SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

Antonija Zorić

PRIRODNA BAŠTINA U FUNKCIJI REVITALIZACIJE HRVATSKOG TURIZMA

DIPLOMSKI RAD

Rijeka 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

PRIRODNA BAŠTINA U FUNKCIJI REVITALIZACIJE HRVATSKOG TURIZMA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika i politika zaštite okoliša

Mentor: red. prof. dr. sc. Nada Denona Bogović

Studentica: Antonija Zorić

Studijski smjer: Poduzetništvo

JMBAG: 0081124475

Rijeka, rujan 2014.

KAZALO

1. UVOD ........................................................................................................................... 1

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA ......................................... 1

1.2. RADNA HIPOTEZA ............................................................................................. 2

1.3. SVRHA I CILJ ISTRAŽIVANJA .......................................................................... 2

1.5. STRUKTURA RADA ............................................................................................ 3

2. PRIRODNA BAŠTINA KAO RAZVOJNI RESURS .................................................. 5

2.1. DEFINICIJA I KLASIFIKACIJA PRIRODNE BAŠTINE ................................... 5

2.2. TURISTIČKA VALORIZACIJA PRIRODNE BAŠTINE .................................... 8

2.3. STRATEŠKI I ZAKONODAVNI OKVIR ZAŠTITE I UPRAVLJANJA

PRIRODNOM BAŠTINOM ....................................................................................... 10

2.3.1. Razvoj zakonodavstva zaštite prirode u svijetu ............................................. 10

2.3.2. Razvoj zaštite prirode u Republici Hrvatskoj ................................................ 12

2.4. STANJE PRIRODNE BAŠTINE U REPUBLICI HRVATSKOJ ................... 17

3. EKOLOŠKI I EKONOMSKI ASPEKTI KORIŠTENJA PRIRODNE BAŠTINE U

TURIZMU ....................................................................................................................... 20

3.1. EKOTURIZAM .................................................................................................... 20

3.2. GLOBALNI TURISTIČKI TRENDOVI ............................................................. 24

3.2.1. Svjetsko turističko tržište ............................................................................... 24

3.2.2. Obilježja suvremene turističke ponude .......................................................... 27

3.2.3. Obilježja suvremene turističke potražnje ....................................................... 28

3.3. POZITIVNI I NEGATIVNI UČINCI TURIZMA NA PRIRODNU BAŠTINU . 31

4. DOPRINOS PRIRODNE BAŠTINE RAZVOJU TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKE

NA PRIMJERU NACIONALNIH PARKOVA ............................................................. 34

4.1. PROFIL I MOTIVI TURISTIČKIH POSJETITELJA ......................................... 34

4.2. ANALIZA POSJEĆENOSTI NACIONALNIH PARKOVA .............................. 38

4.3. ANALIZA FINANCIJSKIH POKAZATELJA POSLOVANJA NACIONALNIH

PARKOVA .................................................................................................................. 39

5. SMJERNICE ZA ODRŽIVI RAZVOJ TURIZMA ZASNOVANOG NA PRIRODNOJ

BAŠTINI ......................................................................................................................... 44

6. ZAKLJUČAK ............................................................................................................. 47

LITERATURA ................................................................................................................ 49

POPIS TABLICA ............................................................................................................ 53

POPIS GRAFIKONA ..................................................................................................... 54

1

1. UVOD

U uvodnom dijelu ovog diplomskog rada pod naslovom Prirodna baština u funkciji

revitalizacije hrvatskog turizma, obrađene su sljedeće tematske jedinice: 1) problem,

predmet i objekt istraživanja, 2) radna hipoteza, 3) svrha i ciljevi istraživanja, 4)

znanstvene metode i 5) struktura rada.

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA

Turizam kao jedna od najbrže rastućih industrija svjetskog gospodarstva predstavlja

važan izvor prihoda, posebno za zemlje u razvoju. Brojne su ekonomske koristi koje

turizam može donijeti poput priljeva stranog novca, investicija i zapošljavanja.

U sustavu novih tržišnih vrijednosti i oštre konkurentske borbe, zemlje koje svoje

gospodarstvo temelje na turizmu, moraju se približiti suvremenim turističkim

trendovima, gdje se najveća pažnja posvećuje ekologiji, održivom razvoju, aktivnom

odmoru, prirodnoj i kulturnoj baštini, kvaliteti usluga i selektivnim oblicima turizma.

Upravo selektivni oblici turizma dobivaju sve više na značaju i važnosti za uspješno

buduće poslovanje u turizmu. Prirodna baština, posebice zaštićeni dijelovi prirode, gdje

osobito valja istaknuti nacionalne parkove, svojom su atraktivnošću privukli prve turiste

u mnoge zemlje u razvoju i s vremenom postali glavni razlog dolaska inozemnih turista

u te zemlje. Svojom ljepotom, bogatstvom i raznolikošću prirodna baština predstavlja

temeljnu vrijednost i jedno od najznačajnijih prirodnih resursa Republike Hrvatske.

Zahvaljujući svojem zemljopisnom položaju, podneblju, raznolikostima u geografskoj

građi i drugim prirodnim čimbenicima koji su nastali na području Hrvatske, mnoge

prirodne pojave, kao i prirodna i kulturna baština čine Hrvatsku vrlo atraktivnom

turističkom destinacijom.

Iako priroda i prirodne ljepote spadaju u red osnovnih turističkih vrednota često se

njihov odnos s turizmom stavlja u proturječje. Iskorištavanje prirodne baštine u

turističke svrhe ima pozitive i negativne posljedice. Bez obzira na načelno izraženu

svijest o važnosti očuvanja prirodnih i kulturnih vrijednosti, vrlo često dolazi do

uništavanja istih, npr. nekontroliranim neadekvatnim nasipanjem obala, ispuštanjem

2

nepročišćenih otpadnih voda u okoliš, pretjeranom izgradnjom koja prelazi nosive

kapacitete određenih područja itd.

Iz navedene problematike proizlazi problem istraživanja, a to je neadekvatno

valoriziranje prirodne baštine i neadekvatno upravljanje zaštićenim područjima, kao i ne

nepostojanje jedinstvene i cjelovite dokumentacije o zaštićenim područjima i

metodologije za procjenu kapaciteta prihvata posjetitelja.

Sukladno problemu, definiran je predmet istraživanja, a to je istraživati značaj i

doprinos prirodne baštine za razvoj turizma Republike Hrvatske, te analizirati negativne

i pozitivne učinke turizma koji proizlaze iz iskorištavanja prirodne baštine kao

turističkog resursa.

Objekt ovog istraživanja je prirodna baština.

1.2. RADNA HIPOTEZA

S obzirom na prethodno definirani problem, predmet i objekt istraživanja postavljena je

temeljna radna hipoteza. Na temelju znanstvenih spoznaja o zaštiti prirode, a

uvažavajući pozitivne i negativne posljedice iskorištavanja prirodne baštine u turističke

svrhe, moguće je dokazati da će turistička valorizacija prirodne baštine koja se zasniva

na suvremenim standardima zaštite prirode doprinijeti održivom razvoju hrvatskog

turizma.

1.3. SVRHA I CILJ ISTRAŽIVANJA

Cilj ovog rada je sagledati temeljne značajke prirodne baštine kao razvojnog resursa, i

objasniti specifičnosti turističke valorizacije prirodne baštine. Svrha istraživanja je

analizom stanja i učinkovitosti iskorištavanja prirodne baštine predložiti smjernice i

mjere koje će doprinijeti većem korištenju prirodne baštine u turističkom razvoju na

održiv način.

3

1.4. METODE ISTRAŽIVANJA

Provedeno istraživanje temelji se na proučavanju i korištenju spoznaja različitih autora i

na njihovoj međusobnoj usporedbi i interpretaciji. U ovom radu korištene su sljedeće

metode istraživanja: metoda promatranja i metoda analize temeljena na sekundarnom

izvoru podataka. Uglavnom su korišteni eksterni izvori podatka preuzeti sa web stranica

Državnog zavoda za statistiku, Instituta za turizam Republike Hrvatske, Ministarstva

turizma Republike Hrvatske te podaci iz brojnih znanstvenih časopisa i članaka. Ostale

metode koje su korištene su metoda sinteze, klasifikacije, deskripcije te metoda

komparacije.

1.5. STRUKTURA RADA

Rad se sastoji od šest dijelova. U uvodnom dijelu rada navedeni su problem, predmet i

objekt istraživanja, te ciljevi i svrha istraživanja. Postavljana je temeljna radna hipoteza

i dan je pregled strukture rada.

U drugom dijelu rada pod naslovom PRIRODNA BAŠTINA KAO RAZVOJNI

RESURS definiran je sam pojam prirodne baštine, te je ukratko opisan strateško

zakonodavni okvir zaštite prirode i upravljanja prirodnom baštinom kao i turistička

valorizacija te stanje prirodne baštine u Hrvatskoj.

Treća tematska cjelina naziva EKOLOŠKI I EKONOMSKI ASPEKTI KORIŠTENJA

PRIRODNE BAŠTINE U TURIZMU stavlja naglasak na značaj prirodne baštine u

turističkoj ponudi kao i na ekološki i ekonomki utjecaj turističke djelatnosti na prirodu.

U četvrtom dijelu rada naziva DOPRINOS PRIRODNE BAŠTINE RAZVOJU

TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKE NA PRIMJERU NACIONALNIH PARKOVA

pokušati će se prikazati doprinos i značaj prirodne baštine za razvoj turizma Republike

Hrvatske kroz analizu posjećenosti nacionalnih parkova, analizu motiva i profila

posjetitelja te analizu financijskih pokazatelja poslovanja nacionalnih parkova.

Peti dio pod nazivom SMJERNICE ZA ODRŽIVI RAZVOJ TURIZMA

ZASNOVANOG NA PRIRODNOJ BAŠTINI prikazuje smjernice i prijedloge za

4

održivo gospodarenje prirodnom baštinom u turizmu Republike Hrvatske, gdje je

posebno istaknut koncept održivog razvoja turizma.

