Analiza Vodnog Rezima Prirodnih Jezera u Krsu

7/16/2019 Analiza Vodnog Rezima Prirodnih Jezera u Krsu

http://slidepdf.com/reader/full/analiza-vodnog-rezima-prirodnih-jezera-u-krsu 1/24

GRAĐEVINSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTE U RIJECI

ANALIZA VODNOG REŢIMA

PRIRODNIH JEZERA U KRŠU – Primjer Vranskog jezera na otoku Cresu -

Predmet: Hidrosustavi u kršu

Nastavnik: Josip Rubinić

Ime i prezime studenata: Damir Turković

Lovel Baričić

Ak. god.: 2011 / 2012



SADRŢAJ

1. UVOD .................................................................................................................................................. 3

2. VODOPOSKRBA OTOKA ........................................................................................................................ 4

3. CRES .................................................................................................................................................... 6

4. VRANSKO JEZERO ................................................................................................................................ 8

4.1. Porijeklo vode u Vranskom jezeru ................................................................................................ 9

4.2. Temperatura vode u Vranskom jezeru .......................................................................................... 9

4.3. Vodoopskrba stanovništa............................................................................................................ 10

4. 4. Vodoopskrbni sustav područja Cres - Lošinj .............................................................................. 10

4.5. Ekološki aspekti.......................................................................................................................... 12

5. ANALIZA VODNOG REŽIMA VRANSKOG JEZERA.................................................................................. 15

6. ZAKLJUČAK ........................................................................................................................................ 23

LITERATURA .......................................................................................................................................... 24



1. UVOD

Krš u širem smislu podrazumijeva kamenu pustoš ili vrlet. U užem smislu to je specifičan reljef

s posebnom, pretežno podzemnom, cirkulacijom u topivim stijenama. Krški su prostori vrlo ranjivi, a ta

se njihova osjetljivost posebno odražava na krškim vodnim pojavama. U cilju zaštite posebno vrijednih iosjetljivih prirodnih vrijednosti, osnivaju se i nacionalni parkovi te drugi vidovi niže kategorije zaštite. Ti

su nacionalni parkovi u našoj zemlji prostorno koncentrirani upravo u području dinarskog krša. Prioriteti

razvoja Republike Hrvatske su izmeĎu ostalog i zaštita okoliša i gospodarenje okolišem, razvoj krškog

područja, slatkih voda i hidrogeologija.

Potrebna je bolja zaštita i primjereniji režim upravljanja vodama u kršu. Na pojedinim

lokalitetima to upravljanje podrazumijeva i njihovo korištenje za potrebe vodoopskrbe. MeĎutim,

potrebno je respektiranje i valoriziranje raspoloživih vodnih resursa. Problemi vezani uz korištenje voda

za vodoopskrbu vezani su za dva različita hidrološka stanja. Jedno je stanje malih voda kod kojih dolazi

do smanjivanja raspoloživih vodnih zaliha, a drugo stanje naglijih pojava većih voda gdje se uslijed

promjena dinamičkih prilika u podzemlju javljaju i udari onečišćenja.



2. VODOPOSKRBA OTOKA

Neovisno o veličini otoka svaki od njih ima resurse koji u odreĎenoj mjeri mogu zadovoljiti

lokalne otočke potrebe. Budući je kopneno područje relativno blizu nudi se mogućnost provedbe

strukturalnih rješenja dovoda potrebnih količina voda s kopna. Ipak, ni kopnene zalihe voda nisu

neiscrpne pa se ni otočki resursi ne smiju zanemarivati već poticati njihovo korištenje. Voda s kopna

uzrokuje promjene u prirodnom hidrološkom ciklusu, a te vode se takoĎer moraju u što je većoj mjeri

višenamjenski koristiti.

Osim osiguravanja dodatnih količina vode za javnu opskrbu važne su i zalihe vode za

navodnjavanje, iako ova aktivnost nije trenutačno toliko izražena. Potrebno je uzeti u obzir mogućnosti

budućih ekstremnih suša zbog kojih zalihe vode na priobalnom dijelu mogu postati upitne. Osim suša,

prisutne su i negativne klimatske promjene koje se prije svega ogledaju u trendovima povećanja srednjih

godišnjih temperatura zraka te istovremeno smanjenje oborina. Posljedica navedenih pojava su trendovi

smanjenja vodnih resursa i razina podzemnih voda, a istovremeno su prisutni trendovi porasta razine

mora. Posebno osjetljivi na ove promjene su vodni resursi na otocima.

