Ljetna alpinistička škola

prateća skripta

Autori tekstova:Marko Dukši

Nikola Derežić

Skriptu sastavio:Nikola Derežić

Tekstove lektorirali:Anamaria JelinićNeva MargetićMarijana Babić

Stručni suradnici:Danko FerberOrsat Kratofil

Marko VukovićRene Lisac

Link na skriptu: http://goo.gl/FwbPy

LicencaOva skripta je zaštićena “Creative Commons” licencom.Možete je koristiti uz poštivanje sljedećih uvjeta:

● umnožavanje - umnožavanje, distribuiranje i javno prikazivanje dijelova ili cijele skripte je dopušteno pod uvjetom da to radite u nekomercijalne svrhe

● nekomercijalno - ova skripta ili neki njezin dio ne smijete prodavati, niti smije biti ugrađena u bilo koji uradak koji se komercijalno prodaje

● remiksiranje - možete ju ugraditi u svoj vlastiti uradak, pod uvjetom da i on bude objavljen pod identičnom licencom

● imenovanje - ukoliko ovu skriptu ugradite u vlastiti uradak, morate naznačiti da su materijali preuzeti iz ove skripte, te navesti internetsku poveznicu na kojoj se ova skripta nalazi

Više o ”Creative Commons” licenci možete pronaći na sljedećoj internetskoj stranici:http://creativecommons.org/licenses/by-nc/3.0/hr/

FeedbackOva skripta je pisana na ho-ruk, što znači da veliki njezin dio nije prošao lekturu niti recenziju. Iz tog razloga može se dogoditi da pronađete pokoju gramatičku pogrešku ili nedorečenost. U slučaju da primijetite neku grešku, molio bih vas da tu grešku prijavite putem formulara na adresi http://goo.gl/v9wRli Hvala vam na pomoći!

Pitanje rodaU tekstovima se penjači navode isključivo u muškom rodu. Tako su pisani isključivo iz praktičnih razloga, a ne kao znak diskriminacije ženskog dijela penjačke populacije. Iako naveden kao muški, rod penjača u tekstovima je neutralan i podrazumijeva oba spola.

Upozorenje

VAŽNO

Ova skripta je pisana kao pomoćni materijal koji prati predavanja i nastavni program ljetne alpinističke škole. Nije zamišljena kao priručnik iz kojeg možete samostalno učiti, već je pomoć pri svladavanju teoretskog gradiva i praktičnih vježbi koje se predaju i uvježbavaju na školi i to pod nadzorom instruktora koji su prošli prethodnu obuku.

Točnost i ispravnost informacija koje sadrži nije ničim zajamčena. Ukoliko je koristite izvan okvira za koje je predviđena, činite to na vlastitu odgovornost.

Ispis skripte na pisačuOva skripta je načinjena od 100% recikliranih elektrona, te je pisana i oblikovana za čitanje na računalu. Molimo vas da razmislite prije nego što je pošaljete na pisač i generirate hrpu jednokratno upotrebljive celuloze. Naime, dok vi čitate svoj tiskani primjerak, njezina elektronska verzija je već možda doživjela više ispravaka i dopuna!

Ispisujte samo ono nužno!

Sadržaj

Općenito o alpinizmu

Alpinizam je opasna aktivnostPitanje motivacijeGrane alpinizma i stilovi uspona

Godišnja dobaStilovi usponaAlpski stil usponaEkspedicijski stil usponaEkspedicijski i alpski stilovi uspona danas

Ostali tipovi usponaSpecijalni tipovi usponaPodjela s obzirom na medij

Načini usponaPenjačka oprema

KarabineriAnatomija karabineraPodjela prema oblikuPodjela prema izvedbi vratašcaPodjela prema materijaluKarabineri - linkovi

KompletiKratki sportski kompletiDugački / produživi kompleti

Smjer ide cik-cakTočka međuosiguranja u rupiTočka međuosiguranja je izrađena od zaglavakaTočke međuosiguranja na početku i na kraju prečnice

Sigurnosne gumiceKompleti - korisni linkovi

Ukopčavanje kompleta i užetaUže pri padu otvara vratašcaIskopčavanje gornjeg karabinera pri paduPucanje karabinera u spituEfikasno ukopčavanje kompleta

Penjačko užePodjela užadi

Statičko užeDinamičko uže

Jednostruko dinamičko uže (engl. single rope)Poluuže (engl. half rope)Dvojčeki (engl. twin rope)

Dužina užetaKupovina prvog užetaUžad - korisni linkovi

Meka penjačka opremaMaterijali

Nylon (najlon)DyneemaKevlarMaterijali - zaključak

ZamkeZamke na klinčanim putevimaNajlonska zamka

Kevlarska zamka - KevlaricaDyneema zamka

GurtneSpajanje gurtne

Najlonske gurtneDyneema gurtne

Spravice za osiguravanjePrincip rada spravica za osiguravanjeVrste spravica za osiguravanje

Starije pasivne spraviceNovije pasivne spraviceAktivne spravice

Rukavice za osiguravanjeKoje rukavice su dobre?

KlinoviKlinovi za suhu stijenu

Klinovi za pukotine - konvencionalni klinoviPodjela prema VRSTI MATERIJALAPodjela prema OBLIKU KLINAPodjela klinova s obzirom na OBLIK UŠICEPodjela klinova s obzirom na ORIJENTACIJU PUKOTINE

Klinovi za tehničko penjanjeKlinovi za trajno opremanje smjerova

Klinovi za snijeg i ledKlinovi za snijegKlinovi za led (“šraube”)

Zabijanje i vađenje klinovaZabijanje profilnih klinovaZabijanje neprofilnih klinovaPodvezivanje klinovaZabijanje klina uz klinPrimjeri dobro i loše zabijenih klinovaVađenje klinova

ZaglavciPasivni zaglavci

Stoperi (čokovi)HeksoviTricami

Aktivni zaglavciFriendovi

Briga o penjačkoj opremiBriga o “mekoj” penjačkoj opremiPranje užeta

ČvorologijaOsmice

Osmica s uplitanjem (engl. Figure 8 follow through)Vodički čvor (vodička osmica; engl. Figure 8 Loop)Dvostruki vodički (engl. Double Figure 8 Loop)

Tehnički čvoroviLađarski (engl. Clove Hitch)Polulađarski (engl. Italian hitch ili Munter hitch)Bulin (engl. Bowline Knot)

Karabinerska kočnicaGardaPletenicaProvizorni čvorKaubojski čvor (engl. Girth Hitch)Prsni navez

Prsni navez improviziran zamkomPrsni navez improviziran gurtnom

Čvorovi za penjanje po užetuPrusik (engl. Prusik knot)Modificirani prusik (engl. Klemheist knot)Francuski prusik (engl. French Prusik)Karabinerski prusik (engl. Bachmann Knot)

Čvorovi za spajanje krajeva užetaDvostruki zatezni (engl. Double Fisherman’s Knot)Kravatni čvor (engl. Water Knot)Ambulantni čvor (engl. Square Knot)Šestica (engl. Overhand Knot)

Namatanje užetaDvostruko namatanje užetaJednostruko namatanje užeta (“špiljarski”)Razmatanje užeta prije uspona

Priprema penjačkog usponaŠto je to priprema penjačkog usponaPenjački vodič, opis alpinističke tureSkica smjera

Oblici u stijeni - rječnikStrmina stijene

PrevjesStrop

ZajedaPukotinaKaminŽljebKuloar / grapa

Simboli korišteni u skici smjeraKlasična skica smjeraFoto-realistična skica smjeraSliko-skica smjera

Ocjenjivanje usponaSlobodno penjanja u suhoj stijeni

UIAA sustav ocjenjivanjaFrancuski sustav ocjenjivanjaBritanski sustav ocjenjivanjaUsporedba različitih sustava ocjenjivanja

Tehničko penjanjePenjanje leda i kombinirano penjanjeSložena ocjena uspona

Koju ocjenu upisati u penjački karton?Što ako u smjeru postoje i drugi načini penjanja?

Standardne penjačke procedureProcedura: uspon u više dužina

Etapa: Priprema penjačkog usponaEtapa: Pristup smjeruEtapa: Priprema za početak usponaEtapa: Uspon

Dolazak na sidrište - provizorno osiguravanjeŠto ako u spitu nema dovoljno mjesta?

Slaganje užeta na sidrištuPrematanje užeta

Etapa: Silazak iz smjeraEtapa: Nakon usponaKomunikacija u stijeni

Glavni uzviciPomoćni opcionalni uzvici

Uzvik POPUSTIUzvik ŠPANAJIzvanredne situacijeUvjeti smanjene mogućnosti komuniciranjaAlternativne metode komunikacije

Procedura: spuštanje po užetu u više dužinaEtapa 1: prije početka spuštanjaEtapa 2: priprema za početak spuštanjaEtapa 3: spuštanjeEtapa 4: priprema za sljedeće spuštanjeDodatna pojašnjenja

Vezanje sigurnosnih čvorovaPričvršćivanje krajeva užeta na sidrišteProbno izvlačenje užetaKoji kraj užeta izvlačitiSpajanje užeta za absielPridržavanje krajeva užeta - vatrogasno osiguravanje

Za vrijeme usponaOsiguravanje partnera

Indirektno osiguravanje partnera (sa sebe)Redirekcija - kako se postavlja

Direktno osiguravanje partnera (sa sidrišta)Otpuštanje autoblok spravice

Izrada sidrišta (štand)Glavna točka sidrištaPrincipi izrade sidrišta

Više točakaRavnomjerna raspodjela opterećenjaNajmanja suma opterećenjaNajmanji udaracSmjer opterećenja

Vrste sidrištaKlizno sidrište

Greške kod kliznih sidrištaAmerički trokut smrtiKlizni štand koji može ispasti

Fiksno sidrišteSidrišta izrađeno pomoću užeta

Sidrište sa serijski povezanim točkama

Fiksno sidrište improvizirano užetomOstali primjeri sidrišta improviziranog užetomPrednosti i mane sidrišta izrađenog pomoću užeta

Modifikacija sidrišta u specijalnim situacijamaSidrište na početku i na kraju prečniceZaštita sidrišta od čupanja prema gore

Logika postavljanje međuosiguranjaČvrsta točka u stijeniKada postaviti međuosiguranje?Postavljanje međuosiguranja u vertikaliPostavljanje međuosiguranja u prečnici

Smjerovi udarca na međuosiguranje na u prečniciSmanjivanje udarca na točke na početku i na kraju prečnice

Faktor padaUtjecaj trenja na faktor pada - efektivni faktor padaKoje su moguće posljedice većeg faktora pada?U kakvom je odnosu faktor pada sa našim napredovanjem u dužini?Jesu li dugi padovi sigurni?Kako možemo smanjiti faktor pada?

SigurnostOpasnosti u planini

Objektivne opasnostiMeteorološke (ne)prilikeNestabilan terenOzljede i drugi zdravstveni problemiOtežana orijentacijaProblemi s penjačkom opremom

Razina rizikaSubjektivne opasnosti

NeznanjePraktične alpinističke tehnike

Osiguravanje partnera koji penje kao prviPočetni položaj - spravica je potpuno zakočenaPrijelazni položaj - spravica je potpuno otkočenaPopuštanje užetaSkraćivanje užetaSpuštanje partnera u sportskom smjeru

Uspinjanje uz uže (prusiciranje)Spuštanje po užetuPrevezivanje na sidrištu

Dvostruko prevezivanjeJednostruko prevezivanjeKada se ne smijemo prevezati - Abseil iz sportskog smjera

Podizanje palog penjača - sv. BernardZašto je opisana situacija hipotetska?Koje su onda realne situacije u kojima bi koristili sv. Bernarda?Povlačenje užeta tijelomKako funkcionira princip kolotureTrenje u sustavu koloturaAuto-blok sveti Bernard

Tipične problematične situacije i moguća rješenjaAbseil: prekratko uže

Prekratko uže - sažetakAbseil: ne možete izvući užeAbseil: prilikom izvlačenja uže je pri padu zapelo

Zapinjanje užeta kod izvlačenja - sažetakAbseil: pri izvlačenju užeta niste uklonili sigurnosni čvorAbseil: premalo trenje na spraviciUspon & Abseil: Gubitak spraviceUspon: Premalo kompletaUspon: Greška u orijentaciji - zalutali ste u pogrešan smjerUspon: Nemate gurtnu za sidrište

Pozivanje pomoći - GSS-aSpašavanje helikopteromSignali za poziv u pomoć

Općenito o alpinizmuAlpinizam je opasna aktivnostAlpinizam je po svojoj prirodi opasna aktivnost. Iako svojim djelovanjem kroz suvereno vladanje alpinističkim tehnikama i iskustvo određene opasnosti možemo umanjiti, opasnosti nikad nećemo moći u potpunosti otkloniti, a uspon učiniti da bude bez rizika.

Iako smo svi toga već svjesni, tu činjenicu često smetnemo s uma, te zato nikad nije suvišno to ponovo naglasiti.

Zbog toga svakom smjeru treba pristupiti s poštovanjem, bez obzira na to koliko on bio lagan ili kratak. Neka vas ta misao prati od trenutka kada ste u sigurnosti doma počeli razmišljati o penjanju neki smjer, pa sve dok se iz tog smjera ne spustite nazad do auta ili planinarskog doma.

Vodite računa prije svega o vlastitoj sigurnosti, a zatim i sigurnosti svojeg penjačkog partnera, kao i ostalih ljudi koji uz vas penju ili koje u stijeni sretnete. Ako primijetite da netko radi nešto na pogrešan ili opasan način, nemojte se ustručavati tu osobu upozoriti, ispraviti ili joj pomoći.

Pazite jedni na druge, no nemojte zaboraviti na sebe same!

Pitanje motivacijeLjudi pronalaze različite motive za bavljenje alpinizmom. Neki su tu zbog ljepote prirode, drugi žele ispitivati vlastite granice, dok su treći tu samo zbog dobrog društva. Iako je teško nepristrano suditi o tuđim motivima, postoji motivacija koja može biti vrlo opasna u aktivnostima kao što alpinizam.

Alpinizam je sam po sebi oduvijek bio opasna aktivnost, u kojoj su mnogi ljudi stradali, unatoč velikom respektu koji su imali prema stijeni i usponu. No danas su ljudi potaknuti on-line ludilom izgubili svako poštovanje prema stijeni. Jedan dan nešto vide na Youtube-u ili Facebook-u, a već sljedeći vikend su pod stijenom, gdje će pokušati ponoviti ili čak nadmašiti ono što su vidjeli, kako bi to mogli postaviti na web.

Nitko nije imun na ovaj oblik motivacije i većina nas se prije ili kasnije našla u situaciji da uzimamo veći rizik nesvjesno očekujući da ćemo time steći povlašteni status u zajednici, da će nas netko potapšati po ramenu i reći “bravo majstore”.Kako izbjeći tu zamku? Postoji jednostavan trik kojim ćete to moći prepoznati - zapitajte se sljedeće:

ZAPAMTITE

Ako bih bio sasvim siguran da nikad nitko neće znati da sam napravio ovaj uspon, da li bih ga i dalje radio?

Ukoliko je vaš odgovor na ovo pitanje potvrdan, tada se penjete iz pravih razloga!

Grane alpinizma i stilovi uspona

Godišnja dobaAlpinizam je aktivnost koja se odvija u svim godišnjim dobima. Međutim, postoje značajne razlike u opremi i načinu na koji će neki uspon biti odrađen, a koje su uvjetovane meteorološkim čimbenicima (temperatura zraka, tlak zraka, smjer i brzina vjetra, vlažnost zraka, padaline, naoblaka, snježni pokrivač i sl.) i klimatskim uvjetima (zemljopisna širina, reljef, raspodjela kopna i mora, nadmorska visina, atmosfera, udaljenost od mora, jezera i sl.). Tako dolazimo i do glavne podjele alpinizma na:

● zimski alpinizam i● ljetni alpinizam.

Zbog zahtjevnih zimskih uvjeta, ali i mnogih drugih faktora, zimski alpinizam je daleko složeniji i opasniji od ljetnog. Osim toga, ljetni alpinizam zahtjeva bitno manju količinu penjačke opreme. Ako promatramo znanja i iskustva koja su potrebna za sigurno bavljenje alpinizmom, ljetni alpinizam možemo smatrati podskupom zimskog alpinizma. To je i glavni razlog zbog kojeg je za pohađanje zimske alpinističke škole potrebna prethodno završena ljetna škola.

Stilovi usponaPod stilom uspona podrazumijevamo logističku pripremu koja nekom usponu prethodi te dinamiku samog uspona. S obzirom na stil, uspone dijelimo na:

● alpski stil uspona i● ekspedicijski stil uspona.

Alpski stil usponaOva podjela je u biti temeljena na povijesti alpinističkih uspona i prema načinu na koji su pojedini vrhovi osvajani. Alpinizam je kao aktivnost nastao u Europi, gdje su rani penjači okušavali svoju sreću i vještine na mnogim poznatim alpskim vrhovima u Austriji, Francuskoj, Švicarskoj itd., kao što su:

● Matterhorn (njem.) ili Monte Cervino (tal.) ili Mont Cervin (fr.), visok 4.478 m, a nalazi se na granici između Švicarske i Italije,

● Grandes Jorasses (fr.), visok 4.208 m, a nalazi se na granici između Francuske i Italije i čini dio Mont Blanc masiva,

● Mont Blanc (fr.) ili Monte Bianco (tal.), visok 4.810 m, a nalazi se na granici između Francuske i Italije, najveći je planinski vrh u Europi,

● Eiger (njem.), visok 3.970 m, a nalazi se u Švicarskoj, itd.

Penjači su te vrhove osvajali najčešće kao dvoje ljudi u navezu. Penjali su ih u jednom dahu, krenuvši iz doline neprekidno su se penjali prema vrhu sve dok ga ne bi osvojili, a nakon čega bi se vraćali u dolinu. Pri tome su sami nosili svu potrebnu opremu i hranu koja im bi trebala biti dostatna za cijelo vrijeme trajanja uspona. Takav stil uspona zahtijeva vrlo visoku spremnost i iskustvo penjača te ne ostavlja mjesto za pogreške. Filozofija takvog uspona je bila budi brz i lagan, tj. ‟light and fast‟.

Ekspedicijski stil usponaNakon što su svi alpski vrhovi bili osvojeni opisanom tehnikom, fokus alpinističkog svijeta je bio okrenut k ostalim visokim vrhovima svijeta, koji su se nalazili na drugim kontinentima. Ti vrhovi su se najčešće nalazili u dalekim, zabačenim i do tada ne istraženim krajevima, a do njih se u davno doba alpinizma putovalo više tjedana.

Preduvjet za uspon na ovakve vrhove bile su dobro organizirane ekspedicije, koje su rješavale problem transporta opreme i hrane potrebne za dugotrajan boravak u negostoljubivim uvjetima.

U podnožju planine uspostavlja se bazni logor iz kojeg se kreće se u uspostavljanje cijelog niza visinskih logora tj. logora na sve višim lokacijama na planini. Zadnji, najviši logor se postavlja na

mjesto s kojeg je moguće u jednom danu uspeti se do vrha i vratiti nazad.

Penjači napreduju tako da osvajaju po jedan visinski logor dnevno. Njihov napredak ponajviše ovisi o vremenskim prilikama. Stoga se u logorima čekaju zadnji rezultati meteorološke prognoze. Kada se procijeni da su vremenski uvjeti dovoljno dobri, kreće uspon. Posljednji dan uspona penjači kreću iz zadnjeg logora i osvajaju vrh.

Ekspedicijski i alpski stilovi uspona danasNapredak tehnike, ali i sve veće sposobnosti profesionalnih penjača da penju vrlo zahtjevne uspone, doveli su do sve veće upotrebe alpskog stila uspona i na najzahtjevnijim i najvišim vrhovima svijeta. Stil uspona je time postao i jedno od mjerila kvalitete vrhunskih penjača. Ekspedicijski stil međutim, nije izumro već se njime služe alpinisti amateri, za koje bi alpski stil uspona bio prevelik zalogaj.

Ostali tipovi uspona

Specijalni tipovi usponaAlpinizam je poslužio kao baza iz koje su rođene nove vrste penjačkih aktivnosti, a koje su se fokusirale samo na jedan segment penjanja. Pa tako možemo navesti:

● penjanje na umjetnoj stijeni - najčešće u zatvorenoj dvorani● sportsko penjanje - penjanje isključivo opremljenih smjerova● bouldering - penjanje sasvim kratkih smjerova s jednim ili s dva ekstremno teška detalja● deep water solo - penjanje po stijeni koje se nalaze iznad duboke vode korištenja bez

osiguranja ● dry tooling - penjanje suhe stijene opremom za led (cepini, dereze i sl.)

Podjela s obzirom na medijTijekom alpinističkog uspona penjač se može susresti sa svim vrstama medija, kao što su stijena, snijeg, led, pa čak i zamrznuta zemlja i trava. Svaka vrsta medija zahtijeva od penjača da vlada drugačijim vještinama. Ova podjela poznaje sljedeće vrste medija:

● suha stijena - penjanje suhe stijene u ljetnim uvjetima te dry tooling● snijeg - penjanje zasnježenih grapa● led - penjanje zaleđenih slapova● kombinirano - kombinacija prethodna tri medija

Načini usponaNačin uspona se odnosi na to kako penjač napreduje u svojem usponu, tj. kako savladava stijenu. Postoje dva osnovna načina napredovanja u stijeni:

● tehničko - napredovanje uz korištenje tehničkih pomagala (npr. stremeni)● slobodno - napredovanje bez korištenja tehničkih pomagala

Sve do 60-tih godina 20-tog stoljeća tehničko prevladavajući način uspona je bio tehničkim penjanjem. Kasnijim napretkom penjačke opreme stvoreni su uvjeti u kojima je postalo moguće popeti smjerove slobodnim načinom tj. bez upotrebe tehničkih pomagala. Danas se većina penjača penje slobodnim načinom i time doprinosi njegovom većem vrednovanju u odnosu na tehničko penjanje. Postoje, međutim, smjerovi ili dijelovi smjerova kod kojih je zbog glatkoće stijene uspon slobodnim stilom praktički nemoguć pa se u takvim situacijama tehničko penjanje i dalje koristi. Dakako, penjači teže tome da što manji dio smjerova popnu tehnički.

Penjačka oprema

KarabineriE da, karabineri ili sponke, ma što bismo bez njih? Potrebni su nam gotovo za svaku sitnicu, skoro svaki manevar s penjačkom opremom uključuje upotrebu karabinera. To su metalne karike s vratašcima koja se mogu otvoriti i zatvoriti, a služe za brzo međusobno povezivanje razne penjačke opreme poput užeta, zamki, gurtni, klinova, zaglavaka, spravice za osiguravanje...

Anatomija karabineraZa početak pogledajmo koji sve dijelovi čine karabiner:

Kralježnica ili kičma je noseći je dio karabinera, dakle podnosi najveći dio opterećenja. Pojedine vrste karabinera (D-karabineri) svojim oblikom premještaju točke u kojima se nalazi najveće opterećenje što bliže toj kičmi.

Promatrajući anatomiju karabinera i njegovih dijelova, karabinere možemo podijeliti:● po obliku:

○ ovalni○ D-simetrični○ D-asimetrični○ kruškoliki (HMS)

● po izvedbi vratašca:○ puna vratašca○ žičana vratašca○ vratašca s maticom

● prema obliku vratašca:○ ravna vratašca○ zakrivljena vratašca

● prema materijalu:○ čelični○ aluminijski○ plastični

Podjela prema obliku

Ovalni D-simetrični D-asimetrični Kruškoliki (HMS)

sila se raspoređuje jednako na obje strane - pola sile nose i vratašca

najveći dio sile nosi “kičma” karabinera

Sila se raspoređuje slično kao i kod simetričnih D-karabineraAsimetrija dozvoljava da se vratašca više otvore, ali u karabineru ima manje mjesta

Sila se raspoređuje kao kod D-karabinera

Najveći karabineri tj. prošireni su kako bi se mogao na njih vezati polulađarski čvor

mala nosivost velika nosivost velika nosivost velika nosivost

koriste se kod tehničkog penjanja

koriste se za nošenje opreme, a rjeđe u kompletima

koriste se u kompletima, no postoje i u varijanti sa maticom

koriste se za izradu sidrišta, za osiguravanje penjača

Podjela prema izvedbi vratašca

Puna vratašca Žičana vratašca Vratašca s maticom (matičar)

jednostavni karabineri mala težina, otporni na smrzavanje, udarac teže otvara vratašca (imaju najmanju masu)

matica sprječava nekontrolirano otvaranje vratašaca, najsigurniji, najteži

koriste se u kompletima, za nošenje opreme

koriste se u kompletima koriste se za izradu sidrišta, za osiguravanje penjača

Postoji dodatna podvrsta karabinera s maticom, kod kojih se matica automatski zatvara

(auto-matičari). Oni se koriste uglavnom u visokogorstvu prilikom uspona po planinarskim putevima osiguranim čeličnim sajlama (ferate). Kod penjanja se rijetko koriste s obzirom da se takva vratašca teže otvaraju jednom rukom.

Napomena: matica kod matičara povećava nosivost karabinera za 30%. Zbog toga treba slijediti jednostavno pravilo:

● kada se karabiner upotrebljava - matica je ZATVORENA● kada se karabiner ne upotrebljava - matica je OTVORENA

Maticu smijete otvarati tek onda kada karabiner više ne koristite. Ako matičar držite na pojasu, nemojte zatezati maticu jer se tako, kada vam matičar ponovo zatreba, nećete morati “boriti” s maticom, već ćete karabiner odmah moći skinuti s pojasa.

Kod karabinera bez matice postoje dva različita oblika vratašca:

Ravna vratašca Zaobljena vratašca

najčešći oblik vratašaca zakrivljena vratašca omogućuju lakše ukapčanje užeta

kao dio kompleta - ukapča se u međuosiguranje

kao dio kompleta - ukapča se u uže

Pored podjele prema obliku vratašaca, karabinere možemo podijeliti i prema načinu na koji vratašca nasjedaju, tj. po njegovom obliku nosa:

Sa zarezom Bez zareza

stariji dizajn vratašaca noviji dizajn vratašaca

zapinje prilikom iskopčavanja ne zapinje prilikom iskopčavanja

Podjela prema materijalu

Čelični Aluminijski Plastični

velika čvrstoća,velika masa

velika čvrstoća,mala masa

mala čvrstoća,mala masa

susrećemo ih kod stalnih sidrišta u sportskim smjerovima

svi penjački karabineri su načinjeni od aluminija

koriste se za nošenje opreme

Karabineri - linkovi● Carabiner Basics ● Video: Kako se karabineri izrađuju

KompletiKompleti (en. quickdraw) su komad opreme koji se koristi za postavljanje međuosiguranja, a sastoje se od dva karabinera povezana gurtnom. (više o postavljanju međuosiguranja u zasebnom poglavlju). Prvi karabiner se ukopčava u čvrstu točku u stijeni poput klina ili spita, dok se kroz drugi ukopčava uže, na koje je navezan penjač.

U kompletima se koriste isključivo karabineri bez matice, pri čemu karabiner koji se ukopčava u točku međuosiguranja (npr. klin) ima ravna vratašca. Onaj drugi karabiner u koji se ukopčava uže ima zaobljena vratašca, što olakšava ukopčavanje užeta u karabiner.

Oba vratašca mogu biti puna, no se sve češće penjači odlučuju za kupovinu kompleta sa žičanim vratašcima. Naime žičana vratašca imaju dvije bitne prednosti:

● u zimskim uvjetima se ne smrzavaju● u slučaju pada i naglog udarca karabinera o stijenu žičana vratašca se neće otvoriti

Žičana mogu biti vratašca na oba karabinera ili samo na onom karabineru u koji se ukopčava uže.

Kratki sportski kompletiKompleti koje u trgovinama sa penjačkom opremom možemo kupiti su najčešće kratki sportski. Prepoznajemo ih po kratkoj šivanoj gurtni kojom su dva karabinera povezana.

Gurtna je zašivena tako da je uža oko karabinera kroz koji se ukopčava uže, čime se sprečava da uslijed potezanja užeta dođe do rotacije karabinera u gurtni i njegovog poprečnog

opterećivanja (predviđen je da bude opterećen uzdužno). Ponekad je oko karabinera uz gurtnu zašivena i gumica, koja dodatno osigurava da karabiner sigurno leži na svojem mjestu.

Gurtna je labavije zašivena na kraju na kojem se nalazi karabiner koji se ukopčava u točku međuosiguranja. To omogućuje da se gurtna nesmetano rotira oko tog karabinera, čime se sprječava pomicanje tog karabinera u točki međuosiguranja u položaj, u kojem bi u slučaju pada bio slomljen na polugu.

VAŽNO

Prilikom ukopčavanja kompleta obratite pažnju da ste u točku međuosiguranja ukopčali kraj koji je labavije zašiven. Onaj koji usko zašiven ukopčavate u uže.

Ukoliko nismo sigurni koja je koja strana kompleta, može nam pomoći sljedeće:● ako su jedna vratašca obla, tada uže treba ukopčati kroz ta vratašca● ako su jedna vratašca puna, a druga žičana, tada uže

ukopčavamo kroz žičana vratašca

Dugački / produživi kompletiKratki kompleti su u kratkim sportskim smjerovima sasvim adekvatni. Međutim, u dugim smjerovima postoje situacije u kojima njihovo korištenje može stvoriti različite probleme i opasnosti.

U takvim situacijama se koriste dugački ili produženi kompleti. Dugački kompleti se izrađuju na isti način kao i kratki, pri čemu se umjesto kratke koristi dugačka šivana gurtna (najčešće dyneema). Tipična dužina gurtne je 60cm, no može biti i duža.

Za početak ćemo kratko navesti popis situacija u kojima se dugački kompleti koriste, nakon čega ćemo ispitati i objasniti svaku od situacija.

ZAPAMTITE

Dugačke komplete koristimo kada ...● smjer ide cik-cak = smanjujemo trenje● se točka međuosiguranja nalazi u rupu = smanjujemo trenje● koristimo zaglavke = sprječavamo rotaciju● na početku i na kraju prečnice = smanjuju silu udarca i trenje

Za neki tipičan uspon dva produžena kompleta su minimum i mogu biti sasvim dovoljni. Za ozbiljnije, a osobito klasične smjerove, u kojima je potrebno koristiti zaglavke i friendove, može biti potrebno nositi i više takvih kompleta. Koliko će vam stvarno biti potrebno ćete s iskustvom sami znati procijeniti.

KORISNO

Za izradu dugačkih kompleta bolje je u trgovini kupiti kratki komplet i dodatnu dugačku gurtnu. To je jeftinije nego kupovati dva zasebna karabinera.

Tipično se koristi dyneema gurtna dužine 60cm u kombinaciji sigurnosnom gumicom. Ta dužina je najpraktičnija za slaganje, odnosno skraćivanje kompleta kada ga nosimo na pojasu.

Smjer ide cik-cakU dugim smjerovima često točke međuosiguranja budu raštrkane lijevo-desno, u odnosu na zamišljenu središnju liniju. Kratki kompleti će uže držati sasvim blizu točaka međuosiguranja, čime će prisiljavati uže da prolazi u izrazitoj cik-cak putanji. Pri tome će se uže na svakom kompletu lomiti pod oštrim kutem, što će stvarati veliko trenje. Trenje će će penjaču bitno otežati izvlačenje užeta, te će povećati efektivni faktor pada (više o tome u zasebnom poglavlju).

Osim toga u slučaju penjačevog pada uže će svojim zatezanjem nastojati pojedinačne točke međuosiguranja povući horizontalno prema zamišljenoj središnjoj liniji smjera. Ukoliko koristimo zaglavke ili friendove, ovakvo povlačenje ih može iščupati iz pukotine u koju smo ih postavili.

Korištenjem produženih kompleta karabiner kojim prolazi uže se udaljava od točke međuosiguranja i približava zamišljenjoj središnjoj putanji smjera. Time se smanjuje kut u kojem se uže lomi, što dovodi i do smanjenja trenja, kao i horizontalnog povlačenja u slučaju penjačeva pada.

Točka međuosiguranja u rupiPored smjera koji ide cik-cak, čak puno veće trenje može nastati ako se točka međuosiguranja nalazi u rupi. Takva točka, osim što će lomiti uže pod oštrim kutem, će uže povlačiti u rupu, a preko rubova stijene koji čine tu rupu. Tako će nastati veliko trenje između užeta i same stijene, koje će biti tim veće što će stijena biti hrapavija, a rubovi rupe oštriji.

Varijanta rupe može biti i duboka polica sa oštrim rubom, nakon koje smjer ponovo nastavlja u vertikalu.

Upotrebom produženih kompleta užetu dopuštamo da prođe mimo rupe, čime potpuno možemo eliminirati trenje koje bi inače nastalo.

Točka međuosiguranja je izrađena od zaglavakaAko smo točku međuosiguranja izradili sami koristeći friendove ili zaglavke, tada moramo paziti da oni cijelo vijeme ostanu u položaju u kojem smo ih postavili. Naime, ukoliko tijekom nastavka uspona dođe do njihovog pomicanja ili rotacije, oni mogu doći u neispravan položaj u kojem više ne zadržavaju pad ili mogu sasvim ispasti iz pukotine u koju smo ih stavili.

Problem kod kratkih kompleta je što užetu ne daju dovoljnu slobodu kretanja, te penjač svojim povlačenjem užeta na nastavku uspona zajedno s užetom poteže i pomiče točke međuosiguranja.

Dugački kompleti daju užetu potrebnu slobodu kretanja, što sprječava da penjač izvlačenjem užeta pomakne zaglavak ili friend.

Točke međuosiguranja na početku i na kraju prečniceTočke međuosiguranja na početku i na kraju prečnice rade redirekciju smjera kretanja užeta iz vertikale u horizontalu i obrnuto.

To uzrokuje da u slučaju penjačeva pada ove točke budu opterećene jače nego sve ostale točke. Ovaj problem možemo bitno umanjiti korištenjem produženih kompleta, koji smanjuju kut pod kojim se ta redirekcija radi (smanjuje kut loma užeta), što izravno smanjuje trenje, kao i sile na danu točku.

Više o ovoj problematici možete pročitati u poglavlju o logici postavljanja međuosiguranja.

Sigurnosne gumiceNezaobilazan dio produženih kompleta je i gumica, koja se postavlja na karabiner u koji ukopčavamo uže. Njen zadatak je da spriječi rotaciju karabinera u gurtni. Njezina funkcija je dakle identična uže šivanoj gurtni kod kratkih sportskih kompleta.

Gumice je moguće pronaći u trgovinama sa penjačkom opremom, no mnogi penjači ih izrađuju sami od zračnica za bicikle ili gumica za zimnicu.

Kompleti - korisni linkovi● Opasnosti vezane za sigurnosnu gumicu ● Making_The_Ultimate_Trad_Quickdraw

Ukopčavanje kompleta i užetaNakon što ste odabrali mjesto na kojem ćete postaviti međuosiguranje, te kreirali ili pronašli čvrstu točku u stijeni, vrijeme je da ukopčate komplet i kroz njega ukopčate uže. Iako se ovaj postupak može na prvi pogled činiti trivijalnim, postoji ispravan kao i pogrešan način na koji to možete napraviti.

Prilikom ukopčavanja kompleta slijedite nekoliko sljedećih pravila:

Suprotno od smjera kretanjaKomplet ukopčavajte tako da vratašca donjeg karabinera (ukopčanog u uže) budu okrenuta suprotno od smjera u kojem ćete nastaviti uspon

Uže uz stijenu, pa prema vanUže ukopčajte tako da ulazi u karabiner od strane stijene, pa ide prema van i onda gore za vama

Gumica na strani užetaKarabiner s gumicom nikad ne ukopčavajte u spit, već u uže.

Pridržavanjem ovih pravila sprječavate sljedeće opasnosti:● uže pri padu otvara vratašca● iskopčavanje karabinera iz spita● iskopčavanje gurtne iz karabinera u spitu● pucanje karabinera u spitu

Uže pri padu otvara vratašcaOvo se može dogoditi ako uže slučajno ukopčate tako da s vanjske strane ulazi u karabiner, pa uz stijenu prema vama, pri čemu su vratašca karabinera ukopčanog u uže okrenuta u smjeru vašeg kretanja.Kod nastavka uspona uže će rotirati donji karabiner tako da vratašca budu okrenuta od stijene. U slučaju pada uže može kliziti preko vratašaca, otvoriti ih i iskopčati se.

Ova opasnost je uzrokovana dvjema greškama: prva je pogrešan smjer kojim uže prolazi kroz donji karabiner, koje bi trebalo prolaziti uz stijenu, pa kroz karabiner i van prema penjaču. Druga je

pogrešna orijentacija vratašaca, koja bi trebali gledati u suprotnom smjeru od kretanja penjača.

Ovo međutim nije jedina opasnost koju uzrokuje pogrešno ukopčano uže - više o tome u sljedećem poglavlju.

Iskopčavanje gornjeg karabinera pri paduPrethodno opisanu situaciju možemo malo popraviti tako da karabiner u koji ukopčavamo uže orijentiramo na suprotnu stranu. Tako smo međutim elimirali samo drugu grešku, no ne i pogrešan smjer kojim uže prolazi kroz donji karabiner.

Prilikom nastavka uspona penjač povlačenjem užeta može komplet sasvim podići. Zbog pogrešno provučenog užeta doći će do rotacije karabinera i gurtne.

Prilikom popuštanja užeta može se dogoditi da gornji karabiner ne sjedne u svoj početni položaj, već može doći do njegovog pomicanja i rotacije u spitu ili u klinu u koji je ukopčan. Tako mogu nastati dvije nepovoljne situacije:

U prvoj, penjač spit prolazi s jedne strane, no nakon toga mijenja stranu. Pri tome povlači uže, podiže komplet i rotira karabiner ukopčan u spit. Prilikom popuštanja užeta gornji karabiner nasjeda na spit tako da leži na vratašcima. U slučaju pada, vratašca će se otvoriti, a gornji karabiner iskopčati iz spita ili klina.

