agroekonomika_51-52

Embed Size (px)

DESCRIPTION

s

Citation preview

  • UDK: 338.43 YU ISSN: 0350-5928

    AGROEKONOMIKA

    Broj 51-52Novi Sad, 2011.

  • AGROEKONOMIKAASOPIS DEPARTMANA ZA EKONOMIKU POLJOPRIVREDE

    I SOCIOLOGIJU SELA,POLJOPRIVREDNI FAKULTET, NOVI SAD

    GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:Dr RADOVAN PEJANOVI, redovni profesor

    UREDNITVO:Dr RADOVAN PEJANOVIDr NEBOJA NOVKOVIDr NEDELJKO TICADr BRANISLAV VLAHOVIDr VESNA RODI

    REDAKCIJA:

    Dr Zoran NjegovanDr Milenko JovanoviDr Svetlana PotkonjakDr Duan MiliDr Danica BonjakDr ivojin PetroviDr Vladislav ZekiDr Katarina MarkoviDr Veljko Vukoje

    SEKRETAR REDAKCIJE:Mirela Toma, asistent

    LEKTOR:Danka Jovanovi

    RAUNARSKI SLOG:mr Ivan Pinjer

    UDK: Slaana Beker, Upravnik biblioteke

    TAMPA:Gra)ki centar GRID, Trg Dositeja Obradovia 6, Novi Sad

    Tira: 150

    Redakcija i administracija Departman za ekonomiku poljoprivrede i sociologiju sela,Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, Trg Dositeja Obradovia 8, tel: 458-138

    Dr andor omoi (Maarska)Dr Herbert Strbel (Nemaka)Dr Mile Peevski (Makedonija)Dr Franczisek Kapusta (Poljska)Dr Knjin J. Pope (Holandija)Dr Jorgos Zervas (Grka)Dr Drago Cvijanovi (Beograd)Dr Natalija Bogdanov (Beograd)Dr Dragi ivkovi (Beograd)Dr Cosmin Salasan (Ruminija)Dr Aleksandra Despotovi (Crna Gora)Dr Jasmina Havranek (Hrvatska)

  • 3AGROEKONOMIKA br. 51-52/2011

    Sadraj

    1. PEJANOVI R.: Dokazivanje i opovrgavanje u metodologiji ekonomskih (i agroekonomskih) nauka .......................................................................5

    2. NJEGOVAN Z., NASTI L.: Sistemi poslovne evidencije na porodinim gazdinstvima i ruralni razvoj .................................................................18

    3. TICA N., ZEKI V., MILI D., AJI D.: Poljoprivredna gazdinstva u sistemu poreza na dodatu vrednost ......................................................32

    4. RODI V., KOSTI S.: Problemi ekonomskog vrednovanja ivotne sredine i prirodnih resursa ...........................................................................................39

    5. MARKOVI K.: Faktori razvoja poljoprivrede i njihov uticaj na svetsku prehrambenu situaciju ....................................................................................49

    6. ZEKI V., VIDOVI V., PETROVI LJ., TOMOVI V., LUKA D.:

    Ekonomska obeleja tova svinja mangulica ...............................................................59

    7. ZORANOVI T., POTKONJAK S.: Izbor sistema za navodnjavanje primenom viekriterijumskog metoda electre ...........................................................66

    8. JEVOVI G.: Robni derivati u funkciji zatite od rizika u poljoprivredi ...........75

    9. ZEKI V., TICA T., MILI D., RANOGAJEC J., RADEKA M.: Tradicionalni graevinski materijali kao element ruralnog razvoja .............................................................................................................86

    10. NOVAKOV M., PETROVI .: Mogunost upotrebe eksperimenta u drutvenim naukama .................................................................................................93

    11. MILI D., TICA N., ZEKI V., RADEKA M., RANOGAJAC J., BAKALI Z.: Utvrivanje vrednosti nepoljoprivrednih zemljita ....................104

    12. HUSEMANN C.: >e renaissance birth of modern science ..............................115

  • 413. SIMEUNOVI T.: Vanost budetiranja kapitala za kvalitet )nansijskog odluivanja poljoprivredni preduzea ................................................126

    14. VIDICKI B.: Zeleni marketing marketing u funkciji zatite ivotne sredine .............................................................................................................134

    15. ANTONI B., SMIEKO O., RIZNI D.: Konceptualni okvir socijalnog marketinga i njegov doprinos podizanju javne svesti graana ...........143

    16. PREMOVI J., BOLJEVI A., ARSI LJ.: Turizam u funkciji odrivog razvoja Srbije................................................................................................155

    17. URAN J.: Preduzetnitvo kao faktor odrivog razvoja agroprivrede Republike Srbije ....................................................................................165

    18. BOKOVI O., NJEGOVAN, N.: Ispitivanje efekata pojave simpsonovog paradoksa u analizi strukture nezaposlenih lica prema stepenu strune spreme ..............................................................................................174

    19. MILOVANOVI M., MAKSIMOVI G., JELI V.: Mesto poljoprivrede R. Srbije u organizaciji CEFTA ..............................................183

    20. DESIVOJEVI-CVETKOVI M.: Liderstvo u tranziciji.......................................191

    21. PEJANOVI R.: Ekonomija ivotne sredine i prirodnih resursa Donatana Harisa ........................................................................................................203

    22. GLAVA-TRBI D: prikaz knjige Ruralni razvoj i lokalni ekonom-ski razvoj AP Vojvodine ...........................................................................................223

  • 5DOKAZIVANJE I OPOVRGAVANJE U METODOLOGIJI EKONOMSKIH (I AGROEKONOMSKIH) NAUKA

    PEJANOVI R1

    Napredak se ostvaruje odgovaranjem na pitanja.Otkria nastaju preispitivanjem odgovora.

    (Bernhard Haisch)

    Rezime

    Autor razmatra jedan od metoda istraivanja u drutveno-ekonomskim (i agroekonomskim) naukama. Re je o dokazivanju i opovrgavanju, koje je istovremeno i teorijski nain proveravanja iskaza.U radu se posebno analiziraju i dokazivanje i opovrgavanje. Potom se is-pituje uloga naunih injenica i hipoteza u procesu dokazivanja i opovrga-vanja. Zatim se istiu mogue greke u procesu dokazivanja i opovrgavanja. Na kraju se istiu osnovna pravila kojih se mora pridravati svaki istraiva u procesu dokazivanja.

    Kljune rei: metodologija, drutveno-ekonomske nauke, dokazivanje, opovrgavanje, principi naunog rada.

    Uvod

    Jedno od kljunih faza u metodologiji istraivanja drutveno-ekonomskih (i agroekonomskih) pojava je proveravanje. Postoji praktino (posmatranje, eksperiment i drugi oblici prakse) i teorijsko proveravanje. Teorijsko proveravanje je proveravanje iskaza putem teorijskog dokazivanja ili opovrgavanja (ei, B., 1982).

    Pored toga, u klasi)kaciji naunih metoda u drutveno-ekonomskim (i agroekonomskim) naukama metoda dokazivanja i opovrgavanja zauzima znaajno mesto (Zelenika, R., 2000). Navedeni autor iznosi itavu lepezu naunih metoda: induktivni i deduktivni metod, metod analize i sinteze, metod apstrakcije i konkretizacije,

    1 Dr Radovan Pejanovi, red. prof., Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad. e-mail: [email protected]

    UDC: 001.8:33 Pregledni rad Review paper

  • 6metod generalizacije i specijalizacije, metod dokazivanja i opovrgavanja, metod klasi)kacije, metod deskripcije, metod kompilacije, komprataivni metod, statistiki metod, matematiki metod, metod modeliranja, kibernetiki metod, eksperimentalni metod, dijalektiki metod, istorijski metod, genetiki metod, teorija sistema kao metod, aksiomatski metod, metod idealnih tipova, empirijski metod, metod studije sluaja, metod anketiranja, metod intervjuisanja, metod posmatranja, metod brojanja, metod merenja, del) metod, metod mozaika, ostale naune metode (na primer, metod trokova i koristi Cost bene)t Analysis, metod trokovne e)kasnosti Cost e?ectivess Analysis, itsl.).

    Pri tom je nauni metod put istraivanja kojim se oblikuje i izgrauje nauka, kao i nain naunog istraivanja koji osigurava sigurno, sreeno, sistematino i tano znanje2.

    Polazei od navedenog mi emo u ovom radu analizirati dokazivanje i opovrgavanje. Pri tom polazimo od speci%nosti ekonomskih istraivanja, koje se svode na ceteris paribus, to dovodi teorijske nalaze, odnosno teroijske hipoteze pod pitanje relevantnosti i realistinosti.

    Dokazivanje

    Dokazivanje je jedna od najznaajnijih naunih metoda u kojoj su sadrane gotovo sve metode i postupci: analiza i sinteza, generalizacija i specijalizacija, indukcija i dedukcija, apstrakcija i konkretizacija, kao i svi oblici miljenja, poimanja3. Prema eiu, dokazivanje je izvoenje istinitosti pojedinih stavova na osnovu naunih injenica ili na osnovu ranije utvrenih istinitih stavova4.

    Svrha ove metode je da se utvrdi tanost neke spoznaje. To je misaono-sadrajni postupak kojim se utvruje istinitost pojedinih spoznaja, stavova ili teorija. Pri tome je postupak dokazivanja jedan od najsloenijih postupaka, jer u njemu uestvuju sve naune metode i svi misaoni oblici i radnje.

    Za dokazivanje je karakteristina teza. Teza (gr. thesis) je postavka, tvrdnja, tvrenje, stav, naroito stav koji treba dokazati, sporan stav5. Pri dokazivanju se pretpostavlja da je data teza tana (istinita). Na osnovu takve pretpostavke analiziraju se okolnosti, istrauju se razlozi i argumenti za tu tezu6. Pri tome je argument (lat. argumentum) dokazno sredstvo, dokaz, razlog, a argumentacija dokazivanje, zakljuivanje, obrazlaganje7.

    2 Videti: Pejanovi, R., Uvod u metodologiju ekonomskih nauka, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 2010.

    3 Prema: Zelenika, R.: Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i strunog djela, Ekonomski fakultet, Rijeka, 2000, str. 306.

    4 ei, B.: Osnovi metodologije drutvenih nauka, Nauna knjiga, Beograd, 1982, str. 261.

    5 Vujaklija, M.: Leksikon stranih rei i izraza, Prosveta, Beograd, 1980, str. 899.

    6 Zajearanovi, G.: Osnovi metodologije nauke, Nauna knjiga, Beograd, 1977, str. 116.

    7 Vujaklija, M.: Leksikon stranih rei i izraza, Beograd, 1980, str. 71.

  • 7Dokazivanje, kao i svako zakljuivanje moe se vriti induktivnim i deduktivnim putem. Kod induktivnog dokazivanja navode se odreeni posebni stavovi kao argumenti koji slue kao dokaz za unapred datu tezu. Nasuprot tome, kod deduktivnog dokazivanja navode se odreeni stavovi koji slue kao argumenti za jedan poseban stav kao tezu.

    Primeri dokazivanja su mnogobrojni. Na primer, dokaz teze preduzee x je dobro preduzee je sledei:

    t Preduzee x ostvaruje plan proizvodnje i prodaje;t Preduzee x poveava stepen produktivnosti rada i poboljava kvalitet;t Preduzee x proiruje proizvodnju i prodaju;t Preduzee x poveava prihode )rme i zaposleniht Preduzee x je dobro i perspektivno preduzee.

    Navedeni dokaz ima oblik indukcije, odnosno induktivnog zakljuka. Oblik deduktivnog dokaza ima sledee dokazivanje:

    t Sistematsko znanje ima samo onaj student koji je temeljno prouio, razumeo i usvojio gradivo iz Metodologije;

    t Student x,y nije temeljno prouio, niti je razumeo, niti je usvojio gradivo iz Metodologije

    t Dakle, student x,y nema sistematsko znanje iz Metodologije.

    Stavovi, argumenti ili razlozi dokaza mogu biti ili injenini stavovi, kao to je sluaj u naem prvom primeru, ili to mogu biti neki opti stavovi, kakav je prvi argument naeg drugog dokaza.

    Iz navedenog se jasno vidi da dokazivanje u sutini i nije nita drugo do logiko-teorijsko obrazloenje odreene postavke, tj. argumentacija i demonstracija te postavke ili teze.

    Postupak pokazivanja veze izmeu argumenata i teze naziva se demonstracija. To je, zapravo, misaono izlaganje argumentacije. Ta veza mora biti logika veza, koja znai bitnu povezanost stavova, ali onih stavova koji imaju ulogu argumenata, sa stanovita koji pretpostavljaju tezu. U postupku dokazivanja umesto pretpostavki treba upotrebljavati argumente, a umesto izvoenja zakljuaka treba polaziti od odreenih teza. Teze se potkrepljuju pomou argumenata, kao dokaza date teze.

