UrednikMILICA GRABOVAC

ANTO BABIe

IZ ISTORIJESREDNJOVJEKOVNE

BOSNE

SVJETLOST, IZDAVAKO PREDUZECE, SARAJEVO1 9 7 2.

SREDNJOVEKOVNA BOSNA U DELU ANTE BABIA

Nauno stvaranje Ante Babia posveeno je skoro isklju-ivo srednjovekovnoj Bosni. Bliska kao rodni kraj i popritemnogogodinje aktivnosti prosvetnog i politikog radnika, Bo-sna je zaokupljala Babiev nauni interes. Prisan odnos premuzaviaju mnogo je puta uticao na teme koje su istoriari birali,ali nije est sluaj da se stvaralaki rad tokom decenija disci-plinovano v!ee za jeldno podruje, ak i kad je ono izuzetnozanimljivo i privlano. Takvo asketsko obuzdavanje duha, sklo-nog inae da luta kroz razliite epohe i daleke prostore, donosi

obino nagradu u vidu produbljenih i temeljitih rezultata.Kada se Anto Babi ukljuio u istraivaki rad na isto-

riji, srednjovekovna Bosna nije vie predstavljala neistraenopolje. Naprotiv, bila je marljivo prouavana od 'Grednih i kri-tinih istoriara kakvi su bili Vjekoslav Klai, Ilarion Ruva-rac, Pranjo Raki, Konstantin Jireek, Ferdo Sii, Vladimir

orovi, da spomenemo samo najpoznatije. Ipak, slika prolo-sti Bosne bila je i posle njihovih: veoma znaajnih i korisnihnapora nepotpuna i veoma jednostrana. Glavnu panju zao-kupljala je tada sfera politikih zbivanja sa linostima vlada-laea, ratovima, teritorijalnim promenama i odnosima meudravama u sreditu vidnog polja. Tome nije bila kriva samofiloloka orijentisanost naih istoriara, ni periferni poloajnae istoriografije, koju nisu bile zahvatile raspre o metodis kraja prolog, ni moderna strujanja s poetka naeg veka.Objektivni uslovi se takoe ne smeju prevideti: politika jeimala primat u iskustvu ondanjih generacija; inilo se da ona,upravlja sudbinom naroda i zemalja.

Prilazei istoriji srednjovekovne Bosne Babi je nosioiskustva svoje generacije, drugojaija interesovanja i nova

5

shvatanja o vrednostima. Veliki socijalni pokreti, krize prvogsvetskog rata i otrenjavanje od nacionalnih zanosa, uzdrmalisu bili tradicionalne ideale. Znaajan deo inteligencije, kojaje dorastala u godinama posle prvog svetskog rata, traio jcnove puteve prilazei u politici opozicionim strujama i pri-

hvatajui ideje koje su ile za tim da temelljno preobraze svet.Stremljenja i angaovanost jednoga kruga naprednih intelek-tualaca, okupljenog u Sarajevu, veoma je lepo ocrtao samAnto Babi. U istoriografiji su predstavnici toga novog talasainteligencije naputali tradicionalnu politiku tematiku i okre-tali se problemima ekonomskog i drutvenog razvoja. U osno-vi toga zaokreta, primetnog i kod drugih istraivaa koji suse u to doba poeli baviti prolou srednjovekovne Bosne(Gregor Cremonik, Mihailo Dini), lealo je uverenje da uekonomskoj i drutvenoj sferi treba traiti opte uslove kojisu u krajnjoj liniji uticali na istorijski razvitak.

Drutvenoj tematici Babi je ostao veran tokom itavogsvog rada, koji se sa prekidima protee na skoro etiri dece-nije. Poeo je sa bosanskom vladarskom kancelarijom, pa jepreko bosanskog sela irio svoju tematiku prema optim p1"O-blemima feudalizma u Bosni, bosanskoj dravi i bosanskojcrkvi. Unutar Babie~og naunog opusa mogu se izdvojiti trikompleksa: feudalizam u Bosni i njegove osobenosti, nastanakbosanske drave i njeno ureenje i problematika bosanskecrkve. Pojedinim svojim istraivanjima Babi je prokrio iotvorio puteve sledeim generacijama naunika.

Pionirsku ulogu on je pre svega imao u prouavanju fe-udal1izma u Bosni. Sve do posleratnih godina kod nas se ofeudalizmu nije ni govorilo pod uticajem uskih juristikih kon-cepcija koje

'su prihvatali i najautoritativniji istoriari. Babia

je na bavljenje feudalizmom upuivala marksistika orijenti-sanost i aktuelnost problematike. Feudalizam je vieln u sa-svim novom svietlu kao zakoniti stupanj u razvitku ljudskogdrutva, koji se sa svojim bitnim obe!ejima javlja na vrloirokom prostoru, daleko izvan okvira klasinog [eudalizma.

Ko ne poznaje atmosferu u naem naunom ivotu pede-setih godina, teko e moi da oseti koliko su velika iskuenjavrebala tada istoriara koji se poduhvatio da se bavi feudali-zmom. Najvee je bilo iskuenje da na naem tlu primeni ve

6

gotove, vrlo popularne, gotovo obavezne, sheme koje su do-maim izvornim matetrijalom samo bivale ilustrovane. Radovio vazalitetu i feudaLizmu, koji u ovoj knjizi ponovo izlaze pred

ttaoca, najbolje su svec1oanstvo o tome koliko je Anto Babiostao slobodan od vladajuih tendencija. Kao istoriar istan-

anog duha on nigde nije gubio kontakt sa izvornom graomi preko nje sa stvarnou srednjovekovne Bosne. Opte pred-stave o feudalizmu sluile su samo za postavljanje novih pi-tanja, za otkrivanje jo nezapaenih podataka u inae jakooskudnoj izvornoj podlozi, za izdvajanje onih pojava koje suza feudalni tip drutva karakteristine. Njegova rekonstruk-cija je oslonjena na briljiviU analizu i pouzdane zakljuke.Otuda se njegov koncept vazaliteta i feudalnih odnosa u Bosnivrsto dri i istovremeno ostaje otvoren za dopunjavanje iobogaivanje detaljima iz neiskoriene ili nepoznate doku-mentarne grae.

Slian po metodu je Babiev rad na prouavanju poetakabosanske drave u kome se naroito trudio da prikae vrlostaro jezgro prvobitne Bosne i opte uslove njenog osamosta-ljivanja. Preoskudna graa predstavlja osnovnu tekou kodosvetljavanja najranijeg perioda bosanske istorije. Paljiv

analitiar, Babi uspe~a da izvuel maksimum iz malobrojnihizvora. Posmatrajui kasniji, bolje poznati razvitak bosanskedrave Babi je uoio i istakao ulogu politilwg okvira bosan-ske drave u procesu etnike diferencijacije i uobliavanja et-nikih odnosa na ovom delu balkanskog prostora. Pitanja kojasu nekada bila tretirana sa mnogo estine i angaovanosti uzmeanje naune argumentacije sa politikim tendencijama, italac sree u Babievom tekstt~ u istom akademskom vidu,raspravljana nezavisno i objektivno, onako kako je u naucijedino dopustivo. Takav pristup razume se olakava itava at-mosfera u naoj zemlji, ali ga do kraja obezbeuje'nepristra-snost, kritinost i moralni integritet naunika.

U okviru prouavanja srednjovekovne bosanske draveBabi se bavio i jednom specijalnom temom: organizacijomdiplomatske slube. Kako je izgledao dravni aparat i kako jefunkcionisao moe se otkriti jedino detaljnim ispitivanjem poje-dinih institucija i slubi. Diplomatija i u srednjem veku imaveoma vanu ulogu u ivotu drave, tako da uz vladarsku kan-celariju i komoru, diplomatska sluba spada u osnovno jez-gro dravnog apamta, koji se i u Bosni tokom srednjega veka

7

uvrivao i razgranjavt1iO. U Babievoj studiji saopkt:ena ie 'ianalizirana veoma bogata i raznolika graa o poslan.~tvli'ma,pretgovorima, diplomatskim obiajima, o brojnim poslanicimakoji su izvravali misije zastupajui bosanske dvorove.

Bavei se crkvom bosanskom Babi nije otvarao novu te-matiku, ali je u tome mnogo diskutavanom kompleksu otkri-vao zanemarene aspekte i uspevao da ih reljefno ocrta. Uveliku diskusiju o dogmatskoj osnovi crkve bosanskih krstjana,koja je bila zapoeta jo uoi rata a zatim nastavljena u tokunekoliko posleratnih godina, Babi nij~ ulazio, mada je sVIajuprivrenost tezi Rakoga pokazao u osvrtu na literaturu do1954. god. Svoje gledanje na istoriju bosanske crkve u celini~~ao je prilike da iznese u posebnoj nevelikoj knjiici, kojucltalac ovde nalazi pretampanu. Izrazita su Babieva nasto-janja u dva pravca: da bosanske krstjane smesti u iroki okvirevropskog dualistikog pokreta i da, na drugoj strani, prikaekonkretne drutveno-ekonomske uslove njihovog delovanja uBosni. Takav socioloki pristup se pokazao naroito plodanu prikaZivanju poslednjeg perioda bosanske crkve.

Izlazei ponovo pred itaoce posle v~e godina, a neke iposle punih decenija, Babieve studije o srednjove1kovnoj Bo-sni uvaju naunu aktuelnost i privlae panju. ZahvaljUjuipouzdanosti rezultata i tematskoj novini, one e jo dugo pred-stavljati vrst oslonac sa kojega se moe prodirati napred tLnovo i nepoznato.

Sima IRKOVI

KESTO O KARAKTERU BOSANSKE FEUDALNE DRZAVE

Pre1Jpost8lVlljajruoi da e stranee Pregledae i dalje bitiotvorene za tI'eltiJr,an}e ovakvih :p~tanja, da u se '11 svomeodgovoru na anketu RedJalkcijeogranii.tina to da II IlJ~jkrupnijilnncrtama ukaem na jednu ~kaTaJkte~sti~nru Qoobmu ~sanskog srednjovjekovmog feudal'izma, koja 'J,e, po mom ml-mjenju, ostavila svoj ,peat na optu sliku razvitka Bosne uovoj iis1Jcxnijsk!oj epohi. . . . .

Kad govorsmo o Bosni li Hercegovini uatmosferi nJez/inihdananjih problema, 'esto naglaavamo .tekoe Ikoje proizlazeiz zaostalosti usloviljeneitavomliJstOlr1jskom prolou ove ze-mhje. Zasta, mnoge PQjilv:e u njeZIDQj istordji idoputa(j'l1 ~aIkJljluak da je Bosna ve u doba svoje dravne samostallnosti u:neklim ,oblicima svoga razvitka lila .sporije nego druge naezemlje. Bosanski srednji vijek nije ostavio nikakvih mo:ruu-mentalnih apomenka umjetnosti, knjievnosti Hi zakonodav-stva -tih naj:V1idni:j:ih zmakovakojfuma se oiblino obi1'eav,agornja granica ido koje je jedan narod napredovaou 'odreeI11.IOjistorijskqj epohi. Ali ako te pojave ,gl~~amo samo .kao'Pojave, Ito jest ialk!o ne li$p~tamo uslove lU :koJ,~ma se 'OIIle jav-lj1aju, mogli bilsmo tLako podlei pogrenom utiskJu kao da jezaostalost dmanerrtna crta usamOlj is't!Orlij:i Bosne, aI1!iezinasrednjovjekorcma istoo::ija, puna !bes.mis181IlihveJ.iJkaki:h ratovai svaa, Slama vrtlog dogaaja, u kojem se jedV'a moe otkritineka Imja kretanja naprijed. U stvari, tu se ne mOIe govorit!o zaostalosti. Put razvsbka srednjovjekovne Bosne - ne .uzii-majui ovdje u oIbzir porremeaje koji 'su dolazili liz vama -bio je umnogome odreen samfm karakterom \njezinJOg feu-dalizma lmji se je u neloirn .svojiimertama odvajao lod feudald-zrna u dI'IUgim naim zemlljarna, Kad OO}8IIljUijemo stepen raz-V'itka kojii je srednjovjekovna Bosna 'dooti,gla, treba da imamou vidu OSUOVlU na kojoti 'je taj !razNi-tak o()isltv.arli'v:an.

9

Bosanski feUJdalJirzam kroz litav srednji 'vijek IZ1aldJrao je'izvjesnu CI"DU 1mnzerva1JiV1nOiStli. Od samog poetka dravnogivota vlasteoski cr'odovi,Vlrsto u1mriJjenjenli u svojim pleme-nitsm batdnama, nastu;paOu kao cjehina ti. ne doputaju da seI"!azviJje jaa vladarska vlast i da diode do j,a~g izraaja dr-avna cjeillina. VLadar nije raspolagao ,niJj,ednOlm dmutvenomsnagom Ikoju bi 'u ,tadanjliJm, feudabnim, uslovsma mogao dasuprotstavi vlesteosldim vodovtma i da dh upregne u svojuslubu. U srednjovjekovno] Bosni, kala to d'e utVlrrliiO profesorOstrogorski, mikada nije postojao !pI'!OIIlij.ski sistem feudalneveeanosti niti su postojaM pr'OIIliJj,ari - feudadoi sa uslovnimposjedom fooda. Kad bosanske vladar daje zem~ju, nikad jene daje Ikao uslovni posjed ,kaljli bi trajao dotle dok nadarenifeudalac :is!pUlnj'avla uslove. Zemlja se uvijek daruje feudalcuk&o njegova puna svojina, njemu i njegovu pO\S!Iljednjemu.Kad Stjepan Komromani godi/ne 1322. danuje I~nezu Vuko-slavu Hrvatdniu upe Banke i Viribanjiu, on mu, 'u lSiluaju daostane bez batinika, dajle pravo da raspolae sa darovanimzemJ:j,ama po SlV'oj'OO vaLjd.. Na ovati nain samo su se uveavalevlasteoske batine i jaala mo vlasteosldh roldova u odnosumacennralnu vlast kojlu predstavlja vladar. Rasle SlU vlasteosketeriJ1JoIriiJje na kojima vladar nij'e dmao nikakve ingerencije. U!istqj darovnioi Vukoslavm Hnwatiniu ban odreuje da II da-rovnim upama ne bude drugoga vladalca (sliu~benliJka) osimviladalaca kneza Vukoslava. ZemJ1ja data II batinu me moese oduzeti osim u sluaju veleizda'[e, a i tada ,1leIk poto erkvabosanska ti Bosna, tj. vlasteoski sabor, stvar ispitajiu ii do-nesu odhslou. Pa i to ne u svlim \S~uajevima. Kad je kra,ljTVil1tko I 1380. ,g. dal1ivao Hirv10lju \0UJki6u ,tri sela u- ~u!pi lJa-m:-: 'll lb1iStlioo, staVIrjena je u povelju ovakva Ik1a'U~UI1a: ako ibise netko od Hrvojevih nasljiednika :1znevj

oo vlasaeld oduzima posjede, ali [enaiao na oltJpor. Da lli seQlVdJ.je il:",ad!i o posjedima koji su ihlli predviiem za k:a1tOlEkucrkvu? Iz izvora se to ne 'vridi, aM '1)/i bilosasvim u sklaloo sadogaajimatih godina.