U posljednjem dijelu, ZAKLJUČKU izloženi su zaključci doneseni na temelju

provedenog istraživanja studentice.

5

2. PRIRODNA BAŠTINA KAO RAZVOJNI RESURS

U ovom dijelu iznesena je definicija i klasifikacija prirodne baštine, objašnjena je

važnost njezine pravilne turističke valorizacije, predstavljen je strateško-zakonodavni

okvir zaštite i upravljanja prirodnom baštinom, i dan je kratki osvrt na prirodnu baštinu

koja čini turistički potencijal Hrvatske.

2.1. DEFINICIJA I KLASIFIKACIJA PRIRODNE BAŠTINE

Prirodna baština ima važnu ulogu u razvoju turizma. Po svojoj prirodi, turizam se kao

gospodarska aktivnost može početi razvijati na takvim prirodnim resursima koji niti u

jednom drugom sektoru ne predstavljaju temelj za pokretanje isplativog poslovanja.

Prirodni resursi ili prirodna bogatstva jesu različite vrste resursa koji u svojem

prirodnom obliku služe kao osnova gospodarskoj aktivnosti (Hrvatska enciklopedija,

2007), dok prirodne turističke resurse možemo definirati kao podvrsta prirodnih resursa

koji su ljudskom aktivnošću i radom postali privredni čimbenici u turizmu. Tu se mogu

ubrojiti svi elementi i faktori privlačnosti, koji su odraz geografske sredine, a koji se

mogu turistički valorizirati. Kako bi uspješno obavljali svoju funkciju u turizmu,

potrebno ih je sačuvati, što nije slučaj u drugim sektorima (Vukonić i Čavlek, 2010,

p.305).

Prema Pariškoj Konvenciji o zaštititi svjetske kulturne i prirodne baštine, prirodna

baština označava obličja koja se sastoje od fizičkih i bioloških formacija ili grupa, ili

grupa takvih formacija, a imaju svjetski izuzetnu vrijednost sa estetskog ili znanstvenog

gledišta. U prirodnu baštinu također se ubrajaju i geološke i fizičko-geografske

formacije, te točno određene površine koje predstavljaju staništa ugroženih vrsta

životinja i biljaka kao i mjesta u prirodi ili točno određene površine u prirodi od svjetski

izuzetne vrijednosti s gledišta znanosti i zaštite i očuvanja prirode (Antolović, 2009).

Definicija zaštićenog područja koju je prihvatio Međunarodni savez za očuvanje

prirode, IUCN (International Union for the Conservation of Nature and Natural

Resources) je sljedeća: “Zaštićeno područje je kopneno i/ili morsko područje osobito

6

namijenjeno zaštiti i održavanju biološke raznolikosti te područje prirodnih i srodnih

kulturnih bogatstava, kojima se upravlja posredovanjem pravnih ili kakvim drugim

djelotvornim sredstvima.”

U nastavku je prikazana Tablica 1. kategorizacije zaštićenih područja prema IUCN.

IUCN

KATEGORIJA

NAZIV

KATEGORIJE

DEFINICIJA

Ia Strogi rezervat

prirode

Strogo zaštićena područja izdvojena zbog zaštite biološke raznolikosti, i/ili geoloških i geomorfoloških vrijednosti, gdje su posjećivanje, korištenje prostora i drugi utjecaji na prostor strogo kontrolirani i ograničeni. Ova područja mogu služiti kao nezamjenjiva referentna područja za znanstvena istraživanja i monitoring.

Ib Područje divljine

Velika neizmijenjena ili vrlo malo izmijenjena područja očuvane prirode, bez značajnijih i stalnih ljudskih naselja, koja su zaštićena i kojima se upravlja na način da se u potpunosti očuva njihovo izvorno stanje.

II Nacionalni park Velika prirodna ili gotovo prirodna područja izdvojena sa svrhom zaštite cjelokupnih ekosustava, procesa koji se u njima odvijaju i vrsta koje oni podupiru, na način da ona istovremeno pružaju osnovu za okolišno i kulturalno prihvatljive duhovne, znanstvene,

edukacijske, rekreativne i posjetiteljske aktivnosti.

III Prirodni

spomenik ili

obilježje

Reljefni oblik, morska hrid ili špilja, geološka osobitost poput speleološkog objekta ili živa pojava poput primjerice stabla

visoke starosti. Ova su područja površinom najčešće mala, no mogu imati velik značaj za posjećivanje.

IV Područje upravljanja

staništem ili vrstom

Točno određene vrste ili staništa, i upravljanje njime je usmjereno prema tom cilju. Područja zaštićena u ovoj kategoriji često, iako ne nužno, zahtijevaju provođenje redovitih aktivnih upravljačkih aktivnosti usmjerenih očuvanju vrste ili održavanju staništa.

V Zaštićeni kopneni ili

morski

krajobraz

Ona područja gdje je dugotrajna interakcija čovjeka i prirode

proizvela osebujne ekološke, biološke, kulturne i estetske vrijednosti, i gdje je održavanje tog odnosa nužno da bi se ove vrijednosti sačuvale.

Tablica 1. Kategorije i definicije zaštićenih područja prema IUCN

7

Izvor: http://www.dzzp.hr/zasticena-podrucja/kategorije-zasticenih-podrucja/iucn-kategorije-zasticenih-

podrucja-251.html (7.05.2014.)

Karakteristike IUCN-ove tipologije su sljedeće:

· kategorizacija se temelji na primarnim ciljevima upravljanja

· određivanje kategorije nije odraz učinkovitosti upravljanja

· sistem kategorija je međunarodan

· nacionalna imena za pojedine kategorije mogu se razlikovati

· sve kategorije su važne i sadrže stupnjeve čovjekovog upliva.

Svaka kategorija je posebno definirana, a preporuka IUCN-a je da svaka država te

definicije proširi i prilagodi svojim okolnostima i sustavu zaštite prirode. Zaštićena

područja prve kategorije imaju najveći stupanj ekološkog integriteta, s najmanjim

stupnjem čovjekovog utjecaja. Kako kategorije rastu od prve prema šestoj, stupanj

ljudskog utjecaja na ekologiju raste. Promatrajući dopušteni tip ljudskih aktivnosti u

zaštićenim područjima primjećuje se da lokacije prve kategorije imaju mali broj

posjetitelja i vrlo malo uplitanja tehnologije. Druga i treća kategorija dopuštaju

izgradnju turističke infrastrukture, kao što su ceste, turistički centri i kampovi, unutar

manjeg djela parka. Zaštićena područja četvrte kategorije dozvoljavaju i rekreaciju kao

što je lov. Razina ljudskog utjecaja kao što su farme, kuće i prošireni turistički sadržaji

dozvoljen je u petoj kategoriji. Isto vrijedi i za šestu kategoriju, s dodatkom da su

dopuštene i aktivnosti kao rudarenje, sječa drva, komercijalni ribolov i te ostali

mehanizmi rekreacije (Eagles i McCool, 2002). Osobito značenje među svim

kategorijama zaštićenih područja ima kategorija pod oznakom II Nacionalni park.

Nacionalni parkovi često predstavljaju oblik razumne uporabe prirodnih potencijala,

VI Zaštićeno područje s održivim korištenjem prirodnih

resursa

Kategorija VI zaštićenih područja namijenjena je očuvanju ekosustava i staništa, a usporedno s tim i pratećih kulturnih vrijednosti i tradicionalnih načina upravljanja prirodnim resursima. Ta su područja površinom uglavnom velika, njihov veći dio nalazi se u prirodnom stanju, dok se dio koristi na održiv način. Ekstenzivno i ne-industrijalizirano korištenje prirodnih resursa odvija se u skladu s prioritetom zaštite prirode tog područja.

8

odnosno predstavljaju savršen sklad maksimalizacije koristi i minimalizacije troškova

koji nastaju prilikom uporabe pojedinih prirodnih resursa (Vidaković, 1989).

2.2. TURISTIČKA VALORIZACIJA PRIRODNE BAŠTINE

U izradi strategije turističkog razvoja neke zemlje ili regije izuzetno je važna

valorizacija prirodnih resursa odnosno prirodne baštine kojom ta zemlja raspolaže.

Način na koji će se pristupiti turističkoj valorizaciji prirodnih resursa ovisi o

čimbenicima ili kriterijima na osnovu kojih se gradi konkurentnost turističkog

proizvoda. Turistička valorizacija predstavlja utvrđivanje ili procjenu vrijednosti

turističkih atrakcija, odnosno svih onih pojava, objekata i prostora koji imaju, pored

ostalih karakteristika i svojstvo da su atraktivni (interesantni) za turiste i da kroz njih

turisti mogu zadovoljiti svoju turističku (kulturnu ili rekreativnu) potrebu.

Ciljevi turističke valorizacije su (dostupno na www.dgt.uns.ac.rs, 8.05.2014):

· Procjena turističke vrijednosti svih pojedinačnih objekata nekog prostora ili

prostora u cjelini;

· Procjena mogućih turističkih posjeta;

· Procjena mogućih investicijskih aktivnosti, kako po obimu investicija tako i po

vrsti objekata;

· Zaštita prostora u kojem se želi razvijati turizam;

· Organizacija turizma;

· Turistički marketing.

