ANALIZA OBRAZOVNE STRUKTURE I DOSTIGNUTE RAZINE ...oliver.efri.hr/zavrsni/582.B.pdf · znanju brze promjene prisiljavaju radnike da stječu nova znanja, stručnosti i sposobnosti

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

JELENA BARANAŠIĆ

ANALIZA OBRAZOVNE STRUKTURE I DOSTIGNUTE RAZINE

RAZVIJENOSTI ZEMALJA EU

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ANALIZA OBRAZOVNE STRUKTURE I DOSTIGNUTE RAZINE

RAZVIJENOSTI ZEMALJA EU

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika razvoja

Mentor: prof. dr. sc. Nada Karaman Aksentijević

Studentica: Jelena Baranašić

Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije

JMBAG: 0081126048

Rijeka, svibanj, 2014.

SADRŽAJ STRANICA

1. UVOD .......................................................................................................................... 1

1.1. Problem, predmet i objekti istraživanja ..................................................................... 1

1.2. Radna hipoteza i pomoćna hipoteza .......................................................................... 2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ......................................................................................... 2

1.4. Znanstvene metode .................................................................................................... 2

1.5. Struktura rada ............................................................................................................ 3

2. ZNAČAJ OBRAZOVANJA ZA RAZVOJ GOSPODARSTVA

UTEMELJENOG NA ZNANJU ................................................................................... 4

2.1. Pojam, vrste i uloga obrazovanja ............................................................................... 6

2.2. Znanje kao čimbenik razvoja gospodarstva............................................................. 10

2.3. Cjeloživotno obrazovanje kao važna odrednica gospodarstva znanja..................... 12

2.4. Međuzavisnost tehnologije i znanja ........................................................................ 15

2.5. Europa na putu prema konkurentnijem gospodarstvu ............................................. 17

3. OBRAZOVNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA ZEMALJA EU .................... 19

3.1. Doprinos obrazovanja formiranju ljudskog kapitala ............................................... 19

3.2. Promjene u sustavu obrazovanja ............................................................................. 23

3.3. Obrazovne strukture zemalja EU 2004. i 2012. godine ........................................... 26

4. DOSTIGNUTA RAZINA RAZVIJENOSTI U ZEMLJAMA EU U 2004. I 2012.

GODINI ......................................................................................................................... 43

4.1. Analiza BDP-a po stanovniku ................................................................................. 43

4.2. Analiza stope nezaposlenosti ................................................................................... 46

4.3. Analiza stope zaposlenosti ...................................................................................... 49

4.4. Analiza stope siromaštva ......................................................................................... 51

5. USPOREDBA OBRAZOVANOSTI STANOVNIŠTVA I RAZVIJENOSTI

POJEDINIH ZEMALJA ............................................................................................. 55

6. ZAKLJUČAK ........................................................................................................... 63

LITERATURA ............................................................................................................. 67

POPIS TABLICA ......................................................................................................... 73

POPIS GRAFIKONA .................................................................................................. 75

1

1. UVOD

Kriza, nove tehnologije i izumi koji vladaju današnjim svijetom, prisilili su

čovječanstvo da se što brže suočava sa promjenama koje oni donose. Nekad, za vrijeme

industrijskog doba, dovoljno je bilo završiti srednju školu, steći osnovno obrazovanje i

nakon toga započeti karijeru. No danas, u informatičko doba, nije dovoljno samo

završiti škole, već se treba i dalje obrazovati i stjecati nova znanja i vještine, kako bi

ostali konkurentni. Samo ono gospodarstvo, koje se zasniva na inovacijama i poslovima

utemeljenima na znanju, može u globaliziranom svijetu doživjeti rast. Zato mora imati

zaposlene koji su skloni promjenama radnih mjesta, suočavanju s radnom okolinom i

samim sobom, te sudjelovanju u cjeloživotnom učenju. Kako bi gospodarstvo dobilo što

kvalitetniji ljudski kapital, država mora pružiti i kvalitetno obrazovanje, a to znači da se

obrazovanje mora uskladiti sa potrebama gospodarstva. Veće ulaganje u kvalitetni

obrazovni sustav postalo je prioritet Europske unije i cijelog svijeta, kako bi se moglo

utemeljiti društvo znanja, odnosno ekonomija utemeljena na znanju koja se može kositi

s novonastalom tehnologijom i globalnim promjenama. Europska unija osmislila je više

strategija pomoću kojih će poboljšati obrazovni sustav i stvoriti društvo znanja. Jedna

od njih je Europa 2020 koja ima za cilj spriječiti rano napuštanje obrazovanja. U

uvodnom djelu obrađuje se 1) Problem, predmet i objekti istraživanja, 2) Radna

hipoteza i pomoćna hipoteza, 3) Svrha i ciljevi istraživanja, 4) Znanstvene metode,

5) Struktura rada.

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKTI ISTRAŽIVANJA

Problem istraživanja diplomskog rada je prikupiti relevantne činjenice pomoću kojih

se može utvrditi intenzitet utjecaja obrazovanja na dostignutu razinu razvijenosti

zemalja Europske unije, a on ukazuje i na predmet istraživanja koji se odnosi na

upoznavanje s obrazovanjem u EU i s time što uopće znači razina razvijenosti pojedine

države EU na način da se odredi njihov pojam, vrste odnosno makroekonomski

pokazatelji i bitne stavke. Objekti istraživanja su obrazovanje i razina razvijenosti

pojedinih zemalja EU.

2

1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNA HIPOTEZA

U skladu s problemom, predmetom i objektom istraživanja, postavljena je temeljna

hipoteza koja glasi: Bolja obrazovna struktura stanovništva i zaposlenih, može bitno

utjecati na razinu razvijenosti gospodarstva. Tako postavljena radna hipoteza implicirala

je potrebu definiranja sljedećih pomoćnih hipoteza:

H1: Koristeći znanstvene i teoretske spoznaje o značaju obrazovanja za gospodarstvo

utemeljeno na znanju, dobiva se osnova za daljnje istraživanje o utjecaju obrazovanja na

razinu razvijenosti gospodarstava

H2: Primjerenim poznavanjem sustava obrazovanja može se stvoriti podloga za

uspostavljanje još boljeg sustava obrazovanja

H3: Analiza makroekonomskih pokazatelja daje uvid u razinu razvijenosti pojedine

zemlje

H4: Usporedbom obrazovanosti stanovništva i dostignutom razinom razvijenosti

pojedinih zemalja donosi se zaključak o utjecaju obrazovanja na gospodarski razvoj

zemlje

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha istraživanja diplomskog rada je objasniti sustav obrazovanja pojedinih zemalja

članica EU i istražiti kakva je njihova razina gospodarske razvijenosti. Cilj istraživanja

je usporediti kakav je utjecaj obrazovanosti stanovništva na razinu razvijenosti

pojedinih zemalja članica.

1.4.ZNANSTVENE METODE

Prilikom pisanja nastojalo se što objektivnije i preglednije izložiti sve informacije do

kojih se došlo, vodeći pritom računa o njihovoj pouzdanosti i točnosti. Za izradu rada

korišteno je nekoliko znanstvenih metoda. Osnovne metode bile su metoda definicije

kojom se određuje pojam, metoda deskripcije (opisna metoda), metoda komparacije

(usporedba), metoda analize (razdvajanje cjeline i obrađivanje elemenata) i metoda

3

sinteze (povezivanje dijelova cjeline). Za analizu numeričkih podataka korištene su

statističke i matematičke metode obrade podataka.

1.5.STRUKTURA RADA

Tematika diplomskog rada s naslovom „Analiza obrazovne strukture i dostignute razine

razvijenosti zemalja EU“ podijeljena je u šest međusobno povezanih dijelova. U prvom

dijelu, UVODU, definirani su problem, predmet i objekt istraživanja, na temelju kojih

je postavljena radna hipoteza, svrha i ciljevi istraživanja, znanstvene metode korištene

pri izradi rada i prikazana struktura rada. U drugom dijelu s naslovom ZNAČAJ

OBRAZOVANJA ZA RAZVOJ GOSPODARSTVA UTEMELJENOG NA ZNANJU

navodi se pojam, vrsta i uloga obrazovanja, znanje kao čimbenik razvoja gospodarstva,

cjeloživotno obrazovanje kao važna odrednica gospodarstva znanja, međuzavisnost

tehnologije i znanja, te Europa na putu prema konkurentnijem gospodarstvu. Treći dio

OBRAZOVNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA ZEMALJA EU razrađuje doprinos

obrazovanja formiranju ljudskog kapitala, promjene u sustavu obrazovanja i obrazovne

strukture zemalja EU 2004. i 2012. godine. DOSTIGNUTA RAZINA RAZVIJENOSTI

U ZEMLJAMA EU U 2004. I 2012. GODINI koja je četvrti dio ovog rada obrađuje

analizu BDP-a po stanovniku, analizu stope nezaposlenosti, analizu stope zaposlenosti i

analizu stope siromaštva. Peti dio nosi naslov USPOREDBA OBRAZOVANOSTI

STANOVNIŠTVA I RAZVIJENOSTI POJEDINIH ZEMALJA, a uspoređuje

obrazovanost stanovništva i razvijenost pojedinih zemalja Europske unije. U šesti dio

uvršten je ZAKLJUČAK koji predstavlja sintezu rezultata istaživanja do kojih je došlo

u ovom radu, a kojima je dokazivana radna hipoteza.

4

2. ZNAČAJ OBRAZOVANJA ZA RAZVOJ GOSPODARSTVA UTEMELJENOG NA ZNANJU

Gospodarstvo utemeljeno na znanju jest ono u kojemu stvaranje i korištenje znanja i

ideja imaju presudnu ulogu za stjecanje bogatstva. Gospodarstvo utemeljeno na znanju

nije gospodarstvo neimaštine nego izobilja zato što se informacije i znanje mogu dijeliti

i primjenom se zapravo povećavaju. Ključna odrednica gospodarstva utemeljenog na

znanju jest ljudski kapital, ili točnije, njegova bitna znanja, stručnosti i sposobnosti. U

tradicionalnim je industrijama većina poslova zahtijevala da zaposlenici nauče raditi

rutinske poslove koji se uglavnom ne mijenjaju. U gospodarstvu utemeljenome na

znanju brze promjene prisiljavaju radnike da stječu nova znanja, stručnosti i sposobnosti

te da ih tijekom cijeloga radnog vijeka osuvremenjuju. Nedavne brze promjene znanosti

i tehnologije, kao i pritisci globalizacije, pridonose tome da se suvremena gospodarstva

sve više temelje na znanju (Bejaković, 2005, str. 108).

Čini se da sposobnost stvaranja, širenja i iskorištavanja znanja i informacija postaje sve

važnija i često se smatra najznačajnijim čimbenikom koji određuje gospodarski rast i

poboljšanje kvalitete života. Gospodarska konkurentnost najviše ovisi o tome koliko

dobro zemlje i tvrtke iskorištavaju svoja raspoloživa nematerijalna dobra, poput

proizvodnih postupaka, znanja, stručnosti, sposobnosti i kreativnosti zaposlenih te

njihove spremnosti za stalna poboljšanja. Najvažniji čimbenici konkurentnosti radne

snage jesu obrazovna struktura, kompatibilnost (podudarnost) ponude i potražnje rada u

smislu znanja, stručnosti i sposobnosti te troškovi rada. Opća znanja i obrazovni sustav

postaju sve značajniji u današnjim uvjetima svjetskoga gospodarstva i društva

utemeljenoga na znanju (Bejaković, 2005, str. 108).

Obrazovanje omogućuje zemlji pomak na ljestvici razvijenosti i prelazak s proizvodnje

jednostavnijih proizvoda na složenije. Obrazovaniji radnici lakše prihvaćaju tuđu

tehnologiju te brže razvijaju vlastitu. Stupanj obrazovanosti radne snage (mjeren

godinama školovanja) i izdvajanja javnoga sektora za obrazovanje usko su povezani sa

stopom rasta realnog dohotka po stanovniku (Bejaković, 2005, str. 108).

Visokokonkurentna radna snaga proistječe iz kvalitetnog obrazovanja u kojemu

sudjeluje visok postotak stanovništva. Utvrđena je visoka razina povezanosti povećanog

5

stupnja obrazovanja i gospodarskog rasta zemlje, te prema istraživanju Bassanija i

Scarpetta dodatna godina obrazovanja stanovništva pojedine zemlje omogućuje

povećanje proizvodnje po stanovniku za 4-7% (Bejaković, 2005, str. 109). Ne treba

nekritično precjenjivati vrijednost formalnog obrazovanja. Većina se istraživača slaže

da je ljudski kapital bitna odrednica konkurentnosti i gospodarskog razvoja (povrat od

ulaganja u obrazovanje veći je od povrata od bilo kojeg drugog ulaganja), ali nije i

jamstvo razvoja, jer zemlja s najboljim ljudskim kapitalom ne mora postići i najbolje

razvojne rezultate. Razloga tome ima više. Općenito, velik broj ljudi sa (zastarjelim)

akademskim obrazovanjem nije pravi pokazatelj konkurentnosti radne snage. Radna

snaga lako može biti nedovoljno ili neodgovarajuće obrazovana, odnosno (formalno

obrazovani) zaposleni mogu ne raspolagati znanjima potrebnim za uspješnu

gospodarsku utakmicu. U uvjetima brzog tehnološkog razvoja i privređivanja sve

zasnovanijega na konceptualnoj, a sve manje zasnovanoga na materijalnoj proizvodnji,

školske diplome i akademske titule više ne jamče ekonomski uspjeh ni pojedincima ni

društvu u cjelini.

Tako se tvrtke ne mogu oslanjati samo na osobe koje završavaju obrazovni proces ili

ulaze na tržište rada kao najvažniji izvor novih znanja i sposobnosti. Zbog toga je važno

razviti programe cjeloživotnog učenja i obrazovanja odraslih te osigurati sudjelovanje

cjelokupnog stanovništva u njemu. U mnogim zemljama u razvoju i tranziciji postojeći

sustavi obrazovanja (s obzirom na rezultate) skupi su i neučinkoviti, ali ne postoje

jednostavni načini njihova poboljšanja. Samo postojeće stručno znanje pri tome nije

dovoljno: zaposleni danas moraju biti sposobni stvarati, analizirati i transformirati

informacije, djelotvorno komunicirati, te organizirati i koordinirati poslovne aktivnosti.

Traže se razvijene komunikacijske sposobnosti, informatička znanja te sposobnost i

spremnost na daljnje učenje i usavršavanje. Najveći izazov za te zemlje nije samo

pitanje kako steći hardver, nego kako osigurati znanja i stručnost za korištenje

suvremenom tehnologijom. Obrazovni sustavi ne smiju samo poticati stjecanje znanja i

sposobnosti vezanih za određene poslove nego, naprotiv, trebaju biti usmjereni na

razvoj vještine donošenja odluka i rješavanja problema, te na osposobljavanje za daljnje

samostalno učenje i sudjelovanje u obrazovnom sustavu. U ostvarivanju konkurentnosti

6

radne snage posebno je važno tercijarno obrazovanje jer ono izravno utječe na

proizvodnost i konkurentnost nacionalnoga gospodarstva i na poboljšanje životnog

standarda (Bejaković, 2005, str. 109). Ukratko, obrazovna struktura stanovništva i

zaposlenih usklađena s gospodarskim potrebama, presudna je odrednica konkurentnosti

i gospodarskog razvoja. U ovom poglavlju bit će riječi o 1) Pojmu, vrsti i ulozi

obrazovanja, 2) Znanju kao čimbeniku razvoja gospodarstva, 3) Cjeloživotnom

obrazovanju kao važnoj odrednici gospodarstva znanja, 4) Međuzavisnosti

tehnologije i 5) Europi na putu prema konkurentnijem gospodarstvu.

2.1.POJAM, VRSTE I ULOGA OBRAZOVANJA

Pojam obrazovanje spominje se u svakodnevnim razgovorima, kako u pedagoškim, tako

i u društvenim krugovima. S obzirom na to da je osnovno obrazovanje u trajanju od

osam godina obavezno za sve građane Republike Hrvatske, a tendencija je produljiti ga

na srednješkolsko obrazovanje, uvijek je bilo i jest aktualno pitanje što se pod pojmom

obrazovanja podrazumijeva i zahtijeva. Uglavnom je ono povezano s procesom učenja i

konačnim primijenjivim znanjem. Mnogi kritičari današnjeg obrazovnog procesa i

školovanja uopće, ističu kako je (Vidulin-Orbanić, 2007):

· obvezno školovanje još uvijek obilježeno krutim razredno-predmetno-satnim

sustavom,

· nastava previše orijentirana na rad učitelja i na realizaciju školskog programa,

· način ocjenjivanja neprimjeren

· sadržaj nastavnih predmeta daleko od suvremenog života

· kurikulum pretežak za znatan dio školske populacije.

Postoji više različitih definicija obrazovanja. Obrazovanje se može definirati kao

instituciju, proces, sadržaj i rezultat organiziranog ili slučajnog učenja, ili kao proces

usvajanja znanja, izgrađivanja vještina i navika, razvoja sposobnosti, usvajanja sistema

vrijednosti i pravila ponašanja (Gvozdenović, 2011). U nastavku slijedi nekoliko

priznatih definicija obrazovanja.

7

Prema Glasseru obrazovanje je primjena i unaprjeđenje znanja, a Reboul smatra da je

obrazovanje skup procesa i postupaka koji omogućuju svakom djetetu pristup kulturi.

Obrazovanje najčešće znači proces. Godine 1919. E. Durkheim odredio je pojam

obrazovanja kao vođenje mladih od strane starije generacije s ciljem razvoja fizičkih,

intelektualnih i moralnih svojstava koje od njega zahtijeva društvo i sredina za koju je

spremano (Mialaret, 1989). Još jedna definicija obrazovanja je da je ono proces kojim

se osiguravaju potrebna individualna znanja i vještine. Obrazovanje (edukacija)

označava širenje ukupnih spoznaja, znanja, vještina i sposobnosti osobe koje ju

osposobljavaju za samostalno odlučivanje i djelovanje u različitim situacijama. Ono

osposobljava za različite poslove i stvara podlogu za daljnji razvoj (Vajić et al., 1994,

str. 721, 727).

Postoji više vrsta obrazovanja. U daljnjem tekstu svaka vrsta bit će navedena i ukratko

opisana. Naime, postoje tri međupovezane vrste obrazovanja, a to su (Centar za

informisanje i profesionalno savjetovanje, n.d.):

· FORMALNO OBRAZOVANJE pod kojim se podrazumijevaju obrazovni procesi

koji se odigravaju unutar formalno-obrazovnog sistema, hijerarhijski strukturirani

(od osnovnih škola do fakulteta), koji u svom krajnjem ishodu vode sticanju

određenih zvanja i diploma.

· NEFORMALNO OBRAZOVANJE je organizirana obrazovna aktivnost izvan

okvira ustanovljenog formalnog sistema, koja služi različitim ciljnim skupinama i

ima određene spoznajne ciljeve: pruža obrazovanje, razvija samostalnost i njeguje

sistem vrijednosti.

· INFORMALNO OBRAZOVANJE ILI SAMOOBRAZOVANJE podrazumijeva

različite, uglavnom individualne, obrazovne aktivnosti samoinicirane od strane

osobe koja uči ili spontano stječe različita iskustva i znanja tokom života (od učenja

kod kuće putem elektronskih medija i interneta, do stjecanja različitih znanja u

kontaktu sa drugim ljudima u procesu socijalizacije). Dakle, informalno obrazovanje

je proces gdje svaki pojedinac stječe stavove, vrijednosne norme, vještine i znanja iz

svakodnevnog iskustva iz porodice, od prijatelja, grupe vršnjaka, medija i drugih

utjecajnih činioca u svom okruženju.

8

Definiran je pojam i navedene su vrste obrazovanja, te je sad važno objasniti čemu

zapravo služi to obrazovanje, odnosno koja je uloga obrazovanja u današnjem društvu.

