2
Pacijenti alkoholičari su svi različiti, ne samo po tome koliko dugo piju i koliko količinski piju, nego i po tome imaju li i druge komorbiditete i različite profile i kliničke slike – i psihološke i simptomatološke. U skladu sa tim biraju se odgovarajuća terapija i kombinacija lekova. Prvi tip alkoholičara, po Lešu, su pacijenti koji imaju najjače izražen apstinencijalni sindrom. Jako teško podnose apstinenciju i imaju intenzivnu drhtavicu, znojenje, povraćanje, delirijume nakon detoksikacije. Kod ove grupe pacijenata najbolji učinak ne daje averzivni, već lek za smanjivanje žudnje za alkoholom. Drugi tip su pacijenti koji su počeli da piju sa društvom kao mlađi. Oni imaju apstinencijalni sindrom, ali ga lakše podnose. Kod njih lek sa smanjivanje žudnje za alkoholom, takođe, ima dobar efekat. Naravno, ima i onih koji mogu da se leče i bez takvog leka, ali im se zato daje veća doza benzodijazepina, jer ti pacijenti imaju poremećaj sna. Taj poremećaj dalje izaziva nastanak raznih poremećaja i oboljenja – nervozu, blažu ili slabiju depresiju, nervnu napetost, anksioznost, koje se u Srbiji leče lekovima za smirenje. Treća grupa su pacijenti koji imaju i drugih komorbiditeta. Razlika između drugog i trećeg tipa je u tome što alkoholičari drugog tipa piju radi druženja, odnosno socijalne integracije, dok pacijenti iz treće grupe piju zato što im je alkohol praktično – lek. On ih umrtvljuje, ili umiruje njihove potrebe i nešto što im se dešava u organizmu. Kod ove grupe pacijenata postoje jače depresivne, pa i suicidalne tendencije. Zbog toga se mora voditi računa o načinu na koji se tim pacijentima prilazi. Oni su najčešće bili tretirani u bolnici i ranije, i to zbog oboljenja koja nemaju veza sa alkoholom, a mogu biti urođena ili stečena. Alkohol je samo propratna stvar u njihovoj istoriji bolesti. Konačno, četvrti tip čine teži pacijenti, koji imaju psihička oboljenja. Za njih je alkohol neka vrsta zavisnosti, nastala kao pokušaj da nađu izlaz iz te situacije. Za ovu grupu se preporučuju averzivni lekovi, a za sva četiri tipa obavezna je i psihijatrijska podrška.

Alkoholicari Po Lesch-u

Embed Size (px)

DESCRIPTION

tipologija alkoholicara

Citation preview

Pacijenti alkoholiari su svi razliiti, ne samo po tome koliko dugo piju i koliko koliinski piju, nego i po tome imaju li i druge komorbiditete i razliite profile i klinike slike i psiholoke i simptomatoloke. U skladu sa tim biraju se odgovarajua terapija i kombinacija lekova.

Prvi tip alkoholiara, po Leu, su pacijenti koji imaju najjae izraen apstinencijalni sindrom. Jako teko podnose apstinenciju i imaju intenzivnu drhtavicu, znojenje, povraanje, delirijume nakon detoksikacije. Kod ove grupe pacijenata najbolji uinak ne daje averzivni, ve lek za smanjivanje udnje za alkoholom.

Drugi tip su pacijenti koji su poeli da piju sa drutvom kao mlai. Oni imaju apstinencijalni sindrom, ali ga lake podnose. Kod njih lek sa smanjivanje udnje za alkoholom, takoe, ima dobar efekat. Naravno, ima i onih koji mogu da se lee i bez takvog leka, ali im se zato daje vea doza benzodijazepina, jer ti pacijenti imaju poremeaj sna. Taj poremeaj dalje izaziva nastanak raznih poremeaja i oboljenja nervozu, blau ili slabiju depresiju, nervnu napetost, anksioznost, koje se u Srbiji lee lekovima za smirenje.

Trea grupa su pacijenti koji imaju i drugih komorbiditeta. Razlika izmeu drugog i treeg tipa je u tome to alkoholiari drugog tipa piju radi druenja, odnosno socijalne integracije, dok pacijenti iz tree grupe piju zato to im je alkohol praktino lek. On ih umrtvljuje, ili umiruje njihove potrebe i neto to im se deava u organizmu. Kod ove grupe pacijenata postoje jae depresivne, pa i suicidalne tendencije. Zbog toga se mora voditi rauna o nainu na koji se tim pacijentima prilazi. Oni su najee bili tretirani u bolnici i ranije, i to zbog oboljenja koja nemaju veza sa alkoholom, a mogu biti uroena ili steena. Alkohol je samo propratna stvar u njihovoj istoriji bolesti.

Konano, etvrti tip ine tei pacijenti, koji imaju psihika oboljenja. Za njih je alkohol neka vrsta zavisnosti, nastala kao pokuaj da nau izlaz iz te situacije. Za ovu grupu se preporuuju averzivni lekovi, a za sva etiri tipa obavezna je i psihijatrijska podrka.

SRPSKI PACIJENT: ta je Leova tipologija rekla o tipinom srpskom pacijentu? Oekivano, to je mukarac star oko 45 godina, koji pripada drugom tipu. I dok ene postaju zavisne od alkohola u 35. godini ivota, mukarci su zavisnici od 31. godine. Oni ranije i poinju da piju. Od evidentiranih pacijenata najdui "alkoholiarski sta" imao je mukarac koji je poeo da pije u osmoj godini ivota. Kod ena je to pacijentkinja koja je poela u etrnaestoj.

Najvie je pacijenata koji pripadaju drugom tipu 38,8 odsto, treem pripada 32 odsto, etvrtom 17,5, a najmanje je onih sa izrazito tekim apstinencijalnim sindromom oko 11 odsto.

Po ovom istraivanju, 51,6 odsto mukaraca nasledilo je alkoholizam u "prvom kolenu", dok je kod ena taj procenat vii 56,4. Devet ena i 43 mukarca, pored alkoholizma, imaju i druga oboljenja.