    Dokazivati se moe na dva naina: teorijski i eksperimentalno. Kod teorijskog dokazivanja polazi se od teorijskih spoznaja, od optih istina ili obrnuto, od posebnih istina ka optim spoznajama. Eksperimentalno dokazivanje polazi od naunih injenica, od pojedinih sudova u kojima se izraavaju iskustva, koja se stiu direktno u dodiru s predmetima ili u praktinim odnosima prema takvim predmetima8.

    8 Zajearanovi, G., isto, str. 116.

  • 8Prema tome, bitni elementi dokazivanja su : (1) teza, kao stav koji treba dokazati; (2) naela, kao logiki zakoni na osnovu kojih se izvodi celokupni postupak dokazivanja; (3) argumenti, kao injenice, stavovi, partikularni ili univerzalni; (4) demonstracija, kojom se, na osnovu odgovarajuih naela, uspostavlja logika veza izmeu argumenata i teza.

    U procesu dokazivanja koriste se razne vrste metoda9.

    Induktivni metod, pri emu se polazi od odreenih argumenata koji pretpostavljaju posebne, pojedinane istine ili spoznaje o pojedinim predmetima i pojavama u odnosu na tezu koju treba dokazati;

    Deduktivni metod, pri emu se polazi od odreenih argumenata koji pretpostavljaju istine, spoznaje i sudove optijeg karaktera o pojedinim predmetima i pojavama;

    Metod analize, koji polazi od neke teze za koju se trai razlog to proizilazi iz nje, koji je posledica teze. Analitiko dokazivanje vri se na taj nain to se analizira teza, to se otkrivaju posledice koje se u njoj skrivaju, ili se trae pretpostavke za tu tezu;

    Metod sinteze, kojim se sintetiki izvodi dokaz povezivanjem odreenih posebnih stavova (suprotno analitikim dokazima), koji idu u prilog teze koja je unapred postavljena i koja moe imati optiji ili posebniji karakter.

    Dokazivati se moe: direktno i indirektno.

    Direktno dokazivanje sastoji se u dokazivanju istinitosti teze. Ovde je osnovni cilj da se dokae teza (napr. svi ljudi su smrtni). Direktni dokazi su samo oni kojima se dokazuje samo direktno, bilo na osnovu posledica koje proizilaze iz nje ili na osnovu odreenih optih stavova iz kojih ona proizilazi.

    Indirektno dokazivanje sastoji se ne u dokazivanju same teze, nego se zapravo pobija suprotnost teze. Naime, istinitost teze moe se dokazati neistinitost antiteze. Kod ovog dokazivanja polazi se od stava (antiteze), koji je suprotan tezi i dokazuje se da je on neistinit. Tako napr. antiteza za tezu Svi ljudi su smrtni je stav Neki ljudi nisu smrtni. Iz neistinitosti ovog stava (antiteze) proizilazi istinitost teze, koju praksa stalno dokazuje.

    Pri dokazivanju koriste se odreena osnovna pravila10.

    1) Teze moraju imati odreeno znaenje za naune spoznaje. To znai da teze imaju smisla i znaenje: (a) ako imaju odreenu osnovu u ranije utvrenom znaenju i (b) ako pretpostavljaju hipoteze objanjenja novih injenica koje protivree starim teorijama. Ali, nema smisla dokazivati: (a) egzaktno ve dokazane istine; (b) potpuno proizvoljne iskaze; (c) apsurdne stavove.

    2) Teze moraju biti odreene, jasno i precizno formulisane. Kada su stavovi same teze nejasni i neprecizni, onda ni dokazivanje ne moe biti uspeno. Tako nije mogue dokazati tezu Sve stvari su identine.

    9 Isto, str. 118.

    10 ei, B.: Opta metodologija, Nauna knjiga, Beograd, 1980, str. 142.

  • 93) Stavovi argumenti teze moraju biti: (a) po svom zanenju jasni, (b) precizno formulisani i (v) nauno validni, tj. istiniti i verovatni.

    4) Stavovi argumenti dokaza teze moraju biti nezavisni od same teze. Jer ako bi bili zavisni od teza, onda ne bi mogli pretpostavljati dokaz za njih.

    5) Dokazivanje mora biti u skladu sa pravilima dokazivanja u sistemu logike. Svako se miljenje mora temeljiti na pravilima dokazivanja i ono mora biti strogo logiki izvedeno.

    6) U celom postupku dokazivanja teza mora ostati nepromenjena. I teza i argumenti moraju, naime, biti istiniti stavovi.

    Opovrgavanje

    Opovrgavanje je suprotan metodoloki postupak u odnosu na postupak dokazivanja. To je zapravo metodski postupak kojim se umesto dokazivanja teze ona odbacuje i pobija. To se sastoji u dokazivanju pogrenosti (neistinitosti) teze.

    Opovrgavanje moe biti: direktno i indirektno11.

    Direktno opovrgavanje sastoji se u pobijanju teze. Teza se direktno opovrgava onda kada se celi postupak pobijanja usmerava na samu tezu, ne uzimajui u obzir njenu suprotnost, odnosno antitezu. Primer direktnog opovrgavanja predpostavlja sledei primer: Tvrdnja teza: Poljoprivredna mehanizacija Republike Srbije je najsavremenija na svetu je pogrena, jer je prosena starost napr. traktora u Republici Srbiji preko 15 godina.

    Indirektno opovrgavanje sastoji se u dokazivanju netanosti teze indirektnim putem. O indirektnom opovrgavanju se radi onda kada se celi postupak usmerava u dokazivanju da je antiteza ispravna umesto da se, kao u direktnom opovrgavanju usmerava na samu tezu. Indirektno se opovrgava tanost teze (odnosno njenih razloga ili demonstracija) ili se pak dokazuje tanost antiteze, a na taj nain se dokazuje pogrenost pretpostavljanja istinitosti date teze. Opovrgavanje teze pomou dokazivanja tanosti antiteze naziva se apagoki dokaz12.

    Primer indirektnog opovrgavanja teze Poljoprivredna mehanizacija Republike Srbije je najsavremenija na svetu ima sledei oblik:

    t U Republici Srbiji se relativno malo ulae u poljoprivredu;t U Republici Srbiji je poljoprivreda permanentno u nepovoljnom ekonomskom

    poloaju;

    t U Republici Srbiji preovlauje sitni individualni posed;

    11 Zajearevi, G., isto, str. 124.

    12 Vrsta apagokog dokaza istinitosti antiteze, ime se opovrgava istinitost teze, naziva se reductio ad ab-surdum.

  • 10

    t U Republici Srbiji poljoprivredni proizvoa je osiromaen, iscrpljen i ekonomski nemotivisan.

    t Poljoprivredna mehanizacija u Republici Srbiji ne samo to nije najsavremenija na svetu, ve je jedna od zaostalijih.

    Kod opovrgavanja se pretpostavlja uzajmno iskljuivanje teze i antiteze, odnosno radi se o nemogunosti istovremene istinitosti oba suprotna stava. Jedan od njih, teza ili antiteza, mora biti istinit stav, a drugi mora biti neistinit.

    Uloga naunih injenica i hipoteza u procesu dokazivanja i opovrgavanja

    Nauno saznanje, do koga se dolazi izmeu ostalog i dokazivanjem i opovrgavanjem, zahteva organizovano nauno istraivanje. Nauna istraivanja koja podrazumevaju dokazivanje i opovrgavanje, poinju od injenica. Cilj naunih istraivanja je, ustvari, utvrivanje i objanjavanje injenica. Pri tom injenice predstavljaju neko znanje o predmetu ili pojavi koja se istrauje. injenica je misaono-ulnom delatnou utvreno objektivno-realno postojanje neke stvari, pojave, procesa deavanja, osobine ili odnosa tih predmeta saznanja.13 injenice se prikupljaju posmatranjem ili na osnovu eksperimenta, sreuju, klasi)kuju, proveravaju i objanjavaju, uz neophodnu objektivnost i kritinost. injenice su, delimine, individualne i konkretne, nasuprot teoriji koja je uvek, u odreenom stepenu, opta i apstraktno konkretna. Meutim, nijedna injenica nije apsolutno individualna niti apsolutno konkretna, jer manje ili vie one se zasnivaju na teorijskim i optim odredbama.

    Poto injenica oznaava istinite stavove koji se zasnivaju na tvrdnji potrebno je odrediti okvir pojava i pretpostavki. Uobiajeno se u nauci koriste termini: iskaz, stav i sud. Iskaz je tvrenje, a reenica moe biti upitna, odrena, itd. Stav je svaka veza meu pojmovima koja ima smisla i ako se njime neto tvrdi, moe biti istinit ili laan. Sud je stav kojim se neto tvrdi.14 Stoga se injenice prema predmetima doivljavanja, odnosno saznanja, svrstavaju u etiri tipa: iskaz koji )ksira neki stav; stav o percepciji koja se dogaa; sama percepcija koja se dogaa i objektivni dogaaj koji se ispoljava u datoj percepciji.15

    13 Gud, V., Het, R.: Metodi socijalnog istraivanja, Beograd, 1966.

    14 Sakan, M.: Hipoteze u nauci, Prometej, Novi Sad, 2005.

    15 ei, B.: Osnovi metodologije drutvenih nauka.

  • 11

    Slika 1: Povezanost dedukcije i empirijskog istraivanja)

    )

    )

    )

    )

    )

    )

    )

    )

    )

    )

    )

    )

    )

    )

    )

    )

    )

    )

    )

    )

    )

    ) )

    )

    )

    )

    )

    7+,/0#,)

    S"$%!3(,T)

    U/"0+0.#*$)',#'0+!(.,)

    V,4&*90.!)

    W,$+0.#*0)(!%!30;)

    I0"$',3,)

    X!4(,)"+,'"$#'!1*,)

    G,#'!1!*),/"0+0.#*$B)

    ',#'0+!(.!)

    K$40C0*!90.!)',$+0.,)0)#1,'%&)

    ,/"0+0.#*0I)(!%!3!)

    K$40C0*!90.!)0%0)$45!901!(.,)

    ',$+0.,)

    H45!901!(.,)',$+0.,)

    *6*+78%+%.4,

    6*0+71%&

    :1*$%-#+%.4,;

    injenice mogu biti naune i nenaune. Naune injenice su rezultat planskog posmatranja i ispitivanja. Iako se, meutim, nauna istraivanja zasnivaju na injenicama, same injenice ne ine nauku. One to postaju tek nakon njihovog izbora, klasi)kovanja, uoptavanja i interpretacije. Jedan od ciljeva nauke je objanjavanje postojeih i otkrivanja novih injenica. Pri tome je vaan kvalitet injenica (njihova tanost). Nijedno istraivanje ne poinje od prosto de)nisanih injenica koje se mogu jasno razgraniiti ulnim opaanjem, ve je potrebno nalaenje pouzdanih znakova.

    Nauna injenica i podaci, koji se koriste u istraivanju, moraju biti provereni. Podaci pruaju informacije o predmetu istraivanja, a injenice su proizvod misaone aktivnosti i formiraju se povezivanjem niza pojedinanih podataka o stvarnosti. Pre uvoenja u istraivanje mora se imati u vidu da podaci mogu biti odreeni, tani i istiniti, ali i neodreeni, neprecizni i lani. Pored podataka i indikatori se smatraju izvesnim vrstama injenica. Indikatori za dublja i svestranija istraivanja. Meutim, nijedna injenica bez upotrebe teorijskog miljenja ne moe imati ulogu indikatora.

    Utvrivanje injenica je sloen proces. Konstatovanje injenica neposredno ulnim opaanjem nije pouzdano. Pored toga, potrebno je izbei greke merenja i subjektivizma, a ponavljanje istraivanja doprinosi tanijem utvrivanju injenica. Treba se takoe uvati krajnosti: preuveliavanja uloge injenica (greka prakticizma), ili pak potcenjivanja uloge injenica i preuveliavanje uloge teorije (teoretizam). Mora se, naime, uvaavati injenica da su u saznajnom procesu injenice i teorije meusobno dijalektiki povezane i uslovljene. Taj odnos je analogan odnosu teorije i prakse. Teorija, naime, usmerava nauna istraivanja i istraivanja kljunih injenica.

  • 12

    Ono omoguuje adekvatne klasi)kacije injenica, sumiranja i uoptavanje injeninog saznanja, postavljanje naunih hipoteza, opis i objanjenje injenica i pojava koje se istrauju, kao i predvianje tih pojava.16 Zbog toga se metodologija naunih istraivanja bavi problemima veza i odnosa naunih injenica i naunih teorija.