Valorizacijom se utvrđuje turistički potencijal (vrednovanje prostora i sadržaja) dane

destinacije, sa aspekta ocjene mogućnosti za turističko privređivanje. Upravo u turizmu,

atraktivna svojstva pojedinih prirodnih resursa mogu se vrlo lako ekonomski

valorizirati, dok za pojedine gospodarske grane i djelatnosti ti isti resursi i njihova

svojstva ne predstavljaju dovoljno dobru materijalnu osnovu za pokretanje poslovanja i

za ostvarivanje ekonomskih učinaka. Stoga se može zaključiti da turizam ima

sposobnost pretvaranja neprivrednih resursa u privredne, pružajući tako mogućnost

9

zemljama da ostvaruju ekonomske učinke, koji se prvenstveno očituju u ostvarivanju

prihoda i otvaranju novih radnih mjesta. Komparativnu prednost neke zemlje u

gospodarskom razvoju čine brojni i raznovrsni prirodni resursi koji su dio cjeline

određenog geografskog područja. Prirodni resursi predstavljaju temeljni proizvodni

input, čijim se učinkovitim upravljanjem i gospodarenjem doprinosi nacionalnom

razvitku. Međutim, neki prirodni resursi ili njihovi dijelovi ne mogu ostvarivati direktne

ekonomske koristi odnosno nemaju uporabnu vrijednost u proizvodnji pa kao takvi

značajnu ulogu dobivaju u turizmu. Primjer takvih vrsta prirodnih resursa koji u turizmu

dobivaju uporabnu vrijednost su: bioraznolikost, čistoća mora, estetska vrijednost

krajolika te vrijednost prirodnog naslijeđa (Čaldarović, 2006). Bez turizma kao

gospodarske djelatnosti takvi prirodni resursi nikada ne bi postali predmetom

ekonomske eksploatacije, odnosno ne bi imali tržišnu vrijednost.

Turistička valorizacija prirodne baštine zahtjeva puno vještina i znanja ali i

interdisciplinaran pristup. Naime, vrijednost prirodnih resursa nije dovoljno odrediti

samo temeljem njihove atraktivnosti već je potrebno analizirati veći broj elemenata. Ti

elementi mogu se grupirati u dvije skupine: interni i eksterni čimbenici. Interni

čimbenici podrazumijevaju specifične karakteristike svakog pojedinog turističkog

resursa, stoga se u tu skupinu ubraja rekreativno, kuriozitetno, znamenito i estetsko

svojstvo svakog resursa te stupnja turističke posjećenosti i turističke izgrađenosti.

Eksterne čimbenike čine svi oni elementi koji omogućavaju turističko korištenje

resursa, a to su udaljenost i prometna povezanost s turističkim emitivnim tržištima,

značaj i položaj resursa prema konkurentskim i komplementarnim turističkim

resursima. Eksterni čimbenici mogu povećati ili umanjiti vrijednost turističkih resursa, a

isto tako i mogu utjecati u na njihovu ekonomsku vrijednost (Pirjavec i Kesar, 2002).

Ekonomska valorizacija prirodnih bogatstva je najčešće korišteni vid valorizacije u

praksi, posebno kod parcijalnih ocjena prirodnih bogatstava u odnosu na njihovo

uvođenje u proizvodni proces. Međutim, ekonomska valorizacija, naročito ona koja se u

krajnjoj formi izražava novčanim pokazateljima kao mjerilo vrijednosti, pokazuje

ograničene mogućnosti pri ocjeni prirodnih bogatstva. Iz toga proizlazi potreba za tzv.

vanekonomskom ocjenom prirodne baštine. Neophodnost takve ocjene posebno dolazi

do izražaja kada se prirodna baština valorizira sa aspekta potrebe većeg broja korisnika i

10

kada je raspoložive potencijale nemoguće izraziti i međusobno uspoređivati kroz

novčanu vrijednost. Jedna od metoda valorizacije prirodne baštine je kompleksna

valorizacija kojoj je cilj da se na određenim prostornim cjelinama ustanove svi

raspoloživi potencijali prirodnih bogatstva, ali ne samo u odnosu na proizvodne potrebe,

već i u odnosu na druge neproizvodne društvene potrebe,1 koje se mogu zadovoljiti

njihovim korištenjem, kako bi se u konačnici omogućilo potpuno, optimalno i

racionalno korištenje prirodne baštine (Spasojević, 1987).

Turistička valorizacija prirodnih resursa predstavlja vrlo kompleksno pitanje u

turističkoj teoriji jer sadrži niz kvantitativnih i kvalitativnih elemenata pomoći kojih se

prirodni resursi mogu valorizirati. Koji od elemenata će uzeti u obzir, ovisi upravo o

posebnostima svakog pojedinog prirodnog resursa.

2.3. STRATEŠKI I ZAKONODAVNI OKVIR ZAŠTITE I UPRAVLJANJA PRIRODNOM BAŠTINOM

U ovoj tematskoj jedinici iznesen je razvoj zakonske zaštite prirode, s posebnim

osvrtom na zakonsku regulativu kojom se zaštićuje i upravlja prirodnom baštinom u

Republici Hrvatskoj.

2.3.1. Razvoj zakonodavstva zaštite prirode u svijetu

U posljednjih 150 godina kao posljedica razvoja industrijske proizvodnje, javila se i

potreba za zaštitom prirode kao i težnja za usklađenim, održivim razvojem, koji bi

osigurao ravnotežu s jedne strane prirodnih ekosustava i s druge strane ljudskih

djelatnosti s pojačanim senzibilitetom prema prirodi. Organizirana zaštita prirode prošla

je kroz tri karakteristične etape od svojih početaka do danas.

U pionirskoj etapi zaštićuju se dijelovi prirode izvanredne ljepote i vrijednosti, s

posebnim naglaskom na očuvanje šuma, koje su se prve našle pod paskom zaštitara.

1 Potrebe za obrazovanjem, edukacijom, podizanjem svijesti o očuvanju prirode

11

Sredinom 19. stoljeća kao reakcija na sve jaču urbanizaciju i industrijalizaciju te porast

onečišćenja, započinje drugo razdoblje u zaštiti prirode. U ovoj fazi javljaju se prvi

zakoni o zaštiti prirode te se osnivaju prvi nacionalni parkovi koji najčešće postaju

predmetom znanstvenih istraživanja. Ključnim događajem u povijesti zaštite prirode

drži se osnutak prvoga nacionalnog parka na svijetu. Bio je to nacionalni park

Yellowstone u SAD-u, 1872 (Vidaković, 1989). U Europi nacionalni parkovi javljaju

se nešto kasnije, početkom 20. stoljeća no najviše parkova osnovano je tek poslije

Drugog svjetskog rata.

U posljednjoj trećoj etapi, zaštita već poprima obilježja društvene akcije ili pokreta i

nije usredotočena samo na područje izvanrednih prirodnih ljepota nego na cjelokupan

okoliš (Opačić, 2001).

Zakonodavstvo o zaštiti prirode razlikuje se između pojedinih zemlja, radi što bolje

zaštite globalne prirodne baštine pojavila se potreba za formiranjem općih svjetskih

kriterija zaštite. Stoga je nakon Drugog svjetskog rata osnovana Svjetska udruga za

zaštitu prirode IUCN - The International Union for the Conservation of Nature. Glavni

ciljevi te organizacije su ujednačavanje propisa o zaštiti prirode i osiguranje

funkcioniranja turizma kao promotora očuvanja okoliša u zaštićenim prirodnim

područjima. Vrlo značajnu ulogu ima i UNESCO - United Nations Educational,

Scientific and Cultural Organization, osnovan 16. studenog 1945. godine. UNESCO

čine 195 država članica i 8 pridruženih. UNESCO je krajem 70-ih godina prošlog

stoljeća pokrenuo proglašavanje naročito vrijednih prirodnih područja svjetskom

baštinom UNESCO-a. Na taj način UNESCO je dodatno potaknuo i razvoj ekoturizma

jer se danas najveći dio ekoturističkih aktivnosti u svijetu odvija upravo u tim

područjima, a proglašavanje nekog prostora dijelom svjetske baštine UNESCO-a podiže

interes i dodatno motivira ljude za odlazak u takve destinacije.

12

2.3.2. Razvoj zaštite prirode u Republici Hrvatskoj

U Hrvatskoj se prve ideje i poticaji za zaštitu prirode također javljaju u 19. stoljeću.

Nositelji takvih poticaja dolazili su iz različitih struka (biolozi, geografi, šumari,

liječnici, pravnici, ali i putopisci, umjetnici i dr.), a 1946. godina smatra se godinom

početka suvremenog razdoblja organizirane zaštite prirode u Hrvatskoj. Te godine

osnovan je Zemaljski zavod za zaštitu prirodnih rijetkosti, koji je poslije pod imenom

Odjel za zaštitu prirodnih rijetkosti djelovao do 1960., kada je osnovan Zavod za zaštitu

prirode kao samostalno tijelo zaduženo za skrb o svim prirodnim dobrima. Prvi moderni

nacionalni parkovi u Hrvatskoj bili su Plitvička jezera i Paklenica, koji su proglašeni

nacionalnim parkovima 1949. godine kada je donesen Zakon o proglašenju nacionalnih

parkova. Prekretnicu u pogledu cjelovite zaštite nekog područja donosi Zakon o zaštiti

prirode donesen 1960., kojim je istaknuta važnost cjelokupne zaštite prirode nekog

područja, za razliku od dotadašnjeg zakona koji se odnosio samo na pojedine prirodne

rijetkosti.

Zakonom su određene sljedeće vrste zaštićenih područja (Zakon o zaštiti prirode NN br.

80/13):

- strogi rezervat,

- nacionalni park,

- posebni rezervat,

- park prirode,

- regionalni park,

- spomenik prirode,

- značajni krajobraz,

- park šuma i

- spomenik parkovne arhitekture.