U drugoj situaciji karabiner se može sasvim izvrnuti, pri čemu se gurtna karabinera pomiče tako da ona sada sjedi na vratašcima. U slučaju pada karabiner će ostati u spitu, a gurtna sa ostatkom kompleta će se iz njega iskopčati.

Pucanje karabinera u spituNa kompletima karabiner koji se ukopčava u uže često bude fiksiran uz gurtnu gumicom ili usko zašivenom gurtnom (na slici označeno zelenom bojom). Smisao gumice je da drži spriječi rotaciju karabinera u gurtni, tako da on uvijek bude u predviđenom položaju, u kojem je ukopčavanje užeta prilikom postavljanja kompleta najlakše. Time je ujedno spriječeno da karabiner bude poprečno opterećen u slučaju pada.

Problem može nastati ako taj karabiner greškom ukopčamo u spit ili klin, a ne u uže. Prilikom nastavka uspona uže će podizati gurtnu. S obzirom da gumica fiksira karabiner uz gurtnu,

pomicanje gurtne će dovesti i do rotacije karabinera ukopčanog u spit.

Tako karabiner može biti doveden u položaj u kojem će u slučaju pada biti opterećen na neispravan način. Sljedeća slika prikazuje situaciju kada se karabiner našao u položaju u kojem u spitu sjedi uz vratašca - strani na kojoj drži manju silu. Prilikom pada penjača može doći do pucanja karabinera.

Efikasno ukopčavanje kompletaGledajući iskusne penjače kako penju, možete primjetiti da im za ukopčavanje užeta u komplet treba svega sekunda-dvije. Rade to nevjerovatnom preciznošću i lakoćom. Prilikom penjanja težih smjerova, ova vam vještina može dobro doći, osobito ako pridržavanje drugom rukom od vas traži puno snage.

Sljedeća slika prikazuje kako se to radi:

1. slika - desnom rukom ukopčavate uže kroz lijevo orijentirana vratašca: uže stavite između kažiprsta i palca. Srednjim prstom uhvatite karabiner, te ga povucite prema dolje i tako držite ga napetim. Palcem i kažiprstom gurnite uže kroz vratašca.

2. slika - desnom rukom ukopčavate desno orijentirana vratašca: uže uhvatite između kažiprsta i srednjeg prsta. Palac naslonite uz “kičmu” karabinera s njegove lijeve strane, te uhvatite karabiner cijelom rukom. Pritiskom otvorite vratašca i gurnite uže unutra.

3. slika - lijevom rukom ukopčavate desno orijentirana vratašca: uže objesite preko palca. Cijelom rukom obuhvatie karabiner, a palcem otvorite vratašca i kroz njih gurnite uže.

Iako su ove tehnike praktične, uvijek možete uhvatiti cijeli komplet drugom rukom, primivši ga za gurtnu, te drugom rukom ukopčati uže kroz karabiner.

Penjačko užeUže predstavlja osnovni i najvažniji rekvizit iz penjačke opreme. Davnih dana na početku alpinističke ere, penjači su koristili sukano uže načinjeno od prirodnih vlakana kao što je konoplja.

To uže je imalo cijeli niz nedostataka. Prirodna vlakna imaju malu otpornost na trenje i vlagu te na ostale uvjete s kojima se jedno takvo uže mora suočiti. Zaustavna sila koju je takvo uže moglo izdržati u slučaju pada je također bila mala. Uže je, osim toga, bilo kruto te u slučaju pada nije apsorbiralo odnosno amortiziralo udarnu silu na penjača i na međuosiguranja.

S razvojem materijala i tehnologije, uže je evoluiralo kako svojim oblikom, tako i u materijalima od kojih je načinjeno. Današnja užeta su načinjena od sintetičkih vlakana, tj. od posebne vrste najlona. Također, se promijenila i građa užeta, te se ona sada sastoji od jezgre i košuljice. Jezgru ima nosivu funkciju i čine uzdužno postavljenih tankih vlakana. Zaštitna košuljica je gusto tkana cijev sa funkcijom zaštite jezgre užeta.

Mnoga od današnjih užadi su dodatno zaštićena impregnacijom koja smanjuje moć upijanja vode, što olakšava njihovo rukovanjem u zimskim uvjetima.

Podjela užadiS obzirom na njihovu moć rastezanja odnosno elastičnost, užad dijelimo na:

● statička užad:○ jako se malo rastežu○ koriste se u speleologiji

● dinamička užad:○ rastežu se i time amortiziraju pad○ koriste se za penjanje

Nama je osobitno interesnatna dinamička užad, koju dodatno dijelimo prema debljini. Pa krenimo redom opisivati svaku od navedenih skupina užadi.

Statičko užeStatička užeta imaju minimalnu rastezljivost, veliku nosivost i otpornost na mehanička oštećenja. Ova svojsta olakšavaju brže penjanje i spuštanje po užetu s time da je uže fiksirano u sidrištu. Ovaj tip užadi se najviše koristi u speleologiji, u akcijama

spašavanja (GSS, vatrogasci) te u industriji. U alpinizmu se najčešće koristi za potrebe ekspedicijskih uspona.

Dinamičko užeZa potrebe penjanja razvijeno je posebno dinamičko uže, koje ima veliku moć rastezanja (oko 30%). U slučaju pada penjača uže svojim rastezanjem apsorbira odnosno amortizira udarac, čime sprječava ozljede, te pucanje međuosiguranja ili penjačkog pojasa.

Dinamičku užad dodatno dijelimo prema debljini na tri skupine:

Naziv jednostruko(single rope)

poluuže(half rope)

dvojčeki(twin rope)

Oznaka

Debljina 9,1 - 11 mm 8-9 mm 7,5 - 8mm

Namjena sve vrste uspona usponi sa većim trenjem usponi sa opasnošću od rezanja užeta

Prednosti jeftino, jednostavno,trajnije

manje trenje, duži abseil, bolje amortizira udarac, sigurnije, penjanje u troje

sigurnije, abseil u više dužina, penjanje u dvoje

Mane veće trenje, kraći abseil

manja trajnost, veći “nered” na sidrištu

veće trenje, manja trajnost, veći “nered” na sidrištu

Ukapčanje u sva međuosiguranja

naizmjenično oba užeta u sva međuosiguranja

Zadnji redak ove tabele nam govori kako se pojedina vrsta užadi ukapča u međuosiguranja. O čemu se točno radi biti će jasnije kada pogledamo sljedeću sliku:

Jednostruko dinamičko uže (engl. single rope)

Prvo i najjednostavnije dinamičko uže je ono jednostruko. Radi se o univerzalnom užetu koje je dobro za sve tipove uspona. S obzirom da je nešto deblje od druga dva tipa užeta, manje se petlja.

Postavlja se pitanje zašto su druga dva tipa užeta uopće razvijena? Kod smjerova u kojem su međuosiguranja jako raštrkana uže se na svakom međuosiguranju lomi pod nekim kutem. Što je kut loma oštriji, to je trenje koje se u toj točci stvara veće.

Veliko trenje može vodećem penjaču stvoriti velike probleme tj. povlačenje užeta postaje izrazito teško. Druga negativna strana velikog trenja je to što ono povećava efektivni faktor pada (o čemu ima više riječi u zasebnom poglavlju), a time udarnu silu na međuosiguranje.

Kako bi se ovome doskočilo, razvijeno je poluuže, koje su ukapča naizmjence, te se time kut loma užeta svodi na minimum. Ovo je jasno vidljivo iz gornje slike.

Poluuže (engl. half rope)

U opisu jednostrukog užeta je navedena glavna namjena poluužeta - smanjivanje trenja. Ovo uže ima i druge prednosti naspram jednostrukog užeta. Najočitije je mogućnost abseila za punu dužinu užeta. Druga prednost je manja udarna sila na penjača i međuosiguranje. Naime, u slučaju pada

penjač pada samo na jedno od dva užeta. S obzirom da se radi o tanjem užetu, ono će se više rastegnuti od jednostrukog, što znači da je njegova moć amortizacije udarca veća, a time je i manji udarac na penjača i međuosiguranja.

Iz tog se razloga ovo uže koristi u sljedećim situacijama:● kada treba smanjiti trenje - smjer jako vrluda, a međuosiguiranja su razbacana

lijevo-desno● kada su međuosiguranja upitne čvrstoće - veća moć amortizacije znači manji

udarac na međuosiguranja

Ovaj tip užadi ima i nekoliko mana. Prva je veća gužva na sidrištima. Umjesto da se bavite sa 60m užeta, na sidrištu ćete imati 120 m užeta. S obzirom da je uže tanko, vjerojatnost njegovog zapetljavanja je veća.

VAŽNO

Kod ukapčanja poluužeta vrlo je važno da se ne odstupa od pravila naizmjeničnog ukapčanja. Zamislimo sljedeću situaciju: u prvom dijelu dužine koju upravo penjemo užad ukapčamo naizmjenično, no u jednom trenutku oba užeta ukopčamo u isto međuosiguranje. Izvučena dužina svakog od užeta je različita, pa je i njihova moć rastezanja različita. S obzirom da će se u slučaju pada užeta različito rastezati, užad će se gibati različitim brzinama u točki u kojoj su oba ukopčana, a trenje koje će se stvoriti može generirati dovoljno topline da propali jedno od užeta.

Kako bi se ovo izbjeglo, uže moramo ili kopčati stalno naizmjence ili stalno zajedno. Ne smijemo miješati ova dva načina ukapčanja.

Dvojčeki (engl. twin rope)

I zadnja najtanja vrsta užadi su dvojčeki. Njihova primarna namjena je smanjenje rizika od presjecanja užeta. Ona se, naime, koriste u situacijama gdje su stijene jako oštre ili postoji velika opasnost od pada kamena koji bi mogao presjeći uže. Vjerojatnost da će oba užeta biti presječena je bitno

manja od vjerojatnosti da bude presječeno samo jedno uže.

Ovo uže ima slična svojstva kao i poluuže, s tom razlikom da ono ne eliminira trenje. Osim toga, moć amortizacije udarne sile je kod ovog tipa užadi je najmanja. S obzirom da se uvijek ukopčavaju u sva međuosiguranja, zbrojivši debljinu oba užeta dobivamo brojku koja je veća od debljine jednostrukog užeta.

Zbog svoje usko specijalizirane namjene, na našim prostorima ovaj tip užeta koristi neznatan broj penjača.

Dužina užeta● 60 m - uže je lakše, najbolje je za početnike, (inače, u pravilu dužina jedne

dionice uspona, ‟cug‟, je kraća od 60m)● 70 i 80 m - predugačko, teško (osobito ako je jednostruko), petlja se, ponekad

dobro dođe kod abseila● užad se također u prodaji može naći namotana na koloturu – što omogućava da

sami odaberemo željenu dužinu užeta

Kupovina prvog užetaPočetnici često rade grešku zbog neiskustva te kao prvo uže kupe neki model koji nije primjeren aktivnostima kojima će se u početku baviti.

Kao prvo uže preporučljivo je kupiti sljedeće:● jednostruko uže - jeftinije i jednostavnije za korištenje● debljina 9,5 - 10 mm - trajnije, manje se petlja● dužina 60 m - lakše se njime rukuje

Ovakvo uže uz srednji intenzitet penjanja će vam potrajati 3-5 godina. Kada steknete nešto više iskustva u različitim tipovima uspona moći ćete se sami odlučiti koje ćete

sljedeće uže kupiti.

VAŽNO

Prije prve upotrebe novog užeta vrlo je važno da ga razmotate na pravilan način. Upute o tome kako se uže razmotava na pravilannačin nalaze se u brošuri koju ćete dobiti s užetom.

Sljedeći video prikazuje postupak razmatanja užeta: http://www.youtube.com/watch?v=GkJIrmMj6lM

Užad - korisni linkovi● Rope replacement - kako prepoznati oštećenja na užetu● Video: Kako se uže izrađuje

Meka penjačka oprema

MaterijaliSvijetom meke penjačke opreme vladaju tri vrste materijala: najlon, kevlar, dyneema. Od ovih materijala se izrađuje sve od užeta, preko gurtni i zamki, pa do penjačkog pojasa. Postavlja se logično pitanje zbog čega čak tri materijala, a ne samo jedan. Razlog leži u njihovim svojstvima, odnosno prednostima i manama, koje ih čine pogodnijim za jednu primjenu, a manje pogodnim za drugu.

Sljedeća tabela sažeto prikazuje razlike između ova tri materijala:

Nylon (najlon) Kevlar Dyneema (dinema)

stabilan do temperature

250°C 400°C 150°C

prednosti - određena rastezljivost- otpornost na temperaturu- otpornost na savijanje

- otpornost na rezanje- visoka prekidna čvrstoća- otpornost na više temperature

- najveća čvrstoća- mala masa

mane - manja čvrstoća (u odnosu na druge materijale)- osjetljivost na kemikalije i UV zračenje

- osjetljivost na savijanje- osjetljivost na kemikalije i UV zračenje

- mala temperatura taljenja- vrlo klizak materijal - klizi kroz čvorove

primjenjuje se za

- gurtne za izradu sidrišta- izradu penjačkog pojasa- izradu užeta i zamki

- zamke za postavljanje međuosiguranja (pješčani satovi i sl.)

- gurtne za komplete

alternativni naziv

n/a Aramid Spectra

Recimo sada nešto više o svakom od materijala ...

Nylon (najlon)Najlon je najstariji i najzastupljeniji meki materijal u penjačkoj opremi. Varijante ovog materijala se koriste za izradu najrazličitijih komada penjačke opreme, od penjačkog užeta, preko penjačkog pojasa, pa sve do gurtni i zamki.

Rastezljivost ovog materijala se kreće od statika, pa do dinamika (Nylon 6), ovisno o njagovoj varijanti. Temperatura taljenja mu je dovoljno visoka da ne utječe na čvorove koje na njemu vežemo (vidjet ćemo da kod Dyneema-e to nije tako).

Prekidna čvrstoća ovog materijala za isti poprečni presjek je nekoliko puta manja od Dyneema-e i Kevlara, zbog čega su gurtne izrađene od najlona nešto većeg poprečnog presjeka.

Gurtne izrađene od ovog materijala imaju veću rastezljivost od onih izrađenih od Dyneema-e ili Kevlara, što znači da imaju moć apsorpcije udarca, odnosno dijela energije pada.

DyneemaDyneema je najčvršći od tri materijala, te svojom čvrstoćom nadilazi čelik (za isti poprečni presjek). Zbog svoje velike čvrstoće, gurtne koje se od njega izrađuju su nekoliko puta tanje od najlonskih, uz zadržavanje iste prekidne sile.Velika mana ovog materijala je njegovo nisko talište. Naime ukoliko na ovoj gurtni vežemo čvor, pri naglom zatezanju tog čvora, u čvoru će doći do trenja koje će generirati toplinu. Povišena temperatura koja nastane može doslovno istopiti gurtnu u čvoru.

Svoju primjenu je našao kod produženih kompleta, gdje je puno praktičnija od najlonskih gurtni, s obzirom da najlonske gurtne za istu mehaničku čvrstoću moraju biti puno deblje, pa zauzimaju puno više mjesta na pojasu.

VAŽNO

Na Dyneema gurtnama i zamkama ne vezati čvorove!

Korisne video demonstracije:● http://youtu.be/GDJ3QjvRZT0 - usporedni test čelične sajle i dynema užeta iste debljine● Testiranje čvorova na dyneema gurtnama ● Usporedni test dyneema i najlonskih gurtni (jako zanimljivo)● Testiranje dyneema i najlonske gurtne na različitim konfiguracijama sidrišta (zanimljiv

zaključak)

KORISNO

S obzirom da se Dyneema topi već na vrlo niskim temperaturama, njezine krajeve možemo urediti tako da ih zamotamo u alu-foliju, nakon čega ih ugrijemo upaljačem dok ne smekša - tako ćemo spriječiti da se zapale.Postupak završavamo tako da kraj stisnemo mokrom krpom.

KevlarGlavno svojstvo kevlara - otpornost na rezanje - ćemo primijetiti već prilikom kupovine u trgovini - prodavač će čak i oštrim nožem teškom mukom prerezati zamku izrađenu od ovog materijala. Drugo što ćemo u trgovini primijetiti je i to da ga prodavač ne reže električnom toplinskom rezalicom, već nožem. Razlog za to je velika otpornost na visoke temperature.

Glavni razlog za uvođenje kevlara u penjačku tehniku su njegova dva dominantna svojstva: otpornost na rezanje i velika prekidna čvrstoća. Svoju je primjenu našao kod postavljanja međuosiguranja u pješčanim satovima ili na drugim mjestima na kojima postoji povećana opasnost od rezanja zamke.

Njegova velika prekidna čvrstoća znači da u usporedbi sa najlonom istu prekidnu silu može izdržati zamka puno manjeg poprečnog presjeka.

Glavna mana ovog super-materijala je njegova neotpornost na savijanje. Neki testovi su pokazali da već nakon 200 savijanja preko istog mjesta materijal gubi 40% svoje inicijalne čvrstoće.

KORISNO

Krajeve kupljene kevlar zamke ne možemo “urediti” taljenjem, kako bi to radili kod najlona. Umjesto toga ih možemo zalijepiti umakanjem u kontaktno ljepilo. Pritom pripazite da ljepilo ne dođe u kontakt sa ostatkom zamke.

Materijali - zaključakSada kada smo malo bolje upoznali svojstva pojedinih materijala, možemo razumjeti u kojim situacijama ih možemo koristiti, a kada ih treba izbjegavati.

Više o ovim materijalima možete saznati ovdje.● Comparative Testing of High Strength Cord ● Choosing a Material for Your Cordelette

ZamkeZamka (en. accessory cord) je komad statičkog užeta promjera 3-7 milimetara, tipične dužine 5-6 metara. Radi se o pomoćnom komadu užeta, koje je našlo svoju primjenu ne samo u penjanju, već ga koriste i planinari, koji ga koriste od izrade improviziranih skloništa, pa do sastavljanja improviziranih nosila. Koristi se kao nastavni rekvizit za vježbanje čvorova gotovo na svim školama u prirodi.

Najčešće se kupuje ona izrađena od najlona debljine 6 mm, no za specijalne namjene moguće je nabaviti i one izrađene od kevlara ili Dyneema-e.

Zamke se najčešće nose zatvorene u petlji, pri čemu se krajevi spajaju dvostrukim zateznim čvorem.

Zamke na klinčanim putevimaMnogi zamku koriste na klinčanim putevima kao jeftinu zamjenu za via-ferata set. To je opasna i potencijalno pogubna greška. Zamka je statički komad opreme koji nema moć apsorpcije energije udarca. Ogroman faktor pada, koji se može nastati pri padu na klinčanim putevima, će proizvesti trzaj toliko snažan da će bez problema pokidati i zamku i pojas. Čak ako zamka i pojas ne bi popustili, trzajne ozljede koje bi osoba doživjela bi bile strašne.

VAŽNO

Na klinčanim putevima OBAVEZNO koristiti via-ferata set, kojisadrži absorber udarca pada - zamka ne apsorbira udarac i njezina upotreba na klinčanim putevima nije sigurna!

Sljedeća slika prikazuje dva tipična via-ferata seta i jedan absorber udarca (koji je 2. dio seta):

Najlonska zamkaNajlonska zamka je pomoćni komad opreme, koji se u penjanju najčešće koristi za izradu prusika prilikom spuštanja po užetu ili kod prusiciranja.

Zbog malog poprečnog presjeka i činjenice da je izrađena od najlona, ova vrsta zamke ima malu prekidnu čvrstoću. Zbog toga je ovu zamku najbolje koristiti u situacijama u kojima će biti statički opterećena malom silom.

Najlonske zamke su manje pogodna za izradu točaka međuosiguranja ili za izradu sidrišta, s obzirom da bi ovu zamku trebalo višestruko omotati (3x) kako bi dobili prekidnu čvrstoću približnu drugim materijalima i gurtnama. Nije primjerena niti u situacijama u kojima postoji opasnost od rezanja užeta preko oštrih rubova (tada se primjenjuje kevlarska zamka).

VAŽNO

Ako smo primorani koristiti najlonsku zamku za izradu sidrištaili točaka međuosiguranja, moramo je barem 3 puta omotati kako bi dobili dovoljnu čvrstoću.

Kevlarska zamka - KevlaricaKevlarska zamka je spomenuta već u dijelu u kojem smo govorili o materijalima od kojih se meka penjačka oprema izrađuje. Radi se, dakle, o materijalu sa izuzetnom otpornošću na rezanje i velikom prekidnom čvrstoćom.

Jezgra ove zamke je izrađena od kevlarskih vlakana, dok je zaštitna košuljica izrađena od najlona. Možemo ih prepoznati po tipično žućkasto-sivoj boji tankih i ravnih vlakana jezgre, koje pri tome nije moguće staliti upaljačem. Kevlarske zamke najčešće imaju košuljicu jedne boje (nisu šarene).

Vlada zabluda da su kevlarske zamke kruće od onih najlonskih, no to nužno nije slučaj. Koliko će zamka biti kruta ili gipka isključivo ovisi o tome koliko je gusto tkana njezina košuljica, te jednako krute mogu biti i najlonske zamke.

Penjači kevlarsku zamku ciljano kupuju s namjerom da je koriste u pješčanim satovima i drugim mjestima na kojima postoji velika vjerojatnost od rezanja. Primjenjuje se i u slučaju prinudnog spuštanja iz stijene po užetu, kada smo primorani uže provući kroz neki komad opreme koji ostavljamo iza sebe.

ZAPAMTITE

Zamke izrađene od kevlara treba izbjegavati previše savijati. Razlog za to je dakako svojstvo kevlara da gubi na čvrstoći usred opetovanog savijanja preko istog mjesta.Zbog toga ih nije dobro slagati upletenicu, već ih se sprema jednostavnim namatanjem.

Dyneema zamkaIako je moguće kupiti zamke izrađene od dyneeme, njezina primjena je dosta ograničena. S prvim problemom se susrećemo već kod spajanja krajeva zamke. Naime zbog toga što je dyneema vrlo klizak materijal, u slučaju velikog opterećenja jezgra može iskliznuti iz košuljice i tako rastaviti dvostruki zatezni čvor.

VAŽNO

Krajeve zamke izrađene od Dyneema-e je potrebno spajati koristeći trostruki zatezni čvor, koji će spriječiti iskliznuće jezgre iz košuljice.

Drugi problem koji muči ovu zamku je nisko talište, zbog kojeg pri velikom udarcu može doći do taljenja materijala na čvoru. S obzirom da zamku spajamo čvorem, to nas dovodu u kontradikciju.

Nisko talište ponovo dolazi do izražaja u primjenama u kojima se na zamci pojavljuje trenje. Dobar primjer za to je spuštanje po užetu, gdje od zamke izrađujemo prusik.

VAŽNO

Dyneema zamku nije dobro koristiti za izradu prusik čvora (npr. za spuštanje po užetu), s obzirom da trenje koje može nastati u slučaju proklizavanja može proizvesti dovoljno topline da otopiti jezgru zamke.

GurtneGurtne (en. webbing, sling) su čvrste tkanine upletene u traku. Jedan su od najsvestranijih komada penjačke opreme, te osim što se koristi sama za sebe, od nje se izrađuju drugi komadi opreme, kao što je penjački pojas, te u friendovima i tricamima itd.

Gurtne se izrađuju od najlona i od Dyneema-e (kevlar se ne koristi), te mogu biti cjevaste ili pune. Prodaju se u različitim širinama bilo sa koluta ili zašivene omču standardiziranih dimenzija (30cm, 60cm, 120cm, 240cm).Tipična prekidna čvrstoća za gurtne iznosi 22kN (2,2 tone) - ovo je važna brojka jer nam omogućuje da gurtne uspoređujemo sa drugim komadima opreme (npr. zamkama, užetom).

VAŽNO

Slično kao i zamke, gurtne su po svojoj rastezljivosti statici, te njihova funkcijanije apsorpcija udarca. U slučaju da opasnost od udarca postoji, moramo usustav dodati nešto što će taj udarac amortizirati (npr. penjačko uže).

VAŽNO

Na sirištima ljudi se često osiguravaju pomoću “paničarke” izrađene od gurtne. To je sigurno sve dok je gurtna samo statički opterećena (sjedimo u pojasu).U slučaju pada na gurtnu, može doći do ogromnog udarca na sidrište, pojas i tijelo penjača. Ako je moguće, na sidrištu se sigurnije osigurati lađarcem i (dinamičkim) užetom na koje smo navezani.

Spajanje gurtneSlično kao zamke, gurtne se spajaju u zatvornu omču, pri čemu se koristi kravatni čvor. S obzirom da čvor primjetno umanjuje prekidnu čvrstoću, gurtne se najčešće kupuju tvornički zašivene, čime je eliminiran ovaj nedostatak. Na primjer gurtna širine 26mm kada je vezana čvorem ima deklariranu prekidnu čvrstoću od 19 kN, dok šivana “drži” 22kN.

gurtna spojena kravatnim čvorem šivana gurtna

Gurtne se u trgovini prodaju zašivene u standardne dužine:● 30 cm - za komplete● 60 cm - za produžene komplete● 120 cm i 240 cm - za izradu sidrišta

Dimenzije su tako odabrane zato što je gurtne tih dužina lakše moguće nositi prebačene preko ramena (ne spadaju nam niti su pretijesne). Moguće ih je kupiti i u drugim dimenzijama (80cm, 100cm) - prilikom kupovine ih je dobro isprobati (tako da ih stavimo preko ramena) i odabrati dužinu koja nam najviše odgovara.

Najlonske gurtneNajlon kao materijal ne treba dodatno predstavljati. Osim što se koriste za izradu drugih komada opreme, najlonske gurtne kao zasebni komad opreme imaju najširu primjenu:

● za izradu sidrišta● u kompletima● za izradu točaka međuosiguranja● kao “paničarka” prilikom prevezivanja ili spuštanja po užetu u više dužina

Zbog manje čvrstoće najlona (u odnosu na Dyneema-u), gurtne izrađene od najlona su nešto šire i tipično se prodaju u širinama od 16 ili više milimetara. To im je ujedno i najveća mana, jer složene u produženim kompletima zauzimaju puno mjesta.

Dyneema gurtneDok je najlonske gurtne moguće kupiti “u rinfuzi” na metar (prodavač vam sa koluta odreže komad tražene dužine), Dyneema gurtne se prodaju isključivo šivane. Razlog za to je dakako mala temperatura taljenja i nesigurni čvorevi.

Zbog problema sa čvorevima Dyneema gurtne nije moguće koristiti za izradu fiksnih sidrišta, a treba paziti i kod kliznih sidrišta da negdje ne nastane terenje. Moguće ih je koristiti kao paničarke, ali samo ako na njih ne vežemo niti jedan čvor.

Najsigurnije Dyneema gurtne koristiti za ono za što su i namijenjene: za izradu produženih kompleta. Tu do izražaja dolazi njihova velika prekidna čvrstoća, koja dopušta da one budu puno tanje od najlonskih, te tako složeni kompleti od ove vrste gurtne zauzimaju minimalno mjesta.

VAŽNO

Prilikom produživanja dugih kompleta treba paziti da slučajno ne nastane kaubojski čvor (video)!

Spravice za osiguravanjePrilikom spuštanja po užetu ili osiguravanja partnera želimo kontrolirati koliko brzo klizimo niz uže, tj. koliko brzo ono teče prema našem partneru. To međutim ne možemo raditi golim rukama, pa čak niti uz upotrebu rukavica.Prvi razlog je zato što rukama ne možemo na siguran način kontrolirati tako veliku masu, osobito nagli udarac u slučaju pada partnera. Drugi razlog je trenje koje bi nastalo kada bi uže klizilo kroz naše ruke. To trenje bi ogulilo i doslovno spalilo kožu na našim rukama uslijed velike toplinu koja bi stvorilo.

Rješenje za ova dva problema je spravica za osiguravanje - to je kočnica koja nam omogućuje lakšu i sigurniju kontrolu protoka opterećenog užeta.

Osim za osiguravanje partnera i spuštanje po užetu, neke od njih su našle svoju primjenu i u alpinističkim tehnikama samospašavanja kao što je Sveti Bernard.

Princip rada spravica za osiguravanjeBrzina protoka užeta kroz spravicu ovisi o trenju koje na njemu uspijemo stvoriti.Trenje nastaje najvećim dijelom unutar spravice za osiguravanje, a manjim dijelom i u ruci kojom pridržavamo i kontroliramo to uže. Naša ruka je dakle dio te kočnice.

Vrijedi sljedeće:● malo trenje = uže brzo klizi = manje kočenje● veće trenje = uže sporije klizi = veće kočenje● najveće trenje = uže je zaustavljeno

Trenje se u spravicama pojavljuje na mjestima na kojima se uže lomi. Što je kut po kojim se uže lomi veći, to će i trenje na tom mjestu biti veće.

Spravice svojom konstrukcijom omogućuju da se količina trenja koja u njima nastaje može kontrolirati. Penjač relativno laganim povlačenjem užeta na jednoj strani spravice može potpuno zaustaviti protok užeta, koje je s druge strane spravice potezano puno većom silom.

Sljedeća slika prikazuje jednu spravicu (ATC Guide) kroz koju je propleteno uže (lijevo), te njezin poprečni presjek (desno) sa istaknutim mjestima na kojima se uže lomi.

Trenje koje nastaje u spravici se pretvara u toplinu, zbog čega spravica može postati jako vruća.

ZAPAMTITE

Prilikom spuštanja po užetu spravica može postati jako vruća. Pripazite da ne opečete prste!

Trenje se javlja i u ruci kojom pridržavate uže - u slučaju prebrzog spuštanja ili pada penjača uže može unatoč spravici prebrzo kliziti kroz vašu ruku i opeći je.

Vrste spravica za osiguravanjeIako danas postoji mnoštvo novih spravica, u trgovinama možemo i dalje pronaći spravice starijeg dizajna. Prilikom kupovine nove spravice morate biti svjesni svojstava i mana svakog od modela.

Postoje dvije glavne skupine spravica:● pasivne spravice - ne mijenjaju svoj oblik

○ starije spravice - kruške/osmice, tuberi, pločice○ novije spravice sa samoblokirajućim načinom rada - Petzl Reverso, ATC

Guide, Cassin Piu● aktivne spravice - mijenjaju oblik pod opterećenjem - automatski blokiraju

○ Petzl GriGri, Mammut Smart Alpine, Trango Chicnh, Tre Sirius

Pasivne spravice se sastoje od jednog komada i nemaju pokretnih dijelova. S druge strane aktivne spravice se sastoje od više dijelova od kojih su neki pokretni, te automatski zaustavljaju protok užeta.

Svaka spravica za osiguravanje ima neka svoja ograničenja, npr. minimalnu i maksimalnu debljinu užadi za koju je prikladna, neke su pogodne samo za jedno uže, neke za dva odjednom, neke koče jače, neke slabije.

Starije pasivne spraviceU starije pasivne spravice spada kruška, tj. osmica, zatim pločice i tuberi. Iako niti jedna od ovih spravica nema samoblokirajući naćin rada, neki penjači ih i dalje koriste.

Kruška tj. osmica uvrće uže, pogotovo pri abseilu. Osim toga, kod osiguravanja s dva užeta kruška ne razdvaja užad što dodatno otežava rukovanje s užadi. Iz ovih razloga je krušku najbolje izbjegavati u širokom luku.

Spravice tipa pločica pomalo su pale u zaborav pojavom ATC-a i njegovih kopija, koji su ipak nešto praktičniji. Ni pločice, ni ATC ne uvrću uže, a moguće je osiguravati s dva užeta koja su u tom slučaju, kao i pri abseilu, uredno razdvojena.

ZAPAMTITE

Iako se neke od starijih spravica i dalje mogu pronaći u trgovinama, izbjegnite ih u širokom luku.

Kao prvu spravicu najbolje je kupiti neku od novijih pasivnih spravica koje imaju samoblokirajući način rada.

Sljedeće slike prikazuju tri starije spravice:

Kruška (osmica) Pločica Tuber

Novije pasivne spraviceOd klasičnih spravica najkorisnije su nam one tipa ATC-a, ali s tzv. autoblocking (nazovimo ga samoblokirajućim) načinom rada pri osiguravanju drugog penjača u navezu.

Ono što ih čini drugačijima je to što osim uobičajenog načina osiguravanja pružaju i način rada u kojem uže propuštaju samo u jednom smjeru, dok ga u drugom smjeru blokiraju bez potrebe za držanjem slobodnog kraja užeta. Osiguravajući tako drugog penjača sa štanda odozgora možemo nešto pojesti, popiti, odjenuti vjetrovku... Ovaj način rada otvara nam i mogućnosti za razne improvizacije, ovisno o tome koliko smo maštoviti i koliko nam gori pod petama, primjerice kod izvođenja raznih sustava kolotura za podizanje palog penjača.

Sljedeća slika prikazuje nekoliko takvih spravica:

Black Diamond ATC Guide Petzl Reverso Cassin Piu

Aktivne spraviceAktivne ili samokočione spravice imaju pokretne dijelove koji prilikom naglog zatezanja ili jačeg opterećenja užeta prignječe uže i ne puštaju ga sve dok se ono ne rastereti, ili dok povučemo posebnu ručicu kojom se deaktivira kočnica. Padovi zaustavljeni samokočionim spravicama su relativno “tvrdi” jer nema protjecanja užeta kroz njih kao kroz klasične spravice. To znači da na onoga tko padne djeluje veća zaustavna sila, a također i još veća sila na najgornje međuosiguranje. Stoga su samokočione spravice korisne uglavnom na sportskim penjalištima gdje se za međuosiguranja upotrebljavaju vrlo izdržljivi spitovi, dok ih u dugim klasičnim smjerovima (gdje ne želimo tvrde padove) u pravilu izbjegavamo.

Sljedeća slika prikazuje nekoliko takvih spravica:

Petzl GriGri Tre Sirius Mammut Smart Alpine

GriGri nije našao na širu primjenu u alpinističkim krugovima zbog činjenice da ne omogućuje spuštanje preko dvostrukog užeta, a i njegova masa i veličina nisu zanemarivi.

Iako je Smart Alpine smješten u skupinu aktivnih spravica, on ne sadrži pokretne dijelove, a umjesto da mijenja svoj oblik pod opterećenjem, on mijenja svoj položaj, te tako zaustavlja uže.

Rukavice za osiguravanjeVažan dio opreme koji se koristi u kombinaciji sa spravicom za osiguravanje su i rukavice za osiguravanje. Naime u slučaju većeg pada penjača, može se dogoditi da

uslijed naglog udara uže proklizi kroz spravicu za osiguravanje. To se može dogoditi čak i ako partner koji osiguava potpuno čvrsto pridržava uže.

Kada se to dogodi, moguć je sljedeći nepovoljan scenarij: uže je povuklo partnerovu ruku u spravicu, pri čemu je ona zahvatila mekanu kožu dlana, te ga je uštipnula. On od boli na trenutak popušta uže, te ono počinje brzo klizati kroz njegovu ruku i spravicu. Tada ponovo grčevito hvata uže, ne bi li ga zaustavio, no ovaj put mu ono zbog velike brzine spaljuje kožu prstiju i dlana. Na to on može potpuno pustiti uže, čime dovodi u opasnost partnera koji u tom trenutku još uvijek pada.

VAŽNO

Korištenje rukavica prilikom osiguravanja sprječava spaljivanje rukuu slučaju pada, te u slučaju pada bitno doprinosi sigurnosti palog penjača!

ozbiljno spaljene ruke rukavice za osiguravanje

Koje rukavice su dobre?U trgovinama s penjačkom opremom mogu se nabaviti rukavice namijenjene baš za osiguravanje i spuštanje po užetu. Međutim mogu poslužiti i bilo koje rukavice koje zadovoljavaju sljedeće kriterije:

● na području dlana i prstiju presvučene su kožom ili gumom - nešto što će stvarati trenje i štititi ruku od topline

● štite prste cijelom njihovom dužinom (ili barem do jagodica - vidi sliku gore)● dovoljno su gipke da ne ograničavaju pokret (morate u njima moći rukovati opremom)

Primjer loših rukavica su:● kratke biciklističke - ne štite prste cijelom dužinom● vunene - ako dlanovi i prsti nisu presvučeni kožom, mogu stvarati premalo trenja● skijaške - previše su debele, ograničavaju pokret

Dobre alternativne rukavice su one za klinčane puteve (via-ferata), duge biciklističke, skuplje uske radničke, motorističke, rukavice za golf i sl.

KlinoviKlinovi nam služe da se pomoću njih osiguramo, bilo kao međuosiguranja, na štandovima, za abseil... Klinovi nisu jedine naprave koje tome služe, no jesu najstarije. Tek prvom upotrebom klina i karabinera (uz uže, naravno) osiguravanje je počelo poprimati današnji oblik i smisao. I dalje je to bilo daleko od sigurnosti koju danas uzimamo zdravo za gotovo, no negdje je trebalo početi.

Poznavanje klinova je važno ne samo onome tko ih postavlja, već i svima onima koji koriste postavljene klinove. A klinovi koje danas koristimo nisu svi najnovije proizvodnje, niti su u smjerovima odnedavno; neki su i prvi primjerci svoje vrste. Ponekad u smjeru pronađemo klin star pedeset godina, možda izrađen od drveta i s tankom špagicom umjesto ušice... Takvi nas doživljaji obično podsjete na vještinu i hrabrost prvih penjača u smjerovima koji mnogim dobrim današnjim penjačima još uvijek predstavljaju priličan izazov. Povežu nas s poviješću smjera, ispune određenim strahopoštovanjem i nauče cijeniti doprinos “stare škole” alpinizma i nekadašnji stil penjanja.