Osim važnosti zaliha vode za zadovoljavanje lokalnih otočkih potreba, one na krškom području

imaju posebno ekološko značenje za održavanje prisutne bioraznolikosti. Čak su i tradicionalne lokve

vrijedna prirodna staništa koja pridonose bioraznolikosti jer zadržavaju i čuvaju oborinske vode za

napajanje stoke. Na količinu vode u nekom prostoru utječu hidrološka i geološka svojstva podloge.

Promatramo li otoke u Hrvatskoj, u njihovoj geološkoj graĎi većinom prevladavaju vapnenci, a na

manjim površinama ima dolomita i tercijarnog fliša. Vapnenci su jako propusne stijene te se to odražava

na posebnost hidrografskih prilika na našim otocima. Ukoliko i doĎe do razmjerno velikih količina

padalina voda se ne uspijeva dulje zadržati na površina stoga nema stalnih površinskih vodenih tokova.

Jezera i mlake su vrlo rijetke pojave vode na površini otoka.



Sredozemna otočna skupina država Malta predstavlja dobar primjer korištenja u puno većoj mjeri

otočkih rezerva vode u relativno nepovoljnim otočkim uvjetima. To je postignuto optimalizacijom

korištenja svih raspoloživih otočkih vodnih resursa. To je otočje površine 316 km2 na kojem živi čak oko

400 000 stanovnika, a udaljeno je od Libije 260 km te od Sicilije 93 km. Unatoč tome što je srednja

godišnja količina oborina svega oko 550 mm, a najveći otok Malta ima svega 246 km2 , bez dovoda vode

s kopna osigurana je egzistencija cjelokupnog otočkog stanovništva (FAO, 2006). Budući je Malta otok

manji i od najvećih k varnersk ih otoka, Cresa i Krka, prikazuje moguć razvoj gospodarenja vodama.

Slika 1. Malta – podzemne vode [1]



3. CRES

Otok Cres, najveći otok na Jadranu, se nalazi na sjevernom dijelu Kvarnerskog zaljeva. To je

brdovit otok dug 66 km i širok od 2 do 12 km. Krš, koji prevladava u geografskoj osnovi primorskog

dijela Hrvatske, bitno utječe na gospodarenje vodom. Poznato je da na našim otocima nema stalnih

površinskih vodenih tokova, stoga Cres ima najzanimljiviju vodnu pojavu na jadranskom otočju, jezero

Vrana.

Slika 2. Cres [4]

U hidrogeološkom pogledu na otoku Cresu izdvojeni su dobro vodopropusni vapnenci, slabije

vodopropusni dolomitični vapnenci i dolomiti i vodonepropusne silicklastične stijene (fliš), koji se

protežu uzduž otoka prateći reversne rasjede. Izdanci siliciklastičnih stijena su na mnogim mjestima

pokriveni crvenicom. Zbog toga uloga fliša, kao hidrogeološke barijere prilikom kretanja podzemnih voda

na otoku Cresu, nije zadovoljavajuće objašnjena. Takva geološka graĎa i izrazito izdužen oblik otoka

Cresa uvjetuju da na otoku nema stalnih površinskih tokova, a jedina stalna vodna pojava je Vransko

jezero koje sadrži čak oko 220 milijuna m3 vode predstavlja prirodan fenomen i u širim razmjerima. Na

otoku se javljaju i povremeni bujični vodotoci, a ima i nekoliko stalnih priobalnih bočatih vrulja i izvora.



Slika 3. Vodne pojave otoka Cresa i zahvat vode iz Vranskog jezera [5]



4. VRANSKO JEZERO

Vransko jezero nema karakteristike tipične vodne pojave u kršu Dinarida budući nema vidljivog

izviranja i otjecanja. U relativno dugom razdoblju od približno 90.000 godina (izmeĎu 110.000 i 30.000

godina) morska razina oscilira izmeĎu -40 m i -80 m. Spuštanjem razine mora bitno je pojačana erozija i

okršavanje što se odnosi i na depresiju Vranskog jezera.

More je počelo plaviti sjeverni Jadran, pa tako i područje Kvarnera prije nešto više od 18.000

godina. Današnja morska razina dostignuta je pred oko 5.000 godina. Depresija sadašnjeg Vranskog

jezera počela se puniti slatkom vodom iz dubokog krškog podzemlja koju je potiskivala gušća morska

voda, kao i iz okolnog krškog vodonosnika. Stabilizacijom morske razine stabilizirana je i zona miješanja

slatke i slane vode u krškom podzemlju, ali i količina slatke vode u jezeru. Jezero je kriptodepresija čija je

apsolutna dubina oko 75 m, a srednji vodostaj oko 13m iznad razine mora pa je maksimalno izmjerena

dubina od 61, 3 m ispod razine mora. Vransko jezero je jedini veći izvor pitke vode na otocima. Volumen

jezera iznosi oko 220 mil. m3, a pri srednjoj razini vode u jezeru (cca 13 m n.m.) zauzima površinu od oko