Sve su, dakle, oko1ruOSitiupuiJv,alevlastelu na heretikuonkvu bosansku ii ovu na njih, ,i povezivale ih m vrst savez.Vladar k'OIji je elio da se II Bosrri odri momo je voditi raunao na'klonosti !te cmkve i, jo vtie, biJti pniprawan na koncesijeMasi :koj-a jatu crk:V!U podravala. Uska povezanost vdastele'icnkve bosanske djelovala jie kao faktor upravou jaanjapoloaja V!lasteoskihl'ooova i pomogla da ISe razviju 'i ojaaqutendencije njin.wolg osamostaljtvanja na svojim velikim ;po.ro-

dinim batinama.Ove ISU tendencije morade doi do punog izraaja 'u jed-

nom :1stOlriljski odreenom momentu, uvajui budno osvojenaprava i ne lilsputajui ih niJkaid liz vida, bosanska vlastela ilasu s vladarem ,i !pomagala ga lU nastojanju oko [aamja dravnenezavisnosti i liJrenja dravnog teritorija jer 'su kroz tu sarad-nju mog.1i da unapreuju li svoje posebne porodine 1ntlrese.U doba najveeg uspona bosanske drave za kralja Tv:rtka Iudareni su u sto vrijeme temelj! !budue moi 'trijru najsilriijihvlasteoskih rodova, Hrvabinia, Kosaa i Radinovia. Ali po-rastom mjihove moi rasla je i snaga koj a je neminovno vodlarrazbij,aJnju dravne cj,eltne. Ona 'jie dola do punog izraaja uonom momentu kad su se vffia'Sltela 'osjleti:1a dovoljno snana daS!VIQIje feuda~ne domene pretvore u rSI1JV'amno samostadne, i poh-Itike i ekonomske, cjelinek!oje e lim dav,aJti ,punu mjeru ne-podijeljeneekeploatacije sviJh 1zVOI1a bogaenja 'i obezbijedatipogodnu bazu za pI1isvaljaJnj1e vlladaJrsk!ih preroga!tJiv,a. Mislimda :se 'OVe promdene, ,izvrene na p'I1ela,zu 'iz XIV lU XV vijek,mogu dov:esti u v,ezu sa porrraJstom robnol11Jo.vanog promreta udrugoj poLovini XIV vijeka rkOlji jre vlasteli QltvarrarQ izglede:na donO'tke ilizdrugih, neposI1ednijih izvora n;go to su biH

~emljdjni POlSjledi.Sto isuse vlasteOISke ter'itoride vie :i POlt-punije lizdv:aJaile ,iz dravne cjeline,to su ei primjeri uvo-

enJa novih carina, otvaranja novih trgova za prodaju :soli,pr!;1Sv,ajalDe prava na dohrQ\tke 'od trg'o~ll11e :iltd. Na

uzrok navedemo nau podvojenost. Objanjenje, \pO mom mi-ljenju, treba 'traiti u karakteru srednjovekovlnlOigbosanskogfeudalazma 'i obliJka drave kakav se na takvom :Ileudalizmujedino mogao liJzgradtiti.

Pregled, asopis za drutvena pitanja, Sarajevo1953, br. 2, str. 83-86.

14

o ODNOSIMA VAZALITETAU SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI*)

U ovom pIiiJlogu htio blih da iznesem neka opaanja o obli-ku ~ stepenu vazalnezavlsnostd UIlIUtaJr feudalnog drutva sre-dnjovjekovne BOISIIlJe dz IkoOih ne ,reZluilJtJiJrao, po neikiim sJVojimcrtama, narost tip feudalne drave, razl~itte od dll1ugih tada-njih drava ako ne po f,o["m:i a OIDJO po sarlriJini i !PIo ISiPOlj-nim maniLfestacij'ClIma InjooiJna LUJIlJkdooisanja. Pni torne u po-kuati da, IlIaOSlIlOMU datih podetaka, istaknem i objasnimdvije IStrane pitanja vaza1nih odnosa u bosansko] dravi, na-ime, pitanje odnosa gornjeg vlasteoskog slioj,a, velmoa, premacenltrailinO(j vlasti, ibo znal prema ivladall1u kao preds

'ta:VInI1ku

cjeline :feudailme drave i, drugo, pitanje odnosa :go'mjeg vla-steoskog s11oj,a, to j,est njegovih ,g,lalVIllih predetavnika, premasebi podreeno] vlasteli. Tree pitanje kOlje se U!zl1a2lmatratIlJj.aOVIh odnosa samo PO'sebd namee jeste piJtanje ikako su se tiodnosa va!Za.llilteta :1lJnuta'r feudalnog dnutva po \QIbliJkJu fi. sadr-ini odl13!ziai u o'rganizalCi'j.i bosanske srednjovfekovne drave ikako su :uticali na mehanizam njezinog UllIUItarnJeg i spo[jnJeg:flunkciOlIlisaID!ja.

1 - Od momenta kada o bosanskom j)eudalizmu :naliiliazimona prve sigume li odreene podatke u d!zvorfuma, tj. od dva-desetih godina XIV stoljea, OIll se rpredstavlj,atO u -wdu vlaste-oskih rodova, ija jeekonomsko..d:11Ultvena snaga zasnovaaa i

vrsto lulwr'1jenjena u njihovim iPlemeni1Jim batinama, Oba-da d,e ov,aj 'OIblik feudalne svOjine, kao jedini, ostao e~OIIlJOIIllekom osnovom f,eudmog drutva na kJOj'OIj je iizrastarla poJJi-

*) Citano na I Kongresu istoriara FNRJ u II sekciji 7. V 1954.u Beogradu.

15

tika mo velmO'a,tj. gLavnIh vlasteoskih 11'OOOVla predstav-lijen~h svojim starjoeinama, ikoja lIJ!ijoe doputaa da se na dru-goj strani, pod neposrednom kontrolom vladara a u okviirufeudalnih odnosa, razVlijoe ma kakva drutvena 'snaga na bazi[ae uslovljenog i vlad3lrslwm vlau ogramienog zemJ.tj1ino.gplQI~leda. Plemenita baeina velmoa uveavala se a da se'na dI1ug'oj snrand, na S1trall1ii centralne Vilaslli, na Sl1Jmln!i cjelinefeu:daffine drave, ,oJJiJene u v'ladamu, lnijle mogila :I1a':lJV'iJtli nliJ1mlkvaekonomsko-deutvena pronutea kqj1a bi narasu ekonomsku

mo velmoa mogla usmjenitl u pravcu afirmiranja cjel,iine.Por'ijeklo plemenite batine ide dadeko unazad , po svod

Ipr:ilici u doba karla se raspadala zajednlika, plemenska SVlQ-jina na zemlju, te je ve Jiveoek doputao zakljuak da izrazplemenita zemhja oznauje, prvobstno, [edan kpag koga j,eprpadaoiaavom plemenu pa docnije izidelijen bio meu nje-gove lanove.e-) Prema torne oo lU naaivu plemenita zemljaili plemenita batdna bii10 sauvano SJjeaiIl(je ma nekaJdangluplemensku orgalI1iJzacij!U drutva i :z;ar,jedniklU, plemensku svo-jlinu na zemlju. Kada je zemlja postepeno prela u li!ndividu-alnu avojirru porodlce, naziv 'se odrao kao oznaka punog ineogranienog ,prava 'v[asJJJi!Itva kao suprotnost onome Ito nijesvojina, to nije IsviQjje nego tue. Izraz na svOlj'Oii :zje.rnJ,jli naplemerdtoj opte je mjesoo u bosanskim medgrobnlm natpi-sima te se kao :iJsta:lmut Izuzetak isuie jedan natpis dz ,000,0'1ineZvornika gdje stolja: Ase lei Brar,ja 'I'vrdoevd na zemljitu'd'O,i,2) a na bliJlegu potenoga vliJteza vojvode Radivoja

Opraia 'Upisano [e: i legoh u Ituoj zemljii a bi:1ig mi ,gDoiIna batirri.3) Ovaj lizraz upotrebljavao ,se u bosanskim ikance-1:anijlaJma i za :pod:I1uja van 'ten:-!iltoTide booianslk>e dr~av,e kad giOldse htje}o i'stai pravo .pune svojiine. U pOIVelli Srundalja Hra-

nia Dubrovniku od 24. juna 1419. 10 prOidaJji nj>egovog dijelaupe ~onavla i grada SOIkola iistaknuto je da Ij,e ta zemlja iranije bila durbr,ovaka b3Jtina :i plemeniJto, te se sada, poto

jekJuPlena, predade IU ibaJt1nu ti u plemeniJto gradu DubrolV-iIliJkJU i nega vil,astelem li vsOii op:ini

lwoDioi1okJi isuvie neodreen, a da bi se ~ njega mogao 1Iz-vesti kakav dallji zak~jlU6aik osim onog o postojanju vlastelekoja jie iU klasnom drutvu ovog ranog perioda drutvenograzvitka zauzela vodei poooa. BOIS\n'a se, zartJim,tridesetih g0.-dina, XII stoljea, najedanput pojavljuje kao ducaeuse podvrhovnitvom ugarskog ktralja. Do tog se stepena ona hularazvila Ikao dratVni organizam li utom o.blJilku ula u noveodnose sa Ugarskom.

U vremenu koje je prethodlo lugarSkoj vrhovno] vilaSlu:ve ISlU se bili formdral! vlasteoski zemljini pos]edi sredsltWmakoda SJU billa, uobia'[ena u periodu raspadaaja sLohodnlih seo-skih opina i stvaranja klasnog drutva. Pravo [aega, kojeje i mae u feudiaJlnom drutvu toliko dolazilo do izraaJja mo-glo je tada da se u Boom primjenjuje u punoj mjeri ve izbog toga to u tom vremenskom razmaku nije ovdje postojalanikakva iva-a IlJi dravna ni crkvena orgaiIlli

btti odluna za ordjentaciju vlastele prema heI1etJilroj cr!kvibosanskoj. ito iSJU se vilastela u vjersldrn borbama, tada ,mao ikasnnje, opredielirvaa za heretike bogumile ,inila ISlU rt;o Inezoog njihova vj,erskog uenja nego prvenstveno zbog toga tonjihovacrkva rrskad nije !p,retendJoiVala na feudal1ni IpDsj,ed nitJina srta!tlllJS nekog feudalnog faktora uz vlastelu, te je samim tim!biiLa dJsikljluena kao konkurent 'u pli\banjima na kJojima su vlaste-la billa :na'jYlie zainteresovana.U) U heretiko] mtici rimskecrkve, nj:eztJnla bogatseva i njezime 1Je~nj,e zla vlau JVl1astela sunala snanu ideololeu 'OIS'J]IOIVU sa ,k1qj,e ISU mogla pokrenuta inarod u borbu p:I1otJiv Ikalbolike biskupije i nj,et21inih ekonom-sk'iih i politikih pretenz1iij1a koje su diI1ekJtno ugroavale njli.-hove l~nltere'Sle.12) U !toku te borbe vlastela SIU, lizgleda, uprkosvojnikdh usjeha !ugartsike krstake vojske, postepeno prisva-jala crkvena dobrakoja Ise navode II pomermtoj poveljd kraljaBele IV. Kraljevo OibnaJVIlj,an,je (1244) ranijim darovnica n1je utome mnogo iPo!molg,lo. Bosanski biskup moralo je, sredinomXIII stoljea, napustiti Bosnu 'i odrei se, via facti, crkvenih!poISjeda na !O'V1om poIdruIju gdje su vlastela ostala kaoglavru!koa:iilsit1ici love promjene k'oja jie, ,silgurrmo, po:idonitiell,a svoj di,oporastu njihOIve Iklo!!1loms'ke i politiike vanostd 'u odnosu nadruge faktore ,koji su tada imali IUIticaja na dogaaje u Bosni.Prije svega, njihJo1v 'Pol101Jaj prema vladaru 1P00stao je samostal-n.i(jlim to je prilrodno pir101i!ZI1aztillO iz injemce da su vlastela uvjerskiim borbama od:LuJ~!1JO stala na stranu heretine cr:kvebosanske,13) k,oja je ,konano iZliJl,a k.alO morrailini pobj,ed!!1li,k, doikse vladar !pokazi:vao neodilunim, tavie i sklonim poputa-nIju pil'etelUZijlama kato[[:lke crklVIe. Podatak sadran u pismupape Grgura IX i~ g. 1233. govori lO 'tome da su rv,:LaJSJtel1a utovrijeme SaIIDOi\71olJjlIllo" po:rortJ]v baJIlioiVe volje, prtil

cijusvojih posjeda u Donjim k,ralj>evlima i svaku potrebnn po-mo i pcdrku, consileoet auxilio. U drugoj pmrelJji liQ: 13Q5.g,18) navedena oo prava koda ovog feudalea stavljaju u iPo,vla-moo poloa] prema njegovom senioru: Ako bude optuen zbognevjere tiiH druge krdvice, feudalac nije obavezan da zato odgo-vaea osim ako sam na to pristane (nisi propria ductus volunta-te); samo aJko bi uinio neku oiglednu nevjeru ('Si ,a;lIlquam/nlobis mandfestam infidelinatem faceret), te je Ine bi mogao ilJihitio ilSipraVli'1li, bie protiv njega preduzete sankcije, ali ak i'll 'tom sluaju .sanJkcije ne nastupaju automadski nego e senevjernom feudacu da:1Ji rok od 4 mjeseca Ida bi se mogao

za1JiJt'~tJl (uit a nobis et IlJoiSltrIDsSlilbiet suss precaveat) , i zja tovnijeme mita Sie nee protiv njega preduzimatd to bii. moglougroaiti njegovu slobodu ili posjed (mtenim autem contra ip-sum atSUQiS ac bona iJpsiJUJs procedere non possirmrssed omni-no erunt iLiJberi at securi). Manje SIU uslovljene obaveze i duno-sti droge ugovarajueetrene:Feudalac za vjernuslaibu stiebezuslovno pravo zatite i pomoi protiv svakoga tko bO. htioda ga ugrozi ('1IIlsupe:r prorruietlmnis, - predicbum Horvattnumcomitem et eius fl-ilHos contra quemJJibet ipsum vel ipsos ,offen-dere volentem, manutenere, defendere et adduvare). Ve SIU uovim poveljama sadrane neobine privIllegije, date [ednomwaSlteosoomvodu koje 6e se kasnije, u slinm iJstorijlsldm okol-mlOsrt!~ma, dalje proirrvat li na druge feudalce u pravcu izgra-ivanja samostalnosti krupne vlastele na njihovim batinskimposjedirna.

Povelja Stjepana Kotrornania Vukoslavu Hrvatiniu izdvadesetih goddna XIV stoljea, kojima bosanski ban darujeovom feudalcu u lini posjed upe Banice i Vrbanju sa gra-dovi'rna Kljuem ti KOItOIrom .. lS At,l,HHlS H lS HIK,1I1,1," lS I.tKH MIlS Hf1rol.~ nOI,1i:,I,"HM1~" ocrtavaju 1JLpi:an poloaj bosanskog feudalcaprema vladaru na zemljii. k'oj1u je da1"OV'uioom primiLo ka:o Illa-s1)jeooo dohIlo, po1o,a mjli odnosima v,az,aJliteta u s:rledrnjlo'Vjc-kOVJnom bOlSanskom feudallizrnu daje speoifino obi1jej,e, sa-dran'o, u OIV1im prti.vii1egijama:

1) DaroiVana zemlo/a POISItacjie feudaJe:V'om SV1olj'il1Jom kio-jlom oln moe !'lalspolagati po svojoj vol}ite s:e,taJViie, ni usluaju izmmra feudaleVlih direktnih nasllj,edni,ka ne vraa

18) Isto, str. 328-9.

