Upload
roza-ujhelji
View
395
Download
3
Embed Size (px)
Citation preview
Din Stevens
ANEOSKI OSMEH
Naslov originala Jeane Stephens WONDER AND WILD DESIRE
Dan je za Karolinu Frenklin poeo obino, kao i svi ostali dani u
nedelji. Istuirala se i obukla svog sestria, desetomesenu bebu, zatim
ga je nahranila i odnela u stan gospoe Moubrej, koja ga je uvala dok
je Keri bila na poslu. Zatim je ula u gradski autobus i odvezla se u
Simpsonovu agenciju za prodaju automobila. Stigla je, kao i uvek, pet
minuta ranije i pristavila kafu pre nego to stigne Gledis Kinkejd, koja
je bila ef prodaje.
Simpson je stigao tano u devet sati i otiao pravo u svoju
kancelariju. Dok je prolazio pored Keri i Gledis, samo je promrmljao
dobro jutro" ne pogledavi ih.
Keri nije bila sigurna tano kog trenutka je poela da se osea
nelagodno. Gledis je bila neobino utljiva, jedva da je dizala pogled sa
svojih papira i raunara. Simpson, koji je obino ekao po njihovoj
kancelariji, sada se pojavio samo jednom kada je doneo neke raune za
Gledis. Nijedan od prodavaca ovoga jutra nije doao da proaska s
njima ili da ispria neku novu alu.
Do pauze za ruak, Keri je shvatila da neto nije u redu. Osetila je
napetost u vazduhu i nije mogla da odagna neko predoseanje
predstojee nezgode. Razmiljala je o tome ta bi moglo da joj se desi,
ali, osim zdravlja malog Majka, mislila je da nita ne bi moglo biti
katastrofalno. A on je na sigurnom mestu kod gospoe Moubrej, i da
neto nije u redu, ona bi joj ve javila telefonom. Protresla je glavom kao
da hoe da odagna zle slutnje i odluila da izae i kupi hamburger.
- Hoe li da ti donesem neto? upitala je svoju koleginicu, koja
je jo uvek bila zadubljena u dokumenta.
- Molim? O, ne, hvala, ponela sam sendvi.
Keri je obukla jaknu i krenula. Nije stigla ni do izlaza, kada su se
otvorila Simpsonova vrata i on je promolio glavu.
- Keri, hoete li da doete u moju kancelariju na nekoliko
minuta?
- Naravno, gospodine Simpsone - odgovorila je i ula u njegovu
kancelariju.
- Molim vas sedite - zatvorio je vrata i seo za svoj sto.
Keri ga je gledala upitno. Simpson, dobro drei pedesetogodinjak,
bio je izuzetno ljubazan prema njoj. Imala je utisak da on potpuno
shvata njenu teku situaciju, jer nije bilo lako jednoj dvadesetogodinjoj
devojci da sasvim sama uzgaja bebu. Kada je donela Majka iz bolnice,
on joj je odobrio nekoliko dana odsustva da bi sve sredila za dete. On je
shvatio da je Keri jedina koja moe da se brine o detetu, sada, kada je
njegova majka umrla. Znao je da e ona i dalje svoj posao obavljati
savesno.
Nain na koji ju je sada gledao uinio je da se Keri osea jo
nelagodnije. Poeo je da sreuje neke papire na svom stolu, kao daje
zaboravio razlog njenog dolaska ili kao da mu je potrebno vreme da se
sabere.
Zatim je odgurnuo dokumenta i pogledao ju je pravo u oi, duboko
uzdahnuvi. - Keri, ovo je najgora stvar koju sam ikada u ivotu morao
da uinim. Prinuen sam da vas otpustim.
Keri ga je pogledala zapanjeno, kao da ne razume rei koje je upravo
izgovorio. Ipak, shvatila ga je i suvie dobro. Sada joj je bio jasan i onaj
oseaj zle slutnje i neobino ponaanje ostalih. Sa njenog lica nestalo je
boje. - Ja... ja ne razumem, gospodine Simpsone. Nikada mi niste
prigovorili da ne obavljam svoj posao kako treba...
- Oh, ne, ne... - prekinuo ju je - o tome nema ni govora. Na va
rad nemam nijednu primedbu. Gledis mi je mnogo puta govorila koliko
ste joj pomagali. Ipak, trebalo bi da shvatite da poslednjih meseci posao
ne ide onako kako bi trebalo i siguran sam da se nita nee popraviti
preko zime.
- Shvatam - promrmljala je, elei da sve ovo nije istina, da sanja
i da e se svakog trenutka probuditi. - Kada treba da odem?
- Danas - rekao je posle due pauze. - Znam da je to trebalo da
vam kaem ranije, ali, svakog dana sam oekivao da se dogodi neko
udo i da to ne moram da uinim. Gledis i ja smo cele prole nedelje
svodili raune i na sve mogue naine pokuavali da vas zadrimo. Na
alost, za to ne postoji nijedna mogunost.
Nastala je neprijatna tiina. On je utao pognute glave. Nije mogao
da je pogleda u oi.
- Imate nedelju dana godinjeg odmora i dve nedelje plaenog
odsustva.
Gledis e vam ispisati ek - gledao je u svoje ruke, kao da e u njima
nai reenje. - ao mi je, Keri. Slobodno koristite moje ime kao
preporuku za novi posao. A ako ne naete nita do leta, javite se. Ovo
mesto e vas ekati im posao ponovo krene.
- Hvala vam, gospodine Simpsone - rekla je i oprostila se od
njega.
Na putu do svoje kancelarije pokua- la je da se sabere i hrabro
podnese nesreu koja joj se dogodila. Gledis je podigla pogled sa stola
dok je Keri zakopavala svoju torbu.
- Pretpostavljam da je najzad skupio dovoljno hrabrosti da ti kae
- kazala je.
- Da, rekao mi je da e mi ispisati ek.
Gledis je otvorila fioku. - Ve sam to uradila. ao mi je, Keri. Ti si
najbolja od svih koje su do sada radile ovde. Ne znam kako u bez tebe.
Keri je uzela ek i naterala sebe da se nasmei. - Bilo mi je
zadovoljstvo da radim s tobom, Gledis. Nedostajae mi. Pozdravi
prodavce u moje ime.
Napustila je zgradu i kroila u hladni novembarski dan. Pourila je
ulicama Boiza prema autobuskoj stanici. Pre nego to je stigla tamo,
ugledalaje kafe i setila se da jo nije ruala. Ulaje i sela za najudaljeniji
i najizolovaniji sto u potrazi za samoom. Poruila je topli sendvi sa
sirom i kafu, ali, kada je konobar doneo jelo osetila je da uopte nije
gladna. Sendvi se polako hladio dok je ona sedela i posmatrala
prolaznike kroz prozor, a oajnika panika ju je sve vie obuzimala.
Ako ne naete nita do leta, javite se" - tako je rekao Simpson.
Jedva je zadrala histerian smeh. Do sada je
jpdva izlazila na kraj od plate do plate, a ta sada da radi bez posla?
Nikakvu ii'ileevinu nije imala, a u ovo vreme tnlo je malo anse da
dobije posao. Mali Majk ne moe da eka leto da bi jeo. Zatvorila je oi u
oajanju. ta da radi? Od kako su ona i njena sestra dole u Boiz nita
nije kako treba. Odrasle su u selu, a odgajala ih je tetka, poto su nn
roditelji poginuli u saobraajnoj nesrei. Tetka Liz je inila ono to je
smatrala svojom dunou, ali, proklinjala i svaki cent koji je davala za
njihovu hranu i oblaenje. Obe devojice su ivele za taj dan kada e
biti dovoljno stare da se otisnu u novi ivot i ostave ovaj umali gradi
za sobom.
im je Meg napunila osamnaest godina, a Keri devetnaest, dole su u
Boiz. Oekivale su da e se njihov san o velikom gradu napokon
ostvariti. Obe su se zaposlile u kancelariji jedne kompa- nije, koja je
bila deo ogromne organizacije Revel. Bile su zaposlene tek dve nedelje
kada je jednoga dana u njihovu kancelariju uao Deni Revel, obavljajui
svoj redovni obilazak. To je bio deo njegovog posla, kao pomonika svog
starijeg brata, Doue Revela.
Deni Revel bio je taj koji je zauvek promenio dotada miran ivot
sestrama Frenklin. Tog dana kada su se sreli, Deni ih je obe pozvao na
veeru. Prihvatile su poziv vrlo rado, jer u Boizu su poznavale malo
ljudi, a bile su mlade i eljne drutva. Jo od tog prvog izlaska, Keri je
primetila koliko je Deni razmaen i uobraen, to je veoma dobro
prikrivao svojim izuzetnim armom. Ali njena sestra to nije shvatala.
Nije prola ni nedelja dana, a onaje ve bila do uiju zaljubljena. Njih
dvoje su poeli redovno da se viaju kadgod bi Deni bio u gradu.
Nekoliko puta je Keri pokuavala da upozori svoju mlau sestru da ne
bi trebalo da ozbiljno shvati tu vezu. On je bio iz veoma bogate porodice
i sigurno da je hteo samo da se zabavi sa mladom i naivnom Meg. Ali,
Megje tada bila i suvie zaljubljena da bi mogla to da shvati.
Tada je dola ta uasna no, kada ju je Meg probudila usred noi,
drhtei kao prut. Kada je uspela da se malo smiri, priznalaje danosi
Denijevo dete, koje on nee da prihvati, jer misli da nije njegovo. Vikao
je na nju da nikada ne bi bio takav budala da se oeni sa devojkom kao
to je ona i da vie nikada nee da je vidi.
Sledeeg dana je Keri otila kod Denija, nadajui se da e moi s
njim da razgovara razumno. Taj dan nee zaboraviti dok je iva.
Zar ti oekuje da se oenim s tom seljankom?" vikao je. ,,I nemoj
misliti da u vas izdravati. To dete nije moje!"
Keri je ustuknula od mrnje koju je videla u njegovim oima. Ipak,
primetila je daje on u emocionalnoj krizi. Stisnula je pesnice. ,,Ti
sasvim dobro zna daje to dete tvoje!"
Dokai to!" procedio je kroz zube. ,,A sada me sluaj. Ako ti i tvoja
sestra budete o ovome irile prie, loe ete se provesti. Upozoravam
vas. A sada se gubi odavde i da vas vie nisam video!"
Sreom, njena sestra nije znala za ovu posetu, pa je mogla bar malo
da je potedi. Meg danima nije izlazila iz stana. Nije ak ni na posao
ila, plaei se da e ga sresti. Sledee nedelje Keri je saznala da je Deni
Revel otiao u Afriku da preuzme neki posao. Za sve je to bilo udno i
neoekivano, osim za Keri koja je znala da on bei od optubi i
odgovornosti.
Mesec dana posle toga stigla je vest da je Deni poginuo u
saobraajnoj nesrei, poto je izgubio kontrolu nad automobilom.
Meg se vratila na posao i nastavila da radi sve dok svoju trudnou
nije mogla da sakrije. Tada je postala histerina i stalno je molila Keri
da ne govori nita tetki Liz, koja je elela da one ostanu s njom i plaaju
joj stan i hranu. Govorila je da bi radije umrla od gladi nego da se vrati
u onaj odvratan gradi. Keri je morala mnogo truda da uloi da bi je
uverila da nee gladovati i da im nije potrebna tetka Liz. Odluile su da
obe daju otkaz i da Keri potrai drugi posao.
Ve idueg dana poele su da ostvaruju svoje planove. Keri se ubrzo
zaposlila u Simpsonovoj agenciji za prodaju automobila. Meg je ostala
kod kue da se brine o stanu i da kuva. Bilo im je teko, ali, ipak nisu
podlegle nesrei koja ih je zadesila, ve su se i dalje borile s tekoama.
A onda je iskrsnuo jo jedan problem, koji je bio daleko tei od
nematine. Meg je pala u teku depresiju iz koje vie nije izlazila, a u
meuvremenu su joj oboleli bubrezi. Njeno stanje je bilo sve gore i gore,
bez obzira na terapiju i lekove koje je uzimala. Porodila se jedne hladne
januarske noi i nepunih dvadeset i etiri sata nakon toga, od
komplikacija izazvanih njenom boleu, umrlaje. Svoje dete nije ni
videla. U poslednjim svesnim trenucima molila je Keri da joj obea da e
brinuti o njenom detetu. Kasnije je Keri shvatila da je Meg bila sigurna
da e umreti, to je verovatno i elela.