13

Zakon o zaštiti prirode (NN br.80/13) je temeljni propis koji regulira zaštitu prirode u

Republici Hrvatskoj. Novi Zakon o zaštiti prirode proglašen je 24. lipnja 2013. i u

potpunosti je stupio na snagu 06. srpnja 2013. Prema tom zakonu ciljevi i zadaće

zaštićenih područja su:

· očuvati i/ili obnoviti bioraznolikost, krajobraznu raznolikost i georaznolikost u

stanju prirodne ravnoteže i usklađenih odnosa s ljudskim djelovanjem,

· utvrditi i pratiti stanje prirode,

· osigurati sustav zaštite prirode radi njezina trajnog očuvanja,

· osigurati održivo korištenje prirodnih dobara bez bitnog oštećivanja dijelova

prirode i uz što manje narušavanja ravnoteže njezinih sastavnica,

· pridonijeti očuvanju prirodnosti tla, očuvanju kakvoće, količine i dostupnosti

vode, mora, očuvanju atmosfere i proizvodnji kisika te očuvanju klime,

· spriječiti ili ublažiti štetne zahvate ljudi i poremećaje u prirodi kao posljedice

tehnološkog razvoja i obavljanja djelatnosti.

Zaštita i očuvanje prirode temelji se na načelima:

· svatko se mora ponašati tako da pridonosi očuvanju bioraznolikosti, krajobrazne

raznolikosti i georaznolikosti i očuvanju općekorisne uloge prirode,

· neobnovljiva prirodna dobra treba koristiti racionalno, a obnovljiva prirodna

dobra održivo,

· u korištenju prirodnih dobara i uređenju prostora obvezno je primjenjivati načela

održivog korištenja,

· zaštita prirode obveza je svake fizičke i pravne osobe, te su u tom cilju dužni

surađivati radi izbjegavanja i sprječavanja opasnih radnji i nastanka šteta,

uklanjanja i sanacije posljedica nastale štete te obnove prirodnih uvjeta koji su

postojali prije nastanka štete,

· predostrožnosti, kada postoji prijetnja od ozbiljne ili nepopravljive štete za

prirodu,

· javnost ima pravo na slobodan pristup informacijama o stanju prirode.

(www.narodne-novine.nn.hr, 11.05.2014.)

14

Ostali zakoni koji se također odnose na upravljanje zaštićenim područjima su:

· Zakon o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama (NN 94/2013)

· Uredba o osnivanju Državnog zavoda za zaštitu prirode (NN 126/02)

· Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti

staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za očuvanje

stanišnih tipova (NN 119/2009)

· Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/2013)

· Pravilnik o uvjetima držanja, načinu označavanja i evidenciji zaštićenih životinja

u zatočeništvu (NN 70/09)

· Pravilnik o prijelazima za divlje životinje (NN 5/07)

· Zakon o genetski modificiranim organizmima (NN 70/05)

· Uredba o postupku javnog uvida kod proglašenja zaštićenog područja (NN

44/05)

· Odluka ministra o donošenju Popisa posebno ugroženih i značajnih stanišnih

tipova i svojti

Osim Zakona, u Hrvatskoj danas postoji više desetaka strateških dokumenta koji se

odnose na upravljanje zaštićenim područjima u turističkim destinacijama, a u nastavku

su spomenuti najvažniji od njih.

Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne

raznolikosti (NSAP), je temeljni strateški dokument zaštite prirode Republike

Hrvatske. Polaznica za izradu te Strategije je Izvješće o stanju prirode i zaštite prirode u

Republici Hrvatskoj. Izvješće o stanju prirode za razdoblje od 2000. do 2007. godine

prihvatio je Hrvatski Sabor 28. studenog 2008. U osnovnim načelima od kojih polazi

Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (NN

br.143/08) istaknuto je da je Republika Hrvatska svjesna da sveukupna biološka i

krajobrazna raznolikost predstavlja njezinu temeljnu vrijednost i glavni resurs za daljnji

razvitak, cilj je očuvati i unaprijediti postojeću biološku i krajobraznu raznolikost unutar

zemlje, te pokušati vratiti dio izgubljenih svojti i staništa, gdje je to moguće i

opravdano. Također se da će Republika Hrvatska svoje napore u zaštiti biološke i

krajobrazne raznolikosti stalno usklađivati s odgovarajućim međunarodnim

15

aktivnostima, imajući u vidu činjenicu da je nacionalna biološka i krajobrazna

raznolikost jedinstveni i nenadoknadivi dio sveukupne globalne raznolikosti.

Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske predlaže novu orijentaciju

dugoročnog prostornog razvitka, s posebnim obzirom prema zaštiti prirodne i kulturne

baštine i ukupnoga vrijednog prostora Hrvatske, prema načelima održivog razvitka.

Očuvanje i zaštita prirodnih resursa i spomeničke baštine koji imaju europsku vrijednost

ima strateško značenje za razvoj turizma, kao jedne od temeljnih gospodarskih grana

Hrvatske. Među glavna usmjerenja i ciljeve spada kvalitetna preobrazba prostornog

razvoja koja će uvažiti svjetska mjerila, ali i osobitosti hrvatskog prostora, posebno

prirodnu i kulturnu baštinu, smatrajući ih razvojnim potencijalom i ključnim

čimbenikom postizanja nacionalnog prostornog identiteta. Jedno od načela na kojim se

temelji strategija prostornog uređenja je i zaštita spomenika kulture i osobito vrijednih

dijelova prirode. Pri uređenju cjelokupnog prostora Republike Hrvatske moraju se uzeti

u obzir regionalne prirodne osobitosti, socijalne i kulturne potrebe stanovništva te

gospodarske i infrastrukturne potrebe uz svrhovito korištenje prirodnih izvora te zaštitu

prirodne i graditeljske baštine. Strateški cilj je da se značajnije ne mijenja bilanca

osnovnih kategorija korištenja prostora, osobito ne na štetu prirodnih resursa od

osobitog značenja i vrijednosti, nego da se poboljšavaju kvalitativne značajke i

racionalno koristi već angažirani prostor (www.mgip.hr, 12.05.2014.).

Strategija razvoja turizma do 2020.godine, koja je usvojena u veljači 2013. godine,

naglašava kako se razvoj turizma treba i dalje temeljiti na unapređenju zaštite okoliša,

očuvanju kvalitete prirodnih resursa te odgovornom i održivom upravljanju razvojem

sadržaja turističke ponude. U dijelu u kojem se govori o ekoturizmu istaknuto je kako je

Hrvatska u mogućnosti ponajviše zbog velikog broja nacionalnih parkova, parkova

prirode i drugih zaštićenih područja, zadovoljiti potrebe i očekivanja gostiju.

16

U prioritetne aktivnosti do 2020. godine koje se odnose na razvoj ekoturizma i

upravljanja prirodnom baštinom i zaštićenim područjima podrazumijeva se

(www.mint.hr, 12.05.2014.) :

- Utvrđivanje maksimalnog broja istodobnih posjetitelja te prilagodba sustava

obilaska nacionalnih parkova, parkova prirode i drugih zaštićenih područja

uključujući i 'dane mirovanja';

- Utvrđivanje prikladnih sadržaja i veličine turističko-ugostiteljske ponude u

nacionalnim parkovima, parkovima prirode i drugim zaštićenim područjima;

- Podizanje razine kvalitete postojeće smještajne i druge uslužne ponude u

nacionalnim parkovima, parkovima prirode i drugim zaštićenim područjima;

- Definiranje modela funkcioniranja komercijalnih ugostiteljsko-turističkih

sadržaja u nacionalnim parkovima te ostalim zaštićenim područjima

(koncesije);

- Uspostava suvremenih centara za posjetitelje uz ključne atrakcije s

informativno-edukacijskim funkcijama;

- Zoniranje ekoturističkih područja Hrvatske s ciljem uspostavljanja mreže

lokaliteta s različitim razinama zaštite, sadržajima i iskustvima;

- Stvaranje međunarodno prepoznatljivog ekoturističkog brenda.

Također valja spomenuti i dva vrlo značajna prostorna plana, koji su doneseni kako bi

se zaštićenim područjima upravljalo racionalno, učinkovito i održivo. Plan upravljanja

strogim rezervatom, nacionalnim parkom, parkom prirode, regionalnim parkom,

posebnim rezervatom ili značajnim krajobrazom (NN br.80/13) donosi se za razdoblje

od deset godina i određuje razvojne smjernice, način izvođenja zaštite, korištenja i

upravljanja zaštićenim područjem, te pobliže smjernice za zaštitu i očuvanje prirodnih

vrijednosti zaštićenog područja uz uvažavanje potreba lokalnog stanovništva.

Organizacija prostora, način korištenja, uređenja i zaštite prostora u nacionalnom parku

i parku prirode uređuje se Prostornim planom područja posebnih obilježja kojeg

donosi ga Hrvatski Sabor. S ciljem boljeg i učinkovitijeg upravljanja zaštićenim

područjima Ministarstvo je uspostavilo jedinstveni geoinformacijaki sustav (GIS)

zaštićenih područja nacionalnih parkova, parkova prirode i županijskih javnih ustanova

17

kao jedan od strateških ciljeva zaštite prirode. Time je ojačan sustav nadzora i

upravljanja kao i omogućavanja dostupnosti informacija široj javnosti s pravom

odlučivanja u zaštiti prirode (www.zastita-prirode.hr, 14.05.2014.).

2.4. STANJE PRIRODNE BAŠTINE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Iako Hrvatska nije površinom velika zemlja, ona je obilježena izuzetnom raznolikošću i

prirodnim bogatstvima, stoga se Hrvatska po bioraznolikosti ubraja među prvih pet

zemalja Europe, a pojedini uži dijelovi u najbogatije prostore na svijetu. Prema

Pelivanu(2008) prirodne karakteristike prostora Hrvatske određuje nekoliko čimbenika:

zemljopisni položaj, geološka građa podloge, podneblje te biljni i životinjski svijet. Na

osnovi zemljopisnog položaja, klimatskih uvjeta, geološke građe podloge, te ukupnih

ekoloških odnosa, na nekim hrvatskim prostorima razvio se velik broj prirodnih ljepota i

zanimljivosti.