    Paralelno sa naunim istraivanjem, u procesu naunog saznanja, postavljaju se naune hipoteze. Posmatranje i sakupljanje injenica nisu, naime, dovoljni. Potrebne su dobro postavljene i testirane hipoteze. ta su hipoteze? Hipoteza je pretpostavljeno objanjenje uzroka i sutine pojave koja se prouava.17 Hipoteza je stav koji se moe podvri testu da bi se odredila njegova valjanost.18 Hipoteza pretpostavlja ono to predviamo.19 U nauci hipoteza oznaava teorijski stav ili zakljuak sa odreenim stepenom verovatnoe. Hipoteza je teorijski dobro obrazloen i iskustveno proverljiv odgovor na pitanje kojim je izraen problem.

    Logiki oblik hipoteze je stav, tj. iskaz odreenog predmetnog znaenja i pretpostavljene saznajne vrednosti koju tek treba proveriti. Hipoteza se javlja kao teorijsko-misaoni korak koji sledi odmah nakon utvrivanja injenica, u pravcu njihovog objanjenja ili proirenja/produbljenja saznanja o tim injenicama. One su dopuna izvesnih praznina u poznavanju neke pojave, ije izvesne momente, delove i aspekte ve poznajemo. Predmet hipoteze esto su odnosi i veze pojava, tj. funkcionalne i uzrone zavisnosti.

    Otkrivanje hipoteza je logini proces i proizvod je akumuliranog znanja u datoj oblasti, kao i bogatog praktinog iskustva. U procesu otkrivanja novih naunih hipoteza potrebno je da istraiva uspeno primenjuje nauna logika pravila. Proces otkrivanja hipoteza esto se poistoveuje sa logikom naunog otkria, to pretpostavlja pokrivanje novih teorija, a ne samo pojedinanih injenica. Pod teorijom se podrazumevaju sva znanja koja su rezultat misaono-ulne aktivnosti, koja slue kao oslonac za unapreenje ovekove prakse. Uveravanje da je neto istinito naziva se tvrdnja, i ona se ponekad poistoveuje sa teorijom.

    Hipoteza treba da bude logina, i u njoj se ne mogu nai stavovi koji izmeu sebe nisu usklaeni. Hipoteza je utoliko vanija ukoliko objanjava vie injenica. Ukoliko se hipoteza oslanja na druge hipoteze, utoliko je ona manje izvesna, a izvesnija je ako se oslanja na teoriju i zakone koji su ve utvreni.

    Nijedna hipoteza, koja predstavlja opti stav, ne moe biti do kraja dokazana, kao apsolutna istina. Uglavnom se u svakom istraivanju injenica primenjuje zakljuivanje po verovatnoi. Zadatak takvih istraivanja je da se odvoji ona hipoteza koja je najverovatnija na osnovu injeninog dokazanog materijala, a zadatak daljih straivanja je da se nae drugo injenino svedoanstvo, koje e poveati verovatnou takve teorije.20

    16 ei, B., isto.

    17 Sakan, M., isto.

    18 Novakovi, S.: Hipoteza i saznanje, Nolit, Beograd, 1984.

    19 ei, B., Isto.

    20 Koen, M., Nejgel, E.: Uvod u logiku i nauni metod, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd,

  • 13

    Greke u dokazivanju i opovrgavanju

    Poto se svako dokazivanje sastoji iz tri dela: navoenje razloga ili argumentacije, demonstracije (ili izvoenja teze iz argumenata) i same teze, to se i greke dokazivanja mogu podeliti u tri dela: greke razloga, greke demonstracije i greke same teze (ei, B., 1982).

    Postoje sledee greke razloga: (1) greke neodreenosti i konfuznosti razloga; (2) greke jednostranosti razloga; (3) greke slabog i nedovoljnog razloga i (4) greke iz osnove pogrenog razloga21.

    Greke demonstracije se sastoje u pogrenom izvoenju zakljuaka, odnosno stava teze, iz stavova razloga. Greke demonstarcije se sastoje u pogrenom shvatanju logike veze izmeu stavova razloga i stava teze. Tri su osnovne ovakve greke:

    (1) greka pars pro toto, tj. greka uzimanja dela za celinu ili greka uoptavanja; (2) greka non sequitur, tj. ne sledi ili nema veze, i (3) greka petitio principil, tj. greka zahteva razloga zbog odsustva razloga u dokazu, i greka circulus vitiosus, tj. greka pogrenog kruga, koja je samo vrsta greke odsustva razloga.

    Greke izmene i zamene teze dokaza sastoje se u tome to se dokazuje potpuno druga ili bar drugaija, izmenjena teza, umesto one teze koju treba dokazivati.

    Na ovoj vrsti greaka u dokazivanju i opovrgavanju poiva veliki broj paralogizama, tj. nenamernih greaka u dokazivanju, kao i so)zama, tj. namernih greaka u dokazivanju. Do paralogizma izmene i zamene teze dokaza dolazi nesvesno i nehotice usled nedovoljne preciznosti miljenja, naroito prilikom duih procesa dokazivanja neke teze kada se desi da se umesto date teze dokazuje slina, ali esto i potpuno drugaija i druga teza. Do so)zama dolazi usled iste greke, ali svesno ili namerno uinjene, iz nekih vanlogikih razloga22.

    Sutina svih greaka izmene i zamene teze dokaza sastoji se u manjem ili veem potpunom promaaju dokaza. Zato se ove greke opravdano nazivaju greke odstupanja od predmeta ili aberatio alanchi i greke promaaja predmeta dokaza ili greka ignoratio elenchi, odnosno greka zamene predmeta teze23.

    Greke izmene i zamene teze naroito su este u raspravama, u sudskim optubama i odbranama, kao i u odgovorima studenata na ispitima.

    1982.

    21 Bogdan ei daje primere za svaku od navedenih greaka (videti: ei, B., Osnovi metodologije drutvenih nauka, isto, str. 266-267.).

    22 Paralogizam (gr. paralogismos) pogrean zakljuak, nenamerno napravljen pogrean zakljuak. So)-zam (gr. sophisma lukavstvo, zavaravanje) neto mudro ili lukavo smiljeno, naroito zakljuak na osnovu dvosmislenosti izraza za srednji pojam, gde se to namerno ini radi zavoenja drugog (primer: Epimenid Krianin, kae da svi Kriani lau; a Epimenid je sam Krianin, te prema tome, nije istina da Kriani lau; dakle Epimenid govori istinu; dakle svi Kriani lau. Prema: Vujaklija, M., Leksikon stranih rei i izraza, str. 860.).

    23 Ignoracio elenhi (lat. ignoratio elenchi) greka u dokazivanju koja se sastoji u tome to se ono to treba dokazati ili pobiti prenebegava, ignorie, a dokazuje se ili pobija neto drugo.

  • 14

    Osnovna pravila dokazivanja

    Bogdan ei istie da se dokazivanje istinitosti ili bar verovatnoe odreenih stavova moe izvesti samo na osnovu pridravanja odreenih osnovnih pravila dokazivanja (ei, B., 1982):

    (1) Stavovi koji predstavljaju tezu dokaza moraju imati odreeni smisao i znaaj za saznanje.

    To znai i da nema smisla dokazivati notorne injenice, kao na primer stav ovaj plafon je beo. Isto tako nema smisla pokuaj dokazivanja aksioma, odnosno najosnovnijih, polaznih stavova, u okviru date teorije (jer se se svi ostali stavovi, sa manje osnovanosti i manje optosti izvode iz aksioma);

    (2) Stav teze mora biti odreeno, jasno i precizno de%nisan.Ako je, naime, stav teze neodreen u svom znaenju, nejasan i neprecizan, onda

    ni dokazivanje ovakve teze ne moe biti uspeno, jer se ne zna ta se upravo dokazuje. Tako na primer, nije mogue uspeno dokazati meta)ziku tezu: Sutina ovekova bia je nepromenljiva ili Ljudsko drutvo se u sutini ne menja, isl. Meutim, teko je dokazati i na izgled jednostavne teze kao napr. ovek je bie koje ima duu, oveanstvo neprekidno napreduje, isl., zbog neodreenosti znaenja termina dua i napredovati;

    (3) Stavovi argumenti moraju biti po svom znaenju odreeni i jasni, precizno formulisani i saznajno vredni, tj. istiniti ili verovatni stavovi i ti stavovi moraju biti dovoljni za dokaz teze.

    To znai da na osnovu nejasnih, netanih i pogrenih, kao i slabih i irelevantnih argumenata nije mogue dokazati ni jednu tezu. Pored toga, argumenti moraju biti dovoljni za dokaz ne samo po broju nego i po dokazanoj snazi, to esto nije sluaj usled ega i dokazi esto nisu valjani.

    (4) Stavovi argumenti moraju biti nezavisni i razliiti od stava same teze.Ako ovaj uslov nije ispunjen dokazivanje ne moe biti stvarno, jer nedostaju principi

    i argumenti teze, a dokazivanje se kree u krugu (napr. ovek je slobodan zato to je njegova volja slobodna);

    (5) Samo izvoenje teze iz stavova razloga mora biti u skladu sa pravilima dokazivanja u odreenom sistemu logike u okviru koga se dokaz izvodi i to izvoenje ili demonstracija mora biti to stroija.

    To znai da dokaz ija teza nije pravilno izveden zakljuak iz argumenata nije pravi dokaz, niti on moe biti saznajno vredan. Tako, na primer, na osnovu tvrdnji Neki diplomci su studenti agronomije i Neki studenti sistematski ue ne moe se dokazati teza Diplomci sistematski ue, pa ni teza Neki diplomci sistematski ue, jer iz navedenih argumenata nije mogue izvesti sasvim odreen i strog dokaz. U datom sluaju mogue je da nijedan diplomac, na nekoj grupi, ne ui sistematski nego, kao i tokom studija, samo kampanjski.

    (6) U toku jednog dokaznog postupka stav teze mora ostati neizmenjen odnosno teza se ne sme menjati.

  • 15

    Greka zamene ili izmene teze nastaje ako se u toku jednog dokaza sama teza izmeni ili zameni nekom drugom tezom. Tada nije dokazana zadata teza nego neka drugaija ili potpuno druga teza. Ovo se esto deava usled nejasnosti ili dvosmislenosti stavova razloga kao i stava teze. Tako se, na primer, dokaz teze U objektivnoj realnosti i u istinitom miljenju nema proste, elementarno logike protivrenosti pogreno smatra za dokaz sledee teze U objektivnoj realnosti i u istinitom miljnenju nema nikakve pa ni dijalektike protivrenosti. Prva, tana teza, i njen valjani dokaz, zamenjuju se drugom tezom, koja je pogrena i neodriva, ali se ova zamena teza ne primeuje i tako se smatra dokazanom druga, tj. neosnovana teza.

    Pored ovih osnovnih pravila dokazivanja treba naglasiti da strogost i jaina raznih teza moe biti i jeste vrlo razliita. Naime, teze logikih i matematikih stavova mogu se potpuno strogo dokazati, za razliku od empirijskh stavova. Ovi dokazi, odnosno teze tih dokaza imaju karakter hipotetiko-deduktivnih stavova iz osnovnih postulata date teorije. Empirijski stavovi, meutim, ne mogu se potpuno strogo dokazati. Oni, meutim, ako su makar i relativno istiniti imaju mogunost proverljivosti u praksi, to je teorijski i praktino od fundamentalnog znaaja.

    Zakljuno razmatranje

    Dokazivanje i opovrgavanje je istovremeno jedan od naina teorijskog proveravanja iskaza, kao i jedan od najznaajnijih naunih metoda u drutveno-ekonomskim (i agroekonomskim) naukama.

    Kao takvo ono je dobar instrument koji mora (i treba) da koristi svaki istraiva iz ove oblasti. Re je o metodu, nainu i instrumentu koji je permanentno aktuelan, posebno danas, kada smo preplavljeni razno-raznim kvazi-naunim tvrdnjama i lanim hipotezama.

    Sutina naune metodologije je da nikada ni jedna teorija nije jednom za svagda dokazana, ve je svaka teorija predmet stalnih, neprekidnih provera.

    Literatura

    1. Borojevi, ,S.: Metodologija eksperimentalnog naunog rada, RU Radivoj irpanov, Novi Sad, 1974.

    2. Foli, R.: De)nisanje predmeta i problema istraivanja i uloga injenica i hipoteza u naunom radu, zbornik radova, nauni skup Evropa 2020 drutvo zasnovano na znaju, Fakultet tehnikih nauka, Univerzitet u Novom Sadu, Kopaonik, 2011.