5.5 km2 te ima dužinu 5,5 km i širinu 1,5 km.. Nalazi se u središnjem otočkom dijelu, ali zbog njegovog

izduženog oblika i dimenzija jezera, jezero je od mora udaljeno svega 3 -5 km. [5]

Slika 4. Vransko jezero na Cresu [2]



4.1. Porijeklo vode u Vranskom jezeru

Porijeklo vode u jezeru odavno privlači pozornost kako domaćih tako i stranih istraživača i to

pogotovo zbog naglašenog raskoraka izmeĎu iznimno velikog volumena stalne slatke vode u inače

bezvodnom otočkom području i relativno male površine otoka Cresa s njegovim izduženim oblikom.

Rezultati istraživanja su različiti no mogu se svesti na dva objašnjenja. Prvo se zasniva na hipotezi da se

jezero opskrbljuje vodom iz podzemlja, koja dotječe iz kopnenog zaleĎa. Drugo se pak odnosi na

činjenicu da je Vransko jezero autohtono jezero. Ipak, dokazano je da nije povezano s izvorima vode na

kopnu, kao što se nekoć mislimo, već voda u jezeru potječe od atmosferskih padalina (kišnice) .

Prema hidrološkom proračunu u jezero godišnje dotječe oko 21 milijun m³ vode, a istodobno

otječe podzemnim putem oko 18 milijuna m³. Godišnja evaporacija jezerske vode, 8,3 mil. m³ što je za

oko 3 milijuna m³ veće od ukupne količine kiše koja u toku godine padne direktno na površinu jezera, 5,5mil. m³. Tako se održava ravnoteža u jezeru, a voda u njemu se postepeno, ali stalno izmj enjuje.

Najvažniji dokaz da je Vransko jezero uistinu autohtono jest činjenica da detaljna istraživanja jezerskog

dna nisu nigdje pronašla izvor koji bi ukazivao na vodu porijeklom s kopna. Dokaz za otjecanje vode

podzemnim putem u more jest i u činjenici da i pored prostranog okolnog površinskog sliva s kojeg voda

pritječe u jezero, razina vode u jezeru ne raste u skladu s tom količinom. Postojanje slatke vode u jezeru

uvjetovano je prirodnom ravnotežom izmeĎu količine kišnice koja pada direktno na površinu jezera, ali i

na okolni slivni prostor, te evaporacije u otjecanja vode.

4.2. Temperatura vode u Vranskom jezeru

Raspodjela temperatura u jezeru ovisi o godišnjem dobu. Ljeti se površinski sloj vode zagrije do

26 °C. U zimskim mjesecima bura rashladi vodu jezera. Pri dnu su izmj erene najniže temperature vode,

do 4,6 °C. Najniži vodostaji su najčešće u jesen, a najviši u zimskom periodu ili u proljeće. Prema

dosadašnjim mjerenjima, razlika izmeĎu najnižih i najviših vodostaja iznosi izmeĎu 100 i 300 cm tijekom

godine. Vransko se jezero ubraja u oligotrofna jezera, što znači da je siromašno hranjivim tvarima i ima

malu organsku proizvodnju, te da su mu obale strme krševite. Voda u jezeru je plavozelene boje i velike

prozirnosti. Karakterizira ga i bogatstvo otopljenog kisika u vodi (11 mg/litri).



4.3. Vodoopskrba stanovništa

Zbog slabe pristupačnosti i udaljenosti od većine creskih naselja, sve do sredine XX. stoljeća

jezero je imalo ograničeno značenje za vodoopskrbu otočkog stanovništva. U prošlosti su za prijenos

vode iz jezera na veće udaljenosti postojale teškoće. Do izgradnje vodovoda, voda se prenosila zemljanimloncima i drvenim bačvicama ("batalunge"). Na taj je način opskrba vodom iz Vranskog jezera bila

moguća samo za naselja u središnjem dijelu otoka Cresa, dok su se udaljenija naselja na sjeveru i jugu

otoka vodom opskrbljivala na druge načine (iz bunara, lokvi i sl.). U to vrijeme, budući da je upravo

središnji dio otoka Cresa najizrazitije stočarsko područje, jezero je imalo važnu ulogu i u napajanju stoke.

O tome svjedoče brojne tzv. "ograjice", pašnjačke parcele ograĎene kamenim "gromačama" (suhozidima),

koje se spuštaju niz padine sve do jezerske razine.