Od početaka razvoja penjačke tehnike do danas klinovi su znatno evoluirali, te je tako nastalo više vrlo različitih vrsta klinova:

● klinovi za suhu stijenu○ klinovi za pukotine○ klinovi za tehničko penjanje○ klinovi za trajno opremanje smjerova

● klinovi za led● klinovi za snijeg

Pa pogledajmo sada detaljnije svaku od spomenutih skupina klinova.

Klinovi za suhu stijenuPrilikom uspona u suhoj stijeni vrlo je važno izabrati pravi klin za pravi zadatak. Odluku o tome koji klin odabrati u danoj situaciji donosimo na temelji njegovih svojstava. Koja svojstva su tom prilikom bitna saznat ćemu u poglavljima koja slijede.

Klinove koji se koriste u suhoj stijeni možemo podijeliti u tri velike skupine:● klinove za pukotine● klinove za tehničko penjanje● klinove za trajno opremanje smjerova

Svaku od skupina još dodatno dijelimo s obzirom na konstrukciju (oblik) klina, te prema materijalu iz kojeg su izrađeni.

Klinovi za pukotine - konvencionalni klinoviKonvencionalne klinove kladivom zabijamo u postojeće pukotine na stijeni, te predstavljaju najstariju i najveću skupinu klinova koju danas poznajemo. Svojim izgledom i načinom primjene se bitno ne razlikuju od prvih klinova koji su se koristili u alpinizmu, te odgovaraju slici koju ćemo si prvu zamisliti kada nam netko spomene riječ “klin”.

U raznim vrstama stijena postoje pukotine raznih širina, dužina, dubina, oblika i orijentacija. Postoje mnoge pukotine širine od svega milimetar, pa do onih širokih skoro poput šake, a sve predstavljaju potencijalno dobro mjesto za postaviti klin. Shodno tome postoji i veliki izbor konvencionlnih klinova također različitih debljina, širina, dužina, oblika i mogu biti izrađenih od različitih materijala.

Pogledajmo ukratko koje faktore moramo uzeti u obzir prilikom odabira klina, te koji su klinovi adekvatni u pojedinim situacijama:

● širina pukotine○ uske pukotine = neprofilni klinovi○ široke pukotine = profilni klinovi

● orijentacija pukotine○ horizontalna pukotina = horizontalni klinovi (nikad vertikalni klinovi)○ vertikalna pukotina = vertikalni klinovi, ali i svi ostali

● tip stijene○ mekana stijena (vapnenac) = klinovi od mekog čelika○ tvrda stijena (granit) = klinovi od tvrdog čelika

● tip uspona○ klasični alpski uspon = čelični klinovi○ izrazito dug i zahtjevan uspon, kada je svaki gram bitan = titanijski klinovi

Gornji popis je u priču uveo nekoliko novih termina, tj. naziva pojedinih vrsta klinova za pukotine. U sljedećih nekoliko poglavlja govorit ćemo o tome koje sve vrste klinova postoje za suhu stijenu i koja im je namjena. No, započnimo tako da navedene sve vrste podjela klinova svrstamo prema:

● vrsti materijala● obliku klina● tipu ušice● orijentaciji pukotine

Podjela prema VRSTI MATERIJALA

Vrsta materijala od kojeg je klin napravljen određuje njegovu masu, te način na koji pronalazi svoj put kroz pukotinu. Klinove s obzirom na materijal dijelimo na:

● čelični klinovi - koji mogu biti od:○ tvrdog čelika○ mekog čelika

● titanijski klinovi● drveni klinovi ili kajle

Čelični klinoviKlinovi od tvrdog čelika su napravljeni za tvrde stijene, poput granita. Zbog velike tvrdoće nisu savitljivi, već zabijanjem u pukotinu sami sebi urezuju potreban kanal kako bi u nju ušli. Takvi klinovi opetovanim zabijanjem i izbijanjem vidno oštećuju stijenu stvarajući u pukotinama karakteristične ožiljke. Danas su svi tvornički proizvedeni tvrdi klinovi isključivo crne boje.

Klinovi od mekog čelika se prilikom zabijanja u pukotinu u stijeni deformiraju i prilagođavaju obliku pukotine. Najčešće ih koristimo u mekanim stijenama poput vapnenca. Što je pukotina nepravilnija, to oni bolje drže, no iz istog ih je razloga i teže izvaditi. Upotrebom mekih umjesto tvrdih klinova, nakon njihova vađenja u stijeni ostaje manji ožiljak, ako i takav.

Titanijski klinoviTitanski klinovi su vrlo lagani i u usporedbi s čeličnima nisu ni približno toliko trajni. Idealni su u situacijama kad je svaki gram važan, npr. u uvjetima kada je zrak vrlo rijedak. Nažalost, titanijski klinovi renomiranih proizvođača su skupi i teško ih je

nabaviti.

Drveni klinovi ili kajleMalo tko danas sa sobom nosi drvene kajle, no pronalazimo ih već zabijene u mnogim starim smjerovima. S obzirom na debljinu i starost špagice ili komada žice za ukapčanje koji je najčešće kroz njih provučen, obično se na takve drvene kajle ne bih usudio ni ruksak objesiti. Međutim, kad postavim zaglavak ispod jedne takve kajle i ukopčam oboje kao međuosiguranja, drvena kajla čuva zaglavak od ispadanja uslijed lamatanja užeta.

Podjela prema OBLIKU KLINA

Klinove s obzirom na oblik, dijelimo na:● neprofilne - izgledaju poput noža ili kajle● profilne - dobiveni su savijanjem lima u profil

Neprofilni klinoviOno što je zajedničko svim neprofilnim klinovima jest da im je oštrica kompaktna, tj. ne mijenja svoj geometrijski oblik prilikom zabijanja u stijenu. Od izvlačenja iz pukotine u koju su zabijeni se bore silom trenja.

Oštrica neprofilnih klinova može biti različite debljine i to u rasponu od svega dva milimetra, pa sve do desetak milimetara. Tanki neprofilni klinovi često su izrađeni od mekog čelika, te se prilikom zabijanja u pukotinu deformiraju i tako sa stijenom ostvaruju maksimalan kontakt i trenje. Debeli neprofilni klinovi su izrađeni od tvrdog čelika i sami krče svoj put kroz pukotinu u koju ih zabijamo.

Tanki neprofilni klinovi su problematični kada ih treba izbiti iz stijene. S druge strane, debeli profilni klinovi nakon par preciznih udaraca kladivom bez problema izlaze iz pukotine u kojoj su se nalazili.

Slijedi nekoliko primjera neprofilnih klinova:

Knife blade - tanki neprofilni klin Lost arrow - debeli neprofilni klin

● gotovo je jednake debljine● teško se izbija● najčešće od mekog čelika

● tanak na vrhu, debeo na kraju● lakše se izbija● najčešće od tvrdog čelika

Iako neprofilni klinovi mogu zaustaviti manju silu, oni su i dalje nezamjenjivi kod uskih pukotina.Profilni klinoviSvi profilni klinovi dijele svojstvo da su dobiveni savijanjem u neki profil. Prilikom zabijanja oni mijenjaju svoj geometrijski oblik po principu opruge, pri čemu se stvara velika sila trenja između klina i stijene koja sprječava da budu iščupani.

Zbog spomenutog principa opruge ovi klinovi su pouzdaniji od neprofilnih, te imaju

veću zaustavnu silu. Osim toga, zbog svoje šiljate građe (uski na vrhu, a široki na kraju) lakše se izbijaju kada je to potrebno. Profilne klinove u pravilu koristimo kod širih pukotina. Neke specijalne vrste ovih klinova možemo slagati jedan uz drugi, te tako zabijati u jako široke pukotine.

Profilne klinove dodatno dijelimo prema profilu poprečnog presjeka. Tako razlikujemo sljedeće profile: U, V, Z i bong.

U-Profil● moguće ih je zabijati više zajedno

V-Profil● ne mogu se zabijati jedan uz drugi● najčešći profilni klin

Z-Profil● najbolji za zabijanje više klinova zajedno● nespretan za slaganje na pojas

Bong● za izrazito široke pukotine● najveći i najteži● ime dobio po zvuku koji prati njegovo

zabijanje u pukotinu

Podjela klinova s obzirom na OBLIK UŠICE

Svi klinovi bez obzira na oblik (profilni ili neprofilni), način pričvršćivanja za stijenu, medij za koji su namijenjeni ili materijal od kojeg su načinjeni, imaju ušicu nekog oblika za ukopčavanje međuosiguranja. Kod većine klinova ta je ušica izrađena bušenjem rupe u samom klinu. Taj oblik ušice zovemo klasičnom ušicom.

Prednost klasične ušice je njezina jednostavnost i sigurnost. S obzirom da je ušica urezana u jedan komad metala, ona ne sadržava varne šavove, pa je zbog toga sigurnija i trajnija.

Mana ove ušice je to što su njeni rubovi oštri, što dolazi do izražaja kod abseila. Naime, ako bi smo uže preko kojeg ćemo se spustiti provukli kroz takvu ušicu, oštar rub ušice bi mogao oštetiti uže, a veliki kut loma bi stvorio takvo trenje da bi izvlačenje užeta nakon spuštanja bilo nemoguće.

Iz tog razloga je stvorena jedna posebna vrsta klinova, s ušicom izrađenom u obliku prstena. Takvi klinovi se zovu i abseil klinovi, te ih je u opremljenim smjerovima (abseil pistama) moguće naći na udaljenosti od 30 m (pola dužine užeta).

Podjela klinova s obzirom na ORIJENTACIJU PUKOTINEToDo: razraditi, dodati slike ...

● vertikalni○ zabijaju se pri dnu pukotine○ ne smiju se koristiti u horizontalnim pukotinama

● horizontalni○ ušica se naslanja na stijenu○ smiju se koristiti u horizontalnim pukotinama - torzija

● univerzalni klinovi / dijagonalni klinovi○ mogu se staviti u sve orijentacije pukotine

Klinovi za tehničko penjanjePrilikom tehničkog uspona moguće je koristiti sve vrste klinova. Nedostatak klasičnih klinova je u tome što je za njihovo zabijanje potrebno puno vremena. Pukotine u koje se oni zabijaju moraju biti dovoljno duboke da u njih stane cijeli klin, pa je time sužen izbor smjerova koji se mogu tehnički proći.Kako bi se ubrzalo tehničko penjanje i uklonilo ograničenje po pitanju veličine pukotine, razvijeni su posebni klinovi za tehničko penjanje. Oni su puno manji i kraći od klasičnih klinova, a vrijeme potrebno da se zabiju u stijenu je znatno kraće. Nedostatak im je to što je udarna sila koju mogu podnijeti mala i uglavnom može izdržati samo masu penjača koji se penje, ali ne i udarnu silu pri padu penjača. Zbog toga se ne koriste za međuosiguravanje.Slijedi popis nekih od takvih klinova:

RURP (Realized Ultimate Reality Piton)

Tomahawk kuka(link)

Skyhook kuka Bakrena glavica

- veličine poštanske marke- Koristi se u vrlo uskim plitkim pukotinama

- Za uske pukotine ili rupe- Može se koristiti kao kuka

- Ne zabija se u stijenu, već se zakači kao kuka

- čekićem se zabija u rupice u stijeni- mekani bakar se deformira i tako se stvara kontakt sa stijenom- jednokratni klinovi

Klinovi za trajno opremanje smjerovaU dugim sportskim smjerovima sva međuosiguranja i sidrišta su trajno postavljena i pričvršćena za stijenu. Prilikom uspona u takve smjerove penjači sa sobom nose minimalno opreme, što često znači da od naprava za postavljanje međuosiguranja nose samo set kompleta i pokoju gurtnu.

U ovoj vrsti smjerova najčešće susrećemo tzv. spitove ili ljepljene klinove. Za razliku od klasičnih klinova, ove dvije vrste klinova se ne zabijaju u pukotine, već se pričvršćuju u rupe izbušene bušilicom. Ova vrsta klinova omogućuje prolazak smjera preko kompletno glatkih i kompaktnih ploča u koje nikakvu drugu vrstu međuosiguranja nije moguće postaviti.

Spitovi (ekspanzivni klinovi) Ljepljeni klinovi

● čekićem se zabijaju u unaprijed izbušenu rupu

● sastoje se od više metalnih dijelova● iako su od nehrđajućeg čelika,

podložni su utjecaju soli

● lijepe se u unaprijed izbušenu rupu dvokomponentnim ljepilom

● napravljeni od jednog komada metala

● najtrajniji (puno otporniji na

● najčešće ih susrećemo kod sportskih smjerova

koroziju)

Klinovi za snijeg i ledKlinovi za snijeg i led ne spadaju u opremu koja se koristi u uvjetima suhe stijene, te njihova primjena nadilazi okvire ljetne alpinističke škole. Iz tog razloga ovdje ćemo ih ukratko spomenuti kako bismo dobili kompletnu sliku o svim vrstama klinova koje postoje.

Klinovi za snijegKlinovi za snijeg najmanje nalikuju uobičajenom izgledu klina na koji smo navikli. Radi se o laganim metalnim šipkama (izrađene najčešće od aluminija), različitih profila (T, V ili O profil), koje se cijelom svojoj dužinom zabadaju u snijeg. Šipke su najčešće dugačke jedan metar.

T-profil O-profil

Prikazane šipke se koriste za izradu međuosiguranja, kao i sidrišta. Na šipkama je izbušeno više rupa za ukopčavanje međuosiguranja, kako bi se ono moglo ukopčati što je bliže tlu (radi smanjenja zakona poluge).

Pored prikazanih, u snijegu se koristi još jedna posebna vrsta snježnog osiguranja u obliku lopatice. Ono se koristi najčešće kao “dead man” sidrište za abseil.

snježno osiguranje u obliku lopatice

Klinovi za led (“šraube”)I dok su klinovi za snijeg dobri za ukapanje i ubadanje u nešto mekšu deponiranu snježnu podlogu, za kompaktan i čvrsti led postoji specijalna vrsta ledenih klinova, koji se kolokvijalno zovu šraube. Radi se o cijevima s čije vanjske strane se nalazi navoj. Na njihovom jednom kraju pričvršćena je ušica za ukopčavanje kompleta, dok se sa suprotne strane nalaze oštri zubi koji buše led.

Ledeni klinovi se koriste tako da se poput vadičepa kružnim pokretima uvijaju u ledenu podlogu. Pritom oštri zubi s prednje strane drobe led, koji prolazi kroz cijev i ispada na drugu stranu, dok navoji “grizu” i guraju klin dublje u led.

Zabijanje i vađenje klinovaKlinove u pukotinu postavljamo zabijanjem. Dobra stvar je da pri tome cijelo vrijeme primamo povratnu informaciju o kvaliteti stijene i kontaktu klina s njom, čak i kad je iznutra donekle obložena ledom, zemljom, mahovinom... Drugim riječima, možemo relativno dobro procijeniti koliko je klin koji zabijemo siguran, što nije uvijek slučaj primjerice s postavljanjem zaglavaka. Naime, klin u dobrom kontaktu s čvrstom stijenom prilikom zabijanja zvoni sve višim tonom pri čemu svakim udarcem ulazi malo teže nego s prethodnim. Idealno klin uđe do ušice, uz najveći otpor i najviši ton upravo s posljednjim udarcima kladiva.

Zabijanje profilnih klinovaToDo:- princip opruge- u kojem smjeru drže: slabi / jaki smjer- orijentacija pukotine nije važna- ako se klin sužava prema vrhu - gurnuti rukom do ⅓ pukotine, dalje zabijanje

Zabijanje neprofilnih klinovaToDo- orijentacija pukotine važna- vertikalni- horizontalni - funkcija ušice/nosa- zabijanje u krivu orijentaciju pukotine

Podvezivanje klinovaPredebeli klin koji ne uđe do ušice, a ipak dobro zvuči tijekom zabijanja, možemo podvezati gurtnom, no takva gurtna može biti prilično oslabljena preko oštrog ruba klina. Stoga je koji put i klin koji dosta viri iz pukotine ipak sigurnije ukopčati kroz ušicu. Najsigurnije je ipak pronaći širu pukotinu, ili uzeti tanji klin.

Zabijanje klina uz klinSuprotno gornjem primjeru, ako imamo samo klinove koji su za raspoloživu pukotinu pretanki, rješenje je ugnijezditi dva klina zajedno. Jedan klin postavimo rukom u pukotinu, skoro do ušice, a drugi zabijemo uz prvi.

Završimo dodatno zabivši prvi klin, do ušice. Preostaje nam ili ukopčati jedan od klinova kroz ušicu, ili podvezati oba odjednom, a odluka će ovisiti od slučaja do slučaja. Za

takve improvizacije pogodniji su profilni klinovi jer se sigurnije gnijezde jedni u druge, ali i zbog toga što su s jedne strane zaobljeni, pa ih je u pogodnoj orijentaciji moguće podvezati bez znatnijeg oslabljivanja gurtne. Moguće je pretanki klin podložiti i stoperom, ili nekim drugim komadom opreme – tu se isplati biti maštovit.

Linkovi: Big Wall Climbing: Elite Technique - Stacking pitons

Primjeri dobro i loše zabijenih klinovaSlijedeća tablica kroz više primjera ilustrira kako izgleda ispravno zabijeni klin, te koje greške možemo napraviti prilikom njihovog zabijanja.

SIGURNO

Tip klina: profilni klin (V-profil) zabijen u vertikalnu pukotinu

Klin sa sva tri brida je u kontaktu sa stijenom, pri čemu se u pukotini upire na način na koji je sila najveća

NESIGURNO

Tip klina: profilni klin (V-profil) zabijen u vertikalnu pukotinu

Klin je samo sa dva brida u kontaktu sa stijenom, pri čemu se u pukotini upire na način kod kojeg je sila najmanja

SIGURNO

Tip klina: profilni klin (V-profil) zabijen u horizontalnu pukotinu

Klin sa sva tri brida je u kontaktu sa stijenom, pri čemu se u pukotini upire na način na koji je sila najveća

NESIGURNO

Tip klina: profilni klin (V-profil) zabijen u horizontalnu pukotinu

Klin je samo sa dva brida u kontaktu sa stijenom, pri čemu se u pukotini upire na način kod kojeg je sila najmanja

NESIGURNO

Poprečni presjek nepravilno zabijenog profilnog klina. U kontaktu sa stijenom je samo sa dvije točke, a upire se u pravcu u kojem pruža najmanji otpor.

SIGURNO

Poprečni presjek ispravno zabijenog profilnog klina. U kontaktu sa stijenom je samo sa sve tri točke, a upire se u pravcu u kojem se pruža najveći otpor.

SIGURNO

Tip klina: profilni klin (V-profil) prema dolje zabijen u pukotinu

Klin sva tri brida je u kontaktu sa stijenom, pri čemu se u pukotini upire na način na koji je sila najveća. Udarac prema dolje ne može iščupati klin.

NESIGURNO

Tip klina: profilni klin (V-profil) prema gore zabijen u pukotinu

Klin nije zabijen do kraja, te smjer sile u slučaju pada ga čupa ravno van iz pukotine. U danoj situaciji bolje rješenje je okrenuti klin tako da je ušica okrenuta prema gore - klin će dublje ući.

NESIGURNO

Tip klina: profilni klin (V-profil) zabijen u pukotinu koja se u unutrašnjosti proširi

Klin je u kontaktu sa stijenom samo u blizini ušice, dok je ostatak u zraku - čupa se pri najmanjem udarcu. Ovu situaciju možemo prepoznati po šupljem zvuku koji klin odaje prilikom zabijanja.

NESIGURNO

Tip klina: profilni klin (V-profil) djelomično zabijen

Klin nije zabijen do kraja, već je u pukotini samo njegov vrh. U danoj situaciji bolje rješenje je okrenuti klin tako da je ušica okrenuta prema gore - klin će dublje ući u pukotinu.

SIGURNIJE (od prethodne slike)

Tip klina: profilni klin (V-profil) djelomično zabijen

Iako je klin zabijen do kraja, nije cijelom svojom dužinom u kontaktu sa stijenom. To je međutim bolje nego na prethodnoj slici.

NESIGURNO

Tip klina: profilni klin (V-profil) djelomično zabijen u horizontalnu pukotinu

Klin nije zabijen do kraja zbog preplitke pukotine. U slučaju pada između ušice i mjesta na kojem klin ulazi u stijenu se pojavljuje poluga koja lomi klin. Bolje rješenje je gurtnom podvezati klin uz samu stijenu, te komplet ukopčati u gurtnu. Tako će poluga biti skraćena.

SIGURNO

Tip klina: profilni klin (V-profil) djelomično zabijen u horizontalnu pukotinu

Klin je podvezan gurtnom, te je tako poništena poluga koja bi nastala da je komplet ukopčan u ušicu.

NESIGURNO

Tip klina: univerzalni neprofilni klin zabijen u vertikalnu pukotinu koja se širi iznad i ispod klina.

S obzirom da se pukotina širi u vertikalnom smjeru, u slučaju pada klin će vrlo lako ispasti. Ovdje nema dobrog rješenja

NESIGURNO

Tip klina: univerzalni neprofilni klin zabijen u vertikalnu pukotinu koja je otvorena s gornje strane.

U slučaju pada ovaj klin se rotira i ispada van. Ovdje bi bilo bolje postaviti čok.

SIGURNO

Tip klina: univerzalni neprofilni klin zabijen u vertikalnu pukotinu

Klin je zabijen na ispravan način. Pukotina se sužava iznad i ispod klina. Komplet može biti ukopčan u obje ušice. Ako se komplet ukapča u lijevu ušicu, u slučaju pada sila pokušava u stijeni rotirati klin, pri čemu se stvara velika sila između stijene i klina, što dodatno poboljšava njegovu moć držanja.

SIGURNO

Tip klina: univerzalni neprofilni klin zabijen u horizontalnu pukotinu

Klin je zabijen na ispravan način. Komplet ukopčati u donju ušicu. U slučaju pada ušica onemogućuje savijanje klina i tako sprječava njegovo pucanje.

Vađenje klinovaVađenje ide po principu “snađi se kako znaš”. Klin najprije pokušamo rasklimati udarcima u liniji s pukotinom u koju je zabijen, a potom ga izvaditi rukom. Najčešće nam to i uspije. U suprotnom pokušamo drugim metodama, no što god činili uvijek pazimo da nepotrebno ne oštećujemo stijenu. Ako klin ne možemo izvaditi, nikad ne ostavljamo napola dovršen posao, već ga zabijemo natrag što bolje možemo kako bi dalje služio drugima.

ToDo:- revidirati gornji tekst o izbijanju- funkness device

ZaglavciZaglavci su tehničke naprave koje služe za međuosiguranje, a za čije postavljanje nije potrebno kladivo, već se rukom zaglavljuju u razne vrste pukotina. U usporedbi s klinovima, postavljanje i uklanjanje zaglavaka je puno brže, te uopće ne oštećuju pukotinu u koju su postavljeni.

Prema sposobnosti mijenjanja oblika, dijelimo ih na:● pasivne zaglavke - oni koji ne mijenjaju svoj oblik● aktivne zaglavke - oni koji mogu mijenjati svoj oblik

Pasivni zaglavciPasivne zaglavke dijelimo prema na:

● stopere● heksove● tricame

Stoperi (čokovi)Stoperi su najjednostavnija vrsta zaglavaka. Sastoje se od profilirane glave kroz koju je provučena sajla, a koriste se:

● kod pukotina koje se sužavaju prema prema dolje,● kod pješčanih satova.

Sljedeća slika prikazuje postavljanje stopera:

HeksoviHeksovi su također vrlo jednostavne naprave vrlo slične stoperima, ali za razliku od stopera presjek njihove glave ima heksagonalni oblik. Mogu se primjenjivati na sličan način kao i stoperi.

Sljedeće slike prikazuju primjere postavljanja heksa:

Za razliku od stopera, heks je moguće postaviti u horizontalne, paralelne pukotine (desna slika). Postavljaju se tako da opterećenje prema dolje rotira uglavljenu glavu, pri čemu njihov ona zbog svojeg nepravilnog oblika pokušava proširiti pukotinu, te tako stvara silu koja ne dopušta heksu da se iščupa.

VAŽNO

Ovaj način korištenja heksa je potencijalno opasan, s obzirom da može izdržati samo manju udarnu silu. Koristite ga samo ako nemate drugih opcija (izvor)

TricamiTicami su zaglavci nešto novijeg datuma, na koje je gurtna pričvršćena putem osovine. Osim što ih se može koristiti na slične načine kao i obične stopere, oni se mogu smještati i u horizontalne pukotine.

Tricam je moguće koristiti u raznim pukotinama:A - u pukotinama koje se sužavaju prema dolje - slično kao stoperB - u vertikalnim paralelnim pukotinamaC - u uskim vertikalnim pukotinamaD i E - u horizontalnim paralelnim pukotinama (slično kao heks)

Slika D prikazuje dvije mogućnosti postavljanja tricama: šiljati kljun prema gore ili prema dolje. Koju od opcija ćete primjeniti ovisi od slučaja do slučaja (proučite upute koje dobijete prilikom kupovine). (izvor)

Aktivni zaglavciAktivni zaglavci su složenije naprave koje imaju mogućnost promjene svojeg oblika, tj. prilagođavaju se obliku pukotine u koju se umeću.

Friendovi● pogodni su za pukotine koje su paralelne ili se sužavaju prema van,● sve polutke moraju biti u jednakom kontaktu s površinom stijene.

Primjeri pogrešno postavljenih friendova:

Sljedeći video prikazuje testiranje friendova kada su pogrešno postavljeni:http://www.youtube.com/watch?v=iM6D8Kw2prg

Briga o penjačkoj opremi

Briga o “mekoj” penjačkoj opremi

Treba paziti da uže, zamke, gurtne i penjački pojasevi nikad ne dođu u dodir s bilo kakvom kiselinom (nečist prtljažnik automobila, npr. tekućina iz akumulatora, sredstva za pranje sanitarija, ocat...). Oštećenja nastala kiselinom ne mogu se utvrditi rutinskim pregledom užeta, a opasna su po život!

Pranje užetaUže i ostalu najlonska opremu (zamka, pojas...) nipošto nemojte izlagati temperaturi preko 40°C! Oprema se pere u mlakoj, čistoj vodi (nemojte dodavati deterdžent ili sapun jer nisu sva sredstva sigurna za najlon). Uže se suši rašireno na zraku, u hladu, pri sobnoj temperaturi i barem 5 dana (preporuča se sušiti ga tjedan dana, pa ako mu je već potrebno pranje, treba ga oprati odmah po povratku s izleta i osušiti do pakiranja za sljedeći izlet).

ČvorologijaPravilna upotreba čvorova u alpinizmu je osnova za sigurnije penjanje i popratne aktivnosti. Čvorove treba izvoditi uredno i brzo, a što se uči na terenskoj nastavi i vježba kod kuće. Pod ravnomjernim opterećenjem uže će najprije puknuti upravo na čvoru. Čvor neizbježno oslabljuje uže, a naročito ako je neuredan pa je urednost ovdje vrlo poželjna.

Vrlo je važno primijeniti prave čvorove u pravim situacijama, a kao podsjetnik neka posluži ovaj pregled čvorova, njihovih namjena i specifičnosti koje svaki penjač treba znati i razumjeti.

Na internetu postoji nekoliko stranica na kojima može vidjeti animirane korake izrade pojedinih čvorova:

● Rock Climbing Knots ● Animated Knots

Osmice

Osmica s uplitanjem (engl. Figure 8 follow through)Služi za izradu nepomične omče kroz zatvorenu strukturu (metalni prsten, pojas). Osmica s uplitanjem najčešće se koristi za navezivanje penjačkim užetom na penjački pojas. Ne zahtjeva sigurnosni čvor na slobodnom kraju užeta. Apsorbira dio energije pada pri čemu se dosta zategne.

Animacija: http://goo.gl/DmLQm

Vodički čvor (vodička osmica; engl. Figure 8 Loop)Služi za izradu nepomične omče na sredini užeta. Često se koristi prilikom hodanja preko ledenjaka, kada se na isto uže navezuje više penjača. Pri tome se hodači na krajevima užeta navezuju osmicom s uplitanjem, dok oni koji se nalaze na sredini užeta

koriste vodički čvor.

Hodanje u navezu po lednjaku:

Animacija: http://goo.gl/V5C2g

Dvostruki vodički (engl. Double Figure 8 Loop)Služi za izradu dvostruke omče. Njime se isti dio užeta može pričvrstiti na dva karabinera ili u slučaju nepredviđene potrebe improvizirati pojas. Omče nisu sasvim nepomične tj. moguće ih je naizmjence skraćivati i produljivati.

Ovaj čvor se može koristiti kod improvizacije sidrišta užetom (vidi video), te kod improvizacije pojasa.

Animacija: http://goo.gl/cpjMB

Tehnički čvorovi

Lađarski (engl. Clove Hitch)Služi za pričvršćenje užeta na karabiner. Primjenjuje se za samoosiguranje na štandu ili za pričvršćenje užeta uz stijenu (pri izradi rukohvata – “galendera”). Jednostavno ga se može podesiti, lako se razvezuje i upliće, a može ga se izvesti i jednom rukom.

Animacija: http://www.abc-of-rockclimbing.com/climbing-knots/clove-hitch.asp

VAŽNO

Kod samoosiguravanja na sidrištu ovaj čvor obavezno treba do kraja zategnuti. Ako čvor nije do kraja zategnut, kod pada može doći do spaljivanja užeta.

Polulađarski (engl. Italian hitch ili Munter hitch)Služi umjesto spravice za osiguravanje. Osim za osiguravanje partnera prikladan je i za abseil. Maksimalna sila kočenja se postiže kada se uže koje pridržavamo rukom (hladni kraj) zategne u smjeru kraja užeta koje je opterećeno (vrući kraj).

Prva mana ovog čvora je što kod spuštanja po užetu jako uvrće uže i time otežava njegovo izvlačenje iz štanda. Stoga je koristan kad spravice nema, ali trebalo bi ga izbjegavati kad je ona pri ruci te koristiti karabinerske kočnice.

Druga mana dolazi do izražaja kod osiguravanja partnera sa pojasa. Naime u takvoj situaciji uže prirodno je uže blokirati tako da “hladni kraj” vučemo prema dolje, a ne u smjeru “vrućeg kraja”. Tako međutim ne dobivamo maksimalnu snagu kočenja, što u slučaju silovitog pada penjača može uzrokovati da uže proklizi kroz ruku i spali kožu.Ovaj problem se ne manifestira ako osiguravamo partnera koji penje kao drugi, polulađarski čvor je smješten na sidrište (a ne na pojas), a mi stojimo ispod sidrišta. Tada “hladni” kraj užeta možemo povući tako da postignemo maksimalnu silu kočenja.

Animacija: http://www.abc-of-rockclimbing.com/climbing-knots/italian-hitch.aspMonster munter hitch (varijanta polulađarca): http://youtu.be/6ulTTrhfCvs

VAŽNO

Pripazite kod vezanja polulađarca da kraj užeta koji ćete držati u ruci prolazi uz “kičmu” matičara (kako je prikazano na slici), a ne uz vratašca. Polulađarac je sklon pomicanju, te može uslijed okretanja otvoriti vratašca matičara.

Bulin (engl. Bowline Knot)Služi za izradu nepomične omče koja je alpinistu korisna u raznim situacijama. Obično se primjenjuje za prsni navez te navezivanje penjačkim užetom oko struka ili na penjački pojas. Lako se otpušta nakon pada.

Animacija: http://goo.gl/enccw

VAŽNO

Bulin nije siguran bez dodatnog sigurnosnog čvora.

Karabinerska kočnicaU slučaju gubitka spravice, može poslužiti kao zamjena za spravicu kod spuštanja po užetu. U takvoj situaciji bi se mogao koristiti i polulađarski čvor, no on ima manu da uvija uže. Karabinerska kočnica ne uvija uže, te je zbog toga penjači rađe koriste.

Pored toga karabinerska kočnica se može koristiti u seriji sa normalnom spravicom, kada nam sama spravica ne pruža dovoljno trenja (npr. koristimo tanko novo uže).

Može se izraditi pomoću matičara ili pomoću običnih karabinera, kako je prikazano slikom. Karabinersku kočnicu je najlakše izraditi na sljedeći način (postupak pretpostavlja da koristite matičare, a ne obične karabinere):

1. na pojas na mjesto na koje bi inače zakvačili spravicu zakvačimo prvi matičar i zatvorimo ga

2. na taj matičar zakvačimo drugi matičar i njega zatvorimo3. na užetu po kojem se spuštamo napravimo mali luk, te vrh tog luka provučemo

kroz drugi matičar - tako dobivamo mašnu4. treći matičar zakvačimo kroz mašnu, te preko kraja užeta koji vodi prema sidrištu5. treći matičar spuštamo dolje preko drugog matičara, te skraćujemo mašnu sve

dok ne izgleda kako je prikazano slikom - pri tome pazimo da uže prelazi preko kičme trećeg matičara, dok su vratašca slobodna

U slučaju da trenje koje smo dobili nije dovoljno, možemo paralelno sa trećim matičarem dodati još jedan ili dva matičara (ponovimo korake 4. i 5.). U slučaju da ni tada trenje nije dovoljno, možemo iznad ove kočnice dodati u seriju još jednu karabinersku kočnicu.

Sličan postupak vrijedi ako kočnicu izrađujete koristeći obične karabinere, no pritom morate umjesto svakog matičara staviti po dva karabinera suprotno orijentiranih vratašaca, pri čemu u 4. koraku uže mora prelaziti preko kičme oba karabinera (oba vratašca moraju gledati na istu stranu, no otvarati se u suprotnom smjeru).

Prilikom spuštanja po užetu uže vam se može zapetljati (npr. oko grane), kada morate stati i raspetljati ga prije no što nastavite dalje. Tom prilikom se može dogoditi da odteretite kočnicu, te se njeni dijelovi pomaknu iz predviđeno položaja.

VAŽNO

Svaki puta prije no što sjednete u pojas i opteretite kočnicu obavezno vizualno provjerite da li se kočnica nalazi u ispravnom položaju.

Iako je karabinerska kočnica bolja od polulađarskog čvora jer ne uvrče uže, ona se za razliku od njega može koristiti samo za spuštanje po užetu, ali ne i za osiguravanje partnera.

VAŽNO

Karabinersku kočnicu koristite samo za spuštenja po užetu.Ne možete je koristiti za osiguravanje partnera.

Link na video: http://www.youtube.com/watch?v=mDyF48DhdCI

GardaKoristi se u raznim sustavima kolutura (sv. Bernard), gdje je možemo koristiti kao zamjenu za samoblokirajuću spravicu. Namjena joj je da uže propušta samo u jednom smjeru. Koristi se u raznim sustavima kolotura. Nemoguće ga je otpustiti pod opterećenjem, već ga je najprije potrebno rasteretiti. Gardu treba raditi samo s dva jednaka karabinera.

PletenicaSluži za pričvršćenje napete zamke na karabiner, primjerice u kombinaciji s prusikom u sustavu sv. Bernard. Jednostavno i lako se otpušta pod opterećenjem. Nemojte zamijeniti ovaj čvor s “pletenicom” za spremanje zamke!

U slučaju nesreće pletenicu možete iskoristiti u kombinaciji s provizornim čvorom kako bi opterećenje prebacili sa spravice za osiguravanje na štand.

Provizorni čvorProvizorni čvor je pomoćni čvor putem kojeg blokirate spravicu kojom osiguravate partnera, kako bi oslobodili obje ruke. Odabran je za ovu svrhu iz sljedećih razloga:

● moguće ga je lako otpustiti (jednim potezom) čak i ako je lagano zategnut,● prilikom otpuštanja čvora ne gubimo kontrolu nad užetom.

Koristi se i u postupku izrade sv. Bernarda.

U točki 5. čvor je dodatno osiguran osiguravajućim čvorom.

Kaubojski čvor (engl. Girth Hitch)Služi najčešće za pričvršćivanje gurtne (trake) tj. paničarke na pojas ili prilikom

postavljanja međuosiguranja.

Animacija: http://goo.gl/dlS6N

Prsni navezPrsni navez je dodatak penjačkom pojasu koji se pričvršćuje oko prsišta. Radi se o pomoćnom komadu penjačke opreme koji se koristi u kombinaciji s klasičnim pojasom (onim koji se pričvršćuje oko struka i oko nogu).

Koristi se prilikom uspona kod kojeg penjač na leđima nosi veću i težu naprtnjaču. Klasični penjački pojas je konstruiran tako da je središte mase penjača u području penjačeva struka. U slučaju da penjač padne ili sjedne u pojas neće doći do rotacije, pri kojoj bi se penjač mogao izvrnuti glavom prema dolje.

Kada penjač na leđima ima tešku i veliku naprtnjaču, centar mase se pomiče prema glavi. Prilikom sjedanja u pojas ili pada penjač se može izvrnuti u položaj glavom prema dolje. Prvi problem je to što se penjač u takvoj situaciji više ne može vratiti u uspravan položaj i ako ostane visiti u tom položaju može nakon nekog vremena ostati bez svijesti, što pak može dovesti do daljnjih komplikacija.Drugi puno opasniji problem je to što u slučaju pada penjač pada glavom prema dolje, što može i kod relativno bezopasnog pada dovesti do vrlo ozbiljne ozljede glave ili vrata.

Pored navedenog prsni navez se koristi i u sljedećim situacijama:● prilikom tehničkog penjanja korištenjem žimara, kada se između pojasa i prsnog

naveza pričvršćuje spravica za uspinjanje (croll)● prilikom spuštanja ozlijeđenog penjača, kada želimo da bude u ležećem položaju

Dakle, prsnim navezom centar mase se pomiče prema glavi, čime se bitno smanjuje mogućnost rotacije u slučaju sjedanja u pojas ili pada.

VAŽNO

Korištenje prsnog naveza dok na leđima nemate tešku naprtnjaču u slučaju pada može dovesti do trzajnih ozljeda vrata.

Koristite ga samo u opisanim situacijama.

Osim prsnog naveza koji možemo kupiti u trgovinama sa penjačkom opremom, prsni navez je moguće improvizirati korištenjem zamke ili gurtne. Sljedeća slika prikazuje prsni navez kakav možemo kupiti:

Prsni navez improviziran zamkomSljedeća slika prikazuje improvizirani prsni navez izrađen pomoću zamke.

