjemena je 3-7g. Hektolitarska težina 65-66kg.
Sjeme sadrži: 40-44% ulja i 18-23% proteina.
Fabričkom preradom dobija se iz 100 kg semena 35-38 kg ulja.
Sjeme
8.AGROEKOLOŠKI USLOVI GAJENJA
13
7.1. Odnos prema toploti.- Potrebe uljanih repica u toploti su umjerene. Kupusna uljana
repica je biljka umjereno toplog, ali vlažnijeg podneblja.
Prema mrazevima je osetljiva, naročito ako nije pokrivena snijegom. Pod snježnim
pokrivačem može da izdrži mrazeve i do -25°C, a bez snega, ako zemljište nije mnogo
vlažno, do -15°C. Međutim, ako je zemljište pretjerano vlažno, ona strada pri mrazevima
od -7° do -10°C.
Najnepovoljnije na ozimu kupusnu repicu djeluju nagle temperaturne promjene u toku
jeseni i zime - zamrzavanje i kravljenje zemljišta, a pogotovo ako je ono vlažno kada
korjen počinje trunuti.
Na ozimoj kupusnoj uljanoj repici nepovoljno se odražava i periodično ponavljanje
mrazeva u toku proljeća, naročito kad vegetacija otpočne. Na ovu biljku nepovoljno
utiče i ledena kora.
Zbog svega toga, ova je biljka nepodesna za krajeve u kojima su zime oštre, vetrovite i
bez snijega.
Nasuprot tome, ozima ogrštica manje je osetljiva prema oštrom podneblju te se može
gajiti u krajevima surovijih zima.
7.2. Odnos prema vlazi.- Potrebe u v1azi su veće, naročito kod kupusne uljane repice.
Ona se odlikuje velikim transpiracionim koeficijentum koji se kreće od 650 do 750.
Naročito je važno da imaju dovoljno vlage u fazi nalivanja zrna. Sušu ne podnose pa jako
podbacuju u prinosu.
7.3. Odnos prema svetlosti.- Uljane repice, i ozime i jare forme, biljke su dugog dana.
Period jarovljenja traje 30-40 dana, a jarovizacija se obavlja pri temperaturi od 2°C.
7.4. Odnos prema zemljištu.- U pogledu zemljišta, ove dve biljke se razlikuju. Ozima
kupusna uljana repica mora se obavezno gajiti na plodnim, strukturnim i dubokim
zemljištima, dok ogrštica podnosi i nešto slabija zemljišta. Međutim, na zemljištima u
kojih je nivo podzemne vode visok, korijen truli. Kisela zemljišta ne podnose. Najbolje
uspevaju na zemljištima u kojih se pH kreće između 6,5-6.
9.FAZE RAZVOJA ULJANE REPICE
14
I faza
Klijanje
Voda prodire u sjeme kroz sjemenjaču što izaziva bubrenje. Nakon bubrenja sjemena
počinju se pojavljivati korjenčići. Stabalce sa kotiledonima klija iz sjemena i raste prema
površini zemlje. Faza nicanja: kotiledoni probijaju kroz površinu zemlje (epigeičan).
II faza
Rast lišća
Kada su kotiledoni potpuno razvijeni počinju se formirati listovi, zatim se pojavljuje
cvjetni pup, internodi i lisna drška. Pojava internodija predstavlja rast stabla.
III faza
Početak cvijetanja
Prisutni su cvijetni pupoljci (žuti pupoljci) koji su još uvijek zatvoreni.
IV faza
Cvijetanje
Cvijetovi se neravnomjerno otvaraju. Prvo se otvore cvijetovi glavne cvasti, pa se glavna
cvast izdužuje. Poslije otvaranje cvjetova, starije latice opadaju.
V faza
Razvoj ploda
Počinje neravnomjerno razvijanje ploda.
VI faza
Sazrijevanje
Sazrijevanje je gotovo kada su skoro sve mahune zrele, sjeme crno i tvrdo.
VII faza
Starenje
Biljke su uginule i suve, vrijeme za žetvu.
15
Dinamika razvoja uljane repice
10.AGROTEHNIKA GAJENJA REPICA
16
8.1. Plodored. - Uljane repice se moraju obavezno gajiti u plodoredu. Kao najbolji
predusjevi za ozime forme smatraju se, zrnene mahunarke, crvena djetelina i ranostasne
okopavine. Međutim, za prolećne forme kao predusjevi podesne su i kasne okopavine.
Inače su uljane repice, a naročito ozima kupusna uljana repica, vrlo dobri predusevi za
ozima žita. Na isto mesto mogu se vraćati kad prođu bar 3-4 godine.