22

matrag donatom (vladaru) nego feudalac jo za svoga iV'otamoe njoaneslobodno raspolagati i H of;Ko IH 1.0l9:H WIS'HH U lS ,I,of;-T"4H S,1UOI,1I1U, KOM~ xoqu AIITH 1.0,1.. H.. 1.)19)

2) SvJ dohodi sa darovane zemlje pripadaju feuidaJlou(H ,1,,1 WH",I,'l: H't HH 1..... HorA AOXOTHII K" HIIM" HH 111"" 9113.... of; K"AIIxoqu S,1UOI,1I1U).20)

3) U upraIVlo,a:nj1U darovancen zemljom vladar, bez feudal-eva lP'ristanka, nema nJiikJaJkve ingerencije (H,I,II Hof; HHorll l,1I1A"-U4" WHt.At 9113ut All IlS UII,I,III."4H KHI311 S,1 .. KOI,1I1I.II).21)

4) Feudalac uiva punu slobodu i zatitu vladara: .. A" Hof; lSHIlIO S,1t.IOl,1I1U 1~3""" HH nOrlSl.1fHHK.. H KTO HIIMIl HI ~'fHHH 3"11, "'111'11 H IM~ HI ~'fHHH" .22)

5) U SlJuajru kaikVle krtilVice feudalac tima pravo ",1,,1 ITIIH'n9t,l,1I AOE9HMH M~l9:"MH All II WnpllI.H, II ,1,11 sroso HI nOXHTHl1I HH3" 4109'." 23)

Ako smo dobro If~jeli posljednje 'ri}ei, 'll mjima jesadrana garancija da se jednom derovana zemlja nee oduzetaI!lii. za to tIj. ona postaje batnska ,svQjinakJOIj,a se 'Vie \Illiu kojem :s1uaJju ne vraa donatom pa ni u sLuaju krvice -to tie jasnij.e i iZiI'liito !ista:lm'l1lto 'll Tvrtkovoj !povel1j

nog 'o svome feudalnom gOlSpoda'l'u;25) ta se ovisnost ovom pri-v1leg;ijlom jae utvruje, a vezanost ndog vIastelinaza idra'Wli vladara Sl1"lJbii i uslovljava se voljom njegov,og ~ooredinotggospodara,

Darovana zemlja stapala se, dakle, ISa '11ars1ijeenom bati-nom m [ednu cjeldlI1u. Feudadae je na njoj uivao :pfieiJmuSJtviatlmja prodelaze iz vazalmog odnosa (garanciju silglltr11lOlSlti) Lpra-Via koja pri()liZl1aze iz p1.lJne 'SVIojiine na zemlju,dIOIk SIU pravavladara tj. drave svedena samo na ono to joj rE'!udaiLa,codsViO(j,e volje us,tJU:pli, tj. ddo dohotka kad hoe iingerenclrju UupraJvlj,anju kad hoe i da" za sve to, s[ui vladaru iOIl'IUjean ito kako mO~e najbolje, bee mekih precizI1Jitjih obavesa u po-gledu vojne dJunolSlbi k1alkve ISU ,inae bi1e R.lJOIbi,ag,arue u sred-rnj,o'vjekoVlnOlm feUldaliZJmu. Sasvim drukije, to se prava dra-ve na dohotke li vOljmlu sI1

'uibru 'tile, dj,eluje kateg;orinaodredba

Duanova zakondka o 'Vlliasltelli baaindcima da daju 1S!0e tivojsku da vojuju po z'aJk:orn'll26) neg;o sa mnogo obzirnosti iz-raeni K1oltrornanievi 2lahtj,eviije Je izvreinje ostavljeno do-IblI"o'j Vlolldli i mogunostdma batinom nadareno,g vlastelina, Pre-uzete obaveze d d!ulI1JOISt'i, :taJkl() IUlSllorv1jcene, nezmlltne su ik:ompern-zacije za sive '0Jl1JOlto feudalne pruma s darovandrn ZJemJljlLnllimposjedom i prawima na njemu. Suverena praVia vladara na da-rovano j zemllji olVlilsiJla su o V'01ij'i njegova vazala, dtoik valza~IC'V'iivlasnika prava msu, 'stvamo, b~la lUS10vljlena ndiim .. Va:zJaJiovaprava ci im1.llnite'bi na dall'ova,norj zemlj,i k:oja se ukljlUilirvala uostalu vlasteosku batinu,o'Sltav16la111i su vrLo malo 'vladarsUrogsuvereniteta, tol>il~o malJo da sam taj Isuvel"enJi;tet nije biiI() luvij,~kdovoljan da vlau koja j'e iz njega IPfioizlazi1a pokrene :vlasteLuna osrtvarivanje dravnih ciljeva. Tako, je i darovnica g'1.lJbiIlasvoj pravi smisao li cilj, nalime, da bude trajrun ptoid.'stiJoaj VJlaste-ilii.nlu za :vrenje vojne slube prema vLadaru. FormRJJ1a da-rov/nice .. " OKOtio{; f l'C:pUk HIIM SlfkKO'tlIIKk'c kojlom ISe pos;jedzemlje uslovljava vjernou vlastiliina, OISII,abljena ti,e drugomfQ,rmulom "A" 3 11 IrolO HI nOXH'T'HU HH 311 41oPI". Stfiah od anrO-

25) Da su krupni :I'euda1ci ve tada imali o sebi zavisnu vlasteluvidi se iz Tvrtkove povelje iz g. 1354. U povelji su navedena ime-na vlastele rooja su se, zajedno s banom i njegovom majkom za-klela da e potovati Sligurnost posjeda Vlatka Vukoslavia i' damu se onoZJi ne otnime niore ni od sie gospode ni ot nih v1aste-lina (ThaI., Studien, str. 24).

26) CI. 42; Taranovski, Istorija srpskog prava u Nemanjik:ojdravi I (Beograd 1931) str. 23.

24

gueg gubitka darovncom d!OIblitienezemllj;e mije ea v'V[asrt:eliJZ:~bio drQlVloilJjno snaan motov za vrenje vazalske duznOlSti nifiza vladara dovoljno snano sredstvo za jaanje rdJraVlne v!lasti.

Na primjeru Hrvatinlia mo:~emo dalje P;Nllll~tIi. kako \SI~ sevlaeteoske plemenite ibatli:ne ~ :imunitetna prava na njimaproirivaie do sl1lejpena ma .lrojeun ISlU se .mogle lobraz~'Valtii kaolzdvojene cjeline. Poto je uSIPj,eno 100db~0 IUig;alr;sro,:, ~?Jlslku, b~nTvrtko je, g. 1366, nagradio vojvodu Vukca Hrvatjruia za rije-govu vjernu slubu Itrme ,ito mu je .da:l1o~vao g:a~ SokolI sa

itavom Pljevskom upom za plemento njemu II rnIJegiofV1u rp:o-sljednjemu lU vjeke ... bez vsakoga rospodskoga doho~a,.27) Au Tvrt:koVlo.j povelji Hrvoju VIUlki6u g. 1380,28) kO!J'om mud,a'rojetI1i sela u llIpii LaJvi,izriiiliito joe ~aglaena .nepov/~edivostli nedjeljihllQlSIt darovane ha,itine ak l u mulIJU nevjere nesamo nadarenog vlastelina nego li njiegovih nasljednika: Akobi Hr'VOIjeilllinetlko od njegOtv,Lh masljednlka uimo kakvu ne-IVjero zbog ega bi mure mogla luzeti ona ItJ.1i sela, dia i~ sereto ne uzimaju nego da plaa lana~ ~ojli zgrdjel glavom S'V'O\JOffiiilii bdagom, ,a OIStaiJJi da ostanu u vj eni i u dranjiu reenlLh.selai u olstal,oa srvojoj plernenuini. Ovdje Istaknutamepoveedsvosti nedjelijliVlos1t batinske svojine vlasteoskog roda lkaJk~ ~anasljeE.injm,1lakio i na steenim zemljama, u srval~Oim .st1I\lo~aiJ~pa i u sluaju ne,vger,e, vana je 1il!llj,ernlica k:oja doprmosl obja-njenju iplolload a krupnihVlI'aJSteOlSlkiih I1odo~a ~ feudalrnOll'l?- d~tVlU li TIijJholVa 'odnosa prema v:1ada!I'U i drzaVl1- Na odrel'VIainlj'etog odnosa malIl!joe 'SIU ultical1;e SJmliljene mjere vladara, a mnogovie svlijeSlt vl,as:te1e I() n,eolgranienoj sigumQlS1tli porodiIlJog pl)-s)jeda, liJZ !ka:je je li pro1zllazilla v1isOtka Jiina 5a~osvijest /~ SaJmO-poueJdllLt1jeu njihovimpostupCIima i rneusoibnl1m oidlIlloollima.

I5ItJill1la ova Tvrtkova rdarolVtlica 'jie izu2letak meu VlladaJr-skiim. Ipo~jlaJma (uk:oliJkJo 'll navooeIlJQj ~otromanie~oti pov'elJJiiViukoiSl.aJVIU ne naJ1.a~imolu SlUitilrui /iJs1Ju sad:rlinJu), rte b:usmo, mo/z-da, mOlgIDi reJi da ISlU, wZJUrzJe,tno, samo Hrvojievurodu tdartJe tak,,:eprivilegije k:oj'e su ,ga IiJzdizaJJe iznad. uobiajeme ipr.~e .~rl~mj'enQlivane prema drugoj vilaS/telU: Ah, ak:ota:~ve ,pr]VI~erg~e 1moo davane iJii '8I1ro iih ne naJ1.aiZJiffil() u pOVIeljama, IPl"J.mJenrupr'incipa o nepovred:iJv,OISIti VllalSteOlSkebat~ne mo~mo. naci u

pr,aktiJnim [liOlSItua>cJima vlrudliJra !pIlemaposjedu lnevJlemog vla-

---;;;. Fer m e n d i n, Acta Bosnae (Monumenta spect. hist. 51a-vorum meridionalium vol. XXIII, Zagreb, 1892) str. 34.

2B) Povelju je objavio (u faksimUu) Thalloczy, G. Z. M. 1897.

25

stehina. Kad se Sanke Midtenovi, vlastelin 'll Istonom Humu,g. 1367. odmetnuo od bana Tvrtka i pridruio se njegovomneprtijaiteJtj'll NliJkoJ:i Altomanovdu.w) Tvrtko ga je kao neprija-telja i nevjemika gonio i protjerao iz njegova vladanja, alizemlju mu Illlijle uzeo nego je ostavuo u posjedu njegovih sinovate se jedan od njih, Be1jak, g. 1378. nalazi meu svjedocimaTv,r,jjkolv,e povelje Dubrovamema.'') Vladaru ~u se na drugIi,manje d'~kasan nain lo'siig!Lliravali od vlasteoske nevjere, ahu njihovu batinu nisu dirali. Meu mj ere koje ue u tomSID1Iilsilu preduzdmao vledar spada, na primjer, stipulacli:ja koju[e Stjepan Kotroanani unio 'u ugovor OStOIllU g. 1333, Ipremalwjou GIU ISe Dubrovani obavezali da ne pnimamo !ll Prevlakiui u Ston li u Rat li 'll oneziotoke ke smo uz~1ii od gospodina ba-na Stefana njegova vlastelina ki bude nemu nevjeran i nje-govom sinovom i njegovu simenevd do zgorenja svjeta.c ll! )Ali II praksi dma vue primjera da su Dubrovani 'ipak pri-m.awi mevjenrm vlastelu iz BOSiI1Ie, pa i samog Tv:rtkJoVlo,g bracaVuka kad je poslije lIleUISiPj,el,e pobune morao da bjei 1]Z zemlje.

2) Izgleda da jiedoba 'Ilv,rtkov:a kraljevanja bilo odluno zakonano formiranje odnosa krupne vlastele iJli velmoa pre-ma vladaru kao predstavrdou cjeline feudalne dirawe i njihovapo1itlikog \S\taltusa u .toj dralVIi, te nee biJIli na!iJnjenicamaosnovano tvrenne G k10jdm se uIdteraturi esto susreemo, daeu, nailrne, !tek sa 'Ivrtkcvom smru poeh dase !pojaJVIljlUljuznakovli vlasteoske samostalnosti. Nama dzgleda da se elementite samostalnosti p:ojav'ljuju !kolIlkr,etI1Jo ve u pomenutlm pove-ljama Stjepana Kotromania,da se lona, postepeno a dosl'[edno,

izgraevada IkrQIz litaVlo XIV stoljee da bi se, 'odk!raja rIlogasluodjea, pojaivIila kao izgraena snaga u 'svim konsekvencijia-ma, ,ekonomslkim i politik,im. NjeZiina eklCmomska osnova jevlaISIteooka p1Jem~nlilta batiJna koja se, 'od prvohiltrno.g poro-diInog pOlSjeda" daI10vnllcama i idl'iugim feudalnim lSIred.sltviJmapToS1rfilVala i Ii:muni,tetUma utvrivala, da Ise, ,kJOIn,aJno, pr,ffiV'Oll'liu pI10straln'l Vllasrteolslku dJom,ell1u, vilaS'teo>lkll, dir~avu22) stvlar-no, ialkJo tne uWjek i pll'avno, nreokmjivu, :snabdjevenru p,I1a1Viima

29) e o I" o v i , Hist. Bosne, str. 293 i d.30) M. S. str. 189.31) Isto, str. 100-7.32) O upotrebi Jzraza drava u srednjem vijeku za oznaku

jedn:og vlasteoskog podruja V. St. Novakovi, Pronijari i batinicistr. 27 i d. U Bosanskim vlasteoskim poveljama izraz se u tomznaenju upotrebljava na vie mjesta (n. pr. M. S. 229).

26

kOI}a ISU liskl~jrui.\raJ1a gotovo SValkJu,a esto 'ba SIValkiu V"lardaTieMUlingerencijlU na svom podruju. S takve osnove velmoe S!Umogle da po svojo] Vlo/ljli li prema svojim 1nltereSlim.a ,00d're'uj IISVIOIje odnose, IS jedne stcane, prema vladarura, IS druge strane,prema nio], o sebi ovisno] vlasteli. Sto~e ova volja u Tvrt-kovo doba ndje izraavala lU onako semostamm li samovoljnmposbupclma kao II doba njegovih nasljednika, rrije razliog to-lIil~o u njegoVlo Ijakoj linostd koliko u injenici to su se, utoj fazi razvinka bosanskog feuda:llizmaa zahval}ujuli li odgo-varajuim isltOlrfiOISlkiJm okolnostima, podudarah ~nlteresi cjelUneu I1)jezillnih iijelova, Itj. feudalne drave i vl,as\teOSlkih rodovakao predstavnka feudalnog drutva. U okvli!r Tvirtikove poditikekoja je billa usmjerena ka jaanju dravne nezavisnosti premaUgarskoj i ka proirenju drevriog teritonija prvenstveno pre-ma Jadranskom primorju i srednj'odalmatinskim gradovbma,kJod,aaie, daicle, vil,aJdaouem .sJ;oju otvaralape.rspek:,tiNu u mJI1IO-gostranorn SI!I11S[IU, vlastela su mogla koefisno da SIIl1)jesrte isvoje posebne Iporodine interese sa dobrim :izgl,edJiJma na nji-hOVlO unapreenje. Sa usponom bosanske drave OVlOg vreme-na, izgraivala se li mo glavnih vlaeteoskdh rodova ikJOja se,II danim usdovima ri. 'll datom I1sbo.rtijskom momentu, poela daaktivno o'i,tuj,e kao samostalna snaga li. prema gore li. prema do-lje. A taj momenat' bao }e odreen, bez sumraie, ISitepelU10Im. i obli-mom robno-novanog prometa lmj1i jie u optem ekonomskomiI",azJVll1tkuzemlj,e posbignart dIO kraja XIV stoljea, Proirenatrgovina u to, relatawno srtabiJIDo, vrdjeme i svi ab1lidi dobiJtii prthoda u veel IS time, IOI1Jvara,u su velmoama izgled Ina l1IOVlel1Io'v>ane dohotke, ito je ['ieZ1ultilrallio lute.n,j'i da sVlOjje domenepr,e,tV1OJ.'e 'll s,aiIniOlStailne ekonomske i polibi6ke qjlel.iLne ,kJoe eim :obezbi>jedi1Ji punu mj'eruek'Siploa.tacije S'Vlih izvma bo.gatlsrtva,a ne :samoolIlim kodi proaz[aze iz zemljinog posjeda. lIlI) NemiJS[lim, [lacr-avno, reN da je ova pojava specifina samo zab!OlsaIlJSlki f'eIl~daillz,am aili je, Siva!kal~o, u BodnU, otSl1Javljaljui 'O'Vdjedefi!niijjivne pOlSiljediioe, dQlsljednJi,~ie li 'bra-jn'iUle iZlra~elIlia nego udiI1ugiJffi naim sTedl1lj:orl1j'ekJovnim drav:ama. Dok je II STihiji,l1Ia primjer, dezlintegracija dravIe zaiUJstavJ.j,ena ve pod kn~mLazaI1om, a nalI1O'QI1Jo IPod despoItima, 'u BQISIIlIi je, kao !p['oces,produena sve do kraja nj>eZiiiD,a ipO!s1Jojanj,a. Sa pozidiJj,a kJojesu dug,o izgraiv:ane lj, kradem XIV stoljea ,lmna!fllo utwene

:13) V. moj napis u Pregledu (Sarajevo 1953), br. 2.