Zna se već da je 21. stoljeće, stoljeće brzih promjena tehnologije i inovacija, te da

moderan svijet u kojem vlada globalizacija jednostavno tjera stanovništvo da traži nova

znanja, otkriva nove vještine i sposobnosti i koristi ih kako bi hvatali korak sa

galopirajućim promjenama. Razdoblje moderne proizvelo je školsko obrazovanje u

društveno pitanje i učinilo ga jednim od ključnih činilaca društvenog progresa i

individualnog razvitka pojedinca. Zato se od obrazovanja očekuje, ne samo da bude

“golemi aparat” za proizvodnju i primjeravanje radne snage promjenjivoj i dinamičnoj

kvalifikacijskoj strukturi društvenog rada, već i da bude sredstvo mobilizacije

pojedinaca na idejama modernizacije. Uz prilagođavanje obrazovanja ekonomskom

razvoju, raste i značaj njegove integracijske funkcije u društvu. Nakon primarnih oblika

socijalizacije obrazovanje je danas jedno od najznačajnijih instrumenata socijalizacije

djece i mladih. Iz prethodnog zaključujemo da je cilj obrazovanja kao javne potrebe

omogućiti svakom pojedincu školovanje, odnosno obrazovanje koje će mu omogućiti

daljnji osobni razvoj i pomoći ekonomskom i društvenom napretku svake zemlje.

Obrazovanje je veoma važno za napredak neke zemlje, pa s time javna uprava mora

izdvojiti dovoljno sredstava za kvalitetno financiranje (Piršl, n.d.).

Moderna poduzeća isto su shvatila važnost obrazovanja. Suvremena poduzeća sve više

svojih resursa posvećuju obrazovanju i stalnom obučavanju zaposlenih. Menadžment

sve više shvaća da su stalno obrazovanje i usavršavanje zaposlenih jedan od

najefikasnijih načina ostvarenja konkurentske prednosti. Investicije u obrazovanje

postaju ključni pokazatelj razumijevanja onog što se događa u suvremenom

(globalnom) poslovanju i konkurenciji (Vajić et al., 1994, str. 717). Iz sljedeće tablice

vidljivo je koliko pojedine države Europske unije ulažu u obrazovanje.

9

Tablica 1: Ukupni javni izdaci za obrazovanje (%GDP) za odabrane države članice EU

od 2003. do 2010. godine

2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. Promjena 2010. u

odnosu na 2003.

Belgija 6,02 5,95 5,92 5,98 6,00 6,43 6,57 6,57 0,55

Njemačka 4,74 4,62 4,57 4,43 4,49 4,57 5,06 5,08 0,34

Španjolska 4,28 4,25 4,23 4,26 4,34 4,62 5,02 4,98 0,70

Francuska 5,92 5,80 5,67 5,61 5,62 5,62 5,90 5,86 -0,06

Hrvatska 3,93 3,87 3,98 4,04 4,02 4,30 4,33 4,27 0,34

Švedska 7,21 7,09 6,89 6,75 6,61 6,76 7,26 6,98 -0,23

Finska 6,43 6,42 6,30 6,18 5,90 6,10 6,81 6,85 0,42

Nizozemska 5,47 5,50 5,53 5,50 5,32 5,50 5,95 5,98 0,51

Estonija 5,29 4,92 4,88 4,70 4,72 5,59 6,09 5,68 0,39

Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata (http://epp.eurostat.ec.

europa.eu/portal/page/portal/education/data/main_tables )

Iz tablice se vidi da postotak odvojenog GDP-a za ukupne javne izdatke za obrazovanje,

varira kod svake članice iz godine u godinu, odnosno ima oscilirajući trend. No, postoje

one države koje ulažu više i one koje ulažu manje. Pa je tako u 2003. godini najviše u

obrazovanje ulagala Finska, a najmanje Hrvatska, isto je tako bilo i u 2004. U 2005.

godini vodeću ulogu preuzima Švedska sa izdatkom od 6,89% GDP, dok je opet

najslabija Hvatska sa samo 3,98% uloženog GDP-a, a istu poziciju su Švedska i

Hrvatska zadržale i u 2006. godini dok je Hrvatska uložila 4,04% GDP, a Švedska

6,75%. Hrvatska je i u ostale tri godine uložila najmanje % GDP od svih odabranih

zemalja, pa time zauzima zadnje mjesto, dok je Švedska zadržala vodeće mjesto u sve

tri godine povećavajući izdatke za obrazovanje. Ako pogledamo samo 2003. i 2010.

godinu vidi se da je svaka država od 2003. do 2010. povećala svoje izdatke za

obrazovanje osim Francuske koja je u 2003. imala 5,92% uloženog GDP-a, a u 2010.

5,86% uloženog GDP-a i Švedske kojoj su izdaci za obrazovanje u 2003. bili 7,21%

GDP-a, a u 2010. 6,98% GDP-a. Zadnji stupac tablice prikazuje promjene 2010. u

odnosu na 2003. godinu. Iz njega se vidi da je najveće povećanje ukupnih javnih

izdataka za obrazovanje imala Španjolska i to za 0,70 postotnih bodova, dok su

10

najmanje povećanje imale Hrvatska i Njemačka i to za 0,34 postotnih bodova. S druge

strane, Francuska i Švedska su svoje izdatke za obrazovanje smanjile. Dok ih je

Francuska smanjila za -0,06 postotnih bodova, Švedska ih je smanjila za -0,23 postotnih

bodova.

2.2.ZNANJE KAO ČIMBENIK RAZVOJA GOSPODARSTVA

Znanje odnosno proizvodnja temeljena na znanju, te stvaranje novih znanja

predstavljaju danas glavni gospodarski resurs kako razvijenih zemalja, tako i svih

ostalih zemalja.

Znanje se jednostavno može definirati kao sposobnost ljudi da koriste informacije za

rješavanje složenih problema i prilagođavanje promjenama. To je pojedinačna

sposobnost da se svlada nepoznato. Iz ovoga proizlazi osnovna podjela znanja na

(Bušelić et al., 2007):

· Tacitno (skriveno) znanje – ono koje je neizrečeno, intuitivno, iskustveno i

praktično, ne može ga se prenositi bez zadrške jer ni jedna verbalizacija nije

dovoljno sveobuhvatna ( sviranje nekog instrumenta, vožnja automobila i sl.)

· Eksplicitno (izraženo) znanje – znanje koje je moguće ponoviti ili mu je moguće

dati neki formalni oblik

Rastuće značenje znanja kao resursa može se svesti na tri međusobo uvjetovane

pokretačke sile, a to su strukturna preobrazba, globalizacija i informacijske i

komunikacijske tehnologije. Strukturna preobrazba s radno i kapitalno intenzivnih

aktivnosti na aktivnosti utemeljene na informacijama i znanju, znači da poduzeća u sve

većoj mjeri prodaju informacije, znanje ili inteligentne proizvode i usluge. Globalizacija

gospodarstva mijenja internacionalnu podjelu rada. Zemlje koje su se nekad nazivale

industrijskim nacijama, postaju nacijama znanja. Fizička proizvodnja se sve više odvija

u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju. Informacijske i komunikacijske

tehnologije omogućuju i ubrzavaju jeftine transakcije i stvaraju svjetsku transparentnost

informacija. Iz toga proizlaze brze promjene tržišta i više brzine inovacija, koje se

11

između ostalog očituju u padu cijena, kraćim životnim ciklusima proizvoda,

individualizaciji potreba klijenata i nastanku novih poslovnih polja. Informacijske i

komunikacijske tehnologije su takoreći energija, „vjetar“ koji raspiruje strukturnu

preobrazbu i globalizaciju (North, 2007, str. 14-15).

Znanje je čimbenik razvoja, pokretač brojnih aktivnosti koje doprinose razvoju i

napretku gospodarstva pojedine države, ali i regije. Ljudi sa svojim znanjem i

sposobnostima predstavljaju danas najveći izvor konkurentske prednosti poduzeća,

država i regija. Poticanje razvoja znanja u budućnosti može predstavljati najvažniji

strateški čimbenik. U poticajnom okruženju, znanje može imati ključnu ulogu u

pronalaženju novih proizvodnih područja, novih tehnologija, proizvoda i usluga. Da bi

znanje moglo biti u funkciji dinamičnog razvoja gospodarstva, potrebno je osigurati

uvjete na razini države, županije, jedinica lokalne samouprave, te na razini gospodarskih

subjekata (Sundać, 2002, str. 189).

Znanje je oduvijek bilo jedan od osnovnih instrumenata razvoja društvenih zajednica i

uspješnih nacionalnih gospodarstava. U suvremenim uvjetima, osobito globalizacijskim,

inovacije i novostvoreno znanje kao rezultat istraživanja postaje ne samo temelj razvoja

već i ključni čimbenik društva. Povećanje ulaganja u stvaranje novog znanja na svim

znanstvenim područjima i pretvaranje tog znanja u svekoliki razvoj nužno je ne samo za

stvaranje društva temeljenog na znanju već i za poboljšanje nacionalne konkurentnosti,

kvalitete života pojedinca i društva, smanjivanje nesklada na tržištu rada, stvaranje

socijalne pravičnosti i povezanosti svih skupina društva. U današnjem okruženju

globalnoga tržišnog gospodarstva moguć je napredak samo onog gospodarstva koje

vrednuje znanje i inovacije te ulaže odgovarajuća sredstva u inovativnost, istraživanje i

razvoj. Globalizacijski trendovi povezuju svijet informacijski, gospodarski, tehnološki,

prometno i medijski u cjeline, u kojima se primjenjuju jednaka mjerila i vrijednosni

sustavi. Razlike u znanju i njegovoj tehnološkoj primjeni postaju glavni čimbenici koji

dijele razvijene zemlje od nerazvijenih, bogate od siromašnih, visoki životni standard od

niskog (Jakovac, 2012).

12

2.3.CJELOŽIVOTNO OBRAZOVANJE KAO VAŽNA ODREDNICA GOSPODARSTVA ZNANJA

Cjeloživotno učenje je koncept koji promovira postupnu preobrazbu u učeću zajednicu

zadovoljnih pojedinaca, a time i kompetitivne organizacije i društva utemeljenog na

neprestanom stvaranju, obnavljanju i primjeni novih znanja, vještina i stavova.

Znatiželja, radost učenja novog, motiviranost i navike neprestanog učenja stvaraju se u

mlađim životnim razdobljima. Stoga su smišljen odgoj, pristupi učenju i iskustva s

učenjem stečeni u obitelji i u predškolskim ustanovama osnova za kontinuirano i

samoinicijativno učenje i obrazovanje tijekom cijelog života (Cjeloživotno učenje i

obrazovanje odraslih, 2013).

Cjeloživotno učenje odnosi se na svaku aktivnost učenja tijekom cijeloga života radi

unaprjeđenja znanja, vještina i kompetencija u okviru osobnoga, građanskog,

društvenog ili profesionalnog djelovanja pojedinca. Ono obuhvaća učenje u svim

životnim razdobljima (od rane mladosti do starosti) i u svim oblicima u kojima se

ostvaruje, a to može biti formalno, neformalno i informalno (Agencija za strukovno

obrazovanje i obrazovanje odraslih, 2011).

Naziv „cjeloživotno obrazovanje“ (lifelong education), odnosno „cjeloživotno učenje“

(lifelong learning), pojavio se u Engleskoj u dvadesetim godinama dvadesetog stoljeća.

Terminu cjeloživotno obrazovanje prethodili su i dalje se s njim istodobno izmjenjivali

neki drugi koncepti sličnog, ali ne i posve jednakog značenja. To su kontinuirano

obrazovanje, permanentno obrazovanje i povratno obrazovanje. Kontinuirano

obrazovanje najčešće označava profesionalno neformalno obrazovanje odraslih koje

slijedi nakon završetka osnovnog obrazovanja. Permanentno obrazovanje odnosi se na

trajno usavršavanje, odnosno održavanje osposobljenosti u skladu s novim spoznajama

u nekom području. Povratno (rekurentno) obrazovanje označava proces što se očituje u

izmjenjivanju razdoblja učenja i rada tijekom života. Termin cjeloživotno učenje

pojavio se kasnije i ima gotovo isto značenje kao i cjeloživotno obrazovanje (Pastuović,

2008, str. 253-255).

Obrazovanje obuhvaća samo organizirano učenje, a učenje je širi koncept koji uključuje

i nenamjerno, neorganizirano i spontano stjecanje znanja te se može provoditi cijeli

13

život. U devedesetima se u Europi afirmira cjeloživotno učenje kao politika koja

odgovara na probleme ekonomske krize i povećane nezaposlenosti. U tom razdoblju

pomiće se fokus s obrazovanja, koje je institucionalizirani i organizirani proces, na

cjeloživotno učenje, koje uključuje sve oblike učenja u svim životnim okolnostima

(Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, 2011).

Važniji ciljevi cjeloživotnog učenja jesu: podizanje opće razine obrazovanosti svih

građana – uključenje svih građana u taj proces, prepoznavanje, ostvarenje osobnih

potencijala i sposobnosti, oblikovanje društveno aktivnih, uključenih i odgovornih

pojedinaca, osposobljavanje prilagodljivih pojedinaca za snalaženje u promjenjivu

radnom i društvenom okruženju, viši stupanj zapošljivosti itd (Cjeloživotno učenje i

obrazovanje odraslih, 2013).

Cjeloživotno obrazovanje potencijalni je odgovor na sve veću promjenu poslova koju

većina prognozera predviđa. Ljudi će tijekom života mijenjati i po nekoliko poslova, a

obrazovanje se više ne može ograničiti na ponudu samo jedne specijalnosti, već mora

razvijati sposobnost svake osobe za promjenama i suočavanje s ekonomskim i

društvenim promjenama. Cjeloživotno obrazovanje se ne odnosi samo na vrijeme

provedeno na poslu, već zahvaća i doba prije, tijekom i nakon radnog vijeka svakog

pojedinca ( UNESCO, 2007, str. 78).

Zbog brzih promjena znanosti i tehnologije, došla je do izražaja sve veća potreba za

učenjem i znanjem, pa tako i s tim potreba za nadograđivanjem znanja cijeli život

odnosno cjeloživotnim učenjem. Zato je Europska unija, kako bi svoje građanstvo

poticala na obrazovanje, razvila „Program za cjeloživotno učenje“. Program za

aktivnosti Europske unije u području cjeloživotnog učenja (Program za cjeloživotno

učenje – LLP) nastoji doprinijeti razvitku Europske unije kao naprednog društva znanja,

s održivim gospodarskim razvitkom, s većim brojem i boljim radnim mjestima te većom

društvenom kohezijom. Posebice nastoji potaknuti razmjenu, suradnju i mobilnost među

ustanovama i sustavima obrazovanja i osposobljavanja unutar Europske unije kako bi

postali uzorom kvalitete na svjetskoj razini. Na taj se način pristupa modernizaciji i

prilagodbi sustava obrazovanja i osposobljavanja zemalja sudionica, posebno u

14

kontekstu ciljeva iz “Strategije EU 2020.” te se europska dodana vrijednost donosi

izravno građanima koji sudjeluju u aktivnostima mobilnosti i drugim oblicima suradnje

(EU asistent n.d.). Ciljevi Programa za cjeloživotno učenje su poticati međunarodnu

razmjenu, suradnju i mobilnost između institucija i pojedinaca u sustavu obrazovanja i

osposobljavanja.

Struktura „Programa za cjeloživotno učenje“ obuhvaća četiri sektorska programa

(Uprava za međunarodnu suradnju i europske integracije, Ministarstvo znanosti,

obrazovanja i športa, 2011):

• COMENIUS - obuhvaća predškolsko, osnovnoškolsko i opće srednjoškolsko

obrazovanje. U projektima mogu sudjelovati učenici, nastavnici, tijela lokalne i

regionalne uprave i samouprave, udruge roditelja, nevladine organizacije, ustanove za

osposobljavanje nastavnika, sveučilišta. Ciljevi Comenius potprograma su: razvijati

znanje i razumijevanje među mladima i nastavnim osobljem o raznolikosti europskih

kultura i jezika te pomoći mladima u razvijanju osnovnih životnih kompetencija

potrebnih za osobni razvoj, buduće zapošljavanje i aktivno europsko građanstvo.

• ERASMUS – obuhvaća visoko obrazovanje. Njegove različite aktivnosti namijenjene

su studentima koji žele studirati i obaviti stručnu praksu u inozemstvu, nastavnicima i

osoblju na visokim učilištima i u tvrtkama koje želi predavati u inozemstvu ili traže

mogućnosti za stručno usavršavanje i osposobljavanje u inozemstvu. Nadalje, Erasmus

daje potporu visokim učilištima za zajednički rad u okviru intenzivnih programa, mreža

i multilateralnih projekata kao i za iskorak u poslovni svijet.

• LEONARDO DA VINCI – obuhvaća strukovno obrazovanje i osposobljavanje.

Povezuje obrazovnu politiku i praksu u području strukovnog obrazovanja i

osposobljavanja. Projekti se kreću od onih koji pojedincima omogućuju poboljšanje

stručnosti, znanja i vještina kroz boravak u inozemstvu, do široke europske suradnje

dionika u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju u cilju jačanja privlačnosti,

kvalitete i funkcioniranja sustava i prakse strukovnog obrazovanja i osposobljavanja.

15

• GRUNDTVIG – obuhvaća obrazovanje odraslih. Usmjeren je na potrebe u

obrazovanju i osposobljavanju odraslih u kojima ne prevladava strukovni aspekt, kao i

na ustanove i organizacije koje provode obrazovanje odraslih (formalno i neformalno).

2.4.MEĐUZAVISNOST TEHNOLOGIJE I ZNANJA

Tzv. „stara“ ekonomija najviše se temeljila na radu, zemlji i kapitalu, no tehnološke

promjene uzrokuju rušenje stare i izgradnju nove ekonomije. Kao činitelji novog

razvoja, tj. nove ekonomske znanosti, sve češće se u literaturi spominju informacija,

prostor i vrijeme. Time istodobno ne nestaju tradicionalni činitelji proizvodnje, već

prelaze u „drugi plan“. Dematerijalizacija ekonomije implicitno je pretpostavila i novu

psihologiju ekonomskog djelovanja. Osnova sadržaja i odnosa postali su, dakle,

nematerijalni resursi, odnosno znanje, informacija, prostor i vrijeme (Rupčić, 2001).

Iako prvotno, u ekonomskim teorijama i modelima tretirani kao egzogena dobra, znanje

i tehnologija, s vremenom endogenizirani, postali su temeljne okosnice napretka svakog

društva. Prepoznajući važnost inovacija i znanja, Europska unija je kroz razne programe

kohezijske politike i nacionalne strateške referentne okvire snažno poticala inovacijske

aktivnosti, pri čemu se pojam inovacija ne ograničava samo na istraživanje i tehnološki

razvoj, već se širi na poduzetništvo, inovacijske politike, informacijsko društvo i ljudski

kapital (Skoko et al, 2006).

Ekonomski rast i blagostanje zasnivaju se na kombinaciji dobrog funkcioniranja sustava

obrazovanja i razvijenosti istraživačkih kapaciteta koji određuju razvoj inovacija i

tehnologije. Naime, obrazovani zaposlenici odnosno ljudski kapital postaju pokretači

stvaranja znanja koja omogućuju povećanje broja inovacija, a one dovode do

tehnoloških promjena koje značajno ubrzavaju ekonomski rast (Karaman Aksentijević,

2012, str. 159).

Treća tehnološka revolucija je stvorila dvije nove oblasti ekonomije, ekonomiju znanja

i ekonomiju informacija. Najvažniji faktor ekonomskog razvoja u suvremenoj

ekonomiji je postalo znanje. Najznačajniji oblik konkurencije u današnjem svijetu

16

između kompanija i država odvija se u sferi znanja. Znanje je faktor od presudnog

uticaja na položaj kompanije, njeno pozicioniranje na tržištu i njenu profitabilnost.

Ulaganje u znanje je u suvremenoj ekonomiji najisplativija investicija. Odlučujuća

pretpostavka za porast nacionalnog dohotka svake zemlje je kvaliteta i količina

raspoloživog znanja. Najrazvijenije zemlje svijeta su danas zemlje koje imaju visok

nivo ulaganja u obrazovanje i znanost. Dakle, može se reći da je znanje postalo strateški

faktor poslovnog uspjeha i konkurentske prednosti suvremene ekonomije. Znanje je

postalo najznačajniji faktor koji utječe na životni standard, više od zemlje, opreme ili

rada. Današnje tehnološki najnaprednije ekonomije su istinski zasnovane na znanju.

Razvijene ekonomije se okreću onome što traži manje energije, manje sirovina, manje

ručnog rada i što je moguće više znanja (Lajović, Vulić, 2010).

Velike promjene u području znanstvenog istraživanja dovele su do kraćeg trajanja

stečenog znanja, a to uzrokuje potrebu stalnog obrazovanja. Jaz između razvijenih i

nerazvijenih zemalja je u porastu. Na sve ove posljedice treće tehnološke revolucije

značajno su utjecali globalizacija, informacija, kao i znanje i umrežavanje. Razvoj novih

tehnologija dovodi do sve većeg udjela i značaja znanja, obrazovanja, te novih vještina.