  • 16

    3. Gilli, G. A.: Kako se istrauje-vodi u drutvenim istraivanjima, kolska knjiga, Zagreb, 1974.

    4. Gud, V., Het, R.: Metodi socijalnog istraivanja, Beograd, 1966.

    5. Koen, M.-Nejgel, E.: Uvod u logiku u nauni metod, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1982.

    6. Luki, R.: Metodologija prava, SANU, Beograd, 1977.

    7. Markovi, M.: Logika, Zavod za izdavanje udbenika, Beograd, 1962.

    8. Mili, V.: Socioloki metod, Nolit, Beograd, 1965.

    9. Milovanovi, M.: Pisanje, ureivanje i tampanje, Tehnika knjiga, Beograd 1979.

    10. Novakovi, S.: Hipoteze i saznanje, Nolit, Beograd, 1984.

    11. Peujli, M.: Metodologija drutvenih nauka, Savremena administracija, Beograd, 1982.

    12. Pejanovi, R.: Ekonomska analiza kao metod istraivanja u (agro)ekonomskoj nauci i struci, Agroekonomika, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 2009, str. 5-21.

    13. Pejanovi, R.: Uvod u metodologiju ekonomskih nauka, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 2010.

    14. Risti, .: Nacrti istraivanja i proveravanje hipoteze, Institut za pedagoka istraivanja, Prosveta, Beograd, 1983.

    15. Sakan, M.: Hipotez u nauci, Prometej, Novi Sad, 2005.

    16. ami, M.: Kako nastaje nauno djelo uvoenje u tehniku nauno-istraivakog rada-opti pristup, Svjetlost, Sarajevo, 1980.

    17. Sari, M.: Opti principi naunog rada, Nauna knjiga, Beograd, 1985.

    18. ei, B.: Opta metodologija, Nauna knjiga, Beograd, 1980.

    19. ei, B.: Osnovi metodologije drutvenih nauka, Nauna knjiga, Beograd, 1982.

    20. unji, .: Kritika sociolokih metoda, Gradina, Ni, 1973.

    21. Tomi, O.: Priprema rukopisa naunih i strunih radova, Prirunik za autore, Jugoslovenski institut za ekonomska istraivanja, Beograd, 1964.

    22. Tomin, U.: Uvod u nauku o nauci, Ekonomski institut, Beograd, 1974.

  • 17

    23. Vujaklija, M.: Leksikon stranih rei i izraza, Prosveta, Beograd, 1980.

    24. Vujevi, M.: Uvoenje u znanstveni rad u podruju drutvenih znanosti, Informator, Zagreb, 1983.

    25. Zajearanovi, G.: Osnovi metodologije nauke, Nauna knjiga, Beograd, 1977.

    26. Zelenika, R.: Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i strunog djela, Ekonomski fakultet, Rijeka, 2000.

    27. ivkovi, D.: Pravi put i stranputice u pisanju o kompoziciji i stilu pisanih sastava, IGRO Nova prosveta, Beograd, 1985.

    PROOF AND REFUTATION

    PEJANOVI R.24

    Summary

    'e author discusses about one method of research in socio-economic (and agroeconomic) sciences. It is the presentation of evidence and refute, that is both theoretical and method of verifying the statement. 'e paper speci*cally analyzes the evidence and refutation. 'e author then examines the role of scienti*c facts and hypotheses in the process of proof and disproof and highlights any errors in these processes. Finally, it sets out basic rules to be observed by every researcher in the process of proof. Keywords: methodology, social and economic science, evidence, refuta-tion, the principles of scienti)c work.

    24 Dr Radovan Pejanovi, full. prof., University of Novi Sad, Agricultural Faculty, Novi Sad. e-mail: [email protected]

  • 18

    SISTEMI POSLOVNE EVIDENCIJE NA PORODINIM GAZDINSTVIMA I RURALNI RAZVOJ1

    NJEGOVAN Z.2, NASTI L. 3

    Rezime

    U radu su opisani sistemi voenja poslovne evidencije na porodinim pol-joprivrednim gazdinstvima koji se primenjuju u Evropskoj Uniji i SAD. Takoe je ukazano na injenicu da se trenutno u Republici Srbiji ne pri-menjuje ni jedan vid poslovne evidencije na porodinim gazdinstvima. U tom smislu, navedene su i prednosti postojanja ove evidencije u funkcioni-sanju samih gazdinstava, kao i u provoenju odgovarajue agrarne politike.Imajui u vidu da je Srbija na putu prikljuenja Evropskoj Uniji, u radu je najvea panja posveena FADN sistemu praenja poslovanja porodinih gazdinstava. Opisane su osnovne karakteristike i nain funkcionisanja FADN sistema. Poto je FADN sistem prvenstveno vezan za procenu uti-caja zajednike agrarne politike EU, prikazuje se i slian nain praenja po-slovanja porodinih poljoprivrednih gazdinstava koji se primenjuje u SAD i koji je vie usmeren na donoenje poslovnih odluka na samim gazinstvima i na olakavanje saradnje gazdinstava sa poslovnim bankama. Kombinacija obaveznog FADN sistema sa uvoenjem nekog vida poslovne evidencije kod veeg broja porodinih gazdinstava, mogla bi biti znaajan podsticaj razvoju ovih gazdinstava, kao i ukupnom ruralnom razvoju.

    Kljune rei: porodina gazdinstva, poslovna evidencija, FADN, FFSC, ru-ralni razvoj.

    1 Rad je deo istraivanja na projektu Ministarstva za nauku i tehnoloki razvoj Republike Srbije pod nazivom - 46006 Odriva poljoprivreda i ruralni razvoj u funkciji ostvarivanja stratekih ciljeva Re-publike Srbije u okviru dunavskog regiona

    2 Prof. dr Zoran Njegovan, redovni professor, Poljoprivredni fakultet Novi Sad, Trg D. Obradovia 8, [email protected].

    3 Lana Nasti, M.A., istraiva saradnik, Institut za ekonomiku poljoprivrede, Beograd, Volgina 16, [email protected], [email protected]

    UDC: 316.334.55 Pregledni rad Review paper

  • 19

    Uvod

    Za preduzea koja posluju u oblasti poljoprivredne proizvodnje i prerade prehrambenih proizvoda, postoji zakonska obaveza voenja raunovodstvene evidencije. Istovremeno, porodina poljoprivredna gazdinstva nemaju takvu obavezu. Pored toga, injenica je da veliki deo porodinih gazdinstava u Srbiji nije ni registrovan u nacionalnoj bazi, pa o njihovom funkcionisanju ne postoje relevantni podaci. Sa druge strane, porodina gazdinstva raspolau sa najveim delom proizvodnih resursa u Republici Srbiji (zemljita, stonog fonda, zasada, i sl.), pa stoga predstavljaju znaajan subjekt poljoprivredne proizvodnje. Dakle, ona s jedne strane predstavljaju znaajnog nosioca poljoprivredne proizvodnje, a sa druge, postoje veoma oskudni podaci o njihovom poslovanju. Stoga je jasno da u takvoj situaciji nije lako donositi ni odgovarajue mere agrarne politike koje bi podstakle razvoj ovog veoma znaajnog segmenta a ni neophodne poslovne odluke na strani ovih gazdinstava.

    U Srbiji do sada nije uveden sistem evidencije i izvetavanja u poljoprivredi, to u izvesnom smislu predstavlja znaajnu prepreku njenom e)kasnijem razvoju (Pejanovi i sar., 2009). Istovremeno, u razvijenim zemljama ovakvi sistemi na porodinim gazdinstvima postoje ve dui niz godina, pri emu se oni razlikuju posmatrano po pojedinim zemljama, a i ciljevi koji sa njima ele da se ostvare, esto nisu isti. Ipak, kao osnovni razlozi koji dovode do potrebe uvoenja poslovne evidencije na porodinim poljoprivrednim gazdinstvima mogu se navesti sledei:

    1. Na osnovu dobijenih podataka mogu se utvrditi efekti poslovanja u prethodnom periodu (periodima),

    2. Kada su poznati rezultati poslovanja iz prethodnih perioda, onda je mogue pratiti razvoj poslovanja, odnosno da li se efekti poslovanja poboljavaju ili pogoravaju,

    3. Na osnovu toga menadment (u ovom sluaju vlasnik gazdinstva i lanovi njegove porodice) moe pratiti efekte svojih poslovnih odluka, uoiti eventualne propuste i usmeravati budue poslovanje.

    4. Postojanje poslovne evidencije na porodinim gazdinstvima moe znaajno olakati pristup izvorima )nansiranja, prvenstveno komercijalnim kreditima, poto se veliki broj banaka u Srbiji uopte ne bavi kreditiranjem poljoprivrede.

    5. Odgovarajua evidencija poslovnih aktivnosti na porodinim gazdinstvima, kao i ekonomskih efekata ovakvih aktivnosti, trebala bi biti jedna od osnova za voenje agrarne politike i politike ruralnog razvoja.

    6. Poslovna evidencija omoguava analizu ekonomskih efekata svake linije proizvodnje zastupljene na poljoprivrednom gazdinstvu, a time i njenu optimizaciju.

  • 20

    Najvaniji dokumenti koji bi trebali da se dobiju u okviru poslovne evidencije na porodinim gazdinstvima su bilans stanja i bilans uspeha a na osnovu njih i analiza novanih tokova, i nekih kombinovanih pokazatelja. Na osnovu podatataka iz pomenutih poslovnih dokumenata mogue je utvrditi veliki broj pokazatelja poslovanja porodinih gazdinstava, ali se u praksi za porodina gazdinstva ipak koristi jedna manja grupa indikatora koja daje uvid u ukupno poslovanje gazdinstva. Takoe, broj indikatora koji se koriste za poslovnu analizu je kod porodinih gazdinstava obino mnogo manji nego kod analize poslovanja klasinih privrednih subjekata (preduzea).

    U praksi razvijenih zemalja je odavno uoena potreba za praenjem poslovanja porodinih poljoprivrednih gazdinstava, pa su tako pojedine zemlje uvodile razliite sisteme ove evidencije, koji su meusobno imali odreene slinosti, ali i neke razlike, koje opisuju Filipovi i Mii (2005). Formiranjem Evropske Unije dolo je do potrebe ujednaavanja metodologije voenja poslovne evidencije na porodinim gazdinstvima, pa je zbog toga formiran jedinstven sistem za sve zemlje lanice (FADN). Sa druge strane, u SAD postoji slian sistem raunovodstvene evidencije koji se preporuuje porodinim gazdinstvima. Ipak, izmeu sistema koji se primenjuju u Evropskoj Uniji i u SAD postoje odreene razlike, a i sam cilj uvoenja poslovne evidencije je donekle razliit. Zato e svaki od navedenih sistema (kao i njihovi ciljevi) biti objanjeni preko nekih kljunih taaka.

    Osnove i znaaj FADN sistema

    Raunovodstveni sistem Evropske Unije koji se primenjuje za porodina poljoprivredna gazdinstva FADN (Farm Accountancy Data Network Sistem raunovodstvenih pokazatelja na farmi) je instrument pomou kojeg se procenjuju prihodi porodinih poljoprivrednih gazdinstava, vri njihova analiza poslovanja, i odreuje uticaj koji na poljoprivredna gazdinstva ima zajednika agrarna politika EU. Na osnovu FADN sistema se sainjavaju odgovarajui izvetaji koje koristi Evropska Komisija.

    Samo provoenje FADN sistema u pojedinim lanicama EU vri se tako to u pojedinanim dravama postoji odgovarajua agencija koja se bavi prikupljanjem podataka za FADN sistem (pri emu agencija taj posao moe preneti i na neko drugo telo). Po pravilu, rad agencije koja sprovodi FADN sistem u svakoj zemlji lanici EU, nadzire tzv. Nacionalni FADN komitet. Na nivou EU je tzv. FADN Komitet u koji ulaze predstavnici svih agencija koje se bave sprovoenjem ovog programa u pojedinim dravama EU. to se tie Republike Srbije, oekuje se da e FADN sistem poeti da se provodi i da e biti )nansiran iz programskog ciklusa IPA (ivadinovi i Milovanovi, 2010).

    itava ideja funkcinisanja ovog sistema je zasnovana na prikupljanju raunovodstvenih podataka sa porodinih gazdinstava zemalja lanica EU, pri emu se podaci ne sakupljaju od svih gazdinstava, ve samo od odgovarajueg

  • 21

    uzorka gazdinstava. Treba imati u vidu da se prilikom sakupljanja podataka na svim gazdinstvima koje uzorak obuhvata (u svim zemljama lanicama EU) primenjuju isti raunovodstveni principi. Pored toga, uzorkom mogu biti obuhvaena samo odreena gazdinstva, odnosno gazdinstva koja se po odgovarajuim kriterijumima mogu smatrati komercijalnima koja su:

    t dovoljno velika da obezbede glavnu (pretenu) aktivnost za farmera,t dovoljno velika da obezbede nivo prihoda koji je dovoljan za izdravanje

    farmera i njegove porodice.

