AMBON (grč.= pupak ili kvrga na štitu; ono što se ističe)

Povišeno mjesto (govornica) smješteno na spoju svetišta i broda crkve, namijenjeno čitanju biblijskih tekstova u liturgiji. Sastoji se od ovalne, kvadratne ili poligonalne ograde, s jedne strane otvorene, zatim noge ili postolja na kojem počiva i malog stubišta kojim mu se prilazi.Ambone u 11. st. polako istiskuje pojava propovjedaonice. Propovjedaonica je govornica koja je od poda crkve odignuta od 1 do 4 m (i više), s koje svećenik propovijeda vjernicima (Split=romanička šesterostrana, 13.st.). U doba baroka doživljava vrhunac likovne ekspresije: u reljefu se izrađuju čitave poučne biblijske priče. Iznad se često postavlja baldahin koji ima akustičku, simboličku i dekorativnu funkciju. U 12. i 13. st. katkad nailazimo na dvijepropovjedaonice, svaka na svojoj strani broda.

APSIDA (grč. hapsis= spoj, svod, prigradnja)

Polukružni završetak antičke bazilike gdje je sjedio predsjednik suda sa svojim pomoćnicima. Od 4.st. taj arhitektonski oblik preuzima i kršćanska bazilika i u tom dijelu smještena je biskupova katedra, a njoj sa svake strane subselia za zbor svećenika. U kasnijim razdobljima poprima različite oblike (poligon, kvadrat, segment), a i drukčije funkcije (od 11.st. u njoj se smješta oltar i sarkofag s moćima). Obično je nadsvođena polukalotom. Apsidiola – mala apsida, u romaničkoj i gotičkoj arhitekturi često po više njih prati glavnu apsidu.

ARKADA (od lat. arcus= luk)

Niz stupova koji počivaju na lukovima. U starokršćanskim bazilikama i srednjovjekovnim crkvama dijele glavni brod od bočnih.Graditelji srednjeg vijeka, a još više renesanse upotrebljavaju arkade u konstrukciji otvorenih trijemova u prizemlju profanih objekata.Rimsko graditeljstvo je poznavalo tzv. slijepe arkade koje su služile kao ukras zidnih ploha (arkatura). One se osobito često pojavljuju u arhitekturi romanike ispod krovnog vijenca, a nazivaju se i patuljastim arkadama (ili visećim).

BIFORA (lat. biforis= dvokrilan, dvovratan)

Prozor razdijeljen kamenim stupićem na dva dijela tako da svako prozorsko krilo odozgo završava posebnim lukom. Česta je u bizantskom, romaničkom i gotičkom graditeljstvu, gdje postoji kao dekorativno obogaćenje zidne površine.

CIBORIJ (lat. ciborium= sud, posuda / grč. kiborion= kovani ćup, lupina graha)

1. U katoličkim crkvama nadgradnja (baldahin) nad oltarom, kad je on odmaknut od zida.Obično ima 4-6 stupova koji nose krov različita oblika. Javlja se u 4. st. u starokršćanskim bazilikama, zatim u romaničkim i gotičkim crkvama, te u baroku. Kod nas se ističu ciboriji iz crkve sv. Marte u Bijaćima iz 9.st. (MHAS-Split), sv. Stošije u Zadru, Sv. Tripuna u Kotoru, katedrale u Rabu, glavnog oltara trogirske katedrale (majstor Mavro, 14.st.).

2. Svetohranište na menzi oltara za čuvanje euharistije i obrednog posuđa (ciboriumsacramentale; tabernakul)

3. Kalež s poklopcem za posvećene hostije (piksida; čestičnjak)

KONTRAFOR (franc. contrefort)

Arhitektonski konstruktivni element koji pojačava zid i neutralizira bočni pritisak svoda, luka, kupole ili krova. Kao masivna zidna istaka pojavljuje se u unutrašnjosti ili na vanjštini građevine. U arhitekturi romanike ima oblik izduženog pilastra. U gotici se u završnom dijelu veže s potpornim stupovima i često je ukrašen klesanim dekorativnim motivima ili figurama.U renesansi i baroku predstavlja vanjski dio arhitektonske plastike.

LEZENA

Plitki pilastar bez baze i kapitela, obično na vanjskoj strani građevine. Svrha mu je da pojačakonstrukciju zida, a ujedno i da vizualno raščlani zidnu plohu. U romaničkoj su arhitekturi često pri vrhu povezane lukovima i tvore niz dekorativnih slijepih arkada.

LUNETA (tal. lunetta: mali mjesec)

1. Polukružno ili segmentno polje nad vratima ili prozorima, obrubljeno kamenim okvirom.Lunete nad portalima romaničkih crkava sadržavaju reljefe s eshatološkim* temama (Posljednja večera, Posljednji sud).*Eshatologija: teološko učenje o «posljednjim stvarima» čovjeka – smrt, posmrtni život, sudnji dan i sl. 2. Prozorčić ili gornji dio vrata u obliku polumjeseca. U širem smislu, oslikani polukružni završetak zida ispod svoda ili stropa (Rafaelove Stanze u Vatikanu) ili polukružna slika iznad neke druge slike.

NAOS (grč. naos= brod)

U antičkoj arhitekturi glavni dio hrama, svetište s kipom božanstva kome je hram posvećen.Četverokutnog je tlocrta i raznih dimenzija. Svjetlo prima kroz ulaz koji ga spaja s predvorjem (pronaos).U bizantskoj crkvenoj arhitekturi, kor, svetište, tj. prostor u kojemu se obavlja liturgija.