Rapidno zastarijevanje postojećih znanja i primjene novih znanja, zahtijeva stalnu

edukaciju ljudskih resursa. Oni trebaju biti stalno obučeni za razvoj, primjenu i

korištenje novih tehnologija. Obučeni ljudski resursi omogućit će tehnološki napredak i

razvoj. Primjena i širenje novih tehnoloških dostignuća su nužni preduvjeti za

konkurentnost u razvijenim društvima, koji imaju izravan utjecaj na gospodarski rast

zemlje (Ježić, 2012).

U toku XIX stoljeća znanost postaje najvažniji faktor za razvoj tehnologije i privrede u

cjelini. Zahvaljujući rezultatima znanosti stvaraju se novi proizvodi, novi materijali,

novi izvori energije i novi tehnološki postupci. Uslovljenost moderne tehnologije i

proizvodnje razvojem znanosti postaje tako velika da se može reći da je došlo do

sjedinjavanja znanosti, tehnologije i proizvodnje (Lajović, Vulić, 2010).

17

2.5.EUROPA NA PUTU PREMA KONKURENTNIJEM GOSPODARSTVU

Na razini EU postoje velike razlike između konkurentski i tehnološki vodećih zemalja

(Finske i Švedske) te zemalja (ili regija) koje zaostaju za njima (poput Grčke ili južne

Italije) i koje nastoje dosegnuti napredna društva. Druga skupina dosad je lako

prihvaćala najvažnije tehničke i tehnološke promjene, ali ima ozbiljnih teškoća u

usvajanju i ostvarivanju promjena u svim segmentima društva.

Svjetska banka predložila je sljedeći okvir da pomogne zemljama u utvrđivanju

strategije za prelazak na društvo i gospodarstvo utemeljeno na znanju (Bejaković, 2005,

str.110):

· Ekonomski i institucionalni sustavi koji osiguravaju potporu za učinkovitu primjenu

postojećih i stjecanje novih znanja te za razvoj poduzetništva,

· Obrazovano i osposobljeno stanovništvo koje uspješno stvara, dijeli i iskorištava

znanja,

· Dinamična informacijska infrastruktura za olakšavanje učinkovitog komuniciranja,

razmjene i obrade informacija,

· Djelotvoran inovacijski sustav tvrtki, istraživačkih središta, sveučilišta i drugih

organizacija koji bi bio dobro prilagođen povećanom volumenu znanja u svijetu,

prilagođen i usklađen s lokalnim potrebama i okrenut stvaranju nove tehnologije.

Poznati znanstvenici iz svih vlada u svijetu, proučavali su probleme međunarodne

konkurentnosti, ali ne postoji jedinstveno temeljno razumijevanje pojma. Konkurentnost

države je prvenstveno konkurentnost industrijske proizvodnje dobara i usluga za

stjecanje prednosti u domaćem i međunarodnom tržištu. Danas je konkurentnost

razvijenih zemalja i zemalja u razvoju središte svih ekonomskih okolnosti, a kako bi

zemlje mogle postati konkurentne moraju posjedovati određeno znanje, tj. gospodarstvo

im se mora temeljiti na znanju (Šarenac, 2012).

18

Društvo utemeljeno na znanju i gospodarski rast i dalje su prioritet za sve skupine

zemalja i za one razvijene i one u razvoju. Na pragu nove faze gospodarskog i

društvenog napretka, znanje je faktor koji će najbolje podržati društvo i gospodarski

razvoj zemalja. Znanje se manifestira u različitim oblicima (tehnološko, informacijsko,

duhovno...), te postaje sastavni dio svih čimbenika gospodarskog rasta i razvoja. Svakoj

zemlji cilj je da ima pozitivne stope rasta, da se oporavi i da joj se poboljša gospodarska

i društvena situacija. Do sada su stope rasta za tri najveće sile, EU, Japan i SAD

optimistične iako postoji velik stupanj rizika i nesigurnosti (Haller, 2012).

Izgradnja gospodarstva temeljenog na znanju je dugotrajan proces koji uključuje

radikalne i dalekosežne promjene. Preobrazbe koje određena zemlja treba učiniti ovise

prvenstveno o njezinoj dostignutoj razini gospodarskog razvoja. Scenarij za izgradnju

gospodarstva utemeljenog na znanju ne može biti zajednički svim zemljama, jer se ono

može izgraditi na različite načine, a također se tako i mjeri. Pa tako gospodarstvo

utemeljeno na znanju možemo mjeriti visokom tehnologijom kao što su povećanje

korištenja mobilnih telefona i broja kućanstava s televizijom, broj stanovnika s

automobilima itd (Sundać, Fatur-Krmpotić, 2011).

19

3. OBRAZOVNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA ZEMALJA EU

Kvaliteta obrazovanja visoko je na listi europskih prioriteta te se sve više evaluira, bilo

na razini škola, učitelja i nastavnika ili na razini obrazovnog sustava općenito. U

velikom broju zemalja škole prolaze vanjsko vrednovanje, obično od strane neke vrste

inspektorata, a iznutra od strane školskog osoblja, ili ponekad, ostalih članova školske

zajednice. U većini zemalja, vanjsko vrednovanje škola usredotočeno je na podatke o

izvedbama učenika, poput rezultata učenika na nacionalnim ispitima ili njihovu

ocjenjivanju od strane učitelja ili podacima o napretku učenika kroz škole. Strukture

obrazovnih sustava diljem Europe razlikuju se po pristupu strukovnoj izobrazbi,

visokom obrazovanju, ispitivanju i kvalifikacijama (Eurydice, 2012). Svaka članica EU

nastoji imati što bolju i kvalitetniju obrazovnu strukturu, jer kao što je već bilo

navedeno, samo dobro obrazovanje može doprinijeti gospodarskom razvoju članice.

Jedino kvalitetna obrazovna struktura može stvoriti kvalitetne ljudske resurse, pa se u

ovoj cjelini govori o 1) Doprinosu obrazovanja formiranju ljudskog kapitala, 2)

Promjenama u sustavu obrazovanja i 3) Obrazovnim strukturama zemalja EU

2004. i 2012. godine.

3.1.DOPRINOS OBRAZOVANJA FORMIRANJU LJUDSKOG KAPITALA

Prije nego se istakne važnost obrazovanja, definirat će se što je to zapravo ljudski

kapital. Ljudski kapital odnosi se na produktivne sposobnosti pojedinca, to jest znanje,

vještine i iskustvo koji imaju ekonomsku vrijednost. Organizacija za ekonomsku

suradnju i razvoj (OECD) ljudski kapital definira kao znanja, umijeća, kompetencije i

osobine pojedinaca koje olakšavaju stvaranje osobne, društvene i gospodarske

dobrobiti. Postoje brojne definicije ljudskog kapitala, no svima njima je zajedničko

naglašavanje uloge vještina i sposobnosti zaposlenika u organizacijama. Te vještine i

znanja značajno doprinose stvaranju dodane vrijednosti unutar kompanije, te ukupne

agregatne vrijednosti u gospodarstvu ( Figecki, 2012 ).

U razvijenim društvima ljudski kapital je glavni razvojni resurs, a njegovu kvalitetu

bitno određuju obrazovanje i odgoj. Obrazovanje i odgoj trebaju doprinijeti održivom

20

nacionalnom razvoju i trajnom razvoju pojedinaca. Zbog toga sve razvijene zemlje drže

obrazovanje nacionalnim prioritetom te primjenjuju one strategije razvoja, obrazovanja i

odgoja koje najviše doprinose gospodarskom, socijalnom i kulturnom razvoju društva te

osobnom razvoju njegovih članova. Suvremene strategije obrazovnog razvoja temelje se

na koncepciji cjeloživotnog učenja i koncepciji društva koje uči. Te su koncepcije

sedamdesetih i osamdesetih godina razvile međunarodne organizacije; OECD,

UNESCO, ILO, Vijeće Europe i Europska komisija koje promišljaju međunarodni

razvoj i ulogu obrazovanja u njemu, te ih preporučile svojim članicama kao osnovu za

vođenje nacionalne prosvjetne politike ( Pastuović, 2001 ).

Ulaganja u kvalitetu stanovništva i u znanje u velikoj mjeri određuju buduće izglede

čovječanstva. Obrazovanje je važno kako za razvijene, tako i za nerazvijene zemlje.

Kako bi se bolje objasnila važnost obrazovanja, dan je jedan primjer, odnosno već

prastara doktrina: učenje po kojem uzrok slabih rezultata u poljoprivredno nerazvijenim

zemljama leži u neobrazovanosti poljoprivrednika. Obrnuto, obrazovan radnik i seljak u

stanju je prihvatiti suvremenu poljoprivrednu tehnologiju, zato je prirod kod njega viši,

dobit veća, što omogućuje još bolje obrazovanje u drugoj generaciji, te bržu aplikaciju

znanstvenih dostignuća ( Žugaj, 1991, str. 241 ). Zato bilo da se radi o razvijenoj

industrijskoj zemlji, ili nerazvijenoj poljoprivrenoj, svaka država treba imati dobru

obrazovnu strukturu i stvoriti što kvalitetnije ljudske resurse, koji će doprinijeti

gospodarskom razvoju zemlje.

Jedan od temelja razvoja konkurentnosti ljudskih resursa jest kvaliteta formalnog

obrazovnog sustava. U razvijenim je zemljama povezanost povećanog stupnja

obrazovanja i gospodarskog rasta velika. Dokazano je da obrazovanje pridonosi pro-

duktivnosti, stoga bi porast općeg stupnja obrazovanja trebao biti glavni prioritet za

zemlju koja teži ka ostvarivanju većeg životnog standarda. Važnost obrazovanja porasla

je kako svjetsko gospodarstvo postaje sve složenije i povezanije, te je u 21. stoljeću sve

važnija potreba za dobro obrazovanim radnicima. Priroda zaposlenja se mijenja, trend

ide prema visoko kvalificiranim “specijaliziranim radnicima.” Proizvodnje i usluge koje

se temelje na konkretnom znanju, što uključuje proizvođače najnaprednije, visoke i

srednje tehnologije, te glavne korisnike tehnologije, kao što su npr. financije i

21

profesionalne službe ostvaruju više od polovine bruto domaćeg proizvoda OECD-a, te i

dalje ubrzano rastu. Tome se neminovno i nužno moraju prilagođavati obrazovni sustav

i radnici ( Vrban, 2010, str. 65-71 ).

Kako je rečeno, ulaganje u obrazovanje predstavlja bitan faktor za kvalitetne ljudske

potencijale. Zato je svakoj državi članici bitno ulagati u obazovanje, a koliko svaka od

njih ulaže, vidi se iz sljedeće tablice.

Tablica 2: Godišnji troškovi za obrazovanje za odabrane države članice EU za 2002. i

2010. godinu u tisućama € po učeniku/studentu u PPS

2002. 2010.

Hrvatska : 3766,2

Austrija 7685,8 9217,8

Bugarska 1571,1 2665,0

Španjolska 4394,6 6831,5

Finska 5693,5 7419,6

Njemačka 6043,4 7796,8

Francuska 6145,9 1365,3

Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata (http://epp.eurostat.ec.

europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=tps00067&plugin=1 )

Napomena: Nema podataka za Hrvatsku za 2002. godinu, a u 2007. godini troškovi su

joj iznosili 3730,9 € po učeniku/studentu

Tablica prikazuje koliko su odabrane države članice Europske unije trošile na

obrazovanje u 2002. i 2010. godini, pa je tako i u 2002. i u 2010. godini najviše trošila

Austrija, koja je potrošila u 2002. godini 7685,8 € po učeniku/studentu, a u 2010. čak

9217,8 € po učeniku/studentu. Država koja je u 2002. najmanje potrošila na obrazovanje

bila je Bugarska koja je potrošila samo 1571,1 € po učeniku/studentu, dok je u 2010.

godini to bila Francuska koja je potrošila 1365,3 € po učeniku/studentu. U 2010. godini

sve su zemlje povećale ulaganje u obrazovanje s obzirom na 2002. osim Francuske, pa

se može zaključiti da kod članica raste interes za kvalitetno obrazovanje koje će njihovo

stanovništvo učiniti sposobnijim, a gospodarstvo konkurentnijim.

22

Isto kao i ulaganje u obrazovanje, važne su i godine obrazovanja u pojedinim

članicama, odnosno koliki je prosječan broj godina školovanja u članicama Europske

unije. To je moguće vidjeti iz tablice koja slijedi.

Tablica 3: Očekivane godine školovanja za određene zemlje članice u 2004. i 2012.

godini

2004. 2012. Promjena 2012. u

odnosu na 2004.

Hrvatska 14,5 16,0 1,5

Mađarska 17,5 17,7 0,2

Bugarska 15,3 16,4 1,1

Rumunjska 15,1 15,5 0,4

Finska 19,7 20,5 0,8

Njemačka 17,4 18,2 0,8

Francuska 16,6 16,5 -0,1

Luksemburg 14,1 15,1 1,0

Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata (http://epp.eurostat.ec.europa.

eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=tps00052&plugin=1 )

Najviši očekivani broj godina školovanja u analiziranim zemljama ima Finska i to i u

2004. kada je prosjek godina bio 19,7 i u 2012. kada je prosjek godina bio 20,5. Iza

Finske u 2004. godini mjesto odmah zauzima Mađarska čije su očekivane godine

školovanja 17,5, a odmah za njom slijedi Njemačka sa očekivanim godinama

školovanja od 17,4 godine dok u 2012. godini iza Finske stoji Njemačka sa očekivanim

godinama školovanja od 18,2 godine, a iza nje Mađarska sa 17,7 godina. Najmanje

očekivane godine školovanja u 2004. i 2012. godini ima Luksemburg i to u 2004.

godini očekivane godine školovanja od 14,1 godine, a u 2012. očekivane godine

školovanja od 15,1 godine. Ispred njega sa očekivanim godinama školovanja u 2004.

godini stoji Hrvatska sa očekivanim godinama školovanja od 14,5 godina, a u 2012.

godini je to Rumunjska sa očekivanim godinama od 15,5 godina. Za ostale članice,

odnosno Bugarsku i Francusku možemo reći da stoje u nekoj zlatnoj sredini sa

očekivanim godinama školovanja. Ako usporedimo 2004. i 2012. godinu za sve članice,

23

možemo vidjeti da svaka članica u 2012. godini ima veći broj očekivanih godina

školovanja, nego je imala u 2004. godini, osim Francuske kojoj su očekivane godine

školovanja pale za 0,1 godinu. Najveću promjenu u godinama školovanja u 2012. s

obzirom na 2004. godinu imala je Hrvatska, dok je najmanju imala Mađarska, a s druge

strane Francuska je smanjila godine školovanja.

Sve brži tehnološki razvoj ukazuje na neophodnost neprestanog prilagođavanja nastalim

promjenama, što zahtijeva stalno povećanje ulaganja u obrazovanje stanovništva,

odnosno ljudske resurse, te sve duže školovanje. Opstanak bilo koje države članice

moguć je samo ako njeni stanovnici ovladaju potrebnim znanjima zbog čega je

investiranje u obrazovanje postalo bitan čimbenik za povećanje razvoja i općeg

prosperiteta svakog gospodarstva.

3.2.PROMJENE U SUSTAVU OBRAZOVANJA

Izazovi 21. stoljeća s kojima je suočena Europska unija su mnogobrojni, međusobno

povezani i složeni. Socijalni učinci globalne financijske i gospodarske krize vidljivi su u

svim zemljama članicama. U ovakvim uvjetima nužno je da sustavi obrazovanja i

osposobljavanja prilagode svoje prioritete i da građanima Europe osiguraju znanja,

vještine i kompetencije potrebne za suočavanje s tim izazovima i za ispunjavanje

potreba tržišta rada i zahtjeva suvremenog života ( Izvršna agencija za obrazovanje,

audiovizualnu politiku i kulturu, 2012 ).

U ožujku 2000. Europsko vijeće u Lisabonu postavilo je novi strateški cilj za Europsku

uniju, a to je postati najkompetentnije i najdinamičnije gospodarstvo svijeta utemeljeno

na znanju, sposobno za održivi gospodarski rast sa sve više boljih radnih mjesta i većom

socijalnom kohezijom. Da bi se to postiglo, europski sustavi obrazovanja i izobrazbe

moraju se prilagoditi zahtjevima društva koje počiva na znanju i potrebi za što boljom

razinom i kvalitetom zapošljavanja. Jedna od glavnih komponenata ovakvog pristupa je

promicanje novih osnovnih vještina: konkretno, Europsko vijeće u Lisabonu pozvalo je

države članice, Vijeće i Komisiju da donesu europski okvir i definiraju 'nove osnovne

vještine' koje se stječu tijekom cjeloživotnog učenja ( Europska Komisija, 2010 ).

24

Ugovorom iz Lisabona nisu izmijenjene odredbe o ulozi EU-a u području obrazovanja i

osposobljavanja. Međutim, uvedeni su novi principi koje je potrebno naglasiti. Na

primjer, Ugovor iz Lisabona sadrži odredbu koja je u literaturi opisana kao horizontalna

„socijalna klauzula”. Članak 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU)

navodi da „u definiranju i provedbi svoje politike i aktivnosti, Unija uzima u obzir

zahtjeve vezane za promidžbu visoke razine obrazovanja i osposobljavanja”. Stoga su

dugoročni strateški ciljevi EU-a za obrazovanje i osposobljavanje (Europski parlament,

2013 ):

· osigurati da cjeloživotno učenje i mobilnost postanu realnost,

· povećati kvalitetu i učinkovitost obrazovanja i osposobljavanja,

· promicati jednakost, društvenu koheziju te aktivno i odgovorno ponašanje u društvu,

· ojačati kreativnost i inovacije, uključujući poduzetništvo na svim razinama

obrazovanja i osposobljavanja.

Godine 2010. zemlje članice i Europska komisija odlučile su obrazovanje i

osposobljavanje učiniti jednom od ključnih sastavnica “Europe 2020.”, strategije

Europske unije za pametan, održiv i uključiv razvoj u novom desetljeću. Ovu strategiju

podržava strateški okvir europske suradnje u obrazovanju i osposobljavanju koji

sadržava četiri dugoročna cilja. Ovaj strateški okvir temelj je europske suradnje u

području obrazovanja i osposobljavanja i značajno pridonosi ispunjenju općenitijih

ciljeva utvrđenih strategijom „Europa 2020.“( Izvršna agencija za obrazovanje,

audiovizualnu politiku i kulturu, 2012 ).

Politika obrazovanja i strukovnog osposobljavanja značajno se razvila nakon usvajanja

strategije Europa 2020. koja predstavlja sveobuhvatan program EU-a usmjeren na

razvoj i radna mjesta. Svjesni da je cjeloživotno učenje ključno za radna mjesta te za

razvoj i sudjelovanje svih osoba u društvu, države članice EU-a i Europska komisija

ojačale su svoju političku suradnju 2009. kroz strateški okvir Obrazovanje i

osposobljavanje 2020. Stoga su države članice dogovorile novi paket mjerila za 2020. (

Europski parlament, 2013 ):

· barem 95 % djece u dobi od četiri godine do početka obaveznog osnovnog

obrazovanja mora sudjelovati u predškolskom obrazovanju,

25

· udio petnaestogodišnjaka s nezadovoljavajućom sposobnošću čitanja, poznavanja

matematike i znanosti mora biti manji od 15 %,

· udio osoba koje rano napuste obrazovanje i osposobljavanje mora biti manji od 10

%,

· udio osoba u dobi od 30 do 34 godine s visokom stručnom spremom mora biti

barem 40 %,

· u prosjeku barem 15 % odraslih (u dobi od 25 do 64 godine) mora sudjelovati u

cjeloživotnom učenju.