Vie nije bilo mogunosti da se od tetke Liz krije istina. Keri joj je sve
ispriala i tetka je obeala da e snositi trokove sahrane, ali, da se od
nje ne oekuje da brine o detetu, jer za to ni fiziki ni finansijski nije
sposobna.
Odmah posle sahrane Keri je uzela dete i odvela ga u stan koji je
dotada delila sa sestrom. Prvih nedelju dana je mislila da nee uspeti.
Odgovornost je bila i suvie velika, a ona potpuno neiskusna. Ipak,
Majk je bio zdrava i vesela beba, to joj je vraalo volju za ivot.
Onda je jednoga dana na ulici srela svoju kolsku drugaricu, Denis
Vinton. I ona je kao i Keri dola u Boiz privuena bletavim svetlima
velegrada i uzbuenjima koja je on pruao.
Keri se jako obradovala tom susretu i pre nego to je shvatila ta
radi, ve je sedela u restoranu i jadala se svojoj prijateljici. Deni ju je
paljivo sluala i na kraju predloila neto to je Keri i Majka izvuklo iz
bezizlazne situacije. Pozvala je da se preseli kod nje i da dele stan i sve
trokove. ak bi mogla da se pobrine da jedna divna starija udovica
uva Majka dok su one na poslu.
Posle toga su stvari krenule nabolje. Trokovi su bili manji, gospoa
Moubrej se vrlo rado prihvatila da uva Majka, a Keri vie nije bila
tuna i sama. Deni ju je ak ponekad izvodila meu svoje prijatelje.
Sada su se sve njene nade u bolji ivot rasprsnule kao mehurii od
sapunice. Nesrea koja je prati otkada je dola u Boiz, ponovo se
vratila...
*
Keri je premestila Majka na levu ruku, a desnom je otkljuavala
vrata stana. Dete je bilo pospano, jer je bilo vre njegovo popodnevno
spavanje. Naslonio je glavu na njeno rame i jednu ftiku opustio niz
njena lea. Kada je ula spavau sobu privila je dete na svoje grudi i
osetila njegovu toplotu. Suze su joj krenule niz lice. U poslednjih deset
meseci najlepe trenutke je doivljavala s tim detetom. Kako je samo
volela te plave loknice i nevine plave oi. Neno ga je spustila na krevet i
poljubila u i rumeni obraz. Majk se promekoljio ali nije otvorio oi. Keri
je obrisala suze. Uspeemo Majk, uspeemo, pomislila je.
Kada je Deni stigla, zatekla je Keri kako sedi u mraku na kauu u
dnevnoj sobi.
- Zato ne upali svetlo? - upitala je, skidajui jaknu i izuvajui
se.
- Gde je Majk?
- Jo uvek spava.
- Kako to da si se vratila tako rano? Ja obino dolazim pre tebe.
- Danas sam otila ranije.
Deni ju je pogledala svojim krupnim zelenim oima. - Ne osea se
dobro? Nije ni udo poeo je da vlada grip.
Kerije spustila glavu na kolena, koja je obgrlila rukama.
- Ne... - rekla je jedva ujno.
Deni je brzo prila kauu i sklonila kosu sa Kerinog lica. Dodirnula
joj je elo dlanovima. - jako si bleda. Idi lezi, a ja u skuvati supu. - Keri
nije odgovarala, i ona je sela pored nje. - Da ti donesem aspirin i aj?
Keri je podigla glavu, a njena prijateljica se trgla kada je ugledala
bol u njenim oima. - Keri, ta se dogodilo? Zato si plakala?
Deni, ja nemam grip, nisam prehlaena. Ako izgledam kao da sam
bo lesna, to je zbog toga to sam oajna. Danas sam izgubila posao.
Deni nekoliko trenutaka nije mogla da doe do rei, ali se brzo
pribrala i zagrlila svoju prijateljicu. - Nisi se valjda posvaala sa efom?
- Ne, ni sluajno - govorila je Keri tunim glasom. - Naprotiv on je
bio veoma zadovoljan mojim radom. Ali, posao loe ide i neko je morao
da ode. A poto sam ja zaposlena tek pre godinu dana, izbor je pao na
mene. Celo popodne sam pozivala biroe za zapoljavanje, ali, ovog
trenutka niko ne trai sekretaricu. Svi su mi rekli da se javim posle
Nove godine.
Deni je ustala i poela da eta po sobi.
- Keri, ao mi je to te je to tako pogodilo. Ali, nemoj da oajava,
neto e ve iskrsnuti. ak i kada bi morala da eka do kraja godine,
to ne bi bio kraj sveta.
- U nekoliko agencija trae veernje slubenike za robne kue,
dok traju novogodinje kupovine. Radno vreme je od pet po podne do
deset uvee. To mi ne odgovara, ali, poto platim gospou Moubrej za
uvanje Majka, mislim da mi nita drugo ne preostaje.
Deni je smirenim pokretom sklonila svoju riu kosu sa ela. - Ako
bude prihvatila taj privremeni posao, ja u moi da se brinem o Majku
cele veeri.
- Deni, ti si pravo srce, ali, ne mogu od tebe da traim da
preuzme moju odgovornost za Majka. To to sam ja izgubila posao, nije
razlog da robuje svake veeri.
- Preiveemo nekako - rekla je Deni odluno.
Keri je uzdahnula duboko i bolno. - Vreme je da odvedem Majka na
kontrolu kod pedijatra, ali, to mogu da odloim za nekoliko nedelja.
Moram da mu kupim nove cipele, ove su mu ve i suvie tesne. Oh,
Deni, on zasluuje mnogo vie nego to ja mogu da mu pruim.
- ta to govori? - rekla je Deni ljutito. - Niko ne bi mogao bolje
da se brine o Majku. Deci novac nije vaan, njima su potrebne panja i
ljubav. Neu vie da ujem da tako govori. - Poto Keri nije odgovorila,
Deni je nastavila. - Ovo emo zajedno da prevaziemo. Veruj mi. Neto
u ve izmisliti. - Za trenutak je zautala i oslunula. - ujem da se
Majk budi. Idi i uzmi ga, a ja u skuvati supu.
Nekoliko minuta kasnije Majk je sedeo u svojoj visokoj stolici za
stolom, a Keri ga je hranila. Zatim mu je dala keks u ruku da se
zabavlja dok ona veera.
- Neto sam razmiljala - rekla je Deni - da je Deni Revel iv
morao bi da nam pomogne. A poto nije, mislim da bi trebalo da
razgovara sa njegovim bratom i zahteva finansijsku pomo.
Keri je spustila kaiku i zagledala se u svoju prijateljicu. Prebledela
je. - Doua Revel je poslednji na svetu kome bih se obratila za pomo.
Keri je samo jednom videla Denijevog starijeg brata, kada im se
pridruio na veeri. Ali, njegov izgled joj se duboko urezao u pamenje i
pomalo izazivao strah. Kao voa Revel kompanije imao je veliku mo,
to se ocrtavalo na njegovom licu. Bio je visok i vitak, u elegantnom
odelu, imao je gustu smeu kosu i smee oi koje su iskrile i imale
zlatan odsjaj. Jednom reju, on je bio ovek od ije pojave zastaje dah,
ali, kome se ne moe otvoreno diviti zbog nadmenosti kojom zrai
njegovo telo.
Deni ju je gledala nestrpljivo. - Ali, Majkov otac je jedan iz porodice
Revel i Doua bi moda hteo da ti pomogne kada bi znao u kakvoj se
situaciji nalazi. On je zapanjujue bogat i novac sigurno ne bi bio
problem.
Meutim, Keri nije mogla da zamisli sebe kako odlazi kod njega i
govori mu o svojim problemima oko uzgajanja vanbranog sina
njegovogbrata. Kako da mu kae da je Meg umrla zbog svega to joj je
Deni uinio?
- Ne - rekla je nervozno - moramo smisliti neto drugo. I molim te,
nemoj mi to vie nikada spominjati.
- Izvini duo, nisam htela toliko da te uznemirim. Ali, za novac
nemoj brinuti. Prepusti to meni.
- Naravno da ti neu to dopustiti. Samo, neu da idem kod
Doue i to je moja konana odluka.
- Evo, vie to ne traim od tebe. U redu?
Keri je klimnula glavom i napokon nastavila da jede. Bila je zauzeta
svojim brigama i nije primetila udan izraz lica svoje prijateljice. Ona je
imala neto na umu.
*
Sledeih nekoliko dana Keri je obilazila sve firme za koje je znala da
im je potrebna sekretarica, ali, nije imala sree. Ili su ve nali nekoga
ili su ekali da proe Nova godina. Jedini svetli trenuci tih dana bili su
to je mnogo vie vremena mogla da provodi sa Majkom.
U subotu ujutru ustala je rano da bi nahranila Majka i spremila
stan. Kada se Deni probudila, prepustilajoj je uvanje deteta a ona je
otila da obavi nedeljnu kupovinu. Uz put je zastala pred jednom
dejom prodavnicom i kupila na rasprodaji Majku cipelice. Svuda je bila
velika guva i kada je napokon stigla kui ve je proao jedan sat. Deni
je stavila Majka da spava.
- Ja u ove stvari odneti u kuhinju rekla joj je a zatim u otii
u apoteku. A ti idi u dnevnu sobu. Tu je neko ko bi hteo da te vidi.
- Keri je okaila svoj kaput na vealicu, namestila kosu pred
ogledalom i zatim ula u dnevnu sobu.
- Ugledala je jednu visoku figuru koja je stojala pored prozora
njoj okrenut leima. Imao je iroka ramena, koja su se ocrtala ispod
zelene sportske jakne, a ruke je drao u depovima do farmerki.
- Hteli ste da me vidite?- upitala je ljubazno, oekujui dase ovaj
stranac okrene. Kada ga je prepoznala srce je poelo da joj lupa kao
poludelo, i morala je da se uhvati za naslon stolice, jer je odjednom
osetila slabost.
- Hteo? Ne, gospoice Frenklin - odgovorio je Doua Revel - pre bi
se moglo rei da sam primoran.
Keri i je jedva dola do daha. - ta... ta vi radite ovde? - zamucala
je.
Podigao je obrve. - doao sam na poziv vae prijateljice deni Vinton.
Kao to znate, ona me je pozvala u etvrtak.
Keri se iznemoglo spustila na stolicu za koju se pridravala. Osetila
je Douin hladan pogled na sebi.
- Deni nije imala pravo da vas pozove - rekla je tiho. doli ste
ovamo i posmatrate me kao da samkao
- Kao da ste varalica koja planira kako da se domogne novca
Revelovih - promrmljao je i pogledao je pravo u oi svojim hladnim
optuujuim pogledom.
- Znala sam da ete to pomisliti! - Keri mu je hrabro uzvratila
pogled. - Zbog toga sam i rekla Deni da vam nita ne spominje. Da sam
znala kakve su joj namere, sigurno bih je spreila.
On je i dalje posmatrao njeno bledo lice, na kome su se sada jo vie
isticale tamne obrve i dugake trepavice. Pitala se kako to da ne mrzi
ovog oveka iji je brat unitio ivot njene sestre, a njoj osim bola za
izgubljenom sestrom doneo i jednu brigu, problem koji nije mogla da
rei sama.
- Oseate se tako nadmenim, zar ne? - uzviknula je. - Hoete da
se oseam tako nisko i beznaajno. Okrutni ste i bezobzirni isto kao i
va brat!
Za trenutak je primetila kako su mu zaigrali miii na licu. Polako joj
je priao i nadneo se nad nju, tako da se ona povukla jo dublje u
stolicu i skupila ramena.
- Nisam doao ovamo da sluam niije uvrede - rekao je opasno
mirno - niti da ujem uvrede za moga brata. Deni nije ovde da bi mogao
da se brani, ali, ja jesam. Tu sam, podseam vas, na zahtev vae
prijateljice. Ako je, ponavljam, ako je ovo dete koje vi odgajate, dete
moga brata, on nije sam kriv to je ono siroe. Ne bih hteo runo da
govorim o mrtvima, ali za to to se dogodilo je i vaa sestra isto tako
kriva, gospoice Frenklin.