    Kada se formira odgovarajui uzorak gazdinstava koji e biti ukljueni u FADN sistem sakupljanja informacija, on treba da odraava heterogenost poljoprivredne proizvodnje koja je zastupljena na odreenom terenu. Prilikom uzorkovanja porodinih gazdinstava strogo se vodi rauna o najvanijim kriterijumima kao to su region u kojem se gazdinstvo nalazi, ekonomska veliina gazdinstva i tip gazdinstva. Trenutno se FADN sistemom u EU obuhvata priblino 80.000 gazdinstava uzoraka, a na svakom gazdinstvu se prikuplja oko 1.000 varijabli (podataka) koji se ukljuuju u upitnik pod nazivom Farm Return. Na osnovu rezultata prikupljenih ovim upitnikom formiraju se tzv. standardni rezultati (Standard Results) Evropske komisije (koji su javno dostupni u odgovarajuoj bazi podataka) koji opisuju ekonomsko stanje na poljoprivrednim gazdinstvima.

    Kada se govori o podacima za FADN sistem koji se sakupljaju o porodinim gazdinstvima, oni se generalno mogu podeliti na tri grupe. U prvu grupu podataka se mogu svrstati takozvani )ziki i strukturni podaci, to jest podaci koji se odnose na neke opte karakteristike gazdinstava kao to su geografski poloaj gazdinstva, raspoloiva radna snaga na gazdinstvu, povrine pod pojedinim usevima, i broj razliitih vrsta stoke na gazdinstvu i sl.

    U drugu grupu podataka se mogu svrstati svi podaci koji imaju )nansijsku prirodu, odnosno podaci koji govore o imovini gazdinstva, izvorima )nansiranja te imovine, zalihama, prihodima od pojedinih proizvodnji, trokovima koji se javljaju u poslovanju gazdinstva, raznoj dravnoj pomoi i ogranienjima (npr. dobijenim subvencijama i kvotama za proizvodnju).

    U treu grupu podataka svrstavaju se podaci o ostalim nepoljoprivrednim aktivnostima koje se odvijaju na poljoprivrednim gazdinstvima, poto FADN sistem ne prikuplja podatke iskljuivo o poljoprivredi (mada je tome prvenstveno namenjen). Tako bi u treu grupu podataka uli podaci o dodatnim aktivnostima gazdinstava, kao to su turizam, umarstvo, i sl.

    Vana injenica od koje se polazi u FADN sistemu je da su podaci koji se prikupljaju od pojedinanih gazdinstava poverljivi, odnosno ne smije biti javno objavljen ni jedan podatak o pojedinom (konkretnom) gazdinstvu ukljuenom u FADN analize, ve samo smeju biti objavljivani podaci koji se odnose na grupe farmi, pojedine regione unutar drava i podaci na nivou pojedinih drava lanica EU, odnosno itave EU.

  • 22

    Odreivanje ekonomske veliine farme po fadn sistemu

    Kao jedan od kljunih faktora za funkcionisanje FADN sistema namee se odreivanje ekonomske veliine farme. Da bi se ovaj pokazatelj utvrdio mogu se koristiti dva sistema: standardna mara pokria i standardni output.

    Trenutno se za utvrivanje veliine gazdinstva koristi tzv. standardna mara pokria (Standard Gros Margin SGM). Ovaj se pokazatelj utvruje po u nauci opteprihvaenim principima sastavljanja kalkulacija po varijabilnim trokovima. Odnosno, standardna mara pokria dobija se tako to se od vrednosti proizvodnje (outputa) ostvarene na jednom hektaru ili ostvarene od jednog grla stoke oduzmu varijabilni trokovi koji su bili neophodni da bi se ta vrednost proizvodnje dobila.

    Sam proces izraunavanja standardne mare pokria vri se od strane nacionalne agencije zaduene za provoenje FADN programa kako bi se izbegla subjektivnost prilikom utvrivanja navedenog pokazatelja. Zbog toga nacionalne agencije raunaju standardnu maru pokria na bazi prosenih podataka o prihodima i varijabilnim trokovima iz poslednje tri godine. Time se izbegavaju subjektivnosti koje u proraunu mogu nastati zbog veeg broja faktora, kao to su varijacije cena gotovih proizvoda, varijacije cena repromaterijala, i varijacije prinosa po hektaru usled promenjivih klimatskih prilika i sl. Prema dosadanjoj praksi, standardna mara pokria se u EU utvruje za vie od 90 ratarskih i stoarskih proizvoda, a obnavljanje prorauna vri se na svake dve godine.

    Kao to je prethodno reeno, ekonomska veliina farme (gazdinstva) odreuje se na osnovu standardne mare pokria, ali je pri tome ipak potreban jo jedan pokazatelj koji se naziva evropska jedinica veliine (European Size Unit ESU). Zato bi u narednom periodu za iskazivanje veliine gazdinstva, umesto standardne mare pokria trebao da se upotrebljava drugi pokazatelj, koji se zove standardni output (Standard Output SO). Standardni output predstavlja novano izraen ukupni poljoprivredni output izraen po tzv. prodajnoj ceni loco gazdinstvo (farm gate price). Evropska jedinica veliine (ESU) u stvari predstavlja )ksnu koliinu evra standardne mare pokria. Vrednost ovog pokazatelja se menja sa vremenom, kako bi se pratila stopa in[acije evra, pa je tako do sada jedan ESU poveao svoju vrednost sa 1.000 EUR (koliko je iznosio 1980. godine) na 1.200 EUR (od 2004. godine).

    Nakon razjanjavanja pojmova standardne mare pokria (SGM) i evropske jedinice veliine (ESU), mogue je prikazati postupak izraunavanja veliine porodinog poljoprivrenog gazdinstva izraene u ESU jedinicama. Navedeni postupak ima sledee korake:

    1. Utvruju se linije proizvodnje koje su zastupljene na gazdinstvu,

    2. Utvruje se na koliko su hektara ili sa koliko grla prisutne pojedine linije proizvodnje,

  • 23

    3. Za svaki usev, mnoi se broj hektara pod tim usevom sa standardnom marom pokria po hektaru za taj usev kako bi se dobila ukupna standardna mara pokria za taj usev. Isti se postupak provodi za svaku liniju proizvodnje u stoarstvu, gde se mnoi broj grla stoke sa standardnom marom pokria po grlu stoke da bi se dobila ukupna standardna mara pokria za tu liniju stoarske proizvodnje.

    4. Saberu se ukupne standardne mare pokria za sve linije proizvodnje na farmi i dobije se standardna mara pokria za itavo gazdinstvo (farmu).

    5. Podeli se standardna mara pokria itavog gazdinstva sa vrednou jednog ESU I dobije se ekonomska veliina farme.

    Ona gazdinstva ija veliina (izraena u ESU) prelazi odreeni minimum, mogu biti ukljuena u uzorak farmi koje su obuhvaene FADN sistemom. Pri tome minimalna veliina farme dovoljna za ukljuivanje u FADN sistem nije ista za sve zemlje EU, zbog razliitih karakteristika poljoprivrede pojedinih zemalja unutar EU. Tako ovaj minimum varira od jedne ESU jedinice (za zemlje kao to su Bugarska i Rumunija) do 16 ESU jedinica (npr. u Belgiji, Holandiji, Nemakoj i Velikoj Britaniji). Navedeni minimalni kriterijumi iskazani u ESU postoje zakljuno sa 2008. godinom, dok su u 2010. godini ovi kriterijumi iskazani u hiljadama evra, a kreu se od 2.000 EUR (kod Bugarske i Rumunije) do 25.000 EUR (kod Belgije, Holandije, Nemake, Francuske, Luksemburga i Velike Britanije).

    Ekonomski pokazatelji poslovanja farme po fadn sistemu

    Nain sastavljanja bilansa uspeha i bilansa stanja u okviru standardnih rezultata FADN sistema (kao najvanijih )nansijskih dokumenata) prikazan je na emama br 1 i 2. Pritom, u okviru standardnih rezultata FADN sistema (koji se dobijaju na osnovu podataka prikupljenih u Farm Return upitniku) dobijeni indikatori dele se na etiri velike grupe:

    1. Indikatori prihoda (u sutini radi se o bilansu uspeha poljoprivrednog gazdinstva)

    2. Indikatori koji se odnose na imovinu i obaveze gazdinstva (bilans stanja)

    3. Finansijski indikatori (kao to su promene na sopstvenom kapitalu vlasnika gazdinstva, investiciona aktivnost na gazdinstvu i sl.), i

    4. Indikatori novanog toka (po FADN sistemu raunaju se dva indikatora).

    Premda pruaju obilje )nansijskih podataka koji se na samom gazdinstvu mogu analizirati u cilju unapreenja rezultata poslovanja, ipak se indikatori dobijeni FADN metodologijom prvenstveno koriste u cilju voenja Zajednike agrarne politike EU. To

  • 24

    je vidljivo i iz naina prikupljanja podata u okviru FADN sistema, poto se ne prate sva porodina gazdinstva u svim zemljama EU, ve samo odgovarajui reprezentativni uzorak (pri emu se pravilnom formiranju reprezentativnog uzorka gazdinstava pridaje posebna panja).

    Uvoenje FADN sistema je oigledno vaan element zajednike agrarne politike EU, ali je pri tome potrebno imati u vidu i nemogunost da se odvoje pitanja agrarne politike i ruralnog razvoja. Zbog toga e prilagoavanje agrarne politike Srbije zajednikoj agrarnoj politici EU imati ne samo uticaj na neposrednu poljoprivrednu proizvodnju, ve i na celokupan ruralni razvoj.

    Kada se govori o problematici pribliavanja Srbije standardima EU u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja, treba se imati u vidu da je uvoenje FADN-a samo jedna obaveza koja e se emorati ispuniti, odnosno samo jedna od institucionalnih pretpostavki koja mora biti ispunjena pre ulaska Srbije u EU.

    Pored uvoenja ovog sistema, neophodno je uspostaviti i neke druge institucije vezane za poljoprivredu, kao to su:

    !"Agencija za plaanja u poljoprivredi (kojom bi se sredstva EU plasirala ne samo do poljoprivrednika, ve i do preduzea, lokalne samouprave i sl.). Na odreeni nain ova agencija bi zamenila trenutno postojeu Upravu za agrarna plaanja.

    t Agencija za intervencije na tritu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda (aktivnosti ove agencije bile bi sline poslovima koje trenutno obavlja Direkcija za robne rezerve na stabilizaciji trita poljoprivredno-prehrambenih proizvoda).

    t Formiranje Sistema identi)kacije parcela i Integrisanog administrativnog sistema kontrole plaanja, kao neophodne osnove za isplaivanje subvencija po hektaru obradivog zemljita.

    Premda su agrarna politika i ruralna politika meusobno usko vezane, prema savremenim stavovima o daljem razvoju agrarne i ruralne politike EU (Grupa autora, 2010) potrebno je u budunosti reiti i pitanja primene nekih teoretski opteprihvaenih koncepata ruralnog razvoja kao to su odrivi razvoj, multisektorski (integrisani, teritorijalni) pristup, multifunkcionalnost, i bottom up pristup razvoju, i tsl.

  • 25

    ema 1. Nain sastavljanja bilansa uspeha porodinog poljoprivrednog gazdinstva

    Izvor: http://ec.europa.eu/agriculture/rica/

  • 26

    ema 2. Nain sastavljanja bilansa stanja porodinog poljoprivrednog gazdinstva

    Izvor: http://ec.europa.eu/agriculture/rica/

  • 27

    Raunovodstvo na porodinim gazdinstvima u sad

    Za razliku od FADN sistema koji je kreiran prvenstveno u cilju sprovoenja i praenja efekata zajednike agrarne politike EU, u SAD je voenje raunovodstva na porodinim gazdinstvima prvenstveno vezano za voenje poslovne politike gazdinstva, ocenu ekonomske efektivnosti investicionih projekata, predstavljanje ekonomskih rezultata poslovanja kreditorima (bankama) i sl. Slino FADN sistemu, sistem poslovne evidencije koji se primenjuje u SAD prvenstveno ima za cilj da se sastavi bilans stanja i bilans uspeha porodinih gazdinstava. Ipak, poto se radi o speci)nim organizacionim oblicima gazdinstava (porodinim gazdinstvima) uobiajeno je i da se sastavlja tzv. izvetaj o trokovima ivota farmera i njegove porodice. Na taj nain se nastoje razdvojiti trokovi ivota lanova porodice od trokova redovnog poslovanja porodinog gazdinstva, ali se obino kod takvog razdvajanja u realnosti farmeri susreu sa mnogobrojnim problemima. Imajui u vidu brojnost i znaaj porodinih farmi za poljoprivredu SAD, formirano je odgovarajue telo koje se bavi voenjem raunovodstva na ovim gazdinstvima (Farm Financial Standards Council - FFSC).