Upisnik zaštićenih područja Uprave za zaštitu prirode Ministarstva zaštite okoliša i

prirode je jedini službeni izvor podataka i referentna baza o zaštićenim područjima u

Republici Hrvatskoj. Prema Upisniku zaštićenih područja (stanje 14. listopada 2013.) u

Hrvatskoj je zaštićeno ukupno 419 područja u različitim kategorijama, od čega se jedno

područje nalazi pod preventivnom zaštitom i to najdulje tri godine od dana proglašenja.

Od ukupne površine Republike Hrvatske 8,19% zauzimaju zaštićena područja, odnosno

11,61% kopnenog teritorija i 1,97% teritorijalnog mora (www.dzzp.hr, 13.05.2014.).

U sljedećoj tablici prikazuje se ukupan broj zaštićenih područja u Republici Hrvatskoj

prema kategorijama.

18

Tablica 2. Zaštićena područja u Republici Hrvatskoj

KATEGORIJA BROJ POVRŠINA (u ha)

UDIO U

UKUPNOJ

POVRŠINI RH (u %)

Strogi rezervat 2 2.395,35 0,03

Nacionalni park 8 95.472,36 1,09

Posebni rezervat 78 43.971,57 0,50

Park prirode 11 419.622,03 4,79

Regionalni park 2 102.791,82 1,17

Spomenik prirode 85 207,00 0,002

Značajni krajobraz 84 107.821,68 1,23

Park šuma 28 2.965,97 0,03

Spomenik parkovne arhitekture 121 937,37 0,01

Dijelovi unutar zaštićenih područja 58.275,08 0,66

UKUPNO 419 717.909,76 8,19 Izvor: Izrada studentice prema: http://www.dzzp.hr/zasticena-podrucja/zasticena-podrucja-u-

hrvatskoj/zasticena-podrucja-u-hrvatskoj-nacionalne-kategorije-1137.html (10.05.2014.)

Najveći dio zaštićene površine su parkovi prirode koji čine 4,79% ukupnog državnog

teritorija, zatim slijede nacionalni parkovi i značajni krajobrazi. Nacionalne parkove i

parkove prirode proglašava Hrvatski sabor, dok stroge i posebne rezervate proglašava

Vlada Republike Hrvatske uredbom na prijedlog resornog ministarstva. Regionalni

park, značajni krajobraz, park-šuma, spomenik prirode i spomenik parkovne arhitekture

proglašava županijska skupština, osim u slučaju kad se ta zaštićena područja nalaze na

prostoru dviju ili više županija; tada ih proglašava uredbom Vlada Republike Hrvatske.

Državni zavod za zaštitu prirode izrađuje stručnu podlogu kojom se utvrđuje vrijednost

područja predloženog za zaštitu, a o prijedlogu za proglašenje izvješćuje se javnost

putem javnog uvida. Za upravljanje Nacionalnim parkovima i parkovima prirode

zadužene se Javne ustanove koje je osnovala Vlada Republike Hrvatske, dok ostalim

zaštićenim područjima upravljaju županijske javne ustanove, čija je uloga zaštita,

održavanje i promicanje zaštićenih područja.

Zahvaljujući svojoj iznimnoj vrijednosti neka su zaštićena područja uvrštena na popise

međunarodno vrijednih područja (cf: Tablica 3).

19

Tablica 3. Međunarodno zaštićena područja u Republici Hrvatskoj

MEĐUNARODNA ZAŠTINA

NAZIV

PODRUČJA

GODINA

PROGLAŠENJA

NACIONALNA

ZAŠTITA

UNESCO-Lista svjetske

baštine Plitvička jezera 1979. Nacionalni park

Plitvička jezera

MAB-Rezervat biosfere Planina Velebit 1977.

Nacionalni park

Paklenica,

Nacionalni park

Sjeverni Velebit,

Park prirode

Velebit

Mura-Drava-

Dunav 2012.

Regionalni park

MAB-Rezervat biosfere Crna Mlaka 2012.

Posebni

ornitološki rezervat Crna

Mlaka

Kopački rit 1993.

Park prirode

Kopački rit

Lonjsko polje i

Mokro polje,

uključujući Krapje đol

1993.

Park prirode

Lonjsko polje,

Posebni

ornitološki rezervat Krapje

đol Popis međunarodno vrijednih močvara

Ramsarske konvencije

Delta Neretve 1993. /

Vransko jezero 1999.

Park prirode

Vransko jezero

Europska mreža Geoparkova

Papuk 2007. Park prirode

Papuk

Izvor: Izrada studentice prema: http://www.dzzp.hr/zasticena-podrucja/zasticena-podrucja-u-

hrvatskoj/medunarodno-zasticena-podrucja-u-republici-hrvatskoj-256.html (10.05.2014.)

U pristupnoj (tentativnoj) listi za UNESCO-ovu Listu svjetske baštine nalaze se još tri

hrvatska područja - šire područje Kornata, Velebit i Lonjsko polje, koje je 2005. godine

predalo svoju kandidaturu za upis na listu kao mješovito područje kulturne i prirodne

baštine, što je ujedno i prva kandidatura Hrvatske za mješovito dobro Svjetske baštine.

20

3. EKOLOŠKI I EKONOMSKI ASPEKTI KORIŠTENJA PRIRODNE BAŠTINE U

TURIZMU

U ovom dijelu rada iznesena je definicija i podjela selektivnih oblika turizma, s

posebnim naglaskom na ekoturizam kao vrste selektivnih oblika turizma. Također

analizirani su aktualni trendovi turističke ponude i turističke potražnje na svjetskom

turističkom tržištu.

3.1. EKOTURIZAM

Hunziker i Krapf (1942.) definiraju turizam na sljedeći način: “Turizam je skup odnosa

i pojava koje proizlaze iz putovanja i boravka posjetitelja nekog mjesta, ako se tim

boravkom ne zasniva stalno prebivalište i ako s takvim boravkom nije povezana nikakva

njihova gospodarska djelatnost.” Prema definiciji Svjetske turističke organizacije

(WTO) turizam čine aktivnosti koje poduzimaju ljudi za vrijeme njihova putovanja i

boravka izvan njihova stalnog boravka tijekom neprekidnog razdoblja do jedne godine

zbog razonode, poslova ili drugih razloga. Ova definicija je široko prihvaćena u

Europskoj uniji i u drugom zemljama radi lakšeg uspoređivanja i praćenja turističkih

kretanja.

Kroz povijest razvoj turizma prolazio je kroz različite oblike i forme, od sporadičnih

putovanja, preko masovnih migracija do diversifikacije i disperzije na posebne i

pojedinačne oblike, vrste i podvrste.

Selektivni turizam predstavlja svojevrstan odgovor na probleme u suvremenom turizmu

uzrokovane masovnim turizmom i njegovom infrastrukturom.

U teoriji i praksi je uobičajena podjela selektivnog turizma na dvije velike grupacije

(Geić, 2011):

Ø prema sadržaju boravka tj. aktivnostima (zdravstveni i wellness turizam,

sportsko rekreativni i avanturistički te kulturološki) i

Ø prema obilježju prostora (ruralni turizam i ekoturizam)

21

Pančić Kombol (2000.) alternativni (selektivni) turizam definira kao generički pojam

kojim se obuhvaćaju svi oblici turizma što se u novije vrijeme sve više razvijaju i sve

jasnije pokazuju obilježja po kojima se razlikuju od masovnog, dok Alfier (1994.)

navodi kako se selektivnim oblicima i vrstama turizma smatraju one vrste turizma koje

svojim sadržajem, mjestom i vremenom odvijanja mogu zadovoljiti dominantne motive

potražnje kroz želju povratka izvornoj prirodi. U hrvatskoj turističkoj literaturi

selektivni turizam kao pojam, počeo se koristiti ranih sedamdesetih godina za

označavanje oblika turističkih kretanja u kojima osnovni motiv nije sunce i more već

mnogi drugi motivi koji su se raspoznavali kao turistički ciljevi. Taj pojam se u

hrvatskoj turističkoj literaturi koristi i danas u istom značenju i može se koristi u

značenju pojma “alternativni turizam“ ili “turizam posebnih interesa˝. Najvažnija

karakteristika selektivnog turizma je postavljanje turista u središte istraživanja i

oblikovanja ponude i turističkih proizvoda prema željama i motivima turista.

Selektivne turističke vrste obilježava disperzija, odnosno diversifikacija ponude i

turističkih proizvoda. Strateški razvoj proizvoda u ponudi selektivnih turističkih vrsta,

odvija se veoma dinamički i primjer je korištenja strategije diversifikacije kao

dominante razvojne strategije. Može se reći da turistički proizvodi imaju relativno kratki

vijek, a strateška orijentacija menadžmenta turističkih proizvoda fokusira se na

oblikovanju novih proizvoda, a ne regeneraciji i oživljavanju starih. U toj strategiji

razvoja ponude i strateškom menadžmentu proizvoda, očituje se dominacija

marketinške koncepcije razvoja. Nekad, relativno neelastično tržište ponude, postaje sve

elastičnije koje s tržištem potražnje ostvaruje nove partnerske oblike temeljenje na

zadovoljenju potražnje svakog turista pojedinačno (Luković, 2008).

Krajem sedamdesetih godina počela se isticati velika povezanost turizma i zaštite

okoliša kao odgovor na negativne posljedice koje je stvarao masovni turizma u

prirodnim područjima i kao rezultat sve veće svijesti o zaštiti netaknute prirode.

Uvažavajući navedeno, u nastavku je elaborirana jedna od vrsti selektivnog turizma,

ekoturizam koji je nastao kao posljedica rastućeg interesa za prirodni okoliš i njegovu

zaštitu s naglaskom na načela zaštite i odgovornog ponašanja prema istome.

22

Kao posljedica loših učinka masovnog turizma na okoliš, 70-ih i 80-ih godina došlo je

do sveopćeg pokreta za očuvanje okoliša i time i do razvoja ekoturizma. Nezadovoljstvo

masovnim turizmom izazvalo je porast potražnje za doživljajem netaknute prirode.