Keri ga je gledala zapanjeno, nesposobna da progovori. On misli da je
njena sestra bila laka devojka, za zabavu, koja bi pristala da spava sa
svakim ko bi je hteo. A ako to misli o Meg, onda nema sumnje da
smatra da je i ona takva dvojka.
- Mislim da nemamo vie ta da kaemo jedno drugom - rekla je
gorko.
Njegovo lice se malo opustilo i nonalantno je seo na kau. - O,
imamo - rekao je drsko - doao sam ovde zbog svoje savesti. Hou da
vidim koliko su opravdane vae optube, a to u i uiniti.
- Ja nikoga ne optuujem! Rekla sam vam ve da nisam znala da
vas je moja prijateljica pozvala i neu sedeti ovde i sluati da me neko
naziva laljivicom ili neim jo gorim.
- Potedite me histerije, molim vas - rekao je nimalo uznemiren
njenim reima. - Ja samo hou odgovor na moje pi- tanje.
- Ko... koje pitanje?
- Zato ste sigurni da je ovaj deak sin moga brata?
- Vama to naravno ne pada na pamet, jer mislite da svako od vas
samo eli da izvue novac - odgovorila je sarkastino - ali, ja sam
poznavala svoju sestru. Ona je imala samo osamnaest godina kada je
srela vaeg brata. Pre toga nijedan mukarac nije postojao u njenom
ivotu i zato nema ni najmanje mogunosti da Deni nije Majkov otac.
- Da li je Denijevo ime na Majkovoj krtenici?
- Jeste, iako se Majk preziva po mojoj sestri, Frenklin. Va brat joj
je jasno dao do znanja da nee ni da uje za dete.
Pogledao ju je sumnjiavo. - Zato bi to uradio ako je bio siguran da
je dete njegovo?
- Pa, sada da ja vama postavim jedno pitanje: Zato je Deni tako
iznenada napustio zemlju?
Slegao je ramenima. - Ja ne bih rekao daje to bilo iznenada. Bio nam
je potreban neko da nadgleda poslove u severnoj Africi. Deni se prijavio
da bi dokazao da je samostalan i odgovoran.
- Kako ste samo sigurni! Taj posao mu je pruio ansu da
pobegne od devojke koja nosi njegovo dete. Plaio se da bi Meg mogla da
pokrene postupak za dokazivanje oinstva.
Prekinuo ju je jednim pokretom ruke.
- Poto je Deni umro, nikada neemo saznati da li ste u pravu, zar
ne? - zatim je skrenuo temu. - Da li znate deakovu krvnu grupu?
- Znam. A, Rh faktor pozitivan. Ali, ne vidim...
Oi su mu naglo potamnele. - Ista kao i Denijeva. Ali, to moe biti
sluajnost, tako da to ne dokazuje nita.
Keri je stisnula naslon stolice, toliko snano da su joj prsti pobeleli. -
Ja nita neu da dokaem vama! Kako se usuujete...
Naglo ju je prekinuo. - Voleo bih da vidim deaka.
- Spava.
- Gde? Ovde? - ustao je. - Neu ga probuditi.
Pre nego to je Keri stigla da protestuje, Doua je uao u spavau
sobu. Prolo je nekoliko minuta pre nego to se vratio. Polako je priao
kauu i seo.
- Ima istu boju kose kao i Deni - promrmljao je sebi u bradu.
- Ipak, jo uvek nisam uveren da vi govorite istinu- rekao je posle
due pauze.
- Naravno - konstatovala je gorko - izgleda da imate veoma loe
miljenje o mojoj sestri i meni, pa zato biste mi onda verovali? Isti ste
kao i va brat, gospodine Revele. On je rekao da nikada nee priznati da
je to dete njegovo,a ako ga neko na to bude prisiljavao, postarae se da
nas dve vie nikada ne kroimo u Boiz. Vaa porodica je ba
armantna.
Douine oi su zaiskrile upozoravajue.- moram da vam skrenem
panju da prestanete da blatite ime moga brata. I jo neto, ako ikada
saznam da ste mi bilo ta lagali..
- Ja ne laem!- Keri je bila toliko ljuta i bespomona da je bila na
ivici suza. Njena reakcija kao da ga je uverila da ne lae.
- Ja u i dalje istraivati, gospoice Frenklin. Ustao je i
arogantno krenuo prema izlazu. Jo u vam se javiti.- Zatvorio je
vrata za sobom, pre nego to je Keri stigla da potri za njim i kae mu
da ne eli vie nikada da ga vidi. Stajala je u predsoblju i drhtala. Kako
je Doua Revel samo usudio da doe i tako razgovara s njom? Samo
dok se Deni vrati, pokazae joj!
Nije morala dugo da eka na to. deni je iz apoteke preko puta
vedela kada je Doua otiao i odmah se vratila kui.
- Nadam se da se ne ljuti na mene to sam ga pozvala, ali
- Da, ljutim se! Rekla sam ti jasno da ne elim s tim ovekom
nita da imam.
- Duo- rekla je Deni umiljato- tebi je potrebna njegova pomo.
Majk zaskuuje neke povlastice kada je ve jedan od Revelovih.
- Ne reci- procedila je Keri kroz zube- to ime vie nikada preda
mnom.
*
Sledeih nekoliko dana Keri je provela u strahu da e uti
Douin glas svakog puta kada bi podigla slualicu do kraja nedelje je
ve posumnjala u to da e on ikada vie stupiti u kontakt s njom i
poela je da se oputa.
Deni je za taj vikend planirala da ode na skijanje sa prijateljima koji
su radili u istoj banci kao i ona. Rekla je Keri da e u petak doi ranije s
posla. Zbog toga je Keri, kada je ula zvono na vratima, pomislila da je
njena prijateljica zaboravila klju i potrala je da otvori, pre nego to
zvono probudi Majka. Kada je otvorila vrata, ustuknulaje kao gromom
pogoena. Bio je to Doua Revel.
- Da li je dobro to sam doao, ili... - govorio je prolazei pored nje
i ulazei u stan. Keri je pola za njim u dnevnu sobu.
- Nije dobro to ste doli. Nemam vie ta da vam kaem i hou
da odmah odete odavde.
Okrenuo se da je pogleda i kosa mu je od tog pogleda pala preko ela.
Izgledao je veoma oputeno i mladoliko u farmerkama i svetloj jakni,
bez onog strogog odela i kravate kakvog ga je viala dokje radila.
- Malo sam istraivao ivot vas i vae sestre, gospoice Frenklin -
rekao je mirno i pogledao ju je u oi.
- ta? - uzviknula je Keri, oseajui da poinje da bledi. - Uzeli ste
privatnog detektiva? ta vi mislite, ko ste? S kakvim pravom ste
istraivali na ivot?
- Morao sam - odgovorio je hladno - znati neto vie o vaem
karakteru pre nego to odluim da li da verujem u vau priu ili ne.
- Gubite se odavde! - prosiktala je i pokazala rukom prema
vratima.
- Ne - odgovorio je mirno i seo na kau. - Izgleda da je vaa sestra
bila pristojna devojka, kao to vi tvrdite.
Nije se viala ni sa kim drugim osim sa Denijem, otkako ste stigle u
Boiz. Od dolaska u grad, vas dve ste ivele primernim ivotom. - Keri je
pokuala da protestuje, ali ju je Doua kratkim potezom ruke
prekinuo. - Mnogo sam razmiljao o ovoj situaciji u proteklih nedelju
dana. Ako je Majk Denijev sin, neu dozvoliti da raste u ovakvim...
okolnostima. - Pogledom je preao preko jednostavnog nametaja u
dnevnoj sobi.
- Neete dozvoliti! - uzviknula je Keri crvena u licu. - Vi neete
dozvoliti! Gospodine Revele, vas niko nita nije ni pitao u vezi s ovom
situacijom.
Pre nego to je i shvatila da on ustaje, ve je bio ispred nje i vrsto ju
je uhvatio za ramena.
- Boli me - rekla je tiho, bez daha.
- Ja se dobro brinem o Majku, jo od njegovog roenja. Ovaj stan
modanije onakav u kakvom ste vi odrasli, ali, Majk ima sve to mu je
potrebno. Pored svega, ja ga volim, a to ne moete porei. On ovde osea
ljubav, mnogo veu nego to bi je osetio kod vas.
- Tako. - Njegov stisak je popustio.
- To je vaa velika prednost.
Keri se nasmejala gorko. Zar bi to trebalo da bude uteha? Moda bi
mi vae miljenje pod drugaijim okolnostima i znailo neto, ali, ovako
mi uopte nije stalo do njega. Isto kao i do vaeg novca. Posle svega to
ste mi priredili, ne bih od vas uzela ni cent, ni da me molite.
Doua se odmakao od nje. Stavio je ruke u depove i poeo da eta
po sobi.
- Ako sam dobro shvatio vau prijateljicu, vi ste izgubili posao, a
nemate ni uteevine da biste iveli dok ne naete drugo zaposlenje.
ta nameravate da uinite?
- Ja... jo ne znam. Ali, neto u smisliti, sigurna sam.
Pogledao ju je zamiljeno. - Ja sam spreman da priznam Majka za
lana porodice Revel. Ma koliko nam se to oboma ba ne svia, oseam
neku odgovornost prema njemu.
- Ve sam vam rekla, ne treba mi va novac.
- Nisam ni hteo da vam ponudim novac.
- Zato ste onda doli? Da se naslaujete mojim mukama?
Njegove tanke obrve opasno su se skupile i pogled mu je otvrdnuo. -
Moj brat nije iv i ne moe da preuzme svoju dunost, ali, njegovo dete
mora nositi ime Revel.
Kerino srce je lupalo. - Kako to mislite?
Slegao je ramenima, ali zategnute crte lica su pokazivale da on nije
toliko oputen kao to bi eleo da izgleda. - Hteo bih da usvojim Majka,
gospoice Frenklin. Mogu mu ponuditi dom, najbolje kolovanje...
- Sve to se moe kupiti novcem! - dodala je gorko. - Moete se tu
zaustaviti. Nemam nameru da vam dam Majka. Ja sam mu jedina
majka za koju zna. Ja sam itav njegov svet. Shvatate li da se to
imenom ne moe zameniti? Pobogu, kako ste samo arogantni!
Njegove oi su zaiskrile kadaje sreo njen pogled. - Otrovni ste,
gospoice Frenklin, kao zvearka. Ali, neu da gubim vreme u svai sa
vama. Mislim da vam je jasno da bi svaki sud procenio da ja imam
mnogo bolje uslove za Majkov ivot nego vi.
Ne moete mi to uiniti! Ja u se odseliti odavde. Odveu Majka
tako daleko da ga nikada neete pronai.
Ne budite tako naivni. Dovoljno je unajmiti dobre detektive i oni bi
vas uskoro pronali. A ja imam dovoljno novca za to. Za trenutak je
zautao i posmatrao njeno oajno lice. - Ali, postoji i druga mogunost
izbora.
Podigla je glavu i pogledala ga oima punim suza.
- Moete se udati za mene rekao je mirno. - U ponedeljak
moemo dobiti dozvolu i ve se u sredu moemo venati.
Keri je ostala bez rei. Bila je zapanjena. Iznenada je njeno telo
poelo da drhti i histerino se nasmejala. - Da se udam? Za vas? Zar
mislite da bih se tek tako udala za nekog potpuno nepoznatog? I to jo
za nekoga ko ima tako loe miljenje o meni? Radije bih umrla.
- Da li ste uvek tako melodramatini? - upitao ju je hladno. -
Oprostite to sam vas razoarao, ali, niste me uopte dirnuli. Ja sam
odluio. ini mi se da je na brak najbolji izlaz iz ove situacije.
- Ne mogu da verujem da ste ozbiljni.
- Ipak jesam! Veoma sam ozbiljan!
- Razbolim se svaki put kada pomislim ta je va brat uinio
mojoj sestri - rekla je ljutito - i prezirem vas, jer ste doli s takvim
optubama. Moda jesam u bezizlaznoj situaciji, ali, ostalo mi je jo
ponosa.
Doua je stavio ruku na njene usne da bi spreio ovaj histerini
ispad. - Sluajte me! Bez obzira na to ta mislite o mom bratu, njegov
sin ima pravo da nosi oevo ime i sve ostalo to ide uz to. Deak e
odrasti kao Revel na jedan ili drugi nain. Da li sam dovoljno jasan,
gospoice Frenklin? - Ruka mu je nemarno pala na njeno rame. Nju je
taj dodir pekao kroz tanku koulju od velura. Za trenutak joj se uinilo
daje ugledala traak ljudskosti u njegovim oima, ali, to je nestalo brzo.