Prsni navez je moguće vezati na sljedeći način:● odrediti točku oko 1m od jednog kraja zamke i zagristi je zubima● duži ostatak zamke dva ili više puta (više je bolje) usko omotati oko prsa i to

neposredno ispod pazuha● na prsima spojiti zamku bulinom, koji dodatno osiguramo šesticom sa svake

strane● duži kraj zamke koji je ostao prebacimo preko ramena i na leđima provučemo

ispod namotaja, te ga preko drugog ramena prebacimo nazad na prsa, pri tome pazimo da se na leđima taj kraj zamke križa (desna slika je kriva jer se zamka ne križa)

● dva kraja zamke na prsima spajamo ambulantnim čvorom, koji dodatno osiguramo

● na prsima kroz prsni navez stavljamo matičar, kroz koji provlačimo uže kojim smo navezani na pojas (uže mora slobodno kliziti kroz matičar)

Postupak improvizacije prsnog naveza uz pomoć zamke je prikazan sljedećim videom: http://www.youtube.com/watch?v=-Zts-rf0pg4

Prsni navez improviziran gurtnomSljedeća slika prikazuje improvizirani prsni navez izrađen pomoću gurtne.

Prsni navez možemo improvizirati koristeći dvije kraće gurtne na sljedeći način:● dvije kraće gurtne spojima koristeći kaubojski čvor● gurtne oblačimo kao jaknu, i to tako da kaubojski čvor ostane na leđima● gurtne sapajamo na prsima pomoću matičara, kroz koji provlačimo uže kojim

smo navezani na pojas (uže mora slobodno kliziti kroz matičar)

Umjesto dvije kratke gurtne možemo koristiti i jednu dugačku, koju na leđima uvrnemo tako da se križa.

ZAPAMTITE

Prsni navez uvijek mora biti usko vezan uz tijelo, kako prilikom korištenja ne bi došlo do njegovog pomicanja ili promjene oblika.

Prsni navez dobro služi samo u svojem originalnom obliku i položaju.

Čvorovi za penjanje po užetuPrusik (engl. Prusik knot)Služi umjesto raznih mehaničkih hvataljki za uže. Koristi se za samoosiguranje kod abseila, prusiciranje te prebacivanje palog penjača na štand. Najbolje drži kad je svezan u zamci barem 4 mm tanjoj od užeta na koje se pričvršćuje. Dobro hvata i već opterećeno uže. Nedostaci ovog čvora su što zakazuje u slučaju ako je uže blatno ili smrznuto.

Prusik se obično omata oko užeta 2 puta iako slika prikazuje prusik koji je 3 puta omotan. Svaki dodatni namotaj povećava trenje, te prusik lakše “zagrize”, što nije uvijek dobro.

Animacija: http://goo.gl/HTGDX

Modificirani prusik (engl. Klemheist knot)Za razliku od običnog prusika, ovaj čvor stvara polugu koja “lomi” uže oko kojeg je čvor vezan, te tako stvara trenje. Modificirani prusik služi kao zamjena za običan prusik u situacijama kada je uže blatno ili zaleđeno. Izvediv je i s gurtnom umjesto zamke.

Animacija: http://goo.gl/zin4R

Francuski prusik (engl. French Prusik)Prusik je moguće izraditi i pomoću gurtne, a često ga se zove Francuski prusik.Koristi se i sa zamkom kada prusik vežemo ispod spravice prilikom abseila.Od svih prusika ovaj najmanje grize, ovo je jedini prusik koji se može otpustiti pod punim opterećenjem, što može biti korisno kod određenih naprednih alpinističkih tehnika.

Video: http://goo.gl/vDSft

Karabinerski prusik (engl. Bachmann Knot)Ovo je još jedna modifikacija prusikovog čvora, gdje se zamka omotava oko užeta i matičara koji je položen uz uže. Koristi se za uspinjanje po užetu. Matičar se koristi kao ručka putem koje se čvor lakše popušta prilikom njegovog pomicanja po užetu. Kod ovog čvora također je moguće koristiti gurtnu umjesto zamke.

Animacija: http://goo.gl/7wlVh; http://goo.gl/GMuWu

VAŽNO

Ne povlačiti karabiner kada je čvor pod opterećenjem jer to može uzrokovati njegovo otpuštanje.

Čvorovi za spajanje krajeva užeta

Dvostruki zatezni (engl. Double Fisherman’s Knot)Služi za povezivanje dva kraja užeta. Najčešće se primjenjuje za zatvaranje zamke povezivanjem njenih krajeva. Sigurno povezuje užad različitih debljina.

Čvor se može koristiti za spajanje dvaju užeta kod abseila, međutim mana mu je da prilikom izvlačenja užeta čvor može zapeti. Zbog toga se uže veže šesticom (opisana u zasebnom poglavlju).

Za spajanje kevlarskih ili aramida zamki se koristi trostruki zatezni čvor. To se radi zato što su ti materijali skliski, pa bi mogli iskliznuti iz dvostrukog zateznog čvora. Trostruki zatezni se veže na gotovo identičan način kao dvostruki, s tom razlikom da se prilikom vezivanja svakog od čvorova umjesto dva namotaja stavlja jedan dodatni namotaj, nakon kojeg se čvor završava.

Animacija: http://goo.gl/nfFtn

Sljedeća slika uspoređuje dvostruki zatezni čvor i šesticu: dvostruki zatezni zapinje na rubu!

Kravatni čvor (engl. Water Knot)Služi za povezivanje krajeva gurtni. Svoju primjenu nalazi u izradi stremena iz gurtne ili za zatvaranje gurtni pri izradi alpinističkih kompleta. Zahtijeva redovite preglede jer klizi prilikom upotrebe. Iznimno može poslužiti za zatvaranje ili povezivanje zamki kad je važno potrošiti što manje užeta na čvor, a nije bitno hoće li se zamke nakon opterećenja moći odvezati.

Animacija: http://goo.gl/q6DFX

Ambulantni čvor (engl. Square Knot)Služi za spajanje dva kraja užeta pri izradi prsnog naveza te nošenja alpinistički namotanog penjačkog užeta na leđima. Nije siguran bez dodatnih sigurnosnih čvorova s obje strane.

Animacija: http://goo.gl/aGnAF

Šestica (engl. Overhand Knot)Preferirani čvor za spajanje dva penjačka užeta prilikom abseila te za tu svrhu ima bitnu prednost pred dvostrukim zateznim čvorom tj. ne zapinje tako lako prilikom izvlačenja užeta.

Animacija: http://goo.gl/4ewSM

VAŽNO

Prilikom spajanja ožeta za potrebe spuštanja po užetu, ostaviti minimalno 30 cm repova iza čvora. U slučaju da čvor “preskoči” to će biti dovoljno da se ne razveže.

Užad mora biti jednake debljine - čvor se može razvezati ako je užad različite debljine.

Namatanje užeta

Dvostruko namatanje užetaAlpinisti svoje uže najčešće namataju dvostruko i to iz sljedećih razloga:

● najbrže je● prilikom razmatanja manja je vjerojatnost da će se uže zapetljati● ovako namotano uže možete nositi na leđima poput ruksaka

Sljedeći video prikazuje ovu metodu slaganja užeta:http://www.youtube.com/watch?v=a4uwdLAKT1

Jednostruko namatanje užeta (“špiljarski”)Jednostruko namatanje užeta se koristi rijetko i prvenstvena namjena mu je stvaranje nosiljke putem koje na leđima možete nositi unesrećenog partnera.

Nedostaci ovog načina motanja su:● namatanje dugo traje● prilikom razmatanja veća je vjerojatnost da će se uže zapetljati● uže ne možete nositi poput ruksaka, već kao lentu

Sljedeći video prikazuje ovu metodu slaganja užeta:http://www.youtube.com/watch?v=csPI5_tBCtQ

Sljedeća slika prikazuje primjer korištenja jednostruko namotanog užeta za nošenje unesrećene osobe.

Razmatanje užeta prije usponaPrije svakog uspona potrebno je razmotati i pregledati uže od jednog kraja do drugog kraja. Postoji nekoliko razloga zbog kojih se ovo radi:

● time osiguravate da uže nije zapetljano, te da se na njemu ne nalaze čvorovi (penjač koji će voditi prvu dužinu će vam biti zahvalan)

● provjeravate postoje li na užetu oštećenja● određujete koji kraj užeta je gornji, a koji donji

Iz ove zadnja točke može se naslutiti koji način razmatanja užeta je najpraktičniji:

● skinete uže s leđa ili ga izvadite iz ruksaka● raspetljajte čvor koji je uže držao na okupu, te uže spustite na tlo● penjač koji će prvu dužinu uspona penjati kao drugi uzima jedan kraju užeta i

odmah se na njega navezuje● krenuvši od tog istog kraja uže provlačite kroz ruku, te ga pregledavate i tražite

ima li oštećenja i raspetljavate ga● kada ste stigli do drugog kraja užeta, na njega se navezuje penjač koji će voditi

prvu dužinu uspona.

Na ovaj način ste osigurali da se gornji kraj užeta nalazi s gornje strane užeta, a donji s donje, čime ste uvelike smanjili vjerojatnost da će se ono zapetljati.

Primjeri užeta koje ima oštećenu jezgru:

Sljedeći video zorno prikazuje način kontrole i moguća oštećenja na užetu:http://www.youtube.com/watch?v=LqpIF33sphg

Priprema penjačkog uspona

Što je to priprema penjačkog usponaPriprema penjačkog uspona sažima i opisuje sve korake koje je potrebno napraviti prije no što se upustite u alpinistički uspon. Spomenuti koraci su predstrožnost da ste poduzeli sve radnje koje trebaju osigurati da ćete uspon koji planirate napraviti uspješno i sigurno završiti.

U početku svoje penjačke karijere vrlo je vjerojatno da ćete se penjati s iskusnijim partnerom, koji će za vas odraditi sve korake pripreme penjačkog uspona. Nažalost, ta inače dobra praksa zapravo ne pomaže razvoju vaših sposobnosti planiranja i predviđanja tijeka uspona. Dobar primjer za to je alpinistička škola koju upravo pohađate, a na kojoj netko drugi vodi svu brigu o tome da se sigurno popnete i spustite iz smjera.

Prva spoznaja o vlastitom (ne)iskustvu s pripremom penjačkog uspona može pričekati i dulje vrijeme – sve dok se alpinist pripravnik ne odluči na ozbiljniji uspon s manje iskusnim partnerom. Stoga vam dajemo ovaj sažeti pregled pripremnih radnji koje penjački uspon čine sigurnijim i njegov konačni ishod predvidljivijim.

No prije no što počnemo govoriti o konkretnim koracima, naglasimo da uspješan uspon završava u dolini, nakon što ste se sigurno spustili, a ne na vrhu smjera ili planine.

1. Odabir partneraPriprema uspona započinje nečim tako očitim kao što je izbor partnera. Partneri u navezu međusobno uživaju najveće povjerenje i iako nije rijetkost da se i slučajni partneri nađu na suprotnim krajevima užeta, to najveće povjerenje uvijek postoji. Ono što čini navez boljim je odabir partnera ne samo od povjerenja, već i sličnih ambicija, sposobnosti, psiho-fizičke izdržljivosti, predvidivog u raznim situacijama.

Koliko god to moglo zvučati čudno, možemo se naći u situaciji da nam je penjački partner osoba koju ne poznajemo tako dobro ili potpuni stranac. Takve situacije nisu nimalno nerealne. Na primjer na nekom “civilnom” putovanju se možemo naći na penjalištu i dobijemo želju za penjanjem. Druga još realnija prilika da do tako nečeg dođe je na organiziranim penjačkim logorima ili međunarodnim penjačkim susretima.

ZAPAMTITE

Ako se u takvoj situaciji nađete, morat ćete dobro razmisliti i procijeniti zaslužuje li osoba s kojom planirate uspon vaše povjerenje. Ako u bilo kojem trenutku u to povjerenje posumnjate, pametnije je od uspona ODUSTATI !

No pretpostavimo li da osoba koju ste odabrali za penjačkog partnera jest pouzdana, sljedeće o čemu morate voditi računa je raspolaže li ta osoba razinom znanja i iskustva potrebnim za planirani uspon, te moguće razlike u penjačkim protokolima i komunikaciji u stijeni kojom se ta osoba služi.

ZAPAMTITE

Penjete li sa nepoznatom osobom, prije uspona OBAVEZNO zajedno dogovorite komunikaciju u stijeni, te proceduru prema kojem će uspon teći.

Greške u komunikaciji mogu imati jako visoku cijenu!

Pored eksplicitnog penjačkog partnera, kojeg ste odabrali prije uspona, penjački partner vam može postati i osoba koju sretnete u stijeni.

Najbanalniji primjer je kada vrhu stijene sretnete nepoznati navez penjača, s kojim dogovorite zajedničko spuštanje po užetu (abseil). Greške koje takav slučajni penjački partner može napraviti prilikom pripremanja užeta za spuštanje možete platiti vi. Držite se ponovo istih pravila - uvijek dogovorite proceduru i komunikaciju!

Sve navedeno vrijedi i za penjanje sportskih smjerova! Provjerite da li vas osigurava na ispravan način - mnoge penjači nisu prošli odgovarajući trening i to ne rade kako treba.

Sljedeći video ilustrira što se može dogoditi ako stvari unaprijed niste dogovorili: http://youtu.be/LRPmHLemppw

2. Odabir mjesta usponaObično se svodi na odabir planine ili penjališta. Neka poznata popularna odredišta u našim krajevima su Klek, stijene Velike Paklenice, skupine stijena u Dabarskim kukovima, stijene u Julijskim i Kamniškim Alpama i druga.

Odabir mjesta uspona često će ovisiti o tome gdje je vremenska prognoza povoljnija, gdje su uvjeti u pristupu i stijeni povoljniji ovisno o godišnjem dobu (snijeg, vrućina...), kao i afinitetima dogovorenih partnera.

3. Odabir smjera usponaNakon što smo odredili na kojoj lokaciji se želimo penjati, potrebno se odlučiti za smjer ili više smjerova koje na toj lokaciji želimo popeti.

Odabirom više smjerova na istoj lokaciji ostavljamo si manevarski prostor da kada stignemo na lokaciju uspona odaberemo neki sekundarni smjer, za slučaj ako uspon primarnim smjerom nije moguć ili poželjan (npr. smjer je “okupirala” alpinistička škola, lavina onemogućila pristup smjeru i sl.).

Ukoliko smo odabrali više smjerova, za svaki od njih je potrebno odraditi temeljitu pripremu - kao da je svaki primaran.

Iako je sasvim logično da odabir lokacije prethodi odabiru smjera, može se dogoditi i obrnuta situacija: da odabirom smjera nametnemo lokaciju. Naime, postoje možemo poželjeti penjati neki atraktivni ili poznati smjer, koji nam je netko preporučio ili smo o njemu čitali u nekom časopisu.Odabirom smjera uspona u stvari smo si zadali cilj koji želimo ostvariti - popeti odabrani smjer. Ono što ne treba zaboraviti da je i silazak iz smjera i povratak u dolinu integralni dio “alpinističke ture”.

Pri tome turu treba planirati i tako da ona bude jedno ugodno i ispunjavajuće iskustvo, iz kojeg ćemo se vratiti u psihofizičkom stanju koje neće spriječiti daljnje uspone u

budućnosti.

ToDo: revidirati i presložiti sljedeći tekst:

Sva daljnja priprema uspona, počevši s odabirom smjera svodi se na odabiranje ciljeva i predviđanje svih mogućih scenarija koji mogu eventualno ugroziti siguran povratak. Iako ne možemo predvidjeti 100% mogućih scenarija u planini, naša je dužnost da budemo unaprijed spremni na najbolji mogući način da smo u svakoj situaciji svjesni čim većeg broja alternativnih rješenja ili izlaza za trenutni problem/opasnost.

Smjer svojom težinom mora biti prilagođen mogućnostima svih članova naveza, a ukoliko on to nije, mora unaprijed postojati scenarij kojim se rješava situacija kada smo se susreli s neprelaznim teškoćama u smjeru. Težina može biti u teškoćama pojedinog detalja u smjeru, kao i u ukupnoj duljini smjera odnosno napornošću čitavog uspona, nedostupnosti silaska i slično.

Tijekom daljnje pripreme uspona nerijetko se utvrdi da je izbor smjera preambiciozan pa se na ovu točku često vraća. Odabir i proučavanje više različitih smjerova u užem krugu lokaliteta za penjanje omogućuje fleksibilnost organizacije tokom samog izleta.

Odabir smjera mora biti prilagođen vremenu koje je na raspolaganju za uspon, ovisno o dužini dana u određeno doba godine, trenutak nadolaženja pogoršanja vremena, te brzini i iskustvu naveza. Ukoliko to nije tako, navez mora biti spreman sigurno penjati po noćnim ili nepovoljnim vremenskim uvjetima.

4. Proučavanje smjera koji ćete penjatiJoš jedna točka koju rijetki izostave iz svojih priprema. Ove informacije treba potražiti u svim dostupnim penjačkim vodičima što obuhvaćaju mjesto uspona, dobro ih proučiti, obratiti pažnju nisu li koje od njih proturječne (svugdje se potkradaju pogreške pa tako i u penjačkim vodičima).

5. Identificiranje svih mogućih opcija prisilnog povlačenja ili noćenjaDobra priprema penjačkog uspona ne bavi se samo usponom već predviđa i potrebu odustajanja tijekom istog. U tu svrhu potrebno je unaprijed utvrditi postoje li u smjeru pouzdana osiguravališta pogodna za abseil, može li se i gdje iz smjera izaći prečicom, prijeći u neki lakši smjer, udobno prenoćiti ili biti spašen helikopterom.

6. Prikupljkanje najnovijih informacija o usponuČak ako i posjedujete najnovije izdanje penjačkog vodiča, situacija na terenu se često može razlikovati od situacije opisane u vodiču. Na primjer može se dogoditi da se uslijed potresa odrušio dio stijene kojim smjer prolazi, ferata kojom se inače silazi iz smjera je optećena lavinom, bivak ili planinarsko sklonište u kojem ste mislili prespavati je izgorio.

Situacija u stijeni može biti uvjetovana nedavnim vremenskim prilikama, pa se tako može dogoditi da je detalj smjera prethodni dan bio mokar ili čak zaleđen, da su ferate za silazak sasvim prekrivene snijegom i slično.

Zbog toga se uvijek je pametno raspitati se o svim detaljima uspona kod ljudi koji su

posljednji taj smjer penjali. To su možda prijatelji koji su uspon i preporučili, sudionici kakvog tematskog foruma na Internetu, ili (kod vrlo svježih smjerova) i sami autori smjera.

7. Izrada vlastitih skica i opisaKod duljih i/ili orijentacijski zahtjevnijih uspona uz skicu smjera vrlo je važno imati i njegov opis. Pri tome je opis dobro ručno upisati na samu skicu smjera i to uz mjesta na skici na koje se opis odnosi - tako će ga biti lakše pratiti prilikom uspona.

VAŽNO

Skicu treba kopirati u nekoliko primjeraka - po dva primjerka za svakog penjača.

Jedan primjerak koji ćete konzultirati prilikom uspona stavljate na neko lako dostupno mjesto kao što je džep hlača, jakne i slično. Drugi primjerak spremate u ruksak ili neko drugo sigurno mjesto, a služi kao zamjena za slučaj da izgubite ovaj prvi (npr. ispadne vam, odnese ga vjetar).

Skice je dobro zaštititi od vlage npr. umetanjem u običnu plastičnu foliju.

ZAPAMTITE

Iako skice smjera najčešće priprema samo jedan od penjača iz naveza, skice i opis moraju proučiti SVI članovi naveza i s njima biti dobro upoznati.

Najbolje je kada svaki penjač izradi svoju skicu smjera sa svojim opisima - tako se smanjuje vjerojatnost da ćete neke stvari previdjeti ili preskočiti.

8. Dogovori među partnerimaPenjači uspoređuju svoje skice i ispravljaju uočene eventualne nedostatke te dogovaraju posljednje detalje uspona poput smjena vodstva, način komunikacije u otežanim uvjetima i slično.

9. Provjera meteorološke prognoze za područje usponaPenjači provjeravaju najnovije dostupne meteorološke prognoze za područje uspona i to kako za dan (ili dane i noći) uspona, tako i za nekoliko sljedećih dana za slučaj da se uspon neplanirano oduži ili kakva fronta urani. Na kraju, zaključuju da je prognoza povoljna ili odgađaju uspon.

Za penjališta u Hrvatskoj ili u Sloveniji najčešće konzultiramo sljedeće web stranice:● www.meteo.hr - Hrvatski državni hidrometeorološki zavod● www.meteo-info.hr ● www.pljusak.com ● www.arso.gov.si - Agencija Republike Slovenija za Okolje● www.yr.no - Norveška web stranica● www.accuweather.com - Američka web stranica

Pri tome često konzultiramo rezultate prognostičkog modela Aladin, koji nam na karti u vremenskom

slijedu prikazuje količinu oborina i smjer i jačinu vjetra:● http://prognoza.hr/karte.php?id=aladin ● http://meteo.arso.gov.si/met/sl/app/webmet/

U početku pratimo dugoročnu vremensku prognozu, te prema njoj radimo okvirno planiranje, s obzirom da je ta prognoza manje pouzdana. Dan ili dva prije uspona konzultiramo kratkoročnu prognozu, te donosimo konačnu odluku o tome hoćemo li uspon raditi ili ne. U slučaju pozitivnog odgovora, temeljem planiramo točnu satnicu uspona, te biramo odjeću i opremu koja će nam za taj uspon biti potrebna.

Kod zimskih uspona pred vremenske prognoze moramo provjeriti i visinu i stanje snijega, te razinu lavinske opasnosti za područje u koje planiramo ići.

10. Odabir potrebne opremeZa uspješan i siguran uspon i silazak važno je da sa sobom nosite svu opremu koja će vam biti potrebna. To je tehnička penjačka oprema, obuća i odjeća, hrana i piće, te eventualno oprema za bivakiranje – ako uspon u nekoj svojoj fazi (najčešće pristupu) to i zahtijeva.

Koju opremu ćete sa sobom ponijeti diktira smjer koji planirate penjati, ali i meteorološke prilike koje će vas tijekom tog uspona i silaska pratiti.

Tehničku opremu birate na temelju informacija koje ste pronašli proučavajući penjačke vodiče i najnovije informacije. Odjeća i obuća koju morate nositi ovisi u najvećoj mjeri o vremenskim prilikama, pri čemu obuća može ovisiti i konfiguraciji terena kojim se morate kretati (npr. niske cipele ili gojzerice). Količinu hrane i vode planirate na temelju duljine trajanja uspona, što dodatno prilagođavate vremenskim uvjetima (kada je vruće trebate više vode).

11. Organiziranje prijevozaGovori samo za sebe. Može li nakon uspješnog uspona navez ostati bez dogovorenog prijevoza u hladnoj pustoši Grenlanda, tjednima bespomoćno čekajući prvi brod da ga spasi? Ne? Čuja se ne bi složio...

12. Obavještavanje o planu usponaUvijek je dobro o planu uspona obavijestiti prijatelje (po mogućnosti penjače) čija je zadaća da motre napredak naveza (bilo dalekozorom, bilo da budno čekaju povratak penjača u dogovoreno vrijeme). Na dojavu mobitelom ili koji drugi znak neprilike oni po mogućnosti osobno priskaču u pomoć ili pokreću akciju spašavanja.

Ako se pristup smjeru nalazi u blizini planinarskog objekta, preporučljivo je upisati se u planinarsku knjiga i tamo ostaviti svoje osobne podatke prije odlaska u smjer zajedno s nazivom smjera koji se penje, planiranim vremenom i mjestom povratka, porazgovarati s domarom i/ili po mogućnosti skrenuti pažnju službenoj osobi.

Penjački vodič, opis alpinističke turePenjački vodič predstavlja u stvari katalog smjerova koji se nalaze na nekoj geografskoj lokaciji ili regiji (npr. Paklenica, sjeverna triglavska stijena, Dolomiti).

Većina vodiča sadrži sljedeće:● preglednu mapu područja u kojem se nalazi željni smjer uspona s naznačenim

lokacijama stijena i sektorima● legendu simbola koji se koriste u vodiču● detaljne informacije o pojedinačnim smjerovima● pregledni popis smjerova grupiranih prema mjestu gdje se nalaze (npr. ili prema

sektoru), prema težini● abecedni indeks svih smjerova

Detaljan opis nekog smjera može sadržavati sljedeće:● ime smjera● ocjenu najtežeg detalja smjera● ocjene pojedinačnih dužina● trajanje uspona● ime autora smjera● skicu smjera (klasična skica, foto-realistična skica, fotografija)● opis smjera

○ pristup - kako do smjera doći○ uspon - opis pojedinačnih dužina○ silazak - kako se s vrha smjera spustiti nazad u dolinu

● popis potrebne opreme

Količina informacija se razlikuje od vodiča do vodiča, pa tako u nekim vodičima ćete pronaći samo skicu bez opisa, dok u drugima postoji samo opis bez skice.

Skica smjeraSkicu smjera možemo najbolje usporediti sa topografskom geografskom kartom nekog područja. Ona na sažet način grafički prikazuje cijeli smjer uspona.

Danas postoji nekoliko vrsta skica smjera:● klasična skica smjera - sastoji se od niza specijalnih simbola● foto-realistična skica smjera - rukom crtana skica koja foto-realistično

prikazuje dio stijene i smjer koji kroz nju prolazi● sliko-skica - skica načinjena od fotografije preko koju se uz pomoć računala

ucrtava smjer

Oblici u stijeni - rječnikPenjači koriste posebnu terminologiju kojom imenuju različite oblike u stijeni. Što pojedini termin označava opisano je u ovom rječniku.

Strmina stijeneKoliko je neka stijena strma opisujemo slijedećim pridjevima:

● položena stijena - kut u odnosu na horizontalu je bitno manji od 90°● strma, vertikalna stijena - kut u odnosu na horizontalu je 90°● prevjesna stijena ili prevjes - kut u odnosu na horizontalu je veći od 90°● strop - ovo je ektremni primjer prevjesne stijene, gdje je kut u odnosu na horizontalu 180°

PrevjesPrevjes ili previs (slo) je naziv kojim zovemo dio stijene koji je strmiji od vertikale, no nije strop.Penjanje ovakvom stijenom je redovito naporno, a često i tehnički zahtjevnije.

StropStrop je ekstremni primjer prevjesa kod kojeg je stijena sasvim horizontalna. Od penjača zahtjeva visoku tehničku vještinu i tjelesnu pripremljenost.

ZajedaU nedostatku hrvatskog izraza “zajeda” je termin posuđen iz slovenskog, a označava mjesto na stijeni na kojem se dvije ploče spajaju pod određenim kutem (kao npr. kut sobe).

PukotinaPukotina je uzak prostor koji se otvara na spoju ili razdvajanju dviju stijena. Mogu biti široke od svega nekoliko milimetara, pa do desetak centimetara, no nedovoljno velike da u njih stane čovjek. Često pružaju dobru priliku za postavljanje međuosiguranja.

KaminKamin je ekstremni primjer pukotine, koja je dovoljno široka da u nju stane čovjek. Penju se posebnim tehnikama penjanja uglavljivanjem i/ili raskorakom.

ŽljebŽljeb je vertikalno udubljenje u stijeni, veličine dovoljne da u njega stane čovjek. Razlikujemo ga od zajede po tome što se u njemu stijene ne spajaju pod jasnim kutem, već mogu biti zaobljene.

Kuloar / grapaKuloar je ekstremni primjer žljeba, koji je jako širok i položeniji, a često je ispunjen šljunkom, slobodnim kamenjem, travom, zemljom, a zimi i snijegom. Iako ljeti nije penjački interesantna, zimi je može biti vrlo popularan.

Simboli korišteni u skici smjeraPlaninarska karta koristi simbole za prikaz obilježja krajolika. Sličan sustav simbola razvijen je za crtanje skica smjera. Pri tome svaki simbol označava određeni oblik u stijeni (ploča, kamin, prevjes i slično), te elemente opreme kojom je smjer opremljen (klinovi, sidrišta i slično)

Najčešće korišteni simboli su prikazani sljedećom legendom:

* postoje različita tumačenja simbola nesigurno/neudobno sidrište. Na gornjoj slici su navedena oba simbola, dok se ne pronađe autoritativni izvor iz kojeg će se utvrditi što je točno.

Najbolji način da naučite simbole je da uzmete skicu jednog smjera, te krenete od početka smjera i "čitajući" svaki od simbola prođete kroz cijeli smjer. Možete na primjer koristiti skicu smjera Žalfija, koja je prikazana na sljedećoj slici.

Klasična skica smjeraSljedeća slika prikazuje klasičnu skicu smjera, na kojoj su korišteni simboli sa prethodne slike.Na slici možete primijetiti da je uz skicu umetnut sitan tekst. Radi se o naime opisu smjera, koji je naknadno umetnut na sliku. Dobra je praksa da prilikom pripreme penjačkog uspona na skicu dopišete upute koje mislite da će vam biti važne, kako bi

sve imali na jednom papiru. Napomene se često pišu uz dio skice koji opisuju (npr. opis 1. cuga pišete na dio skice koji prikazuje 1. cug)

Foto-realistična skica smjeraSljedeća slika prikazuje drugi način prikaza skice nekog smjera. Ovdje je stijena nacrtana foto-realistično, sa svim bitnim značajkama. Na ovakvim skicama se često znaju pojaviti i klasični simboli koji dodatno pojašnjavaju kamo smjer prolazi (npr. simbol kamina, ploče i slično)

Sliko-skica smjeraU današnje doba interneta i digitalnih fotoaparata uobičajene su postale i takozvane sliko-skice. Autor na računalu preko fotografije stijene ucrtava kamo smjer prolazi. Uz samu fotografiju redovito ide popratni tekst koji dodatno opisuje detalje smjera (dužine, sidrišta, potrebnu opremu i slično).

Sljedeća slika smjerove na Velikom tornju u Veloj Dragi:

Ocjenjivanje usponaOcjenjivanje težine uspona je uvedeno kako bi penjači lakše odabrali smjer koji je unutar granica njihovih sposobnosti. Ocjena nekog smjera nam govori koliko je taj smjer težak.

Sustavi ocjenjivana se dijele prema mediju u kojem se uspon radi:● slobodno penjanje suhe stijene● tehničko penjanje suhe stijene● penjanje leda● kombinirano penjanje - penjanje suhe stijene opremom za led

Neke sustavi ocjenjivanja osim zahtjevnosti samog uspona nam daju informaciju i o sigurnosti međuosiguiranja (npr. tehničko penjanje).

Slobodno penjanja u suhoj stijeniTijekom razvoja alpinizma i penjanja uopće različite penjačke škole su razvijale vlastite sustave ocjenjivanja težine uspona. Tako je nastalo više različitih sustava ocjenjivanja težine uspona u suhoj stijeni.

Sustavi su najčešće geografski vezani, pa se tako jedni sustavi koriste u kontinentalnoj Europi, dok se drugi sustavi koriste u Velikoj Britaniji ili Sjedinjenim Američkim Državama.

U našim krajevima se koriste dva sustava ocjenjivanja uspona u suhoj stijeni:● UIAA sustav - kod klasičnih neopremljenih smjerova (npr. VI-)● Francuski sustav - kod dugih sportskih opremljenih smjerova (npr. 5b)

Penjači koji češće penju jedan tip smjerova se naviknu na korištenje jednog od ova dva sustava, te su skloni svoje uspone ocjenjivati koristeći ocjene za koje imaju razvijen “osjećaj”. Ova tema često nepotrebno postane stvar prijepora između pripadnika “dvaju tabora” iako se u stvari radi o beznačajnoj sitnici, s obzirom da oba sustava sustava ocjenjivanja nam govore isto - koliko je neki smjer težak. Stoga ne postoji pogrešan niti ispravan sustav - oba su valjana, bez obzira na koji se naviknete.

Koristan aspekt korištenja dvaju različitih sustava ocjenjivanja leži u tome da iz same ocjene smjera možete prepoznati radi li se o klasičnom neopremljenom smjeru (rimske brojke) ili od dugom sportskom smjeru (arpske brojke).

UIAA sustav ocjenjivanjaUIAA sustav ocjenjivanja se najviše koristi za kratke smjerove u zapadnoj Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Češkoj i Slovačkoj, a u dugim smjerovima u Alpama i na Himalaji. Ovaj sustav ocjenjivanja se sastoji od rimskih bojeva, s time da je prvobitna namjera bila da se krene od I (najlakše) pa do X (najteže) ocjene. Međutim, kako su se ostali sustavi ocjenjivanja razvijali s napretkom u penjanju, ovaj sustav je morao odustati od ocjene X kao najteže te je ostavljena mogućnost da se nadodaju i teže/veće ocjene od X. Također, kao opcija prilikom ocjenjivanja može se koristiti + ili – koji dodatno ističe težinu smjera.

Francuski sustav ocjenjivanjaFrancuski sustav ocjenjivanja se koristi uglavnom u Europi za ocjenjivanje sportskih smjerova (dugih i kratkih). Ukupna ocjena smjera je jednaka ocjeni najtežeg detalja u tom smjeru.

Ocjene se sastoje od (arapske) brojke i slova (a, b, c), na što se ponekad dodaje +, kako bi se dodatni istaknula težina nekog detalja smjera.

Najlakša ocjena je 1 (jako lagano), a kako se radi o otvorenoj ljestivici ocjenjivanja, najteža ocjena ne postoji (slično kao kod UIAA sustava).

Britanski sustav ocjenjivanjaIako se britanski sustav koristi gotovo isključivo u Velikoj Britaniji, ovdje ga navodimo zato što je specifičan i teže usporediv s ostalim sustavima.

Ocjena iz ovog sustava naime ne nosi samo informaciju o tome koliko je težak najteži detalj u nekom smjeru, već nam govori i o tome kolika je ukupna zahtjevnost smjera. Naime smjer može biti tehnički lagan za penjanje, međutim zbog slabih i rijetkih međuosiguranja, zbog eksponiranosti ili neke druge opasnosti može zahtjevati psihički jake penjače.

Usporedba različitih sustava ocjenjivanjaOcjene različitih sustava su međusobno usporedive. Penjači često idu penjati u područja gdje se primjenjuje neki drugi sustav ocjenjivanja. Kako bi mogli prevesti ocjene koje pronađu u penjačkom vodiču u ocjenu na koji su navikli, kreirana je tabela koja uspoređuje različite sustave ocjenjivanja:

Tehničko penjanjeOcjene tehničkog penjanja nam govore koliko sigurna su točke međuosiguranja koje

koristimo. Sastoje se od slova A, te brojčanog sufiksa koji označava ozbiljnost uspona. Ocjene se kreću od A0 do A6:

A0: ova ocjena se daje kada manji dijelovi dužine zahtjevaju tehničko napredovanje

● nije potrebna posebna oprema● "tehniciranje" svodi na navlačenje na komplete ili gurtne, stajanje na

spitove ili klinove i slično● ocjena se upisuje u dnevnik i u slučaju sjedanja u pojas ili pada● opasnost od ozljede uslijed pada je minimalna

A1: lagano/nezahtjevno tehničko penjanje● potrebna posebna oprema za tehničko penjanje, kao što su stremeni.● sve točke međuosiguranja bez problema zadržavaju penjačev pad● očke međuosiguranja su najčešće spitovi, klinovi ili dobro postavljeni

čokovi/friendovi● opasnost od ozljede uslijed pada je minimalna

A2: srednje zahtjevno tehničko penjanje● neke točke međuosiguranja (MO) teško ili naporno postaviti● pokoja točka MO neće zadržati penjačev pad● opasnost od ozbiljnije ozljede uslijed pada je niska

A3: zahtjevno tehničko penjanje. Karakterizira ga:● više uzastopnih točaka MO koje ne drže pad● teže pronalaženje točaka koje drže penjačevu težinu● poteškoće kod pronalaženja smjera● korištenje kukica (sky hook) ili starih klinova● padovi dužine 15m● ozljede u slučaju pada moguće, ali nisu opasne pod život● penjanje jedne dužine može trajati i nekoliko sati

A4: zahtjevno tehničko penjanje sa mogućnosti ozbiljnih ozljeda u slučaju pada:● dužine su karakterizirane konstantnom teškoćom u pronalaženju

adekvatnih točaka MO● više uzastopnih točaka MO ne drže penjačev pad● mogućnost pada na policu ili pada veće dužine● penjanje jedne dužine može trajati i pola dana

A4+: zahtjevno i opasno tehničko penjanje● veća razina opasnosti nego u A4● stijena je često krušljiva● padovi rezultiraju u uzastopnom čupanju točaka međuosiguranja● velika dužina pada, mogućnost pada na policu● mogućnost od opasnih ozbiljnih u slučaju pada● najveća ocjena na koju su penjači spremni pristati

A5: ekstremno zahtjevna i opasna tehnika - sidrišta i dalje dobra● niti jedna točka MO neće izdržati penjačev pad● svaki pad sasvim sigurno rezultira opasnom ozljedom● u dužini ne postoji niti jedna točka međuosiguranja - penjač sve mora sam

postavljati

A6: teoretska ocjena - ni sidrišta nisu dobra● za razliku od A5 niti sidrište neće izdržati penjačev pad● u slučaju pada, gubi se cijeli navez● svaki pad je smrtonosan

A0 A1 A2 A3 A4 A4+ A5 A6

potrebna posebna oprema

NE da da da da da da da

zahtjevnost lagano lagano srednje teško teško teže najteže najteže

broj točka MO koje ne drže pad

nitijedna

nitijedna

manji broj

više njihvećina

njihvećina

njihsve sve

sidrište drži pad

da da da da da da da NE

opasnost od ozljede

mala malamala do srednja

srednja viša visoka visoka smrt

Penjanje leda i kombinirano penjanjeZa ocjenjivanje težine uspona u ledu koriste ocjene koje počinju slovima, koja označavaju o kojem tipu leda se radi:

● WI = Water Ice - led nastao smrzavanjem tekuće vode (slapovi, potoci)● AI = Alpine Ice = led nastao pretvorbom snijega

Osnovna razlika između vodenog i snježnog leda je u tome što je ovaj prvi mnogo gušći i konzistentniji od snježnog leda.Iza slova slijedi brojčani sufiks koji označava težinu uspona. Ocjene se kreću u rasponu od WI2 do WI7:

● WI2 - mali nagib (do 60°) - uz dobru tehniku uspon je moguć i uz korištenje samo jednog cepina. Sve više ocjene zahtjevaju upotrebu dva cepina

● WI3 - konstantna strmija padina 60-70°, sa povremenim gotovo vertikalnim dionicama ne dužim od 4 metra

● WI4 - vertikalne dionice postaju duže - do 10 metara● WI4+ - tehnički zahtjevan uspon● WI5 - vertikalne dionice do 20 metara, potrebno postavljanje višestrukih

međuosiguranja● itd ...