Da bi se postigli zadani ciljevi, čelnici država i vlada pozvali su na modernizaciju

obrazovnih sustava kako bi Unija do 2020. godine preuzela vodeće mjesto u svijetu u

pogledu kvalitete sustava obrazovanja i osposobljavanja. Reformski proces provodit će

se u svakoj državi uz puno uvažavanje nacionalnih okruženja i tradicija, kao i putem

suradnje država članica na europskoj razini, širenjem najbolje prakse, boljom

koordinacijom i zajedničkim nastojanjima da se zacrtani cilj postigne. Tako je usvojeno

„Izvješće o budućim ciljevima sustava obrazovanja i izobrazbe“ kao doprinos

Lisabonske strategije, a kao doprinos Europi 2020. usvojena je inicijativa „Mladi u

pokretu koja treba pomoći mladima da steknu vještine i iskustvo potrebne za njihov prvi

posao, te ''Strategija EU za mlade, ulaganje i osnaživanje'' koji će odlučivati o politici za

mlade u periodu od 2010.-2018., te će se baviti rješavanjem izazova s kojima se

suočavaju generacije koje dolaze. Prošli desetogodišnji plan, utemeljen na Lisabonskoj

strategiji, je donio i Bolonjski proces kojim se do 2010. godine trebalo stvoriti Europski

prostor visokog obrazovanja (European Higher Education Area – EHEA) koji bi bio

konkurentan najboljim obrazovnim sustavima, naročito Sjedinjenim Američkim

Državama. Od početnih 29 zemalja u Bolonjski proces uključeno je danas 47 zemalja. U

izvješću o provedbi Bolonjskog procesa koji su europski ministri obrazovanja usvojili

na sastanku u Bergenu u svibnju 2005. godine, zaključuje se kako je u implementaciji

Bolonjskih reformi postignut značajan napredak. Deset godina nakon pokretanja

Bolonjskog procesa, većina ciljeva je ispunjena iako se i dalje traži nastavak

modernizacije visokog obrazovanja, podizanje njegove kvalitete kao i jačanje

dostupnosti visokog obrazovanja širem sloju građana ( Institut za međunarodne odnose,

2007 ).

26

Sve veća potreba za cjeloživotnim obrazovanjem potaknula je Europsku uniju da učini

to obrazovanje što kvalitetnije, a to znači da su potrebne reforme dosadašnjih

obrazovnih sustava. Kako bi se mogle ostvariti reforme obrazovnih sustava Europska

unija je kroz Lisabonski proces i Europu 2020. uvela mnoge inicijative koje potiću

mlade, pa tako i starije za čim dužim obrazovanjem. Isto tako postavila je i paket

mjerila odnosno ciljeve koji se moraju ostvariti do 2020. Najveću reformu doživjelo je

visoko školstvo uvođenjem bolonjskog procesa, pomoću kojeg bi se uskladili obrazovni

sustavi svih zemalja članica, ali koji se još mora prilagoditi kako bi mogao nesmetano

funkcionirati. Iako je Europska unija uvela već mnogo reformi što se tiče obrazovnih

sustava, ipak svaka članica još uvijek ima različite obrazovne sustave, a time i različite

obrazovne strukture, a cjelina koja slijedi daje prikaz obrazovnih struktura odabranih

država članica.

3.3.OBRAZOVNE STRUKTURE ZEMALJA EU 2004. I 2012. GODINE

Promjene u znanosti i tehnologiji, te pojava globalizacije navele su države članice da

hvataju korak s njima, odnosno da promijene načine obrazovanja na takve koji će im

omogućiti svladavanje svih prepreka koje nova tehnologija, znanost i globalizacija

donose. Danas je svaka država članica poboljšala ili barem pokušala poboljšati

obrazovni sustav, pa će u ovom poglavlju biti predstavljene obrazovne strukture članica

Europske unije u dvije godine, odnosno u 2004. i 2012. godini. Prije nego se analiziraju

obrazovni sustavi zemalja Europske unije, dan je grafikon iz kojeg je vidljivo trajanje

obaveznog obrazovanja u Europi.

27

Grafikon 1: Trajanje obaveznog obrazovanja u Europi 1980/81. – 2010/11. godine

Izvor: Eurydice

Jasan trend produljivanja obveznog školovanja postaje očigledan u gotovo svim

europskim obrazovnim sustavima, u skladu s ciljem da se snize stope ranog napuštanja

obrazovanja i, u nekim slučajevima, da se osigura da svi učenici steknu svjedodžbu

(certifikat) o osnovnom obrazovanju. U deset zemalja, početak obveznog obrazovanja

pomaknut je za godinu ranije (a u Latviji čak dvije). Uz to, trinaest je zemalja nedavnim

reformama produljilo trajanje obaveznog obrazovanja za jednu ili dvije godine, a u

28

Portugalu za tri. U stvari, gotovo 90% svih europskih 17-godišnjaka su 2009. godine još

bili u obrazovnom procesu. Uz dulje obvezno školovanje, djeca sve ranije započinju s

formalnim obrazovanjem. U razdoblju od 2000. do 2009. godine, prosječna stopa

sudjelovanja djece stare od 3 do 5 godina u predprimarnom ili primarnom odgoju i

obrazovanju povećala se između 6.3 i 15.3 postotnih bodova, dosegnuvši 2009. godine

razine u rasponu od 77% do 94%. Gotovo svi trogodišnjaci u Belgiji, Danskoj,

Španjolskoj, Francuskoj i Islandu 2009. godine sudjelovali su u predprimarnom odgoju i

obrazovanju ( Eurydice, 2012 ). Tablice koje slijede prikazuju obrazovnu strukturu

zemalja Europske unije, od predškolskog odgoja, do visokog školstva, pa tako prva

prikazuje stanovništvo od 15. do 64. godine s predškolskim, osnovnoškolskim i nižim

srednjim obrazovanjem.

Tablica 4: Stanovništvo od 15. do 64. godine s predškolskim, osnovnoškolskim i nižim

srednjim obrazovanjem u % za sve članice Europske unije u 2004. i 2012. godini

2004. Rang 2012. Rang

Austrija 24,4 19 22,1 19

Belgija 37,8 9 31,4 6

Bugarska 34,0 12 23,0 17

Češka 17,6 28 13,4 28

Cipar 39,2 7 26,4 13

Hrvatska 30,4 14 24,0 14

Danska 25,3 18 29,8 9

Estonija 20,4 27 16,9 24

Finska 27,8 17 21,8 20

Francuska 36,3 10 30,2 8

Grčka 41,4 5 35,9 5

Irska 38,3 8 28,8 10

Italija 51,9 4 44,2 4

Latvija 24,0 21 17,4 23

Litva 21,8 24 15,0 26

Luksemburg 40,3 6 28,4 12

29

Malta 74,0 1 57,3 2

Mađarska 29,3 16 23,2 16

Nizozemska 33,3 13 30,8 7

Njemačka 23,6 22 18,2 22

Poljska 23,0 23 16,7 25

Portugal 73,4 2 61,3 1

Rumunjska 34,5 11 28,6 11

Slovačka 20,7 26 15,0 26

Slovenija 24,4 19 19,0 21

Španjolska 54,8 3 46,7 3

Švedska 21,5 25 23,8 15

Ujedinjeno

Kraljevstvo

29,6 15 22,2 18

Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata (http://appsso.eurostat.ec.europa.

eu/nui/submitViewTableAction.do?switchdimensions=true )

Tablica prikazuje stanovništvo od 15 do 64 godine s predškolskim, osnovnoškolskim i

nižim srednjim obrazovanjem, a uspoređuju se 2004. i 2012. godina. U 2004. godini

prvih pet zemalja koje imaju najveći postotak stanovništva s predškolskim,

osnovnoškolskim i nižim srednjim obrazovanjem su Malta s 74%, Portugal s 73,4%,

Španjolska s 54,8%, Italija s 51,9% i Grčka s 41,4%, dok je pet zemalja s najmanje

stanovništva s završenim predškolskim, osnovnoškolskim i nižim srednjim

obrazovanjem Češka s 17,6%, Estonija s 20,4%, Slovačka s 20,6%, Švedska s 21,5% i

Litva s 21,8% stanovništva. U 2012. godini prvih pet zemalja koje imaju najveći

postotak stanovništva s predškolskim, osnovnoškolskim i nižim srednjim obrazovanjem

su Portugal s 61,3%, Malta s 57,3%, Španjolska zadržava treće mjesto s 46,7%, Italija s

44,2%, te Grčka s 35,9%, dok je pet zemalja s najmanje stanovništva s završenim

predškolskim, osnovnoškolskim i nižim srednjim obrazovanjem Češka s 13,4%,

Slovačka i Litva dijele dvadeset i šesto mjesto s 15%, Poljska s 16,7% i Estonija s

16,9%. Ako se usporedi 2004. godina s 2012. može se primijetiti da su sve zemlje

članice snizile svoj postotak stanovništva s završenim predškolskim, osnovnoškolskim i

nižim srednjim obrazovanjem u 2012. s obzirom na 2004. godinu.

30

Tablica ispod prikazuje stanovništvo od 15. do 64. godine s višim srednjim

obrazovanjem i višim obrazovanjem.

Tablica 5: Stanovništvo od 15. do 64. godine s višim srednjim obrazovanjem i višim

obrazovanjem u % za sve članice Europske unije u 2004. i 2012. godini

2004. Rang 2012. Rang

Austrija 59,9 4 60,8 4

Belgija 35,4 24 37,4 24

Bugarska 48,1 14 56,4 11

Češka 72,0 1 69,6 1

Cipar 35,1 25 38,6 22

Hrvatska 56,4 10 60,3 5

Danska 46,7 15 41,6 19

Estonija 53,8 12 51,3 13

Finska 43,9 17 45,4 15

Francuska 41,0 20 41,9 17

Grčka 41,3 18 41,1 20

Irska 36,8 23 36,5 25

Italija 38,1 22 41,9 17

Latvija 59,3 6 57,4 9

Litva 57,0 7 56,4 11

Luksemburg 38,9 21 38,2 23

Malta 15,8 27 27,8 26

Mađarska 56,5 8 57,7 8

Nizozemska 41,1 19 40,6 21

Njemačka 55,3 11 57,0 10

Poljska 64,2 3 61,8 3

Portugal 15,7 28 21,9 28

Rumunjska 56,8 9 57,8 7

Slovačka 68,9 2 68,0 2

Slovenija 59,9 4 58,0 6

31

Španjolska 21,1 26 23,7 27

Švedska 53,8 12 46,1 14

Ujedinjeno

Kraljevstvo

44,1 16 43,1 16

Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata (http://appsso.eurostat.ec.europa.

eu/nui/show.do?dataset=edat_lfse_06&lang=en )

Tablica prikazuje stanovništvo od 15 do 64 godine s višim srednjim obrazovanjem i

višim obrazovanjem za 2004. i 2012. godinu. U 2004. godini prvih pet zemalja koje

imaju najviši postotak stanovništva s višim srednjim obrazovanjem i višim

obrazovanjem jesu Češka s 72%, Slovačka s 68,9%, Poljska s 64,2%, Slovenija i

Austrija dijele četvrto mjesto s 59,9%, dok najmanji postotak stanovništva s višim

srednjim obrazovanjem i višim obrazovanjem imaju Portugal s 15,7%, Malta s 15,8%,

Španjolska s 21,1%, Cipar s 35,1% i Belgija s 35,4%. U 2012. godini prvih pet zemalja

koje imaju najviši postotak stanovništva s višim srednjim obrazovanjem i višim

obrazovanjem jesu Češka s 69,6%, Slovačka s 68%, Poljska s 61,8%, Austrija s 60,8% i

Hrvatska s 60,3%. Ako se usporedi 2004. godina s 2012. vidi se da je točno polovica

zemalja povećala postotak stanovništva s višim srednjim obrazovanjem i višim

obrazovanjem u 2012. godini s obzirom na 2004., dok je polovica zemalja smanjila taj

postotak.

Sljedeća tablica prikazuje stanovništvo od 15. do 64. godine s visokim obrazovanjem.

Tablica 6: Stanovništvo od 15. do 64. godine s visokim obrazovanjem u % za sve

članice Europske unije u 2004. i 2012. godini

2004. Rang 2012. Rang

Austrija 15,7 18 17,0 21

Belgija 26,8 3 31,3 6

Bugarska 17,9 15 20,7 19

Češka 10,4 24 17,0 21

Cipar 25,7 5 25,7 13

Hrvatska 13,2 21 15,7 25

32

Danska 27,9 2 28,6 9

Estonija 25,7 5 31,8 5

Finska 28,3 1 32,8 4

Francuska 22,7 11 27,9 12

Grčka 17,6 16 23,0 16

Irska 24,9 8 34,7 1

Italija 10,0 27 13,8 27

Latvija 16,7 17 25,2 14

Litva 21,2 12 28,6 9


Malta 10,2 26 14,8 26

Mađarska 14,2 20 19,0 20


Njemačka 21,1 13 24,8 15

Poljska 12,8 22 21,5 18

Portugal 10,9 23 16,8 24

Rumunjska 8,7 28 13,6 28

Slovačka 10,4 24 17,0 21

Slovenija 15,7 18 23,0 16

Španjolska 24,1 10 29,6 8

Švedska 24,7 9 30,1 7

Ujedinjeno

Kraljevstvo

26,3 4 34,7 1

Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata (http://appsso.eurostat.ec.

europa.eu/nui/show.do?dataset=edat_lfse_07&lang=en )

Tablica prikazuje stanovništvo od 15. do 64. godine s visokim obrazovanjem, te se

uspoređuju 2004. i 2012. godina. U 2004. godini prvih pet zemalja koje imaju najviši

postotak stanovništva s visokim obrazovanjem jesu Finska s 28,3%, Danska s 27,9%,

Belgija s 26,8%, Ujedinjeno Kraljevstvo s 26,3%, te Nizozemska s 25,7%, dok najmanji

postotak stanovništva s visokim obrazovanjem imaju Rumunjska s 8,7%, Italija 10%,

Malta 10,2%, te Češka i Slovačka sa 10,4% koje dijele dvadeset i četvrto mjesto na rang

33

ljestvici. U 2012. godini prvih pet zemalja koje imaju najviši postotak stanovništva s

visokim obrazovanjem jesu Ujedinjeno Kraljevstvo i Irska s 34,7% koje dijele prvo

mjesto, Luksemburg sa 33,4%, Finksa s 32,8% i Estonija s 31,8%, dok najmanji

postotak stanovništva s višim srednjim obrazovanjem i višim obrazovanjem imaju

Rumunjska s 13,6%, Italija s 13,8%, Malta s 14,8%, Hrvatska s 15,7% i Portugal s

16,8%. Ako se usporedi 2004. godina s 2012., može se primijetiti da se u svim

članicama povećao postotak stanovništva s visokim obrazovanjem, osim u Cipru, koji je

ostao na 25,7% stanovnika s visokim obrazovanjem.

Tablica broj osam prikazuje stanovništvo od 15. do 64. godine s višim srednjim

obrazovanjem, višim obrazovanjem, te prvim i drugim stupnjem visokog obrazovanja.

Tablica 7: Stanovništvo od 15. do 64. godine s višim srednjim obrazovanjem, višim

obrazovanjem, te prvim i drugim stupnjem visokog obrazovanja u % za sve članice

Europske unije u 2004. i 2012. godini

2004. Rang 2012. Rang

Austrija 75,6 9 77,9 10

Belgija 62,2 20 68,6 23

Bugarska 66,0 17 77,0 12

Češka 82,4 1 86,6 1

Cipar 60,8 22 73,6 16

Hrvatska 69,6 15 76,0 15

Danska 74,7 11 70,2 20

Estonija 79,6 2 83,1 5

Finska 72,2 12 78,2 9

Francuska 63,7 19 69,8 21

Grčka 58,9 24 64,1 24

Irska 61,7 21 71,2 19

Italija 48,1 25 55,8 25

Latvija 76,0 8 82,6 6

Litva 78,2 5 85,0 2

Luksemburg 59,7 23 71,6 17

34

Malta 26,0 28 42,7 27

Mađarska 70,7 13 76,8 13

Nizozemska 66,7 16 69,2 22

Njemačka 76,4 7 81,8 7

Poljska 77,0 6 83,3 4

Portugal 26,6 27 38,7 28

Rumunjska 65,5 18 71,4 18

Slovačka 79,3 3 85,0 2

Slovenija 75,6 9 81,0 8

Španjolska 45,2 26 53,3 26

Švedska 78,5 4 76,2 14

Ujedinjeno

Kraljevstvo

70,4 14 77,8 11

Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata (http://appsso.eurostat.ec.

europa.eu/nui/show.do?dataset=edat_lfse_08&lang=en)

Tablica prikazuje stanovništvo od 15. do 64. godine s višim srednjim obrazovanjem,

višim obrazovanjem, te prvim i drugim stupnjem visokog obrazovanja i usporedbu

2012. godine s 2004. godinom. U 2004. godini prvih pet zemalja koje imaju najviši

postotak stanovništva s višim srednjim obrazovanjem, višim obrazovanjem, te prvim i

drugim stupnjem visokog obrazovanja jesu Češka s 82,4%, Estonija s 79,6%, Slovačka

s 79,3%, Švedska s 78,5% i Litva s 78,2%, dok najmanji postotak stanovništva s višim

srednjim obrazovanjem, višim obrazovanjem, te prvim i drugim stupnjem visokog

obrazovanja imaju Malta s 26%, Portugal s 26,6%, Španjolska s 45,2%, Italija s 48,1% i

Grčka s 58,9%. U 2012. godini prvih pet zemalja koje imaju najviši postotak

stanovništva s višim srednjim obrazovanjem, višim obrazovanjem, te prvim i drugim

stupnjem visokog obrazovanja jesu Češka 86,6%, drugo mjesto dijele Litva i Slovačka s

85%, Poljska s 83,3% i Estonija s 83,1%, dok najmanji postotak stanovništva s višim

srednjim obrazovanjem, višim obrazovanjem, te prvim i drugim stupnjem visokog

obrazovanja imaju Portugal s 38,7%, Malta s 42,7%, Španjolska s 53,3%, Italija s

55,8% i Grčka s 64,1% stanovništva. Ako se usporede 2004. i 2012. godina vidi se da

se postotak stanovništva s višim srednjim obrazovanjem, višim obrazovanjem, te prvim

35

i drugim stupnjem visokog obrazovanja povećao u skoro svim članicama u 2012. godini

s obzirom na 2004., osim u Danskoj i Švedskoj.

Sad kad su se analizirale obrazovne strukture svih zemalja članica, odvojit će se

odabrane članice Europske unije i detaljnije će se analizirati. Analiza obuhvaća 1998. i

2012. godinu, broj studenata/učenika prema ISCED razini, te stupanj promjene. Finska

ima 5,414 milijuna stanovnika, a pošto je njen obrazovni sustav doživio najveće

uspjehe, analizirat će se prva. Finci svoje obrazovanje počinju od 7 godina, a kakva im

je obrazovna struktura, prikazat će se u tablici koja slijedi.

Tablica 8: Studenti i učenici prema ISCED razini, stupnjevima obrazovanja i spolu u

Finskoj 1998. i 2012. godine u tisućama

FINSKA 1998. 2012. Indeks

2012./1998.

Predškolsko obrazovanje 118.995 165.779 139,3

Osnovnoškolsko obrazovanje

381.078 347.245 91,1

Niže srednje obrazovanje 206.870 184.437 89,2

Više srednje obrazovanje 262.625 364.801 138,9

Više obrazovanje 3.641 23.427 643,4

Prvi i drugi stupanj

visokog obrazovanja

250.047 308.924 123,5

Drugi stupanj visokog

obrazovanja ( napredne

istraživačke kvalifikacije)

17.930 20.195 112,6

Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata (http://appsso.eurostat.

ec.europa.eu/nui/submitViewTableAction.do )

Iz tablice se vidi da je u 1998. godini Finska imala najviše onih koji su završili osnovnu

školu, dok je najmanje imala studenata sa završenim drugim stupnjem visokog

obrazovanja koji se odnosi na napredne istraživačke kvalifikacije, a isto tako je bilo i u

2012. godini. Ako uspoređujemo 1998. godinu i 2012. godinu vidi se da se broj

predškolaca povećao za 46.784 tisuće, broj osnovnoškolaca se smanjio za 33.833 tisuće,

broj učenika u nižem srednjem obrazovanju smanjio se za 22.433 tisuće, dok se broj

učenika u višem srednjem obrazovanju povećao za 102.176 tisuća. Broj studenata u

36

višem obrazovanju povećao se za 19.786 tisuća, dok se u visokom obrazovanju povećao

za 58.877 tisuća. Što se tiče naprednih istraživačkih kvalifikacija, broj studenata

povećao se za 2.265 tisuća. Indeksi pokazuju da je u Finskoj pao broj studenata i

učenika sa osnovnoškolskim obrazovanjem za 8,9% u 2012. s obzirom na 1998. godinu,

dok je sa nižim srednjim obrazovanjem pao za čak 10,8% u 2012. s obzirom na 1998.

godinu. S druge strane, najviše se povećao broj učenika i studenata sa višim

obrazovanjem, dok se najmanje povećao broj studenata sa drugim stupnjem visokog

obrazovanja.

Sljedeća po redu analizirat će se Njemačka koja ima 81,89 milijuna stanovnika. Nijemci

se počinju obrazovati od 6 godine života, a kakva im je obrazovna struktura, pokazuje

sljedeća tablica.