Njegovo lice je ponovo postalo bezoseajna maska.
- Smirite se i pokuajte da razmiljate razumno. ak i ako
preivite dok ne naete posao, ne biste dobili parnicu na sudu. I, mislite
na dete. elite li da uzgajate vanbrano dete? Razmislite kako e to
uticati na njega kada poraste dovoljno da shvati?
Keri je zadrhtala i zagnjurila glavu u ake. Pokuala je da razmilja
trezveno. Pred oima joj je igrao Douin lik. Sigurno bi se divila tom
oveku da nije ono to jeste. Ali, u njegovim vena- ma tee ista krv kao i
u oveka koji je unitio ivot njene sestre. Keri ga je mrzela zbog toga.
- Ne bih mogla da ivim u lanom braku, ne bih mogla da se
pretvaram - rekla je - zar ne razumete da mrzim ime Revel?
Doua joj je neno podigao glavu. - Poto budem legalno usvojio
Majka i on bude dovoljno star da me smatra svojim ocem, ako jo uvek
budete imali ista oseanja, moete dobiti razvod i materijalnu sigurnost
da do kraja ivota ivite u mnogo boljim uslovima nego sada.
- Ja... ja moram malo da razmislim. Ta ideja je sasvim izopaena,
ali ipak...
- Ipak, nemate druge realne mogunosti - dovrio je on umesto
nje misao.
- Vi ete pristati na ovo, jer je to najbolje reenje.
- Hoemo li Majk i ja iveti u vaoj kui?
- Naravno. Insistiram na tome. Kua je dovoljno velika da ete
moi da me izbegavate kad god je to mogue. Ali, za Majkovo dobro u
oima drugih ljudi mi moramo biti normalan brani par.
Sve u Keri se bunilo protiv ovoga, ali, iz dubine due je izbijalo
saznanje da Doua Revel nee biti tolerantan prema njoj. Nije od njega
mogla da oekuje da e popustiti. A ona nije mogla da dozvoli da izgubi
Majka.
- Pre nego to donesete konanu odluku, moram da vas upozorim
na dve stvari. - Njegov pogled bio je prikovan za njene oi, toliko snano
da ona nije imala snage da skrene pogled. - Prvo, da niko osim nas
dvoje ne sme da sazna da je Majk Denijev sin.
- A Deni...
- Siguran sam da e ona utati. - Nasmeio se podrugljivo. - Ona
je razumna i praktina mlada ena, to vi svakako niste. Druga stvar je
ta, da ako odluite da odete, Majk ostaje sa mnom.
Keri je osetila izvesnu nelagodnost. udno je to to je imala oseaj da
Doua ve smatra Majka lanom porodice Revel. Ipak, nema sumnje
da on sve ovo ini za njegovo dobro. Ma koliko ona mrzela tu injenicu,
ali, Majk je ipak jedan od Revelovih.
Iznenada su svi njeni argumenti protiv njegovog plana postali
besmisleni. Bespomono je slegnula ramenima. - U redu. Pristajem na
vae uslove. Nadam se da e to venanje proi tiho i nezapaeno.
- Potpuno se slaem - rekao je podrugljivo - poznajem jednog
matiara koji e nam sve srediti. Osim svedoka, niko drugi nam nije
potreban. Sa moje strane e to biti jedan veoma dobar prijatelj a vi biste
mogli da zamolite gospoicu Vinton.
Klimnula je glavom.
- Ja u se za sve pobrinuti i pozvau vas u ponedeljak.
- Dobro, gospodine Revele - sloila se bezvoljno.
- Sada kada smo zarueni - rekao je suvo - bolje se navikavaj da
me zove Do. Kako tebe zovu prijatelji, Karolina?
- Keri!
- Do vienja, Keri. Do ponedeljka - rekao je i izaao.
Keri je iznenada osetila slabost i spustila se na kau.
Nekoliko minuta kasnije, Deni je ula u stan. - Moram da urim.
Mogu li da uzmem tvoju jaknu? Hej, Keri duo, ta se dogodilo? Izgleda
kao da si videla duha.
Keri je podigla pogled. Njene zelene oi bile su zagonetne.
- Udau se za Douu Revela!
*
U hotelu u kome je Do stanovao, ekao ih je postavljen sto za
dvoje. Nalazili su se u dnevnoj sobi njegovog privatnog apartmana. Na
stolu su bili cvee, boca ampanjca i upaljene svee.
Keri je primetila pogled mlade konobarice koja je primala
porudbinu. Nema sumnje da je Doua Revel ovde bio veoma drag
gost, ali, onaje bila i suvie ljubazna. Sigurno bi ta devojka dala sve na
svetu da se nade na Kerinom mestu. Gotovo je nemogue da ona nije
primetila da u njihovim odnosima neto nije u redu. Venali su se pre
jedan sat, ali, uopte nisu izgledali kao sreni mladenci. Nisu se drali
za ruke i gledali zaljubljeno. Leva ruka joj je bila na stolu i na njoj je
blistao prsten od platine sa etiri bletava dijamanta. okirala ju je
cena tog prstena, koji joj je Do kupio prethodnog dana. On se ironino
nasmejao kada je juvelir rekao da tako predivna devojka kao Keri,
zasluuje dijamante. Njen izbor je bio obian zlatan prsten.
,, Ipak gospoice rekao je juvelir ,, samo se jednom udaje.
,, Zar ste ba toliko sigurni? upitala je Keri i zbunila starog oveka.
,, Naravno da jesam . Po vama se odmah vidi koliko ste zaljubljeni.
,, Nemoj ga zadirkivati, draga umeao se Do. ,, On ima dovoljno
iskustva da moe da proceni ovakve situacije.
Kada su kasnije izali, Keri je upitala Doa da li je ova predstava
zaista bila potrebna. ,, Da, bila je . Sutra se udaje i mora nauiti da
svoju ulogu igra malo uverljivije rekao je sa nedokuivim izrazom lica.
,, To nee biti lako odgovorila je sumorno. ,, Nikada nisam ni
pomiljala da u se udati bez ljubavi. Isto tako ne verujem da si ti
oekivao da e tvoj brak biti obmana, im si toliko dugo izbegavao da se
oeni.
,, Na brak nee biti obmana. Kada izaemo od matiara, mi emo
legalno biti mu i ena.
,, Nisam to zna ta sam mislila.
,, Da, Keri, mislim da znam. Pogledao je iskosa i od tog pogleda je
osetila nelagodnost.. ,, I, jo si izvela jedan pogrean zakljuak. Ovo nije
moj prvi brak.
Keri je podigla pogled, veoma iznenaena. Naravno, bila je radoznala
i htela je da sazna vie o tome. Da li se razveo, ili je udovac? Ako ima
dece iz tog braka, to je trebalo da joj kae. Ipak kada je ugledala njegov
smrknuti profil nije vie imala hrabrosti da postavlja pitanja.
Od samog poetka je osetila daje on porodian ovek, ali na prvi
pogled se moe primetiti i njegov veoma veliki poslovni uspeh. Sa svojih
trideset i pet godina, bio je na vrhuncu karijere, ali i porodinog ivota.
- Jesi li razveden? - upitala ga je iznenada.
Iznenaeno je podigao pogled. Keri je sve vreme utala do tada a ni
ranije nije postavljala pitanja o njegovom privatnom ivotu. Ipak, oni su
sada mu i ena i normalno je da zna neto o njegovom ranijem ivotu.
- Ne, moja ena je umrla pre pet godina. Bili smo samo tri godine
u braku.
- Izvini.
- Zbog ega! To nema nikakve veze s tobom. - Pognuo je glavu i
posmatrao au ampanjca u svojoj ruci.
- Znam, ali ne mogu da ne mislim na tebe. Znam kakve sam ja
imala predstave o braku, a tebi je sigurno ovo uasno, poto si ve
jednom bio sreno oenjen.
- Uveravam te, Keri, da ja imam neke predstave o braku.
Keri je morala mnogo truda da uloi da bi povela prijateljski razgovor
sa Doom, ali, ova njegova primedba potpuno ju je ohladila.
- Pa, ja ne mogu da kaem da sam imala neke iluzije, ve snove
ali, tebi to nita ne govori. Nije te briga to je jedan Revel unitio moju
sestru, a o sebi i da ne govorim.
- Keri, ako se ti osea unitenom, veruj mi da uopte tako ne
izgleda. - Njegov pogled bio je pomalo podrugljiv, dok je posmatrao
njene guste kovrde na kosi i njeno neno lice. - Divno izgleda.
- Zahvaljujui tvom novcu, kojim si kupio sve to je sada na
meni. - Pre venanja on joj je dao ek na iznos koji ona ni za nekoliko
meseci ne bi zaradila, i naloio joj je da sav taj novac potroi na
garderobu. - Ali, ja naravno shvatam da treba da izgledam mnogo bolje
nego pre, jer sada sam supruga jednog Revela.
Do se pravio da nije primetio ironiju u njenom glasu. - Dobar smo
par zar ne? Okretali su se za nama svuda gde smo se pojavili. - Neki
udan sjaj u njegovim oima naterao je Keri da zamisli sebe u njegovom
naruju. Istog trenutka se uplaila svojih misli i kao da ih je on
proitao, pocrvenela je. Ipak, nije se mogla osloboditi te slike i kad god
bi joj se vratila u misli, blago bi zadrhtala.
Ovaj ovek koji sedi prekoputa nje za stolom, od danas je njen mu.
Burme koje su nosili i obeanje koje su dali pred matiarem, obavezivali
su ih na obostrana prava i dunosti. Ali, ovo je bio brak samo na
papiru, oboje su to znali. Nita drugo nisu ni spominjali. Ipak,
posmatrajui ga sada pred sobom, iznenada je postala svesna snage
njegove volje. Nije li je on prisilio na ovaj brak? Moda i jeste, ali, na
njeno telo nikada nee stei pravo.
- Kada sam rekao da si divna, nisam mislio na tvoju odeu -
promrmljao je. - Ima aneosko lice, iako tvoj otar jezik pomalo kvari
tu sliku.
- Jesi li onda bar zadovoljan to ena sa kojom si morao da se
oeni protiv svoje volje, a i njene, nee svojim izgledom naruiti tvoj
ugled? Bilo bi zaista uasno da j e tetka tvog bratanca runa. - Njen ton
je bio hladan, kao i njene oi, ali u mislima se seala njegovih toplih
usana i poljupca pred matiarom.
Neno se nasmeio. - Ne dozvoljavam sebi da se naem u neprijatnim
situaci- jama, ako je mogue izbei ih. Niti sam na bilo koji nain bio
prisiljen. Obino radim samo ono to elim, Keri.
Tog trenutka je stigao njihov ruak, i ona je bila poteena da
odgovori na ovu zagonetnu primedbu.
- Nisi jo popila ampanjac - rekao je Do tiho - a danas imamo
razlog da slavimo.
Keri je podigla svoju au i prinelaje usnama.
- Nazdravimo branom paru Revel - rekao je Do diui svoju
au. Ona je utala. - ta, zar nee da pije u to ime?
- Ja nisam neosetljiva tako kao ti. Ili je ovo samo tvoj pokuaj da
me povredi?
- Hajde draga, nemoj mi rei da moja supruga nema smisla za
humor.
- ini mi se da u naoj situaciji nema nimalo humora, Doe, i
molim te, nemoj me zvati draga, sada nas niko ne moe uti.
- Snizi ton - rekao je prijatnim glasom, ali u njegovim oima se
moglo proitati upozorenje - ne bih voleo da svi u hotelu uju da se
svaamo prvog dana naeg braka.
- Nije me briga! I odbijam da i dalje budem ovde s tobom. Hou da
vidim Majka. Gde ga je odvela ona ena?
Do se odjednom naljutio i nestalo jr iuiog prijateljskog izraza sa
njegovog Iica. - Kvari na prvi zajedniki ruak. Avion nam polee za
sat vremena. A ta ena koja je odvela Majka je hotelska negovateljica i
sada ga hrani. Za nckoliko minuta e ga dovesti ovamo. A sada jedi!