Ocjene vezane za penjanje suhe stijene korištenjem opreme za penjanje leda se označavaju slovom M, uz koje stoji brojčana oznaka koja označava težinu. Ocjene se kreću od M1 do M14. Evo nekih od njih:

● M1-3: lagan položen teren - nisu potrebne nikakve posebne opreme● M4: strmiji teren sa nagibom do 90° sa ponešto korištenja opreme● M5: ponešto duže dionice vertikalne stijene.● M6: vertikalna stijena sa elementima prevjesa● M7: prevjes sa tehnički zahtjevnim dionicama dužine do 10m

Složena ocjena uspona

Složena ocjena uspona se koristi za opisivanje težine nekog smjera, te u zapisima u penjačkom dnevniku. Radi se i sažetom zapisu iz kojeg se može iščitati:

● o kojoj vrsti smjera se radi (dugi sportski opremljen spotovima ili klasični)● koja stil penjanja se koristi (slobodno ili tehnički)● koliko težak je najteži detalj● koje težine prevladavaju u ostatku smjera (izvan najteže dužine)

Složena ocjena se sastoji od dva dijela razdvojena kosom crtom. U prvom dijelu nalazi ocjena najtežeg detalja smjera, dok drugi dio sadrži prosječnu ocjenu ostatka smjera:

Pritom se ocjene upisuju u onoj ljestvici koja je adekvatna dijelu smjera na koji se odnosi (npr. rimske brojke za klasične neosigurane smjerove ili arapske brojke za osmjerove opremljene spitovima), te načinu na koji smo taj dio popeli (npr. slobodno ili tehnički). Evo nekoliko primjera…

Ako se radi o dugom klasičnom smjeru, koriste se rimske (UIAA) ocjene:

Ukoliko se radi o dugom sportskom smjeru (kompletno opremljen spitovima), možemo koristiti francuske ocjene:

Moguće su i kombinacije ocjena dviju vrsta ocjena, ukoliko je najteži detalj opremljen spitovima, dok ostatak smjera nije:

Ako ocjene u lakšim dužinama nisu konstantne, tj. ako se ocjena kreće u nekom rasponu, tada u dijelu ocjene koji govori o prosječnoj ocjeni ostatka smjera možemo upisati raspon ocjena. Pri tome taj raspon smije sadržavati samo susjedne ocjene (ocjene se moraju razlikovati za jedan stupanj … npr: 4a-5a nije dobro jer se ocjene razlikuju za tri stupnja). Ako se kojim slučajem ocjene kreću u širem rasponu, za raspon odabiremo one dvije ocjene koje su prema našoj procjeni dominantnije.

U dijelu ocjene koji govori o natježem detalju može pisati i tehnička ocjena, ako su svi detalji teži od prosjeka riješeni tehnički:

U dijelu ocjene koji govori o natježem detalju mogu stajati dvije ocjene različite vrste (slobodne i tehničke). Na prvom mjestu se navodi ona ocjena za čije savladavanje je uložen veći trud, tj. ako je više detalja riješeno na takav način:

Tehničke ocjena može stajati i na prvom mjestu u dijelu koji govori o najtežem detalju. Npr ako smo 30m penjali tehnički ocjenom A2, te popeli 5m slobodno detalje težine VI, upisali bi ocjenu:

Tehničku ocjenu možemo upisati i u dio koji se odnosi na prosječnu ocjenu ostatka smjera, kada je prilikom uspona prevladavalo tehničko penjanje, tj. na taj način je penjan veći broj dužina.

Tehničke ocjene mogu biti pisane u oba dijela složene ocjene, kada postoji razlika u tehničkoj ocjeni kojom je popet najteži detalj, te tehničke ocjene koja je prevladavala u većini dužina:

U ekstremnom primjeru, kada je smjer konstantne dužine bez težih detalja, složena ocjena se može sastojati samo od jednog dijela:

Koju ocjenu upisati u penjački karton?U penjački karton upisujemo ocjenu koja opisuje način na koji smo mi popeli određeni smjer.Početnici često rade grešku, pa u penjački karton prepisuju ocjenu iz penjačkog vodiča, što je dakako krivo. Ocjena upisana u penjački vodič opisuje način na koji je smjer popeo autor tog smjera.

Osim toga, naš dojam težine neke dužine se može bitno razlikovati od dojma koji je imao autor. na primjer u smjeru su se možda olomili ključni hvatovi, što može bitno promijeniti ocjenu. Smjer u međuvremenu može biti opremljen spitovima.

Može se dogoditi da je autor neke dijelove popeo tehnički, dok smo mi uspjeli te iste dijelove popeti slobodno. Moguća je dakako i obrnuta situacija.

Zbog svega ovog način na koji smo mi popeli neki smjer se u velikoj mjeri može razlikovati od načina na koji ga je popeo autor.

Što ako u smjeru postoje i drugi načini penjanja?Kod kompleksnih smjerova koji zahtjevaju penjanje korištenjem različitih stilova, složene ocjene mogu sadržavati ocjene iz više različitih ljestvica (npr. penjanje suhe stijene, zajedno sa kombiniranim i penjanjem u ledu). Na primjer: smjer Mayerlrampe + Nordwestgrat

IV/50°-70°, WI3+, III+, M

● ozbiljnost/kompleksnost (kanadska): IV● snijeg: 50°-70°● led: WI3+● suha stijena (UIAA): III+● kombinirano penjanje: M (M, M4, M5, M6, M7...)

Standardne penjačke procedurePenjački procedure definiraju slijedan niz koraka, koji se mora poštovati tijekom određenih radnji. Te

radnje uključuju:

● uspon u dugom smjeru● spuštanje po užetu u više dužina

Procedura: uspon u više dužinaUspon u više dužina se sastoji od slijedećih etapa:

● priprema penjačkog uspona● pristup smjeru● priprema za početak uspona● uspon● silazak iz smjera● nakon uspona

Etapa: Priprema penjačkog usponaPriprema penjačkog uspona je etapa koja započinje danima, tjednima, a možda čak i mjesecima prije uspona i odvija se najčešće daleko stijene ili gore u kojoj će uspon biti rađen.

Ovu etapu penjači započinju donošenjem odluke gdje uspon žele napraviti, nakon čega počinju planirati kada i kako će taj uspon napraviti, što im od opreme treba, te koje sve pripremne radnje trebaju obaviti prije samog uspona.

Više o ovoj temi možete pronaći u poglavlju naslovljenom Priprema penjačkog uspona.

Etapa: Pristup smjeruLjudi često pristup smjeru ne “računaju” kao dio uspona iako je on njegov intergalni dio. On ne samo što može uključivati kretanje nepristupačnim, zahtjevnim, a često i opasnim terenom, važnost njegove uloge leži u orijentaciji. Naime pronalaženje ulaska u smjer često zna biti dosta težak zadatak, čak ako i uz skicu smjera raspolažete preciznom mapom i uputama.

Zbog toga je važno da se unaprijed dobro informirate o tome gdje se vaš smjer nalazi, te kako do njega najlakše doći. Čim ugledate stijenu kojom se planirate penjati, izvadite skicu smjera i počnite iz daleka pokušavati dešifrirati kuda bi vaš smjer trebao prolaziti. To ne samo što će vam pomoći kasnije tijekom uspona, već vam može olakšati i pronalaženje ulaza u smjer.

Etapa: Priprema za početak usponaKada ste stigli pod smjer, slijedi priprema za početak uspona. Što ona uključuje i što koji partner radi je prikazano slijedećim dijagramom:

Etapa: UsponUspon svake dužine nekog smjera možemo podijeliti u nekoliko slijednih faza, tijekom kojih svaki penjač zadužen za obavljanje određenog zadatka, tj. ključne radnje. Postoje sljedeće faza uspona:

● Oba partnera sjede na istom štandu. Obojica su uštandana i sigurna.● Partner A stavlja penjača B na osiguranje, nakon čega penjač B kreće sa štanda i

počinje penjati sljedeću dužinu.● Penjač B dolazi do sljedećeg štanda i uštandava se, nakon čega ga partner A

skida sa osiguranja. Penjač B povlači ostatak užeta.● Partner B stavlja penjača A na osiguranje, te ovaj počinje penjati.● Penjač B dolazi do štanda, uštandava se, nakon čega ga partner A skida sa

osiguranja. Obojica su ponovo uštandana i sigurna.

Iz navedenog popisa faza i radnji jasno je da sigurnost naveza ovisi o dobroj međusobnoj suradnji penjačkih partnera. Ključ te sigurnosti leži u usklađenosti ključnih radnji koje svaki od penjača vrši. U tu svrhu razvijen je poseban protokol uzvika, koji nazivamo komunikacijom u stijeni. Više o tome u poglavlju koje slijedi...

Dolazak na sidrište - provizorno osiguravanjeZadatak penjača koji vodi dužinu je da pronađe mjesto na kojem će izraditi sidrište.

VAŽNO

Prvo što penjač mora napravi napraviti kada stigne na mjesto na kojem će izraditi sidrište je da sebe osigura - izradi provizorno osiguranje.To radi prije no što počne sa izradom sidrišta.

Provizorno osiguranje može najjednostavnije napraviti tako da u jednu od točaka budućeg sidrišta ukopča komplet, a u komplet ukopča svoje uže - kao da planira dalje nastaviti penjati. Uže može dodatno fiksirati u taj komplet lađarskim čvorem.

Kada je sidrište dovršeno, penjač se u središnjoj točki sidrišta osigurava lađarskim čvorem, te rastavlja provizorno osiguranje koje je na početku postavio.

Bez provizornog osiguranja penjač bi bio izložen opasnosti od pada sve dok ne bi sidrište potpuno završio i osigurao se u njegovu središnju točku. Naime zadnja točka međuosiguranja može biti dosta daleko od mjesta na kojem je penjač odlučio izraditi sidrište. Opisanim postupkom ta se opasnost otklanja, te se penjač može u potpunosti posvetiti izradi sidrišta, bez da strepi za svoju sigurnost.

Što ako u spitu nema dovoljno mjesta?Na uređenim sidrištima u spitovima ponekad nema dovoljno mjesta da ukopčate komplet i veliki debeli HMS matičar. Ovu situaciju možete riješiti tako da u spit prvo ukopčate matičar (koji će biti dio sidrišta), a u matičar ukopčate komplet za provizorno osiguranje.

ZAPAMTITE

Predloženi postupak postavljanja provizornog osiguranja kompletom samo je jedan od više mogućih. Penjač može odlučiti da se prvozorno sigura i na neki drugi način.

Ono što ovdje valja zapamtiti je princip: prvo sebe osigurati od pada, a tek onda početi izrađivati sidrište!

KORISNO

Prilikom kupovine matičara za izradu sidrišta bolje je umjesto HMS matičara kupiti manje asimetrične matičare. Oni zauzimaju puno manje mjesta u spitu, lakše se postavljaju i vade.

(morate i dalje imati barem jedan HMS za spravicu za osiguravanje)

Slaganje užeta na sidrištuNakon što prvi penjač izradi sidrište, mora se pripremiti kako bi počeo osiguravati drugog penjača. Pripremu započinje tako da povuče ostatak užeta, koje se nalazi kod njegovo partnera na prethodnom sidrištu. Od tog trenutka se prvi penjač mora početi brinuti o sve većoj količini užeta koje se kod njega nalazi - mora ga početi slagati.

Prilikom slaganja užeta treba voditi računa o slijedećem:● da je uže uredno složeno● da penjač uvijek ima kontrolu nad užetom

Urednim slaganjem penjač osigurava da se uže neće zaplesti pri nastavku penjanja.

Kontrola nad užetom podrazumijeva to da penjač u svakom trenutku vlada užetom. Ukoliko bi višak užeta pao sad sidrišta, moglo bi se dogoditi da padne u neku rupu ili se zaplete oko nekog stabla. U toj situaciji penjač više ne raspolaže užetom - nije pod njegovom kontrolom.

Zbog toga se uže obično slaže preko noge ili lijevo-desno preko kraja užeta kojim je penjač ulađaren u sidrište. Na taj se osigurava da je uže uredno složeno i pod potpunom kontrolom.

Sljedeće tri slike prikazuju nekoliko načina na koji možete slagati uže. Slike prikazuju situaciju kada je penjač koji vodi vodi već krenuo u sljedeću dužinu...

Na širokoj polici ili na tlu uže ne morate posebno slagati, već ga možete odlagati na hrpu pored svojih nog, s obzirom da ne može pasti izvan vaše kontrole.

No u slučaju ako se na sidrištu ne izmjenjujete u vodstvu, uže ćete morati premotavati.

Bolji način je ako uže preklapate lijevo-desno preko kraja užeta kojim ste lađarskim čvorem osigurani na sidrištu.

Uže je uredno složeno i pod vašom potpunom kontrolom.U slučaju da nema izmjene u vodstvu, umjesto premotavanja uže možete brzo preokrenuti na drugu stranu.

Ekstreman primjer slaganja užeta je ako bi kraj svake “šlinge” ukopčali karabiner u pričvršćen za sidrište. Ovaj način zahtijeva puno vremena i za slaganje, a i za otpuštanje. Primjenjiv je možda u slučaju izrazito jakog vjetra, koji bi mogao uže otpuhati sa sidrišta.

Prematanje užetaNa svakom sidrištu se penjači obično izmjenjuju u vodstvu. Može se međutim dogoditi da se partneri dogode da isti penjač nastavi voditi i sljedeću dužinu. Tada međutim nastaje problem.

Naime, iako je prvi penjač uredno slagao uže, njegov kraj užeta se nalazi na dnu klupka. Ukoliko bi nastavio voditi sljedeću dužinu, izvlačenje tog donjeg kraja bi dovelo do prevrtanja klupka, pri bi se ono vrlo vjerojatno zaplelo, a možda čak i palo izvan kontrole drugog penjača. Drugi penjač će tome pored osiguravanja partnera morao i stalno raspetljavati uže. No, ni partner koji vodi dužinu neće biti zadovoljan jer će mu stalno zastajkivati protok užeta, pa će stalno vikati “popusti”... a dolje spetljano klupko.

ZAPAMTITE

Da bi se ovakva situacija izbjegla u slučaju ako na sidrištu nema izmjene u vodstvu penjači premotavaju uže, krenuvši od kraja na koji je navezan penjačkoji ostaje na sidrištu, prema kraju na koji je navezan penjač koji vodi.

Nakon što je uže premotano, kraj užeta na koji je navezan penjač koji vodi će se nalaziti na vrhu klupka.

Iskusniji penjači predvide ovakvu situaciju, pa već u startu uredno uže slažu u uredne “šlinge” preko noge ili preko kraja užeta kojim su ulađareni. Kada njihov partner stigne na sidrište umjesto prematanja

KORISNO

uže jednostavno preokrene na drugu stranu (kao palačinka). Tako smo u sekundi obavili isti posao kao da smo uže premotali.

Etapa: Silazak iz smjeraSlično kao kod pristupa smjeru, ljudi ni silazak ne smatraju dijelom uspona, iako se često zna pokazati opasnijim od samog uspona. Statistika naime govori o velikom broju nesreća koje su se dogodile upravo prilikom silaska.

Silazak je opasan iz sljedećih razloga:● odvija se kada su penjači već umorni = pad koncentracije● odvija se na kraju dana, kada može biti manje svjetla i/ili drugačiji vremenski uvjeti● teren može biti vrlo zahtjevan, pa može zahtijevati i spuštanje po užetu

Zbog toga prilikom planiranja uspona treba uzeti u obzir i vrijeme potrebno za spuštanje, nabaviti odgovarajuću planinarsku kartu, dodatnu opremu koja za to može biti potrebna (zamke i gurtne za žrtvovanje, štapovi za hodanje, skije, GPS prijemnik).

Etapa: Nakon usponaNakon svakog obavljenog uspona iskusniji penjači imaju običaj sa svojim partnerom prodiskutirati obavljeni uspon - svojevrsni reality check.

Smisao reality check-a je da kroz jedan pomalo formalizirani razgovor postanemo svjesni grešaka koje smo napravili, te pokušamo pronaći uzroke i moguća rješenja kako bi slične stvari izbjegli u buduće.

ZAPAMTITE

Tijekom uspona svatko od nas može napraviti neku grešku ... iz neznanja, zbog nedostatnog planiranja, zbog manjka iskustva ili iz čiste lijenosti. Problem nastaje ako se iz tih grešaka ništa ne nauči !!

Reality check je jedan jako praktičan alat, koji nam omogućuje da postanemo bolji i odgovorniji penjači i penjački partneri !

Komunikacija u stijeniKomunikacija u stijeni je protokol koji se sastoji od četiri glavna i nekoliko pomoćnih uzvika. Četiri glavna uzvika su:

● PENJI - partner koji osigurava daje partneru znak da je stavio na osiguranje, te da smije početi penjati

● PENJEM - penjač daje znak partneru koji ga osigurava da počinje penjati● PUSTI OSIGURANJE - penjač daje znak partneru koji ga je osiguravao da se

samoosigurao (uštandao), te da ga ovaj smije skinuti sa osiguranja● VUCI UŽE - nakon što je skinuo partnera sa osiguranja, daje mu znak da povuče

za sobom ostatak užeta● KRAJ UŽETA - znak partneru koji vuče uže da je izvukao sav preostali dio

Pored ova četiri glavna postoje i pomoćni uzvici koji se koriste prema potrebi:● POLA UŽETA - partner koji osigurava daje znak penjaču da je ostalo još pola

užeta● 10 METARA - partner koji osigurava daje znak penjaču da je ostalo još 10

metara. Ovaj uzvik je moguće ponavljati i za ostale dužine, kao što je npr. 5 metara, 2 metra itd.)

● ŠPANAJ - penjač daje partneru koji ga osigurava znak da ima previše užeta, te da ga treba skrati i zategnuti

● POPUSTI - penjač daje partneru koji ga osigurava znak da mu je uže previše napeto, te da ga treba popustiti

● PONOVI - u slučaju ako ga nije razumio, zahtjeva od partnera da ponovi zadnji uzvik

U slučaju ako na istom dijelu stijene penje više različitih naveza, ispred uzvika dodajete ime ili nadimak svojeg partnera. Tako ćete izbjeći nesporazume.

ZAPAMTITE

Pridržavajte propisanih uzvika - ne uvodite svoje termine!Uzvike izgovarajte što je glasnije moguće - ne štedite grlo!Ako niste razumjeli što je partner rekao - viknite PONOVI!Ispred uzvika dodajte ime partnera - izbjegnite nesporazume!

VAŽNO

Nakon što jednom uzviknete PENJI, nemojte čekati da vaš partner uzvrati sa PENJEM, već odmah počnite paziti na njegovu sigurnost!Prestanite tek kada dobijete naredbu PUSTI OSIGURANJE.

Kako bi lakše povezali faze uspona i radnje koje se u pojedinoj fazi vrše sa uzvicima, nekoliko sljedećih dijagrama grafički prikazuje tijek komunikacije i vezane radnje tijekom uspona uz jednu dužinu nekog smjera.

Dijagrami koriste boju kako bi istaknuli pojedinosti koje su važne. Vrijedi sljedeća legenda:

U lijevom stupcu se nalaze akcije koje poduzima penjač A, dok su u desnom akcije penjača B. Crne vertikalne strelice između akcija u istom stupcu nam govore koje akcije pretpostavljaju automatski prelazak u sljedeću akciju. Naime, kod nekih akcija se na sljedeću akciju prelazi tek nakon što partner javi da je to moguće, dok kod drugih se odmah prelazi na sljedeći korak, bez čekanja na komunikaciju s partnerom.

Glavni uzviciSljedeći dijagram prikazuje tipičan uspon jedne dužine.

Početna situacija: Penjači su navezani i nalaze se uštandani na istom sidrištu - bilo da su tek pristupili usponu, bilo da su već popeli dio smjera.

Završna pozicija: penjači se nalaze na štandu. Obojica su uštandana i sigurna.Slijedi konzultacija skice i/ili vodiča, dogovor o sljedećoj dužini, preuzimanje i

organiziranje opreme, te eventualni odmor i fotografiranje.

Pomoćni opcionalni uzviciKao što je u uvodnom dijelu navedeno, pored glavnih postoje i pomoćni uzvici koji se ne koriste uvijek, već kada to situacija iziskuje. Dva uzvika s kojima ćete se najčešće susresti su ŠPANAJ i POPUSTI.

Uzvik POPUSTI

Kada od penjača dobijete zahtjev POPUSTI, vaš zadatak je da kroz spravicu propustite određenu količinu užeta. Nakon što ste penjaču dodali nešto više užeta, pratite koliko užeta je uzeo, te ga prema potrebi skratite.

Postoji nekoliko tipičnih situacija u kojima penjač od vas može zatražiti da mu date više užeta:

● želi ukopčati uže u međuosiguranje, ali ga ne može izvući rukom● penjač je zaboravio na vrijeme iskopčati međuosiguranje, a ne može jer je uže

previše napeto● trenje u smjeru je postalo jako veliko, pa penjač teško vuče uže sa sobom● penjač je stigao do štanda i želi se se uštandati lađarcem

Uzvik ŠPANAJ

Ovo je vjerovatno jedan od najčešće korištenih uzvika.

Svoju primjenu je našao u sljedećih nekoliko tipičnih situacija:

● kod penjanja sportskog smjera penjač je došao do štanda i želi sjesti, kako bi ga mogli spustiti dolje

● prilikom osiguravanja penjača koji penje kao drugi niste dovoljno brzo skraćivali uže, te penjač od vas zahtjeva da skratite uže

● penjač koji penje kao prvi je upravo ukopčao međuosiguranje i želi sjesti u pojas kako bi se odmorio (tada se obično kaže ŠPANAJ SJEST ĆU)

Izvanredne situacije

U određenim izvanrednim situacijama moramo malo odstupiti od uobičajenog protokola komunikacije.

Kao primjer možemo navesti situaciju u kojoj je penjač pokušao spojiti dvije dužine, te je tog pokušaja izvukao cijelu dužinu užeta prije no što je odlučio izraditi štand. Opisana situacija je prikazana sljedećim dijagramom:

Kao što je iz priloženog dijagrama vidljivo, penjači su preskočili fazu vučenja užeta (uzvici VUCI UŽE), s obzirom da je uže već bilo u potpunosti izvučeno.

Uvjeti smanjene mogućnosti komuniciranja

U svim primjerima do sada smo pretpostavili da se penjački partneri međusobno dobro čuju, te da mogu koristiti uzvike za komunikaciju. Često međutim zbog konfiguracije

terena, veće međusobne udaljenosti ili buke iz okoliša (šum vjetra ili potoka) verbalna komunikacija nije moguća.

U takvim situacijama se pribjegava komuniciranju povlačenjem užeta, korištenjem unaprije dogovorenih signala.

Ovako dogovorenim povlačenjem smijete signalizirati samo glavne poruke: PUSTI OSIGURANJE, VUCI UŽE, KRAJ UŽETA i PENJI. Ostale opcionalne signale ne smijete na ovaj način komunicirati, niti ih je moguće signalizirati.

Sljedeći dijagram prikazuje jednu takvu komunikaciju:

Ukoliko procijene da bi mogli imati problema sa komunikacijom, penjači prije početka uspona dogovore i praktično isprobaju način na koji će signalizirati.

Na primjer: 3 uzastopnih povlačenja užeta sa sekundom pauze.

Uže povlačite ujednačenim ritmom, pri čemu svaki puta izvucite istu količinu užeta, nakon čega uže otpuštate da se vrati u početan položaj. Tako ćete izbjeći zabunu i vaš penjački partner će znati razlikovati ovaj specijalni signal od uobičajenog izvlačenja užeta.

Alternativne metode komunikacije

Dobro poznavanje komunikacije putem povlačenja užeta ne znači da se ne možemo poslužiti i nešto modernijim metodama, kao što su mobiteli ili prijenosne radio stanice.

Danas relativno kvalitetne male prijenosne radio stanice (toki-voki) po vrlo pristupačnim cijenama nude dobru alternativu klasičnim metodama povlačenja užeta.

Dometom od tri do pet kilometara pružaju mogućnost komuniciranja ne samo sa partnerom s kojim penjete, već i prijateljima koji penju druge smjerove u vašoj blizini.

ZAPAMTITE

Prije početka uspona razmjenite brojeve mobitela sa svojim penjačkim partnerom.

Nemojte zaboraviti napuniti bateriju mobitela.

Uzmite rezervne baterije za toki-voki i testirajte ga prije uspona.

Procedura: spuštanje po užetu u više dužina

Ponekad jedini sigurni ili najbrži način za izlazak iz smjera je spuštanje po užetu. To najčešće znači spuštanje u više dužina. Da bi to spuštanje bilo sigurno i efikasno, razvijena je posebna procedura koje se tijekom te radnje držimo.

Cilj ove procedure je spustiti se na siguran način do dna stijene. To se u principu svodi na sljedeće:● spriječiti pad penjača● spriječiti gubitak užeta● smanjiti vjerojatnost zapinjanja užeta

Slično kao kod uspona, i spuštanje se sastoji od nekoliko etapa, od kojih se neke dodatno dijele na etape:

● prije početka spuštanja● priprema za početak spuštanja● spuštanje● priprema za sljedeće spuštanje

Etapa 1: prije početka spuštanjaU ovoj fazi uže još nije postavljeno za spuštanje. Pretpostavit ćemo tipičnu situaciju: dvoje penjača su završili svoj uspon na vrhu izdvojenog stupa. Oboje se nalaze na zadnjem sidrištu. Još uvijek su navezani na uže, kojim su se na sidrište osigurali lađarskim čvorem.

Radi jednostavnosti pretpostavit ćemo i to da će spuštanje biti rađeno niz “abseil-pistu” na kojoj su sva sidrišta opremljena ringom za spuštanje.

Etapa 2: priprema za početak spuštanjaU ovoj etapi penjači moraju osloboditi uže i pripremiti ga za spuštanje. Da bi oslobodili uže, moraju se sa njega razvezati. Postupak je opisan slijedećom tabelom:

Partneri se dogovaraju tko će što raditi

Partner A Partner B

- pomoću gurtne ili zamke izrađuje paničarku- paničarkom i matičarem se osigurava na sidrištu

- priprema svoju paničarku- paničarkom i matičarem se osigurava na sidrištu

- razvezuje se- provlači svoj kraj užeta kroz ring na sidrištu- na kraju užeta veže sigurosni čvor- počinje provlačiti uže kroz ring- vuče uže sve dok oznaka sredine ne dođe do ringa

- čeka - ne radi ništa

- čuva uže koje je upravo složio- čeka - ne radi ništa

- razvezuje se- veže sigurnosni čvor na oslobođeni kraj užeta- slaže uže krenuvši od svojeg kraja, pa sve dok ne dođe do sredine

- priprema se za bacanje užeta- viče iz petnih žila “UŽEEEE”- baca prvu polovicu užeta niz stijenu

- čeka

- čeka - priprema se za bacanje užeta- viče iz petnih žila “UŽEEEE”- baca prvu drugu užeta niz stijenu

Uže je spremno za spuštanje

Partneri se dogovaraju tko će se prvi spustiti - dogovaraju da će penjač A ići prvi

Etapa 3: spuštanjePrema dogovoru penjač A će biti taj koji će se prvi spustiti niz uže. Prilikom spuštanja njegov zadatak će biti da raspetljava dva klupka koja su u prethodnoj etapi bacili niz stijenu, te da pronađe sljedeće sidrište.

Popis radni u ovoj etapi je prikazan sljedećom tabelom:

Partner A Partner B

- dogovara s partnerom probno izvlačenje užeta, koje će raditi kada dođe do slijedećeg sidrišta- veže prusic na uže po kojem će se spuštati- matičarem spaja prusic na pojas- stavlja spravicu na pojas i kroz spravicu upliće uže- prije no što iskopča paničarku iz sidrišta, privlači spravicu i prusic sidruštu i radi probno sjedanje u pojas, kako bi testirao jesu li

- čeka

spravica i prusic ispravno postavljena

- kada je spreman, iskopčava paničarku iz sidrišta i kreće se spuštati- putem raspliće uže, izbjegava granje i traži sljedeće sidrište

- čeka

- kada stiže na sidrište1) sa kraja užeta koje planira izvlačiti skida sigurnosni čvor2) uže provlači kroz ring na sidrištu3) na kraj užeta (ispod ringa) ponovo veže sigurnosni čvor4) razvezuje sigurnosni čvor sa drugog kraja užeta5) oba kraja užeta spaja šesticom ispod ringa

- čeka

Sa užeta se prebacuje na sidrište:1) paničarkom se osigurava za sidrište2) spušta se niz uže sve dok paničarka nije preuzela opterećenje - tako testira da ona zaista drži3) skida prusic i spravicu sa užeta

- čeka

Radi probno izvlačenje užeta:1) uzima onaj kraj koji planira kasnije izvlačiti i počinje ga vući3) nakon što se uvjeri da uže može izvući staje

- promatra probno izvlačenje

- iz petnih žila viče “SLOBODNO UŽEEE !!!” - popravlja uže - postavlja ga tako da se oznaka sredine ponovo nalazi na ringu

- čeka Priprema se za spuštanje:- veže prusic na uže po kojem će se spuštati- matičarem spaja prusic na pojas- stavlja spravicu na pojas i kroz spravicu upliće uže- prije no što iskopča paničarku iz sidrišta, radi probno sjedanje u pojas kako bi testirao je li spravica ispravno postavljena

- čeka - kada je spreman, iskopčava paničarku iz sidrišta i kreće se spuštati

- čeka - stiže na sidrište- osigurava se koristeći paničarku- spušta se po užetu još malo, dok ne optereti paničarku - tako je testira da vidi je li ispravno postavljena

KORISNO

Uže se niz stijenu baca tako da se svako klupko baca zasebno. To se radi na taj način zato što je vjerojatnost da se uže u padu zapetlja tako puno manja, nego kada bi se bacalo sve odjednom. Pored toga, lakše je zavitlati i baciti jednu polovicu užeta, nego cijelo uže. Samim time ga možete i preciznije baciti, ako je na primjer potrebno promašiti drvo koje se nalazi ispod nas.

Etapa 4: priprema za sljedeće spuštanjeNakon što su se oba penjača spustila do sljedećeg sidrišta, uže je potrebno premjestiti sa gornjeg na sljedeće sidrište i pripremiti ga za spuštanje. Slijedi postupak u tablici:

Partner A Partner B

Priprema uže za izvlačenje1) razvezuje šesticu kojom su dva užeta spojena ispod ringa2) pušta kraj užeta koji će biti povučen gore (sa njega je sigurnosni čvor skinut još prije problnog izvlačenja užeta)

- čeka

Počinje izvlačiti uže povlačenjem drugog kraja užeta

- pomaže partneru tako da provlači izvučeno uže kroz ring, te ga slaže - priprema za slijedeće bacanje

- prekida sa povlačenjem - kada primjeti da je do ringa došla oznaka sredine užeta, sprema klupko koje je do tada složio i započinje novo, ovaj puta sa druge strane ringa

- nastavlja s izvlačenjem - nastavlja sa slaganjem drugog klupka

Uže je izvučeno - gornji kraj slobodno pada sve do sidrišta

Partner A Partner B

- pomaže partneru - nastavlja slagati drugo klupko sve dok ne dođe do kraja užeta

- čeka - na izvučeni kraj užeta veže sigurnosni čvor i sve je spremno za novo bacanje

- viče “UŽEEE !” i baca prvu polovicu užeta - viče “UŽEEE !” i baca drugu užeta

Postupak se ponavlja

Dodatna pojašnjenjaU ovom postupku je spomenuto nekoliko radnji koje zahtjevaju dodatno pojašnjenje…

Vezanje sigurnosnih čvorovaSigurnosni čvorevi na krajevima užeta imaju dvostruku namjenu:

● osiguravaju da uže prilikom slaganja ne padne niz stijenu - čvor ne može proći kroz ring● osiguravaju da penjač greškom ne nastavi sa spuštanjem kada dođe do kraja užeta

KORISNO

Kao najbolji čvor za vezivanje na kraju užeta prilikom spuštanja se pokazala dvostruka šestica. Ona je najmanje sklona spontanom rasplitanju prilikom kotrljanja niz stijenu.

Veže se kao prva polovica dvostrukog zateznog čvora (kao kad spajamo zamku).

Pričvršćivanje krajeva užeta na sidrišteKada je stigao na sidrište, partner A je jedan kraj užeta (onaj koji če biti povlačen) provukao kroz ring, te je oba kraja užeta ispod ringa spojio šesticom. Pri tome je sa onog kraja užeta koje će biti povučeno prema gore domah razvezao sigurnosni čvor.

Cijeli ovaj postupak se radi iz nekoliko razloga:

a) zato kako mu uže ne bi pobjeglo izvan dosega

Naime, može se dogoditi da vjetar jednostavno otpuše oba kraja užeta izvan dosega ili je donje sidrište tako postavljeno u odnosu na gornje, da uže samo bježi sa sidrišta.

To nije problem dotle dok je penjač B još uvijek na gornjem sidrištu, no može postati nerješivi problem kada se oba penjača nađu na donjem sidrištu. Da bi tu situaciju spriječio, penjač A je odmah oba kraja užeta fiksirao za sidrište

b) da ne zaboravimo koji kraj užeta trebamo povlačiti prema dolje - taj kraj odmah provlačimo kroz ring i na njega vežemo sigurnosni čvor

Prilikom spuštanja kraj užeta koji planiramo izvlačiti obično zabilježimo tako da na njega prikačimo paničarku. Opisani postupak radim prvi čim dođemo na sidrište, tj. prije no što paničarku otkačimo sa užeta - tako ćemo biti 100% sigurni da smo kroz sidrište provukli ispravni kraj užeta.

c) zato da spriječi da sigurnosni čvor ostane vezan na užetu koje će biti povlačeno prema gore

U slučaju ako bi uže krenuli izvlačiti a da prije toga nismo skinuli sigurnosni čvor sa užeta koje će biti povučeno prema gore, taj čvor će zablokirati uže i neće dopustiti da ono prođe kroz ring na gornjem sidrištu.Zbog toga je njegovo skidanje uključeno već u prvu radnju koju radi prvi penjač čim stigne na sidrište. Čvor tada više nije ni potreban, s obzirom da će oba kraja užeta biti spojena šesticom ispod ringa, što će spriječiti drugom penjaču da mu uže proleti kroz spravicu kada dođe do njegovog kraja.

Probno izvlačenje užetaDobra je praksa da penjač koji se prvi spustio na sljedeće sidrište odmah napravi testno izvlačenje užeta (izvuče koji metra jednog kraja), kako bi provjerio da li je to moguće. Ako u tome ne uspije, tada drugi penjač, koji je još uvijek na gornjem sidrištu, ima priliku intervenirati i nešto promijeniti na gornjem sidrištu, sve dok donji penjač ne uspije pomaknuti uže.

Gornji penjač ne smije zaboraviti uže ponovo vratiti na sredinu, prije no što se i sam ne počne pripremati za spuštanje. U suprotnom bi se moglo dogoditi da se jedan kraj užeta nađe iznad donjeg sidrišta, pa penjač prilikom spuštanja na tom mjestu zaglavi.

Koji kraj užeta izvlačitiOdabir kraja užeta koji ćete izvlačiti je vrlo bitno. Naime kod velikog broja sidrišta sa ringom taj ring plošno leži na stijeni. Kada kroz takav ring provučemo uže, jedan kraj užeta će prolaziti između ringa i stijene, dok će drugi biti u zraku. Sa slijedećeg sidrišta obavezno moramo povlačiti kraj užeta koji prolazi između ringa i stijene.

U slučaju ako bi povlačili drugi kraj užeta (onaj u zraku), time bi pritisnuli ring prema stijeni, što bi moglo zaglaviti drugi kraj užeta, te onemogućiti njegovo izvlačenje.

Ako kojim slučajem krenemo izvlačiti krivi kraj užeta, ovo možemo detektirati prilikom probnog izvlačenja užeta. Situacija može postati problematična ako se spuštamo po dva spojena užeta, te čvor kojim smo spojili užeta postavimo na pogrešnoj strani.

Spajanje užeta za absielAko smo tijekom uspona koristili poluužeta (half) ili dvojčeke (twin), kada dođe trenutak abseila imamo mogućnost da dva užeta spojimo, te se umjesto samo 30-tak metara spustimo za cijelu dužinu užeta. Isto možemo napraviti sa jednostrukim užetom, ukoliko na vrhu smjera sretnemo još jedan navez, te se udružimo.

Postoji međutim tri pravila, kojih se valja pridržavati prilikom spajanja užeta i njihove pripreme za spuštanje.

Prvo pravilo se odnosi na to koji čvor upotrijebiti za spajanje. Još iz čvorologije znamo da je preporučeni čvor za ovu namjenu šestica. Ovaj čvor ima međutim manu da hoće “preskočiti” kada je jako opterećen. Naime način na koji smo ga opteretili ovaj čvor rastvara, zbog čega dolazi do spomenutog problema.