Njemačkoj 1998. i 2012. godine u tisućama i milijunima

NJEMAČKA 1998. 2012. Indeks

2012./1998.

Predškolsko obrazovanje 2.283.308 2.355.640 103,2


3.865.724 2.936.751 76,0

Niže srednje obrazovanje 5.463.321 4.768.983 87,3

Više srednje obrazovanje 2.617.566 2.645.504 101,1



visokog obrazovanja

2.097.694 2.939.463 140,1




- -



U Njemačkoj i 1998. i 2012. godine najviše prevladavaju učenici koji su završili niži

srednji stupanj obrazovanja, a najmanje ih ima koji su završili više obrazovanje i u

jednoj i u drugoj godini. Ako se uspoređuje 1998. godina sa 2012. godinom vidi se da se

u predškolskom odgoju broj djece povećao za 52 332 tisuće, u osnovnoškolskom

37

obrazovanju smanjio se za 928.973 tisuća, dok se u nižem srednjem obrazovanju

smanjio za 694.338 tisuće, a u višem srednjem obrazovanju povećao se za 27.938

tisuća. Što se tiče višeg i visokog obrazovanja, u višem obrazovanju broj studenata

povećao se za 94.886 tisuća, a u visokom obrazovanju povećao se za 841.769 tisuća.

Indeksi pokazuju da se u 2012. s obzirom na 1998. godinu najviše povećao broj

studenata sa prvim i drugim stupnjem visokog obrazovanja i to za 40,1%, dok se

najmanje povećao broj učenika sa višim srednjim obrazovanjem i to za 1,1%. S druge

strane najviše se smanjio broj učenika sa osnovnoškolskim obrazovanjem i to za 24%,

dok se broj učenika sa nižim srednjim obrazovanjem smanjio za 12,7%.

Luksemburg je jedna od najmanjih zemalja članica, sa samo 531.441 tisućom

stanovnika. Djeca u Luksemburgu počinju se obrazovati sa 4 godine, a obrazovna

struktura prikazana je u tablici koja slijedi.


Luksemburgu 1998. i 2012. godine u tisućama

LUKSEMBURG 1998. 2012. Indeks

2012./1998.



29.094 35.397 121,7



Više obrazovanje 1.231 842 68,4


visokog obrazovanja

1.835 6.085 331,6




- -



U Luksemburgu najviše ljudi je završilo osnovnoškolsko obrazovanje i u jednoj i u

drugoj godini, dok ih je najmanje završilo više obrazovanje. Ako se uspoređuje 1998.

godina sa 2012. Vidi se da je predškolsko obrazovanje završilo 5.963 djece više u 2012.

38

nego u 1998. godini. Broj osnovnoškolaca u 2012. s obzirom na 1998. povećao se za

6.303 tisuće, dok se broj učenika s nižim srednjim obrazovanjem povećao za 6.833

tisuće, a sa višim srednjim obrazovanjem za 9.108 tisuće. Kod višeg obrazovanja broj

studenata se smanjio za 389 studenta, dok se kod visokog obrazovanja povećao za 4.250

tisuća studenta. Indeksi pokazuju da se u 2012. s obzirom na 1998. godinu najviše

povećao broj studenata sa prvim i drugim stupnjem visokog obrazovanja, dok se

najmanje povećao broj učenika sa osnovnoškolskim obrazovanjem i to za 21,7%. S

druge strane broj višeobrazovanih studenata smanjio se za 31,6%.

Još jedna članica Europske unije je Bugarska. Ona ima 7,305 milijuna stanovnika,a

stanovništvo joj se počinje obrazovati od 6 godine života. Njezina obrazova struktura

prikazana je u tablici ispod.


Bugarskoj 1998. i 2012. godine u tisućama

BUGARSKA 1998. 2012. Indeks

2012./1998.



425.511 252.372 59,3





visokog obrazovanja

260.487 284.995 109,4




2.558 4.703 183,9



Iz tablice se vidi da Bugarska 1998. godine ima najviše ljudi koji su završili niže srednje

obrazovanje, a najmanje onih koji su završili drugi stupanj visokog obrazovanja koji se

odnosi na napredne istraživačke kvalifikacije. U 2012. godini najviše ljudi je završilo

više srednje obrazovanje, dok ih je najmanje također završilo drugi stupanj visokog

39

obrazovanja koji se odnosi na napredne istraživačke kvalifikacije. Ako se usporedi

1998. godina sa 2012. Vidi se da se kod predškolskog obrazovanja broj djece povećao

za 7.794 tisuće, kod osnovnoškolskog obrazovanja broj učenika koji su završili smanjio

se za 173.139 tisuća, dok je kod niže srednje razine broj učenika pao za 13.683 tisuće, a

kod višeg srednjeg obrazovanja pao je za 3.296 tisuće. Ako se pogleda više

obrazovanje, može se vidjeti da je broj studenata koji su završili porastao za 3.296, dok

je kod visokog obrazovanja također porastao, ali za 24.508 tisuća. Što se tiče naprednih

istraživačkih kvalifikacija, vidi se da je broj studenata također porastao i to za 2.145

tisuća. Indeksi pokazuju da se najviše povećao broj studenata sa drugim stupnjem

visokog obrazovanja i to za 83,9%, dok se najmanje povećao broj učenika sa

predškolskim obrazovanjem i to za 3,5%. S druge strane broj učenika sa

osnovnoškolskim i nižim srednjim obrazovanjem, smanjio se.

Rumunjska je država koja ima ima 21,33 milijuna stanovnika. Njezino stanovništvo se

počinje obrazovati od 6 godine života, a obrazovnu strukturu prikazuje joj tablica ispod.


Rumunjska 1998. i 2012. godine u tisućama i milijunima

RUMUNJSKA 1998. 2012. Indeks

2012./1998.



1.373.079 810.126 59,0

Niže srednje obrazovanje 1.186.687 819.280 69,0

Više srednje obrazovanje 1.013.142 901.150 88,9



visokog obrazovanja

360.590 705.333 195,6



Iz priložene tablice vidi se da Rumunjska u 1998. ima najviše onih koji su završili

osnovnoškolsko obrazovanje, dok u 2012. ima najviše onih koji su završili više srednje

obrazovanje. Najmanje ih je i u 1998. i u 2012. godini završilo više obrazovanje. Ako se

40

usporedi 1998. godina sa 2012. godinom vidi se da je u 2012. godini predškolsko

obrazovanje završilo 50.088 tisuća djece više, dok je osnovnoškolsko obrazovanje

završilo 562.953 tisuće manje. Niže srednje obrazovanje je u 2012. godini završilo

367.407 tisuće manje nego u 1998. godini, a više srednje obrazovanje ih je završilo

111.992 tisuća manje u 2012. godini. Isto tako se u 2012. godini smanjio i broj više

obrazovanih i to za 6.834 tisuće, dok se broj visokoobrazovanih povećao za 344.743

tisuće. Indeksi pokazuju da je Rumunjska povećanje broja učenika i studenata imala kod

predškolskog obrazovanja i to za 8%, te kod prvog i drugog stupnja visokog

obrazovanja i to 95,6%. S druge strane najviše joj se smanjio broj osnovnoškolaca i to

za 41%, dok joj se najmanje smanjio broj studenata sa višim obrazovanjem i to za 7,9%.

Sljedeća po redu analizirat će se Mađarska. Ona je država sa 9,444 milijuna stanovnika.

Stanovništvo joj se počinje obrazovati od 5 godine života, a obrazovna struktura joj je

prikazana u tablici koja slijedi.


Mađarskoj 1998. i 2012. godine u tisućama

MAĐARSKA 1998. 2012. Indeks

2012./1998.



504.046 385.105 76,4





visokog obrazovanja

254.693 380.757 149,5




4.005 7.254 181,1



Mađarska 1998. godine ima najviše ljudi sa završenom višom srednjom školom, a

najmanje sa završenim drugim stupnjem visokog obrazovanja koji se odnosi na

41

napredne istraživačke kvalifikacije, a isto tako i u 2012. godini. Ako pogledamo

predškolsko obrazovanje, u 2012. godini smanjio se broj djece koja su završila

predškolsko obrazovanje i to za 43.479 tisuće. U osnovnoškolskom obrazovanju broj

učenika također se smanjio u 2012. godini i to za 118.941 tisuća. Dok se kod nižeg

srednjeg obrazovanja broj učenika smanjio za 109.847 tisuća, kod višeg srednjeg

obrazovanja taj broj se povećao za 17.993 tisuća u 2012. godini. U 2012. godini smanjio

se broj više obrazovanih za 8601 tisuće s obzirom na 1998. godinu, dok se broj visoko

obrazovanih povećao za 126.064 tisuće. Broj studenata koji su završili drugi stupanj

vispokog obrazovanja koji se odnosi na napredne istraživačke kvalifikacije porastao je u

2012. godini s obzirom na 1998. godinu za 3.249 tisuća. Indeksi pokazuju da se

Mađarskoj najviše povećao broj studenata sa drugim stupnjem visokog obrazovanja i to

za 81,1% u 2012. godini s obzirom na 1998., dok joj se najmanje povećao broj učenika

sa višim srednjim obrazovanjem i to za 3,5%. S druge strane najviše joj se smanjio broj

osnovnoškolaca i to za 23,6%, dok se najmanje smanjio broj višeobrazovanih i to za

10,9% u 2012. s obzirom na 1998. godinu.

Francuska je zemlja sa 65,7 milijuna stanovnika. Njezino se stanovništvo počinje

školovati od 6 godine, a obrazovnu strukturu prikazuje joj sljedeća tablica.


Francuskoj 1998. i 2012. godine u tisućama i milijunima

FRANCUSKA 1998. 2012. Indeks

2012./1998.

Predškolsko obrazovanje 2.402.984 2.564.469 106,7


3.979.453 4.155.596 104,4

Niže srednje obrazovanje 3.324.142 3.303.573 99,4

Više srednje obrazovanje 2.652.296 2.616.643 98,7



visokog obrazovanja

2.027.422 2.296.306 113,3




97.311 70.581 72,5

42



Iz tablice je vidljivo da je u Francuskoj i u 1998. i u 2012. godini najviše ljudi završilo

osnovnoškolsko obrazovanje, a najmanje više obrazovanje. Broj djece koja su završila

predškolsko obrazovanje u 2012. povećao se za 161.485 tisuća s obzirom na 1998. U

osnovnoškolskom obrazovanju broj učenika koji su završili povećao se za 176.143

tisuće u 2012. godini s obzirom na 1998. Kod nižeg srednjeg obrazovanja broj učenika

koji su završili se smanjio u 2012. godini za 20.569, a kod višeg srednjeg obrazovanja

se smanjio za 35.653 tisuća. Broj studenata koji su završili više obrazovanje u 2012.

povećao se na 18.397 tisuća, dok se broj studenata koji su završili visoko obrazovanje u

2012. godini također povećao i to za 268.884 tisuće, a broj studenata koji su završili

drugi stupanj visokog obrazovanja koji se odnosi na napredne istraživačke kvalifikacije

smanjio se u 2012. godini za 26.730 tisuća. Indeksi pokazuju da se Francuskoj najviše

povećao broj višeobrazovanih i to za 72,7%, dok se najmanje povećao broj

osnovnoškolaca i to za 4,4%. S druge strane najviše joj se smanjio broj studenata sa

drugim stupnjem visokog obrazovanja i to za 27,5%, dok se najmanje smanjio broj

učenika sa nižim srednjim obrazovanjem i to za 0,6% u 2012. godini s obzirom na 1998.

godinu.

43

4. DOSTIGNUTA RAZINA RAZVIJENOSTI U ZEMLJAMA EU U 2004. I

2012. GODINI

Postoje velike razlike u napretku pojedinih regija i zemalja članica EU. Brojni su uzroci

regionalnih nejednakosti. One mogu biti rezultat zemljopisne udaljenosti, društvenih i

ekonomskih promjena ili kombinacija tih činitelja. Učinak tih nedostataka ogleda se u

društvenom osiromašenju, lošoj kvaliteti škola, visokoj stopi nezaposlenosti te

neadekvatnoj infrastrukturi. U nekim je zemljama EU ta nerazvijenosti posljedica

djelovanja bivših centralističkoplanskih ekonomskih sustava ( Institut za javne

financije, n.d. ). Pitanje ekonomskih i socijalnih razlika između pojedinih regija u

okviru Europske unije postoji još od njenog nastanka. Međutim, svakim proširenjem

pitanje utvrđivanja razlika u razvijenosti između zemalja ili regija i poduzimanje mjera

za njihovo smanjenje postaje sve aktualnije. U ovoj cjelini govorit će se upravo o

dostignutoj razini razvijenosti zemalja Europske unije uz pomoć makroekonomskih

pokazatelja, a to su 1) Analiza BDP-a po stanovniku, 2) Analiza stope

nezaposlenosti, 3) Analiza stope zaposlenosti i 4) Analiza stope siromaštva.

4.1.ANALIZA BDP-a PO STANOVNIKU

Bruto domaći proizvod je vrijednost finalnih dobara i usluga proizvedenih unutar neke

zemlje, a uključuje i vrijednost dobara i usluga proizvedenih pomoću inozemnih faktora

proizvodnje u zemlji; ne uključuje vrijednost proizvodnje u inozemstvu koje potječe od

domaćih proizvodnih faktora. Definiran je konvencijom u okviru standardiziranih

sustava društvenih računa Ujedinjenih naroda. Nominalni GDP izražava vrijednost

proizvodnje u tekućim cijenama, pa tako sadrži promjene cijena i količina ( Poslovni

dnevnik, n.d. ).

Bruto domaći proizvod glavni je makroekonomski pokazatelj, odnosno mjerilo

gospodarske aktivnosti neke zemlje u određenoj godini. Njime se u novčanim

jedinicama iskazuje vrijednost ukupne proizvodnje finalnih dobara unutar granica

određene zemlje ili države. Primjerice, ulaganje investicija u izgradnju hotela u

Hrvatskoj nekog ulagača koji nije iz Hrvatske, obračunava se bruto domaćem proizvodu

44

Hrvatske. Međutim, vrijedi i obratno. Ako ulagač iz Hrvatske ulaže u izgradnju hotela u

nekoj stranoj državi, to ulaganje obračunava se bruto domaćem proizvodu te strane

države.

Moraju se razlikovati, u smislu iskazivanja, dvije vrste bruto domaćeg proizvoda i to

nominalni bruto domaći proizvod koji se izražava u tekućim cijenama, pri čemu se pri

obračunu BDP-a količina množi s cijenama koje su aktualne u godini izračuna BDP-a i

realni bruto domaći proizvod koji se izražava u stalnim cijenama, pri čemu se u

obračunu BDP-a količina množi s cijenama određene bazne godine i koje se primjenjuju

u svim godinama obračuna na jednakom nivou.

Iako se ukupni bruto domaći proizvod, kao i bruto domaći proizvod po stanovniku per

capita najčešće iskazuje u nominalnom iznosu, dakle u tekućim cijenama, realne stope

rasta, odnosno pada bruto domaćeg proizvoda izračunavaju se primjenom BDP

deflatora, odnosno usporedbom realnog bruto domaćeg proizvoda u određenoj

vremenskoj seriji. Kada se koristi bruto domaći proizvod kao pokazatelj rasta i životnog

standarda puno je bolje koristiti bruto domaći proizvod po stanovniku ili per capita

budući da on pokazuje realniju sliku, jer uzima u obzir broj stanovnika neke države, što

je veoma važno u slučaju kada uspoređujemo dvije države koje se znatno razlikuju

prema broju stanovnika. Bruto domaći proizvod po stanovniku ili per capita se

izračunava na način da se ukupni bruto domaći proizvod u određenoj godini podijeli s

brojem stanovnika određene države u toj godini. Primjerice, u hipotetičnom slučaju, ako

dvije države imaju jednak ukupni bruto domaći proizvod, veći bruto domaći proizvod

imat će država s manjim brojem stanovnika iz čega je lako izvući zaključak da je riječ o

razvijenijoj državi ( Sarić, n.d. ).

BDP se izražava kao tijek proizvodnje (BDP = C + I + G + X, gdje je C = osobna

potrošnja, I = investicije, G = državna potrošnja i X = razlika izvoza i uvoza). Ne

obuhvaća vrijednost intermedijarnih dobara (dobra koja se koriste kao sirovine ili

poluproizvodi za proizvodnju drugih dobara) kao ni transferna plaćanja (npr. socijalna

pomoć). Bruto nacionalni proizvod (BNP, engleski Gross national product, GNP)

razlikuje se od BDP-a po tome što uzima u obzir vrijednost finalnih dobara i usluga koje

45

su proizveli svi državljani neke države, bez obzira na mjesto stvaranja tih dobara i

usluga. Danas se koristi manje od bruto domaćeg proizvoda ( Wikipedia, 2013 ).

U nastavku slijedi tablica koja prikazuje realni BDP po stanovniku u eurima za

odabrane države članice Europske unije.

Tablica 15: Realni BDP po stanovniku u eurima za 2004. i 2012. godinu za odabrane

zemlje članice EU

2004. Rang 2012. Rang

Austrija 29,300 7 32,200 6

Belgija 28,600 9 29,600 10

Bugarska 2,800 28 3,700 28

Češka 9,600 19 11,500 19

Cipar 18,000 14 17,400 14

Hrvatska 8,000 21 8,500 23

Danska 37,500 3 37,200 2

Estonija 7,600 22 9,500 20

Finska 29,300 7 30,900 7

Francuska 27,000 10 27,600 11

Grčka 17,100 15 15,100 15

Irska 37,800 2 36,400 3

Italija 24,500 12 22,800 12

Latvija 5,200 26 6,800 26

Litva 5,800 25 8,100 25

Luksemburg 62,700 1 62,600 1

Malta 11,900 18 13,500 18

Mađarska 8,400 20 8,800 22

Nizozemska 30,900 5 32,700 5

Njemačka 26,800 11 30,200 8

Poljska 6,200 24 8,500 23

Portugal 14,600 16 14,300 17

46

Rumunjska 3,600 27 4,600 27

Slovačka 6,700 23 9,400 21

Slovenija 13,800 17 15,000 16

Španjolska 20,600 13 20,200 13

Švedska 32,200 4 35,300 4

Ujedinjeno Kraljevstvo 30,200 6 30,200 8

Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata (http://appsso.eurostat

.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=nama_aux_gph&lang=en )

Tablica prikazuje da je u 2004. godini najveći postotak BDP-a po stanovniku imao

Luksemburg i to 62,700€ po stanovniku, dok ga slijede Irska s 37,800€ po stanovniku,

Danska s 37,500€ po stanovniku, Švedska s 32,200€ po stanovniku i Nizozemska s

30,900€ po stanovniku. S druge strane, u 2004. godini pet zemalja sa najnižim BDP-om

po stanovniku su Bugarska s 2,800€ po stanovniku, Rumunjska s 3,600€ po stanovniku,

Latvija s 5,200€ po stanovniku, Litva s 5,800€ po stanovniku i Poljska s 6,200€ po

stanovniku. Za razliku od 2004. godine u 2012. godini su prvih pet zemalja sa najvišim

BDP-om po stanovniku Luksemburg koji zadržava svoje prvo mjesto, Danska, Irska,

Švedska i Nizozemska, dok su zemlje s najnižim postotkom BDP-a po stanovniku u

2012. godini Bugarska s 3,700€, Rumunjska s 4,600€, Latvija s 6,800€, Litva s 8,100€,

te Hrvatska i Poljska s 8,500€ . Ako se usporedi 2004. sa 2012. godinom vidi se da je

BDP po stanovniku pao u svim zemljama članicama u 2012. s obzirom na 2004. godinu.

4.2.ANALIZA STOPE NEZAPOSLENOSTI

Nezaposlenost je stanje u kojemu se dio radno sposobnih članova društva ne može

zaposliti primjereno svojim sposobnostima i kvalifikacijama, uz uobičajenu plaću. U

nezaposlene se ubrajaju i svi članovi društva koji su djelomično zaposleni, ali njihova

radna snaga nije u punoj mjeri iskorištena, ne rade puno radno vrijeme i nemaju

primanja dostatna za normalno uzdržavanje.