27

bOSl~ka Vlas:t~la nametnIUla ISU lOIb]iJk :ara,ve I~oj,a je III XVSlto~~~ malo, II to samo SIPolIJa, il!ii1a Ina monalrhijru. S .lJih

pIOiZ10l!Jamro:~a v!asl1lela, V1eilJnwe, IOIdrehna,lii iSU, vie liWi manjeStamel .OSIllaJ1.n:o, l SlV:oJle 'OlooQSe prema nJB~oj, sebi !J?IodreenO(j Iv~aIS l.

,', 3) Prve S]glume ~d:aitke 10.pOltiJnjEmOlStJi nie VilaJS1te1Je :glor-n:,]em :,Jaslteosk~ sJOUIIl l11aO.a:zllmo u poveldama kneza Vladii-SIlav:a lLZ 1~53 .. l bana Tvrtlk,a iz 1354. g.,34) a 10Id mraja XIVstOOdeca nallUI~o u. walSlteoskrim povel]ama na ee 1PI':iun:jereo~,aik:ve piOltll:I1}e:t1!O:Sltl. Braa Sankovii, u pOIVeljli Dubrova-.

mm~ od 1391. ,god.35) ~o~Q1re olna~OIj vlasteld i dajuga:r,ancije?,a~eodr~dbe lPolV'e1J,e po.toivati nai vlastele ii Visa/kli naill~Ik gdje moremo mJi sel. Ra,V!le Raden:ovti 1397. g.36)daje ~a:nlaslt1Clu diubrova!~im itr'govoimada IDIOIgu slLo:bodoo?hodliJtli sbrzm po vso] T1Ja:ojdralvj,e i po '~i:h ,moi nas slua-ru, a :sv:j:edooi su ~>na;i vlastele. Radi SamJ~ovi 1399. ,g.37)\UiS~rp~IUCl D~b~o'V'CJamma selo Lisac savietuje ISe S Vlla&te1i

~aJSI1Iml, za.killIn~e se l1ejpubil!ioi IS iV1Lasteli ii sLug,ama, a pove-lJU 10 .tome upisa g;oopoc,tva mi logofet. U sveanom UVlOOU!povelJ e o prodaji SV101g!a IclHtilela~upe Rjonavl)Je DublroiVialuJima1.419. g., Sandalj Hran1iJg01vorio lsviQljim sIlugama })liem1eniltim1tiIllld:eo:n,3S)a R~d~SI1a1v Pavlovi u slitno;j pQv:elji po listompOO1u (1427) zaJk1ll1Je se DtUlb:I1OiV1l1lilku 18 izbranem! vlasteli gos-poctva mU broo~a naega i ISILug na:lih.39) Kad Sie herceg Stje-pan 14~~:g. :mmo 8a~l1Joo:n i sinom ViIadislalvom, oprostio je

~Oim prlitl~?m ~u slg;Qehl1l i SUjpm1Ji:v1JiJnu . . . vsjlelIll V!1as:teLom1 VlL.as1ie1Jicem lViSaik:e vX1S1te Judem HUimlSme zemlje >tlk'O sugodOle ... o1lsltiupiiiJJi od mene.40)

. Na.poveJtii ~:u:rja ViOlj:salii~a brai JurjetVlilima IiIZ g. 1434.SVJedocI S'~'. ~a'O. Il ~a. vt1ada:rSlklm pov,eljama fnali d~bJri IjulC1i,pred:s1laVnJ:Cl POOleldl:nh.oblasltJi !i mlpa .nJegiOlVla podiI'u\j:a, Hl1lm-ISIke.z:emlJe, Z~IJanika, Sane i P1lilVe,te ~vie, i :njegovprIstav od dVlOira..f1)

34) Vidi napomenu 25.35) M. S. str. 217.36) M. S. str. 229.37) M. S. str. 243.38) M. S. str. 288.39) M. S. str. 341.40) M. S. str. 457.41) M. S. str. 379.

t28

U OIVO n:eikoiliillm prdmer.a, gdje lSegiovl(Jlr,i o 1l1JaJ!oj v3.aslteli,o naim .s1lllgama 'P~emeni

138044) sposoban bjeh carstvovati va zeml:jah l'odi~tet1:j ~ praro-ditelj iIlaWh, dlij,elee ml:1osit li zapisanie vsakomue po vjedli dOSloojanliJjlU ego ... li2Jraen j,e, na slian nain, u Sandalje-voj poveljli Dubrovniku 1419. prilikom prodaje Konavla gdjeov,a'jvelmo'a,:i!s'tiliuiSV1oj,e pravo caspolagenja kako nashije-enom, tako i darovnicama dobivenom zemljom, kae: ...,,' mOHWM" 'pll'f'ilWM . romO,l,~1 H l:llllH!til I H 0,1," 'f'orll AIlI01;H HI$,I,HI1l:lI01;H "OliM" ll1l:lrIlM" nI1IMIHH'f'HM" I1l:lAIM" Hil 11I010 IOI1l:l All! H31lnHll:lI l:l !t1llj.lHHlS H l:l nl1ll11lHH'f'O. ~6)rtsta formula, gotovo istim riid,eima, pona:V'ljla Be 'll po-wlj'i Radoslava PaV'JJo~i6a 1427. god. 46) i nj'e~orva SlilruaIvania 1442. god.47) gd:je ova] velmoa jo j,asndjeii izraziJtijedscie svoje rpraviO raspolaganja zemljom rijeima:" l:l3 H/"I1IOKI H ",HMIKI H AIlIOKI H 3IlnHIl:lHI-6 ll1lll'f'M6111" H ll1l:lrIlM" HIl-WH/"" KIlKO romoAHH" pl:llIlWKH II !tOIKO.V plSlllrlS "

U ovim vrlasteolSlkJim rp,o,veljama nema niJjednog elementa!iz llwjeg ibii se moglo zakljui1Ji da 'OVlO pravo dJiljeljenja zemljesa obavezom vjerne sil.lUbe( prolzlazi iz viladerskahoviate-nOla, ili da je u tekstu dstaknuta ma kakva reeervau konst vla-darskih prerogativa, dJ1i da je pravo darivanja rp,r:oiiz1azilo izneke funkcije koju je velmoa vrio u dravd, Kad IvaniPavlovne kae da diijeLi i uzima zemlje kako voevoda rusaguIon to omi da bU jlae iiJsltaJkao svoje gospodstvo a ne da svojepravo opravda vojvodskom funkcijom. Vlasteoske povelje ukrojima segovori o pravu uzimanja i dijeljenja zemlje su i:5-:kljuIiVio Ii.lZ'raz odnosa izmeu velmoe li ni,eg vlastelina kojidarovnicom posrtaj,e 'o njemu oivilis,an vazal, lobavezan na vjerJlJUs'1ubu orujem. T,a IQ,VWstnOSlt ruid1e, IS forma,lno-pravrrue ISItriane,hilla nita ,drukija od one Ikolju SIU vladari u ISV>ojl1m daroVJnica-ma nameltali kr,upillim feudaleima, ali lima dOlstar:azloga zapretiposltaJVIku da je Vilast veImo,a nad ndihovim vazalJima stvar-iIliO bi1a vra li nepo/SIT,ednija, lte da je, prema tome, i 'OViS:rltOlsltnjlih:o,vrih vazala 10 njima briJla strvarna ,a ne samo formal:na ovi-,snolS't, dalieko vra d iIlePO!STednlij~ negoo'visnOSlt ma k,oJjegve1mo'e o vladCliT1l. Odinosnie vlasoole prema s\nQlj1im go\Slpo-da~itma odireivan je ne Slamo SitvamOlIll senioookom vlau :koja

(4) v. napomenu 28.(5) M. S. str. 288.(1) v. napomenu 39.(7) M. S. br. 340. str. 412.

30

je caspolagsa raznim sredstvima prinude,48) nego i potrebamanie vlastele. Prije svega, velmoa je,efikasnije nego vladar,rnogao da tpolIl1logne svome vazalni -vilaste1JiJnu 'kad se iradill.o tome da ISe sprijei bjeanje zavisnih seljaka (kmetova) sav!l'aiSteiIJinove zemlje. UpreplisCii Dubrovana s PCl'WOiIll Radeno-vicem (g. 1400) o prebJj:eglim Ijudima ma dubrovaloi teritorijvidi se dil je !kJnez znalo preduzeti potrebne rnjere da bi u tomezatitiointelleISe s~ojlih vazala [kojli ISU od njega d traJilJi unter-venciju. Dubrovanisu se ogcaivaliod optubi Pavlovdh ljudii uV'ieraval1ii kmeza da oni ne bi htjeli ni ,.HIlHIIIIlH"WIIIIl:l 1I1Ill'f'MH'fH-KIO l:lIiOIH't---llIlll1" l:l'fHHH'f'H," 483 ) U poenatim prulekama kakve ISlUvdadade u Bosni do kraja XIV stoljea,mali vlastelin mogao jeda nae relativnu sdgurnost j,eld1ino pod zatitom nekog monijeg velmoe i da se pod ,njom, vrei kakvni vaniju funkcijuni njegovoj slubi, podigne na vdi stepen feudalne drutveneh:iJj1era:rhije u dravu sivoga gospodara, te da li sam postanegospodarem nad drugim prlirpadruicima nieg pJerootva. Vlaste-'lin kneza Pavla Radenovia, Vlatko Vlaevd, imao je svogavazala, vojvodu Miotoa, lwji mu je usjekao natpis na grob-nom kamenu, a poslije smrti bio poloen u grob rnom gospo-

di~mu VlatlklU Vlaeviu klon' nogu, koti. mu pOlslJuJi ivu, amrtva pobiiJ1JLi boiorn pomoiu i kneza Pavla miLOIStjlu.49)Izrazom vjerna sluba obuhvaene 'Su sve obaveza vazalaliIli slluge prema svome gospoddnu koje su 'vrene u razlt-

\iltim oblicima kao to SIU biJli razliliJti i obltici miiLols,ui kojeje velmoa dijelio za)~ilsnlQlj vlaste1Ji. Bilo [e IVila:stele koja sus'luJill.a ITha dvoru svoga gospodare m u ,n;jegov'

Lom (Tezaloviem) i n)jegQlvlom braom u gospodna vojvodeRadJO:SI1av.a Pavlovia.s'') Bradho T,ezailO1vtiIiiJjednoL9t u odnosimaprema vladaru li prema svojim rSUiPa:rnlidma. ani su billE ,ti kodisu, kao upan J'llroj,e tl~ HUIma, ginulli na potenoi !SILubi zasvoga g,~podiina.53) NdWh su velrmoe darovanom zemJ1glom ve-zali ma vjernu slubu mnogo vre mego to su samd biill:i ve-zacrlii darovnicama svoga vladara,

U feUldaJ1nl()d hije1ralI'hijli sX'edJrujov'j;elwvne BOSIl1e IkI'IUIPna vla,stela, gospoda rbooanslka ISa SV10tjlim rodovdma !pX'eldi9uavilj,a1a iSU

vrst drut'V1e1l1i redkoji je masu nie, o njlLma oJViiL1:lle, vI1a1Slteleodva]ao 100 vlladara, Na tnjih se osl,alnjaju velmoe kalda, svakina podruQju svoie domene ilJi drave, izgrauju .svojru vlastkoja, postepeno, sV1eV11e IPOtilsikuje Ipa li POrtlp>UIl10 ,uklanja ostat-ke dravnog suvereraiteta. Od kraja XIV lSIuolj'e6a esto se uzemljama IkT:Uipne vilasteilie s:poo:nliJnj!U njihovi naredoenici,!vla1Stnlici, !UpaJni,calrimioi, kateland iilii prosto !ljudikao 'olngatnli vlasteoske .aJd:m1ni'Sitracije i cardnske sLube liilii kaozapovjednici g,l1adslkih posada IivlaiSteOlskih orusnth odreda.Na podro'jru v:laSlteO's:kih domena u toku prve pohovne XV'stoilije6a izgmauje ISe vlast koja postoji paralelno sa vlau bo-sanske drave, kiotia absorbira njezine fUlnlkcij,e li lS\TIe vlie jepretvara u praami 'ajpS1Jraikc!iJju. PO\TIellje v1Jac1aJra nUrsru vie zaDUlbroiVaJneoov>oJ1jna ga,r.ancija zaelobcdu frgovane u Bosni,zato onJi ItClikve POI'V'eIlj,e trae i dOlbivaju 'i 'oo velmoa, Prema

meusobnim vlasteoskirn ratovima vladaru XV SitolLje6a odnosese kao nerurtra.lni poematrai, 1Il!i kao savezndci jedne od za-

raenih srtrana, illi nemono gtledaju uspon jedinih ii 1P110\Pa-dlanje drugih. Dr2JaVlIlla 'CijleilJilna 'Ulije ISe odrJaiVlala siVD,esnomiiJnicl1j>a1tJiV1Om li smiilj enom 1poilittllmmaktiVllliolucentralne Vila

Is1Jiolfuene u 'vtladaru, nego jie !posuojiaJa vile k'alO tr~ulltaJntalSUiPl'otnih sila li dienidencija u nCljjglOrll1j,em s1,01ju feuc1affinog dr!iU-

50) M. S. 544.61) v. e r e m o n i k u Godinjaku Istor. drutva BiH, IV 1952,

str. 149.52) P u c i , Spomenici srpski I str. 106-6.53) G. Z. M. 1914, str. 332.

tva, Kl1ozit8JV1O trajallljje bosanske srednjovje~oV!Ile dravenije ISe ni u okv

NOVIJI POGLEDI U NAUCI O PITANJUSREDNJOVJEKOVNE CRKVE BOSANSKE

Piitatnje slred:n;jlCJlvjlelkJo;vne erkve bosanske-s i danas je unalum Isto onako otvoreno kao i 'Qnlc1a kada su 10 OIV1~ zanim-Jj!hnoj liJsto~jsikr~ pojavti IQIbjavljlene prve maune rasprave Bo-ideea PertranorvdJ6a I(BOig

obredima i htiljelrarhijli OOglurniiJska li duaistika li da je, potome, ISpadala !ll neornamihejske heretike crkve, da je po orga-niz.a:ciJ:i li lUenju srodna sa heretikim crkvama na zapadu, pa-tarenskom li katarskom, da je, tavie, jedno vI1i;j

retiei lwdLi. se ~ominjlU u Jitiju Stevana Nemanje nIisiu, premaGluou, nitadrugo nego Nerruaaujirii politi::ki promivruici, [erjoe {Jill ikaJonajmladi uzeo 'V'1a

bosanske izvore, iJstaJkao nj.ih-ovu vanost jae nego je to ra-nije u-i.nliooo, a turne je, iIJfQSireClino, ukazao ina ,potrebu idaJ.jegIispiJtiivan(ja OIVIOg problema ~oti:i je, pod snandm utiiSlrom S:lda-d100g djela Ra6~OIg, dugo vremena p11aktinosmatran riijeenimi zatvorenim. Stoga je dlQ/brim diiJje1Jom i G1ueva zaSluga tose na djelo RaIlrog prestalo gledati kao ma dokraja dokazanui go!toV1U i\Slbilt1lU kojoj se ne bi vie walo ta Illi dodati nJi odu-zet . Ako Gluac li nJije UlSipWo da obort pretpostavku o ibogumi1-skoj, heretikoj sairieri crkve bosanske, uspio je da otvori ovajproblem za nova 'ils{piltU!VJa.n(j a, kolj,a ISJe, meutim, nisiu !kJI"'eltalaputanjom njegovih radova.

