Ogled Aldousa Huxleyja (1894-1963) "Culture and the Individual" napisan je tijekom posljednje godine pieva ivota a objavljen je u zbirci ogleda Moksha, London: Chato and Windus, 1980

E M UBroj 10

Aldous HuxleyKultura i pojedinac

Ogled Aldousa Huxleyja (18941963) Culture and the Individual napisan je tijekom posljednje godine pieva ivota, a objavljen je u zbirci ogleda Moksha, London: Chato and Windus, 1980., str. 247256. Huxley u njemu koncizno iznosi svoja shvaanja odnosa izmeu pojedinca i kulture ne proputajui pri tome ukazati na negativne posljedice tog odnosa i naznaiti mogua poboljanja njegove kakvoe. Tekst je bio proitan na Treem programu Hrvatskoga radija u emisiji Ogledi i rasprave.

Aldous Huxley

Kultura i pojedinac

Odnos izmeu kulture i pojedinca jest, i uvijek je bio, neobino ambivalentan. Mi smo istodobno uivaoci i rtve svoje kulture. Bez kulture, i bez osnovnog preduvjeta svake kulture, jezika, ovjek bi bio tek jo jedna vrsta pavijana. Svoju ovjenost dugujemo upravo jeziku i kulturi. I ovjek, kakve li majstorije!, kae Hamlet: Kako veliajan po svome razumu! kako bezgranian po svojim sposobnostima! ... po svome djelu, kako nalik anelu! Po svome poimanju, kako nalik bogu! Ali, avaj, kada nije veliajan, razuman i potencijalno bezgranian,

... ovjek, ponosni ovjek

Obdaren neznatnom kratkotrajnom vlau,

Najneukiji tamo gdje je najsigurniji,

Svojom tupom naravi, poput bijesna majmuna,

Izvodi tako fantastine trikove pod nebeskim svodom

Da nagoni anele na pla.

Genij i bijesni majmun, izvoa fantastinih trikova i bogoliki mislilac u svim tim ulogama pojedinci su proizvod jezika i kulture. Djelujui na dvanaest ili trinaest milijardi neurona u ljudskome mozgu, jezik i kultura su nas obdarili pravom, znanou, etikom, filozofijom; omoguili su sva dostignua inteligencije i religioznosti. Takoer su nas obdarili fanatizmom, praznovjerjem i dogmatinom umiljenou; nacionalistikom idolatrijom i masovnim pokoljem u ime Boga; demagokom propagandom i organiziranom lai. I, zajedno sa solju zemlje, obdaruju nas, iz narataja u narataj, nebrojenim milijunima hipnotiziranih konformista, predodreenim rtvama vladara eljnih moi koji su i sami rtve svega najbezumnijeg i najneovjenijeg u njihovoj kulturnoj tradiciji.

Zahvaljujui jeziku i kulturi, ljudsko ponaanje moe biti znatno inteligentnije, znatno originalnije, kreativnije i fleksibilnije od ponaanja ivotinja, iji mozgovi su suvie mali da bi ih opskrbili dovoljnim brojem neurona nunim za otkrie jezika i prenoenje nagomilanog znanja. No, takoer zahvaljujui jeziku i kulturi, ljudska bia esto se ponaaju tako glupo, tako nerealno, posve neprimjereno zahtjevima situacije, kako ivotinje nikada ne bi mogle.