4. 4. Vodoopskrbni sustav područja Cres - Lošinj

Na jezero je vezan vodoopskrbni sustav područja Cres – Lošinj. Iako se o izgradnji vodovoda, za

podmirenje potreba za pitkom vodom stanovništva otoka Cresa i Lošinja, razmišljalo još u razdoblju

austrijske uprave te kasnije u vrijeme talijanske vladavine, do realizacije ideje došlo je tek nakon II.

svjetskog rata. Izgradnja je započela 1946. Prvo je sagraĎen sjeverni krak vodovoda, dug 13 km, do grada

Cresa na sjeveru, koji vodu dobiva 29. studenog 1953. godine. Južni krak vodovoda, dug 45 km, od

naselja Vrane do Velog Lošinja na jugu, dovršen je 1963. Mali Lošinj je dobio priključak na vodovod

1960. godine. Novi krak cresko-lošinjskog vodovoda s odvojcima za Valun i Martinšćicu, naseljima na

zapadnoj obali otoka Cresa, izgraĎen je 1970., odnosno 1971. godine. Na taj su način Cres i Lošinj postali

jedini naši otoci koji imaju riješeno pitanje vodoopskrbe iz vlastitih izvora.

Iz jezera se tijekom godine crpi izmeĎu 50 i 140 l/s. Crpljenja vode iz jezera započela su sa svega

4,3 l/s (1967.), te praktički stalno rasla sve do 1986. godine kada je dosegnut maksimum s prosječnom

godišnjim količinom crpljenja od 72 l/s, a sličan blizak maksimum od 71 l/s se ponovio i u 1990.g. Nakon

toga, zbog poznatih ratnih i poratnih zbivanja u Hrvatskoj slijedilo je razdobl je sa smanjenjem turističkog

prometa i potrošnje vode, kada su prosječna godišnja crpljen ja smanjena i na 53 l/s (1991.). Počevši od

2003.g. crpljenja se ustaljuju na godišnje količine 2.0 – 2.2 mil. m3, a 2008.g. srednja godišnja količina

crpljenja ponovno dosežu 71 l/s.



Slika 5. Geološka karta otoka creske otočke skupine s prikazom položaja Vranskog jezera -

najznačajnijeg otočkog vodnog resursa [5]



Izuzetna čistoća vode je uvjetovana postojećim prirodnim odnosima u okolnom prostoru i

specifičnom društveno – ekonomskom valorizacijom od najstarijih vremena pa sve do danas. U jezeru

nema raspadanja i ono je čisto te je po tome posebno meĎu našim krškim vodama. U vodi bakterija

gotovo da i nema, pa se jezerska voda bez filtriranja uzima za vodovod. Cijevi vodovoda 15 godina nakon

postavljanja bile su potpuno čiste što takoĎer svjedoči potpunoj čistoći vode. Na tom prostoru nema većihnaselja, nema industrije, kanalizacije te nijedna bujica ne utječe direktno u jezero već se gubi u

priobalnom šljunku i tako se filtrira. Posljedica toga je izuzetna prozirnost vode koja se kreće izmeĎu 10 i

24 m, pa je Vransko jezero naša najprozirnija slatka voda.

Kako se voda iz jezera koristi isključivo za piće, u njegovoj blizini nema većeg izvora zagaĎenja

pa je voda vrhunske kakvoće i ubraja se u red najčišćih voda u Europi. Zbog svega toga pristup jezeru je

najstrože zabranjen, a područje oko jezera stavljeno je nakon izgradnje vodovoda pod zaštitu. Zabranjeno

je zadržavanje i napajanje stoke, upotreba umjetnog gnojiva u poljodjelstvu, sječa šuma, kampiranje

turista te ribolov. Na njemu je dopušten samo sportski ribolov udicom. Stanovnici okolnih naselja štite jezero od bilo kakvih onečišćenja, potpune zabrane pristupa turistima i uporabe motornih čamaca.

MeĎutim ističu da tradicionalne gospodarske djelatnosti na jezeru i njegovoj okolici, koje su za njih od

egzistencijalne važnosti, ni do danas nisu ugrožavale jezero, o čemu najbolje svjedoči čistoća jezerske

vode.

Vodoopskrba stanovništva, a i brojnih turista u ljetnim mjesecima još i danas predstavlja jedan od

najvećih problema na našim otocima. Izgradnja vodovodne mreže na otocima Cresu i Lošinju označila je

veliku prekretnicu u životnim uvjetima na ovim otocima, ali i osigurala nove mogućnosti u njihovoj

tur ističkoj valoraziciji.

4.5. Ekološki aspekti

Izgradnja vodovoda Cres – Lošinj aktualizirala je ekološki aspekt koji se manifestira u dva vida:

problem maksimalno dopustive količine vode koja se smije crpiti a da se pritom razina ne spusti ispod

kritične točke, što bi moglo dovesti do poremećaja prirodne ravnoteže, te kao problem stroge zaštite

jezera kako bi se trajno očuvala čistoća njegove vode.