Da, gospodaru - rekla je sarkastino. - Jesi li se tako ponaao i
prema svojoj prvoj eni? Pa, ja neu dozvoliti ila mi se nareuje na taj
nain. Iako Majk sada nosi to plemenito prezime Revel, ja ga mogu uzeti
i ostaviti te u r.vako vreme.
- Nemoj ii tako daleko, moja prekrasna enice. Nee me
napustiti, Keri, osim ako ti ja to dozvolim. Ako ipak pokua, pronai u
te i vratiti.
- Oh, prestani da me mui! - Skrenula je pogled sa njegovog lica
i zagledala se u pod. Kako e izdrati da ivi s ovim ovekom?
Do je utao nekoliko trenutaka i niirno dovravao svoj ruak.
- Za nekoliko minuta moramo da krenemo - rekao je kada je
zavrio sa jelom. Dodirnuo je neno njenu ruku preko stola. - Trebalo bi
ipak malo da jede.
- Ne jede mi se - odgovorila je i odgurnula svoj tanjir.
- Keri, ovi tvoji detinjasti ispadi su sasvim besmisleni. Zar ne
misli da je vreme da pone da misli na Majka i njegovo dobro,
umesto to stalno saaljeva samu sebe? Pristala si da se uda za
mene, pa onda pokuaj da to Imde najbolje to moe.
- Ba zato to sam mislila na Majka kada se nalazim ovde, ali, ne
moe oekivati od mene dabudem zadovoljna zbog toga. Ti se vraa u
svoj dom, a i Majka e ubrzo pridobiti. Meni e sve to biti uasno.
- Ne mora da bude ba tako - rekao je nestrpljivo. - Nema razloga
da ovaj brak ne bude uspean za tebe. Imae dobar dom i poloaj u
drutvu. Imae novca za sve to poeli. Ti nisi zatvorenik.
Keri je zadrhtala. - Ali, ipak jesam, Doe. I suvie volim Majka da
bih mogla da se odvojim od njega, a ti si sasvim jasno rekao da on
ostaje s tobom. Zar je tada udno to u tvoju kuu smatrati zatvorom?
- Preteruje, draga - rekao je zaje- dljivo - svako sam sebi od
doma pravi zatvor. Mora misliti na prednost toga to si moja ena.
- Gospoa Revel - rekla je hladno.
Do se nasmeio. - Naviknue se na to ime pre nego to i sama
bude svesna toga. - Uzeo je raun sa stola. - Ja sam zavrio. Moemo
uzeti Majka i krenuti.
*
Kod aerodromske kontrole su se zadrali samo nekoliko minuta.
Do je predao prtljag i drei Majka u jednoj ruci, drugom je drao Keri
za ruku i poveo ih prema ulazu.
Kada su se smestili na svoja sedita, Majk je zadovoljno neto
mrmljao na Doovom krilu. Ispitivao je njegov dep i na kraju izvukao
sveanj kljueva i ispitivao ih jedan po jedan.
Keri je pokuala da odagna neprijatno oseanje koje ju je obuzimalo
dok je posmatrala deaka u njegovom naruju. - ivi li sam? - upitala
je posle nekoliko trenutaka.
- Ne, sa majkom. Ona je boleljiva i poluinvalid je, tako da
uglavnom provodi vreme u svom apartmanu. Nadam se da ete se vas
dve sprijateljiti. Ona voli drutvo, ali, iako je japoseujem skoro svakog
dana, to joj nije dovoljno. Veoma bih cenio kada bi ti provodila vie
vremena s njom.
Informacija da se Do stara o svojoj majci nije je iznenadila. To to
je insi- stirao da uzme Majka, govori koliko on dri do porodice. - Tvoj
otac je umro, zar ne?
Klimnuo je glavom. - Pre deset godina. Poginuo je u avionskoj
nesrei. Od tada ja vodim kompaniju. Njegova smrt je bila tako
iznenadna da nisam bio sasvim pripremljen da ga zamenim.
- Sigurna sam da si se veoma brzo snaao - promrmljala je. - Ti si
tip oveka koji se bez tekoa suoava sa svim ivotnim problemima.
- Nema sumnje da veoma dobro procenjuje ljude - rekao je kroz
smeh.
- Ne ba - odgovorila mu je hladno. Mirno je izdrala njegov
pogled. - Ali, mislim da mogu da prepoznam upornost i bezobzirnost.
- Smatra da su to moji istaknuti kvaliteti? - podigao je jednu
obrvu. - U stvari, prve dve godine sam radio danju i nou, pre nego to
sam sve savladao. Posle oeve smrti bio sam potpuno ne- spreman da
preuzmem posao. - Odjednom je postao veoma zamiljen. - Znam da se
nisu ostvarili tvoji mladalaki snovi, ali, zaista nema potrebe da pati,
kao to si to inila otkako se Majk rodio. Ne mogu da shvatim zbog ega
nisi ranije traila moju pomo?
- To mi nikada nije palo na pamet - rekla je iznenaeno. - Tvoj
brat je bio okrutan, a kada je on umro, bila sam sigurna da mi nee
verovati da je Majk njegov sin. Pored toga, ja sam te videla samo jednom
u ivotu, pre dve godine, i tada je bilo oigledno da nema visoko
miljenje o meni.
- Zato to govori? - Oprezan izraz njegovih oiju upozorio je Keri.
- To... to je zbog naina kako si me gledao, kao da ne zasluujem tvoju
panju.
Do ju je iznenada uhvatio za ruku. - Ima veoma bujnu matu,
Keri. Koliko se seam, celog tog dana sam bio na nekim sastancima,
tako da sam uvee bio izuzetno umoran. - Njegovi prsti su pritisnuli
Kerin venani prsten i ona je osetila bol. Trglaje ruku i njegov stisak je
popustio, kao daje togtrenutka postao svestan ta ini.
- Mojoj majci nee spominjati Denija i tvoju sestru - rekao je
naglo - ona ne sme da zna da je njen sin odbio da prizna svoje dete, a ni
to da si ga ti krila od njegove porodice. Plaim se da bi te okrivila zbog
toga, tako da se nikada ne biste sprijateljile.
- Mene da optui? Kada biste ti i tvoja majka znali bar jedan deo
onoga to je Meg preivela...
Namrtio se. - Znam da je tvoja sestra patila. Ali, ne mogu da
opravdam tvoje ponaanje posle njene smrti. Nisi nam pruila ansu da
ti pomognemo. Shvatam da si celu nau porodicu procenila po mom
bratu. Deni je bio tvrdoglav i razmaen. On je imao samo petnaest
godina kada je otac umro i od tada se samo majka brinula o njemu, jer
sam ja morao da preuzmem posao. Na alost, vrlo brzo je nauio kako
da izbegava svoje dunosti. Ipak, kad je poeo da radi u kompaniji,
mislio sam da e se smiriti i konano odrasti.
Majk je zaspao i Do ga je neno poloio u krilo. Keri je pognula
glavu i zamislila se.
- O emu razmilja? - upitao ju je Do.
- Razmiljam o tome kako si popustljiv kada je tvoj brat u pitanju
odgovorila e, podiui glavu.
- Moja majka je oboavala Denija, nisam mogao da joj unitim
iluzije. Nikada nemoj rei nijednu runu re o njemu pred njom. Jasno?
- Da - proaputala je.
- Dobro - promrmljao je i naslonio glavu na naslon sedita i
zatvorio oi.
Keri je bila obuzeta odbojnou prema ovom oveku, koji je sada bio
njen mu. Prezirala je sebe to tako mirno podnosi njegove grubosti.
Zatvorila je oi, oseajui oajanje. Kako to da joj je ivot za tako kratko
vreme postao toliko komplikovan? Kako e ga iveti u Doovoj kui i
gledati njegovoj majci u oi, pretvarajui se da je odana supruga? Njeni
finansijski problemi su sada reeni, ali je poela da shvata da su
problemi koji nailaze jo mnogo vei.
Njih dvoje vie nisu razgovarali, sve dok avion nije sleteo. - Hoe li
nas neko ekati? - upitala je. Do je odmahnuo glavom. - Moja kola su
parkirana na aerodromu. Ne idemo daleko.
Bilo je kasno popodne, dani su bili krai i Keri je ugledala tamne
obrise planina koje su okruivale ovu dolinu. Mogla ih je ve zamisliti
pod snegom, kako e izgledati kroz nekoliko nedelja.
Uskoro je grad ostao za njima. Do ih je vozio prema planini. Majkje
leao na seditu izmeu njih dvoje i uplast- nim oima posmatrao
nepoznatu srodi nu u kojoj se naao.
- Moja kua je desetak kilometara iz van grada. Nadam se da ti
nee smetati to nemamo susede.
- Nije vano - promrmljala je umornim glasom.
- Srediu da dobije kola, tako da e moi da izae iz kue kad
god zaeli.
Naravno, jer i ne mogu stii daleko, pomislilaje Keri gorko. Ali, nije
mu nita odgovorila. Nije htela vie da se raspravlja s njim. Sada joj je
bilo malo lake kada je saznala da e imati kola na raspolaganju i lake
e podneti ovo neprijatno mesto u kome e iveti sa strancima.
- ta si priao majci o meni?
- Samo to da se ve neko vreme poznajemo, to je i tano, na neki
nain. Rekao sam joj i to da odgaja sestrino dete koje u ja usvojiti.
Moja majka je veoma taktina i sumnjam da e te ispitivati za Majkovog
oca. Ako ipak bude radoznala, nadam se da e izmisliti neto
ubedljivo. Kada sam s njom razgovarao telefonom, bila je veoma sre-
na to e postati baka.
Tada su ba prolazili kroz divnu kapiju sa kamenim stubovima i
pribliavali se prekrasnoj kui, takoe od kamena. Park je bio ukraen
statuama, a sama kua je bila razdvojena na dva krila. Keri je bila
svesna da je Do veoma bogat, ali, ipak nije bila pripremljena na ovako
neto.
- Divna je - proaputala je, dok je Do parkirao automobil u
garau.
- Ovo je dobro mesto za decu - rekao je Do sa zadovoljnim
osmehom na usnama. Uzeo je Majka i uli su u kuu kroz garau.
Verovatno je osetio njenu nervozu i neno joj je prebacio ruku preko
ramena i poveo je prema dnevnoj sobi u kojoj je pucketala vatra u ka-
minu.
Visoka, sedokosa ena je sedela u naslonjai ispred vatre, sa
pletivom u ruci. Kada su uli u sobu, ona je podigla glavu i nasmeila
se. Do se sagnuo i poljubio njen bledi obraz, a ona ga je uhvatila za
ruku. - Doe - rekla je neno - ovo je moj najdui dan u ivo- tu.
Mislila sam da nikada neete stii! - Tada je skrenula pogled sa svoga
sina i nasmeila se Keri.
- Majko, ovo je moja ena Keri - rekao je jo uvek je drei za
ruku - a ovaj mali lepotan je Majk.
Keri je prila i prihvatila mravu ruku koju je starica ponudila. -
Kako ste, gospoo Revel?
- emu formalnosti? - upitala je Doova majka. - Moje ime je
Etel, ali bih zaista volela da me zove majko. Dobrodola u nau kuu,
Keri, u tvoj novi dom. - Zatim je pogledala Majka, koji je stidljivo
zagnjurio glavu u Doovo rame. - Ti takoe, Majk. Oh, Keri, prekrasan
je.
Keri se nasmeila toplo. - Hvala, majko.
Etel Revel je uzela pletivo i stavila ga u torbu. - Sedi, draga, znam da
si umorna posle putovanja.
Keri je zahvalno sela na divan i Do je stavio Majka pored nje.
Deak se odmah privio uz nju i ona je pomislila da je pomalo uplaen
od ove nepoznate sredine u kojoj se tako naglo naao.
- Pretpostavljam da ste ruali pre nego to ste krenuli - rekla je
Etel - ali, ipak sam kazala Beti da napravi aj i sendvie. Doe, hoe li
molim te po- traiti Beti i rei joj da donese aj i sendvie?
Dok je Do bio odsutan, njegova majka je ispitivala Keri o njenoj
porodici. Pokazalaje veliko saaljenje prema traginoj smrti njene sestre
i istovremeno se divila Keri to je preuzela brigu oko svog sestria. Keri
se plaila ovog razgovora, ali je sve bilo mnogo bolje nego to se nadala.
Etel nije spominjala Majkovog oca. Bila bi okirana da zna da je to
Deni, i moda je ba zbog toga, nesvesno izbegavala razgovor na tu
temu.