Stanovnik Trobriandskog otoja ili stanovnik Bostona, sicilijanski katolik ili japanski budist, svatko od nas rodio se u nekoj kulturi i provodi svoj ivot unutar njezinih granica. Izmeu svijesti svakog ovjeka i ostatka svijeta izdie se nevidljivi bedem, mrea tradicionalnih obrazaca miljenja i osjeanja, otrcanih ideja koje su se pretvorile u aksiome, prastarih krilatica koje se tuju kao boanska otkrivenja. Ono to vidimo kroz otvore te mree nikada, naravno, nije nespoznatljiva stvar po sebi. To ak nije, u veini sluajeva, ni stvar kakva se nadaje naim osjetilima i na koju na organizam spontano reagira. Ono to obino primamo u sebe i na to odgovaramo neobina je mjeavina neposrednog iskustva i kulturom uvjetovanog simbola, osjetilnih utisaka i prethodno usvojenih ideja o naravi stvari. I veina ljudi smatra da su ti simboliki sastojci u mjeavini ljudske svijesti vaniji od sastojaka koje pribavlja neposredno iskustvo. To je nuno tako, jer, onima koji svoju kulturu prihvaaju bez zadrke i nekritiki, rijei poznatog jezika (bez obzira koliko neadekvatno) ne predstavljaju stvari; upravo obrnuto, stvari predstavljaju poznate rijei. Svaki jedinstveni dogaaj u njihovom zbiljskom ivotu smjesta i automatski se poima kao jo jedan konkretan primjer jedne od verbaliziranih, kulturom posveenih apstrakcija ucijepljenih u njihove glave uvjetovanjem u djetinjstvu.

Nema nikakve dvojbe da su mnoge ideje koje smo batinili od prenositelja kulture u najveoj mjeri razumne i realistine. (Da nije tako, ljudske vrste vie ne bi bilo.) No, usporedo s tim korisnim idejama, svaka kultura namrla je zalihu nerealistinih pojmova, od kojih neki nikada nita nisu znaili, dok su neki jednom moda bili vani za opstanak, ali su sada, u izmijenjenim i izmjenjujuim okolnostima povijesne mijene, izgubili svaki znaaj. Budui da ljudska bia na simbole odgovaraju jednako hitro i sigurno kao to odgovaraju na podraaje neposrednog iskustva, i budui da veina njih naivno vjeruje da su kulturom posveene rijei koje se odnose na stvari jednako tako stvarne, pa ak i stvarnije od njihovih opaaja tih stvari, ovi zastarjeli ili po svojoj biti besmisleni pojmovi strahovito su tetni. Zahvaljujui realistinim idejama batinjenim od kulture, ovjeanstvo je opstalo i, u odreenim podrujima, napreduje. No zahvaljujui pogubnim besmislicama ucijepljenim u svakog pojedinca tijekom njegove akulturacije, ljudski rod je, iako opstajui i napredujui, uvijek upadao u neprilike. Povijest je zapis, meu ostalim, o fantastinim i uglavnom avolskim trikovima koje je kulturom zalueno ovjeanstvo izvodilo na sebi. A ta se stravina igra nastavlja.

to bi mogao, i to bi trebao, uiniti pojedinac kako bi poboljao svoj ironino dvosmisleni odnos spram kulture u koju je urastao? Kako da nastavi uivati u blagodatima kulture, a da istodobno ne bude zaglupljen ili mahnito zatrovan njezinim otrovima? Kako da se razborito akulturira, odbacujui sve to je suludo i oevidno zlo u svojoj uvjetovanosti, i vrsto se dri onoga to pridonosi ovjenom i inteligentnom ponaanju?

Kulturu ne mogu razborito usvojiti, a kamoli izmijeniti, osobe koje ju nisu prozrele osobe koje nisu probile otvore na uznikoj ogradi verbaliziranih simbola i tako postale sposobne promatrati svijet i, okreui se prema unutra, same sebe na nov i predrasudama razmjerno neoptereen nain. Takve osobe ne nastaju pukim roenjem, one se takoer stvaraju. Da, ali kako?

Ono to u podruju formalnog obrazovanja treba potencijalni probija otvora jest znanje. Znanje o proloj i sadanjoj povijesti kultura u svoj njihovoj fantastinoj raznolikosti, te znanje o naravi i ogranienjima, upotrebama i zloupotrebama jezika. ovjek koji zna da su postojale mnoge kulture, i da svaka kultura za sebe tvrdi da je najbolja i najvjerodostojnija, nee suvie ozbiljno uzeti hvalisanje i dogmatiziranje vlastite tradicije. Tome slino, ovjek koji zna u kakvom su odnosu simboli i iskustvo, i koji prakticira onaj tip jezinog samonadzora kojemu poduavaju pobornici ope semantike, teko da e suvie ozbiljno uzeti apsurdne i opasne besmislice koje, unutar svake kulture, prolaze kao filozofija, praktina mudrost i politiko rasuivanje.