47

Nezaposlenost može biti otvorena i prikrivena. Razlikuju se četiri najvažnija tipa

otvorene nezaposlenosti: 1. Frikcijska ili normalna nezaposlenost radnika koji mijenjaju

posao ili ga prekidaju zbog nestašice materijala i drugih sličnih uzroka; taj oblik

nezaposlenosti ujedno proizlazi iz nepodudarnosti ponude i potražnje rada; 2. Sezonska

nezaposlenost kao rezultat nemogućnosti obavljanja nekih poslova jer su vezani za

godišnja doba ili ih onemogućuju vremenske nepogode; 3. Tehnološka nezaposlenost;

nastaje zbog tehničkih usavršavanja ili preusmjeravanja proizvodnje, što čini zaposlene

nepotrebnima u postojećem broju; 4. Ciklička nezaposlenost koju uzrokuju poslovni

ciklusi i drugi slični povremeni poremećaji tako da se osjetno smanjuju potrebe za

radnicima, uz istodobno nesmanjenu ponudu. Otvorena nezaposlenost naglo se

povećava u doba kriza, recesija, velikih tehnoloških revolucioniranja, elementarnih

nepogoda, ratnih razaranja itd. Prikrivena nezaposlenost proizlazi iz nedovoljnog

iskorištavanja radne snage, što znači oblik nezaposlenosti unutar postojeće zaposlenosti.

Nastojanja bivših socijalističkih društava da postignu visok stupanj zaposlenosti stvarao

je suvišan, često ekonomski uvelike nepotreban broj radnih mjesta zaposlenih.

Većina zemalja provodi pasivne i aktivne mjere za ublažavanje nezaposlenosti i

poboljšanje položaja stanovništva bez posla. Pasivne se mjere ponajviše odnose na

materijalno osiguranje za vrijeme nezaposlenosti, koje se obično sastoji od više vrsta

prava ( Bejaković, 2003 ).

Sljedeća tablica pokazuje stope nezaposlenosti za određene zemlje Europske unije.

Tablica 16: Stope nezaposlenosti za određene zemlje članice 2004. i 2012. godine

2004. Rang 2012. Rang

Austrija 4,5 5 4,3 1

Belgija 8,0 15 7,7 9

Bugarska 14,7 26 11,3 19

Češka 1,8 1 7,0 6

Cipar 4,1 3 8,7 14

Hrvatska 14,3 25 13,8 22

Danska 5,2 8 7,5 8

48

Estonija 10,0 20 13,0 20

Finska 9,0 18 8,0 11

Francuska 8,6 17 9,4 16

Grčka 10,2 21 18,2 27

Irska 4,5 5 14,4 24

Italija 8,3 16 9,2 15

Latvija 12,0 23 16,9 26

Litva 12,7 24 15,6 25


Malta 7,5 14 6,6 5

Mađarska 5,8 9 11,0 18


Njemačka 9,7 19 6,2 4

Poljska 19,6 28 9,8 17

Portugal 6,8 12 13,6 21

Rumunjska 7,4 13 7,2 7

Slovačka 18,3 27 14,0 23

Slovenija 6,5 9 8,1 12

Španjolska 11,2 22 22,3 28

Švedska 6,6 11 8,1 12


Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata (http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/

table.do?tab=table&init=1&plugin=0&language=en&pcode=tipsun10&tableSelection=

1 )

Tablica prikazuje da su šest država sa najmanjom stopom nezaposlenosti u 2004. godini

Češka s 1,8%, Luksemburg s 3,8%, te Nizozemska i Cipar s 4,1% koji dijele treće

mjesto, te Irska i Austrija s 4,5% koje dijele četvrto mjesto, dok je šest zemalja s

najvišom stopom nezaposlenosti u 2004. godini Poljska s 19,6%, Slovačka s 18,3%,

Bugarska s 14,7%, Hrvatska s 14,3%, Litva s 12,7%, te Latvija s 12%. S druge strane, u

2012. godini, šest zemalja sa najnižom stopom nezaposlenosti su Austrija s 4,3%,

49

Nizozemska s 4,7%, Lukesmburg s 4,8%, Njemačka s 6,2%, Malta s 6,6%, te Češka sa

7%, dok je šest država s najvećom nezaposlenošću u 2012. godini Španjolska s 22,3%,

Grčka s 18,2%, Latvija s 16,9%, Litva s 15,6%, Irska s 14,4%, te Slovačka s 14%

nezaposlenosti. Ako se usporedi 2004. i 2012. godina, vidi se da je samo devet zemalja

smanjilo stopu nezaposlenosti u 2012. s obzirom na 2004., uključujući i Hrvatsku, dok

su je ostale članice povećale.

4.3.ANALIZA STOPE ZAPOSLENOSTI

Zaposleni su sve osobe koje su zasnovale radni odnos s poslodavcem, na određeno ili

neodređeno vrijeme, neovisno o duljini radnog vremena i vlasništvu pravne osobe. U

zaposlene uključujemo pripravnike (vježbenike), osobe na porodnom dopustu,

bolovanju i osobe koje su iz bilo kojeg razloga odsutne s posla do prekida radnog

odnosa. U zaposlene pripadaju i osobe koje rade u vlastitom trgovačkom društvu,

poduzeću, obrtu ili slobodnoj profesiji. Pod pojmom pune zaposlenosti mogli bismo

smatrati ono stanje na tržištu rada u kojemu svi pojedinci koji traže određeni posao uz

određene nadnice taj posao doista i nađu (Statistički ljetopis, 2003 ).

Sljedeća tablica prikazuje stope ukupne zaposlenosti u pojedinim državama članicama.

Tablica 17: Ukupna stopa zaposlenosti u % za određene države članice 2004. i 2012.

godine

2004. Rang 2012. Rang

Austrija 70,8 9 75,6 4

Belgija 65,6 18 67,2 16

Bugarska 60,1 25 63,0 23

Češka 70,1 12 71,5 9

Cipar 74,9 4 70,2 11

Hrvatska 59,6 26 55,4 27

Danska 77,6 1 75,4 5

Estonija 70,6 10 72,1 8

50

Finska 72,2 7 74,0 7

Francuska 69,5 13 69,4 12

Grčka 64,0 20 55,3 28

Irska 71,5 8 63,7 21

Italija 61,5 24 61,0 25

Latvija 69,3 14 68,1 15

Litva 69,0 15 68,5 13

Luksemburg 67,7 17 71,4 10

Malta 57,9 27 63,1 22

Mađarska 62,1 23 62,1 24


Njemačka 68,8 16 76,7 3

Poljska 57,3 28 64,7 19

Portugal 72,6 6 66,5 17

Rumunjska 63,5 22 63,8 20

Slovačka 63,7 21 65,1 18

Slovenija 70,4 11 68,3 14

Španjolska 65,2 19 59,3 26

Švedska 77,4 2 79,4 1


Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata (http://epp.eurostat.ec.europa.eu/

tgm/refreshTableAction.do;jsessionid=9ea7d07d30db21e02eb4aca54f9f82bbc2b41148b

656.e34MbxeSaxaSc40LbNiMbxeNb3iQe0?tab=table&plugin=1&pcode=tsdec420&la

nguage=en )

Tablica prikazuje da je prvih pet zemalja sa najvišom stopom zaposlenosti u 2004.

godini Danska s 77,6%, Švedska s 77,4%, Ujedinjeno Kraljevstvo s 75%, te

Nizozemska i Cipar s 74,9% koji dijele četvrto mjesto, dok je pet zemalja s najnižom

stopom zaposlenosti u 2004. godini, Poljska s 57,3%, Malta s 57,9%, Hrvatska s 59,6%,

Bugarska s 60,1%, te Italija s 61,5%. Za razliku od 2004. godine u 2012. godini je prvih

pet zemalja s najvišom zaposlenošću Švedska s 79,4%, Nizozemska s 77,2%, Njemačka

51

s 76,7%, Austrija s 75,6%, te Danska s 75,4%, dok je pet zemalja s najnižom stopom

zaposlenosti u 2012. godini Grčka s 55,3%, Hrvatska s 55,4%, Španjolska s 59,3%,

Italija s 61%, te Mađarska s 62,1% zaposlenosti. Ako se usporedi 2004. i 2012. godina,

vidi se da je trinaest zemalja smanjilo stopu zaposlenosti u 2012. s obzirom na 2004.

godinu, dok je Mađarska održala istu stopu zaposlenosti od 62,1%.

4.4.ANALIZA STOPE SIROMAŠTVA

Iako se siromaštvo najjednostavnije objašnjava kao neposjedovanje novaca ili dovoljno

novca te malo ili nedovoljno imovine, zapravo ne postoji jedinstvena općeprihvaćena

definicija siromaštva. Prema stavu Scottish Poverty Information Unita ljudi su

siromašni ako nemaju dovoljno sredstava za svoje materijalne potrebe i ako ih uvjeti

isključuju iz aktivnog sudjelovanja u djelatnostima koje se smatraju uobičajenima u

društvu. Siromaštvo se tako očituje na različite načine, među kojima su nedostatak

dohotka i sredstava potrebnih da se osigura održiva egzistencija: glad i neuhranjenost,

slabo zdravlje, nedostupnost ili ograničena dostupnost obrazovanja i drugih temeljnih

usluga; povećana smrtnost, uključujući smrtnost od bolesti, beskućništvo i

neodgovarajući stambeni uvjeti, nesigurno okruženje, društvena diskriminacija i

izolacija.

Siromaštvo se obično dijeli na dohodovno ( bez mogućnosti zadovoljavanja minimalnih

životnih potreba ) i nedohodovno ( neka druga životno važna obilježja, najčešće vezana

uz razinu obrazovanja, zdravlja i sl. ). U razmatranju nedohodovnog siromaštva

uključuju se zdravstveno stanje, pokazatelj o prehrani i pismenosti stanovništva. Ipak

općenito se veća pozornost pridaje apsolutnom i relativnom dohodovnom siromaštvu.

Svjetska banka utvrđuje da je osoba siromašna ako je njezin dohodak nedovoljan za

zadovoljavanje razine nužnih potreba. Razina tih potreba se mijenja tijekom vremena i u

različitim društvima, u skaldu s stupnjem razvoja, društvenim normama i vrijednsotima.

Apsolutno sirmoaštvo podrazumijeva postotak stanovništva koje živi ispod određenog

iznosa raspoloživog dohotka. Taj je određeni iznos granica siromaštva. Apsolutna

granica siromaštva označava apsolutni minimalni životni standard i obično se temelji na

52

točno utvrđenoj potrošačkoj košarici prehrambenih proizvoda. Relativna granica

siromaštva utvrđuje siromaštvo u odnosu prema nacionalnom životnom standardu jer se

bez obzira na apsolutne potrebe, ljudi mogu smatrati siromašnima ako je njihov

standard znatno niži od standarda drugih osoba u promatranoj zemlji ( Bejaković, 2005,

str. 133 ).

Podržavajući države članice u borbi protiv siromaštva, socijalne isključenosti i

diskriminacije Europska unija nastoji ojačati uključenost i koheziju u europskom

društvu te omogućiti svim građanima jednak pristup mogućnostima i resursima na

raspolaganju. Borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti jedan je od specifičnih

ciljeva EU-a i njegovih država članica u području socijalne politike, a Europska

komisija postavila je borbu protiv siromaštva u središte svoje ekonomske i socijalne

agende i agende zapošljavanja, Strategije Europa 2020 ( Europski parlament, 2013 ).

Sljedeća tablica prikazuje stanovništvo u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti.

Tablica 18: Stanovništvo u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u % za

pojedine države članice u 2004. i 2012. godini

2004. Rang 2012. Rang

Austrija 17,5 6 18,5 6

Belgija 21,6 12 21,6 12

Bugarska 60,4 28 49,3 28

Češka 19,4 9 15,4 2

Cipar 25,2 15 27,1 18

Hrvatska 27,0 19 32,3 22

Danska 16,5 2 19,0 7

Estonija 26,3 17 23,4 14

Finska 17,2 5 17,2 4

Francuska 19,8 10 19,1 8

Grčka 30,9 21 34,6 25

Irska 24,8 13 30,1 21

Italija 26,4 18 29,9 20

53

Latvija 46,3 26 36,2 26

Litva 40,8 24 32,5 24


Malta 20,5 11 23,1 13

Mađarska 32,4 22 32,4 23


Njemačka 18,4 7 19,6 9

Poljska 46,1 25 26,7 17

Portugal 27,5 20 25,3 16

Rumunjska 50,2 27 41,7 27

Slovačka 33,1 23 20,5 11

Slovenija 18,7 8 19,6 9

Španjolska 25,0 14 28,2 19

Švedska 16,9 4 15,6 3


Izvor: Izrada studenta prema podacima Eurostata (http://epp.eurostat.ec.europa.

eu/portal/page/portal/europe_2020_indicators/headline_indicators)

Iz tablice se može vidjeti da je u 2004. godini pet zemalja s najmanjim rizikom od

siromaštva i socijalne isključenosti Luksemburg s 16,1%, Danska s 16,5%, Nizozemska

16,8%, Švedska s 16,9%, te Finska s 17,2% rizika od siromaštva i socijalne

isključenosti, dok je pet zemalja s najvišim rizikom od siromaštva i socijalne

isključenosti u 2004. godini Bugarska s 60,4%, Rumunjska s 50,2%, Latvija s 46,3%,

Poljska s 46,1%, te Litva s 40,8% rizika od siromaštva i socijalne isključenosti. U 2012.

godini pet zemalja s najmanjim rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti su

Nizozemska s 15%, Češka s 15,4%, Švedska s 15,6%, Finska s 17,2%, te Luksemburg s

18,4% rizika od siromaštva i socijalne isključenosti, dok je pet zemalja s najvišim

rizikom od siromaštva i socijalne isključenosti u 2012. godini Bugarska s 49,3%,

Rumunjska s 41,7%, Latvija s 36,2%, Grčka s 34,6%, te Litva s 32,5% rizika od

siromaštva i socijalne isključenosti. Ako se usporede 2004. i 2012. godina može se

vidjeti da je samo trinaest zemalja uspjelo smanjiti rizik od siromaštva i socijalne

54

isključenosti u 2012. godini s obzirom na 2004., dok su Belgija, Finska i Mađarska

zadržale istu stopu rizika od siromaštva i socijalne isključenosti u obje godine.

55

5. USPOREDBA OBRAZOVANOSTI STANOVNIŠTVA I RAZVIJENOSTI POJEDINIH ZEMALJA

U ovoj cjelini usporedit će se dosad prikupljeni podaci o obrazovanosti stanovništva i

razini razvijenosti pojedinih zemalja članica Europske unije. Uspoređivat će se

promjene u 2012. godini s obzirom na 2004. godinu. U obzir će se uzeti neki

makroekonomski pokazatelji, a to su BDP per capita, zaposlenost, nezaposlenost i stopa

rizika od siromaštva i socijalne isključenosti, te obrazovna struktura stanovništva prema

stupnjevima obrazovanja. Usporedba će se vršiti za svaku državu članicu zasebno, te će

se usporediti njezin obrazovni sustav sa njezinom gospodarskom razvijenošću na

temelju danih pokazatelja. Sljedeća tablica prikazuje zemlje članice rangirane po

obrazovnoj strukturi i BDP per capita.

Tablica 19: Zemlje članice EU rangirane po obrazovnoj strukturi i BDP po stanovniku u

2004. i 2012. godini

Predškolsko, osnovnoškol-sko i niže

srednje

obrazovanje

Više srednje i

više obrazova-

nje

Visoko

obrazovanje

Više srednje, više, te prvi i drugi stupanj

visokog

obrazovanja

BDP po

stanovniku 2012.

2004.

2012.

2004.

2012.

2004.

2012.

2004.

2012.

2004.

Austrija 19 19 4 4 21 18 10 9 6 7

Belgija 6 9 24 24 6 3 23 20 10 9

Bugarska 17 12 11 14 19 15 12 17 28 28

Češka 28 28 1 1 21 24 1 1 19 19

Cipar 13 7 22 25 13 5 16 22 14 14

Hrvatska 14 14 5 10 25 21 15 15 23 21

Danska 9 18 19 15 9 2 20 11 2 3

Estonija 24 27 13 12 5 5 5 2 20 22

Finska 20 17 15 17 4 1 9 12 7 7

Francuska 8 10 17 20 12 11 21 19 11 10

Grčka 5 5 20 18 16 16 24 24 15 15

Irska 10 8 27 23 1 8 19 21 3 2

56

Italija 4 4 14 22 27 27 25 25 12 12

Latvija 23 21 16 6 14 17 6 8 26 26

Litva 26 24 25 7 9 12 2 5 25 25

Luksemburg 12 6 17 21 3 14 17 23 1 1

Malta 2 1 9 27 26 26 27 28 18 18

Mađarska 16 16 11 8 20 20 13 13 22 20

Nizozemska 7 13 23 19 9 5 22 16 5 5

Njemačka 22 22 26 11 15 13 7 7 8 11

Poljska 25 23 8 3 18 22 4 6 23 24

Portugal 1 2 21 28 24 23 28 27 17 16

Rumunjska 11 11 10 9 28 28 18 18 27 27

Slovačka 26 26 3 2 21 24 2 3 21 23

Slovenija 21 19 28 4 16 18 8 9 16 17

Španjolska 3 3 7 26 8 10 26 26 13 13

Švedska 15 25 2 12 7 9 14 4 4 4

Ujedinjeno

Kraljevstvo

18 15 6 16 1 4 11 14 8 6

Izvor: Izrada studenta prema podacima iz tablica 4, 5, 6, 7 i 15.

Prva po redu analizirat će se Austrija. Na temelju podataka iz tablica 4, 5, 6 i 7, pomoću

kojih se analiziraju i ostale zemlje, a koje pokazuju obrazovnu strukturu, vidi se da je

Austrija lošija u 2012. godini s obzirom na 2004. u pogledu višeg srednjeg obrazovanja,

višeg obrazovanja, te prvog i drugog stupnja visokog obrazovanja gdje je pala s 9. na

10. mjesto i visokog obrazovanja, gdje je pala sa 18. na 21. mjesto, dok je kod

predškolskog, osnovnoškolskog i nižeg srednjeg obrazovanja (19. mjesto), te višeg

srednjeg i višeg obrazovanja (4. mjesto), zadržala isto mjesto u obje godine. Na temelju

podataka iz tablica 15, 16, 17 i 18, pomoću kojih se analiziraju i ostale zemlje, a koje

prikazuju makroekonomske pokazatelje razvijenosti vidi se da je Austrija u pogledu

BDP-a po stanovniku skočila s 7. mjesta u 2004. na visoko 6. mjesto u 2012. godini,

također je povećala svoju zaposlenost gdje je došla s 9. mjesta u 2004. na 4. mjesto u

2012. godini, a isto tako je i smanjila nezaposlenost, gdje se pomaknula sa 5. mjesta u

2004. na visoko 1. mjesto u 2012. godini. Jedino kod rizika od siromaštva i socijalne

57

isključenosti ostala je u obje godine na 6. mjestu. Može se zaključiti da je Austrija

napredovala do 2012. godine i što se tiče obrazovne strukture, a isto tako i

makroekonomskih pokazatelja.

Belgija je što se tiče obrazovne strukture poboljšala svoje stanje kod predškolskog,

osnovnoškolskog i nižeg srednjeg obrazovanja gdje se popela sa 9. mjesta u 2004. na 6.

mjesto u 2012. godini, dok je kod visokog obrazovanja pala s 3. na 6. mjesto, a kod

višeg srednjeg obrazovanja, višeg obrazovanja, te prvog i drugog stupnja visokog

obrazovanja s 20. na 23. mjesto. Jedino je više srednje i više obrazovanje u 2012. godini

uspjela održati na istom 24. mjestu. Može se zaključiti da Belgija s obrazovnom

strukturom stoji lošije u 2012. godini s obzirom na 2004. godinu. Usporedbom

makroekonomskih pokazatelja vidi se da je Belgija smanjila svoj BDP po stanovniku

došavši sa 9. mjesta u 2004. godini na 10. mjesto u 2012. Također je znatno smanjila

nezaposlenost i popela se s 15. mjesta na visoko 9. mjesto, a isto tako je povećala i

zaposlenost i popela se s 18. na 16. mjesto na rang ljestvici. Rizik od siromaštva i

socijalne isključenosti ostao joj je na istoj razini, pa je tako zadržala u obje godine 12.

mjesto. Može se zaključiti da Belgija sa obrazovnom strukturom još uvijek stoji

relativno dobro, dok su joj se makroekonomski pokazatelji poboljšali u 2012. godini.