NARTEKS (grč. = torba, kovčežić za lijekove)

1. U antici, naziv za kutijice i ormariće, izrađene od suhe velestikine stabljike. 2. U starokršć. i bizantskoj arhitekturi, predvorje uz pročelje, određeno za katekumene i pokajnike. Odgovara pronaosu u antičkoj arhitekturi. Obično je pravokutnog tlocrta, smješten poprečno na smjer broda i samo izuzetno prelazi njegovu širinu. Uklaplja se u masu građevine ili se ističe nižim krovištem. Najčešće je uz vanjski zid pročelja (egzonarteks), a katkada uzunutrašnji (endonarteks). Isprva je otvoreni trijem sa stupovima, poslije prostor zatvoren zidovima. Od starokršćanske arhitekture preuzela je narteks (propilon, pronaos, porticus) i zapadna crkvena arhitektura idućih stoljeća.

PERGOLA (tal.)

1. Oltarna pregrada sastavljena od niza stupića ili pilastara između kojih su uklopljeni pluteji.2. Otvorena sjenica, kojoj horizontalni grednici obično počivaju na kamenim stupovima.Obrasla je biljkama penjačicama, često s jedne strane prislonjena na zgradu. Uobičajen je element vrtne arhitekture od renesanse na dalje u zemljama Sredozemlja, napose u Italiji.U funkcionalističkoj arhitekturi pergola je čest element krovne terase.

PILASTAR (tal. pilastro)

Vertikalni pravokutni stup priljubljen uza zid, koji ima uglavnom dekorativnu funkciju, jer raščlanjuje zidnu plohu. Sastoji se od baze, trupa i kapitela. Pilastarima su često uokvireni prozori i vrata. Iz antike ih preuzima graditeljstvo renesanse, baroka i klasicizma. Razlikuje se od polustupa, koji ima polukružan ili ovalan presjek.

PILON (grč. pilon= vrata, kapija)

U starom egipatskom graditeljstvu, masivni toranj u obliku krnje četverostrane piramide. Po dva pilona redovito flankiraju glavni ulaz u arhitektonski kompleks hrama.Pilonom nazivamo i velik stup, snažni potporanj u pravilu četverouglast, na kojem počiva konstrukcija, kupole, svoda, mosta i dr

PREZBITERIJ (lat. presbyterium < grč. presbyterion= vijeće staraca, starješina)

Svetište, povišeni prostor uz oltar ili iza oltara određen za svećenike (prezbitere). Naziva se i sanktuarij (lat. sanctuarium). Nadovezuje se na srednji brod, a od prostora za vjernike odvojen je pregradom. Produživanjem prezbiterija prema istoku razvija se kor. Povišen je i odijeljen od prostora za vijernike stubama i pregradama.Prezbiterij je također i služba i zajednica prezbitera, a u nekim je dijelovima helenističkog svijeta bio upotrebljavan kao naziv za vijeće staraca. ROTONDA (eng. rotunda, franc. rotonde, njem. Rotunde, tal. rotonda)

Naziv za građevinu ili prostoriju kružnog tlocrta, obično nadsvođenu kupolom. Prvi se oblici rotonde javljaju u mediteranskom neolitiku. U staroj egejskoj, etrurskoj i ilirskoj grobnoj arhitekturi javlja se razvijeniji centralni oblik, a u grčkoj klasičnoj arhitekturi se rotonda rijetko javlja (tholos).Podrijetlo i daljnji razvoj rotonde ostaju vezani uz Mediteran, pretežno Apeninski poluotok (grobni prostori u tumulima, Vestini hramovi).Rotonda postaje omiljena forma renesansne arhitekture (Bramanteov st. Pietro in Montorio, Rim; Palladieva Villa Rotonda kraj Vicenze).

ROZETA (franc. rosette= ružica)

Ukrasni motiv nalik na ružin cvijet sa stiliziranim laticama. Kao element dekoracije naročito se mnogo primjenjuje u graditeljstvu (redovno kod kasetiranih stropova). Velika rozeta u funkciji prozora na pročeljima romaničkih i gotičkih crkava naziva se rozeton ili prozorskaruža. Nasjčešće je s bogatim okvirom i mrežištem, na pročelju iznad glavnog portala. Vrhunac doseže u gotici kad su, raskošno izvedene i ostakljene vitrajom (do 13 m u promjeru), ponekad glavni ukras pročelja građevine (Reims, Beauvais, Strasbourg, Pariz).

TRANSEPT (lat. transeptum)

U crkvenom graditeljstvu, poprečni brod. Siječe glavni uzdužni brod (u višebrodnim crkvama i pobočne brodove), tako da tlocrt dobiva oblik latinskog križa. Pojava transepta označava novi stupanj u razvoju starokršćanske bazilike, koja je prvotno imala jedinstven pačetvorinasti korpus.

TRAVEJ (franc. travée, od lat. trabs= greda)

Prostorna arhitektonska jedinica, odvojena od ostalog niza jedinica potpornjima (npr. travej mosta između dva pilona). U crkvenoj arhitekturi, dio prostora broda omeđen po dužini i širini sa 4 stupa ili stupca. Travej je također i dio svoda (svodno polje) koji prekriva odnosni prostor broda.

TRIFORIJ (lat. triforium)

U srednjovjekovnom crkvenom graditeljstvu uzdužna galerija u gornjem dijelu zida koja se nizom otvora (najčešće trifora) otvara prema unutrašnjosti građevine. Funkcija joj je dekorativna ili služi kao odijeljeni prostor (za odličnike, redovnice,...). To je ujedno i naziv za svaki niz lučnih otvora (arkada) u gornjem dijelu zida crkve.