Kao priprema za probijanje otvora, ovakvo intelektualno obrazovanje je zasigurno korisno, ali i jednako tako nedostatno. Izobrazba na verbalnoj razini mora biti dopunjena izobrazbom u neverbalnom doivljavanju. Mi moramo nauiti kako da budemo mentalno tihi, moramo njegovati umijee iste receptivnosti.

Biti receptivan u tiini kako to djetinje jednostavno zvui! No kako je to, to vrlo brzo otkrijemo, zapravo teko izvesti! Svijet u kojemu ljudi provode svoj ivot tvorevina je onoga to indijska filozofija naziva namarupa, ime i lik. Stvarnost je svojevrsni kontinuum, nedokuivo tajanstveno i beskonano Neto, iji je izvanjski vid ono to nazivamo Materijom, a ija nutrina je ono to nazivamo Umom. Jezik je sredstvo kojim se to tajanstveno neto izvlai iz Stvarnosti i pretvara u neto pristupano ljudskoj moi shvaanja i sposobnosti manipuliranja. Akulturirani ovjek prekida taj kontinuum, lijepi etikete na omanji broj fragmenata, preslikava te etikete na izvanjski svijet i tako za sebe stvara jedan isuvie ljudski svijet meusobno odijeljenih objekata, od kojih je svaki tek opredmeenje imena, odreena ilustracija neke tradicionalne apstrakcije. Ono to opaamo poprima oblik pojmovnog sita kroz koji je bilo filtrirano. istu receptivnost teko je ostvariti jer je ovjekova normalna budna svijest uvijek uvjetovana kulturom. No normalna budna svijest je, kao to je to prije mnogo godina istaknuo William James, tek jedan oblik svijesti, dok se svuda oko nje, odvojeni najtanjom opnom, prostire mogui oblici svijesti koji se od nje potpuno razlikuju. Moemo proi kroz ivot a da niti ne naslutimo da oni uope postoje; no pribavite li odgovarajui podraaj, odmah se pojavljuju u svoj svojoj punini, specifini tipovi mentalnih stanja koja vjerojatno u neemu imaju svoje podruje primjene i prilagodbe. Nijedno objanjenje svemira u njegovu totalitetu ne moe biti konano zanemari li postojanje tih oblika svijesti.

Kao i kultura kojom je uvjetovana, normalna budna svijest je istodobno na najbolji prijatelj i vrlo opasan neprijatelj. On nam pomae da opstanemo i napredujemo, no istovremeno nas spreava u ozbiljenju nekih naih najdragocjenijih potencijala i dovodi nas, ponekad, u raznorazne neprilike. Da bi u potpunosti postao ovjekom, ovjek, ponosni ovjek, izvoa fantastinih trikova, mora nauiti kako da iskoi iz svojih vlastitih tranica; samo e tako njegove bezgranine sposobnosti i aneoska mo shvaanja dobiti priliku doi do izraaja. Prema Blakeovim rijeima, mi moramo proistiti vrata percepcije; jer kada su vrata percepcije proiena, ovjeku se sve ukazuje onakvo kakvo jest beskonano. Za normalnu budnu svijest stvari su strogo konana i zasebna opredmeenja verbalnih etiketa. Kako skriti naviku automatskog nametanja naih predrasuda i pamenja kulturom posveenih rijei na neposredno iskustvo? Odgovor glasi: upranjavanjem iste receptivnosti i mentalne tiine. To e proistiti vrata percepcije i, tijekom tog procesa, omoguiti pojavljivanje drugaijih oblika svijesti estetske svijesti, vizionarske svijesti, mistike svijesti. Zahvaljujui kulturi, mi smo batinici ogromnih zaliha znanja, neprocjenjivog blaga logike i znanstvene metode, tisua i tisua tehnolokih i organizacijskih vjetina. No ljudski umtijelo posjeduje i druge izvore informacija, slui se drugim vrstama rasuivanja, obdaren je uroenom mudrou koja ne ovisi o kulturnoj uvjetovanosti.