Iz tog razloga prilikom vezanja ovog čvora treba obratiti pažnju da uvijek ostavimo trideset ili više centimetara repova iza samog čvora. Mnogi penjači kao mjeru koriste dužinu ruke od ramena, do šake. Čvor treba i dobro zategnuti, prije no što ga počnemo koristiti. To će bitno smanjiti vjerojatnost da će čvor “preskočiti”, a ako do toga i dođe, repovi su dovoljno dugi da spriječe da se uže ne razveže.

Drugo pravilo se nadovezuje na prethodno pogavlje, u kojem smo vidjeli da u slučaju ako ring leži na stijeni, povlačenje pogrešnog kraja može “zacvikati” uže između ringa i stijene. Zaključikli smo i da zbog toga moramo uvijek povlačiti kraj užeta koji prolazi između. To nam ujedno daje odgovor gdje u odnosu na ring moramo pozicionirati čvor kojim smo užad spojili - moramo ga vezati tako da se nalazi uz stijenu. Vežemo ga dakle na mjestu gdje se nalazi zeleni smješko na slici u prethodnom poglavlju.

Treće pravilo nalaže da nakon što smo ga postavili kroz ring, uže moram pomaknuti tako da se čvor nalazi 20-30 cm ispod ringa. To će spriječiti da čvor uđe u ring, što bi moglo dovesti do njegovok preskakanja, te uzrokovati probleme kod kasnijeg izvlačenja užeta.

Prije no što se krenemo spuštati niz uže valja zapamtiti koje od dvaju užadi treba kasnije izvlačiti. To može biti problem ako je užad slične boje. Zbog toga penjači prije no što se krenu spuštati, paničarku koju su upravo iskopčali sa sidrišta ukopčavaju u uže koje planiraju izvlačiti. Na taj način ne moraju pamtiti, već to radi paničarka umjesto njih.

Može li vruća spravica oštetiti uže?Spravica se prilikom spuštanja može jako ugrijati, zbog čega treba paziti da ne opečete prste.

Ne treba se međutim plašiti da će ta toplina oštetiti uže - temperature koje se tako mogu postići su daleko ispod onih koje bi mogle dovesti do oštećenja!

Za više informacija o ovoj temi vidi slijedeći članak: QC LAB: Can a hot belay device melt my slings?

Za vrijeme uspona

Osiguravanje partnera

Za početak objasnimo što termin osiguravanje partnera znači. Kao što smo mogli vidjeti u poglavlju o komunikaciji u stijeni, tijekom uspona penjački partneri penju naizmjence, pri čemu jedan partner penje, dok drugi stoji na sidrištu i osigurava ga.Pri tome partner koji penje može penjati prema ili od sidrišta, ovisno o tome da li penje kao drugi ili vodi sljedeću dužinu. Partner koji je zadužen za osiguravanje se brine o tome da prema potrebi skraćuje ili produžuje kraj užeta na koji je penjač navezan, te kontrolira njegov protok. Pri tome pazi da dužina užeta između penjača i sidrišta bude što kraća (tj. da nema previše “šlinge”), kako bi u slučaju pada penjača taj pad bio što kraći.

Kontrolom protoka užeta, partner osigurava da penjač u slučaju pada za sobom ne povuče cijelu dužinu preostalog užeta. Ta kontrola se vrši putem spravice za osiguravanje (vidi poglavlje o spravicama za osiguravanje), putem koje partner može s lakoćom zaustaviti daljnji protok užeta.

Postoje dva načina osiguravanja: direktni (sa štanda) i indirektni (sa sebe). Koji od dva načina smijemo primjenjivati ovisi o tome penje li vaš partner kao prvi ili kao drugi:

● penje kao prvi (vodi sljedeću dužinu)○ smijemo osiguravati samo indirektno (sa sebe)

● penje kao drugi○ smijemo osiguravati indirektno (sa sebe) ili direktno (sa sidrišta)

Indirektno osiguravanje partnera (sa sebe)Indirektrno osiguravanje ili osiguravanje “sa sebe” znači da smo spravicu za osiguravanje stavili u svoj pojas. Ova tehnika osiguravanja je dobila svoj naziv zbog korištenja redirekcije, o kojoj će više riječi biti rečeno nešto kasnije.

Tako najčešće osiguravamo penjača koji penje kao prvi (vodi sljedeću dužinu), međutim može se koristiti i kada penjač penje kao drugi ako nemamo spravicu sa mogućnošću automatskog zaustavljanja užeta (autoblok način rada).

Prednost ovog načina osiguravanja leži u tome da ćemo u slučaju pada svojim tijelom djelovati kao protuuteg, te ćemo djelomično amortizirati penjačev pad.

VAŽNO

Mana indirektnog osiguranja u slučaju osiguravanja partnera koji penje kao je u tome što u slučaju njegova pada sila kojom opterećujemo štand će biti dvostruka: štand će u istom smjeru povlačiti penjač u padu, ali i njegov partner koji će upotrijebiti jednaku silu da zaustavi njegov pad. S obzirom da sile djeluju u istom smjeru, one se zbrajaju.

Napomena: u realnoj situaciji će se između karabineru redirekcije i užeta pojaviti sila trenja, pa je sila koju treba upotrijebiti partner koji osigurava nešto manja od sile kojom vuče penjač u padu.

Redirekcija - kako se postavlja

Za slučaj da osiguravamo penjača koji penje kao drugi, redirekciju ćemo postaviti tako da u sidrište stavimo još jedan komplet (ili krabiner). Uže koje dolazi od penjača ispod vas provedete prvo kroz taj komplet, te ga onda upletete u spravicu za osiguravanje. Komplet se obavezno mora nalaziti iznad vas, tj. mora biti na višem položaju od spravice kojom osiguravate.

Tako u slučaju pada penjača, uže će vas potegnuti prema gore.

Ako penjač kojeg osiguravate penje kao prvi, redirekciju ćete postaviti na identičan način, s time da je može postaviti sam penjač, prije no što krene dalje penjati. U slučaju ako penjač prvo međuosiguranje može dosegnuti sa sidrišta, redirekciju može napravitit tamo umjesto na sidrištu.

U slučaju ako redirekcija nije postavljena, pad vodećeg penjača će značiti ogromnu udarnu silu izravno na partnera koji osigurava, tj. njegov pojas.

VAŽNO

Prilikom ovog načina osiguravanja obavezno moramo koristiti REDIREKCIJU, kako nas u slučaju pada penjač ne bi odvukao sa sidrišta, tj. kako ne bi pao izravno na spravicu.

U svakom trenutku između vas i penjača mora biti postavljeno barem jedno međuosiguranje!

U najboljem slučaju partner koji osigurava će biti bačen sa sidrišta, pri čemu može iz ruku pustiti kraj užeta kojim je osiguravao partnera, te prouzročiti njegov još teži i duži pad. Čak ako i ne ispusti osiguranje iz ruku, može se naći u bezizlaznoj situaciji: puna težina palog penjača će ga sprječavati da dohvati sidrište, te neće moći pristupiti primjeni neke od tehnika samospašavanja.

U najgorem pak slučaju, udarna sila može biti dovoljno velika da pokida pojas penjača koji vrši osiguravanje, što može dovesti do toga da oba penjača padnu.

Sljedeća slika prikazuje ispravan (lijevo) i neispravan (desno) način indirektnog osiguravanja:

Direktno osiguravanje partnera (sa sidrišta)Penjačkog partnera možemo osiguravati tako da spravicu pričvrstiti za sidrište, umjesto sebi na pojas. Pri tome spravicu postavljamo u u auto-blok načinu rada. Prednost ovog načina osiguravanja je što penjač koji osigurava ne mora stalno pridržavati uže rukama - ima slobodne ruke.

Ova tehnika se zove direktna zbog toga što se kod nje ne primjenjuje redirekcija, već uže od penjača ide izravno u spravicu za osiguravanje.

VAŽNO

Direktno osiguravanje smijemo koristiti samo za osiguravanje penjača koji penje kao drugi.

Pri tome je moguće koristiti samo polulađarac ili spravice koje imaju mogućnost auto-blok načina rada (Reverso, ATC Guide, GriGri). Korištenje pogrešne spravice može rezultirati nesrećom.

Spravice koje ne podržavaju autoblok način rada su: pločica, tuber, kruška.

Otpuštanje autoblok spravicePrilikom korištenja spravice u autoblok načinu rada često se zna dogoditi da je potrebno otpustiti uže ili spustiti partnera. To je zahvat koji može završiti nesrećom ukoliko se ne napravi na ispravan i siguran način. Točan postupak se razlikuje od spravice do spravice, te je za svaku potrebno proučiti specifične upute.

Sljedeća dva linka vode na filmiće koji prikazuju nekoliko različitih postupaka:● ATC Guide - upute proizvođača ● ATC Guide - sigurniji način ● Petzl Reverso 3 - upute proizvođača

Izrada sidrišta (štand)

Sidrište ili štand je mjesto u smjeru na kojem penjači obavljaju izmjenu u vodstvu. Sastoji se od najmanje dvije, a često i više čvrstih točaka, koje se povezuju zajedno gurtnom, zamkom ili užetom.

Glavna točka sidrištaPrilikom izrade sidrišta pojedinačne točke povezujemo zajedno, pri čemu grutnu ili uže kojim smo ih povezali sabiremo u jednoj točki - glavnu točki sidrišta.

Primarna funkcija glavne točke je da opterećenje koje dolazi s jedne strane ravnomjerno rasporedi po svim točkama sidrišta s druge strane.

ZAPAMTITE

Glavna točka sidrišta je jedina točkau koju smijemo ukopčavati bilo kakvoopterećenje.

Opterećivanje ostalih točaka nećedistribuirati silu i može destabiliziratisidrište.

Principi izrade sidrištaPrioritet broj jedan kod izrade sidrišta je sigurnost. Integritet sidrišta ni u jednoj situaciji se ne smije biti doveden u pitanje! Drugim riječima ne smije se iščupati, ma što mu mi radili!

Ono što nas muči jest da pojedinačne točke od kojih je sidrište sastavljeno nisu uvijek 100% sigurne, a često niti ne “drže” u svim smjerovima opterećenja (npr. čokovi).

Problem koji dakle trebamo riješiti jest kako od nesigurnih točaka sastaviti sigurno sidrište. Kako bi ovaj problem lakše riješili, on je rastavljen u niz jednostavnijih principa, koji zajedno tvore rješenje:

● više točaka - sidrište sastavljamo od više točaka, tako ako jedna popusti, ostale drže

● ravnomjerna raspodjela opterećenje - opterećenje mora biti jednoliko raspoređeno među svim točkama sidrišta

● najmanja suma opterećenja - suma opterećenja pojedinačnih točaka mora biti jednaka ukupnom opterećenju na sidrište

● najmanji udarac - u slučaju pucanja jedne od točaka sidrišta udarac na preostale točke mora biti što manji

● smjer opterećenja - sidrište mora biti sastavljeno tako da “drži” u svim smjerovima u kojima može biti opterećeno

VAŽNO

Sigurnim možemo smatrati samo ono sidrište koje zadovoljava SVE navedene principe!

Pogledajmo sada detaljnije što svaki od navedenih principa znači.

Više točakaPrvi i najvažniji princip kod izrade sidrišta je da ga sastavljamo od više točaka. U slučaju da jedna od točaka i popusti, preostale točke će spriječiti da se sidrište raspadne.

Koliko točaka ćemo upotrijebiti ovisi o njihovoj kvaliteti: što su pojedinačne točke nesigurnije, to ih više moramo dodati u sidrište.

Sljedeća tablica prikazuje koliko točaka je potrebno u kojoj situaciji:

Vrsta točke Potreban broj točaka

masivni pješčani sat, masivni lijepljeni klin, zdravo i čvrsto drvo

1 točka

spitovi (tj. ekspanzivni klinovi) 2 točke

klinovi i zaglavci (čokovi, friendovi, heksovi)

3 ili više točaka

Ravnomjerna raspodjela opterećenjaManja kvaliteta točke sidrišta znači da postoji opasnost da onda ne može zadržati puno opterećenje ili udarac kojem sidrište može biti izloženo. Zbog toga je važno da to opterećenje bude ravnomjerno raspoređeno među svim točkama sidrišta. Na taj način pojedinačne točke “trpe” manju silu, što smanjuje mogućnost da budu iščupane.

Klizno sidrište, koje će biti detaljno objašnjeno nešto kasnije, automatski osigurava ravnomjernu raspodjelu opterećenja među točkama.

Najmanja suma opterećenjaOvim principom želimo osigurati da pojedinačne točke sidrišta “trpe” najmanje moguće opterećenje.

Zadovoljavanjem principa ravnomjerne raspodjele opterećenja osigurali smo samo to da sve točke budu opterećene istom silom, no to i dalje ne osigurava da će sile na pojedinačne točke biti najmanje moguće.

Naime može se dogoditi da zbroj sila na pojedinačne točke bude veći od sile kojom je opterećeno sidrište.

Koliko će ta suma iznositi ovisi o kutu koji zatvara gurtna kojom su pojedinačne točke sidrišta povezane.

ZAPAMTITE

Vrijedi jednostavno pravilo :

● što je kut MANJI > to je i sila MANJA● što je kut VEĆI > to je i sila VEĆA

Sljedeća slika prikazuje kojim silama će pojedinačne točke biti opterećene kod različitih kuteva:

suma = 100% suma = 116% suma = 142% suma = 200%

Iz slike možemo vidjeti da kutem većim od 120° u potpunosti poništavamo efekte poštene raspodjele opterećenja - obje točke sidrišta trpe puno opterećenje na sidrište (svaka drži 100%).

Najmanji udaracU slučaju pucanja jedne točke doći će do udarca na preostale točke sidrišta.

Naime, dio gurtne ili užeta kojom je ta točka bila povezana u središnju točku sidrišta će se naglo otpustiti. Usred tog otpuštanja doći će do jednako naglog propadanja središnje točke sidrišta prema dolje. Kada se gurtna (ili uže) ponovo napne i zaustavi daljnje propadanje, doći će do oštrog udarca na preostale točke sidrišta (ne zaboravite da gurtne spadaju po svojoj rastezljivosti spadaju u “statike”, što znači na ne amortiziraju udarac).

Koliko jak će taj udarac biti ovisi o tome koliko daleko se središnja točka sidrišta pomaknula, prije no što se ponovo zaustavila, tj. koliko dugo je propadala. Dovoljno jak udarac može uzrokovati da popusti sljedeća najslabija točka, a zatim i lančani raspad cijelog sidrišta.

ZAPAMTITE

Odlučujući faktor koji određuje kolika će biti potencijalna udarna sila je način na koji smo povezali pojedinačne točke sidrišta.

Više o ovome će biti riječi u poglavlju o vrstama sidrišta.

Smjer opterećenjaPrilikom izrade sidrišta vrlo je važno da predvidimo u kojim sve smjerovima ono može biti opterećeno.

ZAPAMTITE

Smjer opterećenja na sidrište može biti:● prema dolje - sidrište UVIJEK mora držati u ovom smjeru● horizontalno - ako se sidrište nalazi na početku ili na kraju

prečnice● prema gore - u slučaju kada penjač koji vodi dužinu svojim

padom podigne partnera koji ga osigurava

Na temelju te informacije odlučujemo gdje i kako ćemo postaviti točke međuosiguranja, te kako ćemo te točke povezati.

Naime, može se dogoditi da točaka smiju biti opterećene samo u jednom smjeru. Ukoliko ih se optereti u pogrešnom smjeru, te točke mogu biti iščupane. Dobar primjer za to su čokovi smješteni u pukotine koje se sužavaju u jednu stranu. U slučaju da čok opteretimo u suprotnu stranu, on će ispasti iz pukotine.

Kako bi spriječili da neka točka sidrišta bude iščupana, sidrište moramo izraditi tako da ta točka bude opterećena samo pravom smjeru, dok u svim ostalim smjerovima točka nije opterećena.

U opisanoj situaciji se izrađuje fiksno sidrište, o čemu će biti više rečeno u jednom od sljedećih poglavlja.

Vrste sidrištaSada kada smo naučili nešto o principima kojima se trebamo voditi prilikom izrade sidrišta, pogledajmo na koje sve načine sidrište možemo izraditi. Svaka vrsta sidrišta koje ćemo sada navesti u većoj ili manjoj mjeri zadovoljava principe navedene u uvodnom dijelu.

Poznajemo dvije osnovne vrste sidrišta, koje dijelimo prema načinu na koji su pojedinačne povezane točke povezane u središnju točku sidrišta:

● klizno sidrište - središnja točka se može pomicati lijevo-desno, pri čemu se opterećenje na pojedinačne točke automatski ravnomjerno raspoređuje

● fiksno sidrište - središnja točka se formira tako da se gurtna koja povezuje pojedinačne točke veže u čvor - u slučaju pucanja jedne od točaka sidrišta ne dolazi do udarca na preostale točke

Postoje i sidrišta sa specijalnim namjenama:

● abseil sidrište - sadrži alku kroz koju se provlači uže za potrebe abseila● GSS sidrište - sastoji se od većeg broja čvrstih točaka i služi za potrebe

izvlačenja ozlijeđenih

Sljedeća tablica prikazuje koliko pojedina vrsta sidrišta zadovoljava principe:

Vrsta sidrišta

Više točaka

Ravnomjerna raspodjela opterećenja

Najmanja suma opterećenja

Najmanji udarac

Smjer opterećenja

Klizno ovisi o kutevima

Fiksno ovisi o kutevima

Klizno sidrišteNajjednostavnije je klizno sidrište. Najčešće se primjenjuje prilikom penjanja dugih sportskih smjerova kod kojih su sidrišta opremljena spitovima.

Prednost mu je da automatski jednoliko raspoređuje silu između svih točaka sidrišta, pri čemu

dopušta promjenu smjera opterećenja na sidrište - klizno je.

Mana ove vrste sidrišta je potencijalno veliki udarac na preostale točke sidrišta, u slučaju da jedna od točaka popusti (princip najmanjeg udarca).

Prilikom izrade ovog sidrišta vrlo je važno da se jednoj polovici gurtne napravi dodatna omča (na slici korak 2) koja zajedno sa drugom polovicom gurtne čini glavnu točku sidrišta - ovo je vrlo važno, kao što ćemo vidjeti u nešto niže gdje govorimo o greškama kod izrade kliznog sidrišta.

VAŽNO

Klizno sidrište se primjenjuje samo ako su sve točke sidrišta prvoklasne:

● spitovi● lijepljeni klinovi● masivni pješčani satovi

Ova vrsta sidrišta se ne primjenjuje kod manje pouzdanih točaka:

● zaglavci, friendova i slična oprema● ako neke točke štanda drže samo u jednom smjeru

Video instrukcije:● Izrada kliznog sidrišta

Greške kod kliznih sidrištaKod izrade kliznog sidrišta valja spomenuti tipične greške koje se mogu dogoditi...

Američki trokut smrtiNa lijevoj strani je prikazan takozvani “američki trokut”.

Problem kod ovakve izrade sidrišta je u tome što gurtna slobodno klizi kroz gornja dva karabinera, čime opterećuje osim prema dolje klinove opterećuje i u horizontalno jedan prema drugome.

Pored toga suma sila na pojedinačne točke je veća od sile kojom je opterećeno sidrište, s obzirom da kojom je točka opterećena prema dolje mora biti izjednačena silom koja točku vuče horizontalno.

Video: nesreća uzrokovana “američkim trokutom”

Klizni štand koji može ispastiIako ova greška nema tako zvučno ime kao ova prethodna, nije ništa manje opasna. Naime u slučaju ako bi jedna od točaka štanda popustila, karabiner ukopčan u štand će jednostavno skliznuti sa tako oslobođenog kraja gurtne. Pri tome preostala druga točka štanda više neće imati nikakvu funkciju.

Iako je ova greška tipična za klizna sidrišta, moguća je i kod fiksnih ukoliko se sebe ili partnera ukopčamo samo u jedan pramen sidrišta,

tj. izvan njegove središnje točke.

Fiksno sidrišteFiksna sidrišta izrađujemo tako da gurtnu (ili zamku) koja povezuje točke sidrišta vežemo u čvor i to neposredno iznad središnje točke sidrišta. Time efektivno postižemo da je svaka točka sidrišta izolirana od preostalih točaka.

U slučaju popuštanja jedne od točaka, čvor koji smo vezali će spriječiti produživanje gurtne, a time i pomicanje središnje točke sidrišta. Na taj način smo spriječili mogući udarac na preostale točke.

Time je eliminirana opasnost koja postoji kod kliznog sidrišta - u slučaju da neka od točaka sidrišta popusti, ostale neće doći do produživanja zamke niti pomicanja središnje točke sidrišta, čime je eliminirana mogućnost dodatnog udarca na preostale točke.

Pri tome je važno da fiksirajući čvor vežemo što bliže središnjoj točki sidrišta, zato što na taj način smanjujemo produljenje gurtne u slučaju pucanja. Što je čvor bliži, to će produljenje biti kraće

Mana, ali i prednost ove vrste sidrišta je da će sve točke sidrišta biti jednoliko opterećene samo ako je cijeli štand opterećen u planiranom smjeru - onome koji smo zamislili kada smo vezali čvor. U slučaju promjene smjera u kojem vučemo sidrište, neke od točaka će postati više opterećene, dok druge neće trpiti nikakvo opterećenje. Ovo je u jednu ruku MANA zato što neke točke mogu biti puno opterećenije od drugih, čime ih izlažemo opasnosti da popuste (princip poštene raspodjele opterećenja).

S druge strane to je i PREDNOST jer to može biti upravo efekt koji smo željeli postići. Naime, kod štandova izrađenih od zaglavaka i friendova neke točke zaista i drže samo u jednom smjeru, dok će u slučaju opterećenja u drugom smjeru popustiti (princip smjera opterećenja). Pažljivom izradom ove vrste štanda možemo spriječiti opterećenje točaka u pogrešnom smjeru.

ZAPAMTITE

Prilikom izrade fiksnog sidrišta moramo voditi računa u kojem smjeru će sidrište biti opterećeno. Točke sidrišta moramo postaviti da drže u tom smjeru.

Prilikom fiksiranja gurtne čvorom vodimo računa o tome da su sve točke jednoliko opterećene i to u planiranom smjeru - to zovemo izjednačavanje ili usmjeravanje sidrišta.

Iz svega navedenog vidimo da izrada ove vrste sidrišta zahtijeva više znanja i iskustva od izrade kliznog sidrišta, no u brojnim situacijama je jedina sigurna opcija.

Video-instrukcije:● Različite tehnike izrade fiksnog sidrišta ● Fiksno sidrište izrađeno pomoću zamke ● Fiksno sidrište u 2 točke (48 ”) ● Fiksno sidrište u 2 točke (#2) ● Fiksno sidrište pomoću kraće gurtne (24 ”) ● Fiksno sidrište u 3 točke ● Korekcija izjednačavanje fiksnog sidrišta - trikovi

Sidrišta izrađeno pomoću užetaIako se za izradu sidrišta najčešće koriste gurtne, moguće ga je izraditi koristeći uže na koje smo navezani. Tipične situacija u kojima bi se ovakvo sidrište mogli izrađivati su:

● nemamo niti jednu gurtnu (npr. tijekom uspona sve smo ih potrošili na postavljanje međuosiguranja)

● gurtna koju imamo je prekratka da poveže sve točke međuosiguranja (sidrište želimo pojačati dodatnom točkom, koja je daleko)

Kao što sam naslov kaže, izrada ovakvog sidrišta je improvizacija, što znači da ne postoji fiksni recept prema kojem se ovakvo sidrište izrađuje, već samo fiksni principi kojih se moramo držati prilikom izrade takvog sidrišta. Svako sidrište moramo prilagoditi danoj situaciji, što znači da se svako iduće sidrište koje izradimo može razlikovati od onog prethodnog.

Slijedećih nekoliko primjera prikazuje nekoliko mogućih rješenja. Obratite pažnju na logiku kojom su ta sidrišta izrađena.

Sidrište sa serijski povezanim točkamaNajjednostavnije sidrište improvizirano pomoću užeta je ono kod kojeg su točke sidrišta vezane u seriju. U svaku točku sidrišta se stavi po matičar, u koji se uže pričvršćuje lađarskim čvorem.

Ako se točke ne nalaze jedna iznad druge (kao npr u video instrukcijama), opterećenje neće biti raspoređuje među točkama, već je ono koncentrirano u prvoj točki u nizu (princip poštene raspodjela opterećenja). Preostale točke služe kao zaštita (backup) za slučaj ako prva točka u nizu popusti. Ako se to dogodi, sljedeća točka u nizu će preuzeti puno opterećenje + udarac zbog naglog produženja užeta.

Sljedeća slika prikazuje izradu takvog sidrišta korištenjem dvostrukog užeta. Isto sidrište je jednako sigurno moguće izraditi korištenjem i jednostrukog užeta.

ZAPAMTITE

Sidrište u jednoj točki osigurano dodatnim točkama možete koristi samo ako je vjerojatnost da jedna od točaka popusti zanemariva.

Npr. kod sidrišta izrađenog od spitova ili lijepljenih klinova.

Prilikom izrade ove vrste sidrišta treba voditi računa o tome da između točaka ima što manje užeta. Na taj način smanjujemo udarnu sila na sljedeću točku u nizu u slučaju pucanja prve točke (princip najmanjeg udarca).

Video instrukcije: Sidrište sa serijski povezanim točkama (#2)

Sljedeća tablica sažima mane i prednosti ovog sidrišta:

Više točaka

Ravnomjerna raspodjela opterećenja

Najmanja suma opterećenja

Najmanji udarac

Smjer opterećenja

nije primjenjivo

Fiksno sidrište improvizirano užetomMane prethodno opisanog sidrišta su očite: cijelo opterećenje je koncentrirano u prvoj točki, a u slučaju popuštanja te točke sljedeća točka u nizu trpi udarnu silu uslijed produživanja užeta.

Bolju verziju ovo sidrišta jednostrukim užetom možemo izvesti tako da prilikom povezivanja između točaka sidrišta ostavimo dovoljno užeta da na njega vežemo vodičku osmicu. Omča dobivena vodičkom osmicom će nam biti središtnja točka sidrišta. Pri čemu obraćamo pozornost u kojem smjeru sidrište može biti opterećeno - vrijede dakle jednaka pravila kao kod izrade fiksnog sidrišta.

Ukoliko prilikom uspona koristimo dva užeta (half ili twin uže), tada u slučaju izrade sidrišta u dvije točke, u svaku točku lađarskim čvorem fiksiramo jedno užem, a vodičkim čvorem ta dva užeta vežemo zajedno - tako dobivamo središnju točku sidrišta. (prikazano slikom lijevo).

Video instrukcije: Fiksno sidrišta u više točaka (#1) - video instrukcije

Slijedeća tablica sažima mane i prednosti ovog sidrišta:

Više točaka

Ravnomjerna raspodjela opterećenja

Najmanja suma opterećenja

Najmanji udarac

Smjer opterećenja

nije primjenjivo

Ostali primjeri sidrišta improviziranog užetomNa sljedećim adresama možete pronaći još nekoliko primjera izrade sidrišta pomoću užeta:

● Fiksno sidrište korištenjem dvostruke osmice (#3) - video instrukcije● Nekoliko različitih primjera sidrišta

Prednosti i mane sidrišta izrađenog pomoću užetaPrednosti izrade sidrišta od užeta su očite:

● potrebno je manje opreme - ne treba vam gurtna● sidrište ima moć amortiziranja udarca (uže je dinamik, a gurtne su statici)● veća fleksibilnost prilikom odabira točaka za sidrište (mogu biti proizvoljno udaljene)

No postoje i mane kod ovakvog sidrišta:● obavezna izmjena u vodstvu - isti penjač ne može nastaviti voditi sljedeću dužinu (barem ne

bez komplikacije)● ova vrsta sidrišta “troši” puno užeta - to može biti problem ako je sljedeća dužina ima 60m● penjač vezan za ovakvo sidrište se ne može tako lako primaknuti ili odmaknuti od sidrišta,

kao kad je lađarcem vezan za sidrište izrađeno od gurtne/zamke

Modifikacija sidrišta u specijalnim situacijama

Sidrište na početku i na kraju prečnicePored toga postoji opasnost da se ugrozi štand. Prilikom izrade štandova, oni se obično rade tako da izdrže udarac prema dolje. No, u slučaju ako bi se štand nalazio na početku prečnice, pad vodećeg penjača bi uzrokovalo bočni udar na štand.

Slično vrijedi i u situaciji ako bi se štand nalazio na kraju prečnice. Tada bi pad penjača koji penje kao drugi ponovo mogao izazvati bočni udar na štand.

Na to treba misliti prilikom izrade štanda, no i prilikom donošenja odluke o učestalosti postavljanja međuosiguranja (što su češće postavljena, to je potencijalni pad kraći, a mogući udar na štand manji).

VAŽNO

Sidrišta smještena na početku ili na kraju prečnice treba zaštititi od BOČNIH UDARA.

Zaštita sidrišta od čupanja prema goreKada jedan od penjača penje kao prvi, njegov partner ga osigurava “sa sebe”, tj. indirektno. U slučaju penjačeva pada, tijelo partnera služi kao protuuteg koji amortizira i zaustavlja daljnji penjačev pad.

Problem može nastati ako je partner koji je vodio dužinu znatno teži od partnera koji ga je ostao osiguravati na prethodnom sidrištu. Naime trzaj može biti toliko silovit da partnera koji osigurava sasvim podigne u zrak, pri čemu će sa sobom potegnuti i cijelo sidrište, za koje je u tom trenutku vezan. Sljedeći video jasno ilustrira koliko snažan trzaj može biti: http://goo.gl/QE6AH

Sidrišta izrađena od zaglavaka su u pravilu tako konstruirana da smiju biti opterećena samo prema dolje. S obzirom da u opisanoj situaciji penjač sidrište povlači za sobom u zrak, on će ga cijelog iščupati iz stijene.

VAŽNO

Ako postoji opasnost od podizanja partnera koji osigurava, sidrište izrađeno od zaglavaka je potrebno zaštititi dodatnom točkom koja će zadržati opterećenje prema gore.

Dodatnu točku treba postaviti negdje u ili ispod razine nogu, nakon čega je treba gurtnom ili zamkom spojiti u središnju točku sidrišta.

Logika postavljanje međuosiguranjaOpasnost od pada je neizostavni dio penjanja i to je nešto s čime uvijek moramo računati. U stvari nije problem problem u padu, već koliko dugo ćemo padati i kako ćemo se zaustaviti. Naime, što duže padamo, to ćemo razviti veću brzinu. S druge strane, građa ljudskog tijela nije slavna po svojoj otpornosti na odbijanje od tvrdih i potencijalno oštrih predmeta pri velikim brzinama.

Logično je zato zaključiti, da u slučaju pada želimo …● pad bude što kraći● zaustavimo se na nečem mekanom

Nakon ovako neformalnog uvoda, evo jedne formalnije definicije:

ZAPAMTITE

Postavljanje međuosiguranja penjačskraćuje dužinu eventualnog pada,te kontrolira kamo će pasti.

Drugim riječima, penjač koji penje kao prvi svakih nekoliko metara ili češće u stijeni pronalazi ili na neki način kreira čvrstu točku, u koju ukopčava komplet, kroz koji zatim ukopčava uže.

Iz ovako postavljene definicije proizlaze sljedeća pitanja:

● kako znamo kada treba postaviti međuosiguranje?● kako se izraditi međuosiguranje?

Odgovore na ova pitanja pokušat ćemo dati u slijedećih nekoliko poglavlja.

Čvrsta točka u stijeniPrvoklasna čvrsta točka u stijeni je komad opreme koji je za stijenu vezan toliko čvrsto da može izdržati penjačev pad, bez obzira na faktor pada.

Taj komad opreme može biti sljedeće:● lijepljeni klin● spit● klin zabijen u pukotinu● gurtna provučena kroz pješčani sat ili omotana oko stabla● zaglavci i friendovi

Postoji dakle više načina na koje možemo neki komad opreme pričvrstiti za stijenu. Osim opreme koju zabijemo ili zaglavimo u stijenu, poslužiti nam mogu i prirodni oblici koje pronađemo u stijeni poput pješčanih satova, drveća, raznih ljuski i slično.

ZAPAMTITE

Uvijek nastojte naći što bolje mjesto za međuosiguranje: prvoklasnu pukotinu, pješčani sat, spit ili postojeći klin. Međutim ako takvo mjesto ne možete pronaći, pristanite na neko manje kvalitetno mjesto.

Bolje postaviti barem nekakvo međuosiguranje, nego nikakvo!

Penjanje neopremljenih smjerova i postavljanje opreme je vještina koja treba naučiti, a onda vježbati. U početku će vam trebati dosta vremena da zabijete klin, namjestite čok ili firend tako da ste s postavljenim međuosiguranjem zadovoljni. S vremenom i upornim penjanjem klasičnih smjerova ćete steći iskustvo spretnost, te će vam za to trebati puno manje vremena.

Ako ne uspijete od prve dobro namjestiti čok ili klin, natavite pokušavati dok ne uspijete ili odaberite neku drugu pukotinu.

Budite strpljivi!

ZAPAMTITE

Kada postaviti međuosiguranje?Međuosiguranja se postavljaju prema potrebi, te ne postoji čvrsto pravilo koje bi propisivalo maksimalnu razdaljinu između dva međuosiguranja. Postoji međutim nekoliko smjernica kojima, kojih bi se trebali držati prilikom donošenja odluke gdje bi međuosiguranje trebalo postaviti.

● u detalju - na mjestima na kojima postoji veća opasnost od pada, pri čemu se međuosiguranje obično postavlja na samom početku i u samom “detalju”

● češće na početku dužine - na ovaj način smanjujemo faktor pada● da u slučaju pada izbjegnemo sudar - ako bi pri padu postoji opasnost od

snažnog udara u stijenu (oštre stijene, prečnica i sl.)

ZAPAMTITE

Ako je vaš penjački partner dosta slabiji od vas, međuosiguranje postaviti nešto češće, pazeći da u detaljima smjera može dosegnuti komplet prije no što u detalj uđe. Tako ćete mu pomoći da detalj “riješi” tehnički, ukoliko ga ne može proći slobodno.

Možete mu tu i tamo ostaviti dužu gurtnu za koju će se moći uhvatiti.

Navedena pravila se odnose za slučaj uspona u klasičnim neopremljenim smjerovima, u kojima ne postoje klinovi, spitovi, niti nikakav drugi oblik trajne opreme.

U dobro opremljenim dugim sportskim smjerovima su sve točke međuosiguranja već unaprijed postavljene, te njihova učestalost ili pravovremenost ovisi o onome tko je smjer opremao. To međutim ne znači da i sami ne možete dodati pokoje dodatno međuosiguranje, ako procijenite da je to potrebno.

Postavljanje međuosiguranja u vertikaliAko je smjer uspona prema gore, veliku potrebu za postavljanjem međuosiguranja ćemo osjetiti u detalju, kada nas strah na to natjera. Na taj način želimo sebe zaštititi u slučaju eventualnog pada.

Problem međutim nastaje ako baš u tom trenutku nema niti jedno dobro mjesto na koje bi međuosiguranje mogli postaviti. Zbog toga treba planirati u naprijed i međuosiguranja postavljati kada nam se za to ukaže prilika, tj. prije no što se nađemo u zahtjevnom detalju.

Koliko često ćemo u lakšim dijelovima smjera postaviti međuosiguranje ovisi o vlastitoj procjeni. Ono što valja zapamtiti da međuosiguranje treba nastaviti postavljati čak i ako nam se dio smjera čini sasvim laganim.

Postavljanje međuosiguranja u prečniciPenjač koji vodi (bez obzira na to penje li prečnicu ili vertikalu) svaki puta kada postavi međuosiguranje smanjuje opasnost od ozljede u slučaju vlastitog pada, pa je prilikom odabira mjesta na kojem će postaviti međuosiguranje vođen tom logikom. S druge strane, penjač koji penje kao drugi u prečnici sa svakim iskopčanim međuosiguranjem povećava opasnost od ozljede u slučaju pada - tu dakle vrijedi obrnuta logika.

Penjač koji vodi dužinu s prečnicom mora, osim na sebe, misliti i na to da zaštiti i svojeg penjačkog partnera.

VAŽNO

Penjač mora dakle primjenjivati obje logike: međuosiguranje će postaviti ispred detalja (da zaštiti sebe) i iza detalja (da zaštiti svojeg partnera). Kao rezultat, učestalost postavljanja međuosiguranja u prečnici je veća.

Sljedeći strip prikazuje LOŠE postavljeno međuosiguranje u prečnici:

Penjač A, koji vodi dužinu, dolazi ispred detalja - najtežeg dijela prečnice. Predviđa da bi u detalju mogao pasti … te razmišlja o postavljanju međuosiguranja …

Nakon što je postavio međuosiguranje, penjač prolazi najteži detalj, te stiže na sasvim lagani teren. S olakšanjem nastavlja penjati dalje prema polici...

Stigavši na policu, penjač A izrađuje sidrište, povlači uže, te stavlja penjača B na osiguranje...

Penjač B stiže do zadnjeg međuosiguranja prije detalja, skida to međuosiguranje i hvata ga mješavina panike i bijesa na svojeg partnera, koji nakon detalja nije postavio niti jedno jedino međuosiguranje...

Penjač B pada pada u detalju, leti puuuno metara, a uže ga poput ljuljačke u punoj brzini zabija u stijenu više metara niže...

Sljedeći strip prikazuje ISPRAVNO postavljeno međuosiguranje u prečnici:

Kao i u prethodnom stripu, penjač A dolazi do početka detalja, gdje odlučuje postaviti međuosiguranje ...

Prošavši detalj i stigavši na lakši teren, penjač A odmah postavlja sljedeće međuosiguranje, sjetivši se da su ga na alpinističkoj školi učili da mora misliti i na sigurnost svojeg partnera.