Razmatramo li problem količine vode koju je moguće iskoristiti, a da to ne dovede do poremećaja

prirodne ravnoteže, treba imati u vidu da se slatkovodno jezero nalazi na otoku i da je okruženo slanom

morskom vodom. Po proračunu M. Petrika razina jezera se smije spustiti do kote od 3 m iznad razine

mora, a da pri tome ne doĎe do prodora morske vode u jezero, jer bi pri toj koti jezerska razina još uvijek

imala hidrostatsku ravnotežu u odnosu na visinu stupca susjednog mora.



Izračunato je da bi se iz jezera moglo crpsti u kontinuiranoj eksplotaciji oko 250 l/sek, a da se ne

bi došlo blizu opasnosti prodora mora u jezero. Jezero Vrana je golema prirodna akumulacija vode, koja

bi se mogla trajno eksploatirati bilo za natapanje kultiviranih površina na Cresu i Lošinju, bilo za opskrb u

vodom susjednih područja ili za potrebe eventualne mjesne industrije.

M. Petrik je 1957. godine potvrdio jednoličnost kemijskog sastava i temperature vode na čitavom jezerskom dnu čime je dokazao da ne postoji podzemno pritjecanje vode u jezero sa susjednog kopna. To

znači da se jezerska voda obnavlja isključivo kišnicom i površinskim dotokom sa susjednih brda, ali

podvodnim izvorima uz rubove jezera iz podzemnih krških šupljina na otoku.

Problemi zaštite izvorišta pitke vode posebno su naglašeni na lokalitetu Vranskog jezera na otoku

Cresu, prirodnog fenomena pojave 220 mil. m3 vode na inače potpuno bezvodnom otočkom području.

R egionalnim hidrološkim sagledavanjima i prikladnim hidrološkim modelima mogu se ne samo

analizirati funkcioniranja krških izvora, nego i predvidjeti njihovo ponašanje u izmijenjenim uvjetima

korištenja voda. To je posebno važno upravo kod Vranskog jezera na otoku Cresu. Naime, uslijed

narušavanja dinamičke ravnoteže izmeĎu slatke i zaslanjenih voda u njegovu krškom vodonosniku , do

kojega bi došlo prilikom precrpljivanja jezera, moglo bi doći i do katastrofalnih posljedica. Odnosno do

prodora zaslanjenih voda i u sam jezerski sustav.

Naglašeni trend sniženja razine jezera od 1985. do 1991.god. povezuje se s povećanom količinom

crpljenja vode iz jezera i smanjenom količinom padalina, a ponašanje jezerskog sustava moglo se je

protumačiti s funkcioniranjem lokalnog otočkog sliva i vodonosnika. Najdublji dijelovi jezera pokazuju

mogućnost direktnog kontakta sa zonom miješanja slane i slatke vode.

Stanje kolebanja razine vode iz Vranskog jezera, kao i hod godišnjih količina oborina, prikazano

je na Slici 5. Iz nje je vidljivo da postoji izraziti trend opadanja vodostaja, a koji za cjelokupno analizirano

razdoblje 1928.-2008.g. iznosi kod maksimalnih razina 4.2 cm/god, kod srednjih 3.9 cm/god, a kod

minimalnih 3.8 cm/god. Nakon blagog porasta vodostaja koji je uslijedio nakon kritično sušne 1990.g.,

vodostaji su opet nastavili snižavati. Najniži nivo Vranskog jezera zabilježen je 1990.g. i iznosio je 9.11

m n.m, a slična se situacija ponovila i krajem 2008.g. kada je prema podacima DHMZ -a 30.10. zabilježen

vodostaj od 9.13 m n.m. No, moguće da je vodostaj iz 2008.g. bio i koji cm niži iz razloga što postoje

neke indicije za takve tvrdnje. Naime, za pretpostaviti je da su s niskim vodostajima koincidirali i manji

vertikalni pomaci vodokazne letve, kao što se to dogaĎalo i nekih ranijih godina, a nakon čega je dne

19.12. došlo i do velikog klizanja terena upravo na lokaciji vodokazne letve koja se urušila u jezero. Kako

je i tijekom nekih ranijih godina dolazilo do vertikalnih pomaka vodokazne letve, moguće je da je razina

vode očitavana na vodokaznoj letvi očitavana s položajem kote „0“ nižim od 8.76 m n.m., kolika je njena



nominalna apsolutna visina. Dak le, može se reći da se je 2008.g. u pogledu pojava niskih voda zapravo

ponovila situacija ekstremno niskih vodostaja kakvi su prethodno bili zabilježeni 1990.g. [5]

Slika 6. Kolebanja oborina i karakterističnih razine vode u Vranskom jezeru (1926. -2008.) [5]

Hidrogeološka istraživanja na Vranskom jezeru imaju svoj kontinuitet od 1989. godine do 2001.

godine. U tom razdoblju ustanovljena su istjecanja podzemnih voda prikazana Tablicom 1.