Jednu od prvih definicija ekoturizma ponudio je meksički arhitekt, ekolog i

međunarodni konzultant za ekoturizam Héctor Ceballos-Lascurain 1987. definirajući

ekoturizmom sva ona putovanja koja uključuju posjete relativno netaknutim i

nenarušenim prirodnim područjima (www.e-ope.ee, 16.05.2014.).

Prema najčešćoj definiciji ekoturizam je “ oblik turizma koji se odvija na područjima

koja čovjek malo posjećuje i gdje čovjek mora sudjelovati u zaštiti prirode i dobrobiti

ljudi koji tamo žive“ . Društvo ekoturizma (Ecotourism Society) ističe kako ekoturizam

obuhvaća “ odgovorna putovanja kojima se zaštićuje prirodni okoliš i podržava

dobrobit lokalnog stanovništva”. Ova definicija ne obuhvaća samo promatranje

životinja već i mnoge druge aktivnosti povezane s očuvanjem okoliša i kulture lokalnog

stanovništva. Ekoturizam je postao novo tržište s novim koncepcijama pa se definira i

kao “putovanja na kojima turisti uče o okolišu prema kojem se posebno pažljivo

ponašaju ili se putovanja poduzimaju u svrhu zaštite” (Pančić-Kombol, 2002).

Neki od principa na koja se temelji ekoturizam (http://www.cenort.rs, 16.05.2014.):

· minimiziranje negativnih utjecaja na okoliš,

· podizanje svijesti o važnosti zaštite okoliša,

· naglašavanje značaja odgovornog poslovanja, koje djeluje u suradnji sa lokalnim

stanovništvom u cilju zadovoljavanja lokalnih potreba i stvaranja koristi od

zaštite,

· direktni prihodi od zaštite i upravljanja prirodnim i zaštićenim područjima,

· oslanjanje na infrastrukturu koja je razvijana u skladu sa životnom sredinom,

minimiziranje upotrebe fosilnih goriva, očuvanje lokalnog biljnog i divljeg

životinjskog svijeta i uklapanje u prirodno i kulturno okruženje.

U literaturi se često spominju dva tipa ekoturizma, za koje se rabe izrazi “Hard” (tvrdi,

čvrsti, strogi) ekoturizam i “Soft” (meki, laki, konvencionalni) ekoturizam. Korištenje

pojedinog termina vezano je uz stupanj ekoturističkog doživljaja s obzirom na sljedeće

23

činjenice: koliko su turisti strogi spram ekoloških principa, koliko su daleko spremni ići

s obzirom na fizičke napore kako bi doživjeli ekoturističko iskustvo te koliko je

intenzivan njihov interes prema pojedinoj ekoturističkoj atrakciji.

Stroge (Hard) ekoturiste karakterizira snažno izražen interes za temeljni motiv

putovanja i vrlo su često eksperti u pojedinim područjima, posjeduju znanja o ekologiji i

prirodi, također ih karakterizira želja za upoznavanjem novih kultura, stjecanjem

neobičnih životnih iskustava i putovanje u otežanim uvjetima. Konvencionalni (soft)

ekoturisti posjeduju neformalno znanje o prirodi, doživljaj im je površniji i često ga

ostvaraju posredstvom stručnih vodiča ili agencija kao dio šireg turističkog doživljaja,

stoga se oni ne razlikuju se puno do uobičajenih turista motiviranih prirodnim

atrakcijama. Soft ekoturisti su često skloni unutar svojeg uobičajenog turističkog

putovanja poduzimati jedno ili više kraćih posjeta ekoturističkim destinacijama.

Istraživanja pokazuju kako je trend “zelenog“ turizma u porastu. U provedenom

istraživanju TripAdvisora (2012.) čak 71% ispitanika odgovorilo je da planiraju

putovanje u eco-friendly destinacije u narednih 6 mjeseci (www.multivu.com).

Prema anketi Nielsen & Wire Survey iz 2012. godine dvije trećine potrošača iz cijeloga

svijeta odgovorilo je da pri kupnji proizvoda i usluga prednost daju društveno

odgovornim tvrtkama, a 46% njih reklo je da bi takve proizvode i usluge platilo i više

ukoliko je potrebno. Ekološki osviješteni turisti putuju češće od prosječnih turista.

Tijekom 2009. godine 76% putovalo ih je barem dva puta godišnje, a 22% putovalo je

od pet do osam puta godišnje. Istraživanja koja su provedena u SAD-u i EU pokazala

su da je većina ekoturista pripada dobnoj skupini od 25 – 54 godine, uz zamjetan trend

povećanja starosne dobi turista koji putuju u ekoturističke destinacije.

(www.responsibletravel.org, 18.05.2014.)

Turisti u ekoturističkoj destinaciji troše 44% više od turista koji posjećuju uobičajena

odredišta masovnog turizma. Ekoturisti nisu osjetljivi na cijenu ali su vrlo osjetljivi na

odnos vrijednosti za novac. Ono što češće uspoređuju je kvaliteta turističkog doživljaja,

nasuprot kvaliteti proizvoda i usluga. Ekoturisti radije biraju rustikalnije, intimnije i

manje objekte. Isto tako veliku pozornost daju ekološkoj održivosti objekta i tzv.

“zelenoj gradnji”. S obzirom na istraživanja koja upućuju na porast potražnje za

24

ekoturizmom, presudno je da oni koji su zainteresirani za razvoj ekoturističkih

proizvoda nisu samo svjesni prirode koja ih okružuje, nego i tko bi mogli biti njihovi

posjetitelji i koji su njihovi interesi. Tako se turističke aktivnosti mogu kreirati prema

mjeri posjetitelja i njihovim potrebama i interesima. Jednako je važna i promocija i

marketing ekoproizvoda, a ekoturizam mora moći doprijeti do svojih potencijalnih

posjetitelja putem reklame, web-stranica, akreditacijskih shema, udruženja ruralnog

turizma, itd.

3.2. GLOBALNI TURISTIČKI TRENDOVI

U okviru ovog djela rada analizirani su novi turistički trendovi koji se javljaju kao

posljedica globalizacije, primjene novih tehnologija, sve veće brige za okoliš, promjene

u načinu života, političkih primjena te mnogih drugih.

3.2.1. Svjetsko turističko tržište

Iako turistički sektor, u kojemu radi svaki dvanaesti zaposleni i na kojega otpada 30

posto svjetskog izvoza usluga na globalnoj razini bilježi veliki rast, te je krajem 2012.

prvi put u povijesti zabilježena milijarda međunarodnih dolazaka turista u jednoj godini,

europsko tržište još uvijek potresa gospodarska kriza, što utječe i na turistička

kretanja (http://www.poslovniturizam.com/brojke-trendovi, 20.05.2014.).

Turizam se počeo intenzivno razvijati sredinom 20. stoljeća, da bi kao relativno mlada

gospodarska grana polovicom osamdesetih godina bio na trećem mjestu u

međunarodnoj trgovinskoj razmjeni, iza naftne i automobilske industrije (Kušen, 2002).

Danas turizam prerasta dimenziju gospodarske aktivnosti te postaje složen ekonomski i

socio-kulturni fenomen kojeg obilježavaju stalne promjene trendova turističke potražnje

i razvoj novih motiva putovanja (Gračan i Šverko Grdić, 2013).

25

Studija globalne konzultantske tvrtke Roland Berger Strategy Consultatios ističe kako

su u međunarodnom turizmu prisutna tri trenda (http://www.rolandberger.hr/,

15.05.2014.):

1. Svjesno plaćanje dodane vrijednosti-potrošnja se povećava u mjestu boravka,

dok se smanjuju troškovi smještaja i putovanja

2. Češći godišnji odmori-pomak od jednog godišnjeg odmora na jedan duži i

nekoliko manjih ili samo na manje

3. Usmjeravanje na stariju klijentelu s većom platežnom moći

Europska komisija za putovanja ističe kako će pripadnici starijih dobnih skupina sve

više putovati, a posebno se taj rast očekuje u kratkom i srednjem roku kao posljedica

ranijeg odlaska u mirovinu. U dugom roku se očekuje da će taj rast biti sporiji zbog

porasta dobne granice za umirovljenje i smanjenja vrijednosti mirovina. Osim starijih,

prisutna je i mlađa dobna skupina turista koja je radno aktivna i ima veća primanja.

Dakle može se govoriti o tržištu koje je bogato vremenom (umirovljenici) i novcem

(radna snaga). Umirovljenici nemaju vremenskih ograničenja pa oni stoga predstavljaju

potencijal za iskorištavanje turističke ponude izvan sezone, dok su skupine koje

pripadaju radnoj snazi spremne platiti više kako bi uštedjele vrijeme. Iz navedenog se

može zaključiti kako će sve više rasti trend kraćih putovanja godišnje, što otvara priliku

za razvoj vansezonske turističke ponude tijekom cijele godine. Nedostatak vremena za

kreativni razvoj voditi će razvoju kreativnih vidova turizma. Starija populacija imati će

sve više potrebe za zdravstvenim i kulturnim turizmom, dok će mlađe generacije tražiti

aktivni odmor. Navedeno će rezultirati padom tradicionalnih turističkih aranžmana i

rastom nezavisnog odmora. Turizam će se također morati suočiti i sa klimatskim

promjenama koje mogu uzrokovati gubitak određenih turističkih destinacija koje ovise

o prirodnom okruženju. Novi turistički trendovi također ukazuju da za razvoj turizma

više nisu dovoljni samo sunce i more. Također je značajno spomenuti kako je sve češća

online rezervacija putovanja zbog jednostavnosti i uštede vremena.

Prema podacima Svjetske turističke organizacije (UNWTO) međunarodna turistička

kretanja u razdoblju od 2005. do 2011. godine rasla su po prosječnoj godišnjoj stopi od

3,5% što ukazuje na relativno usporavanje rasta turističke aktivnosti u odnosu na

razdoblje od 1950 do 1990-te kada je prosječna godišnja stopa rasta iznosila 7,1% .