Wordsworth pie da na nametljivi intelekt/ dio uma koji upotrebljava jezik ne bi li se domogao misterija Stvarnosti/ izobliuje prekrasne oblike stvari: mi ubijamo da bismo secirali. Suvino je rei, no mi ne moemo bez svog nametljivog intelekta. Verbalizirano pojmovno miljenje je neophodno. No ak i kada ih se ispravno upotrebljava, verbalizirani pojmovi izobliuju prekrasne oblike stvari. A kada se (to se vrlo esto dogaa) upotrebljavaju neispravno, oni izobliuju nae ivote racionalizirajui prastare gluposti, potiui masovni pokolj, progone i izvoenje svih ostalih fantastino runih trikova koji nagone anele na pla. Mudra neverbalna pasivnost protuotrov je za nerazumnu verbalnu aktivnost. Verbalizirane pojmove o iskustvu treba dopuniti izravnim, neposredovanim poznavanjem zbivanja onakvih kakva nam se pojavljuju u iskustvu.

To je stara pria o slovu i duhu. Slovo je nuno, no nikada ga se ne smije uzeti suvie ozbiljno, jer, odvojeno od duha, ono sputava i na koncu ubija. to se pak tie duha, on pue kamo mu se prohtije, i propustimo li konzultirati najbolje kulturne karte, mogli bismo skrenuti s kursa i pretrpjeti brodolom. Danas veina nas izvlai ono najgore iz ta dva svijeta. Zanemarujui slobodne vjetrove duha i oslanjajui se na kulturne mape koje moda stoljeima zaostaju za svojim vremenom, mi jurimo punom parom naprijed tjerani snanim pritiskom svog bahatog samopouzdanja. Putne karte koje smo prodali sami sebi uvjeravaju nas da nam je odredite neka luka na Otocima blaenih. No zapravo se najee pokae da je to avolji otok.

Samoobrazovanje na neverbalnoj razini staro je koliko i civilizacija. Budi miran i znaj da ja sam Bog vizionarima i misticima svih doba i svih krajeva, to je bila prva i najvea zapovijed. Pjesnici sluaju svoju muzu, a na isti nain vizionar i mistik oekuju nadahnue u stanju mudre pasivnosti, dinamine ispranjenosti. U zapadnjakoj tradiciji to stanje se naziva skruenom molitvom. Na drugom kraju svijeta ono se radije opisuje psiholokim negoli teolokim rjenikom. U mentalnoj tiini mi stjeemo uvid u svoju vlastitu Narav, vrsto se drimo neMisli koja poiva u misli, postajemo ono to smo zapravo oduvijek i bili. Uz pomo mudre aktivnosti u stanju smo stei korisno analitiko znanje o svijetu, znanje koje se moe prenositi verbalnim simbolima. U stanju mudre pasivnosti pojavljivanje oblika svijesti koji se razlikuju od utilitarne svijesti uobiajenog svakodnevnog ivljenja postaje mogue. Korisno analitiko znanje o svijetu biva zamijenjeno nekom vrstom bioloki nebitnog, ali duhovno prosvjetljujueg poznavanja svijeta. Primjerice, mogue je izravno estetsko poznavanje svijeta ljepote. Mogue je i izravno poznavanje iskonske udnovatosti opstojanja, njegove beskrajne udesnosti. I konano, mogue je izravno poznavanje jedinstva svijeta. To neposredno mistiko iskustvo ujedinjenosti s tim temeljnim Jedinstvom koje se oituje u beskonanoj mnotvenosti stvari i umova nikada se ne moe primjereno izraziti rijeima. Kako o vizionarskom, tako i o iskustvu mistika moe se govoriti samo izvana. Verbalni simboli nikada ne mogu opisati njegovu nutrinu.