Tablica1. Registrirana istjecanja podzemnih voda (IGI, 2002) [5]



5. ANALIZA VODNOG REŽIMA VRANSKOG JEZERA

Tablica 2. Količina palih oborina na Vranskom jezeru

Na Vranskom jezeru podaci o količini palih oborina prikupljaju se od 1926. godine. Prvotno se količina oborina prikuplja samo na jednoj lokaciji

(Vransko jezero) da bi se od 1964. godine „javilo“ još jedno mjerno mjesto Ponikve na otoku Krku.

y = 0,069x + 1059,

R² = 6E-05

y = -0,781x + 1277,

R² = 0,002

200

400

600

800

1000

1200

1400

1600

1800

2000

Vransko jezero - oborine

Vransko jezero Ponikve trend (oborina) Vransko jezero trend (oborina) Ponikve



Zanimljivo je za primjetiti da količine palih oborina koje se mjere na dvije različite postaje koju su

meĎusobno udaljene 60 – tak kilometara mogu značajno odstupati jedna od druge. Odstupanja su

takva da je količina padalina u pravilu veća na mjernoj postaji koja se nalazi na otoku Krku u

Ponikvama. Iz toga možemo zaključiti da oborine koje padaju na Krku i Cresu dolaze u pravilu sa

kopna tj. oblaci se počinju „prazniti“ izdizanjem iznad Riječkog područja te iznad Učke širenjem

prema moru (prema Krku i Cresu).

Količina palih oborina na Vranskom jezeru prati se konstantno od 1926 godine. U tablici 3 . možemo

vidjeti hod godišnjih oborina i nihov trend.

Tablica 3. Hod godišnjih oborina

600

800

1000

1200

1400

1600

1800

1920 1930 1940 1950 1960 1970 1980 1990 2000 2010

G o d i š n j e o b o r i n e ( m m )

Godina

Hod godišnjih oborina i trend



17

U tablici 4. prikazani su odnosi palih oborina na dva mjerna mjesta. Jedno mjerno mjesto se nalazi u

Ponikvama na otoku Krku, a drugo na samom Vranskom jezeru. Uzeti su u obzir minimalni, srednji te

maksimalni podaci o oborinama te prikazani a istom dijagramu radi usporedbe.

Tablica 4.Usporedba palih oborina

Količina maksimalnih oborina palih u Ponikvama je većini slučaja veća nego na Vranskom jezeru.

Dok je usporedba srednjih padalina mnogo više pravilnija tj. nema nekih velikih odstupanja od

mjesečne količine palih oborina na dva mjerna mjesta.

0

50

100

150

200

250

300

350

400

450

500

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

H ( m m )

Mjeseci

Ponikve MAX Vransko MAX Ponikve SR

Vransko SR Ponikve MIN Vransko MIN



18

Dijagram u tablici 5. prikazuje mjesečnu raspodjelu oborina, u obzir su uzete dvije karakteristične

godine.

Plava linije predstavlja minimalnu količinu palih oborina koje u prosjeku iznosi oko 60 mm mjesečno.

Crvena linija sa druge strane predstavlja „najvodniju“ godinu tj. godinu u kojoj je palo 1743 mm kišešbi u prosjeku iznosilo oko 150 mm mjesečno. Ali ako uzmemo u obzir da su bila četri iznad prosječna

mjeseca u koja su uvelike podigla ukupnu količinu palih oborina.

Tablica 5. Minimalna i maksimalna raspodjela godišnjih oborina

Tijekom obrade podataka učinilo mi se zanimljivim za spomeniti kako iako količina oborina redovito

oscilira oko neke srednje vijednosti koja iznosi nekih 1100 mm godišnje (Tablica 6.) postoje razdoblja

od nekih 9 ili 10 godina koje su izuzetno bogate vodom. Ali sa druge strane postoje isti takvi periodi

koji su dosta siromašniji sa vodom. Stoga je vrlo teško razumjeti kako funkcionira jedan vrlokompleksan sustav kao što je Vransko jezero. Tablica 7. pokazuje nam usporedbu palih oborina i

razine vodostaju za kompletni period mjerenja koji se provodi od 1926 godine.