Stigavši na policu, penjač A izrađuje sidrište, povlači uže, te stavlja penjača B na osiguranje...

Penjač B dolazi do zadnjeg međuosiguranja prije detalja, skida to međuosiguranje. Malo ga je strah zbog detalja, no vidi da je siguran - njegov partner je mislio na njega, postavivši međuosiguranje i nakon detalja...

Penjač uspješno i sigurno prolazi detalj, te skida međuosiguranje koje ga je štitilo... te nastavlja laganim terenom prema sidrištu...

Iako je penjač A u drugom stripu ispravno postavio međuosiguranje, on i dalje radi dvije greške:

● svojeg partner osiguravaju sa sebe bez redirekcije● sidrišta koja su izradili nisu predviđena za bočni udarac

Ove greške nisu uključene u strip radi jednostavnosti … no bitno je primijetiti da kod stvarnog uspona i na te detalje treba voditi računa.

Smjerovi udarca na međuosiguranje na u prečniciVažno je napomenuti da u slučaju penjačeva pada, točke međuosiguranja u prečnici trpe dijagonalni udar. Razlog tome je što one vrše redirekciju smjera sile.

Sljedeća smjerove udarca na točke međuosiguranja u različitim situacijama:

U slučaju pada točku međuosiguranja povlače oba kraj užeta ( ): prvi kraj vodi prema penjaču koji je upravo pao, dok drugi kraj vodi prema partneru koji ga osigurava. Rezultirajući smjer udarca

na točku međuosiguranja je dijagonalan u odnosu ta dva smjera ( ).

U vertikali oba kraja užeta su usmjerena prema dolje, pa je i rezultirajući udarac na međuosiguranje također usmjeren prema dolje. Kod prečnice ovo pravilo međutim više ne vrijedi, s obzirom da se smjer iz kojeg uže dolazi razlikuje od onog u kojem to isto uže odlazi.

VAŽNO

Točke međuosiguranja koje postavljamo u prečnici moraju moći zadržati udarac koji dolazi iz više različitih smjerova.Posljednja točka međuosiguranja u prečnici mora zadržati i udarac prema gore.

Sljedeća tabela prikazuje točke međuosiguranja na različitim lokacijama i moguće raspone smjerova udarca u slučaju pada penjača. Slike u tabeli se odnose na slučaj kada se kroz prečnicu napreduje u desnom smjeru. U slučaju napredovanja u lijevom smjeru vrijede zrcalne slike.

okacija Smjerovi udarca Napomena

vertikala

Kod vertikale je jasno. Smjer udarca na točku međuosiguranja je uvijek prema dolje.

U slučaju korištenja čoka kao točke međuosiguranja dovoljno je odabrati pukotinu koja se sužava prema dolje.

početak prečnice

Međuosiguranje na početku prečnice vrši redirekciju horizontalnog udarca u vertikalno potezanje užeta. Ona trpi iste udarce kao i točka u vertikali (1), sve dok penjač ne krene u prečnicu.Nakon što penjač u prečnici postavi prvu sljedeću točku međuosiguranja, smjerovi udarca na točku na početku prečnice se proširuju u desno (2), suprotno od smjera od kazaljke na satu.

u prečnici

Međuosiguranje u prečnici vrši redirekciju vertikalnog pada u horizontalno potezanje užeta.

Ona trpi slične udarce kao točka na početku prečnice, s tom razlikom da smjerovi udara proširuju u lijevo - u smjeru kazaljke na satu (1) za slučaj penjača koji penje kao prvi.Smjerovi udarca se propširuju i na desno (2), u slučaju pada penjača koji penje kao drugi.

na kraju prečnice

Točka na kraju prečnice trpi jednake udare kao točka u prečnici (prethodna slika), sve dok penjač ne postavi prvo međuosiguranje u vertikali (1). Nakon tog trenutka ona počinje vršiti redirekciju vertikalnog udarca prema gore u horizontalno potezanje užeta (2).

Smanjivanje udarca na točke na početku i na kraju prečniceTočke međuosiguranja na početku i na kraju prečnice vrše redirekciju smjera sile, čime su izložene velikom udarcu u slučaju pada bilo kojeg od penjača. Postavlja se pitanje što možemo napraviti kako bi tu silu smanjili.

ZAPAMTITE

Udarnu silu na točke međuosiguranja koje se nalaze na početku ili na kraju prečnice možemo smanjiti tako da na tim mjestima stavimo DUGAČAK KOMPLET.

Tako postavljeno međuosiguranje će uže lomiti pod manjim kutem. Time smo osim stresa na tu točku smanjili i trenje koje u njoj nastaje.

Prečnica - Linkovi:● Get Out On Rock - Traversing - video instrukcije● Happy Traversing for Leader and Second ● Rock Climbing - mastering basic skills

Faktor padaFaktor pada je matematički dobivena brojka koja nam govori kolika će biti udarna sila koju će trpiti tijelo penjača, njegov pojas i međuosiguranja. Računa se kao omjer visine pada i ukupne izvučene dužine užeta (dužina užeta od palog penjača do spravice kojom ga njegov partner osigurava):

Iza ove računice stoji sljedeća logika:● što je visina pada veća, to je vrijeme padanja, a samim time i postignuta brzina veća● što je dužina izvučenog užeta veća, to je dužina za koju će se ono elastično rastegnuti veća,

a samim time je i moć njegova amortizacije udarca većaŠto je faktor pada veći to će udarna sila biti veća, a što je manji to će pad biti mekši.

Pogledajmo nekoliko primjera:

Maksimalan faktor pada dobivamo kada penjač koji penje kao prvi padne prije no što je ukopčao prvo međuosiguranje.

U tom slučaju faktor pada iznosi 2

Ovo možemo vidjeti iz primjera s lijeve strane: penjač je izvukao 3 metra užeta, a pao je 6 metara.

To daje faktor pada 6 / 3 = 2

Ista dužina pada ne mora značiti isti faktor pada.

Pad od 4 metra može u početnim metrima uspona biti puno ozbiljniji od istog tog pada nakon što je penjač popeo pola smjera izvukavši pola ili više užeta.

Primjeri s lijeve strane to ilustriraju. U oba slučaja penjač je pao 4 metra, međutim faktori pada se razlikuju

● u prvom slučaju penjač je izvukao 12 metara užeta i faktor pada iznosi 4/12 = 0,33

● u drugom slučaju penjač je izvukao 22 metara užeta, pri čemu faktor pada iznosi samo 4/22 = 0,18

Faktor pada je je vrlo koristan zato što nam pomaže u razumijevanju uloge užeta u amortizaciji pada. Njegova funkcija dakle nije samo da zaustavi penjača, već da ga zaustavi postepeno, tj. da amortizira njegov pad.

Utjecaj trenja na faktor pada - efektivni faktor pada

Gore navedeni primjeri predstavljaju vrlo pojednostavljeni scenarij u kojem uže nesmetano prolazi kroz karabinere komplete u međuosiguranju.

U stvarnosti trenje koje se stvara na karabinerima smanjuje užetovu moć apsorpcije udarca, s obzirom da se sila ne prenosi na cijelu dužinu izvučenog užeta jednako. Trenje se ne pojavljuje na jednom mjestu, već se se pojavljuje na svakom karabineru kroz koji uže prolazi. Ako krenemo od penjača koji je upravo pao niz uže, sa svakim prođenim kompletom udarac pada koji uže “osjeća” postaje sve manji i manji. Kod ekstremno velikog trenja, to smanjivajne može biti toliko značajno, da partner koji osigurava penjača može uopće ne primijetiti da je ovaj pao.

To za posljedicu ima da se svaki sljedeći segment užeta između dva kompleta sve manje i manje rasteže, što znači da ukupno rastezanje užeta može biti daleko manje od rastezanja koje bi imali u slučaju kada trenja nema. To drugim riječima znači da faktor pada raste što je trenje veće.

U smjerovima u kojima su međuosiguranja razbacana lijevo-desno faktor pada može biti znatno veći nego u smjerovima kod kojih je linija kretanja ravna.

Lijevi primjer prikazuje realnu situaciju kod koje su uže lomi pod kutem od 20° na svakom međuosiguranju.

To će stvoriti toliko trenja da će udvostručiti faktor pada te će on iznosti 0,6 umjesto 0,3

Puno jače trenje može nastati ako je međuosiguranje postavljeno u udubini ispod prevjesa ili u dnu police, s obzirom da će time uže biti pritisnuto uz stijenu. Povećanim kontaktom užeta i stijene stvar se ogromno trenje.

Iz tog razloga je važno voditi brigu o tome da se trenje u smjeru što više smanji:

● postavljanjem produženih kompleta● korištenjem poluužeta

Postoji još nekoliko stvari koji također mogu doprinijeti većem faktoru pada:

● korištenje autoblokirajuće spravice tipa Gri-Gri pri indirektnrom osiguravanju partnera

● masa penjački partner koji osigurava je puno manja od mase partnera koji penje

Udarnu silu, a time indirektno i faktor pada moguće je smanjiti korištenjem i kompleta koji apsorbiraju udarac.

Animacije koje objašnjavaju faktor pada požete pogledati ovdje:http://www.youtube.com/watch?v=oliMuJGEvm8http://www.youtube.com/watch?v=Zl9P8LDcgcU&NR=1

Koje su moguće posljedice većeg faktora pada?Veliki faktor pada znači da će sve komponente u sustavu osigurana biti izložene znatno većim silama. Mehaničke posljedice koje iz toga mogu proizaći su:

● pucanje točaka međuosiguranja● pucanje penjačkog pojasa● pucanje užeta● trzajne ozljede na tijelu palog penjača

U kakvom je odnosu faktor pada sa našim napredovanjem u dužini?Faktor pada je najveći neposredno iznad sidrišta, sa kojeg je penjač krenuo u sljedeću dužinu.

Uzrok tome je mala količina užeta u sustavu, koju je penjač u tom trenutku izvukao. Kako penjač napreduje kroz dužinu, količina izvučenog užeta raste, čime se faktor pada smanjuje.

Jesu li dugi padovi sigurni?Ako je faktor pada nizak to nam ne jamči da će padovi biti sigurni. Naime što je pad duži, to je vjerojatnost da će penjač u nešto udariti veća. Na putu mu se mogu naći istureni dijelovi stijene, police, a u konačnici i tlo ako je pao u prvoj dužini.

Kako možemo smanjiti faktor pada?Iz svega navedenog možemo zaključiti da nam je u interesu da faktor pada bude što manji. Sada kada razumijemo što sve utječe na faktor pada, postavlja se pitanje što mi možemo poduzeti da taj faktor što više smanjimo.Postoji nekoliko stvari kojima možemo smanjiti faktor pada:

● smanjimo trenje korištenjem produženih kompleta ili poluužeta● smanjimo dužinu pada češćim postavljanjem međuosiguranja - osobito na početku dužine● postavimo čvršće točke međuosiguranja na početku dužine (ako faktor pada ne možemo

već smanjiti, možemo osigurati da točke međuosiguranja izdrže udarac)● koristimo uže sa većim faktorom rastezanja - poluuže se jače rasteže od jednostrukog

Sigurnost

Opasnosti u planiniČovjek se opasnostima oduvijek i stalno izlaže – bez obzira na to čime se bavi i gdje se nalazi. No, opasnosti u planinama većinom su drugačije prirode od onih na koje smo svakodnevno navikli (npr. cestovni promet, razbojstva, terorizam...). Stoga penjač-početnik mora dobro upoznati moguće nove rizike koje preuzima kao i načine kako da ih smanji na njemu prihvatljivu mjeru.

Uobičajena je podjela opasnosti u planini na objektivne i subjektivne● objektivne opasnosti su nepredvidive, a nikakva ih posebna priprema ne može

umanjiti● subjektivne opasnosti, naprotiv, rezultat su loše pripreme i/ili neopreznosti

penjača. Teško je, međutim, konkretne opasnosti uvrstiti u koju od te dvije skupine jer u konačnici je i penjačeva subjektivna odluka da penje ta koja ga može dovesti u neku “objektivnu” opasnost. Zato su dolje opasnosti drugačije grupirane, a potom navedene bez nekog posebnog redoslijeda.

Objektivne opasnosti

Meteorološke (ne)prilikeOno što se smatra nevremenom u Paklenici, u Patagoniji i mnogim sličnim mjestima možda je prilika sezone! To samo govori da se penjač na štošta može pripremiti ako doista i želi. Opasnosti vrebaju tamo gdje ih ne očekujemo. Vremenske prognoze relativno su pouzdane za neka područja i godišnja doba, a nepouzdane za ostala.

Opasnosti povezane s “lošim” meteorološkim uvjetima uključuju gustu maglu, naglo zahlađenje, obilne oborine, snažne vjetrove, munje i slično. Posljedice mogu biti nemogućnost orijentacije, pothlađenost, ozebline, smrzotine, gubitak opreme, udar munje i mnoge druge. U takvim situacijama akcije spašavanja obično su otežane,

odnosno često i nemoguće, a s prvim poboljšanjem vremena – možda već i zakašnjele.

Nestabilan terenOdroni kamenja, snježne lavine, rušenje seraka i snježnih streha te urušavanje snježnog pokrova nad ledenjačkim pukotinama najčešće su opasnosti nestabilnog terena koje prijete alpinistima u raznim fazama uspona. Uzrok nestabilnom terenu često je upravo splet meteoroloških prilika tijekom prethodnog dana, tjedna ili čak više mjeseci.

Sljedeći video dobro ilustrira nestabilan teren na odstupu iz smjera: http://youtu.be/hPscB1WSgWk

Ozljede i drugi zdravstveni problemiSve ozljede i opća pogoršanja zdravlja što nastupe tijekom uspona dijele se na lakša i teža. Međutim, iako je npr. uganuće gležnja često samo lakša ozljeda, onemogući li penjača da se na vrijeme povuče na sigurno, može u najgorem slučaju ugroziti i opstanak naveza. Ostale ozljede i zdravstveni problemi uključuju lomove i gubitak svijesti te unutarnja i vanjska krvarenja nakon pada, sunčanicu, toplotni udar, opekline, dehidraciju, pothlađenost, ozebline, smrzotine, snježno te

sunčano sljepilo, razne komplikacije poznate kao visinska bolest te druge.

Dobar dio ovih opasnosti može se smanjiti dobrom pripremom i korištenjem prikladne zaštitne opreme (rezervne rukavice, prikladna odjeća, dobra krema za sunčanje, kvalitetne sunčane naočale). Za ostatak bitno je ne podcijeniti prve znakove slabosti i na vrijeme odustati od uspona – tim prije što je pravu odluku zbog čestog nastupanja poremećaja u rasuđivanju kasnije sve teže donijeti.

Otežana orijentacijaMože se dogoditi i da navez zađe na preopasan i/ili prezahtjevan teren, bilo tijekom pristupa, uspona ili silaza i ne zna se vratiti na sigurno. Ako je navez dobro odradio sve pripreme i dorastao izazovu, to se vjerojatno neće dogoditi, ali nikad se ne zna. Neki su usponi orijentacijski zahtjevni, a neki nisu, o nekim nema mnogo pouzdanih informacija, a neki su i prvenstveni. Razne okolnosti određuju pravila ponašanja pa

tako koji put uspon može zahtijevati primjenu visinomjera, kompasa, detaljne geografske karte područja ili GPS uređaja.

Problemi s penjačkom opremomSvakako među opasnijim su situacijama tijekom uspona kvarovi na opremi (iznimno rijedak slučaj) ili (češće) izgubljena oprema (npr. ispuštena spravica za osiguravanje, klinovi...). Bilo da bez ključne opreme ostane zbog kvara, bilo svojom krivnjom (tu spadaju i loše procjene količine potrebne opreme), penjač mora improvizirati. Sretna je okolnost ako se nalazi na području dostupnom za akciju spašavanja, ali to nije uvijek slučaj.

Razina rizikaPostoji još jedna strana koja se često zaboravlja, a to je da razina rizika nije konstantna već ovisi o lokaciji, godišnjem dobu, kao i vrsti alpinističke aktivnosti kojom se bavite. Razina rizika, termin koji smo upravo uveli, predstavlja sveobuhvatnu ocjenu koja obuhvaća broj opasnosti različitih objektivnih i subjektivnih opasnosti

kojima ste izloženi, te vjerojatnosti da se neka od njih manifestira.

Što je razina opasnosti veća, to imate manje prostora za pogrešku, a posljedice su teže.

Da bi bolje dobili osjećaj o čemu se radi, slijedeća slika uspoređuje razinu rizika i prostor za pogrešku između različitih aktivnosti. Crvenom bojom su prikazane objektivne opasnosti, žuta boja prikazuje subjektivne opasnosti, dok zelena prikazuje prostor u kojem se pogreške mogu tolerirati.

Prikazani grafikoni nisu utemeljeni na statističkim podacima, nego na slobodnoj procjeni. Cilj im nije prikazati egzaktne iznose rizika u pojedinim situacijama, već samo ilustriraju odnos razine rizika među pojedinim aktivnostima.

Kao što vidimo, što je uspon kompleksniji i zahtjevniji, to je razina rizika veća, a manevarski prostor manji.

Svaki penjač prije i tijekom uspona procjenjuje razinu rizik kojoj se je izložen, te donosi odluku o tome hoće li uspon nastaviti ili će od tog uspona odustati. Odustajanje od uspona nije znak slabosti već snage i iskustva - radi se u stvari o pametnom taktičkom uzmaku. Bolje sljedeći vikend sretno negdje penjati, nego biti mrtav, a ponosan!

Danas postoje mnogi filmovi i knjige koje dokumentiraju neke od zapanjujućih uspona koje su razni poznati alpinisti napravili. Ono što iz jedne u drugu priču ponavlja je činjenica da kod takvih uspona manevarski prostor ne postoji, te da su se njihove opcije svode samo na potpuni uspon ili na smrt.

Većina iskusnih alpinista je uspjela pronaći svoju zlatnu sredinu između atraktivnosti uspona s jedne i razine rizika na koji pristaju biti izloženi, s druge strane. To je vrlo važna strateška odluka, kojom si osiguravaju dug život i uživanje u puno lijepih uspona!

Subjektivne opasnosti

NeznanjeBavljenje alpinizmom bez prethodno završene alpinističke škole ili nekog drugog oblika školovanja

je provjereno efikasan recept za nesreću. Nepoznavanje alpinističkih tehnika, upotreba opreme na pogrešan način, upotreba krive opreme u krivoj situaciji, uspon bez pripreme penjačkog uspona, nepoznavanje simbola u stijeni, nepoznavanje čitanja karte … popis bi mogao biti dugačak koliko je dugačka ova skripta.

Jedini način da se zaštitimo od ove opasnosti je obrazovanje. No to obrazovanje ne prestaje završetkom ljetne ili zimske škole - alpinizam je konstantno učenje i unaprjeđivanje. Pored knjiga, dobar izvor najnovijih informacija su razni alpinistički časopisi.

Praktične alpinističke tehnike

Osiguravanje partnera koji penje kao prviZa sigurno osiguravanje partnera koji penje kao prvi, važno je da spravicu za osiguravanje koristite na ispravan način. U alpinizmu se najčešće koristi autoblok spravica, kao što je ATC Guide, Casin Piu ili Petzl Reverso. U ovom poglavlju ćemo opisati ispravan način na koju ovaj tip spravice treba koristiti.

Osiguravanje partnera koji penje kao prvi ili penje top-rope u sportskom smjeru, možemo razložiti na slijedeće tri radnje:

● popuštanje / dodavanje užeta● skraćivanje užeta● spuštanje partnera sa vrha sportskog smjera (nije primjenjivo na duge smjerove)

VAŽNO

Prilikom osiguravanja partnera NIKAD ne smijemo ispuštati uže iz ruke kojom kontroliramo njegov protok. Protok kontrolira ruka ISPOD spravice. Rukom iznad spravice si samo pomažemo prilimo skraćivanja ili produživanja užeta.

Slijedeći opisi su namijenjeni dešnjacima. Ako se bolje služite lijevom rukom, tada u tekstu “lijevo” zamijenite za “desno” i obrnuto.

Početni položaj - spravica je potpuno zakočenaKada prilikom osiguravanja ništa ne radite s užetom (ne dodajete ga ili popuštate), nalazite se u početnom položaju. U ovom položaju desna ruka, kojom pridržavate uže koje izlazi iz donjega kraja užeta čvrsto držite oko 15 cm ispod spravice. Uže se pritom mora lomiti preko donjeg ruba spravice.

Lijevom rukom pridržavate uže 30m do pola metra iznad spravice, tj. dio užeta koji ide prema vašem penjačkom partneru. Pritom lijevu ruku držite tako da su vam dlan i prsti okrenuti oprema gore (gledate si u nokte).

Lijevom rukom uže povlačite lagano prema gore, dok ga desnom vučete prema dolje. U ovom položaju spravica je potpuno zakočena, a protok užeta kroz nju nije moguć.

Prijelazni položaj - spravica je potpuno otkočenaPrilikom dodavanja ili skraćivanja užeta spravicu moramo na trenutak otkočiti, kako bi kroz nju mogli provući određenu količinu užeta. Vrlo je važno da u ovom položaju spravica bude što manje vremena. Naime u penjačeva pada, uže bi moglo početi nekontrolirano proticati kroz spravicu.

Popuštanje užetaUže popuštamo u slijedećih nekoliko koraka:

0 - nalazimo se u početnom položaju - spravica je potpuno zakočena1 - lijevu ruku stavimo bliže spravici - pripremamo je za izvlačenje užeta2 - desnu ruku, koju smo do sada držali 15cm ispod spravice, spustimo još niže niz uže -

tako odmjerimo dužinu užeta koju želimo popustiti3 - u hitrom pokretu desnu ruku podižemo prema gore, čime smo potpuno otkočili spravicu4 - sada kada je spravica otkočena, istovremeno lijevom rukom izvlačimo uže, dok desnom uže prinosimo spravici - ovo radimo u hitrom pokretu5 - kada nam se desna ruka našla desetak cm iznad spravice, ruku brzo spuštamo prema početnom položaju, pri čemu uže lomimo, a spravicu dovodimo ponovo u potpuno zakočeni položaj6 - lijevu ruku spuštamo na 30 cm iznad spravice - vraćamo je u početni položaj

Skraćivanje užetaToDo…

Spuštanje partnera u sportskom smjeruToDo...

Uspinjanje uz uže (prusiciranje)Prusiciranje je tehnika uspinjanja uz uže kojom uz minimalne zahtjeve za dodatnom opremom penjač može brzo svladati problematičnu dionicu uspona. Nužan uvjet za prusiciranje je, naravno, da uopće postoji uže uz koje se uspinje, a koje obično postavi prvi penjač. Razlozi za prusiciranje različiti su, primjerice:

● nedostatak vještine da se popne neki dio stijene,● potreba za uštedom na vremenu,● nemogućnost da se nakon pada u prevjesu ili prečnici nastavi penjati,● predugačak abseil – do ispod sljedećeg štanda,● dohvaćanje užeta zapelog pri izvlačenju nakon abseila.

Tehnika se temelji na upotrebi dvije zamke koje se prusicima pričvrste na glavno uže te se naizmjence težina penjača prebacuje s jedne na drugu. Pri tome se prusik trenutno neopterećene zamke stalno pomiče gore uz uže čime se postiže napredovanje u “koracima”. Prusiciranje je moguće na više načina, a ovdje je opisan vjerojatno najlakši i najučinkovitiji.

1. pričvrstiti zamku A prusikom A na glavno uže i matičarem na pojas; zamku po potrebi skratiti tako da je prusik A upravo na dohvat ruke,

2. pričvrstiti zamku B prusikom B na glavno uže tik pod prusikom A;3. zamku po potrebi skratiti tako da je u nju jedva moguće podići stopalo te i nju

ukopčati u pojas,4. povući glavno uže objema rukama i ispruženom nogom stati u zamku B5. istovremeno gurajući prusik A što više uz glavno uže,6. sjesti u pojas i namjestiti prusik B tik pod prusik A,7. ponoviti 1. – 4. po potrebi.

Slijedeći ove upute uspinje se uz uže u “koracima” dugim između pola metra i metar neovisno o rastezljivosti užeta. Dodatna pogodnost je improviziranje stremena od nožne zamke (zamka B) čime se učinak pojedinog “koraka” i poveća.

Prusiciranjem se vrlo brzo postiže visina s koje više nije ni ugodno, a možda ni sigurno pasti natrag na kraj užeta (penjač se ni u kojem trenutku ne razvezuje s kraja užeta). Kad bi zamke pukle ili prusici iz nekog razloga popustili, do takvog pada bi i došlo pa penjač poduzima određene preventivne mjere da to spriječi. Na svakih 5 do 10 metara uspona veže osmicu u glavnom užetu u visini struka i matičarem je ukapča u pojas čime skraćuje mogući pad.

Spuštanje po užetuSpuštanje po užetu uz pomoć spravice za osiguravanje naziva se abseil. Najčešće se abseila s vrha smjera koji završi na vrlo nepristupačnom terenu ili prilikom odustajanja i silaza niz smjer prije njegova završetka kad silaz pješice nije moguć ili nije siguran.

Vrlo sažeto, tehnika se sastoji od sljedećih koraka:1. odabir ili izrada štanda (npr. ljepljeni klin, lanac na spitovima, pouzdano

stablo...),2. uštandavanje penjača,3. namještanje sredine užeta kroz štand,4. vezivanje zaustavnih čvorova na krajeve užeta,5. glasno upozorenje: “UŽE!” i bacanje užeta niz stijenu,6. samoosiguravanje zamkom i prusikom oko glavnog užeta,7. navođenje užeta kroz spravicu za osiguravanje na pojasu,8. odštandavanje i spust do podnožja stijene ili do mjesta za izradu sljedećeg

štanda,9. izrada štanda (prema potrebi) i uštandavanje, poruka partneru:“SLOBODNO

UŽE!”,10. partner je do tad već izveo 6., izvodi 7., viče: “IDEM!” i izvodi 8.,11. ako penjači nisu dosegli podnožje stijene, postupak se ponavlja

Pri tome posebnu pažnju treba posvetiti sljedećem:● rizično je abseilati sa opreme sumnjive ispravnosti zaostale od prethodnih

naveza● kad čvor spaja užad, treba ga namjestiti tako da ne zapne pri izvlačenju užeta● kad nije svejedno koji kraj užeta treba povući, pravi se može “obilježiti”

ukapčanjem kompleta za taj kraj i pojas● kad predzadnji penjač abseila i uštanda se, zadnja je prilika da se isproba

izvlačenje užeta● abseil spravicom za isključivo jednostruko uže (npr. Petzl Grigri) zahtijeva

specifičan način namještanja užeta kroz štand.

Uza sav oprez ponekad uže pri izvlačenju ipak zapne u stijeni iznad naveza – čak i kad nije korišten čvor za spajanje užadi. Ako iznad nema nikoga da spasi situaciju, a ni jakim povlačenjem ne može se osloboditi uže, jedan penjač mora doći do problematičnog mjesta i sam osloboditi uže. Moguće tehnike koje se pri tome mogu koristiti izlaze izvan okvira ljetne alpinističke škole, te ovdje neće biti razmatrane.

Prevezivanje na sidrištuPenjanje kratkih (do 30 m) sportskih smjerova ne spada u domenu alpinizma, ali vrlo je korisno za učenje i uvježbavanje penjačke tehnike na relativno siguran način. Kratki sportski smjerovi često završavaju masivnim lijepljenim klinom ili na dva spita povezana lancem, tj. nemaju karabiner za ukapčanje. Najpraktičniji silaz s takvog smjera jest prevezivanje na vrhu te prepuštanje partneru.

Dvostruko prevezivanjePenjač dolazi na sidrište, te se osigurava “paničarkom” izrađenom od gurtne i matičara. To je početna pozicija za postupak prevezivanja.

Korak 1 Korak 2 Korak 3 Korak 4

Nakon što je osiguran, u ruku uzima uže na koje je navezan, te ga savija kako bi ga mogao provući kroz ring na sidrištu.

Presavijeno uže provlači kroz ring na sidrištu.

Na provučenom dijelu užeta veže vodičku osmicu.

U vodičku osmicu ukopčava matičar, koji zatim ukopčava u pojas.

Razvezuje osmicu sa uplitanjem, kojom je originalno bio navezan na uže.

Izvlači oslobođeni rep užeta iz ringa.

Nakon što je oslobodio kraj na koji je bio navezan vodičkom osmicom:● penjač viče svojem partneru “ŠPANAJ”● sjeda u pojas● sa sidrišta skida paničarku koju je postavio u pripremnom koraku● daje svojem partneru znak da ga može spustiti

Jednostruko prevezivanjePonekad je ušica lijepljenog klina premala za provlačenje dvostrukog užeta, pogotovo kad je u njoj već komplet kojim se samoosigurava. Tada je postupak prevezivanja nešto drugačiji.

Korak 1 Korak 2 Korak 3

Kao i kod jednostruko prevezivanja penjač dolazi do sidrišta, te se osigurava paničarkom izrađenom od gurtne i matičara.

Na užetu na koje je navezan penjač veže vodički čvor, u koji ukopčava matičar, koji zatim ukopčava u pojas - na isto mjesto na koje je navezan.

Penjač raspliće osmicu s uplitanjem kojom je bio navezan za vrijeme uspona, a tako oslobođeni kraj užeta provlači kroz ring.

Korak 4 Korak 5 Korak 6

Penjač se ponovno navezuje na slobodni kraj užeta, pri čemu koristi osmicu s uplitanjem.

Raspliće vodiču osmicu, a matičar sprema na pojas.

Viče partneru “ŠPANAJ”. Kada partner napne uže, sjeda u pojas, skida paničar i daje partneru znak da ga spusti.

Pažljivo prateći ove upute nije moguće ispustiti uže i ostati bez njega viseći na štandu, kao ni pasti sa štanda na tlo.

Na slikama u gornjem postupku penjač je osiguran samo jednim kompletom. To je potencijalno opasan način samosoiguravanja, koji funkcionira samo dok je opterećen prema dolje. U slučaju ako ga penjač odtereti, može se dogoditi da jedan od karabinera dođe u takav položaj da se prilikom sljedećeg opterećenja sam od sebe iskopča.

Puno sigurniji način je ukoliko se umjesto jednog upotrijebe dva kompleta ukopčana

paralelno, no suprotno orijentiranih vratašaca. Najsigurniji način, koji se predaje na školi je onaj kod kojeg se penjač osigurava korištenjem unaprijed pripremljene gurtne i matičara.

Kada se ne smijemo prevezati - Abseil iz sportskog smjeraOba postupka prevezivanja pretpostavljaju da sidrište na vrhu smjera umjesto karabinera ima ring. Ponekad se međutim može dogoditi da na sidrištu nedostaje i ring, te se ono sastoji od samo dva spita povezana zamkom ili gurtnom.

Ako naiđemo na takvu situaciju niti u kojem slučaju se ne smijemo pokušati prevezati. Naime događale su se nesreće u kojima su se penjači prevezali tako da su iza uže provukli preko gurtne, odnosno zamke, nakon čega su partneru rekli da ih spusti. S obzirom da je uže prelazilo izravno preko gurtne, nastalo je veliko trenje, te je uže doslovno prepililo gurtnu, što je dakako rezultiralo padom penjača.

Ovakvu situaciju je moguće riješiti na dva načina:1. rješenje: od postojeće gurtne napravite klizno sidrište, te u njega postavite vlastiti matičar (bežanec). Kroz matičar ubacite svoje uže te se tako spustite. Kod ovog rješenja ste dakle morali žrtvovati vlastiti komad opreme.

2. rješenje: je da sa ovog sidrišta napravite abseil kakav bi radili iz dugog smjera - preko obje polovice užeta. U smjer bi sa sobom morali ponjeti gurtnu i matičar za paničarku, spravicu za osiguravanje, te zamku za prusic. Ukratko postupak bi bio slijedeći:

1. pomoću gurtne i matičara izraditi paničarku i upaničariti se u jedan od spitova2. uže na dvostruko provući preko gurtne na sidrištu - kao da radite dvostruko

prevezivanje3. nakon što ste uže prevukli preko gurtne, fiksirate ga lađarskim čvorem na pojas4. razvežete se i vičete partneru da pusti osiguranje5. provlačite uže preku gurtne sve dok ne dođete do oznake sredine6. razvezujete lađarski čvor sa užeta i bacate njegov kraj dolje7. koristeći spravicu radite abseil preko obje polovice užeta (nemojte zaboraviti

staviti prusic)

Na sportskim penjalištima ćete ponekad vidjeti da penjači rade ovaj postupak iako na sidrištu postoji ring ili čak karabiner. Penjači to rade zato što se na takav način manje oštećuje uže. Naime kada vas partner spusti preko ringa/karabinera, cijela dužina užeta koja prođe kroz tu točku se pojačano haba. Abseil preko dvostrukog užeta je puno nježniji prema užetu.

KORISNO

Podizanje palog penjača - sv. Bernard

Što je Sveti Bernard?Sveti Bernard se često definira kao “tehnika za podizanje palog penjača”. U stvari se radi o tehnici koja se koristi za podizanje ili izvlačenje bilo kakvog tereta. U stvari ovu tehniku bi puno preciznije mogli opisati kao tehniku koja nam omogućuje da snagom samo vlastitih ruku na kontroliran i siguran podignemo težak teret.

Međutim da bi ovoj vježbi bio dan kontekst, ona se izrađuje kao rješenje za jednu hipotetsku situaciju. Priča ide ovako: prilikom uspona u dugom smjeru partner koji je penjao kao drugi pada i ozljeđuje se. Za to vrijeme njegov partner ga je osiguravao sa sidrišta pomoću polulađarskog čvora pričvršćenog za sidrište. Primjetivši da mu je partner pao, on odlučuje partnera podići sve do sidrišta na kojem se nalazi.

S obzirom da penjača ne može podići tako da povlači uže golim rukama, potreban mu je “mehanizam” koji će mu to izvlačenje olakšati, te će osigurati da ono bude izvšeno na siguran način. Taj mehanizam se zove Sveti Bernard.

Zašto je opisana situacija hipotetska?Na početku teksta o sv. Bernardu je spomenuta da se vježba radi kao rješenje za hipotetsku situaciju. Situacija je opisana kao hipotetska zbog toga što se u njenom opisu zbog jednostavnosti zanemaruje cijeli niz preduvjeta koji bi trebali biti ostvareni da bi izvlačenje palog penjaća uopće bilo moguće. Navedimo neke:

● između palog penjača i sidrišta uže prolazi kroz točke međuosiguranja (komplete)● pali penjač možda ima ozljede zbog kojih ga nije dobro povlačiti prema gore● penjač možda nije pri svijesti● penjač je pao u prečnici● itd.

Da bi izvlačenje bilo moguće moramo cijeli postupak prije svega dogovoriti sa palim partnerom. On mora potvrditi da želi da bude izvučen na sv. Bernarda, te mora prilikom izvlačenja minimalno surađivati i iskopčavati uže iz međuosiguranja, kada do njih dođe.

Zbog toga opisana situacija nije realna, već služi samo kako bi dala mali kontekst ovoj vježbi.

Zašto se sv. Bernard uči na ljetnoj alpinističkoj školi?Postoji više razloga zbog kojih se ova tehnika predaje na ljetnoj alpinističkoj školi.

Prvi i glavni razlog je taj da se poznavanje ove tehnike očekuje na svim kasnijim specijalitičkim školama i tečajevima, koji se mogu pohađati nakon završene ljetne alpinističke škole. Dobar primjer je tečaj sigurnog kretanja po ledenjacima (tj. “ledenjački tečaj”), tijekom kojeg se rade vježbe izvlačenja palog penjača iz ledenjačke pukotine.

Drugi razlog je što kroz ovu tehniku polaznici škole imaju prilike u praksi primjeniti neke od čvorova koji se rijetko koriste, a koji su dio osnovne naobrazbe alpinista. Primjer takvog čvora je pletenica, koja se osim kod Bernarda može koristiti i u raznim drugim naprednijim tehnikama.

Treći i zadnji razlog je da kroz ovu tehniku polaznici uče razmišljati i kombinirati. Sveti Bernard je naime dobar primjer kako uz upotrebu samo osnovne penjačke opreme možemo improvizirati jedan vrlo koristan mehanizam. Razumjevanje logike prema kojoj je taj mehanizam sastavljen omogućuje

polaznicima da njegove dijelove primjenjuju i u drugim situacijama.

Kada možemo očekivati da ćemo koristiti sv. Bernarda?Sa završenom ljetnom alpinističkom školom vladat ćete tek osnovnim znanjima i tehnikama potrebnim za sigurno penjanje. Razina tih vještina i znanja je nedostatna za samostalno poduzimanje bilo kakvih akcija spašavanja, pa tako niti podizanje palog penjača. Tehnike spašavanja se predaju predaju na specijalističkim tečajevima u okviru Gorske Službe Spašavanja.

Proječan penjač i alpinista, koji nije član GSS-a, se u svojoj penjačkoj karijeri vrlo vjerojatno nikad neće naći u situaciji da ozlijeđenog penjača izvlači na Svetog Bernarda. No postoje situacije u kojima ova tehnika može dobro doći.

Najčešća situacija s kojom se penjači susreću je da moraju pomoći partneru koji je zapeo u detalju i ne može ga nikako proći (čak niti tehnički). Naime nije rijedak slučaj da jedan partner penje puno jače ocjene od onog drugog. Kada se takav dvojac upusti u teži smjer, lako je predvidjeti da će slabiji partner imati problema. Tada nam u pomoć može priskočiti dobar stari Sveti Bernard.