Upravo putem mentalne tiine i upranjavanjem mudre pasivnosti umjetnici, vizionari i mistici pripremali su se za neposredno iskustvo svijeta kao ljepote, misterija i jedinstva. No tiina i mudra pasivnost nisu jedini putovi koji vode onkraj isuvie ljudskog svijeta to ga je stvorila normalna, kulturom uvjetovana svijest. U pjesmi Prigovor i odgovor, Wordsworthov ueni prijatelj, Matthew, kori pjesnika zato to

Ti svoju Majku Zemlju motri,

Kao da je bez ikakve svrhe rodila tebe;

Kao da ti prvi joj se rodi,

I nitko ne ivjee prije tebe!S motrita normalne budne svijesti to je isti intelektualni zloin. No, to je ono to umjetnik, vizionar i mistik moraju initi i to su, zapravo, oduvijek inili. Promatraj neku osobu, krajolik, bilo koji obian predmet, kao da ga vidi po prvi put. To je jedna od vjebi za razvoj neposredne, neverbalizirane svjesnosti koja je propisana u starim tekstovima tantrikog budizma. Umjetnici, vizionari i mistici odbijaju biti robovi kulturom uvjetovanih navika u miljenju, osjeanju i djelovanju koje njihovo drutvo smatra ispravnim i normalnim. Gdje god im se to uini poeljnim, oni se namjerno usteu od toga da na stvarnost preslikavaju posveene verbalne obrasce kojima toliko obiluju svi ljudski umovi. Oni znaju kao i bilo tko drugi da su kultura i jezik u koje je ukorijenjena svaka kultura apsolutno nuni i da bez njih pojedinac ne bi bio ljudsko bie. No oni mnogo jasnije od ostatka ovjeanstva znaju i to da pojedinac, eli li u potpunosti biti ovjekom, mora nauiti kako da se oslobodi svoje uvjetovanosti, mora smoi snage da probije otvore na bedemu verbaliziranih simbola koji ga okruuje.

U istraivanju beskrajnog i tajanstvenog svijeta ljudskih potencijala umjetnici, vizionari i mistici bili su pioniri koji su osvijetlili put. No tamo gdje su oni bili, i drugi mogu stii. Potencijalno, svi smo mi bezgranini po svojim sposobnostima i nalik bogovima po svome poimanju. Modusi svijesti koji se razlikuju od normalne budne svijesti dostupni su svakome tko zna kako pribaviti nuan podraaj. Svijet u kojemu ivi jedno ljudsko bie mogue je preobraziti u novu tvorevinu. Potrebno je samo probiti otvor na bedemu i promotriti svijet oko sebe uz pomo onoga to filozof Plotin opisuje kao onaj drugi nain vienja, sposobnost koju svi posjedujemo, ali rijetko tko koristi.

Unutar suvremenih obrazovnih sustava, izobrazba na neverbalnoj razini je kvantitativno oskudna i kvalitativno slaba. tovie, njezina svrha, koja se sastoji naprosto u tome da njezinim recipijentima pomogne da bude nalik bogovima po svome poimanju, nije ni jasno formulirana ni dosljedno provedena. Mi bismo mogli i, to posebno naglaavam, trebali uiniti vie u tom vrlo vanom podruju nego to sada inimo. Praktina mudrost prijanjih civilizacija i otkria odvanih duhova unutar nae vlastite tradicije i naeg vlastitog vremena stoje nam na raspolaganju. Nastavni plan i metodika izobrazbe bi se uz njihovu pomo mogle razraditi bez veih tekoa. Naalost, veini odgovornih ljudi u interesu je da se kulturni bedemi odre. Oni poprijeko gledaju na probijanje otvora, smatraju to subverzivnom djelatnou. Plotinov drugi nain vienja odbacuju kao simptom mentalne poremeenosti. Kad bi se uinkovit sustav neverbalnog obrazovanja uspjeno razradio, bi li vlasti dopustile njegovu iroku primjenu? To je otvoreno pitanje.

Iz neverbalnog svijeta kulturom nezagaene svijesti prelazimo na subverbalni svijet fiziologije i biokemije. Ljudsko bie je osoba i proizvod kulturnog uvjetovanja; on je takoer, prije svega, jedan izuzetno sloen i osjetljiv biokemijski sustav, ija nutrina, kako sustav prelazi iz jednog ravnotenog stanja u drugi, mijenja ovjekovu svijest. Upravo zato to je svatko od nas jedan biokemijski sustav za koji vrijedi da (prema Housmanu)

Pivo ini vie nego to Milton moe

Kako bi opravdalo prema ovjeku postupke Boje.