    Slino evidenciji koja se sastavlja kod FADN sistema i u SAD pored klasinih bilansa stanja i bilansa uspeha za gazdinstva treba da se daju neki opti podaci:

    t Navoenje i opis ukupnih zemljinih povrina koje gazdinstvo poseduje (kako sopstvenih tako i zakupljenih),

    t Navoenje ratarskih kultura ijom proizvodnjom se gazdinstvo bavi, povrine pod pojedinim kulturama i koriene proizvodne prakse,

    t Navoenje stonog fonda kojim se na gazdinstvu rapolae, brojnosti pojedinih kategorija stoke, kao i proizvodnog usmerenja (tipa proizvodnje),

    t Navoenje ostalih proizvodnih kapaciteta (osnovnih sredstava) koja postoje na gazdinstvu, kao to su viegodinji zasadi, objekti za smetaj stoke, objekti za uvanje stone hrane i gotovih proizvoda, brojnost i karakteristike poljoprivredne mehanizacije koju porodino gazdinstvo poseduje i sl.

    t Od krupnijih porodinih gazdinstva koja ele da vre investicije u dodatno proirenje svojih kapaciteta obino se oekuje da imaju izgraenu misiju i viziju, kao i odgovarajuu SWOT analizu.

    Kao neke od najvanijih karakteristika raunovodstva na porodinim gazdinstvima u SAD mogu se navesti:

    t Prilikom sastavljanja bilansa stanja akcenat se stavlja na analizu likvidnosti i solventnosti gazdinstva. Tako je redosled pozicija u aktivi i pasivi prilagoen sagledavanju likvidnosti gazdinstva, pa se u aktivi najpre navode obrtna sredstva, a u pasivi kratkorone obaveze.

    t Prilikom sastavljanja bilansa stanja doputeno je da se imovina i obaveze dele ne samo na kratkorone i dugorone, ve je mogue kao odvojene grupe

  • 28

    prikazati i srednjeronu imovinu i obaveze (imovina i obaveze koje se koriste od jedne do 10 godina).

    t Prilikom procene pozicija bilansa stanja mogue je krenuti od dva pristupa. Prvi pristup predstavlja procenu bilansnih pozicija zasnovan na trokovima proizvodnje odnosno trokovima nabavke (pod odreenim uslovima za zalihe nekih gotovih proizvoda mogu se koristiti trine cene). Drugi pristup proceni bilansnih pozicija je zasnovan na njihovoj trinoj vrednosti umanjenoj za visinu procenjenih trokova prodaje. Meutim, i kod ovog sistema procene doputeno je da se za neke pozicije koristi trokovni prostup proceni (npr. kod proizvodnje u toku, zaliha materijala i sl.). Imajui u vidu navedene mogunosti procene bilansnih pozicija, FFSC organizacija daje odreenu slobodu gazdinstvima da u okviru njenih preporuka izaberu nain na koji e sastaviti bilans stanja.

    t U bilansu uspeha strogo se vodi rauna o vezivanju prihoda i rahoda za vremenski period kada su zaista i nastali, kao i o tome da se razdvoje prihodi i rashodi lanova domainstva koji su nastali nevezano od poslovanja gazdinstva od onih koji su za njega vezani.

    FFSC organizacija preporuuje ne samo voenje poslovne evidencije na porodinim gazdinstvima, ve i odgovarajue analize dobijenih bilansa stanja i bilansa uspeha, na osnovu kojih se moe dobiti bolji uvid u poslovanje porodinih gazdinstava. Ovde se prvenstveno misli na klasine koe)cijente koji se mogu utvrditi iz bilansa stanja i bilansa uspeha i kod klasinih preduzea, s tim to je teite stavljeno na manji broj pokazatelja. Tako se, prema kod bilansa stanja, likvidnost uglavnom utvruje na osnovu sledeih pokazatelja (Kay i sar., 2004):

    t Opti racio likvidnosti (odnos obrtnih sredstava i kratkoronih obaveza) koji u sutini pokazuje kratkoronu )nansijsku ravnoteu,

    t Neto obrtni fond (razlika izmeu obrtnih sredstava i kratkoronih obaveza), koji u sutini pokazuje dugoronu )nansijsku ravnoteu.

    Da bi se proverila solventnost porodinog gazdinstva iz bilansa stanja (prema istim autorima) raunaju se sledei pokazatelji:

    !"Odnos ukupnih obaveza i ukupne imovine,

    !"Odnos sopstvenog kapitala i ukupne imovine,

    !"Odnos ukupnih obaveza i sopstvenog kapitala.

    to se tie analize bilansa uspeha porodinih gazdinstava i ovde se u principu primenjuju neki standardni koe)cijenti koji su prisutni u ekonomskoj teoriji, samo to je broj tih pokazatelja sveden na najmanju moguu meru. U tom smislu (uz neke korekcije preporuene za porodina gazdinstva) koriste se sledei indikatori rentabilnosti:

    !"Stopa prinosa na ukupno uloeni kapital (sopstveni i pozajmljeni kapital zajedno), koja se skraeno naziva i ROA (return on assets) odnosno ROI (return on investment).

  • 29

    !" Stopa prinosa na sopstveni kapital, koja se skraeno naziva ROE (return on equity).

    U praksi se smatra da bi se uz prethodno pomenute analize bilansa stanja i bilansa uspeha trebali utvrditi i neki opti indikatori uspenosti poslovanja, kao to su:

    !"Produktivnost (izraena naturalnim ili vrednosnim pokazateljima),

    !"Pokazatelji e)kasnosti uloenog kapitala (investiciona ulaganja po jedinici proizvodnog kapaciteta, utvrivanje koe)cijenta obrta ukupno uloenih sredstava u preduzee),

    !"Utvrivanje visine ukupnih dugova gazdinstva po jedinici kapaciteta,

    !"Praenje kretanja ivotnog standarda lanova domainstva,

    !"Praenje postojanja primene savremene proizvodne tehnike i tehnologije na porodinom gazdinstvu i sl.

    Zakljuak

    Na osnovu rezultata rada, namee se zakljuak da je uvoenje nekog vida poslovne evidencije neminovno na porodinim poljoprivrednim gazdinstvima. Do sada se u naoj praksi takva evidencija nije koristila, to je onemoguilo porodinim gazdinstvima da optimiziraju svoje poslovanje, kao i dravnim organima da donose odgovarajue mere agrarne politike i da prate njihovo sprovoenje. Poto do sada nije postojao nikakav sistem poslovne evidencije, a imajui u vidu da je Republika Srbija na putu prikljuenja Evropskoj Uniji, onda se kao obaveza javlja uvoenje FADN sistema, pri emu e se iz odgovarajuih fondova )nansirati uspostavljanje navedenog sistema kod odreenog broja gazdinstava ukljuenih u reprezentativni uzorak.

    Dok je kod FADN sistema akcenat stavljen na formiranje mera i praenje efekata Zajednike agrarne politike EU, sistem raunovodstva koji se primenjuje na porodinim poljoprivrednim gazdinstvima u SAD je prvenstveno namenjen samim gazdinstvima koja pomou odgovarajue evidencije lake mogu voditi sopstvenu poslovnu politiku. Takoe, izuzetan znaaj raunovodstvena evidencija porodinih gazdinstava u SAD ima prilikom apliciranja za kredite komercijalnih banaka.

    Zato se moe rei da osim FADN sistema (koji e morati biti uveden) u Republici Srbiji treba podstai bar sva velika porodina gazdinstva da vode odgovarajuu poslovnu evidenciju (ak i ako nisu u FADN sistemu) da bi na taj nain poboljala svoje poslovne performanse.

  • 30

    Literatura

    1. Grupa autora (2010): EU policy for agriculture, food and rural areas. Edited by: Arie Oskam, Gerrit Meester and Huib Silvis. Wageningen Academic Publishers, >e Netherlands.

    2. Kay, R.D., Edwards, W.M., Du?y, P.A. (2004): Farm management. Fi]h edition. McGraw-Hill.

    3. Pejanovi R., Cvijanovi D., Njegovan Z., Tica N., ivkovi D. (2009): Problemi poljoprivrede Republike Srbije i mere za prevazilaenje krize. Ekonomika poljoprivrede, Broj 2/2009, Beograd.

    4. Filipovi, N., Mii, I. (2005): Mogunosti uvoenja knjigovodstvene evidencije na porodinim poljoprivrednim gazdinstvima. Monogra)ja Porodina gazdinstva Srbije u promenama. Institut za agroekonomiju. Poljoprivredni fakultet. Beograd.

    5. ivadinovi B., Milovanovi, M. (2010): Vodi kroz EU politike (Poljoprivreda). Evropski pokret u Srbiji, Beograd.

    6. http://ec.europa.eu/agriculture/rica/

  • 31

    SYSTEMS OF FINANCIAL RECORDS AT FAMILY FARMS AND RURAL DEVELOPMENT

    Zoran Njegovan4, Lana Nasti5

    Summary

    In the paper are described systems of *nancial records at family farms which are in use in the European Union and the United States. At the moment family farms in Serbia do not use *nancial records, at all. 'erefore, in the paper are stated advantages of existence of such records, in order to improve performance of family farms, as well as to enforce appropriate agricultural policy.Having in mind that Serbia will join the European Union the biggest at-tention has been paid to FADN system, as an instrument for monitoring of business results at family farms. In this paper are described basic features and functioning of FADN system. Because FADN is primarily related to evaluation of the impact of the Common Agricultural Policy of the EU, in the paper is described similar model of *nancial records at family farms which is present in the United States. 'is method is mostly focused on business decisions at family farms and facilitation of cooperation between family farms and banks. Combination of obligatory FADN system and introduction of some kind of *nancial records at number of family farms could signi*cantly stimulate development of family farms, as well as rural development.

    Key words: Family Farms, Financial Records, FADN, FFSC, Rural Develop-ment.

    4 Prof. dr Zoran Njegovan, redovni professor, Poljoprivredni fakultet Novi Sad, Trg D. Obradovia 8, [email protected].

    5 Lana Nasti, M.A., istraiva saradnik, Institut za ekonomiku poljoprivrede, Beograd, Volgina 16, [email protected], [email protected]

  • 32

    POLJOPRIVREDNA GAZDINSTVA U SISTEMU POREZA NA DODATU VREDNOST

    TICA N., ZEKI V., MILI D., AJI D. 1

    Rezime

    Znaajno se menja poloaj poljoprivrednih gazdinstava koja su u sistemu poreza na dodatu vrednost. Ulaskom u sistem poreza na dodatu vrednost, poljoprivredno gazdinstvo postaje obveznik poreza na prihode od samostal-nih delatnosti, na drugi nain plaa doprinose za obavezno socijalno osigu-ranje i mora da vodi poslovne knjige. Pored ovoga, oporeziva dobit poljo-privrednog gazdinstva ulazi u ukupan godinji dohodak na koji se plaa godinji porez na dohodak gradjana iznad neoporezivog iznosa i uvodi se drugaiji reim raspolaganja novcem sa rauna poljoprivrednog gaz-dinstva. Medjutim, pored napred navedenog postoje i poreske pogodnosti. Poljoprivrednom gazdinstvu koje je u sistemu poreza na dodatu vrednost dozvoljeno je da poresku osnovicu za obraun poreza na dohodak gradjana umanji za poreske olakice i poreske podsticaje.Najvea pogodnost za pol-joprivredno gazdinstvo u sistemu poreza na dodatu vrednost proistie iz mogunosti da porez na dodatu vrednost u vezi izvrenog prometa dobara i usluga umanji za prethodni porez na dodatu vrednost u vezi primljenih dobara odnosno usluga. Pogodnost se poveava ukoliko se primljena dobra odnosno usluge odnose na velike investicije odnosno znaajna ulaganja u nabavku opreme i gradjevinskih objekata

    Kljune rei: porez na dodatu vrednost, poljoprivredna gazdinstva

    1 Dr Nedeljko Tica, redovni prof. , dr Vladislav Zeki, vanredni profesor, Dragan Mili, dipl. agroek., asistent, saradnik u nastavi docent, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, dipl.ecc Dragan Daji, AD Magli, Magli.

    Istraivanje je izvreno u okviru projekata: Odriva poljoprivreda i ruralni razvoj u funkciji ostvari-vanja stratekih ciljeva Republike Srbije u okviru dunavskog regiona )nansiranog od Ministarstva za nauku i tehnoloki razvoj RS, broj projekta III-46006.