U ;SlVlOIm predgioV1Olru drugom ieJdanlU Rakoga Bogomslti patarem, !roje je 1931. Ii!zdaJJa S. A. N., Jovan Radonti jeiJstaikoo dia se 'SvjedJoanJS,tVla pllfPSk1ih pisama i iLatinSkli.h spisao crkvi hOlSa.t1IS~OIj, poto potlli'U od vlj1ersk!ih protii!vmJi~a, mlO\I'.rujuuzimati ISa najveom panjom ikJnLtliJmm, '1Jimpre to se ~z do-maih :iJzvoTia ne mogu lieMui 'OII:li zaldj1uci lkioD,e iizV'oldJi Rakti..Noako Radoni i prepo!I'luuti.e naji\"eOu opreenostprema ;izvo-rima na 'kod,ima je zasnovano djelo Rakog, 'OII:l li;pa!k ne ponie]J'OIS1loj,a\nje j~UJrllIi11stv.a u crkvi bosansko] i na Bakanu, Iaikose na meke po[jredinostli danas drukije gleda nego u vreme

Rakog, kae RadonIi, ipak njegova 'Studid,a o Bogomilama'i Patarenirna ootatie j,Q uvek IS ta n d a r rl w 'o r k rsalrojega

e se u ~!Pitiv'a\ndu daltie poILaeJiJtli i koje e uvek \davati novepodstreks ZJa podrobrrjeprou&vanje nekiih Jo nedovoljnoOIQ.j.alnjenih potjediiJnJOstli. Ako, dakle, Radoni izraava izvje-S11IU SlUmnjlll u vjeoodosltoljltliOStlaJtinskih ;izvora, on to inii ugramcama i sa svom ,rezervom iskusnog nlJu.:niikJa, ne sma-

trajui dokaze iznesene proitliJv IQlSlliQIVnog shv,alJanj,a Ra:lklog 00-w)iLjno fundill"anim da bi se njdma l1IlJOg1a oOOrttli jedna li potredsv.ihnedOlStaltaka dobro 'OiSnIOIV~nalrtaluua lronce,pc:ija. I Oorovi(Hristorija Boon-e, 1940) u osnovi prihvata mii.ljenje Ral!rog ohere1Jilrom, bogumi.113k!()m~aJra:rote!I'lu onkv-e bosamike lm/ja se,prema ovom auoo,fIU, podprliJtislrom katolilkJih pr.~ooa, pIiiibli-aJva1a pravtQls1la vl1{ju i ti njlemlU,s.e, pOitik;raj neZJavi!snolSl1:ii hosansikedrave, postepeno uta.pala.

U is,to\ri'jli prollavaillj1a piitalnJja crkve bOlSail1lSlre 2JIlaajnii SIUradovi dra JarosIlliva Sidaika (Problem ClI'kve bosanske u na-oj hi'Sltoll'iJcgrafijli. od Beibranovia do Gluca, Rad JugOlSliov.akademtije 259, g. 1937; Orkvahosanska li problembo:gumil-stva u BOISn!i, ZagJreb 1940; P.raMoslavni istok i cnkva Ibosllln-

140

ska, SaV1I'eIl1end\k XXVII 1938). on se nJij.ezadrlllo na sumnjliu vj ierodOlSitIoIjnJOlS1t ia1JiJIlISIkih Izvora, nego je, kao i G1IUac, pre-ao na kJategOtt'lilmu neg>aiCiijlU njihove vjerodostoinostl, smatra-juIi ih !tt cjellirrui [ sve odreda prostim Sl'IOOstViOtD iJnJkvIDziJboI1SkeantiheretliJke lpI1aJkse. Shvatooje RaImogao herel1Jilko'i crikvi bo-S~'OII:l ne smatr.a SI8IDO [ednostranan 11Ji. nedovoljno OISII1V-vall1lhm,nego diz temelja lPogrenJim, jer, IPa Sida'1m, II BiO&lIinikada Indje bli10 ntiJkalkivil1 dll1'ail.i'Sltiilkih heretska, nlikaikvili 00-gumiJa ili matnJihllj,a Ipa, prema tome, i niikrukvih l1lIi :idej.ni:h nipraktinih veza fuzmeu ClJ:\kJve bosanske i heretiJlkIih crlkJava nazapadu. RliJm!slka ikurida Iflrel1:iIla.1a je crkvu bosansku kao here-tiamu zarllo to je >QIIla lQ/dbijja.a da priJ;1ma papu kao svog vrhov-noga sta:rjeilniu i uporno se otiJmaJ.a'diase podvrgne jUI'ilSldliikc~jiRima. No dok Gliuac iptI1aMOSta:vne IizvIOre ;~oj;igQlV\Olre o DOISan-skim hereticima dedinoisltavno proglaava kal1uemIrommiiSlti-filkaoij1OlIIl, S'idaIk lim ne porie vjerodostojnost nego !iz njih!izvod!i zaildju.alk da je srpska plrnJVIoislavna crkva, d,ed1l1JaJ~o kaoirimsika, ill vjerndcima crkve bosanSke gledada herertliJke liaiko flooni nisu !bili. Iz izvora, poteldiJh j:z kl"Uga pralVoolaJVne crkvekoji sadre ipro'kiletstva bosanskh heretika on ]Z'voidi 2Jruldju-

ak o PUnIO(j s:amooltal1nOlsltli cnkve :bo.sa!I1IS1ke prema ;pnalVOSl1alVljukao i premakatoleizmu. stoo setli!Ie lLa1linSkJih herel1li:1kih sptsa,oni, Uilroiliilro se odnose na Bosnu, nemaju dlOlkaiZJIle vri(jedluOISilli.SaJStaV1ldeni su sa odreenom :tendencijom da ISe bosansk! k:rsit-[ani ~au kao heretici pod sv:aiku cijenu, ne !na0lSn'OV'U ne-kog njihOlVOlglro:nikretnog uenja, nego prema fl.UlalPriJjed S3.-\StaJvltienim formu1alrlima, popIislima zabluda i optim formuLamaodrioanja, jecmalkim, urglalVDom,za sv,e heretike sekte. ISkazJ akova Beka iz Ohieria pll'ed il1lkvizicijSlkim sudom u Torinug. 1387, II kJo~iem ISe nai1a,m i zanirmJ!tiliv,a dzjlW,a o Vlelzama a,tailli-jansldh heretika sa he.reticlima u SklaVlonijli, Sida!k, W.uiukritdci izvora SUVii!e daJem, odbacuje ikao nepouzd3lU. Optu-eonii Beh je ILZfjavfuo: 1) da se meu hereticima kIOjli :su ga ipIre-d

~hJj,er:ia..Izraav,a:jui SV101ju sumnju u vjerodJOIS1JotiillJOlSt o'VJOIgaiskaza SiJdak naV101di ove l1"iazl1Joge za to: 1) iOp1Juenli Ille 'male~odoj je lse~ti !pOIilInenilIlJO pzipadan; 2) u aJktiJma suda mneJasn;o ~na~ena ona siIJa'VeIIlJska 7leimJdla u koju je op1JuenJi b10upuen (~~ I1zrazBoxe~a nije jasan); 3) u procesu nije sa-~,l'llian ~l~edaill lod iOISitatLrh heretjka kajri SIU, prema BehovuIS~~U!.mh.u ,S~la:,o[liju; 4) i)3ekove izjave ne mogu se utvr-dlltil ~1!J'ed~~. sllJ!.nim podal1Jk:om; 5) dvoj ica op1JuenJiJh dailiisupred rlU'llkvlZllOlJJISk'Im sudom lmn1lIlaidik:1JOIrneJ!zj,a:v;e o ,sardrrinJi lue,?,ja njihove Vljere; 6) lizdalVe eu devane paid pni1Ji:skJom torture te~Ie straI: 1Pl'~ m~~il~a. naV'old/iJo op1Juene da 'ilzjrave ~noSit? su ~vfi;zlr1JOIfl zel1Jilii. - Ovezamjer:kJe,koJ1li:Im god 'su naffiJ,eSltu, iliJ?ialk ne dokaeuju nevjelI'tooOlSlt(JIjnoiSlt IOV101g izvora.

Naziw ScLafVIoiIl!ia u vezi s heretdcana spoonilIlJje se lok'O,112~~.,. g. lU ~t~heretli~om s~u m~Wzi:1JoII1a Rajnera Salconja,kJOIJIi Je l1anllJe li sam bilJa heretik, i[~d1J,e se Ecc1elSiila Sclavontaen~v,odii kao tieidJna odesnasse heretiIdh crkava (v. KniewaldVJel"odolslllojll1lOlSlt \lJatiMkih izvo.r,a o hosamkim kJrillStjaniiJma, Za~greb 1949; SItI'. 71 i d.). Ra:1k1i j'e pI1etlpostaVl1j:aJo da se u oba

s.!ua:jra rada o Bosni, o emu ga [e wtvriV'ao li izraz Boxenau Bekovojizjarvi. ~jegQlva se pretpOlstaV1ka sada pOltvruje i

~a~kJon:drnug:Org aednog :al!litJihel1eillillmgspisa (uklo 1267),kojiJe OIbrJa'v}J~ 1950. i koji narn je saoptio A. Solovj,ev u GlaSlIlik:u

Ze~. ,~uzeJa 1953. Tu se, sasvim ordlI1eeno, Sc1avrOniaidlnr-1HiJkiuue. s BrO~~om, i Jto IOlpelt u 'V!OOi s hereticima (qruliida:m deSCllaV'~:ll'1a, ,s~iihcet de ~erra que dicitur Bossona). Za herre'tikeu rO~O ~emlJI tu ':": kaze da SIU, POtJOISU se namnol~i1i pos:tavlilise.b~ eplSImiP~ ,kiOJI \Se Zlo,vre epliJskO!P Sklav'onije iLi BolSlIle (OOlIl-sItl tue rrurut ep1S00piUm quli diiClil1lur rapisaqpUiS SclraVlOme slive Bos-scne). Saida, :sv'aik!akio, postaje lodreen~j:etasu ii!1kivlir.?Ji'to1ri m-Z1umijevaJJi ipod SikI1Ja'VIO!l1i~iOm.< i njezlinJom heretikJom orkvom.A ~treelUije ~~ae .ioogdjet.reba ,tr.airtJi zemlju herJetikolg

lID1l]ip~e;< ikioJIU Jedan !izvo,r ~z 1223. g. neodJr'eeno 10ikalh:7JujeIU kr'~J'e:v1!ma BugaiI'ske, Hrvatske i Dalmacij:e, pOIned UgaIiSlke(v. Raok'l, BOglOltllJil1ii, 1931, SItI'. 415).

Na ~amjeI'lkiu da u BehJovu [procesu nije lSIaLS\lJuan nJi!j edanod lOiSltaJ1ih heretvka kJoijii SIU prema njegoV'u lilSka:zJU oo,lazili u

:~~I:a:OnJijlU mOig1Jo hi sie po,stalViJti :i pitamjie: jle'SU IlJi svi dJo-~l'VJ:,lI1 .!pmces, jlElSlu li ISlvli Ibllli uhvaoelnJi :od li:nikvizJkije, jesu lilZorzali .1JorrtJUI1u - poll'e/d dirru,gih mogunostli ik:OIjillma Sie mareolbjasinliti fakat da je tprIeSilJUllll srama jedan ,Old njih. A teko42

[e pre1)pOlS:taV'i1li li to dia je oipltiUendiku pod pritlir!l1rom psilio:fii-Zii;kOlg kromplelkJsakioJjli izazlvafoetasra, mogla, ni ItakV10m du-evnom srtJa:n:ju, da padne rua pamet nekakva Sklla!Vlonij1a li Bos-na (illi Boxena) ako s tomzemljom nije imao nikakve veze kaoto j:eiJs:tJo tako rbe'kJo p'l'etpoetavliitli da je i:nkvii!zitonilma nr Tu-rinu 0010 ma:lo da toga ida, irs~jeu:jui 'tunilnslre heretliJke, 1UV1UJ~Uu proces li. daleku BOiSll1lU. Inkv'izitorrsk'om rtoll"tiunO!Il i itavimonim duevnim srtanj,em koje ona izaziva ]jake bi se mJQg1ao!bdalS!l1iti lm:nrt:raidlilktlolrnolst 'iz,java dvojice optuenjh o teoret-sko] sadrin! njlhova herenikog uenja, iPogo1tOivoallm u tonisu bili naroito UiPlUeni.

'to Ise tliie losttalJih l,a!t~nlSikJih spdsa i papi.nJSkJih pisarna, i-dak kao li Gliuiac, smamraju! nh tendencioznim, negira njihovuvjenodolstod'noiSt. Svi su IQ!ni u otroj suprotnosti sa domaimspomenclma kadli kroz 250 godma saglasno \Svjedoe o ooslj.ed-joj pravovjernosti crkve bosanske, Po mjihovu svjedoamstvu, za:~ljuiUijeiidak, crkva bosanska mje biil1a nIi u emuffiaJll'je pravovjema aid zapla/dne 5.iliistone crkve :kJoje su jie na-padale kao hJwett'kJu. A i!zJv1olri sa podruja dJstone crkiveotkrrilV'a,jlU I~raj[l)j,e rneptriJj'alte[:jsko dranje i~oje j,e doista izvansvake surnnje.

U SIVI()Ijoj 11rolIlcepciljli ddak poi1am Isa stanoveta da se crkvabosanska razvila izClnkve koja se li drugo] polovini XI vijekaspominje pod imenom Ecclesia bosnensis, koja jie od nrajsta-

r~i1ih vremena dio polj'a'Ve sarrn,olS!tai1Jrue crkV'e bosiaJnske tenillori-j.aiLn'O prripadaJ1a IplOdnujl\.l zapadne crkve. U r,azvilt~ucI1kvebosalIl.Slk:e, kae idak, :glOdi:na 1232/33. zna:li onu siUJdiboll1JOlSUUprek:I'e!tnicu \Illa kod/oo je 1SIUk!0h, kiojli je pov:oid:om [kU!riljlilnih l'e-IDlI"!amra iizbiioizrmel\.l :ne li nimske kurije, urodio 10Jtplaldiom cr-k-ve bosanslkre i njeiri:niirrnolSamos:taljenjem. Pro !tome bi Ise joi moglLo obj aIS!l1irtJizai.tlO je nilmska kurij:a taIm 'UlP0rno optui-'Vala BorSilllU kao heJCetliktu zemiliju i upiu61vaila na ,nju ~nstakevOUiske: Rimu se mo,g1Jo raiditi o tome da zemlju ikiod,a :je odnjega oJtplai1a li crkvu ikoJa je u rtlom otpadnliitV1U ;podrava'POkIOri plOd svaku c\iijenu, ;pa i !plod cijenukl.evetnlrokJog lizmi-1Jjranj;a maiIlliihe:jISlke helreze i ogLaavanja hJerertJidima pl'a'VIo'Vjer-nih bosanskih ~SI1:jana. AI1ii kaJm onda da ,raZlurrrijemo lSitavIis,oo'ne i pOISelbno SI1pSlke praVlosl1avne crkve :irujezilnra ipToldli-njlan,ja hosalnlSk:ih heretika? OtkU!da kr,ajiIl.lj'e :IlJ!plrlij:ate1JjlskJodralnIje (tj. praViols}aVl1Je c.rikve premacrikvii bOlSanskoj) kojeje dioilstta ii:zvan SV:aJke !Sumnje () aIm crkv,a bm>aJnslka mijehita Illi I\.l emu mllllje ptr!aVlo~jerna od d:stoaI1Jec~kve. ().

43

MOItivi tlzktodlih bi mogle da nastanu lane optube RliJma !P1'1()-ltiiv Bosne ne mogu se ni ;po emu uzeti i kao mOl1:lirv'~ drlrunja

istone crkve, lkioja, i ipo samom Sirdaku, niilkada mje i:slticaJ,aonakve crkvene Ipreltene;ide na mne '.k:I'ajeV'e kiakve je me samoisticao nego i siom ostvarivao Rim i time protiv sebe i svojihpredstavnaka u BOOnIi izazwao dosljedan otpor (vo Pro-blem ..., SItir. 148).