Postupak izrade svetog BernardaPostupak je prikazan u slijedećem videu: http://youtu.be/Zyvy_FE0WJA, a može ga se sažeti na slijedećih nekoliko točaka:

1. na štandu je namontiran matičar na kojemu putem polulađarca osiguravate partnera, rukom čvrsto držite slobodni kraj užeta, kako bi spriječili da vaš partner sklizne dalje

2. kako bi mogli početi slagati sistem kolotura, morate imati obje ruke slobodne, zato vežete provizorni čvor, koji dodatno osiguravate pomoću dva osiguravajuća čvora

3. sljedeće što radite je pletenica: uzimate zamku, te vežete prusic na opterećeni kraj užeta

4. u štand stavljate još jedan matičar, te na njega vežete zamku polulađarskim čvorom, nakon čega slobodni ostatak zamke uplićete nazad prema prusiku

5. razvežete provizorni čvor, i to tako da ga čvrsto držite uže u ruci kada ga izvlačite. Nakon toga polako otpustite taj kraj užeta, pri čemu pletenica postepeno preuzima puno opterećenje

6. razvežete polulađarac iz točke 1. - pletenica je jedino što drži palog penjača vezanog za štand

7. kroz sidrište provucite još jednu gurtnu, te u nju stavite u njega stavite druga sva karabinera (moraju biti geometrijski identični jer garda u suprotnom neće držati) - umjesto gurtne možete korititi i HMS matičar

8. uzmite uže koje ide prema penjaču, te u dva karabinera iz prethodne točke upletete gardu. Gardu zategnete koliko možete - to je dobar test da li stvar drži

9. raspletete pletenicu, te je na kraju oprezno otpustite, kako bi garda postepeno preuzela opterećenje - tako ćete ujedno vidjeti je li garda koju ste sastavili dobra

10. zamku koju ste upravo oslobodili vežete tik uz prusic, koji se i dalje nalazi na opterećenom užetu - kroz dobivenu omču provučete karabiner (može i matičar - svejedno je) - tako ste dobili jedan dio "koloture"

11. slobodni kraj koji izlazi iz garde provučete prvo kroz karabiner na pusiku - i sustav kolotura je gotov

12. vučete slobodni kraj užeta, te tako podižete penjača sve dok vam prusic ne dođe do garde

13. gurnete prusic nazad niz opterećeno uže dokle ide i ponovite postupak od točke 13.

Skraćeno bi se to dalo napisati kao:

● polulađarac

● provizorni

● prusic - polulađarac - pletenica

● rastaviti provizorni

● razvezati polulađarac

● složiti gardu

● razvezati pletenicu

● vezati zamku tik do prusika

● jedan karabiner do prusika

● uže kroz karabiner na prusicu

● dizanje palog penjača

Ako ne možemo povući ili ga jako teško povlačimo, možemo u sustav dodati još 2 karabinera: jedan na štand, a drugi na prusic (onaj koji smo vezali na uže).

ZAPAMTITE

Ako dodajete karabinere u sustav kolotura (npr. 2), uvijek ih dodajte paran broj. Neparan broj (npr. 3) će samo povećati trenje, a neće smanjiti silu koju morate uložiti.

Više o ovome u poglavljima koja slijede.

Postupak izrade svetog Bernarda obješnjen je i sljedećim videom:● http://www.youtube.com/watch?v=bsiU-l_EAgI ● http://www.youtube.com/watch?v=mZKlKD2Towo

Povlačenje užeta tijelomS obzirom da povlačenje užeta iziskuje veliku tjelesnu snagu i snažne ruke, ovom problemu možemo doskočiti tako da uže ne povlačimo rukama nego cijelim tijelom.

U pojas stavite matičar, te kraj užeta koji bi inače vukli rukama upletete u polulađarcem u taj matičar (ili stavite u spravicu ako imate koju slobodnu). Sada uže možete povlačiti cijelim tijelom, a rukama samo skraćujete i izvlačite uže iz polulađarca, odnosno spravice.

Pri ovome treba voditi računa na to da uže uvijek vučete prema štandu, a ne od njega (zadnja kolotura se mora nalaziti na užetu, a ne na štandu). Za to postoje dva razloga:

1. Prvi je taj da što takav način izvlačenja može ugroziti stabilnost štanda. Naime štand i onako već opterećen masom palog penjača. Vašim povlačenjem samo bi stvorili dodatno opterećenje, što nije dobro, osobito ako je štand sastavljene od zaglavaka, friendova i slično.

2. Drugi razlog zbog kojeg ne treba vuči uže od štanda je taj što dodavanjem koloture na štrand ne smanjujemo silu, već samo povećavamo trenje. Više o tome u poglavljima koja slijede.

Kako funkcionira princip koloturePrincip koloture možda je najlakše shvatiti tako da ga usporedimo sa puno poznatijim principom poluge. Kod poluge nam je sila je manja što je poluga duža, tj. što je odnos dužina između dvaju krakova veći. Na primjer: ako je odnos krakova 1:10, tada pomicanjem dužeg kraka za 10 centimetara kraći krak pomičemo samo za 1 cm, dok je sila koju ostvarujemo na tom kraćem kraku 10 puta veća.

Slično vrijedi za princip kolotura: što je broj pomičnih kolotura u sustavu veći, to je sila koju moramo primjeniti manja, a sila koju generiramo veća.

Kod sv.Bernarda prvu koloturu u sustavu čini garda, dok je druga kolotura karabiner zakačen na prusic.

Trenje u sustavu koloturaU prethodnom odjeljku je opisana idealna situacija, u kojoj dodavanjem novih kolotura u sustav smanjujemo silu koju je potrebno uložiti. Realna situacija je malo drugačija, s obzirom da svaki dodatni kolotur u sustavu povećava i silu trenja koju moramo savladati.

Sljedeća slika ilustrira ovu problematiku: iznad sličica je navedena sila koju bismo u idealnoj situaciji trebali primijeniti, dok je ispod svake sličice navedeno trenje koje se pojavljuje u realnom sustavu:

Kao što vidimo na srednjoj sličici, dodavanjem samo jednog kolotura (neparni broj) samo smo povećali trenje, dok je sila koju moramo uložiti ostala nepromijenjena.

Zbog svega nevedenog je potrebno imati mjeru u broju kolotura koju dodajemo u sustav.

Spasioci koji se u svojim akcijama često služe sv.Bernardom umjesto karabinera koriste prave koloture (prikazano slikom desno), čime bitno smanjuju trenje u sustavu.

Auto-blok sveti BernardSvetog Bernarda je moguće napraviti i u kombinaciji sa autoblokirajućom spravicom za osiguravanje (npr. Reverso). Taj postupak je sličan ovome koji je upravo opisan, s tom razlikom da možete odmah skočiti na točku 10. Napomena: na ispitu morate raditi postupak sa polulađarcem, a ne sa Reversom.

Tipične problematične situacije i moguća rješenjaNa početku svoje samostalne penjačke karijere, ali i u kasnijoj penjačkoj karijeri, susrest ćete se sa mnogim nepredviđenim problematičnim situacijama, koje nisu sadržane u standardiziranim protokolima koje učite na školi. Iako ćete na školi naučiti sve elemente potrebne da bi se na siguran način izbavili iz tih situacija, ono što nećete naučiti je kako te elemente međusobno kombinirati i sastaviti rješenje kojim ćete se na siguran način izbaviti iz neke situacije.

Kako bi vam pomogli kod nekih čestih situacija s kojima ćete se sasvim sigurno susresti već u prvoj godini svojeg samostalnog penjanja, sastavili smo popis od nekoliko takvih situacija, te smo za svaku ponudili recept prema kojem se mogu riješiti.

Ovdje dakako nije sveobuhvatna kuharica, koja nudi rješenja za svaku moguću situaciju. Pored toga nije nije moguće dati fiksni recept koji će vrijediti baš uvijek. Zbog toga nam je cilj da vam pokušamo približiti logiku kojom smo bili vođeni u izradi sigurnog rješenja. Tom logikom ćete se moći poslužiti kada ćete se naći u situaciji da morate riješiti neki problem.

VAŽNO

Ako niste potpuno sigurni u postupak koji bi trebali poduzeti, ZOVITE POMOĆ! Nemojte improvizirati i petljati! U zadnjih nekoliko godina previše ljudi je stradalo zbog neznanja!

ZAPAMTITE

Pomoć ne mora nužno doći od stane GSS-a. Pomoć vam može pružiti navez koji penje u blizini, vaše iskusnije kolege koji penju u istom sektoru i slično.

VAŽNO

Postupci koji se spominju u rješenjima koja slijede mogu biti opasni ako ne znate kako ih izvesti na siguran način!

Uzmite si vremena da takve postupke isprobate i uvježbate u sigurnim uvjetima, prije stvarnog uspona!Pitajte svoje instruktore i mentore da vam pomognu.

Abseil: prekratko užeOpis situacije: popeli ste smjer koji završava na vrhu stupa, sa kojeg je moguće jedino sići spuštanjem po užetu u više dužina. Spuštate se niz “abseil pistu”, na kojoj postoje uređena abseil sidrišta, te koja je i sama potpuno opremljeni smjer. Prilikom pripreme penjačkog uspona ste propustili primjetiti da vam za spuštanje treba 70-metarsko uže, te ste sa sobom ponijeli 60-metarsko uže.

Spuštajući se po užetu tražite sidrište na kojem ćete stati. Primjećujete da ste pri kraju užeta, a sidrišta nema na vidiku. Nakon vizualne potrage vidite da se sidrište nalazi nekoliko metara ispod kraja užeta - ne možete ga nikako dosegnuti.

Moguće rješenje: s obzirom da je uređeno sidrište izvan vašeg dosega, morate sami improvizirati vlastito abseil sidrište. Nekoliko metara iznad sebe primjećujete policu sa debelim drvetom i odlučujete tamo napraviti sidrište. Da bi došli do police, morat ćete prusicirati.

Kako se prebaciti sa spuštanja na prusiciranje? Oslobađate ruke tako da puštate da vam se zategne prusik koji ste koristli kao osiguranje kod spuštanja. Koristeći dodatne zamke ili gurtne na uže vežete dodatne prusike, te sastavljate set za prusiciranje. Nakon što je set sasavljen i pričvršćen matičarima za vaš pojas, otpuštate prusic za abseil, te se nastavljate spuštati po užetu dok set za prusiciranje ne preuzme

opterećenje. Tada rastavljate set za spuštanje po užetu: skidate spravicu sa užeta, kao i prusic kojim ste se osiguravali. Počinjete prusicirati.

Što kad stignemo do police? Kada stignete do police, improvizirate standardno sidrište u više točaka, koristeći ono što imate pri ruci: drvo, pješčani sat, spit, klin, čokove, friendove. Kada je sidrište sastavljeno, upaničarite se koristeći gurtnu ili neku zamku, nakon čega rastavljate set za prusiciranje. Možete dojaviti svojem partneru da je uže slobodno.

Kako pripremiti uže za spuštanje niz sljedeću dužinu? Kada su svi članovi naveza prisutni na improviziranom sidrištu, kroz sidrište provlačite uže, te pripremate spuštanje do uređenog prvog sljedećeg sidrišta. Uže možete za sidrište pričvrstiti koristeći neki od svojih matičara ili izravno preko gurtne ili zamke od kojeg je sidrište načinjeno.

Što s opremom od koje smo izradili improvizirano sidrište? Opremu koju ste upotrijebili za izradu improviziranog sidrišta ćete na žalost morati žrtvovati. Jedini način da ponovo dođete u posjed te opreme je da još jednom popnete taj smjer, taj drugi puta noseći uže potrebne dužine, te da pokupite opremu koju ste tamo ostavili (ako niste već počastli nekog tko je penjao netom iza vas).

Kako bi žrtvovali što manje opreme, potrudite pronaći što bolju prirodnu točku za sidrište. Idealno je drvo ili pješčani sat, kroz koji provučete gurtnu i vežete je u zatvorenu omču, te kroz nju provučete uže.

Prekratko uže - sažetakRješenje problema prekratkog užeta možemo sažeti sljedećim blok dijagramom:

Abseil: ne možete izvući užeOpis 1. situacije: nakon završenog uspona iz smjera izlazite spuštajući se po užetu u više dužina. Na jednom sidrištu usred smjera pokušavate izvući uže, no to ne uspijevate niti nakon više pokušaja. Uže se nije pomaknulo niti milimetar.

Moguće rješenje 1. situacije: prvo što možete napraviti je pokušati izvlačiti drugi kraj užeta. Često se zna dogoditi da jedan kraj zapinje, dok se drugi kraj ipak može izvući. Osim toga, ako ste spajali dva užeta, možda se greškom pokušali izvlačiti pogrešan kraj užeta. Ako uspijete u pokušaju izvlačenja drugog kraja užeta, pripremite izvlačenje tog kraja (oslobodite kraj koji ste prethodno pokušavali izvlačiti, te kroz ring

provucite kraj koji sada planirate izvlačiti).

Tako kada ustanovite da niti jedan kraj užeta nije moguće izvlačiti, krenite u daljnje istraživanje - detekciju problema.

Detekcija uzroka problema: slijedeće što morate napraviti je otkriti što sprječava da uže bude izvučeno. Jedini mogući način da sigurno napravite je da da prusicirate nazad sve do prethodnog sidrišta.

VAŽNO

Ne zaboravite da morate prusicirati po oba kraja užeta istovremeno!

Prusiciranje po samo jednom kraju sasvim sigurno će završiti vašim padom!

Kada stignete na sidrište pokušajte utvrditi točan uzrok zbog kojeg uže ne možete izvući. Mogući uzroci su:

● veliko trenje između užeta i točke kroz koju je provučeno u sidrištu● ispod sidrišta uže je položeno preko zaobljene stijene / trbuha, pri čemu se stvara

dodatno trenje● uže je ispod sidrišta upalo u oštru vertikalnu pukotinu, koje je povećalo trenje● uže se neposredno ispod sidrišta lomi pod oštrim kutem preko ruba stijene, što

stvara veliko trenje.

Kao što vidite ključna riječ u svakom od mogućih uzroka je trenje. To znači da će vaš zadatak biti kako to trenje smanjiti. Slijedi nekoliko mogućih rješenja.

Moguće rješenje 1. situacije - varijanta 1: došavši na sidrište utvrdili ste da je uzrok problemu veliko trenje između točke kroz koje je uže provučeno na sidrištu. Ako ste uže samo prebacili preko drveta, tada ćete morati žrtvovati jednu gurtnu, koji ćete prebaciti preko drveta, dok ćete uže provući kroz tu gurtnu.

No iako provlačenje užeta kroz gurtnu često može pomoći, gurtne su i dalje daleko od idealnog - i one same po sebi unose određeno trenje. Zbog toga provlačenje užeta kroz gurtnu možda neće biti dovoljno, već ćete morati žrtvovati jedan matičar, koji ćete zakvačiti na gurtnu i koji će vam poslužiti kao abseil ring.

KORISNO

Penjači često kupuju jeftinije čelične matičare (takozvane “bežance”) koje nose sa sobom kako bi ih žrtvovali baš u ovakvim situacijama.

Moguće rješenje 1. situacije - varijanta 2: na sidrištu ste otkrili da je uzrok problemima to što se uže neposredno ispod sidrišta lomi pod oštrim kutom preko ruba stijene (sidrište se vjerojatno nalazi na polici) ili je uže ispod sidrišta velikom dužinom položeno preko hrapavog trbuha koji povećava trenje.

U bilo kojoj od ovih situacija jedino rješenje je da improvizirate novo sidrište neposredno ispod ili što bliže mjestu na kojem se to ključno trenje pojavljuje (ispod oštrog ruba ili hrapavog trbuha). Postavivši sidrište u blizini mjesta na kojem se trenje

stvara, efektivno ćete to trenje smanjiti, te ćete mrdanjem gornjeg kraja užeta postići da se uže oslobodi, te da ga uspješno izvučete.

KORISNO

Iskusni penjači znaju ovakve situacije predvidjeti, te namjerno prvo sljedeće sidrište stavljaju neposredno nakon dijela kojibi mogao biti problematičan (oštar rub, hrapav trbuh i sl.).

Moguće rješenje 1. situacije - varijanta 3: otkrili ste da je uzrok problema u tome što je uže blizu gornjeg sidrišta upalo u pukotinu ili radijator, koje je znatno povećao trenje i onemogućio izvlačenje.

U ovakvoj situaciji može biti dovoljno da budete oprezniji prilikom spuštanja po užetu, pa pripazite da uže koje ostavljate iznad sebe polažete podalje od takvih problematičnih mjesta. Ključnu ulogu u takvoj situaciji ima osoba koja se zadnja spušta niz smjer. Ukoliko ste iskusni penjač, a spuštate se prvi, ukoliko primijetite da bi se tako nešto moglo dogoditi, na to upozorite kolege koje će se spuštati nakon vas.

Opis 2. situacije: na sidrištu usred stijene počeli ste izvlačiti uže. Nakon što ste izvukli nekoliko metara, uže zapinje i više ga ne možete pomaknuti niti milimetar. Slobodni kraj užeta (onaj koji ne vučete) više nije u vašem dosegu.

Moguće rješenje 2. situacije: u ovakvoj situaciji prusiciranje po užetu nije opcija, s obzirom da je kod vas samo jedan njegov kraj. U ovo situaciji u stvari nemate previše opcija, u kojim ne bi riskirali pad i gotovo sigurnu smrt.

Situacija se bitno mijenja ako bi kod sebe imali još jedno jednostruko uže, koje bi mogli upotrijebiti tako da se iz spuštajućeg moda ponovo prebacite u penjački mod, te kao prvi popnete do kraja užeta koji vam je pobjegao. Pri tome bi se dakako osiguravali kako i priliči kada se penje kao prvi, a vaš partner bi vas osiguravao.

Stigavši do kraja slobodnog kraja užeta, imate više opcija. Možete se prestati penjati i početi prusicirati, pa se daljnji postupak svodi na rješenja 1. situacije.

VAŽNO

Mnogi neiskusni penjači bi ovu situaciju riješili fiksiranjem donjeg kraja užeta za sidrište, pa slobodnim penjanjem uz osiguravanje prusikom uz to uže. To je opasna kombinacija koja sasvim sigurno NEĆE ZADRŽATI VAŠ PAD !

Ako nemate još jedno uže, jedini siguran izlaz iz ove situacije je da zovete pomoć. Pomoć ne mora samo stići od GSS-a, već vam u susret mogu izaći od ljudi koji su penjali u blizini.

Problemi sa izvlačenjem užeta - zaključak: kao što ste primijetili problemi sa izvlačenjem užeta se u velikoj mjeri mogu određenim akcijama preventirati, odnosno spriječiti da nastanu. Neke od trikova kako to možete napraviti ste upravo saznali, dok ćete neke otkriti i sami.

Dobra je praksa da penjač koji se prvi spustio na sljedeće sidrište

KORISNO

odmah napravi testno izvlačenje užeta (izvuče 2-3 metra jednog kraja), kako bi provjerio da li je to moguće. Ako u tome ne uspije, tada drugi penjač, koji je još uvijek na gornjem sidrištu, ima priliku intervenirati i nešto promijeniti na gornjem sidrištu, sve dok donji penjač ne uspije pomaknuti uže.

Gornji penjač ne smije zaboraviti uže ponovo vratiti na sredinu, prije no što se i sam ne počne pripremati za spuštanje.

Abseil: prilikom izvlačenja uže je pri padu zapeloOpis situacije - varijanta: nakon uspješno popetog smjera silazite iz smjera spuštanjem po užetu u više dužina. Na jednom od sidrišta usred stijene počinjete izvlačiti uže, kako bi ga pripremili za spuštanje niz sljedeću dužinu. Uže ste uspješno sasvim izvukli iz gornjeg sidrišta, međutim njegov gornji kraj pri padu zapinje i ne možete ga nikako izvući.

Moguće rješenje: ova situacija je gotovo identična situaciji kada je uže zbog trenja zapelo, a slobodni kraj užeta je izvan vašeg dosega, pa prema tome vrijedi slično rješenje.

No ovdje postoji mogućnost da je slobodni kraj užeta zapeo tek kada ste do sebe dovukli više od pola užeta. Na primjer: kod sebe već imate 40 od ukupno 60 metara, što bi značilo da je slobodni kraj zapeo 20 metara iznad sidrišta na kojem se nalazite.

U takvoj situaciji kod sebe imate dovoljno užeta (40m) da se navežete, te slobodno popnete do mjesta na kojem je uže zapelo (postavljate međuosiguranja, a partner vas osigurava). Nakon što oslobodite uže, mogli bi:

a) negdje u blizini napraviti improvizirano sidrište, sa kojeg bi onda ponovili cijeli postupak spuštanja po užetu nazad do sidrišta sa kojeg ste krenuli u ovu akciju. Pri tome bi vjerojatno morali žrtvovati nešto od svoje opreme.

b) nastavili bi slobodno penjati nazad sve do gornjeg sidrišta iz kojeg ste uže prethodno izvlačili. Za sobom bi povukli cijelo uže, te bi ponovili postupak spuštanja nazad do donjeg sidrišta. Prilikom ponovnog spuštanja bi pripazili da se držite podalje od mjesta na kojem je uže prošli put zapelo, kako se i ovaj put ne bi ponovilo isto. Na ovaj način ne bi morali žrtvovati ništa od opreme.

ZAPAMTITE

Ako je uže kod izvlačenja zapelo na bilo koji od opisanih način, prilikom pokušavanja izvlačenja nemojte pretjerivati. Moguće je da je uže palo preko oštre ljuske, te ga svojim preenergičnim natezanjem možete oštetiti, bez da ga na kraju uspijete izvući.

Zapinjanje užeta kod izvlačenja - sažetakPonuđena rješenja koja rješavaju problem zapinjanja užeta prilikom izvlačenja bi mogli sažeti sljedećim pojednostavljenom dijagramom (neka rješenja su radi jednostavnosti izostavljena):

Abseil: pri izvlačenju užeta niste uklonili sigurnosni čvorOpis situacije: nakon završenog uspona iz smjera izlazite spuštajući se po užetu u više dužina. Na jednom sidrištu usred smjera počinjete izvlačiti uže, te nakon nekoliko izvučenih metara primjećujete da ste na drugom kraju užeta zaboravili razvezati sigurnosni čvor. To ste primijetili kada je taj drugi kraju užeta već izvan vašeg dosega.

Moguće rješenje 1: ako kod sebe imate još jedno uže, a penjanje uz postavljanja međuosiguranja je moguće, tada svoj problem možete riješiti na sljedeći način:

Navezat ćete se na to drugo uže, te ćete početi penjati prema povučenom čvoru, pri čemu će vas vaš partner osiguravati. Kada stignete do čvora, taj kraj užeta ćete zajedno sa čvorem povući nazad dolje sve do sidrišta. Nakon toga ćete se pripremiti za spuštanje po tako postavljenom užetu (prusic i spravica preko oba kraja užeta).Kada se spustite nazad do sidrišta sa kojeg ste krenuli, osigurajte se na sidrištu (upaničarite), te oslobodite uže.

Ponovo pripremite uže za izvlačenje, no ovaj put nemojte zaboraviti skinuti sigurnosni čvor!

Moguće rješenje 2: kod sebe nemate još jedno uže, međutim dužina niz koju ste se spustili je bila kratka, tako da kod sebe već imate više metara drugog kraja užeta (onog

koji izvlačite). Dužina užeta koje je kod vas dvostruko je veće od udaljenosti između vas i povučenog čvora (ovo je vrlo važno).

Slično kao i u 1. rješenju: ovaj put se navezujete na dostupan kraj užeta, penjete kao prvi do čvora, povlačite ga nazad do sidrišta, te se po tako postavljenom užetu spuštate nazad do sidrišta, te ponovo pripremate izvlačenje.

VAŽNO

Kod ovog rješenja vrlo je važno da dužina užeta kojom raspolažete najmanje dvostruko veća od udaljenosti između vas i povučenog čvora. Sa manje užeta nećete moći čvor spustiti nazad do sidrišta. U takvoj situaciji ovaj postupak nije moguć !

Ako nemate drugo uže niti imate dovoljno užeta da popnete do čvora i spustite ga nazad do sidrišta, jedino što možete napraviti je zvati pomoć.

Abseil: premalo trenje na spraviciSituacija: prilikom spuštanja niz uže primjećujete da morate ulagati puno snage u kočenje. Već nakon desetak metara počinje vas boliti ruka kojom pridržavate uže. Zaključujete da spravica koju koristite u kombinaciji sa užetom po kojem se spuštate jednostavno ne stvara dodatno trenja (ovo je česta situacija ako se spuštate po novom tanjem užetu).

VAŽNO

Prije no što krenete rješavati ovaj problem, morate se prvo spustiti sve do sljedećeg sidrišta. Dok god visite na užetu nikakve modifikacije nisu moguće!

Rješenje 1: najjednostavnije rješenje je da paralelno uz matičar kojim ste pričvrstili spravicu na pojas dodate još jedan matičara. Time ćete povečati kut pod kojim se uže lomi u vašoj spravici (prisjetite se principa rada spravice za osiguravanje), što će povećati i trenje. Ako vam niti tada trenje nije dovoljno, možete dodati još pokoji matičar. Dodatne matičare možete dodavati sve dok u vašoj spravici ima za njih ima mjesta.Sljedeći niz slika prikazuje postepeno povećavanje trenja dodavanjem matičara:

malo trenje > veće trenje > veliko trenje > itd...

Iako je ovaj način povećavanja trenja brz i efikasan, on ima jednu potencijalnu manu. Naime s povećanjem trenja povećava se i temperatura na koju se zagrijavaju spravica i matičari kojima je ona pričvršćena za pojas. Nakon brzog spuštanja sa ovakvim povećanim trenjem spravica može postati toliko vruća da na kraju spuštanja nećete moći dodirnuti spravicu golim rukama, bez da se opečete (preko 100°C).

Drugi problem visoke temperature je što ona može dovesti do oštećenja užeta, prije svega njegove košuljice. Ovaj problem dolazi do izražaja na mjestu na kojem se zaustavite nakon spuštanja. Tome su najviše izloženi krajevi užeta, s obzirom da se tamo najčešće stajemo, pa su oni opetovano izloženi tom riziku.

ZAPAMTITE

Ne jurite niz uže - pazite da se spravice previše ne ugrije.Prilikom skidanja spravice sa užeta pripazite da ne opečete ruke.Visoke temperature oštećuju uže - nastojte što prije skinuti vruću spravicu sa užeta (prije toga se naravno osigurajte na sidrištu).

Problem visoke temperature nastaje prije svega zbog toga što se kočenje događa događa samo u jednoj točki, pri čemu se u toj točki toplina akumulira. Ovaj problem možemo eliminirati tako da umjesto dodavanja matičara u istu spravicu, u seriju sa spravicom stavimo karabinersku kočnicu … no više o tome u sljedećem rješenju …

Ako želite saznati više o efektima koje vruća spravica može imati na uže i na gurtne, pročitajte sljedeći tekst: QC LAB: Can a hot belay device melt my rappel slings?

Rješenje 2: iako rješenje broj 1 može funkcionirati, može se dogoditi da jednostavno nemate dovoljno matičara ili u spravicu više ne stane niti jedan matičar, a trenje i dalje nije dovoljno. U takvoj situaciji možete se poslužiti karabinerskom kočnicom.

Pri tome kao i do sada koristite spravicu i prusik - to se ne mijenja. Jedino što je dodatno je karabinerska kočnica, koju ćete na uže pričvrstiti iznad spravice, a na pojas ćete je spojiti gurtnom. Gurtna pritom mora biti dovoljno duga da na užetu ostane nekoliko centimetara razmaka između spravice i karabinerske kočnice, kada cijeli sustav opteretite (sjednete u pojas).

Ovime ste u stvari na uže postavili dvije kočione naprave, što će proizvesti dovoljno trenja za ugodno i sigurno spuštanje. Kako se kočenje sada događa u dvije odvojene točke, pa je količina topline koja se generira u svakoj od pojedinačnih točaka daleko manje. Na ovaj način se spravica neće ugrijati na preveliku temperaturu.

Uspon & Abseil: Gubitak spraviceSituacija: prilikom uspona ispadne vam spravica za osiguravanje i padne do dna smjera. Do vrha smjera imate još dvije dužine, pri čemu se iz smjera izlazi spuštanjem po užetu. Spravica vam dakle još treba da A-osiguravate partnera, B-da se spustite iz smjera.

Rješenje A - osiguravanje partnera: jedini siguran način na koji možete osiguravati partnera je korištenjem polulađarskog čvora. Pri tome u situaciji kada vaš partner penje kao drugi (vi ste poveli dužinu), ako uvjeti to dopuštaju, možete ga osiguravati izravno sa sidrišta - u sidrište stavite matičar u koji zatim stavite polulađarski čvor.

ZAPAMTITE

Ako partnera osiguravate polulađarskim čvorem izravno sa sidrišta, nemojte se zabuniti i misliti da to radi kao autoblok-spravica. Uže morate pridržavati cijelo vrijeme!

Rješenje B - spuštanje po užetu: iako bi za spuštanje po užetu mogli ponovo upotrijebiti polulađarski čvor, bolje rješenje je korištenje karabinerske kočnice. Razlog za to je što ona za razliku od polulađarca ne uvrče uže, što može biti problematično ako se morate puno dužina spuštati.

Uspon: Premalo kompletaSituacija: vodite dužinu potpuno opremljenog dugog smjera. Skidajući komplet sa pojasa kako bi ga ukipčali u spit primjećujete da na pojasu imate još samo jedan komplet, a sidrište nije na vidiku. Počinjete se brinuti da nećete imati dovoljno da stignete do sidrišta.

Rješenje 1: prvo moguće rješenje je da u tom trenutku počnete tražiti mjesto na kojem ćete izraditi improvizirano sidrište. Jedan komplet na pojasu vam možda ostavlja dovoljno manevarskog prostora da to napravite. No što ako tamo nema mjesta pogodnog za izradu sidrišta? Pogledajmo koja su nam još rješenja na raspolaganju.

VAŽNO

Ako ostanete bez kompleta, nastavak penjanja bez postavljanja međuosiguranja nije rješenje! To je vrlo opasna radnja kojom dovodite u opasnost sebe, ali indirektno i svojeg penjačkog partnera.

Rješenje 2: možete koristeći opremu koju imate pokušati improvizirati komplete. Na primjer možete gurtnu provući kroz spit, te na nju zakvačiti karabiner ili matičar, kroz koji ukopčate uže. Pri tome pazite da vam ostane dovoljno matičara za izradu sidrišta. No što ako nemate viška matičara?

Rješenje 3: u trenutku kada ste primijetili da na pojasu imate smo jedan komplet, gledate unazad dijelom kojim ste upravo prošli. Ukoliko je to moguće vraćate se nazad do prethodne točke međuosiguranja, kako bi sa njega pokupili komplet. Pri tome uže ostaje ukopčano u međuosiguranje koje ste upravo postavili. Nastojte svojem partneru dojaviti što raditi, kako bi znao što da radi - vičite mu da popusti uže, kako bi se mogli nastaviti vraćati.

Ukoliko je to moguće i praktično, vraćate se i do pret-prethodne točke međuosiguranja, te i sa nje skidate komplet. Sada oboružani sa dva dodatna kompleta penjete nazad do točke na kojoj ste primjetili da ste “kratki” sa kompletima - vičete partneru da “špana”. Kada stignete tamo, nastavljate penjati dalje prema planu. Ovaj postupak možete ponoviti onoliko puta koliko je potrebno.

VAŽNO

Prilikom skidanja kompleta sa prethodnih točaka međuosiguranja vodite računa o sigurnosti svojeg partnera - osobito ako smjer prolazi prečnicom.

KORISNO

Ako je prethodna točka međuosiguranja blizu trenutne, iskusni penjači se znaju bez razmišljanja nazad vratiti nazad kako bi sa nje skinuli komplet. Time izbjegavaju neugodna iznenađenja “iza zavoja”.

Uspon: Greška u orijentaciji - zalutali ste u pogrešan smjerSituacija: vodite dužinu u dugom smjeru, no u jednom trenutku primjećujete da nikako ne možete

upariti sa terenom oko sebe sa onim što vidite na skici. Iako je dužina ocijenjena kao 4a, vama se to više čini kao 6a ... tu očito nešto nije u redu. Zaključujete da ste krivo skrenuli. Što sad?

Rješenje 1: s obzirom da očito ne poznajete stijenu dovoljno i da je orijentacija otežana, nastavak penjanja nije najpametnije rješenje. Možete završiti u sasvim nepenjivom ili krušljivom terenu iz kojeg se nećete moći tako lako “iščupati”.

Najsigurnije rješenje jest da se vratite nazad do točke na kojoj ste bili 100% sigurno da ste bili u smjeru. Na prvom prikladnom mjestu radite sidrište, te nakon što i vaš partner na njega stigne obojica se spuštate po užetu nazad do vašeg smjera. Pri tome ćete vjerojatno morati žrtvovati neki komad opreme, koje će ostati na improviziranom sidrištu.

Može se dogoditi da ćete se morati spustiti nekoliko puta prije no što se vratite nazad do svojeg smjera.

Rješenje 2: iako ste napravili grešku u orijentaciji, može se dogoditi da uspijete “dešifrirati” u koji smjer ste točno skrenuli, te taj smjer pronalazite na skici. Ukoliko procjenite da vam ni taj smjer nije pretežak, te da imate dovoljno opreme za njega, možete odlučiti da svoj uspon nastavite tim smjerom. Pri tome očito napuštate originalni plan uspona.

ZAPAMTITE

Korisno je sa sobom u smjer nositi skicu ne samo svojeg smjera, već i svih susjednih smjerova. To vam može biti od velike koristi ako kojim slučajem krivo skrenete.

Uspon: Nemate gurtnu za sidrišteSituacija: vodili ste dužinu u dugom smjeru. Prilikom dolaska na sidrište primjećujete da nemate niti jednu jedinu gurtnu ili zamku kojom bi izradili sidrište. Što napraviti u takvoj situaciji?

Rješenje: u ovakvoj situaciji pomoći će vam drevna vještina kung-fu majstora, koja se zove “improviziranje sidrišta pomoću užeta”. Kako se to točno radi možete pronaći u istoimenom poglavlju.

KORISNO

Ova situacija je pretpostavila da nemate niti jednu gurtnu ili zamku. To je međutim malo vjerojatno. Ono što se puno češće događa jest da vam gurtna nije dovoljno duga da bi njom povezali sve točke sidrišta (osobito kod improviziranog sidrišta) ili sidrište jednostavno želite pojačati još jednom točkom, koja je malo dalje (npr par metara).

Pozivanje pomoći - GSS-aDanas je većina planina u našim krajevima pokrivena GSM signalom, te pomoć možete pozvati putem vašeg mobilnog telefona.

Poziv upućujete na besplatni broj telefona 112 (isti broj vrijedi i u Hrvatskoj i u Sloveniji). Ovaj broj možete birati sa bilo kojeg mobilnog telefona čak i ako je tipkovnica zaključana. Iako možda nema signala vaše mobilne mreže, telefon će poziv uputiti koristeći najbližu GSM antenu bez obzira na to kojoj mreži pripada.

Kada veza bude uspostavljena smirenim glasom javite slijedeće● TKO ste - predstaviti se - tko vrši dojavu o nesreći

○ dati dodatne brojeve telefona ako postoje● GDJE se nesreća dogodila - što precizniji opis mjesta nesreće (npr Velika

paklenica, Anića kuk, treći štand smjera Brid klina)● KADA se nesreća dogodila - u koliko sati● KAKO je došlo do nesreće (okliznuće, bolest, pad, pad stijene)● KOLIKO je ima unesrećenih

○ OZLJEDE - o kakvim ozljedama se radi (lom, iščašenje)○ STANJE - kakvo je trenutno stanje unesrećenih (nesvijest, krvarenje,

hipotermija)● VRIJEME - kakvi su vremenski uvjeti na mjestu nesreće● što je već poduzeto (npr imobilizirali ste slomljenu nogu)● tko je sve obavješten (npr. lokalne stanice GSS-a)

Slobodno svoj izvještaj nadopunite drugim korisnim informacijama. Dežurna ekipa GSS-a će na temelju podataka koje ste dali donijeti odluku o tipu akcije koju treba organizirati. Što su informacije točnije, to će akcija biti uspješnija.

Moguće je da će vas na dani broj telefona kontaktirati spasioci koji su krenuli u akciju. Stoga nemojte raditi nepotrebne pozive i nastojte štediti bateriju u mobitelu.

U SLUČAJU NESREĆE ZOVITE:

112Besplatni broj telefona

Spašavanje helikopteromZbog nepristupačnosti terena i ozbiljnosti ozljeda akcija spašavanja može biti izvedena helikopterom. U takvoj situaciji spasioci nadlijeću područje u kojem se nesreća dogodila u potrazi za unesrećenim.

Nemojte neartikulirano mahati rukama!

U takvoj situaciji možete spasiocima u helikopteru slati slijedeće signale:● DA - trebam pomoć: obje ruke raširite visoko u zraku● NE - pomoć mi nije potrebna: jednu ruku podignete koso u zrak, dok drugu

držite dijagonalno niz tijelo

Prilikom slijetanja helikoptera u slučaju jakog vjetra pilotu možete pokazati odakle vjetar dolazi, te mu tako pomoć da sigurno sleti: okrenite se leđima prema vjetru, dok ruke ispružite ispred sebe u smjeru u kojem vjetar puše.

Signali za poziv u pomoćZa slučaj da niste u mogućnosti putem mobitela pozvati pomoć ili želite spasiocima pomoći signalizirati svoju točnu lokaciju, pomoć možete pozivati pomoću zvučnih (zviždaljka, vikanje, bubnjanje, mahanje i slično) i svjetlosnih signala (čeona svjetiljka, ogledalo).

Poziv u pomoć signalizirate na sljedeći način:● POZIV u pomoć - dajete signal šest puta u minuti (kratki signal svakih 10

sekundi) svake dvije minute (jednu minutu pauzirate) - ponavljate ga sve dok ne dobijete odgovor

● ODGOVOR na poziv u pomoć - ako ste prepoznali nečiji poziv u pomoć i želite na njega odgovoriti dajete signal tri puta u minuti (kratki signal svakih 20 sekundi) svake druge minute (jednu minutu pauzirate)

MeteorologijaToDo