26

U 2013. godini međunarodna turistička kretanja porasla su za 5% u odnosu na 2012.

Unatoč globalnoj ekonomskoj krizi, potražnja za međunarodnim turizmom premašila je

očekivanja s dodatnih 52 milijuna stranih turista koji putovali u inozemstvo u 2013. Iste

je godine također je zabilježen sve veći broj novih turističkih destinacija, pretvarajući

turizam u ključni pokretač socio-ekonomskog napretka kroz ostvarivanje prihoda,

otvaranje novih radnih mjesta i poduzeća te razvoja infrastrukture. Nastavak rasta

turističkih kretanja očekuje se i u 2014. godini i to po stopi od 4,5% na globalnoj razini.

Tijekom proteklih šest desetljeća turizam se konstanto širi i diversificira, te postaje

jedan od najvećih i najbrže rastućih gospodarskih sektora na svijetu. Pojavljuju se

mnoge nove turističke destinacije osim onih tradicionalnih u Europi i Sjevernoj Africi.

Europa je 2011. godine zabilježila 51,3% ukupnih dolazaka, pri čemu je južna

Europa/Mediteran s 18,1% ukupnih svjetskih dolazaka, tradicionalno najjača turistička

receptivna regija kontinenta. Velike turističke destinacije kao što su Španjolska,

Francuska, Italija i Grčka bilježe usporen rast, dok se u budućnosti predviđa da će doći

do smanjenja udjela Mediterana u ukupnoj svjetskoj potražnji (UNWTO Tourisam

Highligts, 2011).

Prema dugoročnim prognozama UNWTO-a, međunarodni turistički dolasci u svijetu

povećavati će se za 3,3% godišnje od 2010. do 2030. Prema procjenama do 2030.

godine broj turističkih dolazaka dosegnuti će brojku od 1,8 milijardi dolazaka. Tržišni

udio gospodarstva u nastajanju povećao se s 30% u 1980. na 47% u 2012. godini, dok se

u 2030. očekuje da će udio biti čak 57%, što je ekvivalent za više od milijardu

međunarodnih turističkih dolazaka (UNWTO Tourisam Highligts, 2013).

Svaka turistička zemlja kojoj je turizam jedna od ključnih gospodarskih djelatnosti treba

uzeti u obzir navedene trendove kako bi se mogla prilagoditi promjenama i pratiti

konkurenciju.

27

3.2.2. Obilježja suvremene turističke ponude

Turistička ponuda se može definirati kao dio tržišta koji se pojavljuje kao ponuđač

proizvoda i usluga, odnosno kao ona količina proizvoda i usluga koja se nudi po

određenim cijenama radi zadovoljenja turističkih potreba (Vukonić i Čavlek, 2001).

Prema Pirjavec turistička ponuda uključuje sve gospodarske i društvene sudionike

jedne zemlje, koji na direktan ili indirektan način pridonose širenju i različitosti ukupne

ponude i time mogućem povećanju turističke potrošnje, kao ekonomske rezultante

privremenog boravka domaćih i inozemnih turista (Pirjevec, 1998).

Jedan od prepoznatljivijih općih trendova koji obilježava razvoj turizma posljednjih

desetljeća je globalizacija, koja utječe na sve destinacije u svijetu. Pod utjecajem

globalizacijskih procesa u turističkoj ponudi dolazi do diversifikacije vlastitih aktivnosti

unutar granica turističkog gospodarstva i izvan njih radi zadovoljavanja potreba

turističke potražnje (Pavlić, 2004).

Globalizacija također utječe na pojavu novih trendova u turizmu koji danas

prevladavaju na turističkom tržištu ponude (Čavlek N. i dr, 2011):

· povećanje broja turističkih destinacija na turističkom tržištu rezultira žestokom

konkurentskom borbom turističkih destinacija za turističke potrošače;

· standardizacija proizvoda i brandiranje;

· sve veća prisutnost bookinga u zadnji čas („last-minute);

· jačanja procesa horizontalnih i vertikalnih integracija;

· dugo primjenjivana strategija masovnosti s dominantnom ponudom „3 S – Sun,

Sea & Sand“, prelazi u strategiju diferencijacije i diversifikacije ili u bezbroj

SSSSSS „Sun, Sea, Sand, Satisfaction, Sport, itd.

Pojava novog turizma po mjeri čovjeka zazire od masovnosti i teži individualnosti,

spontanosti doživljaja i kreativnosti odmora. Danas se sigurnost, zdravlje, ekologija i

kultura smatraju glavnim faktorima na kojima se temelje suvremeni turistički tokovi.

Konkretna ponuda pojedine turističke destinacije treba se zasnivati na spoznaji da je

riječ o poslovnoj cjelini kojom se treba strateški upravljati, te koja mora postati

28

prepoznatljiva po svima relevantnim elementima. Svaka turistička destinacija mora

imati jasan imidž i mora osigurati uvjete kako bi ostvarila pozitivan poslovni učinak.

Stoga turistička destinacija treba biti koncipirana na način da uvažava sve relevantne

zahtjeve prisutne u sustavu globalizacije, ali istodobno treba biti prepoznatljiva po

specifičnostima svoje ponude. Turističku ponudu treba prilagoditi potrebama ciljnog

tržišta, pri čemu je potrebno osigurati preduvjete za upravljanje raznolikom ponudom i

posebnostima koje nude pojedine turističke destinacije, razni poslovni i drugi subjekti i

organizacije, odnosno svi dionici u turizmu (Gračan i Šverko Grdić, 2013, p.387). S

gledišta potrošača granice i državni teritorij postaju zastarjeli, a zamjenjuje ih

univerzalna privlačnost najnovijih i najvrjednijih proizvoda. Potrošači će pohrliti onima

koji isporučuju sve što pruža udobnost, štedi vrijeme i smanjuje stres (Vuković, 2006).

3.2.3. Obilježja suvremene turističke potražnje

Turistička potražnja se za potrebe turističke statistike najčešće definira kao ukupan

broj osoba koji sudjeluje u turističkim kretanjima, ili se želi uključiti u turistička

kretanja, da bi koristile različite turističke usluge u mjestima izvan svoje uobičajene

sredine u kojoj žive i/ili rade. Čimbenici koji dugoročno djeluju na turističku potražnju

su demografske promjene, ekonomski rast u glavnim emitivnim zemljama, slobodno

vrijeme te promjene u preferencijama potrošača. Među glavne čimbenike koji utječu na

potražnju se također ubrajaju i troškovi putovanja, relativne cijene i devizni tečaj, te

marketing i naročito promocija (Pančić-Kombol, 2002).

Suvremena turistička potražnja je pod izravnim utjecajem svih onih promjena što se

danas odvijaju na turističkom tržištu. Današnji su turisti iskusni putnici. Njihovo

povećano iskustvo, fleksibilnost, prilagodljivost i neovisnost generiraju potražnju

usmjerenu prema boljoj kvaliteti uz posebni naglasak na element "vrijednost za novac".

Potražnja postaje sve zahtjevnija, sofisticiranija, racionalnija i selektivnija, te dolazi do

povećanja udjela novih segmenata u turističkoj potražnji, i to prije svega starijeg

stanovništva i zaposlenih žena. Turisti posebnu pozornost počinju posvećivati zaštiti

okoliša u turističkoj destinaciji zbog sve izraženijeg jačanja ekološke svijesti, te dolazi

do sve veće atraktivnosti destinacija koje svoje poslovanje temelje na konceptu

29

održivog razvoja. U procesu globalizacije koja zahvaća turizam, neophodno je pronaći

način zadržavanja kulturnog identiteta turističke destinacije i očuvanja prirodnog

okruženja, i to ne samo u cilju privlačenja sve većeg broja turista, već radi njihovog

očuvanja što je od izuzetne važnosti i lokalnom stanovništvu.

Neki od najznačajnijih trendova suvremene turističke potražnje proizlaze iz činjenice

da se turisti odlučuju za kraća putovanja više puta tijekom godine te da su zainteresirani

za izvornost ponude, autohtone proizvode, zaštitu i očuvanost okoliša.

Promjene u turističkoj potražnji očituju se kroz (Strategija razvoja turizma Republike

Hrvatske, Izvještaj 4., 2011) :

· Izmijenjene potrebe ljudi (izmijenjeni uvjeti života i rada)

Ljudi raspolažu sa sve više novca za slobodno vrijeme, zabavu i putovanja.

Istodobno imaju sve manje vremena za dokolicu jer nove tehnologije oslobađaju

ljude od manje vrijednih poslova i vežu ih za nove obveze prema poslu i razvoju

karijere. Zbog toga se sve više opredjeljuju za putovanja koja traju kraće.

· Produljenje životnog vijeka

Zbog produljenja životnog vijeka u strukturi turističke potražnje javlja se sve više

osoba takozvane treće životne dobi koja postaje sve dominantnija.

· Rast potražnje za inovativnim sadržajem

Trend rasta potražnje za inovativnim oblicima turističkih sadržaja i ponude, koji se

javljaju kao osnovni oblici potražnje ili kao dodatni motiv putovanja (neobična

iskustva, neočekivani sadržaji i oblici odmora, dodir s prirodom, pustolovina i sl).

· Povratak prirodi

Usporedno s brzim razvojem i sve većom razinom otuđenosti ljudi, raste potražnja

za jedinstvenim područjima prirode, s naglašeno čistim i nedirnutim krajobrazima i

prirodom. Čista i netaknuta priroda prevladavajući je motiv turističke potražnje.

30

· Sigurnost

Sigurnost u svim oblicima i područjima postaje osnovni preduvjet pri odabiru

turističke destinacije. Obuhvaća zahtjeve za viskom razinom sigurnosti tijekom

putovanja i boravka u destinaciji te uključuje zaštitu od terorizma i nasilja,

zdravstvenu i sanitarnu sigurnost, sigurnost od potencijalnih zagađenja i ekscesnih

situacija.