StidJak je S'VIO(jlim !rliSlplr'avama, koje ISU pisane fsadJobrliJmpom8lV'alnljem prIO\blemaii sugestivnim imag,anj'em stvatrli, lzaz-vao, mnogo ozibINdnije nego Gluac, potrebu POIllOVIl:og fiSlP'iltiva-nja argumenata na ikJoj'ima je zasnovano shvatanje Rakog.Rez.u1tatitlih 'is)p1iJtJ~v,anjanm, .iIsrtJiJnJa, potvrdtli idakovo shvaiba-nae problema crIkV'e bosanske, aU su itavo OVIO pitanje pomalk1inaprijed, dallii meto jlaLSiI1lijiU sliku 10 crkvU bosanskoj i 'OltiOlIlltlibar neto od protivrur(jeilll0lS1:Ii dzmeu latilllSkih antiiheretlifkihspisa i domaih spomenika.

od 1947. g. oIbjaviJo je Aleksander Solovjev vie kraihrasprava o !pitanju crkJV'e bosanske i glavne J"ez:Wtate skupilo uraspravt Vjel'S1kJo uenje bosanske crkve (Rad J. Akad. 1948).Tooiste je postavio na domae izvore sa podruja crkve bo-sanske, naroOil!lo liIZ oMasti crkvene kmjievnosti, m~imajlUi u'OJbziJr ,tekstove za koje je nesumnjivo utvrenoda su bosanskogpooii:jekla. UgWooaJma uz neke IOId oV!i:h teiksfJova 10iIl nalazi elie-menilJe Iroj i, po njegovom mli1jenju, svjedoe o dual:i\sitfukJom,neomandhejskom, borgumilllSkom ikJal'alkJter:u crkve bosanske frkoji se podudaraju s katamklim obrednliJkOlIIl. ti uenj!eJm kioje}atirns:kli ,antJiheretiki SPiISi pl'irpisuj:u bosall!skim here+tfrcima. Tulima aluzija na reke pOi2ln:aJte take mall!i:he+jiskJo-bogumi!1Sko.gvjero,vanUa. U pOlPi.ISJu moiliitava uRadoslavljevu zbOlI"IlJiIk!U SoLovjev IlJa\la~i rupadnu ,slin'OlSlt sa junofrancuskim kaltarsklim ri-tual10m i~ XIII lSillolljea ,i zCllkljuuje da Rados1avljev ruklOlpispriklWUje patar,oosJku sI1ubu bo!iju, koja jie po su:tinli sasvimjednaika s :riitUaO.iQim tranClUiSkih kaltara , samo je neto skra~Ji UlprI"OlI1la. SV'oju I1aJSpI'avu So.lrov}ev za:k~jluuje: IzvrenaanaJl'iza dokazuje da je bOlSanska orkva biJJa lOd krraja XII doXV v. zatBlta heretlika, i to bogurni1ska. Drug1i njegovi radovi(J!'uIlidaj aj tti, pabreni i kudugeri,Zbonnik VizaIlJuo.lo'ikog tn-:SItiiituta S. A. N. 1952; Svedoanstvo pravoslavnih izvtora o bo-gu:m:[stv>u ,na Ba,lkalIl!U, God. Istorijskog dru:tva V, Sarajevo1953) !UlpoibpunjlUju olVerezultate i utvruju v}emdOlStonost iz-V1oJ"a sa podruja 'iStone orkve () hereticima na Ba.1k,a!IlIU, a

44

time IiJndfureJk;tnJo i v}eI'!odoo'1;ojnoot latin:Sk1ih ,antiheretilkihiSjpcits~. ~i radorvlaJkio i mSIU dokiraja uk1~ protiVlu.rj~ootiizmeu domafih lj stranih izvora-o cokvd bosanskod, '~ S.Us'Vaka:lro,izazV1aili potrebu da se, unajimanju .ruku, ponovo I1Spll-tadu ioL'l1i 'alI'g1U!Illenti naklojima ISe zasnivaju konc\Pclje 10 pra-vQlvjeI'lIliOStJi, .oOOOISino ipI"aV1OiS1a:vlju crkve bosanske.

Mihaillo Diini je, ni svoji()lj raspravi Jedan PlliJog za isto-riju patarena u BOISni (ZboonIiJk FiloiZO:fiSk.~g faku~teba Boo-

graskog unlverZlil1lertia I 1948), podvukao dvrJe stvari, metod~lJolkli vane za ~piJtiJvanje problema crkve bOlSiamke. PrvIO Jeistakao potrebu dase pristupi rraiiiJialVanj:u pojedinJih piea-nja i da ISe na Itaj nain doe do vrih oslonaca, na !OSIliOVUkojIih hi se mogli izvodibi opti zak1jud, a~atim li potrebu ~ase temelji:tij~ lilS,pilta odnos 'i!zmeu predstavnIilka bosanske crk~ve d njenih pri!stalica - skrenuvi pr'i tome pamju.illa tajodnos kod francuskih katara, gdje je njihova crkva ibda vl'lopopusJtJljiva prema SVOljim pristalicam~ i gdje se .u lizvorimara:zilikuju haeretici i h aereticales, gdje su uvar: p~al\T: d~trine ibi,lii u stvarisamo IlSla~()Ij, Dini~ jie, n~ ~IU du-

brolVake arhil\TSlke g;Tlae, uSip.io da dokaze da Je ijedno didtvren}a,aJIlItiheretlikl1h spisa {) bosamskim heretic~ma,.n~e,da OIIl!i odbacujU zaJkI1etVlu (ne.g,ant itwamentUiIIl.), za1JSta I1Jsr~Lto.On je rizru10 nekoWiJklo wemeooki ;odvojenih podataka J.roJ.1 ~0KID0iSe narazlifute sWuajervle iz ,koj'iJh se vti.d1i da :su Dubrovoam,kad ,gro jetrebaJ.o, ,Old hc:JlSlaIla1~ih patarena, tj. lOId pil"edsrtiavlnJiJkabofsaIlJSlke crikve, dooJ.jednJo tmallllri ne Z!alkletvuIl!lg1o IPooobno obe-

anje ,fjpl'\OIffiliissiOlll) prema njiho'vu obia:ju, oooji jie Du~rovanIima bio dobro pomaIt. Dini je ovdje skil"eIllU1O panjU na

vanJudnijenJiou da oo i francuski katari tek priilii:kOlIIl. stu-p~ja u red savrenih. dav:aH oV1akva obeanja da e ISe stoo-g.o .pI'lidravatli. p:t"lOlpisa sivoga vjenskog UE:ma.(to.~a;i ~a ~epI'iJj,e sltmpanja u ;red sav:reIlih Inisu moraN prodrzavatli tIhp~Oplls!a). Re2'Ji:mWajlui s\V'oje izLaganje, DiJl,i IS purom praiV'O!ffi

45

~a'kllDIUiUje da je, to se zaiklel1lVie tie, sada utvreno 00 jeslino bilo i sa i1aIlJOiV.iJmaorganJizaci!je bosanske orkve. Sada jepodatak uteetamentu gosta Radnna o podje1li vjeI'lJlliJka njegovecrkve na one ikodi griha lrue ljube, tj. savrene li. na mrsneLjude, tj. o:bli6ne vje:rnliJke tIli. pristalice, dobdva vire mj,e3tou dokazno] grai o heretinosti orkve bosanske i u ukilam]anju

p!l"OltiVlUrjer:ruooti liJzmielU stcanih 'itlvoTai domaih spomenika.U I'alSlVjetl;jla'VianjlU iPI1Oih1ema, onkve bosanske znaajan do-

prinos predistavJija knjiga D. KniLva1da VjeI1O!dooto:jil'1!ost la-tinSkih izvo,ra 'o bosanslcim IkJr.stja'11ima (Zagr,elb, 1949). K.niva1dje poao old sltwnolVita da u o~tndiivanju antiheretikih spii:sa iu i:sp,iJtiV).iIl.jlU njiIDove 'UfPlo!1JrebiljlirvlOsti kao istorij~kiih 1iw'0l'ia tre-ba priJsttljptilti alIlailizli SiVia)kJolg po;j,edli.!1Iog od njiih li. ustanoviti tase iz mjm moe !UZeti kao vjerodosojan podatak li. ta se unjima odnosi na,kioMrertlne p!iilJiike ru Bosni. AUltoiI" je ovu ana-Iieu izvrfn i uporeuju; Lai:illl~ke lizvoreko;jli. se odnose naBosnu sa slinim iiiZVorima o zapadnom heretdcima - pri emu sie sluio li podacima kJQJje jie Solovjev naao u domaimcrkvenim spomenaclma - doao do zakljluika da crkva 00-sanska pr,edsltaJVl1d'a jialkiu oiI"g,a'l1!i:zaoiju neomanikejske sljedbe,u bitnost! jednake OillJQJj, koju su ena zapadu zvali katarima iiliiPataiI"entilma. Pri pI1'10SlUi!V1anju V1jleI1QJos1lo:jnoetiantiheretikihspisa 'Meha, nagleava KJ!1iWa1Jd, uzeti u iQbZlilI' i rtJo da OIiI1.i :n!iISIUlSaiStaNIllienJi. 'na

kolik,o su, s druge strane, vjertniicl crkve bosanske voJ:jelJi. dase oomiZla1:li.UjU oZIlJa!kama prawNijernih hnlana kJO'j,e sufmmogle prei i u n;avtillml bez tete po vjeru ~ojlU ISU lU sebi no-sili.

.Sumnja u ~sprla'VlIllost Zlakljuaka Rakog, lizazvalIlJa naroitoi'C1ak'O'V'lm I'I81SiPra~ama, OipWodila je nauna dJstI'Iali~alI1I}a10 ovom,problemu i dala powoda za mova isptti.vanj a, ikJoj,a ~U dalanekoliko znaajniiJh l'eZluilJ1lalta. Ovi rezultati poikazuju ve sadada e Srljeavamoe pitlllIlli~ crkve bosanske uetaiti pravcemkJojdJIn je poao Raki,a dia e, da bi ISe dolo do ikJonanJOgt"j'enja, tr$a1Vi oovtijetliJ1li. mnoga pojedliJnatlJa p~tanja kladase odnose ne samo InaorlkViU hOlSalIllSku nego 'i na UiI1IuJtranjluSlt:rukturu hereti:kJih. pokreta uopte. U tom o5'VIjetljenju nesta-

jae iprOItiVilWje1niostiizmeu domaih 'i stranih izvora o pi-tanju crkve bosanske.

Pregled, Sarajevo 1954, br. 2, str. 101-107.

o PITANJU FORMIRANJA SREDNJOVJEKOVNEBOSANSKE DRAVE

Odavno je s rp~a\nOLm konstatovano da [e ~ltarr1iji penicdprolosti Bosne dio S1I'edilnle XII stoljea najmrandjedoba bo-sanske li,S1tOI):'ije, ,ItO se, uostalom, jednaIm moe rei i za dou-ge nae ZlemilJje u UJnutra,i'lnljlO~lti Balkanskog poluostrwa Itogadioba. Oskudnost dliJrektnih izvora o ovom periodu bosanskeistomije morala se odraaitt :i uIstoriografijd, koja se, tret1rajlUiovo doba, uglavnom oga-andavala na opte kcnstaeacije, kolese, Vime tli manje, mogu odnositd na sva slovenska plemena naBalkanu toga doba, i usmjeravala se na to da ustanov u kak-vim je dravno-pravnim odnosima bila bosanska .tetllirto,rija ilipojedini nijezJmii d'ijlellovli prema susjedndm slovenskim ~iili da-Ijim, neslovensknm dravama. Pri tome je pitanje drutveno--polhtillm,g lI'liZVIii~a i pti.rtaruje unutranje vlasti kao r!'eZlU1tartatoga razvil1Jka i kao znaka pootoarrl;jadzvjesnog dravnog orga-mizma OS:tlaWO p'~tan,je drugog reda lUe mu je u nLZJu konkretruiriih

injendea i u naraci:jii dogaaja koji se posredno lilJJi neposrednoodnose na Bosnu davanosporedno i nedovoljno Qlstaklnwto mje-sto, I'VIan F. .Iuki, umosei Sie u prolost IOVie zemlje, losjeao jePIOslt:ojiarr1Jje nekog dravno-podifikogoe-gaauizmau Bosni u ovdmranim stoljeima, te je, na osnovu Dukljanina i Orb!iJIlIija, ZJa!k-1jui:V1aJO da je u ovo v.:r"lij1errne Bosna imala slV10je bane kojiSIU bih podloru kraljem vie reenim (tj. prelvaili,tarnskirrn i!l'idukJjailllSikim) al ovo podlotvo slabo je bilo dolk rruar,jpotSl1Ji:jesasvim neodbace ga i bani nezavisno stanu iupravljal1Ji.l) Vje-

l) Zemljopis i povjestnica Bosne, Zagreb, 1851, str. 85.48 4 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne

49

koslav Klai, plut prvu, na inauno] kmilt1ci ,000000IVanU, iilsJtorijus'l'ed1njoV\jeko'Vrne Bosne, lU odsjeku kiQlji ise odnosa. Ilia ()/vao pe-riod, ogranlo Ise na 'to ida QJJSltalIliovli 'P:dipadnoot Bosne kaogeol@ra:fs'ke oblasti susjedrnn dravama Jun!ih Slovena lU raz-nim iJstlo'rijsikim ,eitapal!na ovog vremena, ,ailii !nJi 101Il, kao ,Illi JIukli,osim kOlnstaltacije da su Bosnom lU \0\110 ~rij

polUiltiakih celiina.") Neto VIse paznje posvetio je ovom pita-nju, IUikolii~o se od!ruolsii na Bosnu, Milan Prelog, IIDojli je, ujednoj svo:jloj il'aIS[Jil'a:vi iz godine 1908, JZ podaaka Dukljanskekronake 10 pOIstod,amdlU posebnog bOlsaookogtel"iJtolI1iai posebnogvladaoca na tom teditoIfiju izveo opravdan zakljuak o posto-jamjni dravne oiI">g,ami

elemente r~odi e utvrd1itli da de Bosna, tr1idesetih godina XIIstoljea, ula u meudravne odnose s Ugarskomkao ve for-mirana drava sa odreenim dravnim terirtoI"!ij'em, sa relativ-no utvrenom dravnom vlau i sa dovoljinto jasndm kontu-rama drutvene diferencijacije.

I

Odsustvo sadrinorn bogatijdh dzvora za 'istoriju Bosne uransm stolje'ma njezIilne prolosti uslovljeno jie, meu ostalim,i 'm'jerniclom to se bosanska drava srazmjerno kasno podav-Irjuje kao aktivan inilac u Jlstolrijli jugoslovenskih naroda. Svedo sred':'Ille XII srtoJ.jea Bosna je izolovana rod Slvtih va7jnlijlihcentara i!srtodj,slkO/g zbivanjana IklOljl1ma se, u irim razmjerdma,vrila razmjena dobana. Iako je sa susjednim dravama, Ra-kom, Duk.hjom i Hrvatskom, !iimaJI,a bilo neposredndh bilo po-srednih teri'1JOrlio,allnlih veza, ona je lipak bila daleko od poeor-nice ,kJru\plnih dogaaja Imj,i su se u tim zemljamaodliJgJrava:lili vezi s monijrn susjednnm iravama pa, stoga, daleko i odkruga lirn:telrelsa savremenih kI1OlUlografa ko:jli bi mogao da pro-izvede nielkti hldi i puruiji podanak o :ovoj zlemlj'i. Porfiirogendt,

goworei 10 oblastsma i upama moje su se nalazile na rpo!drudrukasnijeg bosanskog dravnog teriJ1Jorij a, dao jie '!"eilaltivnlO dostapodataka o Treb:inju i Zahumlju, o onim obJlaJs1tiima, daiklle,kalje su 'se na~a~lile u bl\.liziDJi vdzarrtijskog Dubrovnika ii bilLerano uvuene u krugekolllomsik'ih i poLitikih iJruterresa OIV1orgprtmorskog grada, Isto tako l o zemlji prmorskih Neretljana.Alli, za 'oibjanjvi faktor u meudravml1m oooooimau zapadllllOm dlijeilu BaiLkanslIDog poluostrva. O ob1asrttima i ibu-prama u UIlliUltrallldlors.tli Imja je za -interese Viza:n1Jije ibJ,la mamjlevana, 'o Ipodruju na ~oljem se s:tvalf'no odvijralo pl10Ces :Dormi-ranja prvohitne bosanske drave, Po;rfirorg,enitovi direlktrni po-daC'i ,kazuju mnlo,go manje. BOIsna, iz ~oje je potekJJo rujedinja-vanje SlU!s'jed:nih oblasti koj>e privl'edno-g:eografslki gravliltirajurprema OV'OIffi iSIV'OIffi pI'l1rodniom s,l"editu, samoj,e :spomeI1lwtla :kalO

pooo~a zemlja u poikJrl1;:errllOj S:r'bijii, sa sv:od'a dvagrada-) oldkojih jlOOaJIl, Katera, po SiVlOIj pr'idicl odgovara naslel)ju Kotoracu Sarajevekom 'Polju vie Butmira-). Ostai1:i, u ovom fuzvol'luspomenuti krajevi i mjesta koji su kasnije obuhvaeni grani-cama Jboo!aJI1s1ke drave, nal:a:?Ji.l1i eu ISe, u Porftrogentovo doba,van podruja Bosne: Meu gradovfma S['bi}e navedeni nasta-njeni girald Salenes-) siguruo se nadazio u ,0iblals1Ji koja re podimenom Sori ':OODO spominje u~aslllijiilffi bosanskim spomend-dima kao sastavni dio bosanske drave; m g.rarn\ieav,anje veeg wI1itoridalilli zemljo krao to SIU iblile Srbija, Hrvatska iIii Duklja!"), Mi

13) Odlomak Porfirogendtova teksta, u kojem se nalazi jediniizriiti podatak o Bosni glasi :"O-;L 'IV 't1) ~alt'tLaJi,v"IJ 1:6pPA(q; s(a( xd.a'tpaolxouJilva 'tQ .1la'twlxoy, 'to TflpvapouCJxs~ 'tQ MSTvphou, 'to .1psavI"(jx, -;QAlav'lx, -;Q 2"aA7jva" "al al" 'tQ Xlllp(OV BQalllva W K!t1;lpa xa( 'tQ baVTptDe administrando imperio, Bonnae 1840, c. 32, str. 159.