Pivo postie svoj teoloki trijumf jer, kako bi to rekao William James: Pijanstvo uvelike potie Dafunkciju u ovjeku. Zatim dodaje: Sastavni je dio dubljeg misterija i tragedije ivota da tako velikom broju nas daci i trci onoga to smjesta prepoznajemo kao neto izuzetno bivaju udijeljeni samo u kratkotrajnim ranijim fazama onoga to je, zapravo u cijelosti, tako sramotno trovanje. Drvo se poznaje po svojim plodovima, a plodovi pretjeranog oslanjanja na etilni alkohol kao poticaj za Dafunkciju doista su gorki. Nita manje gorki nisu ni plodovi oslanjanja na sedative koji izazivaju ovisnost, halucinogene droge i stimulanse kao to su opijum i njegovi derivati, kao to je kokain (koji je dr. Freud nekada tako oduevljeno preporuivao svojim prijateljima i pacijentima), kao to su barbiturati i amfetamin. No posljednjih godina farmakolozi su izolirali ili sintetizirali nekoliko spojeva koji snano utjeu na um, a da pri tom uope ne tete tijelu, kako za vrijeme njihova unoenja u organizam tako i kasnije za vrijeme njihova djelovanja. Uz pomo tih novih psihodelika normalna budna svijest osobe se moe mijenjati na mnogo razliitih naina. Kao da, umjesto svakog pojedinca, njegovo dublje sebstvo odluuje o tome koja e vrsta iskustva biti najkorisnija za njega. Nakon to donese odluku, ono se koristi moima droge da mijenja stanja svijesti kako bi dotinoj osobi dalo ono to joj je potrebno. Pa ako je za nju dobro da se razotkriju duboko potisnuta sjeanja, ona e shodno tome biti razotkrivena. U sluajevima gdje to nije osobito vano, dogodit e se neto drugo. Normalna budna svijest moe biti zamijenjena estetskom svijeu, pa e svijet biti percipiran u svoj svojoj nezamislivoj ljepoti, u svoj zasljepljujuoj silini svoje prisutnosti. A estetska svijest se moe preoblikovati u vizionarsku svijest. Zahvaljujui jo jednoj vrsti vienja, svijet se tada razotkriva ne samo kao nezamislivo lijep, ve i kao nedokuivo tajanstven kao neiscrpan bezdan mogunosti koja se vjeno ozbiljuje u nove oblike. Novi uvid u nov, preobraeni svijet danosti, nove kombinacije misli i mate rijeka novina slijeva se svijetom kao bujica, ije znaenje poiva izvan njih samih u oitovanim injenicama vizionarskog iskustva, a tu su i one oitovane injenice koje oznaavaju jedino same sebe. No jedino same sebe hoe rei nita manje do boanskog temelja cjeline bitka. Ovo nita drugo do istovremeno znai Takvost svega to jest. Nakon toga, estetska i vizionarska svijest se produbljuje u mistiku svijest. Svijet se tada vidi kao beskonana razliitost koja je ipak jedinstvo, a promatra sebe pri tome doivljava kao sjedinjenog s beskonanim Jedinstvom koje se oituje, budui da je u cijelosti prisutno, u svakoj toki prostora, u svakom trenutku procesa neprekidnog nestajanja i neprekidnog obnavljanja. Naa normalna rijeju uvjetovana svijest stvara svijet otrih razlika, izmeu crnog i bijelog, ovoga i onoga, mene, tebe i toga. U mistikoj svijesti sjedinjenosti s beskonanim Jedinstvom, dolazi do pomirenja suprotnosti, opaanja onog nePojedinanog u pojedinanom, transcendiranja naih uglavljenih subjektobjekt odnosa sa stvarima i osobama; javlja se neposredno iskustvo sroenosti s cjelinom bitka i neka vrsta organskog uvjerenja da je, unato tajnama sudbine, unato naim zastraujuim glupostima i namjernoj zlobnosti, da, unato svemu to je tako oevidno pogreno u svijetu, ipak, u nekom dubljem, paradoksalnom i posve neizrecivom smislu, Sve Dobro. Za normalnu budnu svijest, fraza Bog je Ljubav nije nita drugo do primjer pozitivnog utopijskog miljenja. Za mistiku svijest, to je samoevidentna istina.