0

50

100

150

200

250

300

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

H ( m m )

mjeseci

MIN i MAX raspodjela oborina

MIN 1927. (698 mm)

MAX 1960. (1743 m)



19

Tablica 6. Raspodjela godišnjih oborina

Tablica 7. Usporedba oborina sa vodostajem

y = 0,069x + 926,2

600

800

1000

1200

1400

1600

1800

1920 1930 1940 1950 1960 1970 1980 1990 2000 2010

H ( m m )

Godina

SUMA godišnjih oborina

8

9

10

11

12

13

14

15

16

17

18

600

800

1000

1200

1400

1600

1800

1920 1930 1940 1950 1960 1970 1980 1990 2000 2010

H ( m . n . m

)

H ( m m )

Godine

Usporedba palih oborina i vodostaja

oborine vodostaj



20

Tablica 8. Prikaz max i min vodostaja tijekom godine

Ako analiziramo vodostaj u Vranskom jezeru možemo vidjeti kako od 1940-tih pa do danas dolazi do

postupnog smanjenja visine vode jezeru (Tablica 8.). Povlačenjem trend linije (trendline) možemo

vidjeti da je to opadanje iznosi u prosjeku 4 cm na godinu. Tih 4 cm nisu pravilo da će svake godine

doći do istog sniženja visine vode jer imamo izuzetno vodne (npr. 1933. – 1938.) godine (Tablica 9.)

kada je razina vode u jezeru dostigla max. razinu ikad zabilježenu koja je iznosila 16,86 m.n.m. i

izmjerana je 1938. godine. U tom periodu trend linija bi bila pozitivna i iznosila bi nekih 50 cm

godišnje. Drugim rječimu u razdoblju od 1933. do 1938. godine vodostaju u jezeru bi se povećavao

svake godine za 50 cm. Tako da ovih 4 cm šta smo rekli da je veličina opadanja tijekom godina nije

pravilo već ukupni prosjek. Tijekom analiziranja treba biti vrlo oprezna i treba dobrno znati kakve

podatke koristimo i šta želimo ispitati.

y = -0,040x + 93,43

y = -0,037x + 86,56

9,00

10,00

11,00

12,00

13,00

14,00

15,00

16,00

17,00

18,00

1925 1935 1945 1955 1965 1975 1985 1995 2005

V o d o s t a j M A X

( m . n . m

)

Godine

MAX I MIN. GODIŠNJI VODOSTAJI 1929 - 2003

MAX GODIŠNJI VODOSTAJI MIN GODIŠNJI VODOSTAJI



21

Tablica 9. Razina vodostaja jezeru tijekom izuzetno vodnih godina.

Ako bi se trend opadanja nastavio moglo bi doći do problema zaslanjivanja tj. prodiranja slane

(morske) vode u jezero što bi uvelike „uništilo“ ovaj krški fenomen.

Utjehu možemo naći u činjenici da iako se vodostaj konstantno smanjuje od 1990 -tih doalzi do malog

poboljšanja tj. pozitivnog trenda u vidu porasta vodostaja.

Tablica 10. Analiza maksimalnog izmjerenog vodostaja

Ako pogledamo mjesečnu raspodjelu visine vodostaja za period od 1937. do 1939. godine možemo

uočiti da je maksimalna kota (16,86 m) podizanja jezera izmjerena u siječnju 1937. godine. Iako taj

mjesec nije obilovao pretjeranom količinom kiše (102 mm) dostignut je max vodostaj. Razlog tomemožemo naći u činjenici da je od rujna 1937. godine pa do siječnja 1938. godine palo jako puno kiše u

y = 0,497x - 946,8

14

14,5

15

15,5

16

16,5

17

17,5

1933 1934 1935 1936 1937 1938

H ( m . n . m . )

Godine

Visina vode u jezeru u periodu od 1933. - 1938.

0

50

100

150

200

250

300

350

13,5

14

14,5

15

15,5

16

16,5

17

prosinac-36 srpanj-37 siječanj-38 kolovoz-38 veljača-39 rujan-39

H ( m . n . m

)

Godina

Analiza MAX vodostaja

MAX Vodostaj MIN Vodostaj Oborine



22

prosjeku oko 200 mm mjesečno što je rezultiralo maksimumom u siječnju 1937. TakoĎer je vrlo bitan

podatak da je u ožujku 1937. godine pala velika količina kiše od 334 mm što je vrlo blizu maksimalnoj

količini oborina paloj u jednom mjesecu (377 mm – listopad 1992.) na Vranskom jezeru. Ta količina

oborina je uvelike utjecala na podizanje razine jezera i kombinaciji sa četri (rujan – prosinac 1937.)

iznad prosječna mjeseca rezultirala je maksimalnim vodostajem od 16,86 m.