14) VI. Skar,i, Sarajevo i njegova okolina. Sarajevo, 1937,str. 32.

15) v. napomenu 13.16) De adm. imp. c. 30, 145; c. 31, 151.17) Oba izraza. xropa i Xlllp(OV imaju, u sutini, jednako zna-enje ~ako je Xlllp(OV po formi deminutiv od xiilpoa ) !i oznaujuprvenstveno omeen prostor (v. W. Pape, Griechisch - deutschesHandw6rterbuch, III Auf I. 1914). I kod Dikana oba izraza, pored

razliitih, imaju i zajednikih znaenja i mogu da oznauju istipojam. (Du Cange, GlassariJum ad scriptores mediae et infimaegraecitatis. Editio altera, 1905). Meutim, najvanije je to to i kod

55

emo vidjeti da je Bosna, nedugo pOlSIlije Fod1I1ogenliltorv:aV're-mena, zaista predstavljala veu teritorijalnu cjelinu koja jeobuhvatada vli,e upa ujediJnjenJih pod jednom vlau. Zasada

emo ovaj ISMi Porfjrogenitov podatak uzeti onako dcako jed alt, tj. samo kao georg,ra:liskJu orijentactju InJa pl'OOtOII1U na ko-jem se odvijao proces rane tstorije Bome. Da bismo dobilineki nrvid u taj pIlOOOS, moramo ponrasti oslonca II drugimraspolorvem izvordma.

samog Porfirogenita ima primjera gdje on ova dva termina upo-trebljava u istom znaenju. Zemlju Zahumljana, na primjer, na je-dnom mjestu obiljeava izrazom xwpa, na drugom izrazom Xlllp!OY(De adm. imp. e. 33, 160); isto tako i zemlju Trebinjana i Konavlja-na (isto, e. 34, 161-2). Zemlju Neretljana ili Paganiju Porfirogenitkonsekventno obiljeava izrazom xwpa (isto, c.36, 163) iako je posvojoj povrini spadala meu male oblasti. I u latinskom prevoduPorfirogenitova spisa, koji je u Bonskom izdanju dat uz grki tekst,izrazu XlllpfoY daju se razLiita znaenja, koja nisu odreenastvarnom sadrinom pojma koji oznauju, nego, izgleda, prostom

proizvoljnou prevodioca. To se sasvim jasno vidi na ovom upo-reenju:

1) C. 32, 159:.!, 'tO Xlllp~OY BOOlllya in a g l' o vero Bosonae2) C. 33, 160-1:&Y 'tW Xlllp!lll 'tW~ ZaxAoup.lllVo dn Zachlumorum t e l' l' i t o l' i o3) C. 34, 161:I:Y 't

ista nalaziida illa 'onom !pordrruju ilmje je, u !toil>Ju kalsn1jeg raz-VliitikJa, 'bilo obuhvaeno gramicama bosanske drave. Ovdje nasmogni zanlimati podaci jednog [ drugog franalmg IizVlOI1a uko-hiko govorr- ( heLaE), tj. u pOIl,adiini

podruja dalmatinskih gradova, koja su se takoe u Ito vTli1jemeosamostalda, PtOI'UO se u nieu dalmatinskih susjeda spolIIliinj

'uSI1bii ,kalO pOls'ebna g'1JUlPa 'Uz Treb~njlane, Zanumljlane, KOIThaV-1ja,ne li NerertJli.i'ane (koje PotJ::flLI1o,geniJt na drugom iffijestu30) ta-koder :sve ub["aja u Srbe), meru i~gI1eda da 's,e ovaj 100pti etniikinaziJvna o~om mjestu 'Oldinooi ba na OIlJO stanoVlliitVlo Ikojie jebilo nasrtatUjeno u dubljoj pozadini dalmaiLruskog primorjia,u UJIlJu1Jranjosti, dalje od g,ranJinih hrvrutskih UJpa Imotske,Hlivna, li ru,jeve, u podmuju, dakle, k:Joje je ulazilo lU bosanski

28) De admin. imp. c. 29, 128.29) Isto, c. 29, 129: 'ltctt !i1'tOt 'to ~a1~'tla8-7jvll\l al,,;oiJ~, 'tbn npOI~~AI'tO

at,; ctu'tou,; r!PXou'tct,; 011,; ~xstvot, 7l8-sAO,/ xa! npotxpl'/O'/, linb 'TS'/Iri~ il,; S:xst'/otilTct1tlll'/ C') 'ltll\l !o't!sp"(0'/. "at ix-;ou!itXpt 'toii '/ii'/ Ex 'tlilv 06-;0'/ 'T1S'/sliIv 'Tl'/o'/'tctldPXovu,; st,; ct6'to!l,; 'lta! OU'lt s~ f.dpct,;. U Bonsk!om izdanju pogrenoil'Ta3-ul'I mjesto YjTctnw'/; isto kod Rakog, Doc. 371 iCorovia, H. B.us8. Za objanjenje zahvaljujem prof. M. Budimiru Upor. i Mo-ravikovo izdanje De adm. imp. Budapest, 1949, str. 126.

30) Isto, c. 33, 160; c. 34, 161; c. 36, 163.

59

tertori], te je djelomino zahvatalo ti. onaj dio nekadanjenim-ske Dalmacije koji S1U, prema Franakim malirna, nastavaliSrbi. Sibog,a ISe i Porferogenitov ikr,atkiopis karaktera starje-Jinslke vhastd ovdje odnosi kako na oblasti jadranskog ipod-

ruja (koje su i poimenino navedene), tako dsto i na zemljui njeno stariovndtvo u poeadinu toga podruja, z,emil\ju Ilmj'a sepruala s onu stranu vododeondce jzmeu Adrije ~ Duna:Vla31).

Ovi Porfirogenjtovi p.oldiaci podudaraju se ii d!o!pluruujuju sanavedenim fr,a,nakliJm izvonima te zajedno 's nadma daju makari nepotpunu predstavu o stepenu drutveno-poldtikograzvitkaslovenskdh plemena ovog podru]a koji se postepeno ostvari-vao u toku prvih stoljea poslije naseljavanja. Proces nj&-hova razviiibka u 'tom vremenu bio je praen veliikim prornje-nama koje su snano uticale na slam taj Tazvitaik lkalO to suborba IS vdzannijsikim gospodarima Balkana, zauzimanje zemlje,meuplernenski5lUkobii, trvenja i mijeanja sa starim i1Iiirlsko-....romarnskiJm sltalnoiV1niitv,om; zatim IIlJovi 'uS!lovli ivota u zapo-S)jlednutoj zemljii Ikoji lllJi.su vie doputali 'OOa!kIO esta pomje-ranja ISlta,!wvni,tva kakva su billa u doba 'seobe; relatdvna sta-bii1ruolst naselja koja je omoguila relativno inoonz'iv:ir,alll'je pro-izvodnje i dzazivada vee pOItrebe razmjene dobara - sve jeito !rezultiralo i tU drlUlkijlim lo/bl>ic,ima drutvenog ivota Ikojlise, IPQ'ema oskudnim podacima izvora za podruje naeg !1spi-tivanja, mogu karakterdsati ovim crtama:

1) U devetom stoljeu drutveno-poltila; jedinicu nepredstavlja vJeiJsta rodovsko-plemenska krvtna zajednica:ialko rodovske veze jo nnsu prekiamte. U geografski ogramenim rter.i'to1rlij,alLrrirn obiastama !ivjelo je sada manje homogenostanovnitvo, !',aizbijeniO 'll razme rodove i izmijeano sa staro-sjediooima. Ostatak Irall1'ije rodovske organizacije sauvao seu praksi biranja sta1rjeine :iz roda ,lwji je :nall1od tovao li. vo-Li,eo, bo11}e reli 'iz odvedene porodii'ce ( reve,1JolVanje.

2) Ove !1Jelrito!I"Iidalne iOlillaslti (di:vitaJs) Q1jailazese poid vlaustaiI"jeiJna (dux, priinceps,arhonlt, upan). Prrema .Rod,i'!'fog,entitu,starjeinu je bli'r

II

U DuJkllj,an;;k,oj kronici32) BO>1>l1a je spomenuta na vae mje-Sita la u vle,Zii sa 'inae poznatim dogaajima :koj'i SlU ise, od sre-dine X do XII stoil(jea, rodigravali na i:s1Jorijskiod pozorrrici 00-sjednuh jugoslovenskih zemalja. Iako u lovom izvoru nema ni-kakve dirT'ektne kr,omo:Lolk!e oriijentacije, :tak!o Ise veluka veina

Ii.mena1inosti,kiojese ovdje spominju, ne moe utvrditi dru-girn, sigurnijim podacima, iako je Iteko 'utwcliiti ta je u kro-mic; osnovano na Vljel'odos:1Jojnim podacima, a ta je Iegenda l1linarodna tradicija, ipak, ako se ogrsnilmo na opte dstorijskepojave r stanja zabfljeena u ovom spisu 'i akcopte konsta-tacije oJilsrtimlO od proizvoljndh pievih sJtiLiz,adija i ukrasa le-gendarnog sadraja, mti moemo, na 'OISInOVU 'OIVOlg izvora, datimakar i nepotpunu silJiJk!u drutveno-polrtikog iI',azvitka II BosniII ovom vremenskom odsjeku li fiksirati stepen do kojeg se u\ooku X i XI srtOilj,ea.razVlionjeain dravni oI1ganiZlam.33) Duk-Ijanska kronbloa, prema ubj1edljii:vim i dobrooanovarrim argu-mentiima Vl. Moina,34) nastala de, kako po svemu iZg1lJeda, sre-dinom XII stoljea illi, tonije ba 1149 ~odilIle.35) NjeZJinautor u doba kada se dao na sastavljanje svoga spisa, bio jerve star ovjek, ka/ko li sam u uvodu kae,36) te je, na :O!SI1JOV'1lvlastetog saznanja liilii kazivanjaetarijih ljudi prethodne gene-ll"aiClije37) mogao da dade vljeme6e[);osIt1i utoku pripovijedanja kad je ;rije opojedinostima i'storijsko,g zbivanja. Dukljamdnovd opti poldtikO-igie,olg,raflslkii podaci osobsto su vand za nau itenu; jer daljudosta jasmi stiku o Bosni kao [ednom ustaljenom :i organszo-vanom Iter1iltoil"ijumad Ilmjim je vrena j,edna odreena vlast --utvruju, dakle, ove biiJt[}Je atribute dravne iO:rganizaClirje.38)

Bosna 'je u DukrljalnlSkoj kronici, jasnije odreen pclitdko-geografsk; pojam nego II Porfirogemtovu spisu. Njeeino pod-lluqje prostire ISe lod Drine do Borove gore (a magno flumsneDrina contra occierutalemplagam usque od mo:ntem Pini), tj.do gnubo zamiljene linije razvoa [izmeu dunavskdh (savskih).i jadirans\ktirh pritoka, !k!oja je, prema kromioi, dijeliLa dva ve-lika, podruja slavenske zemlje, Ito [est Prfmorslcu oblast (Ma-riaima) od Zagorske oblasti (Transmontana) iiH Sr:bije.39) OvaposiLj1eldnjra dijeld !SIe ina dva vea podruja (proviimcije): BOISDJUizmeu Drdne i Borove gore i Raku zmeu Dnine i L3Iba. 40)

PoIitltlko-georg1mrslkro ime Bosne prenijelo se ~Z ramdjih, neodre-endh, Podiilrioige:nri'1Jov.ih granica na susjedneupe ik!olje SIU pre-ma njoj gravitirale, na istok do Drine i na jugoz

65

pokuavati da se lU nj1elIDu pronae malIDaJkvo \kmlIllol1loIDo 'llIPO-rite 'koje bi posluilo kao osnova za priblino olcWeliv:anjevre-mena lU klol}em se lime Bosne pl:'~nlijlelona 'oIvalkJo prostrano pod-ruje, Ali tim veu vanost ovo mjesto fuma ikao politiko-geog,.rafs.ki podatak jer se 'u njemu taniij,e filkJslilra\ju pojmovio [ugoslovenskim zemljama, koj[ su poenati ve iz Porffroge-

nJ~ta. DuMganJ1nova d:efriJIlliJCid:a Bosne li odreivanje In!i'elnog mje-sita 'u S.!1btji ne prot!ivulI'l.iee BOlrfiI1qgenitovlOm ,pQldatku, negog,a,talViie, rpoltv:ruju. Na ovom mjestukrondke navode se iisto-!I'ijske teritorijalne cjelime koje su u

opisuje dogaa] Ilwji 'se z:bio u Bosra, lU Drmsko] u\pi: Regnan-te Ciaslavo rege, Kys princeps Ungarinorum, cum suo exercituvenit Bosnam et devastabat atque depredabatur eandem pro-vinciam. Tunc rex, congregans populum, exiit ei obviam inDrina iupania iuxta fLuvium... CeciJderunt die iUa innume-rabiles ex gente Ungarinorum in Loco qui Civelino dicitur.47)Dailje kazivanje odnosi se ma :pogiibijlukr1l'lja Ciaslava lU Siri-jemu, u bODhi s Maarima. U nalo,j iiJstoriJog,riaf:iji eaglasna sumi'ldenja o Itome da je DUlklljaTIJinov Ciaslav idermiem sa srp-skim IkneZlom Caslavom, :slnulom K1JolnJilmi:rtOlviJm, o k,onem gorvQ,riPorfdrogenjt, 1!1J.i,elglolv savremenjk.48)is~, IS dobrdrn T'alzl\OlZima,smatra da nli urne maarskogvojvode Kisa, k,O\je se II Duklje-lt1!iJnoiVIu :pr~p'orv.id,edanjlu ovog dogaaljia spomdnje, nijte izmilje-no; :O[)JO se vie puta navoda u maerskim li~voifi:ma XII li. XIIISltoilj'oca k.ao Irne k'oje je nosila stara jedria maarska velt-kaka porodicae.s'') I II IlmeIl!U mjesta Cdvelimo in Drinadupania Uluxt,a fhrvlham, ii nalazi upadnu arnalla,~idlu sa imenom Idana1'njeg sela CviJI,i:n na gOJ.1l11jOlj Drimi kod Foe te lizsvega toga povl:ai:z;akln'll,alkda je POIP DuikljlJniJn zaista ouvao tragove srpsko-maarskihbojeva u Podrenju li u POISavi-nU.50) Zakiljuak je potJkr.ijepio utvrenm istorij,sk!im. mjenicama o maarslcim prodorrma .pr'e!lm viiizalIlitiijlSlklegralnice naSavi ii Dunavu modi SlU ISte, u nekoljko navrata, p!OII1aJvil:jaJli SIVedo godine 969. Dva takva pro:dJoraZlalbi1j~enasu u igOldi;na-ma 959. i 961,51) i u taj vremenski 'razmak !padaLa bfi, najvie-iI'ovaooje, i Caslavljerva pogiJbij'a, ,o!pis:anJa u ikI1Otll!i.ci. I poslje-dice ove kaltasltu:o:lie plfiik!alz'ane su lU j.edinlOlffi )lolg1itnOlffi [',edu !kJoljio!Stav!Lj:a I1LtliiSlalk vj'eiI1odJmsrto'jn,og p.rii8IIl\j'a. Po kifllljevoj smrti,naliJme, prligraiblih ISU SV1U vlaSIt lU 'P'odedliJnim obl,aJSItima (pmv'i!n-Clij'8Iffia) ibam,ovi, r'amiji 1Ili8lffijesnlIci JVlliaida:1'e'vi, Q Slada prislVloljli'Hsebi vlada,r.slke prerogative. ,>iSlicque dom1na'vlerunJt Item am mul-t1s tem!po/I'i;bus.52)

47) Letopis, gl. XXIII, str. 316.48) De adm. imp. c. 32, 155; 158---9. Na vlast u Srbiji, kako je

utvrdio Ostrogovski, doao je Caslav g. 927 ili 928 i vladao je jou doba kada je Porfirogenit pisao svoje djelo (izmeu 948 ti 952).(Ostrogovski. "Porfirogeuitov,a hronika srpskih vladara. Istorijskiasopis SAN 1-2, Beograd, 1948, str. 28-29. Upor. Jireek I, 147).