Poto su popili aj, starica se izvini- la i otila u svoju sobu,
ostavljajui Keri i Majka da se odmore. Verovatno je htela da mladence
ostavi same.
- Doi, pokazau ti tvoju i Majkovu sobu - rekao je Do kada je
njegova majka otila. Adam Karnej je ve odneo vae stvari. - Podigao je
deaka i poao uz stepenice. Zaustavio se na drugom spratu i otvorio
prva vrata. Spavaa soba je bila velika, na zidovima su bile tapete sa
plavim cvetovima na beloj podlozi. Tepih je bio takoe plav, a nametaj
beo, sa zlatnim ivicama. Dugake zavese od belog satena prekrivale su
ceo zid, a posteljina je bila zlatne boje.
Do je proao kroz sobu i otvorio vrata kupatila, pokazujui joj da
prie i pogleda. Ovako luksuzno kupatilo Keri nikada u ivotu nije
videla. - Kako ti se dopada?
Keri je odjednom postala i suvie svesna njegove blizine i okrenula se
da izae. - Ovo je mnogo bolje nego to sam ikada sanjala da u imati.
Ovako elegantna i luksuzna okolina ini me napetom.
- Naviknue se - rekao je Do otvarajui jo jedna vrata od male
sobe koja je bila namenjena Majku. Tu je ve bilo mnogo igraaka.
- Pa, Majk - rekao je Do stavljajui deaka na visoku stolicu. -
Tedi te eka. - Pruio mu je malog, upavog medveda kojeg je Majk
zgrabio s obe ruke. Srenoje gunao.
Do se nasmejao i okrenuo prema Keri. - Mislim da e se brzo
prilagoditi.
Vratili su se u spavau sobu i Do je priao vratima prekoputa
kupatila. - Ovde je moja soba - stavio je ruku na bravu, ali nije otvorio
vrata.
- Ima... ima li tu klju? Podrugljivo ju je pogledao. - Ova vrata se
nikada nee zakljuavati, Keri. Neemo dozvoliti da posluga dobije
pogrean utisak, zar ne?
- Hoe da kae, pravi utisak? - rekla je Keri hladno. Iz Majkove
sobe dopiralo je radosno cianje. On je sigurno otkrivao i druge igrake.
Keri se okrenula i poela da skida jaknu. Iako nije ula korake, osetila
je Doovu blizinu. Stojao je samo jedan korak od nje. Snano ju je
uhvatio za ramena.
- Da li time hoe da kae da e na odnos biti platonski?
Srce joj je zatreperilo kada je ugledala opasan sjaj u njegovim oima.
- Ti zna... da smo se tako dogovorili.
Njegov pogled je lutao preko njenog lica i kose. - Ja se ne seam
takvog do- govora, Keri. Ne seam se da smo to uopte spominjali.
- Ali... ne misli valjda... mi se jedva poznajemo.
- Zar postoji bolji nain da se upoznamo, lepa moja enice? -
Iznenada se nala u njegovom zagrljaju i pre nego to je shvatila ta se
dogaa, njegove usne su ve bile na njenim, tople i izazovne. Bio je to
dug, strastan poljubac, od kojeg je izgubila dah.
Keri je osetila da je njegovo telo pripijeno uz njeno, da su im usne
postale jedno. Obuzela ju je udna slabost, kao da je prestala da die i
kao da je srce prestalo dajoj kuca.
Tada je Do podigao glavu i ne isputajui je iz zagrljaja promrmljao.
- Ti si moja ena, Keri i mi smo jedno bie, htela ti to ili ne.
- Udala sam se za tebe samo zato to si me prisilio, i ti to dobro
zna - odgovorila mu je tihim, udno slabanim glasom.
- To nije vano. I pored toga moemo da uivamo u novonastaloj
situaciji.
Pokuala je da se izvue iz njegovog zagrljaja, ali je stisak bio i suvie
jak. - Da uivam! - uzviknula je. - Zar misli da mogu da uivam u
dodiru jednog Revela?
Zagledao se u njene oi dok su mu usne lagano podrhtavale. -
Obeavam ti da u te nauiti da uiva u tome.
- Mrzim te! - rekla je kroz zube. - Prisilio si me da doem ovamo i
ako neto bude dobio od mene, to e biti samo na silu. - Tada je naglo
zastala, prekinuta opasnim iskrama u njegovim oima.
- To emo jo videti - promrmljao je.- Zar zaista misli da e moi
da ivi kao kaluerica, dok te samo ne- zakljuana vrata dele od
mua? - Naglo ju je odgurnuo i krenuo prema svojoj sobi. Nije se
okrenuo dok je zatvarao vrata za sobom.
*
Keri je etala po svom apartmanu ispitujui svaki njegov kutak.
Doovo neoekivano ponaanje, pokvarilo je njeno divljenje. Sadaje
prstima prelazila preko nenih satenskih prekrivaa i ogromnog
starinskog ogledala.
Ovo je sigurno biia soba njegove prve ene. Da li on uvek misli na nju
kada se nae ovde? Da li je liila na nju? Ove misli su je okirale. Prvi
put sada razmilja o svojoj prethodnici, kakva je bila i kako je izgledala.
Postalo joj je jasno dabi njena slinost sa Doovom prvom enom
mogla opravdati njegov predlog da se venaju. U tom sluaju, ne bi
samo sin njegovog brata bio razlog za njegovu enidbu s njom. Ako je
tako, onda je to veliki promaaj za njega. Keri nije bila ena koja se
mogla zaljubiti u Doa Revela, iako on nije bio uvek toliko arogantan i
bezobziran.
Otvorila je vrata garderobe, oekujui da u njoj ugleda haljine
njegove prve ene. Ali, orman je bio potpuno prazan. Odahnuvi, ona je
stavila kofere na krevet i poela da rasporeuje stvari. Kada je sve
sloila, uzela je Majkove stvari i ponela ih u njegovu sobu. Deak je
drao mecu u naruju, a kada mu je prila, ispruio je ruke prema njoj.
- Mama! - progovorio je.
Kada je presvukla deaka, odnela ga je na svoj krevet, s namerom da
se i ona malo odmori. Dok je posmatrala njegovu plavu kovrdavu kosu
na jastuku pored sebe, upitala se da li je dobro uradila to ga je dovela
ovamo. Sve je tako drugaije, da njegova mala glava to ne moe da
shvati. Ipak ona je jo uvek s njim i jedini mu je oslonac u ovoj nepo-
znatoj sredini, koja ga verovatno pomalo i plai. Nikada nee dozvoliti
da se razdvoji od deteta, bez obzira na to to se dogaa izmeu nje i
Doa. S tim mislima je utonula u san.
Kada se probudila, soba je ve skoro bila mrana. Kad je sasvim
otvorila oi, skoila je iz kreveta i prigueno kriknula. Deak vie nije
bio kraj nje. Za svaki sluaj je pogledala pored kreveta mis- lei da je
deak pao, ali, tada bi plakao i ona bi se probudila. Otvorila je vrata
njegove sobe, ali, tamo su bile samo njegove igrake. Tada je odluila da
po- gleda u Doov apartman. Lagano je otvorila vrata. Ni tamo nije bilo
nikoga. Moda je on odveo Majka dole? Tog trenutka je ugledala papiri
na nonom stoiu, na kome je pisalo:
Keri, otiao sam u kancelariju da pregledam potu. Ti i Majk ste
tako mirno spavali. Neu se dugo zadrati. Do."
Znai, on je bio u njenoj sobi dok su ona i Majk spavali. Pogledala je
svoju prozirnu spavaicu i pocrvenela, pomislivi da je Do stojao kraj
njenog kreveta i posmatrao je.
Obukla je farmerke i demper i potrala niz stepenice. Sada bar zna
da Majk nije sa Doom. Pitala se ko ga je uzeo, jer, on sam nije mogao
da sie niz stepenice, a da je pao, to bi se orila cela kua.
Odahnula je im je stigla u prizemlje. Zaulaje deakov prigueni
smeh. Krenula je u tom pravcu, ali, sada vie nije urila. Bilo ko da je s
njim, Majk je oigledno zadovoljan. Deakov glas ju je doveo do kuhinje.
Otvorila je vrata i zastala. On je sedeo u visokoj stolici za okruglim
stolom, a ispred njega se nalazio plastini posluavnik sa hranom.
S druge strane sedeo je neki sedokosi ovek i pravio grimase, koje su
tako zabavljale deaka.
Kada je Keri ula, malo drutvo se okrenulo prema njoj. Bile su tu
jedna starija ena i mlada devojka od oko osamnaest godina i svi su bili
zauzeti zabavljanjem Majka. ovek i ena su ustali. - Gospoo Revel -
rekla je ena smeei se nesigurno - verovatno ste se brinuli za deaka.
- Ne, zaista nisam brinula - odgovorila je Keri. - Samo sam se
pitala ko ga je uzeo? - Prila je visokoj stolici i kada je ugledala Majkovo
hranom i mlekom umazano lice, nasmejala se. - Vidim da mu je sasvim
dobro. Vi mora da ste Beti i Adam Karnej. - Okrenula se prema njima. -
Do mi je rekao za vas.
- Jesmo, a ovo je moja neaka Gracia Hermstrom - rekla je Beti. -
Ona dolazi iz grada da nam pomae.
Gracia se stidljivo nasmeila. - Dobar dan, gospoo Revel - Njen
pogled bio je prikovan za Kerino lice otkako je ula u kuhinju.
Oigledno, bila je veoma zainteresovana za suprugu Doa Revela.
- Sedite, molim vas. Nisam imala nameru da vas uznemiravam za
veerom.
Kada su seli, Adam je nastavio da se igra sa Majkom, pretvarajui se
da hoe da mu uzme olju iz ruke. Deak je bio oduevljen.
- Upravo smo zavrili veeru - rekla je Beti i krenula prema
sudoperu, nosei prljavo posue. - ula sam Majka kada sam prolazila
pored vae sobe. Pokucala sam, ali, niko nije odgovorio, pa sam odluila
da uem i vidim da li je sa deakom sve u redu. Vi ste tako vrsto
spavali da mi je bilo ao da vas probudim, pa sam uzela dete. Nadam
se da ne mislite da je to bilo drsko sa moje strane?
- Naravno da ne mislim - uveravala ju je Keri. - Zahvalna sam
vam to ste nahranili Majka. Izgleda da je on u tome uivao.
Beti se smeila posmatrajui deaka. Oigledno da ih je sve osvojio. -
Ima veoma dobar apetit. Primetila sam da u vaoj sobi nema flaice sa
cuclom, pa sam mu dala da pije mleko iz ae. Veoma dobro se snaao.
- Da, sada mu to ide od ruke. Ali, trebalo je da ga vidite pre dva
meseca kada sam ga odvikavala od flaice. Uvek je bio sav mokar. Ja
nisam imala nikakvog iskustva sa bebama, tako da sam bila nespretna.
- Ipak, uspeli ste da ga odviknete - rekao je Adam. - Majk je va
sestri, tako kae Do. - On nije mogao da savlada radoznalost, koja
mu se oseala u glasu.
- Da, moja sestra je umrla odmah po njegovom roenju.
Posle kratke tiine, Adam je shvatio da ona o tome nee govoriti nita
vie. Bio je pomalo razoaran. - Hoete li da veerate, gospoo Revel?
- Ne - odgovorila je brzo - jeli smo sendvie kada smo stigli, ali bih
vrlo rado popila olju kafe, ako je ostalo.
- Hoete li da vam je odnesem u dnevnu sobu? Tamo je prijatnije.
Odne- u i deaka, ako hoete.
- Ne, nije potrebno. Popiu je ovde. - Ve se smestila za sto i tek
tada je primetila da je ostalima nelagodno. - Opostite ako sam vas
omela u porodinom razgovoru.
- Ne, niste - odgovorio je Adam naglo i Keri ga je pogledala
iznenaeno.
- To je zbog toga - umeala se njegova ena - to nismo navikli...
- Ona hoe da kae - prekinula ju je Gracia - da ostali nikada ne
ulaze u ku- hinju.
Adam i Beti su je pogledali ljutito. - Ali... - zamucala je ona - sami ste
mi rekli da je Helen Revel uvek postavljala poslugu na svoje mesto.
Adam je ustao sa stolice. - Devojko, vreme je da ide kui. Hajde, ja
u te odvesti.