    UDC: 631.11:336.226.322 Pregledni radReview paper

  • 33

    Uvod

    Porez na dodatu vrednost (PDV) predstavlja opti porez koji je povezan sa potronjom. Potronja zajedno sa prihodima i imovinom predstavlja najvanije oblike ekonomske snage poreskog obveznika koji mogu biti predmet oporezivanja. Prema Radiiu i sar. (2008), porez na dodatu vrednost uveden je i primenuje se u 130 zemalja i postao je najpopularniji oblik oporezivanja prometa proizvoda i usluga. Popularno se naziva porez Evropske zajednice jer predstavlja jedan od uslova za pristupanje Evropskoj uniji. Obraunava se i plaa u svim fazama u prometu dobara i pruanju usluga. Osnovna karakteristika ovog poreza je da se oporezuje samo ona vrednost koja je dodata od strane uesnika u prometu dobara i pruanju usluga. Ovo se postie tako to uesnik u prometu dobara i pruanju usluga (PDV obveznik), u obraunskom periodu, obraunava porez na dodatu vrednost na svoje isporuke dobara odnosno pruene usluge a nakon toga oduzima porez na dodatu vrednost na primljene isporuke dobara i usluga. Pozitivna razlika predstavlja obavezu za plaanje dok negativna razlika predstavlja pretplatu poreza na dodatu vrednost koju poreski obveznik moe iskoristiti u narednom obraunskom periodu ili pak traiti od poreskog organa da mu se izvri isplata preplaenog iznosa.

    U naim uslovima porez na dodatu vrednost uveden je od 1.januara 2005.godine. Predstavlja najznaajniji izvor poreskih prihoda budeta Republike Srbije. Prema podacima iz Biltena javnih )nansija (2011), porez na dodatu vrednost inio je 2005.godine 55,38% ukupnih poreskih prihoda budeta Republike Srbije dok je 2010.godine njegovo uee neto manje ali i dalje visoko znaajno (51,79%).

    Ranija istraivanja (Tica i sar, 2008), pokazala su da je, u oblasti poljoprivrede, kada su u pitanju mala gazdinstva, primena poreza na dodatu vrednost, u najveem broju sluajeva, ograniena na obraun i isplatu PDV nadoknade. Nadalje, ulaz u sistem poreza na dodatu vrednost posebno je opravdan za poljoprivredna gazdinstva koja imaju znaajne investicije u poljoprivrednu proizvodnju.

    Metod rada i izvodi podataka

    U ovom radu analiziraju se okolnosti, pogodnosti i mane koje se odnose na poljoprivredna gazdinstva u sistemu poreza na dodatu vrednost. Ova pojava je veoma vana jer poljoprivredna proizvodnja u naim uslovima ima veliki znaaj i ima niz speci)nosti u odnosu na druge delatnosti a sa druge strane u pitanju je porez koji predstavlja najznaajniji izvor poreskih prihoda u budetu Republike Srbije. Primera radi, povoljni klimatski faktori mogu u ratarskoj proizvodnji znaajno poveati prinose. Poveanje prinosa uveava vrednost gotovih proizvoda koji se dalje prodaju to predstavlja poveanu poresku osnovicu za obraun i naplatu poreza na dodatu vrednost. Naravno, moe se oekivati i suprotna pojava to istie vanost istraivanja poloaja poljoprivrednih gazdinstava u sistemu poreza na dodatu vrednost.

  • 34

    Rezultati istraivanja sa diskusijom

    Ulazak u sistem poreza na dodatu vrednost za naa poljoprivredna gazdinstva je dobrovoljan i obavezan. Ukoliko je poljoprivredno gazdinstvo, na svom raunu, u prethodnih 12 meseci, ostvarilo ukupan promet u iznosu koji je vei od 2 miliona dinara moe se opredeliti za ulazak u sistem poreza na dodatu vrednost (dobrovoljan ulazak). U ovom sluaju postoji zakonska obaveza obraunavanja i plaanja poreza na dodatu vrednost u periodu od dve godine. Medjutim, ukoliko je gazdinstvo u prethodnih 12 meseci ostvarilo ukupan promet u iznosu koji je vei od 4 miliona dinara obavezno je da se ukljui u sistem poreza na dodatu vrednost. U ovom statusu ostaje sve dok promet na raunima gazdinstva nije, u periodu od 12 meseci, manji od 4 miliona dinara jer tada na osnovu odluke poreske uprave gubi status obveznika poreza na dodatu vrednost.

    Poljoprivredno gazdinstvo ulazi u sistem poreza na dodatu vrednost, na napred navedene naine, podnoenjem prijave nadlenom poreskom organu. Nakon toga, poljoprivredno gazdinstvo postaje obveznik poreza na dodatu vrednost koji je duan da: 1) izdaje raune o izvrenom prometu, 2) vodi evidencije o ulaznom odnosno izlaznom porezu na dodatu vrednost, 3) obraunava i plaa porez na dodatu vrednost. Medjutim, ova promena statusa poljoprivrednog gazdinstva koja nastaje ulaskom u sistem poreza na dodatu vrednost nije jedina. Naime, ulaskom u sistem poreza na dodatu vrednost nastaje niz veoma bitnih promena: 1) Poljoprivredno gazdinstvo postaje obveznik poreza na prihode od samostalnih delatnosti, 2)Doprinosi za obavezno socijalno osiguranje plaaju se na drugi nain, 3) Poljoprivredno gazdinstvo mora da vodi poslovne knjige, 4) Oporeziva dobit poljoprivrednog gazdinstva ulazi u ukupan godinji dohodak na koji se plaa godinji porez na dohodak gradjana iznad neoporezivog iznosa i 5) Uvodi se drugaiji reim raspolaganja novcem sa rauna poljoprivrednog gazdinstva.

    Do ulaska u sistem poreza na dodatu vrednost, poljoprivredno gazdinstvo bilo je obveznik plaanja poreza na dohodak gradjana na prihode od poljoprivrede i umarstva na osnovu katastarskog prihoda. Ovaj porez se utvrdjuje na osnovu reenja poreske uprave. U naim uslovima, postoji poresko oslobadjanje u vezi ovog poreza za 2009, 2010 i 2011.godinu.Nakon ulaska u sistem poreza na dodatu vrednost prestaje poreska obaveza u pogledu poreza na dohodak gradjana na prihode od poljoprivrede i umarstva na osnovu katastarskog prihoda jer gazdinstvo u sistemu poreza na dodatu vrednost postaje obveznik poreza na dohodak gradjana na prihode od samostalne delatnosti. U pogledu ovog poreza, poreska osnovica je oporeziva dobit koja se utvrdjuje prema poslovnim knjigama.Ovo znai da poljoprivredno gazdinstvo ima isti status kao i ostali preduzetnici iako ne postoji obaveza registrovanja poljoprivrednog gazdinstva kao preduzetnika. U odnosu na raniji status, moe se oekivati vea obaveza poljoprivrednog gazdinstva u sistemu poreza na dodatu vrednost u pogledu poreza na dohodak graana na prihode od samostalne delatnosti.

    Pre ulaska u sistem poreza na dodatu vrednost, na osnovu reenja poreskog organa, poljoprivredno gazdinstvo je bilo obveznik plaanja doprinosa za obavezno socijalno osiguranje (obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje i obavezno zdravstveno

  • 35

    osiguranje). Poljoprivredno gazdinstvo u sistemu poreza na dodatu vrednost, doprinose za obavezno socijalno osiguranje plaa na poresku osnovicu koju ini oporeziva dobit prema stanju u poslovnim knjigama poljoprivrednog gazdinstva. Takodje, u odnosu na raniji status, moe se oekivati vea obaveza poljoprivrednog gazdinstva u sistemu poreza na dodatu vrednost u pogledu doprinosa za obavezno socijalno osiguranje.

    Poljoprivredno gazdinstvo koje nije u sistemu poreza na dodatu vrednost ne mora da vodi poslovne knjige. Medjutim, ukoliko je u sistemu poreza na dodatu vrednost, pored poreske evidencije ulaznog i izlaznog poreza na dodatu vrednost, poljoprivredno gazdinstvo duno je da vodi poslovne knjige odnosno da na osnovu poslovnih knjiga utvrdjuje prihode i rashode od poljoprivredne delatnosti i oporezivu dobit. Poslovne knjige, kod poljoprivrednog gazdinstva u sistemu poreza na dodatu vrednost, mogu da se vode po sistemu prostog knjigovodstva ili po sistemu dvojnog knjigovodstva. Podzakonskim aktima propisano je da poljoprivredno gazdinstvo u sistemu poreza na dodatu vrednost kao i ostali preduzetnici odnosno obveznici poreza na prihode od samostalne delatnosti, ukoliko se opredele da poslovne knjige vode po sistemu prostog knjigovodstva, treba da vodi sledee poslovne knjige: 1) Poslovnu knjigu prihoda i rashoda i 2) Poslovnu knjigu osnovnih sredstava i sitnog inventara. Znatno je sloenije vodjenje poslovnih knjiga prema sistemu dvojnog knjigovodstva jer je potrebno obezbediti u raunovodstvenoj evidenciji sve raune glavne knjige, pomone knjige i hronoloku evidenciju (dnevnik) to je znatno sloenija evidencije u odnosu na sistem prostog knjigovodstva.

    Kao to je ve reeno, poljoprivredno gazdinstvo koje nije u sistemu poreza na dodatu vrednost, obveznik je poreza na dohodak gradjana na prihode od poljoprivrede i umarstva na osnovu katastarskog prihoda prema reenju poreske uprave. U takvoj situaciji ostvareni dohodak poljoprivrednog gazdinstva se ne ukljuuje u godinji dohodak koji je predmet oporezivanja godinjim porezom na dohodak gradjana. Ostvarena dobit kod poljoprivrednog gazdinstva u sistemu poreza na dodatu vrednost oporezuje se sa stopom od 10% na ime poreza na dohodak gradjana na prihode od samostalne delatnosti. Pored ovoga, ostvarena dobit ulazi i u ukupan godinji dohodak gradjana ukoliko je iznad neoporezivog iznosa. Ukoliko ovaj dohodak prelazi iznos tri prosene godinje zarade po zaposlenom u Republici Srbiji, porez se plaa po stopi od 10% odnosno po stopi od 15% , ako iznos ukupnog godinjeg dohotka prelazi estostruku prosenu zaradu.

    U pogledu raspolaganja novcem na raunu poljoprivrednog gazdinstva koji je obveznik poreza na dohodak gradjana na prihode od poljoprivrede i umarstva na osnovu katastarskog prihoda nema nikakvih ogranienja odnosno vlasnik poljoprivrednog gazdinstva moe nesmetano da raspolae novanim sredstvima sa rauna gazdinstva kako za potrebe gazdinstva tako i za svoje line potrebe. Kod poljoprivrednog gazdinstva koje je u sistemu poreza na dodatu vrednost za raspolaganje sa novcem na raunu potrebno je imati originalnu dokumentaciju iz koje se moe utvrditi iznos, osnov i namena raspolaganja. Ukoliko se novana sredstva sa rauna gazdinstva koriste za line potrebe vlasnika gazdinstva ovakvo raspolaganje ima tretman poslovnog prihoda

  • 36

    gazdinstva odnosno na indirektan nain poveava ostvarenu odnosno oporezivu dobit gazdinstva.

    Napred navedene promene pokazuju da se ukupan poloaj poljoprivrednog gazdinstva u sistemu poreza na dodatu vrednost znaajno menja. Promene nastaju u pogledu poreskih obaveza u vezi poreza na dohodak gradjana odnosno obaveznih doprinosa za socijalno osiguranje kao i u vezi raunovodstvene evidencije. Na taj nain pogorava se status koji je postojao pre ulaska gazdinstva u sistem poreza na dodatu vrednost. Medjutim, pored napred navedenog postoje i poreske pogodnosti. Najpre je poljoprivrednim gazdinstvima koji su u sistemu poreza na dodatu vrednost i koja vode poslovne knjige, kao i ostalim licima koja ostvaruju porez na prihode od samostalne delatnosti, dozvoljeno da poresku osnovicu za obraun poreza na dohodak gradjana, pored ostalog, umanje: 1) na ime ubrzane amortizacije, 2) za ulaganja u osnovna sredstva u sopstvenoj registrovanoj delatnosti, 3) za iznos isplaenih zarada novozaposlenim radnicima uvean za pripadajue javne prihode na teret poslodavca, 4) za olakice za novoosnovanu radnju posebno ako je novoosnovana u nedovoljno razvijenom podruju i dr.