49) Le\topis, K!omentar, str. 440-41.50) Isto, 441.51) Isto, 440.52) Isto, gl. XXIV, 317.

66

2) PiOltO je pr!ilka2j8l0 rasulo V1eilWke dr8IV1e :koJ,e de IUi8lsltlUiPi,Loposlije ik,raJiIjeve iPo~ijle, a zatim di~g8laljle kojli eu poslije rogas'lijedillli, Dulkllj1amiln LS1POIffiIi:n:je Bosnu ni vezl IS novom po[bunOlffibanova u nekim IPI1o'V'itnrojialffia Ikoja de iz1bli1a pOls1Ji:je smrrtJi Ikra-lja Paviliimir.a - Bela: 'I'ada je bam Bijele Hrvatske IPO nalo-gu Pavlamirova J1iaW,edini:ma preduzeo da sa svojinn 'url't~k{)lmKresimirom IU!POIkolr:i Bosnu li mjezina hana.53) O tome se u 11\11'0-nici kazuje: Cresimirus autem... cum avuncuLo pugnantes.praedaverunt UscopLe, et Luca et Plova. Banus autem Bosnae,videns quod ante eos stare nequibat ad pugnam, jugit ad re-gem Ungariae-Deinde Cresimirus cepit totam Bosnam et do-minavit eam. Defuncto etiam patre matris suae (sc. avunculosuo) domituuiit Croatiam Albam.54)

itavo prii:povije::l,amje:kode se odnosi Ina Pavlirrsira li nje-govo neposredno potomstvo (gl. XXV - XXVIII) 10001:avlij,a ne-sumnjiv nrtsak diilgireSli;je moda, kao posebna tema, razdvajatekst gl. XXIV, u 'lmdod je prikazano stanje :oem[lje posJ:i:je alSIla'Vlljeve smrti, lod \tekJSltagil. XXVIII i XXIX, gdje se giOlVlori10 :pobuni banova u melcim provincijama, meu losta]iJm li u Bo-sni (gl. XXVIII), a zatim o Kresim!irr,c)'VIU 'Tatu [pI'\otiv bcsanskogbana (g:l. XXIX). Ovi ltelks1:olV!i, raiStwv:lj-enJi pr.i!tom o P,arvHm!iru,povezani su ilIliae logfkom as1:or.ijSkih dogaaja islplri3J11Jih ounjima. Sasvm De prrodno da joe :f1(llSUllo dira:ve rpOIslije f1aibnekaltlllSltriofe i pog~1Yie vdadara iza~IV1a:l0 nerede u njezilniiJm sa-stavnim di,j.el:orvima, to su iSkolds'1lii]i jai sasjedd. Taiko ni zaKreisimil10lv nap.ad na Bosnu ne 'treba da tm2llmo 100bjlanjenjeu iP'O~ivu PavlimiroV1a nasljedn'i~a da to ruind u Iiinlteresu dr-avne cj,eililine; on lS1e i1a1ke moe obj aISI1~ti n,j'eg1ov10lffi ten,j,OIffida, ,kJori.slteli se 'OjpItliJm nemdom, poiku~a lPI'IOIi!riJt!i sv;odu :teriito-r!.iJjIU [ iUtvJ.4dilti Vilast nad SlUSjednom r2lemljlom.

U liJ1iosti DUkiljlaJn~I1Iova KreslmWI1a 10 lmtiem Se l1Ia IlIwViede-nom mjles1lu g1O!1Vlolri, iJi, sa dosta ,dOibrih J.4a~Qg,a, nalalZli hr-vw1Js:kog :k,rallj,a Mmadla K:mslimiraH Ite 'smatra da je Du:kiljamliJnza lovov~ljeJme mesltliJmice -bez IS1UiInnje pooodam izVlOr, orpajui",alf :iz nekdJh IdJoblflilh slta.r1h zapis,a.55) KI'IonoJogija dogaajapoItvruje oOISlnovaIIlIost lorve pre1lpo.stavlkJe: SmI'\t ISI!'iPskog kneza()a!silJa.va I(olklo g. 960)za.ista pada lU dOiba 'vlaJdaln!j'a K'reslimka IIu Rrwatslkod (949-969), a u samOlffitiekstu l{JmnJike !Ilia k8iZiv,a-

53) Gl. XXVIII, 323.54) Isto, gl. XXIX, 324.55) Povijest, str. 436, nap. 14; Letopis, Komentar, str. 448; UpI'.

St. Novakovi, n. d. str. 95.

67

nje :0 Kresirruirovu pohodu na BO\SIl1iu (gL XXIX), nadovesujese podatak 10 smeti lbugalt1S1mg cara Petra {gl. XXX) za ikojuIse kae da se desiia u 100nlO vr'ijerne, Itj. lu~r~jleme tih doga-

aja u BOiSJ1i;56) zalttilm, [podaJtak owzaI1lI1lLj,s!wun oSivajaJ1iju Bu-garske, kJoje jie, \preInia Ikmnici, lUISlJi!}ed~10, neposredno pOlsil:iij,eernrti cam Fetra,57) takoer je IOtSniOIVan na ,reailJnod poid1oZli. Svesu ,to sigurni :istorijski dogaajli u koje se, kronoloki, sldadnoukLalpaJj:u promjene 'u Bosni, j:sp~iane na navedenom mjestuIkmnilke: BugaJl'Iskti car Petar umro je g. 969, a uskoro za1tlilm,li pll1011ijee g. 971, predmzeo je ear IVaJn CimJiJslk ralt u Bugar-skoj kodi j,e, uIjeto dsbe godine, 'ZalVil1eln, stvamim potinjavanjem Bugarske pod vizantijsku vrhovnu vvlast.'') Uzimajuisve ovo u OIbzilir, IPI101ffijene u Bosna o kojima se govor! u XXIXglavi KlfIOInike mrOlgle fbii ISe fi!kSlilralt!i na ~I1ij,eme izmeu god!inasmrti 1S1l'pISlkolg kneza aslava II nrvaJtslmg !k:ra[lja Mii'hajlla Kre-simliiI1a II, tj. dzmeu 960 i 969. I samo podruje 'ratovanja, tj.zapadno granino POJdmUijleBosne udoljn gorneg Vebasa, od-govara stvarmo] geogiI1a:Dsko,j situalcijli. Sasvim je prfmodno to jehrvatski vladar otpoeo lI1alt pirotihv SVQg susjeda, bosanskogbana, pustoenjem @ra,nmmih bOlslalOOkihJUiPa Uskopl\j,a !i Lanke,koje se ovdje, ovom lPirliiliilk{)!m, prvi put spominju, i Pil,jffi7le, ikOlj,aje u ,P!o.rf1rolgJemtJovu iPClIPilSu spomenuta meu hrvaitskim u-pama. Poimemino spomirsjanje 'oVlihgIianlimihbosaIlJSlkliih upa,koj.e se li u kasn:idim lZJv,oruma spominju (Lija drnena ii danasoZlIlaavaolU iSlte ~ra:jeve), podie vjleroidootoj\nolSt DUlkiljlan'i'llIovarpripovlilj'Eldanja Inla OIVlOlffi mdes'tu ii s~j:edooi lO Indeg1ovom dOIhrompoZ'navanjlU geog,ra:EskJih prilIika.

3) Jo jednom spomeIlluta je Brolslna u vezi s Hrvaltsikom, ovajput uz ime nde~ilI1a vJJaldara Stjlepana, :sina Kr~simil1Ova, i tou ,ovom :teklstu: Cresimiro autem natus est filius, cui Stephanusnomen imposuit. Iste post mortem patris rexit Croatiam Albamet Bosrnam, et post eum semper regnaverunt in Croatia (iZJo-sta'Vilje:no: successores eius; 'll O:rlbtnijevu p~ij,evodu stoji: Il chefecero etiandio i suoi posteri).59) Ovdje Sie u tlI'aenju hrolnOtl'O-

56) v. S.ii, Povijest, n. i. mj.57) Letopis, XXX, str. 324: Eo tempore defunctus est Bulgaro-

rum imperator Petrus namine... et Graecarum imperator, oon-gregans vaHdam f,ortitudinem gentis suae obtinuit totam Bulga-riam suoque subiugavit imperio.

58) v. G. OstrogorskJi, Geschtichte des Byzantinischen Staates(Miinchen, 1940), str. 209.

59) Letopis, XXXI, 327.

68

kog uporita m:OII'amo()lSlLolll~ttina lIi1Qrlloot hrvatskog vladara okojem se na owom mjestu govori. Akoapstraheremo epizodusa Legecorn i Predimirovam nalSilljed.nicima u dJukljans1kom kra-Ijevstvu (gl. XXXI-XXXII) koju Si:i: odillUiDIo oojlenjlUj,e kaokrust:nJi!ji umetak u DukJJ.daJnliinov lt'ekst60) , onda se ikaJZi:~anje oPredimirovu silnu St,epanu kI'lolnololkibez tekoe povezujeIsa isitOrijlOlffi cara Sanunila ii zetskog V;Ialdlilffii:r,a koda se, pri-kazana u Kronici, u sultinli podudara sa dmugdm izvorima ka-ko u pominjanju i'St'OlrijskJih mjesta i l1nosti vezanih za dogaaje taiko i u opisu samahdogaajad. redu njihova ~laganj>a.61)Ako,dalole, iz DuJkld,aJIlii!l'O!va teksta i:slkljummo gore pomemrtu irrter-polaciju, tada se s podaekom o Btjepanu Kresirndrovau (gl.XXXI) loglino povezuje IkaJZivaJllje /() caru SamrUlilu (gl. XXXII)te se onda d rijei 810 tempore-s, kOijima [pOiinje odomak oSaJm'UiiulU, upravo d odnose na doba StjepaJnlolVa vladanja, Me-utirn, iz vie z,vo'ra znamo da je u doba Samuilovaustanika i njegovfh prvih UlS/Pjelh:a, lU Hrvatskoj vladaosin Mihajla Kiresimina II, Stjepan Drlislav (969-997).62)I IkoonolOlgti.ja dogaaja i geneoloka llmija i imena vladara

upuuju nas, dakle na to da smatramo da je Duklja-ndmov Stjepan (~resJJm:i!l1o!V'i(:) identnan sa 'ilStorijSkOlffi linou hrvatskog kralja Stje!pana Drislava te da seprema tome fi spomen 'o Bosni na ovom mjestu kronolo-ki u/Mapa u doba ovog vdadara. U potvrdu vjerodoetojnostiOIV'ot,g dl~d,ela Duiklljani:no!va ikaZ'i:VIanrja trebaiJSltai 'i ovajj mome-!ntat. Ono mjesto odl10mka:o Stj'elpanu g1dije :se govorio IkOlllltlimJui-teltu vl!a:da:laoke Jinlije u n,jeglO'V1om k,()Iljenu liJma, upadne slllilnostisa od:govar.a:j,Uiilffi mj'elstom kod Tome avhiaikona 10 DrliSilavu,to se ,na prv,i pOi

Rwziliika liizrneu jednog :i drugog liJzvloIm samo je tU 11JO/me to jesplitSIki arhiakon, 1ZIreiill.ji i obrazovaniji pisac ]z sredine XIIIS1toiltie6a, !biJo sV(jestarn vanOlSiti 'oilIlijenioe da se, sa Drislavom,!iz:mlijenilo meunarodna poilJolaj hrvatske drave iUJtaliJlm to suotada injez:i:ni vladari diaibivaili zrialkove (kiraJjevSlke 'vlasti i vlastnad dalmatmskim gradovima laid vruzantijiSkiog cara "te oo se kaonjleg;o,vi eparchi siNe [paJtmiJtiJi n:aziVtal]i 'krailjevlimla Dai1matieeIt Orto,aitie.65) DUlkJlj,anin nie uoavao 'OiVIU lin(j'enicru, Rili jeZIll:OO staIl/je Iktoij,e je iz lllie slii.,edi!Lo, Ite j e smatrao pol1Jrebn1mda" kao li a,rhlialkiOllIl Torna, nagILasi kJontiiJDJUi!tet dJinastLj,e tpOISlJi.eStdepana KJresdimilroiviia. Jo jedatn momenat u:kia~je na vje-rodostojnost 0V10ig mjesta. Duk[jalIllirn, naime, ovdje lnialg11aav,ada je Stijepan, pio :smtrltJi oevo], viadao Hrvatskom i BOIS'Ilom,dok za njegove nasil.O'etdJniikie kae da ISU tpOlSl1liQe InD'etga IUIvIi!jekvladali u HrVtaJtsfuad, 1aJlii. ne i u BO/sni, Jktada se 1000d(jev:ioo mespclminj;e. Time jie, ind.il'elk1lno, konstatovana Jedna sasvim mo-gua ii vjerovatna iSl1JOIrfitiSlka sdJtuacij'a koja j e pfloozill!ai:zli1a izopteg sltanja Dri:s1'avbj

'eve drave nastaJ10g neposredno lpiOISI1ijenjegove smirlti.66) Citav niz ,UJtvrrenih is1JO/r1ij!Slkiih 'lindeni:ca i

sl1Jan,a u ikioJ,e je kr'OII1Joook1i uki1op'!d,en Dl~kljialIlli!DiolV spomen Bo-me na navedenom mesi1Ju doputaju da i ovdje potramo I~roThOI101ktu 1000ijiEmltaciju u trert!itranjlu Bosne ikoo draV1ll101g orga-nizma.

4) BOISIl1Ja se, ,naidal1jle, iS/Plom\ilnde lU :kronici lU veai IS IvizanltJij-skom 100kUipaoiQlom na've6eg dii}el1a baibkaln51kih zemaJ!dla u dobacara ~asiJIija II, Iknji je, pOSll~je :sboona maikediOlnske d:ralVe i1Smt'1tfi. nje2linOlg :potS!J.ij'e!dmijeg vladaIra Ivana V~adiJsWav,a (IOI8),tprOdredio pod svoju vrhlOVIIlu vlros:t meuOiStalJilm. zemljama iBoSlIllu. O ,tome :se utelkstu kae lSI1tiedee: Post morten Vladi-slavi, imperatoris Bulgariae, Basilius imperator caepit debelIa-re terram obtinuitque totam Bulgariam, Rassam et Bosnamtotamque Dalmatiam omnesque maritimas regiones usque infini bus inferioris Dalmatiae.6 7) I lO/vdje i'~prliJarni dOlgaaji li nj,i-hov k'l:'lolIl101oam ["ed podJuJda["ajlu Ise sa stvarn:om istO/m.ti,'SIk!om si.-tuadjtom, te D!u:k[naninovlO lmz:i