Nakon prikazanih podataka o vodostaju u jezeru te o palim oborinama napravljena je korelacija za

minimalne, srednje i maksimalne godišnje vodostaje na Vranskom jezeru.

Tablica 11. Autokorelacija minimalnih srednjih i maksimalnih godišnjih vodostaja

Iz autokorelacije možemo uvdjeti uzajamnu vezu u ponašanju izmeĎu minimalnih, srednjih i

maksimalnih vodostaja.

0

0,1

0,2

0,3

0,4

0,5

0,6

0,7

0,8

0,9

1

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

k o e f . k o r e l a c i j e [ / ]

broj koraka [/]

Autokorelacija godišnjih vodostaja

srednji godišnji vodstaji max godišnji protoci min godišnji vodostaji



23

6. ZAKLJUČAK

Analizom vodnog režima prirodnih jezera u kršu htjeli smo utvrditi i bolje shvatiti

problematiku ponašanja jezera u kršu. Analiza je izvršena na primjeru Vr anskog jezera na otoku

Cresu. Jezero je specifično po tome što se nalazi na otoku i udaljeno je samo nekoliko kiometara od

morske vode, ali ipak posjeduje ogrome količne slatke vode koja ima izuzetno dobra svojstva.

Jezero funkcionira kao leća slatke vode koja zbog razlike u gustoći izmeĎu slatke i morske

vode „leži“ na morskoj vodi. To je specifičan primjer čak i u svjetskim razmjerima.

Dokazano je da Vransko jezero nije povezano podzemnim putem s kopnom te ne dobiva vodu

s kopna, već se opskrbljuje kišnicom.

Pošto se zbog svojih karakteristika koristi za vodoopskrbu lokalnog stanovništva vrlo je bitno

da se vodi stalan nadzor nad kvalitetom vode te količinom crpljenja i razinom vode (vodostajem) ne bi

li došlo do zaslanjivanja jezera i uništavanjem jedinstvenog krškog fenomena.

Analizom podataka pokazano je da u jezeru postoji padajući trend vodostaja koji iznosi 4 cm

na godinu te je potrebno voditi računa da se voda u jezeru ne spusti ispod kritične granice koja iznosi

3 m.n.m. TakoĎer , uočeno je da postoje razdoblja od nekih 9 ili 10 godina koja su izuzetno bogata

vodom tj. dolazi do povećanja razine vodu u jezeru. s druge strane, takoĎer postoje razdoblja koja su

sušna. Time možemo zaključiti da u Vranskom jezeru postoji konstantna cirkulacija ili izmjena vode,

ali pošto je to vrlo kompleksan sustav izmjena vode je vrlo trom proces.



LITERATURA

1. British Geological Survey, [Internet], <raspoloživo na: www.bgs.ac.uk/research/

groundwater/quality/Malta.html>, [pristupljeno 03.04.2012.]

2. Geografija.hr, [Internet], <raspoloživo na: www.geografija.hr/clanci/673/vransko-

jezero-jedinstven-prirodno-geografski-fenomen-na-otoku-cresu> [pristupljeno

11.04.2012.]

3. Hrvatska znanstvena bibliografija, [Internet], <raspoloživo na: bib.irb.hr/prikazi-

rad?&rad=538512 >, [pristupljeno 15.04.2012.]

4. Kvarner, [Internet], <raspoloživo na: www.kvarner.hr/kvarner/Foto-

gallery_en_189.aspx>, [pristupljeno 04.04.2012.]

5. Rubinić, J., (2009), Analiza globalne vodne bilance otočkih resursa –

Sjevernojadranski otoci na području PG županije

6. Sveučilište u Rijeci, [Internet], <raspoloživo na: portal.uniri.hr/baza_projekata/

detalji_projekta?link=nacionalni_projekti&projekt=49>, [pristupljeno 08.04.2012.]

7. Times od Malta, [Internet], <raspoloživo na: www.timesofmalta.com/articles/view/

20120318/environment/Water-resource-in-critical-state.411572> [pristupljeno

10.04.2012.]

8. Turistička zajednica grada Cresa, [Internet], <raspoloživo na: www.tzg-cres.hr/h/h_

otok.htm> [pristupljeno 10.04.2012.]

9. Vodni resursi i navodnjavanje u priobalju i krškom zaleđu Hrvatske, [Internet],

<raspoloživo na: www.hhd.hr/fileovi/publikacije drustva /zbornici /z_2007_ pr_od_

nav/01_geres.pdf> [pristupljeno 10.04.2012.]

10. Wikipedija, [Internet], <raspoloživo na: hr.wikipedia.org/wiki/Vransko_jezero_(Cres)>

[pristupljeno 04.05.2012.]

Documents

Analiza Vodnog Rezima Prirodnih Jezera u Krsu