Bugarska je kod predškolskog, osnovnoškolskog i nižeg srednjeg obrazovanja pogoršala

svoje stanje i pala sa 12. na 17. mjesto, a isto tako je pogoršala stanje kod visokog

obrazovanja gdje je pala sa 15. na 19. mjesto. Kod višeg srednjeg i višeg obrazovanja

popela se sa 14. na 11. mjesto, a kod višeg srednjeg obrazovanja, višeg obrazovanja, te

prvog i drugog stupnja visokog obrazovanja popela se sa 17. na 12. mjesto rang

ljestvice. Kod makroekonomskih pokazatelja vidi se da joj je BDP ostao isti, pa je

ostala na zadnjem 28. mjestu, ali zato je uspjela smanjiti nezaposlenost, gdje se

pomaknula s 26. na 19. mjesto, te povećati zaposlenost, gdje se pomaknula sa 25. na 23.

mjesto, dok je kod rizika od siromaštva i socijalne isključenosti ostala na zadnjem, 28.

mjestu. Iako pokazatelji nisu baš sjajni i Bugarska zauzima većinom zadnja ili srednja

mjesta, vidi se da je ostvarila napredak u 2012. godini.

58

Ako se usporedi obrazovna struktura Češke vidi se da je kod predškolskog,

osnovnoškolskog i nižeg srednjeg obrazovanja ostala na zadnjem 28. mjestu, dok je kod

višeg srednjeg i višeg obrazovanja i kod višeg srednjeg obrazovanja, višeg obrazovanja,

te prvog i drugog stupnja visokog obrazovanja ostala u obje godine na vodećem 1.

mjestu. Jedino se kod visokog obrazovanja pomaknula s 24. na 21. mjesto. Što se tiče

BDP-a, ostala je na 19. mjestu u 2004. i u 2012. godini, kod nezaposlenosti je pala sa 1.

mjesta na 6. mjesto, a kod zaposlenosti je sa 12. mjesta došla na 9. mjesto. Ako se

usporedi rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, Češka je došla sa 9. mjesta na

visoko 2. mjesto. Može se zaključiti na temelju pokazatelja da Češka vrlo dobro stoji sa

skoro svim pokazateljima i zauzima visoka mjesta na rang ljestvicama.

Hrvatska je kod predškolskog, osnovnoškolskog i nižeg srednjeg obrazovanja ostala u

obje godine na 14. mjestu, a kod višeg srednjeg obrazovanja, višeg obrazovanja, te

prvog i drugog stupnja visokog obrazovanja je ostala na 15. mjestu rang ljestvice. Kod

višeg srednjeg i višeg obrazovanja popela se sa 10. na 5. mjesto, dok je kod visokog

obrazovanja pala s 21. na 25. mjesto rang ljestvice. Isto tako ako se uzme u obzir BDP,

Hrvatska je pala sa 21. mjesta na 23. mjesto, dok se kod nezaposlenosti popela sa 25. na

22. mjesto rang ljestvice. Pala joj je i zaposlenost, gdje je pala sa 26. na 27. mjesto, a

povećao joj se rizik od siromaštva i socijalne isključenosti gdje je pala sa 19. na 22.

mjesto. Vidi se da Hrvatska stoji loše sa svim makroekonomskim pokazateljima, jer je

kod svakog pokazatelja skoro pri dnu rang ljestvice. Jedino joj je obrazovna struktura

negdje u sredini rang ljestvice, ali se vide samo mali ili nikakvi pomaci u njenoj

promjeni.

Finska je kod predškolskog, osnovnoškolskog i nižeg srednjeg obrazovanja pala sa 17.

na 20. mjesto, kod višeg srednjeg i višeg obrazovanja se pomaknula sa 17. na 15.

mjesto, kod visokog obrazovanja je pala sa vodećeg 1. mjesta na 4. mjesto, dok se kod


obrazovanja popela sa 12. na 9. mjesto. Na rang ljestvici BDP-a ostala je na istom 7.

mjestu, dok je uspjela smanjiti nezaposlenost i popeti se s 18. na 11. mjesto, a isto tako i

rizik od siromaštva i socijalne isključenosti, gdje se popela sa 5. mjesta na visoko 4.

mjesto. Jedino na rang ljestvici zaposlenosti je ostala na visokom 7. mjestu i u 2004. i u

59

2012. godini. Može se zaključiti da je Finska poprilično uznapredovala u 2012. godini s

obzirom na 2004. ako se gleda obrazovna struktura, a isto tako i makroekonomski

pokazatelji.

Francuska se popela na rang ljestvici kod predškolskog, osnovnoškolskog i nižeg

srednjeg obrazovanja sa 10. na 8. mjesto, kod višeg srednjeg i višeg obrazovanja popela

se sa 20. mjesta na 17. mjesto, dok je kod visokog obrazovanja pala sa 11. na 12.

mjesto, a kod višeg srednjeg obrazovanja, višeg obrazovanja, te prvog i drugog stupnja

visokog obrazovanja pala je sa 19. na 21. mjesto. Što se tiče makroekonomskih

pokazatelja, na rang ljestvici BDP-a pala je sa 10. na 11. mjesto, kod nezaposlenosti se

popela sa 17. na 16. mjesto, kod zaposlenosti sa 13. na 12. mjesto, dok se na ljestvici

rizika od siromaštva i socijalne isključenosti popela sa 10. na 8. mjesto. Može se

zaključiti da je Francuska doživjela veliki pomak u 2012. s obzirom na 2004. godinu, jer

zaostaje samo sa višim srednjim obrazovanjem, višim obrazovanjem ,te prvim i drugim

stupnjem visokog obrazovanja.

Grčka je na rang ljestvici predškolskog, osnovnoškolskog i nižeg srednjeg obrazovanja

ostala u 2012. godini na 5. mjestu, na istom 16. mjestu ostala je također i kod visokog

obrazovanja, a isto tako je također i kod višeg srednjeg obrazovanja, višeg obrazovanja,

te prvog i drugog stupnja visokog obrazovanja ostala na istom 24. mjestu u obje godine,

dok je kod višeg srednjeg i višeg obrazovanja pala sa 18. na 20. mjesto. Na rang

ljestvici BDP-a ostala je na 15. mjestu, a pala je na rang ljestvicama ostalih pokazatelja.

Kod nezaposlenosti je pala sa 21. na 27. mjesto, kod zaposlenosti sa 20. na 28. mjesto,

dok je na ljestvici rizika od siromaštva pala sa 21. na 25. mjesto. Vidi se da je Grčka

pala na ljestvicama svih pokazatelja osim BDP-a i da je u 2012. godini s obzirom na

2004. godinu u mnogo gorem položaju.

Italija je na rang ljestvici predškolskog, osnovnoškolskog i nižeg srednjeg obrazovanja

ostala na istom 4. mjestu u obje godine, na istom 27. mjestu u obje godine ostala je

također i na rang ljestvici visokog obrazovanja, a isto je tako i na rang ljestvici višeg

srednjeg obrazovanja, višeg obrazovanja, te prvog i drugog stupnja visokog obrazovanja

ostala na 25. mjestu, dok se na rang ljestvici višeg srednjeg i višeg obrazovanja popela

60

sa 22. na 17. mjesto. Na rang ljestvici BDP-a ostala je na istom 12. mjestu, a popela se

na rang ljestvici nezaposlenosti sa 16. na 15. mjesto, dok je na rang ljestvici

zaposlenosti pala sa 24. na 25. mjesto, a na rang ljestvici rizika od siromaštva i socijalne

isključenosti pala je sa 18. na 20. mjesto. Iz priloženih podataka može se zaključiti da se

Italija što se tiče makroekonomskih pokazatelja dosta približila Grčki, iako je još u

boljem položaju od Grčke.

Ako se usporedi obrazovna struktura Luksemburga, vidi se da je on na rang ljestvici

predškolskog, osnovnoškolskog i nižeg srednjeg obrazovanja pao sa 6. na 12. mjesto,

kod višeg srednjeg i višeg obrazovanja pao je sa 21. na 23. mjesto, dok se kod visokog

obrazovanja popeo sa 14. na visoko 3. mjesto, a kod višeg srednjeg obrazovanja, višeg

obrazovanja, te prvog i drugog stupnja visokog obrazovanja popeo se sa 23. na 17.

mjesto na rang ljestvici. Što se tiče rang ljestvice BDP-a vidi se da je ostao na istom 1.

mjestu u 2012. i 2004. godini, kod nezaposlenosti je pao sa 2. na 3. mjesto, a kod

zaposlenosti se popeo sa 17. na 10. mjesto. Na rang ljestvici rizika od siromaštva i

socijalne isključenosti pao je sa vodećeg 1. mjesta na 5. mjesto. Iako je Luksemburg

većinom padao na ljestvicama u 2012. s obzirom na 2004. godinu i kod obrazovne

strukture i kod makroekonomskih pokazatelja, ipak se može reći da je još u odličnom

položaju naspram ostalih zemalja, jer kod BDP-a zauzima prva mjesta i u jednoj i u

drugoj godini.

Njemačka je na rang ljestvici predškolskog, osnovnoškolskog i nižeg srednjeg

obrazovanja ostala na istom 22. mjestu, kod višeg srednjeg i višeg obrazovanja popela

se sa 11. na 10. mjesto, kod visokog obrazovanja pala je sa 13. mjesta na 15. mjesto ,

dok je kod višeg srednjeg obrazovanja, višeg obrazovanja, te prvog i drugog stupnja

visokog obrazovanja ostala na istom 7. mjestu u obje godine. Na rang ljestvici BDP-a

popela se sa 11. mjesta u 2004. na visoko 8. mjesto u 2012. godini, isto tako se popela i

kod ljestvice nezaposlenosti sa 19. na visoko 4. mjesto, kao i kod rang ljestvice

zaposenosti sa 16. mjesta u 2004. na visoko 3. mjesto u 2012. godini. Jedino je pala na

rang ljestvici rizika od siromaštva i socijalne isključenosti sa 7. na 9. mjesto. Može se

zaključiti da Njemačka dobro stoji na rang ljestvicama obrazovnih struktura, pogotovo

61

što se tiče visokog školstva, dok je na rang ljestvicama makroekonomskih pokazatelja u

odličnom stanju u 2012. godini s obzirom na 2004.

Rumunjska je na rang ljestvici predškolskog, osnovnoškolskog i nižeg srednjeg

obrazovanja ostala na istom 11. mjestu u obje godine, kod višeg srednjeg i višeg

obrazovanja popela se sa 9. na 7. mjesto, kod visokog obrazovanja ostala je na zadnjem

28. mjestu u obje godine, dok je kod višeg srednjeg obrazovanja, višeg obrazovanja, te

prvog i drugog stupnja visokog obrazovanja ostala na 18. mjestu u obje godine. Na

rang ljestvici BDP-a ostala je na pred zadnjem 27. mjestu rang ljestvice, kod rang

ljestvice nezaposlenosti popela se sa 13. na visoko 7. mjesto, kod rang ljestvice

zaposlenosti popela se sa 22. na 20. mjesto, dok je na rang ljestvici rizika od siromaštva

i socijalne isključenosti ostala na istom 27. mjestu u obje godine. Iako se na nekim rang

ljestvicama Rumunjska nalazi među posljednjima, još uvijek postoje pokazatelji na

čijim se rang ljestvicama nalazi u prvih 11 mjesta, a to su nezaposlenost, više srednje i

više obrazovanje, te predškolsko, osnovnoškolsko i niže srednje obrazovanje.

Slovenija je na rang ljestvici predškolskog, osnovnoškolskog i nižeg srednjeg

obrazovanja pala sa 19. mjesta u 2004. na 21. mjesto u 2012. godini, a isto tako pala je

i na rang ljestvici višeg srednjeg i višeg obrazovanja sa 4. mjesta u 2004. na 6. mjesto u

2012. godini, dok se na rang ljestvici visokog obrazovanja popela sa 18. mjesta u 2004.

na 16. mjesto u 2012. godini, a kod višeg srednjeg obrazovanja, višeg obrazovanja, te

prvog i drugog stupnja visokog obrazovanja popela se sa 9. mjesta u 2004. na 8. mjesto

u 2012. godini. Što se tiče makroekonomskih pokazatelja, na rang ljestvici BDP-a se

Slovenija popela sa 16. mjesta u 2004. na 15. mjesto u 2012. godini, a na rang ljestvici

nezaposlenosti pala je sa 9. mjesta u 2004. na 12. mjesto u 2012. godini. Rang ljestvica

zaposlenosti pokazuje da je pala sa 11. mjesta u 2004. na 14. mjesto u 2012. godini, dok

je na rang ljestvici rizika od siromaštva i socijalne isključenosti pala sa 8. mjesta u

2004. na 9. mjesto u 2012. godini. Može se zaključiti da je Slovenija poboljšala svoju

obrazovnu strukturu popevši se na rang ljestvicama visokog obrazovanja, dok su joj

makroekonomski pokazatelji puno slabiji u 2012. godini u odnosu na 2004. godinu, iako

je na rang ljestvicama nekih pokazatelja zadržala mjesta između prvih 14 zemalja.

62

Ujedinjeno Kraljevstvo se što se tiče obrazovne strukture popelo na rang ljestvici

visokog obrazovanja sa 4. mjesta u 2004. na 1. mjesto u 2012. godini, a na rang ljestvici


obrazovanja popelo se sa 14. mejsta u 2004. godini na 11. mjesto u 2012. godini, dok je

na rang ljestvici višeg srednjeg i višeg obrazovanja zadržalo isto 16. mjesto u obje

godine, a na rang ljestvici predškolskog, osnovnoškolskog i nižeg srednjeg obrazovanja

palo je sa 15. mjesta u 2004. godini na 18. mjesto u 2012. godini. Rang ljestvice

makroekonomskih pokazatelja pokazuju da se UK na rang ljestvici rizika od siromaštva

i socijalne isključenosti popelo sa 16. mjesta u 2004. na 15. mjesto u 2012. godini, na

rang ljestvici zaposlenosti palo je sa 3. na 6. mjesto, kod nezaposlenosti je palo sa 7. na

10. mjesto, dok je na rang ljestvici BDP-a palo sa 6. mjesta u 2004. na 8. mjesto u 2012.

godini. S obzirom na podatke može se zaključiti da je Ujedinjeno Kraljevstvo poprilično

uznapredovalo u 2012. godini s obzirom na 2004. ako se gleda obrazovna struktura,

pogotovo u visokom obrazovanju gdje zauzima 1. mjesto, dok je kod nekih

makroekonomskih pokazatelja pala za nekoliko mjesta, ali još uvijek kod zaposlenosti,

nezaposlenosti i BDP-a zauzima visoka mjesta.

Na kraju, može se zaključiti da one članice koje imaju visoka mjesta na rang ljestvici

predškolskog, osnovnoškolskog i nižeg srednjeg obrazovanja imaju lošija mjesta na

rang ljestvicama makroekonomskih pokazatelja, a takve države članice su Hrvatska,

Grčka i Italija. Ostale članice koje se kod obrazovne strukture nalaze negdje u sredini na

rang ljestvici isto tako zauzimaju srednje mjesto i kod makroekonomskih pokazatelja.

Takve države članice su Bugarska, Belgija, Luksemburg, Rumunjska, Slovenija i

Francuska. Ostale članice koje se kod visokog školstva nalaze na prvim mjestima,

zauzimaju visoka mjesta i kod makroekonomskih pokazatelja, a to su Austrija, Finska,

Ujedinjeno kraljevstvo, Njemačka i Češka.

63

6. ZAKLJUČAK

Gospodarstvo utemeljeno na znanju, danas je ključna odrednica izobilja nekog

gospodarstva. U gospodarstvu utemeljenome na znanju brze promjene prisiljavaju

radnike da stječu nova znanja, stručnosti i sposobnosti te da ih tijekom cijeloga radnog

vijeka osuvremenjuju. Nedavne brze promjene znanosti i tehnologije, kao i pritisci

globalizacije, pridonose tome da se suvremena gospodarstva sve više temelje na znanju.

Gospodarska konkurentnost najviše ovisi o tome koliko dobro zemlje i tvrtke

iskorištavaju svoja raspoloživa nematerijalna dobra, poput proizvodnih postupaka,

znanja, stručnosti, sposobnosti i kreativnosti zaposlenih te njihove spremnosti za stalna

poboljšanja. Obrazovaniji radnici lakše prihvaćaju tuđu tehnologiju te brže razvijaju

vlastitu. Stupanj obrazovanosti radne snage (mjeren godinama školovanja) i izdvajanja

javnoga sektora za obrazovanje usko su povezani sa stopom rasta realnog dohotka po

stanovniku. U gospodarstvu utemeljenom na znanju vrlo su važni i obrazovni sustavi.

Oni ne smiju samo poticati stjecanje znanja i sposobnosti vezanih za određene poslove

nego, trebaju biti usmjereni na razvoj vještine donošenja odluka i rješavanja problema,

te na osposobljavanje za daljnje samostalno učenje i sudjelovanje u obrazovnom

sustavu. Isto tako važno je uskladiti obazovni sustav sa potrebama tržišta, jer uzalud

neka država ima visokoobrazovanu radnu nagu, a nema tko raditi sa strojevima, ili

obrnuto.

Prethodno je rečeno da je znanje ključan čimbenik gospodarstva u 21. stoljeću, no

važno je i kako koristiti to znanje, gdje ga primijeniti, te kako nadopunjavati. Danas nije

dovoljno nešto naučiti i reči „ja to znam“, jer će se vrlo vjerojatno to znanje smatrati

zastarjelim. Zato se danas sve više razvija sustav cjeloživotnog obrazovanja.

Cjeloživotno učenje odnosi se na svaku aktivnost učenja tijekom cijeloga života radi

unaprjeđenja znanja, vještina i kompetencija u okviru osobnoga, građanskog,

društvenog ili profesionalnog djelovanja pojedinca. Cjeloživotno obrazovanje

potencijalni je odgovor na sve veću promjenu poslova koju većina prognozera predviđa.

Ljudi će tijekom života mijenjati i po nekoliko poslova, a obrazovanje se više ne može

ograničiti na ponudu samo jedne specijalnosti, već mora razvijati sposobnost svake

osobe za promjenama i suočavanje s ekonomskim i društvenim promjenama.

64

Cjeloživotno obrazovanje se ne odnosi samo na vrijeme provedeno na poslu, već

zahvaća i doba prije, tijekom i nakon radnog vijeka svakog pojedinca. Zato je Europska

unija, uvidjevši potrebu za uvođenjem cjeloživotnog obrazovanja, počela uvoditi razne

programe koji će poticati cjeloživotno učenje, a to su Comenius, Erasmus, Leonardo da

Vinci i Grundtvik.

Tehnologija se u ovom svijetu globalizacije mijenja iz dana u dan. Tu se vidi još jedan

razlog zašto se ljudi moraju obrazovati i zašto se uvode programi cjeloživotnog učenja.

Naime, netko mora znati izraditi tu tehnologiju koja se svakog dana mijenja, a netko je

mora znati i koristiti. Zato je također važno obrazovanje, ali ne samo da bi se

visokoobrazovali, nego da budemo u korak sa sve češćim promjenama tehnologije, te da

je znamo koristiti. Razvoj novih tehnologija dovodi do sve većeg udjela i značaja

znanja, obrazovanja, te novih vještina. Rapidno zastarijevanje postojećih znanja i

primjene novih znanja, zahtijeva stalnu edukaciju ljudskih resursa.

Na razini EU postoje velike razlike između konkurentski i tehnološki vodećih zemalja i

te zemalja koje zaostaju za njima i koje nastoje dosegnuti napredna društva. Cilj

Europske unije je kohezija od njezina postojanja, odnosno izjednačavanje gospodarskih

Nejednakosti između razvijenih i nerazvijenih zemalja članica. Zbog toga je EU razvila

fondove, a isto tako i uredbe, te pravila, koji će joj pomoći ostvariti taj cilj. Izgradnja

gospodarstva temeljenog na znanju je dugotrajan proces koji uključuje radikalne i

dalekosežne promjene. Preobrazbe koje određena zemlja treba učiniti ovise prvenstveno

o njezinoj dostignutoj razini gospodarskog razvoja, a scenarij za izgradnju gospodarstva

utemeljenog na znanju ne može biti zajednički svim zemljama, jer se ono može izgraditi

na različite načine, a također se tako i mjeri.

Navedeno je kako je ljudski resurs najbitniji čimbenik gospodarstva utemeljenog na

znanju, a njegovo obrazovanje ključno da on bude što kvalitetniji. Obrazovanje i odgoj

trebaju doprinijeti održivom nacionalnom razvoju i trajnom razvoju pojedinaca. Zbog

toga sve razvijene zemlje drže obrazovanje nacionalnim prioritetom te primjenjuju one

strategije razvoja obrazovanja i odgoja koje najviše doprinose gospodarskom,

socijalnom i kulturnom razvoju društva te osobnom razvoju njegovih članova.