8.2. Obrada zemljišta - Zemljište se obrađuje što dublje (oko 30 cm), a posebnu pažnju
treba obratiti na uništavanju korovskih biljaka. Takođe, posebnu pažnju treba obratiti
pripremi za sjetvu, jer je sjeme uljanih repica sitno, površina zemljišta mora da bude
dobro poravnata i usitnjena.
Obrada zemljišta
Za ozime uljane repice zemljište se mora obraditi ranije u toku ljeta ili potkraj ljeta, za
prolećne repice u jesen, a može se obraditi i nešto kasnije. Ako uljane repice dolaze u
plodoredu poslije zrnenih mahunarki, crvene djeteline ili drugih biljaka poslije kojih na
površini zemljišta ostaju organski ostaci, onda se zemljište obrađuje tako da se najprije
zaoru ti ostaci, a duboko oranje počinje 4-5 nedelja posle toga.
17
Unošenje žetvenih ostataka u zemljište tanjiranjem
Unošenje nadzemnih ostataka u zemljište ima nekoliko prednosti u poređenju sa
spaljivanjem. Njima se najviše povećava promet organske materije, stimuliše biološka
aktivnost u zemljištu, pozitivno utiče na voda-vazdušne odnose, a u vezi s tim i na
strukturu zemljišta. Pri razgradnji žetvenih ostataka, snažno se deluje na disanje
zemljišta, pa oslobođeni ugljen dioksid razrahljuje zemljište. Osim toga, u teško zemljište
uneseni nadzemni ostaci dok nisu razgrađeni, povećavaju dreniranost zemljišta do dubine
unošenja organskih materije.
Odmah po oranju ili paralelno sa oranjem potrebno je izvršiti zatvaranje brazde radi
sprečavanja gubika vlage. To se radi najčešće tanjiračama.
18
Đubrenje. - Uljane repice trebaju mnogo hranivih materija, naročito kupusna uljana
repica. Upotrebljava se stajsko đubrivo i mineralna đubriva. Za formiranje srednjeg
prinosa uljanim repicama potrebno je oko 120 kg/ha azota, 60 kg/ha fosfora i 140 kg/ha
kalijuma. Iz toga razloga se zemljište mora obilato đubriti.
Stajsko đubrivo unosi se u zemljište pod duboko oranje u količini od 30 do 40 t/ha. Ono
je naročito značajno za zemljišta koja oskudevaju u organskim materijama.
Rasturanje stajnjaka
Od mineralnih đubriva daju se: azotna, fosforna i kalijumova.
Azotna đubriva pospešuju opšte razviće biljaka, dok fosforna i kalijumova pored toga
povećavaju otpornost uljane repice prema mrazevima. Stoga su ona vrlo značajna za
gajenje ozimih sorti.
Kalijumova đubriva povećavaju sadržaj ulja u sjemenu.
Azotna đubriva unose se u zemljište dijelom prije sjetve sa ukupnim količinama fosfora i
kalijuma (1/3 od predviđene količine za đubrenje), 1/3 rano u proljeće pred početak
vegetacije, 1/3 u fazi intenzivnog porasta.
19
Sjetva - Za sjetvu treba upotrebiti kvalitetno sjeme. Čistoća sjemena treba da iznosi 98%,
klijavost 90%, a vlažnost 12%. Najbolje je sjeme iz prethodne godine.
Ozima kupusna uljana repica je usev najranije sjetve; ona se sije potkraj ljeta ili u
početku jeseni. Ranom sjetvom postiže se i bolje razviće usjeva, a ona je i profilaktička
mera u borbi protiv štetočina. Pored toga, pri ranijoj sjetvi, ona ranije i stasava i donosi
veći prinos.
Ozima ogrštica može se sijati 10-15 dana kasnije.
Sije se u redove širokoredo na rastojanju između redova od 30 do 60 cm. Kod nas,
najbolji rezultati postignuti su pri sjetvi na rastojanju od 35 do 40 cm između redova.
Ako se te biljke gaje za stočnu hranu, onda se siju uskoredo na razmak od 15 cm. Pošto
je sjeme uljane repice sitno, sije se plitko na 1,5- do 2,5 cm. Za sjetvu je potrebno 5 do 8
kg/ha sjemena. Posle sjetve sjeme treba pokriti, drljanjem lakšim drljačama i valjanjem
površine.
Njega. - Mere njege su: drljanje,
valjanje, kultiviranje,
prorjeđivanje, prihranjivanje,
katkad i ogrtanje. Kod
sjemenske proizvodnje pod
mjermama njege podrazumijeva
se i zaštita od korova, insekata i
bolesti.