Tek tada je shvatila da je rekla neto to nije smela i pocrvenelaje od
ljutnje. Krenula je za Adamom bez rei.
- Nemojte obraati panju na Graciu - reklaje Beti. - Ona je dobra
devoj- ka, ali, kada otvori usta, nikada se ne zna ta e rei.
- Helen Revel je bila Doova prva ena, zar ne?
Na licu ove starije ene se ogledala nelagodnost. - Pa da. Sigurna sam
da vam je gospodin Revel priao o njoj.
-U stvari nije. Nikada nismo razgovarali o njoj. Da lije onaizgledala
kao ja?
Beti ju je pogledala zapanjeno. - Kao vi? Pobogu, ne! Ona je bila
plavua i veoma visoka, kao manekenka. Nije ba bila lepotica, ali je
bila atraktivna, privlaila je panju, posebno... Oh, sigurna sam da ne
elite o tome da sluate.
Keri je bila veoma radoznala i svakako je htela da to vie sazna o
Helen, ali, nije znala na koji nain da ispita Beti, a da to ne bude
sumnjivo. Ipak, odluila je da je ispita, bez obzira na to ta e ena
misliti, ali, tada je ula neku buku iza svojih lea.
- To je gospodin Revel - reklaje Beti - izvinite, moram da odem da
vidim da li mu jo neto treba.
Keri se ponovo posvetila Majku. Kada se Beti vratila, zatekla je
deaka kako zadovoljno gunda u njenom naruju. - Odneu aj
gospodinu Revelu - Zaustavila se i s osmehom na usnama pogledala
Majka. - Kako je samo sladak. Stara gospoa Revel je zamolila, ako vi i
deak moete da odete do nje. Plaim se daje i suvie esto sama.
- Naravno, otii emo - rekla je Keri i ustala, drei Majka u
naruju. - Gospoo Karnej, hvala vam na kafi i to ste nahranili Majka.
- Zovite me Beti, kao i svi ostali. A to se tie malog Majka, bilo mi
je pravo uivanje. Zovite me kadgod bude trebalo. Uvek u ga rado
priuvati.
- Hvala, Beti - rekla je Keri toplo. - To je vrlo lepo od vas.
Dokje odlazila, ulaje Betin glas. - Drago mi je to ste ovde. Gospodin
Do je i suvie dugo bio bez ene.
Keri je prisilila sebe da se nasmei, ali, nije odgovorila. Ova
dobroudna ena ne bi mogla da shvati u kakvoj se ona situaciji
nalazila. Ni Etel Revel to ne bi razumela.
Jednom slobodnom rukom pokucala je na vrata svoje svekrve. Kada
ju je ova pozvala, nala se u maloj dnevnoj sobi, mnogo elegantnijoj
nego onoj u kojoj je upoznala Etel. Nametaj je bio u antikom stilu, a
persijski tepih je pokrivao veinu poda.
Etel je sedela ispred police sa knjigama u mekoj, barunastoj haljini.
Na- smeila se kada su Majk i Keri uli.
- Hvala ti to si dola, draga. Sedi, molim te.
Keri je namestila deaka u udobnu naslonjau, gde je izgledao
sasvim zadovoljan, iroko otvorenih oiju posmatrajui okolinu.
- Oh, stie Beti sa mojim ajem. - Kada je domaica izala, Etel je
ponudila Keri sa ajem.
- Ne, hvala, upravo sam popila kafu u kuhinji.
Etel je nasula sebi aj, sipala eer i udobno se zavalila u naslonjau.
- ao mi je to je Do ba danas morao da izae zbog posla. Nadam se
da se nisi oseala zapostavljenom, duo. Ja zaista mislim da on nije
morao da ode, a to sam mu i rekla. Ali, verovatno si primetila i sama da
se na njegove odluke teko moe uticati.
- Da, primetila sam to - potvrdila je Keri i toplo se nasmeila - Ali,
ne ose- am se zapostavljenom. Pre nego to sam se udala za Doa,
znala sam da on vodi veliku kompaniju i da je veoma zauzet.
- Neobino je da jedna tako mlada osoba ima toliko razumevanja -
rekla je starica srui aj. - Majk, gledaj ta imam za tebe - obratila se
deaku vadei iz depa gumenog patka. Deak je zgrabio igraku i
odmah je poeo da je vae na ta su se obe ene nasmejale. - To e ga
zabaviti nekoliko minuta. Nameravam da uvek ovde drim nekoliko
igraaka, tako da uiva u posetama meni. Ah - pogledala je Keri neno -
nita nije tako lepo kao imati dete u kui. Ali, deca tako brzo rastu.
- To mi svi kau - sloila se Keri - a i sama kada se osvrnem tih
prolih deset meseci, ini mi se da su proleteli. Moram priznati da sam
prvih nekoliko nedelja mislila da nikada nee proi.
- O, da, to je period kada dete zahteva potpunu panju i tada je
najtee. Ali, ipak e sve to proi, a vredi. ak ako kasnije izgubi dete...
Ja... verovatno ti je Do rekao... da je moj mlai sin poginuo pre
godinu dana.
- Da, rekao mi je.
- Jo uvek mi uasno nedostaje - nastavila je Etel - uvek je bio
tako pun ivota. Oh, bio je svojeglav, dok nije odrastao, ali, on me je
izvukao iz oajanja, kada mi je poginuo mu. Do je naravno bio toliko
zauzet poslom da sam ga retko viala.
Keri je bila veoma uznemirena ovim tokom razgovora. - Do mi je
priao o tome. Ne znam da li je vama rekao, i ja sam neko vreme radila
u vaoj kompaniji.
- Da, rekao mi je. Tako ste se i upoznali.
Keri je neto promrmljala, nerazumljivo. Nije znala ta je Do priao
svojoj majci i sada se plaila da e rei neto pogreno.
- Da li si moda upoznala i Denija?
- Ja... ja sam ga samo jednom videla, ini mi se. Ali, nikada se
nismo upoznali - Keri je mrzela ove lai, ali, nije imala izbora. Na njeno
veliko olakanje, Etel nije imala nameru da nastavi razgovor o toj temi. -
Keri, hou da zna da sam se veoma obradovala kada mi je Do javio
da e se ponovo oeniti. Bio je tako usamljen otkako je Helen tragino
poginula u hotelskom poaru.
- Poaru?
- Da, zar ti Do nije rekao? Helen je otputovala u Toronto na
nekohko dana. Uhotelu u komje odsela, izbio je poar. Do ti sigurno
nije priao o tome, jer je sve to veoma bolno za njega. Ni meni nije vie
priao o Helen. I suvie je povuen u sebe i trebalo bi da ga natera da
malo vie pria o svojim oseanjima.
- Hm! - promrmljala je Keri, mislei kako e se on njoj jo manje
poveravati nego svojoj majci. Etel je, oigledno mnogo oekivala od
ovoga braka. Keri se rastuila, pomislivi kako bi se ova ena, koja je
poela da joj se dopada, da zna istinu razoarala. Pre nego to je mogla
da postavi jo neko pitanje o Helen, Beti je pokucala na vrata. - Ovde je
gospoa Toro, dola je da vas poseti.
- Desi? - rekla je Etel radosno. - Reci joj da ue. Desika Torp je
- dodala je okreui se prema Keri - naa draga porodina prijateljica.
Njen otac i moj mu su odrasli zajedno.
ena koja je tog trenutka ula, bila je visoka, crnokosa, klasino
lepa. Oko nje se irio miris francuskog parfema. Prila je i poljubila Etel
u oba obraza.
- Divno izgledate, draga.
- Dobro se oseam, hvala ti, Desi. Dobro je to si dola. Hou da
upozna Doovu novu suprugu i sina, Keri i Majka.
Desika je radoznalo pogledala oboje. - Zdravo, Keri. Htela sam da
budem meu prvima koji e ti poeleti dobrodolicu.
- Hvala - odgovorila je Keri i podigla Majka, koji je postao
nemiran.
Desikin taman pogled skrenuo je na deaka. - Kako slatko dete -
rekla je bez imalo nenosti. Njen osmeh bio je izvetaen. - Ipak ne
mogu da zamislim Doa u ulozi oca.
Tada e se veoma izaenaditi rekla je Etel. - Do se odlino slae
sa Majkom, ak toliko dobro da se plaim da e ga razmaziti.
-Nemogue! - izjavila je Desika, skidajui kaput. Sela je u fotelju
pored Etel. - A gde je tatica sada?
Etel je pogledala Keri, dajui joj do znanja da ona treba da odgovori
na ovo pitanje. - Otiao je u kancelariju da pre- gleda potu.
Desika podie obrve. - Zaista? Kako romantian prvi brani dan -
Njen podrugljiv ton izazvao je Keri i ona bez razmiljanja odgovori. - Sva
srea, no je dovoljno duga.
Kakva sam ja laljivica, pomislilaje, ali, kada se setila Doovog
poljupca, shvatila je da to i nije potpuna la.
- Naravno - rekla je Desika sa samouverenim osmehom.
Pogledomje odmeravala Kerinu figuru i ona poali to nije obukla neto
prikladnije od farmerki. Odahnula je kada se Desika obratila Etel.
- Bie dobro za vas da imate jo je- dnu enu u kui. Znam da
Do nije u mogunosti da vam posveti mnogo vre- mena. To je cena
njegovog uspeha.
- Sasvim si u pravu - sloila se Etel - ali se nadam da e on
mnogo vie vremena provoditi u kui sada kada su tu Keri i Majk.
- Znajui Doa - rekla je Desika suvo - ne bih previe raunala
na to.
Keri nije mogla da shvati zato je ova ena toliko zajedljiva i morala je
da uloi mnogo napora da se ne bi spustila na njen nivo i odgovorila joj
istom merom.
- Moda emo Majk i ja praviti njemu drutvo na poslu -
promrmljala je.
- O, da - rekla je Etel - sigurno e eleti da ti pokae ta radi, bar
onu zanimljivu stranu. Helen to nikada nije interesovalo.
- Mislim da Do nee imati vremena da izigrava vodia - dobacila
je Desika.
- Nadam se da svoju suprugu i sina nee tretirati kao obine
turiste - Keri se jedva uzdrala da ne bude otrija.
Desika ju je jo nekoliko miiiuta posmatrala mranim pogledom, a
zatim se okrenula prema Etel. - Vidim da je stigao onaj sat od ruinog
drveta.
- Da, pre nekoliko dana. Divno se slae uz nametaj, zar ne? Ne
mogu da pronaem rei da ti se zahvalim to si ga pronala za nas.
- im sam ga ugledala, shvatila sam da je stvoren za vas.
- Tvoj ukus je nepogreiv, kao i uvek.
- Voli li antikvitete? - okrenula se Desika prema Keri.
- Da, volim. U stvari ne znam ba mnogo o njima, ali, ovaj sat je
predivan.
- Desi je mnogo strasniji sakuplja od mene - rekla je Etel -
mora videti njenu kolekciju.
- Bie mi drago da me poseti - brzo je rekla Desika, ali, Keri se
ipak upi- tala koliko je iskren njen poziv.
- Imam mnogo posla oko Majka, ali ipak, hvala ti. Moda emo za
nekoliko nedelja navratiti zajedno.
Keri se iskreno nadala da e Desika za nekoliko nedelja zaboraviti na
ovaj poziv, jer nije elela da ovu uobraenu enu sretne na njenom
terenu.
Posle ovoga, Etel i Desika su poele da govore o pripremama za
godinju dobrotvornu priredbu. Majk je poeo da se dosauje i ona ga je
spustila na pod, ali mu nije dozvolila da otpuzi daleko od nje.
Iz razgovora dve ene bilo je oigledno da se veoma dobro poznaju i
da se izvrsno slau. Desika je veoma esto dolazila u posete i Keri se
nadala da e ubudue uspevati da izbegne njeno prisustvo, pod
izgovorom da neto treba da uradi za Majka.
Konano, Desika se spremila da poe i jo jednom je podsetila Keri
da je moe pozvati ili posetiti kadgod bude imala vremena.
- Ona je tako puna razumevanja - rekla je Etel. -I pored svih
svojih oba- veza nae vremena da navrati kod mene, bar jedanput
nedeljno. - Zastala je za trenutak - moram ti rei pre nego to sazna od
nekog drugog, svi su oekivali da e se Do i Desika venati.
- udim se da tako divna ena nije ve udata - odgovorila je Keri
naizgled hladnokrvno.