65

Obrazovanje je važno kako za razvijene, tako i za nerazvijene zemlje, što dokazuje

poljoprivredni primjer da će kod neobrazovanog radnika urod biti slabiji, dok će

obrazovani radnik imati bolji urod, jer posjeduje više znanja. Zbog toga svaka zemlja

treba izgraditi svoj sustav obrazovanja, odnosno onaj koji odgovara njezinim

potrebama. Europska unija je sa svojim bolonjskim procesom i Europom 2020.

pokušala poboljšati obrazovni sustav, no obrazovni sustavi zemalja članica različiti su i

teško ih je uskladiti.

Godine školovanja su kod svake države članice drugačije, pa tako stanovništvo nekih

članica kreće u školu sa četiri godine, kod nekih sa pet godina, dok se kod nekih kreće u

školu tek sa 6 godina. Osim godina školovanja svakoj članici razlikuje se i obrazovna

struktura pod kojom se podrazumijeva predškolsko, osnovnoškolsko, srednješkolsko,

više i visoko obrazovanje. Kod predškolskog, osnovnoškolskog i nižeg srednjeg

obrazovanja vodeća mjesta na rang ljestvici u 2004. i 2012. zauzimaju Malta, Portugal,

Španjolska, Italija i Grčka, dok zadnja mjesta u 2004. i 2012. zauzimaju Češka,

Estonija, Slovačka, Švedska i Litva i Poljska. Na rang listi višeg srednjeg i višeg

obrazovanja vodeća mjesta u 2004. i 2012. godini zauzimaju Češka, Slovačka, Poljska,

Slovenija, Austrija i Hrvatska, dok su zadnje članice na rang listi u 2004. i 2012. godini

Portugal, Malta, Španjolska, Cipar, Belgija i Irska. Na rang listi visokog obrazovanja

vodeće mjesto u 2004. i 2012. zauzimaju Finska, Danska, Belgija, Ujedinjeno

Kraljevstvo, Cipar, Nizozemska, Estonija, Luksemburg i Irska, dok su zadnje na rang

ljestvici u 2004. i 2012. Rumunjska, Italija, Malta, Slovačka, Češka, Hrvatska i

Portugal. Na rang ljestvici višeg srednjeg obrazovanja, višeg obrazovanja, te prvog i

drugog stupnja visokog obrazovanja vodeće mjesto u 2004. i 2012. zauzimaju Češka,

Estonija, Slovačka, Švedska, Litva i Poljska, dok zadnja mjesta u 2004. i 2012. godini

zauzimaju Malta, Portugal, Španjolska, Italija i Grčka.

Makroekonomski pokazatelji razvijenosti pokazuju da na rang ljestvici BDP-a vodeće

mjesto u 2004. i 2012. Zauzimaju Luksemburg, Švedska, Danska, Irska i Nizozemska,

dok su na zadnjim mjestima Bugarska, Rumunjska, Latvija, Litva i Poljska. Na rang

ljestvici nezaposlenosti vodeće mjesto u 2004. i 2012. godini zauzimaju Češka,

Nizozemska, Luksemburg, Cipar, Njemačka, Austrija i Malta, dok su na zadnjim

66

mjestima Poljska, Slovačka, Bugarska, Hrvatska, Litva, Latvija, Španjolska, Grčka i

Irska. Na rang ljestvici zaposlenosti vodeća mjesta u 2004. i 2012. godini zauzimaju

Danska, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Cipar, Nizozemska, Njemačka i Austrija, dok

zadnja mjesta zauzimaju Poljska, Malta, Hrvatska, Španjolska, Bugarska, Italija i

Mađarska. Vodeća mjesta na rang ljestvici rizika od siromaštva i socijalne isključenosti

u 2004. i 2012. godini zauzimaju Luksemburg, Danska, Češka, Nizozemska, Švedska i

Finska, dok zadnja mjesta zauzimaju Bugarska, Rumunjska, Latvija, Grčka i Litva.

Iz priloženih podataka zaključuje se da one članice koje se nalaze na prvom mjestu na

rang ljestvici predškolskog, osnovnoškolskog i nižeg srednjeg obrazovanja, odnosno na

zadnjem mjestu na rang ljestvicama višeg srednjeg i višeg obrazovanja, te visokog

obrazovanja, na rang ljestvicama makroekonomskih pokazatelja razvijenosti nalaze se

na zadnjim mjestima. Obrnuto, one članice koje su na zadnjim mjestima na rang

ljestvici predškolskog, osnovnoškolskog i nižeg srednjeg obrazovanja, odnosno na

vodećim mjestima na rang ljestvicama višeg srednjeg i višeg, te visokog obrazovanja,

na rang ljestvicama makroekonomskih pokazatelja razvijenosti nalaze se na vodećim

mjestima ili barem prije 15. mjesta na rang ljestvicama.

67

LITERATURA

INTERNET IZVORI

Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih 2011, Cjeloživotno učenje,

pogledano 25.03.2014.,

<http://cjelozivotno-ucenje.hr/cjelo%C5%BEivotno-u%C4%8Denje.aspx>

Bejaković, P 2003, Financijska teorija i praksa, pogledano 26.04.2014.,

< http://www.ijf.hr/pojmovnik/nezaposlenost.htm>

Bejaković, P 2005, Kako se Hrvatska priprema za društvo utemeljeno na znanju?,


http://www.ijf.hr/Eu3/bejakovic.pdf

Biruš, M n.d., Neka obilježja Finske i njena usporedba s Hrvatskom, pogledano

26.04.2014.,

https://www.google.com/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&ua

ct=8&ved=0CCUQFjAA&url=http%3A%2F%2Fwww.skole.hr%2Fupload%2Fportalza

skole%2Fnewsattach%2F6891%2FFinska_opcenito____Finski_obrazovni_sustav.ppt&

ei=CMJbU5C_LKikyQOI44CQDA&usg=AFQjCNG6Cf6s317jK9L6o4jhVKLL5972U

Q&bvm=bv.65397613,d.bGQ

Cjeloživoto učenje i obrazovanje odraslih 2013, pogledano 25.03.2014.,

<http://www.asoo.hr/UserDocsImages/TCU%20NSB/2013/Integralno%20CU%20i%20

OO_za%20javnu%20raspravu.pdf >

Centar za informisanje i profesionalno savjetovanje, n.d., Vrste obrazovanja, pogledano

24.3.2014.,

<http://www.cips.co.me/profesionalna_orijentacija_vrste_obrazovanja.html>

EU asistent n.d., Program za cjeloživotno učenje, pogledano 27.03.2014.,

<http://www.europski-fondovi.eu/program/program-za-cjelo-ivotno-u-enje>

Europska komisija 2010, Provedba radnog programa „Obrazovanje i usavršavanje

2010“, pogledano 25.04.2014,

<https://www.google.com/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=4&cad=rja&u

act=8&ved=0CD8QFjAD&url=http%3A%2F%2Fwww.azoo.hr%2Fimages%2Fstories

%2Fdokumenti%2Fgraanski_odgoj%2FEK.doc&ei=-

68

xBaU5PJH6voywOX2IHwAw&usg=AFQjCNF1Y7L0mmwb-

5VXXhJSXUZOang9Bw&bvm=bv.65397613,d.bGQ >

Europski parlament 2013, Obrazovanje i strukovno osposobljavanje, pogledano

25.04.2014.,

<http://www.europarl.europa.eu/aboutparliament/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.13.3.

html >

Europski parlament, 2013, Borba protiv siromaštva, socijalne isključenosti i

diskriminacije, pogledano 27.04.2014.,

<http://www.europarl.europa.eu/aboutparliament/hr/displayFtu.html?ftuId=FTU_5.10.9.

html >

Eurostat, 2013, Total public expenditure on education, EUROSTAT, pogledano

05.04.2014.,

<http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/education/data/main_tables>

Eurostat, 2013, Annual expenditure on public and private educational institutions per

pupil/student, EUROSTAT, pogledano 06.04.2014.,

<http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=

tps00067&plugin=1>

Eurostat, 2013, School expectancy, EUROSTAT, pogledano 10.05.2014.,

<http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&language=en&pcode=

tps00052&plugin=1>

Eurostat, 2013, Population with upper secondary education attainment by sex and age,

EUROSTAT, pogledano 02.06.2014.,

<http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=edat_lfse_06&lang=en>

Eurostat, 2013, GDP per capita - annual Data, EUROSTAT, pogledano 25.05.2014.,

< http://appsso.eurostat.ec.europa.eu/nui/show.do?dataset=nama_aux_gph&lang=en>

Eurostat, 2013, Unemployment rate, EUROSTAT, pogledano 26.05.2014.,

<http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&plugin=0&language=

en&pcode=tipsun10&tableSelection=1>

Eurostat, 2013, Employment rate, EUROSTAT, pogledano 26,05.2014.,

<http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/refreshTableAction.do;jsessionid=9ea7d07d30db2

1e02eb4aca54f9f82bbc2b41148b656.e34MbxeSaxaSc40LbNiMbxeNb3iQe0?tab=table

&plugin=1&pcode=tsdec420&language=en>

69

Eurostat, 2013, People at risk of poverty after social transfers, EUROSTAT, pogledano

28.05.2014.,

<http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/europe_2020_indicators/headline_in

dicators>

Eurydice 2012, Ključni podaci o obrazovanju za 2012. Godinu, kretanja u europskim

obrazovnim sustavima tijekom posljednjeg desetljeća, pogledano 23.04.2014.,

<http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice/documents/key_data_series/134HR_HI.p

df>

Figecki, B 2012, Što je ljudski kapital?, pogledano 24.04.2014.,

<http://ljudskikapital.blogspot.com/2012/05/sto-je-ljudski-kapital.html>

Gvozdenović, S 2011, Obrazovanje i drugi srodni pojmovi, pogledano 24.3.2014.,

<http://www.socioloskaluca.ac.me/PDF16/Gvozdenovic,%20S.,%20Obrazovanje%20i

%20drugi%20srodni%20pojmovi.pdf >

Institut za javne financije n.d., Regionalna politika EU, pogledano 26.04.2014.,

<http://www.ijf.hr/hr/korisne-informacije/pojmovnik-javnih-financija/15/europska-

unija-ekonomska-politika/40/regionalna-politika-eu/334/>

Institut za međunarodne odnose 2007, Obrazovanje, izobrazba i mladi, pogledano

25.04.2014.,

<http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=89 >

Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu 2012, Ključni podaci o

obrazovanju u Europi 2012, pogledano 24.04.2014.,

<http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice/documents/key_data_series/134HR.pdf >

Jakovac, P 2012, Znanje kao ekonosmki resurs: Osvrt na ulogu i značaj znanja te

intelektualnog kapitala u novoj ekonomiji znanja, pogledano 24.3.2014.,

<https://www.google.com/search?q=Razdoblje+moderne+proizvelo+je+%C5%A1kolsk

o+obrazovanje+u+dru%C5%A1tveno+pitanje+i+u%C4%8Dinilo+ga+jednim+od+klju

%C4%8Dnih+%C4%8Dinilaca+dru%C5%A1tvenog+progresa+i+individualnog+razvit

ka+pojedinca.#q=znanje+kao+%C4%8Dimbenik+razvoja+gospodarstva >

Lajović, D Vulić, V 2010, Tehnologija i inovacije, pogledano 31.03.2014.,

<http://www.preduzetnistvo.ef.ac.me/dokumenta/tehnologijaiinovacije-skripta.pdf >

70

Pastuović, N et. al. 2001, Strategija razvitka Republike Hrvatske; Hrvatska u 21.

stoljeću, pogledano 23.04.2014.,

<http://www.see-educoop.net/education_in/pdf/bela_knjiga-cro-hrv-t02.pdf >

Piršl, E n.d., Obrazovanje, pogledano 24.3.2014.,


act=8&ved=0CC8QFjAB&url=http%3A%2F%2Fwww.ffpu.hr%2Ffileadmin%2FDoku

menti%2FObrazovanje_02.ppt&ei=74IwU-6-Daj-

ygOXw4HgDQ&usg=AFQjCNHAvE6LmPno3GxUSrSGSCAuMUz_1g&bvm=bv.629

22401,d.bGQ >

Poslovni dnevnik n.d., Bruto domaći proizvod – BDP, pogledano 26.04.2014.,

<http://www.poslovni.hr/leksikon/bruto-domaci-proizvod-bdp-254# >

Sarić, B n.d., Bruto domaći proizvod, pogledano 26.04.2014.,

<http://www.effect.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1311%3Abrut

o-domai-proizvod&Itemid=106 >

Skoko, B Kandžija, T 2006, Utjecaj komponenti istraživanja i znanja na rast BDP-a

europskih regija, pogledano 31.03.2014.,


act=8&ved=0CCUQFjAA&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F159389&ei

=lnQ5U_-hIon-ygOv4YCQAg&usg=AFQjCNHTdsEnYDn4kzqfi8wcXfb4Ug-F6w >

Statistički ljetopis 2003., Zaposlenost, pogledano 27.04.2014.,

<http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/ljetopis/2003/metodologije/06_124_met.pdf>

Uprava za međunarodnu suradnju i europske integracije, Ministarstvo znanosti,

obrazovanja i športa 2011, Obrazovni programi EU – Program za cjeloživotno učenje i

program Mladi na djelu, pogledano 27.03.2014.

<http://www.sfzg.unizg.hr/_download/repository/MZOS_LLPYiNA_info_za_DKP_zav

rsno_22022011.pdf >

Vidulin-Orbanić, S 2007, „Društvo koje uči“: Povijesno društveni aspekti obrazovanja,



act=8&ved=0CC0QFjAB&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F19430&ei=I

YEtU4PSBKHoywOT_IKYCw&usg=AFQjCNFpPGqE4mW45TpArM14bgU0_45HA

w >

71

Wikipedia 2013, Bruto domaći proizvod, pogledano 26.04.2014.,

<http://hr.wikipedia.org/wiki/Bruto_doma%C4%87i_proizvod>

Žugaj, M 1991, O razvoju ljudskih resursa, pogledano 23.04.2014.,


act=8&ved=0CDEQFjAC&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F118886&ei

=Bc1XU8fKO4a7yAPM94E4&usg=AFQjCNFgTuz7Fs56w-SKNgPkysOrQToD6A>

ZNANSTVENI ČASOPISI

Bejaković, P 2005, Siromaštvo, Hrčak, vol. 29, no. 1, str. 133. – 136.,

<http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=8870>

Haller, A P 2012, Economic growth in knowledge-based society, EBSCOhost,


<http://web.ebscohost.com/ehost/pdfviewer/pdfviewer?vid=15&sid=100286f5-32b1-

4700-9433-750578e9b963%40sessionmgr12&hid=26>

Ježić, Z 2012, Hipercomplex knowledge in a knowledge-based economy, Hrčak, vol. 25,

no. 1, str. 160. – 175.,

<http://hrcak.srce.hr/80019>

Pastuović, N 2008, Cjeloživotno učenje i promjene u školovanju, Hrčak, vol. 10, no. 2,

str. 253-255

<https://www.google.com/search?q=cjelo%C5%BEivotno+u%C4%8Denje+i+promjene

+u+%C5%A1kolovanju >

Rupčić, N 2003, Tehničkotehnološki napredak-temeljni čimbenik u funkciji razvoja nove

ekonomije, Hrčak, vol. 12, no 1-2, str. 181. – 199.,

<http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=30610>

Sundać, D Fatur-Krmpotić, I 2011, Knowledge economy factors and the development of

knowledge-based economy, EBSCOhost, pogledano 5.04.2014.,

<http://web.ebscohost.com/ehost/pdfviewer/pdfviewer?vid=18&sid=100286f5-32b1-

4700-9433-750578e9b963%40sessionmgr12&hid=26 >

Šarenac, N 2012, Knowledge economy and competitiveness of Bosnia and Hrecegovina

in a global economy, EBSCOhost, pogledano 5.04.2014.,

72

< http://web.ebscohost.com/ehost/detail?vid=7&sid=100286f5-32b1-4700-9433-

750578e9b963%40sessionmgr12&hid=26&bdata=Jmxhbmc9aHImc2l0ZT1laG9zdC1sa

XZl >

Vrban, S 2010, Upravljanje i razvoj ljudskih resursa u obrazovanju, Hrčak, vol. 14, no.

1, str. 65-71


act=8&ved=0CC4QFjAB&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F152453&ei

=C9RXU-KAJeLMygPRmIH4Dw&usg=AFQjCNF5R1YfzkJ-

Ed6WHiMDHD8jAYkcGA >

KNJIGE

Bušelić, M i suradnici 2007, Znanje i konkurentnost, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli,

Pula

Mialaret, G 1989, Uvod u edukacijske znanosti, Školske novine, Zagreb

North, K 2007, Upravljanje znanjem, Naklada Slap, Zagreb

Karaman Aksentijević, N 2012, Ljudski potencijali i ekonomski razvoj, Sveučilište u

Rijeci, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka

Sahlberg, P 2012, Lekcije iz Finske : Što svijet može naučiti iz obrazovne reforme u

Finskoj, Školska knjiga, Zagreb

UNESCO 2007, Prema društvima znanja, EDUCA d.o.o., Zagreb

Vajić, I Andrašec, M Ban, VS Godtfredsen, LR Kuvačić, N Maleš, S Simoneti, M 1994,

Menadžment i poduzetništvo: 100 programa ulaganja za mala i srednja poduzeća,

Mladost d.d., Zagreb

73

POPIS TABLICA

R.b. Naslov Str.

1. Ukupni javni izdaci za obrazovanje (%GDP) za odabrane države članice

EU od 2003. do 2010. Godine

9.

2. Ukupni troškovi za obrazovanje za odabrane države članice EU za 2002. i

2010. godinu u milijunima € prema kupovnoj moći (PPS)

21.

3. Očekivane godine školovanja za određene zemlje članice u 2004. i 2012.

godini

22.

4. Stanovništvo od 15. do 64. godine s predškolskim, osnovnoškolskim i

nižim srednjim obrazovanjem u % za sve članice Europske Unije u 2004. i

2012. godini

28.

5. Stanovništvo od 15. do 64. godine s višim srednjim obrazovanjem i višim

obrazovanjem u % za sve članice Europske Unije u 2004. i 2012. godini

30.

6. Stanovništvo od 15. do 64. godine s visokim obrazovanjem u % za sve

članice Europske Unije u 2004. i 2012. godini

31.

7. Stanovništvo od 15. do 64. godine s višim srednjim obrazovanjem, višim

obrazovanjem, te prvim i drugim stupnjem visokog obrazovanja u % za

sve članice Europske Unije u 2004. i 2012. godini

33.

8. Studenti i učenici prema ISCED razini, stupnjevima obrazovanja i spolu u

Finskoj 1998. i 2012. godine u tisućama

35.


Njemačkoj 1998. i 2012. godine u tisućama i milijunima

36.


Luksemburgu 1998. i 2012. godine u tisućama

37.


Bugarskoj 1998. i 2012. godine u tisućama

38.


Rumunjska 1998. i 2012. godine u tisućama i milijunima

39.


Mađarskoj 1998. i 2012. godine u tisućama

40.

14. Studenti i učenici prema ISCED razini, stupnjevima obrazovanja i spolu u 41.

74

Francuskoj 1998. i 2012. godine u tisućama i milijunima

15. Nominalni BDP po stanovniku u (%) za 1998. i 2012. godinu za odabrane

zemlje članice EU

45.

16. Stope nezaposlenosti za određene zemlje članice 1998. i 2012. godine 47.

17. Ukupna stopa zaposlenosti u % za određene države članice 1998. i 2012. 49.

18. Stanovništvo u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u % za

pojedine države članice u 1998. i 2012. godini

52.

19. Zemlje članice EU rangirane po obrazovnoj strukturi i BDP po stanovniku

u 2004. i 2012. godini

55.

75

POPIS GRAFIKONA

R.b. Naslov Str.

1. Trajanje obaveznog obrazovanja u Europi 1980/81. – 2010/11.

godine

27.

76

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom ANALIZA OBRAZOVNE

STRUKTURE I DOSTIGNUTE RAZINE RAZVIJENOSTI ZEMALJA EU izradila

samostalno pod vodstvom prof. dr. sc. Nade Karaman Aksentijević, a pri izradi

diplomskog rada pomogao mi je i doc. dr. sc. Zoran Ježić. U radu sam primijenila

metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristila literaturu koja je navedena na

kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam

izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način

citirala sam i povezala s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu

hrvatskog jezika.

Također, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim

stranicama Fakulteta.

Studentica

Jelena Baranašić

Documents

ANALIZA OBRAZOVNE STRUKTURE I DOSTIGNUTE RAZINE ...oliver.efri.hr/zavrsni/582.B.pdf · znanju brze promjene prisiljavaju radnike da stječu nova znanja, stručnosti i sposobnosti