Faza cvjetanja uljane repice
20
Drljanje-Drlja se samo ukoliko se pre nicanja usjeva po površini zemljišta uhvati
pokorica. Ona se razbija drljanjem lakšim drljačama ili valjanjem rebrastim valjcima
popreko na smijer redova.
Međuredno kultiviranje je obavezna mjera, a izvodi se u jesen i u proljeće. U jesen se
kultivira samo onda ako se za to ukaže potreba, tj., ako se i korovske biljke pojave u
većim razmjerama. U proljeće je kultiviranje obavezno, kultivira se rano čim to vreme
dozvoli.
Prorjeđivanje se može obavljati u jesen ili u proljeće. U jesen se usev proređuje samo u
onim krajevima gdje ne postoji opasnost od izmrzavanja biljaka; inače se prorjeđivanje
odlaže za proljeće, i to što ranije -prije nego što u biljaka počnu da rastu stabla.
Proređivanje je ručno, a biljke se ostavljaju na rastojanju od 10 do 20 cm u redu.
Prihranjuje se u proljeće, azotnim đubrivima. Za tu svrhu daju se 2/3 od predviđenih
količina tih đubriva. Prihranjuje se jednovremeno uz prašenje, a posle prorjeđivanja.
Ogrtanje se primenjuje samo izuzetno, ako postoji opasnost od izmrzavanja biljaka u
toku zime. Ogrće se što kasnije u jesen, pošto prestane vegetacija. Na isti način se njeguju
i proljećne forme ovih biljaka.
Mjera suzbijanja korova
Treba izvrštiti kombinovanjem mjera obrade zemljišta i hemijskim sredstvima-
herbicidima.
Suzbijaju se na 3 načina:
1. inkorporacijom herbicida u zemljište prije sjetve,
2. poslije sjetve, a prije nicanja repice i
3. rano u proljeće na početku vegetacije repice.
21
Najčešći korovi
Setaria spp. – muhari
Avena spp. – divlja zob
Digitaria spp. – svračica
Sorghum halapense – divlji sirak
Agropiron repens – pirika
Matricaria spp – divlja kamilica
Od hemijskih sredstava, odnosno herbicida se najčešće koriste: dual, lasso, prohelan,
stomp 330, cobra, sencor, galaxi, fokus, ultra, dynam, kao i desikanti basta, fortelon i dr.
Setaria spp. – muhari Avena spp. – divlja zob
22
Sorghum halapense – divlji sirak Matricaria spp – divlja kamilica
Digitaria spp. – svračica Agropiron repens – pirika
Najčešće štetočine
Meligethes aeneus – sjajnik
Athalia roseal L. – atalije
Phyllotreta nemorum – buhača
Suzbijanje se vrši insekticidima, najčešće u dva navrata, koji bi trebali biti na bazi
fosalona (Zolone npr. ).
23
Meligethes aeneus – sjajnik Athalia roseal L. – atalije
Phyllotreta nemorum – buhača
Najčešće bolesti
Sclerotinia
Foma
Najefikasniji način sprečavanja pojave bolesti je plodored i izbor otpornih sorata.
24
U slučaju jačeg napada zaštita se može izvršiti nekim fungicidom (Ronilan npr.).
Žetva. - Zreli plodovi uljanih repica pucaju, a sjeme se osipa. Zbog toga se žanje prije
potpunog sazrijevanja plodova dok su oni još mekani (elastični) i dok sjeme u njima još
čvrsto stoji. Žetva se vrši dvofazno (žetelicama) i jednofazno (kombajnima), na koje se
prethodno postavljaju odgovarajuća sita. Usev požnjeven žetelicama veže se u snopove, a
snopovi stavljaju u krstine. Sjeme u snopovima brzo dozrjeva, pa se oni prenose sa njive
pod kakvu nastrešnicu gde se suše, a sjeme, ako se ospe, može se prikupiti. Pri žetvi
žetelicama sjeme se ovrši na običnim vršalicama za žita. Poželjno je radi sukcesije
dozrevanja (po etažama) obaviti desikaciju, čime se u velikoj meri smanjuje gubitak zrna
prilikom kombajniranja.
25
Žetva uljane repice
11. LITERATURA:
1. Todorović, J., Lazić, Branka, Komljenović, I. (2003): Ratarsko – povrtarski
priručnik. GrafoMark. Laktaši
2. Gatarić, Đ., (2005): Sjemenarstvo sa osnovama oplemenjivnja. Banjaluka.
26