    Najvea pogodnost za poljoprivredno gazdinstvu u sistemu poreza na dodatu vrednost proistie iz mogunost da porez na dodatu vrednost u vezi izvrenog prometa dobara i usluga umanji za prethodni porez na dodatu vrednost u vezi primljenih dobara odnosno usluga. Pogodnost se poveava ukoliko se primljena dobra i usluge odnose na velike investicije odnosno znaajna ulaganja u nabavku opreme i gradjevinskih objekata. Naime, poljoprivredno gazdinstvo koje nije u sistemu poreza na dodatu vrednost u prometu dobara i usluga ne iskazuje porez na dodatu vrednost niti pak moe koristiti pogodnosti prethodnog poreza na dodatu vrednost ukoliko je ovaj porez vei od poreza na dodatu vrednost na izvren promet dobara i usluga. Preciznije reeno, gazdinstvo koje nije u sistemu poreza na dodatu vrednost ne moe iskoristiti poresku pretplatu koja nastaje ukoliko je ulazni porez na dodatu vrednost vei od izlaznog poreza na dodatu vrednost (tab. 1)

    Tab. 1 Obraun poreza na dodatu vrednost kod poljoprivrednog gazdinstva koje je u sistemu poreza na dodatu vrednost ( dinara)

    OpisUlazni PDV -

    tekua proizvodnja

    Ulazni PDV - nabavka traktora i

    ostale opremeIzlazni PDV

    Razlika izmedju ulaznog i izlaznog

    PDV-a

    Gazdinstvo u sistemu PDV-a

    9.850.000,00 38.000.000,00 10.000.000,00 37.850.000,00

    Gazdinstvo nije u sistemu PDV-a

    9.850.000,00 38.000.000,00 6.250.000,00 -41.600.000,00

  • 37

    U prvom sluaju, poljoprivredno gazdinstvo koje je u sistemu poreza na dodatu vrednost u obraunskom periodu ima prethodni (ulazni) porez na dodatu vrednost u ukupnom iznosu od 47.850.000,00 dinara koji u najveoj meri potie od ulaganja u nabavku traktora i ostale opreme kao i izlazni porez na dodatu vrednost u ukupnom iznosu od 10.000.000,00 dinara. Na kraju obraunskog perioda ovo gazdinstvo ima poresku pretplatu u iznosu od 37.850.000,00 dinara koju moe iskoristiti za plaanje poreza na dodatu vrednost u nekom drugom obraunskom periodu kada bude postojala poreska obaveza ili pak moe podneti zahtev poreskoj upravi za isplatu preplaenog iznosa. Gazdinstvo koje nije u sistemu poreza na dodatu vrednost, iako ima isti ulazni porez na dodatu vrednost, ne moe ovaj porez da iskoristi u obraunu poreza na dodatu vrednost jer nije obveznik poreza na dodatu vrednost. Jedina korist koju ima ovo gazdinstvo je od PDV nadoknade u iznosu od 5% koja mu pripada ukoliko svoje proizvode proda licu koje je obveznik poreza na dodatu vrednost. U takvoj situaciji ostvarie dodatnu nadoknadu od 5% pri emu nema obaveza u vezi poreza na dodatu vrednost. Medjutim, usled nemogunosti da se, u ovom sluaju, iskoristi ulazni porez na dodatu vrednost ovo gazdinstvo e ostvariti, u pogledu poreza na dodatu vrednost poreski gubitak u iznosu od 41.600.000,00 dinara.

    Zakljuak

    Poloaj poljoprivrednih gazdinstava u sistemu poreza na dodatu vrednost je znatno sloeniji u odnosu na gazdinstva koja nisu u ovom sistemu. Ulaskom u sistem poreza na dodatu vrednost, za poljoprivredno gazdinstvo nastaje niz veoma bitnih promena: 1) Poljoprivredno gazdinstvo postaje obveznik poreza na prihode od samostalnih delatnosti, 2)Doprinosi za obavezno socijalno osiguranje plaaju se na drugi nain, 3) Poljoprivredno gazdinstvo mora da vodi poslovne knjige, 4) Oporeziva dobit poljoprivrednog gazdinstva ulazi u ukupan godinji dohodak na koji se plaa godinji porez na dohodak gradjana iznad neoporezivog iznosa i 5) Uvodi se drugaiji reim raspolaganja novcem sa rauna poljoprivrednog gazdinstva.

    Medjutim, pored napred navedenog postoje i poreske pogodnosti. Poljoprivrednom gazdinstvu koje je u sistemu poreza na dodatu vrednost i koje vodi poslovne knjige, kao i ostalim licima koja ostvaruju porez na prihode od samostalne delatnosti, dozvoljeno je da poresku osnovicu za obraun poreza na dohodak gradjana, pored ostalog, umanji: 1) na ime ubrzane amortizacije, 2)za ulaganja u osnovna sredstva u sopstvenoj registrovanoj delatnosti, 3)za iznos isplaenih zarada novozaposlenim radnicima uvean za pripadajue javne prihode na teret poslodavca, 4) za olakice za novoosnovanu radnju posebno ako je novoosnovana u nedovoljno razvijenom podruju i dr.

    Najvea pogodnost za poljoprivredno gazdinstvu u sistemu poreza na dodatu vrednost proistie iz mogunost da porez na dodatu vrednost u vezi izvrenog prometa dobara i usluga umanji za prethodni porez na dodatu vrednost u vezi primljenih dobara i usluga. Pogodnost se poveava ukoliko se primljena dobra odnosno usluge odnose na velike investicije odnosno znaajna ulaganja u nabavku opreme i gradjevinskih objekata

  • 38

    Literatura

    1. BUKVI, R.: Finansijski poloaj i e)kasnost poslovanja poljoprivrede Srbije u tranziciji, Institut za ekonomiku poljoprivrede, Beograd, 2003.

    2. MINISTARSTVO FINANSIJA REPUBLIKE SRBIJE, Bilten javnih )nansija, Beograd, 2011.

    3. RADII, M., RAIEVI, B.: Javne )nansije - teorija i praksa -, Ekonomski fakultet, Subotica, 2008.

    4. RAIEVI, B.: Finansije, Financing, Novi Sad, 1995.

    5. RISTI, .: Fiskalni menadment, Savremena administracija, Beograd, 1995.

    6. TICA, N., ZEKI, V., MILI,D.: Porez na dodatu vrednost u poljoprivredi, Agroekonomika, 39-40, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 2008.

    AGRICULTURAL HOUSEHOLDS IN THE SYSTEM OF VALUE ADDED TAX

    TICA, N., ZEKI, V., MILI D., AJI, D.

    Summary

    'e position of agricultural households that are in the system of value added tax has changed signi*cantly. When an agricultural household enters a sys-tem of paying a value added tax, it becomes a regular taxpayer on income from individual activities, it pays its regular social insurance otherwise and has to accept the system of bookkeeping. Besides, the taxable value of agri-cultural household is included in the aggregate annual income on which the annual income tax of citizens above the taxable amount is paid and a di6er-ent way of using the money from the account of the agricultural household is introduced. However, there are some tax bene*ts as well. It is allowed to the agricultural household that is a taxpayer of a value added tax to reduce the tax base on the income tax in the amount of tax re*lls and tax bene*ts. 'e major advantage for the agricultural household in the system of value added tax comes from the possibility that a taxpayer has, to reduce the value added tax from the turnover of goods and services for the amount of previous value added tax calculated on the accepted quantity of goods and services. 'e bene*t increases if the accepted goods or services refer to huge investments or signi*cant placements in the acquisition of facilities or building constructions.Key words: VAT, farms

  • 39

    PROBLEMI EKONOMSKOG VREDNOVANJA IVOTNE SREDINE I PRIRODNIH RESURSA*

    RODI V., KOSTI S.1

    Rezime

    Zabrinutost za ivotnu sredinu raste od sredine 70-tih godina dvadese-tog veka, kako na globalnom, tako i na nacionalnim i lokalnim nivoima. Ipak, ni dostignuti nivo svesti, ni preduzete mere jo uvek nisu u skladu sa stanjem ivotne sredine, ija se degradacija nastavlja. Jedan od glavnih nereenih problema svakako je pitanje vrednovanja ekolokih dobara. Nau-ka jo uvek nije nala reenje koje bi zadovoljilo sa jedne strane klasinu ekonomsku teoriju, koja insistira da se na ekoloka dobra primene isti prin-cipi koji se primenjuju i na druge faktore proizvodnje (da se svakom in-putu, ukljuujui one koji potiu iz ivotne sredine odredi cena), a sa druge strane ekoloku ekonomiju, koja tvrdi da se ekonomske aktivnosti moraju posmatrati u svetlu prirodnih zakona i ogranienja, te da je trite nespo-sobno da uvai sloenost ekolokih procesa i odnosa izmeu ekonomskog sistema i ivotne sredine. Cilj ovog rada je da ukae na znaaj i sloenost problematike ekonomskog vrednovanja ivotne sredine i prirodnih resur-sa, odnosno ekolokih dobara, kao i na probleme koji se pri tom javljaju. Posebna panja je posveena vrednosti pasivnog korienja/nekorienja, kao znaajnoj komponenti ukupne vrednosti ekolokih dobara. Pored toga, dat je i kratak pregled najee primenjivanih tehnika vrednovanja.

    Kljune rei: ivotna sredina, prirodni resursi, vrednovanje, vrednost korienja, vrednost nekorienja

    1 Rad predstavlja deo istraivanja na projektima Ruralno trite rada i ruralna ekonomija Srbije diver-zi)kacija dohotka i smanjenje siromatva, br. ON 179028 i projekta Odriva poljoprivreda i ruralni razvoj u funkciji ostvarivanja stratekih ciljeva Republike Srbije u okviru dunavskog regiona (br. III - 46006), )nansiranih od strane Ministarstva prosvete i nauke Republike Srbije

    Dr Vesna Rodi, redovni profesor, M.Sc. Stojan Kosti, student doktorskih studija, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet Novi Sad, Departman za ekonomiku poljoprivrede i sociologiju sela i stipendista Ministarstva prosvete i nauke Republike Srbije.

    UDC: 330.131.5 Pregledni radReview paper

  • 40

    Uvod

    Od sredine 70-tih godina dvadesetog veka problemi zagaenja ivotne sredine dobijaju na znaaju i postaju jedan od glavnih izazova ekonomskog rasta. oveanstvo je danas (napokon) postalo svesno da tempo i obim rasta populacije i privrednih aktivnosti prevazilazi kapacitete ivotne sredine da, sa jedne strane, obezbeuje resurse za zadovoljenje stalno rastuih potreba i da, sa druge strane, asimilira sve vea zagaenja (omoi i Rodi, 1993, Rodi, 2011).

    Od glavnog podsticajnog faktora razvoja prirodni resursi i ivotna sredina sve vie postaju ograniavajui faktori ekonomskih aktivnosti i sve je manje onih koji veruju da tehniki progres moe da ukloni granice koje nam postavlja priroda. Iako je zabrinutost za ivotnu sredinu u poslednjih nekoliko decenija rasla, kako na globalnom, tako i na nacionalnim i lokalnim nivoima, ni nivo dostignute svesti, ni preduzete mere jo uvek nisu u skladu sa stanjem ivotne sredine, ija se degradacija nastavlja (UNEP, 2002).

    Saglasnost da razvoj u budunosti mora biti dugorono odriv postignuta je jo krajem 80-tih godina prolog veka2, ali je sam koncept odrivog razvoja ostao nedoreen (Rodi, 2007, Sari i sar., 2011), a mehanizmi njegovog dostizanja, kao i naini merenje dostignutog nivoa odrivosti nedovoljno razraeni (Munitlak at al, 2009, Popovi i sar., 2011).

    Nekoliko je vanih pitanja koja moraju biti reena da bi se moglo govoriti o odrivom razvoju kao osnovnoj razvojnoj paradigmi. Jedno od najvanijih pitanja svakako je pitanje vrednovanja ivotne sredine i prirodnih resursa, odnosno ekolokih dobara. isto ekonomski pristup pokuava da na ekoloka dobra primeni iste principe koji se primenjuju i na druge faktore proizvodnje, tj. tei da odredi cenu svakom inputu, ukljuujui one koji potiu iz ivotne sredine. Po ovom pristupu, ekonomske tehnike koriste se i za procenu teta nastalih degradacijom ivotne sredine. Sa druge strane, postoje stavovi da se ekonomske aktivnosti moraju posmatrati u svetlu prirodnih zakona i ogranienja, a da je za takvo neto trite nesavreno, odnosno da ne moe da uvai sloenost ekolokih procesa i odnosa izmeu ekonomskog sistema i ivotne sredine u kojoj se ona odvija (Harris, 2006).

    Pitanja vrednovanja ekolokih dobara jedno je od kljunih pitanja i predmet stalnog izuavanja ekonomije ivotne sredine. Mnogi odgovori u ovoj oblasti tek se oekuju. Cilj ovog rada je da ukae na znaaj i sloenost problematike vrednovanja ivotne sredine i prirodnih resursa, odnosno ekolokih dobara, probleme koji se pri tom javljaju i tehnike koje se u te svrhe mogu koristiti.

    2 Najee se termin odrivi razvoj (sustainable development) vezuje za izvetaj Bruntlandove komisije Naa zajednika budunost (WCED, 1987) koja ga de)nie kao razvoj koji e buduim generacijama ostaviti rezerve resursa dovoljne za zadovoljenje potreba, iako se ovaj termin moe nai i u ranijim dokumentima (IUCN, 1980).

  • 41

    Nesavrenost trita za vrednovanje ekolokih dobara

    U sreditu koncepta odrivog razvoja nalazi se fenomen nesavrenosti, odnosno imperfektnosti trita i pokuaj korekcije njegovog delovanja