Nevieno brze tehnoloke i demografske promjene postupno uveavaju opasnosti koje nam prijete, i istodobno polagano umanjuju vanost tradicionalnih obrazaca osjeanja i ponaanja nametnutih svim pojedincima njihovom kulturom, kako vladarima tako i onima nad kojima se vlada. Iako je uvijek poeljna, sveopa izobrazba u umijeu probijanja otvora na kulturnim bedemima danas je najhitnija nunost. Moe li se takva izobrazba proiriti i postati uinkovitija putem razboritog koritenja fiziki bezopasnih psihodelika koji nam trenutno stoje na raspolaganju? Na temelju svog vlastitog iskustva i objavljenih znanstvenih radova o toj temi, vjerujem da moe. U svojoj utopijskoj fantaziji, Otoku, na fiktivan sam nain spekulirao o nainima na koje bi se supstancija slina psilocebinu mogla upotrijebiti za unaprjeenje neverbalnog obrazovanja adolescenata i podsjeanje odraslih ljudi da je zbiljski svijet znatno drugaiji od izobliena svijeta koji su sami stvorili za sebe uz pomo svojih kulturom uvjetovanih predrasuda. Zabavljanje s Gljivama tako je jedan duhovit kritiar otklonio cijeli taj problem. No to je bolje: zabavljati se s Gljivama ili postupati idiotski s Ideologijom, ratovati zbog Rijei, ivjeti sa Sutranjim Zlodjelima koja su proizila iz Jueranjih Zlodjela?

Kako bi trebalo primijeniti psihodelike? Pod kojim uvjetima, uz kakvu pripremu i s kakvim zavrnim postupcima? Na ova pitanja se mora odgovoriti empirijski, putem opsenog eksperimenta. ovjekov kolektivni um pokazuje visok stupanj viskoznosti i od jedne toke do druge kree se brzinom kojom se povlai mulj noen osekom. No u svijetu eksplozivnog porasta broja stanovnika, naglog tehnolokog napretka i bujanja militantnog nacionalizma, vrijeme koje nam stoji na raspolaganju strogo je ogranieno. Mi moramo otkriti, otkriti vrlo brzo, nove izvore energije kako bi se prevladala psiholoka tromost, bolje rastvarae koji e nataloeni mulj anakronog stanja uma uiniti tenijim. Na verbalnoj razini obrazovanje u naravi i ogranienjima, upotrebama i zloupotrebama jezika; na neverbalnoj razini obrazovanje u mentalnoj tiini i istoj receptivnosti; i konano, uz koritenje bezopasnih psihodelika cijeli niz kemijski izazvanih revolucionarnih iskustava ili ekstaza to e, vjerujem, pribaviti sve potrebne izvore mentalne energije, sve rastvarae pojmovnog taloga koji trebaju pojedincu. Uz njihovu pomo, on bi trebao uspjeti u selektivnoj prilagodbi svojoj kulturi, odbacujui njezina zla, gluposti i trivijalnosti, a zahvalno prihvaajui sva njezina blaga nagomilanog znanja, racionalnosti, ljudske plemenitosti i praktine mudrosti. Kad bi broj takvih pojedinaca bio dovoljno velik, kad bi njihova vrsnoa bila dovoljno visoka, oni bi mogli s razboritog prihvaanja kulture prijei na razboritu izmjenu te kulture. Je li to izraz nade u utopijski san? Eksperiment nam moe pruiti odgovor, jer taj san je pragmatian; utopijska hipoteza se moe empirijski provjeriti. A u ovim tekim vremenima malo nade zasigurno nije na odmet.

Preveo s engleskoga:

Domagoj Orli