- Oh, bilaje. Mu joj je umro pre nekoliko godina. Ostavio joj je
veliko nasledstvo, tako da je sada zbrinuta do kraja ivota. Slobodno
vreme provodi u organizovanju dobrotvornih priredbi, kao to e biti ova
o kojoj smo govorile.
- Etel - promrmljala je Keri.
- Mislila sam da e me zvati majko.
- Oprostite, naviknuu se. Majko, sada bih htela da okupam
Majka i da ga stavim da spava.
- Naravno - sloila se Etel - jadni na deak, imao je veoma
uzbudljiv dan.
Keri je podigla deaka. - Uivala sam u ovoj poseti.
- Volela bih da vas dvoje esto dola- zite. Dobrodoli ste u svako
doba. - Toplo se nasmeila. - Mislim da e ti biti veoma dobra supruga
mome sinu.
Dok se penjala uz stepenice, Keri je pomislila da je Etel od one vrste
ena koje veruju u ono to hoe. Za nju je sve crno ili belo. Do i Keri
su se venali, znai da se vole. Svaki drugi razlog za njihov brak za nju
je neprihvatljiv. Iako se ak spremala da joj Desika bude snaha,
spremna je da prihvati Doov izbor.
*
Majk je nerado otiao u krevet. Iako je bio umoran, eleo je i dalje da
se igra. Ipak, naporan dan je vrlo brzo uinio svoje i uskoro je Majk
spavao spokojnim snom.
Keri se tiho iskrala iz sobe i otila da se istuira. Posle toga je otvorila
onnan i u njemu ugledala prozirnu svilenu spavaicu, koju je kao
poklon za venanje dobila od Deni. Dodirnula je nenu tkaninu i kroz
misli su joj prole slike otvaranja poklona pre nego to ju je Deni
odvezla na venanje.
Deni, nije trebalo to da radi!" pro- testovala je Keri, kada je
ugledala ovaj divni poklon. Znala je da kota mnogo vie nego to bi
njena prijateljica mogla da odvoji.
Svaka nevesta za prvu branu no mora imati neto izazovno"
odgovorila joj je Deni.
Keri je poelela da moe da se poveri svojoj prijateljici i da joj prizna
da e prvu branu no provesti sama u krevetu, ali, nije imala srca da
uniti iluzije koje je Deni imala. Deni je od prvog trenutka kada je
saznala za njeno venanje sa Doom, smatrala to veoma romantinom
vezom, ljubavlju na prvi pogled.
Keri je sada posmatrala tu spavaicu sa tunim osmehom na licu.
Lagano ju je navukla preko glave i stala pred ogle- dalo u uglu sobe.
Spavaica je vrlo malo skrivala i Keri je pomislila da bi isto ta- ko
izgledala i da je naga.
Ipak, iako niko nije mogao da je vidi, odluila je da ne skida tu
spavaicu. Upalila je nonu lampu i legla u krevet. Prelistavalaje
asopis koji je kupilana aerodromu.
Uspela je da proita samo dva kratka lanka, kada joj je neto drugo
privuklo panju. ula je zvuke iz Doovog apartmana. Brzo je ugasila
svetlo i odluila da se pretvara da spava, ako Do kojim sluajem zaviri
u njenu sobu. Ipak, kroz nekoliko minuta u susednoj sobi je zavladala
tiina i ona je pomislila da je on legao. Poto joj se nije spavalo, Keri je
ponovo upalila lampu i uzela asopis.
Iznenada su se otvorila vrata koja su razdvajalate dve sobe. Pojavio
se Do, drei u ruci dve ae vina. Na sebi je imao kimono, vezan u
struku i Keri je shvatila da ispod kimona nema nita.
asopis joj je iskliznuo iz ruke i ona uhvati pokriva i navue ga do
brade. - ta hoe? - upitala je prestraeno.
Prilazio joj je lagano i Keri je opazila vatru u njegovim oima. - Kakvo
provokativno pitanje! Zar zaista to mora da pita? - seo je na ivicu
kreveta i pogledom prelazio preko njenog lica.
- Ve sam skoro zaspala - lagala je Keri, navlaei pokriva sve
vie.
- Mene ne moe prevariti. Video sam svetlo ispod vrata i asopis
koji si itala.
Zadrhtala je, gledajui njegovo lepo lice i poelela da moe da ga
prisili da ne ulazi tek tako u njenu sobu, kao da su pravi brani par.
- Voleo bih da moja ena popije sa mnom au vina pre spavanja.
- Ne treba mi nikakvo vino - odgovorila je odbojno, nadajui se da e
on ipak odustati.
- Molim te, Keri. Tako malo traim od tebe - rekao je tiho i neno,
kao da je osetio njenu zbunjenost.
- Malo trai? Ve si uzeo moju slobodu i Majka, a sada hoe... -
usne su joj zadrhtale i nije mogla da dovri reenicu.
- Prestani da se ponaa kao nevaspitana odrasla ena - podigao
je glas i stavio joj je au u ruku. - Popij ovo pre nego to me ozbiljno
naljuti.
Keri je prihvatila au i primakla je usnama. Posmatrala gaje preko
ivice ae.
Do se izgleda opustio i sam poeo da pije. - Ovo je jedno od
najboljih francuskih vina. Dopada li ti se?
- Da... da, sasvim je u redu. Ja se tako malo razumem u vina -
promrmljala je.
- A u druge stvari? - upitao je udnim glasom. Oi su mu
zaiskrile. - Ti slabo poznaje mukarce, zar ne?
- Bez obzira da li ih poznajem ili ne - dobacila je - nemam nameru
o tome da razgovaram s tobom.
- Pa dobro, i ne mora mi rei. Odabrala si belu spavaicu za prvu
branu no. Potpuno se slaem s tvojim izborom. Izazovnost i ednost
istovreineno, dobra kombinacija.
- Ti... ti, veoma si neprijatan! - skoro je vikala. - Ako ba hoe da
zna, ova spavaica je poklon od Deni.
Slegao je ramenima. - Ipak, ti si iza- brala da je obue veeras.
- Bila je na vrhu, nisarn htela da preturam po stvarima.
Uostalom, nisam oekivala da e je neko videti. - Odloila je au na
noni stoi pored kreve- ta. - Molim te, idi. Rekla sam ti ve da te
nikada neu prihvatiti za mua u pravom smislu.
- Budi razumna, Keri. Ne moe oekivati od mene da se ponaam
kao da sam ti brat. Tano je da je Majk razlog, za nae venanje, jer
sam hteo da mu pruim ono na ta ima pravo, ali, i pored toga nisam
morao da se oenini s tobom. Mogao sam ga dobiti i na drugi na in, ali,
nisam toliko okrutan da bih mogao da vas razdvojim. I suvie ga voli
da bih mogao da ti uinim tako neto.
- I, sada nas ima oboje - rekla je Keri - ali, to ti nije dovoljno.
Slegao je ramenima. - Ja sam ljudsko bie i normalno je to elim
svoju enu. Kada bi mogla da zaboravi prolost i prepusti se
sadanjosti, otkrila bi da uvek dobija onoliko koliko daje. A ljubav je
za enu blagotvorna, daje joj posebnu vrstu lepote.
- Ljubav! -reklaje zapanjeno. - Pa, ti si neverovatan.
- Ja sam mukarac - tiho je odvratio Do.
Keri se ugrizla za usnu i odvratila pogled od njegovih oiju.
- A ti si ena - nastavio je neno i to veoma privlana ena.
- Ali, ne takva kako ti misli.
- Zar nisi, draga? - tiho se nasmejao zabacivi glavu. Zatim se
nagnim i utisnuo joj poljubac na usplamteli ob raz. - Kako si samo
neiskusna! Ali, bie mi zadovoljstvo da te poduavam.
Do je svukao pokriva sa njenih ramena i neno ju je zagrlio.
Keri je pokuala da se oslobodi njegovog zagrljaja. - Hladno mi je.
Ali, on se nije obazirao na njene rei. Nastavio je daje lagano miluje
po ramenimia. Keri je osetila nagli talas toplote, nervozno i zbunjeno se
naslonila na jastuk, kako bi izbegla taj neni dodir njegove ruke.
Podigao je glavu i pogledao u njene irom otvorene oi, prodorno,
kao da hoe da je hipnotie. Jednim pokretom je strgnuo pokriva sa
nje, otkrivajui njeno telo.
Keri je tek tada primetila da mu je kosa vlana, kao da je tog
trenutka izaao ispod tua, a miris losiona posle brijanja postao je
omamljujui.
Leala je mirno, oseajui ubrzane ot- kucaje svoga srca, pod
njegovim pogledom koji je odmeravao njeno otkriveno telo. Ruke su mu
bile tople i nene.
- Ja sam tvoj mu - rekao je tiho - i imam pravo da te gledam.
Celu.
- Ja... htela bih da se pokrijem. - Po- kuala je ponovo da navue
pokriva, ali je istog trenutka shvatila da se ne moe istrgnuti iz
njegovog snanog zagrljaja. Samo je bespomono uzda- hnula kada je
osetila njegov dah na svom vratu.
- Ima li pojma - promrmljao je - koliko si lepa i privlana? Ti si
moja ena, i ja te elim.
- Ne - rekla je neubedljivo.
- Da - proaputao je Do, pomerajui usne sve vie i vie, dok se
kona- no nisu smirile na njenima. Zadrhtala je i osetila toplotu,
kojajuje svu preplavila. Nikada u ivotu nije osetila nita slino, toliku
bespomonost i toliku paniku. Poljubac je postajao sve snaniji i
strasniji. Oseajui daje poneta nekom udnom moi, jo jednom je
pokuala da se oslobodi. Do joj je dozvolio da odvoji usne, ali je nije
putao iz zagrljaja.
- Usne su ti tako meke i nene. One nikada ne bi trebalo da budu
hladne i
odbojne, jer nisu stvorene za to. One su stvorene za poljupce. -
Ponovo je prislonio svoje usne na njene i ona je po- novo zadrhtala. -
Vidi, to nije tako loe, zar ne? Ne eli da me zaustavi. To ti se
dopada, im tako drhti.
- Drhtim zbog toga to se plairn.
- O, ne - mrmljao je, nastavljajui svoju igru usnama. - Opusti se,
Keri, prestani da se bori. Ja sam tvoj mu i ne moe me odbijati uvek.
Pre ili ka- snije, popustie.
Taj slatkasti miris njegovog losiona, odjednom joj se uinio poznat.
Tog trenutka se setila kada ga je osetila. Bio je to miris Desike Torp. 0,
ne, pomislila je. On dolazi od nje, a onaje bila toliko slaba da bi mu
popustila! Uloila je svu svoju snagu da bi se oslobodila njegovog
zagrljaja.
- Doe, ako me dobije, to e biti na silu - rekla je ledenim
glasom.
- Zar tako misli, Keri? Zar nije tako malo falilo da se prepusti?
Zar nisi osetila da si ena?
Pogledala ga je ravnoduno. - Nisam osetila nita. Nita osim
odbojnosti. Da li zaista eli enu koja to osea prema tebi?
- Ti, mala ludo!
- Da sam znala ta u morati da trpim, nikada ne bih dola
ovamo. Odvela bih Majka na kraj sveta, samo da se ne udam za tebe.
- Izgleda da sam dobio najhladniju i najuobraeniju enu.
- Mrzim te! - uzviknula je i okrenula glavu. -I, mrzeu te do kraja
ivota.
- Idi do avola! - procedio je kroz zube. - Gde li je nestala ta tvoja
privlanost? Kakva teta za tako divnu spavaicu! - Naglo je ustao sa
kreveta. -
Ostavljam ti tvoju deviansku postelju i dobro dola u nju. - Zatim je
nestao u svom apartmanu, zalupivi vrata za sobom.
Keri je jo nekoliko trenutaka ostala da lei u istom poloaju. Kada je
konano dola k sebi, pokrila se. Nikada jo nije videla toliko gorine na
neijem licu, toliko prezira u neijem glasu. Shvatila je da je njen
dolazak u ovu kuu bio nepopravljiva greka. Ipak, nee dozvoliti da
postane Doova igraka, borie se do poslednjeg daha.
Konano je zaspala, ali, bilaje srena kada su sunevi zraci prekinuli
njen komar. I Majk je poeo da se budi. Ustala je i otila po njega.
Dea