· Fizički i duhovni oporavak čovjeka

Održavanje vlastita tijela i psihička relaksacija, opuštanje od stresa, briga za

zdravlje- trend su ponašanja suvremenih ljudi, iz kojih proizlaze novi trendovi

turističke potražnje: wellness i fitness programi, body programi, rekreacijski

programi i slično.

· Rast informiranosti i informatizacije

Razvoj medija, novih komunikacijskih tehnologija i informatizacija društva potiču

kod potencijalnih turista potrebu za sve kvalitetnijim i lako dostupnim

informacijama. Turisti žele puno informacija te mogućnost odabira kao i brze oblike

informiranosti u kojima žele imati potpuno kontrolu nad informacijama.

· Posljedice bitnih društveno-političkih promjena

Sve brži razvoj znanosti i tehnologije te rastući razmak u stilu života i rada kao

posljedica povijesnih činitelja razvoja europskih naroda i civilizacija koje su

doživjele posebne traume u zadnjih pedeset godina, rezultiralo je pojavom posebnih

socijalno-demografskih skupina. Turističko tržište sve se više raščlanjuje na

posebne podskupine koje su definirane životnim stilom, osobnim okolnostima i

životnim prilikama što dovodi do ozbiljnih diversifikacija ciljnih skupina turista i

njihovih potreba i oblika potražnje.

· Novi motivi putovanja

Nekadašnji motivi putovanja kao što su kupanje i sunčanje, te odmor uz more,

zastarjeli su, a u trendu su novi zahtjevi turističke potražnje, odnosno potražnje za

novim turističkim uslugama. Naglašene aktivnosti u prirodi, doživljaji kojima se

31

potiče osjetilnost, emocije i zdravlje postaju dominantni zahtjevi turista. Turiste žele

doživjeti nešto potpuno drugačije od svoje svakodnevnice.

Vrlo je važno za sve dionike turizma stalno pratiti i prilagođavati se novim trendovima

koji se javljaju u turističkoj potražnji kako bi ostali konkurentni i zadovoljili potrebe

turista. Veličina turističke potražnje, praćenje novih trendova i prognoze budućeg

razvoja polazište su promišljanja turističkog razvoja.

S obzirom na porast potražnje za jedinstvenim prirodnim područjima, čistom i

nekatkutom prirodnom, bitno je istaknuti važnost prirodne baštine za budući razvoj

turizma. Prirodne ljepote, vrijedna prirodna i kulturna baština, predstavlja konkurentske

prednosti na kojima se treba temeljiti turistička ponuda.

3.3. POZITIVNI I NEGATIVNI UČINCI TURIZMA NA PRIRODNU BAŠTINU

Turističke aktivnosti na područjima na kojima se nalazi prirodna baština imaju mnoge

pozitivne učinke. Turizam, osobito ekoturizam pomaže u promicanju očuvanja i zaštite

bioraznolikosti, te rijetkih prirodnih i životinjskih vrsta, koje se smatraju turističkom

imovinom. Turizam također pomaže generirati sredstva za održavanje i očuvanje

zaštićene prirodne baštine kroz naplatu ulaznica i ponudom turističkih sadržaja.

Pozitivni učinci turizma se očitavaju se i kroz:

· povećanje zaposlenosti kroz porast broja radnih mjesta za lokano stanovništvo,

· poticaj razvoju lokalnih poduzetnika i lokalne proizvodnje,

· povećanje standarda,

· konstantno obrazovanje kadrova,

· razvoj infrastrukture,

· stvaranje dodatnog tržišta za lokalne proizvode,

· povećanje zaštite okoliša,

· podizanje svijesti o važnosti zaštite okoliša kroz edukaciju i obrazovanje,

· poticanje lokalnog stanovništva da spozna vrijednosti i vrednuje svoje lokalne

kulture i okruženje,

32

· doprinos zaštiti ekoloških procesa i slivnih područja,

· društvenu interakciju i interkulturalnu komunikaciju između turista i domaćima

(lokalne zajednice).

Iako turizam ima pozitivne efekte, negativni efekti na prirodu su mnogo brojniji.

Posljedice turističkih aktivnosti mogu se podijelili u četiri kategorije (Müller, 2003):

1. Mehanički učinci: zbijanje, otvrdnjavanje gornjeg sloja i erozija tla, kao i

uništenje vegetacije

2. Intenzivno korištenje površina: trošenje površina i promjena izgleda pjesaža

3. Unos štetnih tvari u zrak, zemlju i vodu: sagorijevanje pogonskih goriva,

isparavanje otapala ili curenje kemijskih sredstava, otpad

4. Ometajući učinci: buka ili smrad

Negativni efekti uglavnom proizlaze iz masovnog turizma, ali sve više i turističkih niša

kao što su nautički turizam, robinzonski turizam2 i ribolov/ronjenje. Najozbiljniji utjecaj

turizma na biološku raznolikost posljedica je izgradnje (često nezakonita) turističkih

objekata i sekundarnih rezidencija na lokacijama s bogatom biološkom raznolikošću, te

velika potrošnja vode, energije i hrane od strane turista, i s time povezana proizvodnja

otpada koji onečišćuje okoliš. Neprimjereno ponašanje turista također izravno oštećuje

staništa, stvara otpad i u nekim slučajevima izaziva velike šumske požare (osobito na

otocima). Također s obzirom na to da turistički objekti najčešće zauzimaju najbolje i

najatraktivnije prostore (zemljišta), dolazi do sljedećih negativnih pojava: pretjerana

izgradnja i devastacija prostora, zaklanjanje pristupa obali, zaklanjanje stare gradske

jezgre i ostalih turističkih atrakcija te nagrđivanje izgleda (vizure) cjelokupnog područja

i brojne druge pojave. (www.turisticka-kultura.com, 8.07.2014.)

Veliki problem predstavlja i pretjeran turistički promet, točnije preveliki broj

posjetitelja u zaštićenom području na vrhuncu turističke sezone, a utjecaji tolikog broja

posjetitelja višestruki su. Za primjer u sezoni Plitvička jezera dnevno posjeti više od 10

000 posjetitelja dok je Nacionalnom parku Krka utjecaj posjetitelja još je veći jer je u

2 Robinzonski turizam je relativno nova vrsta turizma, gdje se predviđa boravak i spavanje gostiju van

građevinskih predjela ili van naseljenih područja, u objektima bez infrastrukture i pogodnosti civilizacije,

te u prirodnim skloništima u kojima je moguć boravak ljudi.

33

tom Parku dopušteno kupanje u blizini sedrenih barijera, koje su veoma mekane i

osjetljive. Taj problem pretjerane posjećenosti u ljetnim mjesecima manifestira se kroz

različite ekološke probleme s kojima se suočava prirodna baština poput: onečišćenja

voda, onečišćenja mora (ispusti iz plovila i ostali otpad), onečišćenja plaža, prekomjerna

buka (zabavni objekti), prekomjerna količina otpada, povećana opasnost od požara itd.

Jedan od negativnih efekata koji se javlja pojavom turizma je i zapuštanje tradicionalne

poljoprivrede s kojim se susreću mnogi nacionalni parkovi i parkovi prirode, poput NP

Kornati, NP Risnjak, NP Paklenica, PP Lonjsko polje, PP Žumberak – Samoborsko

gorje. Sukladno navedenim negativnim efektima koje turizma ima na prirodnu baštinu,

nužno je da se turizam ne razvija nekontrolirano i stihijski, kako ne bi došlo do

saturacije prostora, već da se prvenstveno ekološkim mjerama i postupcima omogući

sukladan razvoj prostora svih sudionika u turizmu (Bilen, 2008).

Turizam ima izuzetno veliki značaj u nacionalnom gospodarstvu, te samim time utjecaj

ovog sektora na okoliš je važan. Turističke djelatnosti izravno utječu na okoliš.

Turizam utječe na promjene okoliša najvećim dijelom na lokalnoj razini, no utjecaj se

očituje i na regionalnoj, nacionalnoj i čak na globalnoj razini. Turizam u zaštićenim

područjima može rezultirati negativnim efektima i posljedicama, ali sa mnogima od njih

se može upravljati i mogu se ublažiti. Nadležne osobe koje upravljaju zaštićenim

područjima trebaju razviti sustav praćenja i mjerenja pozitivnih i negativnih efekta

turizma na okoliš, te definirati koliko su negativni efekti prihvatljivi i predlagati kako se

nositi s njima.

34

4. DOPRINOS PRIRODNE BAŠTINE RAZVOJU TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKE NA PRIMJERU NACIONALNIH PARKOVA

U ovom dijelu rada na primjeru nacionalnih analiziran je doprinos koji prirodna baština

daje turizmu Republike Hrvatske.

4.1. PROFIL I MOTIVI TURISTIČKIH POSJETITELJA

Turistički motivi i aktivnosti čine jedan od stupova cjelokupnog turističkog sustava, a

posebnu važnost imaju za strukturno planiranje razvoja turizma. U svom ostvarivanju

turistički motivi i aktivnosti posjetitelja najuže su povezani sa turističkim atrakcijama i

prirodnom baštinom. Oni podjednako utječu na profiliranje turističke ponude i

potražnje. (Kušen, 2002., p.30). Kada se govori o turističkoj motivaciji važno je

napomenuti kako se nikad ne radi samo o jednom motivu, već o spletu motiva koji

djeluju na ponašanje turista. Prema Pirjavec i Kesar (2002.) “turistički motivi su

unutrašnji poticaj čovjeku da se uključi u turističke tokove, iz čega slijedi da je

turistička motivacija ponašanje čovjeka koji je potaknut tim unutrašnjim pobudama za

uključenjem u turističku aktivnost s konačnim ciljem, da se zadovolji neka turistička

potreba.” S obzirom na karakter preferencija pojedinca pri odlasku na putovanje,

različitost motiva odrediti će specifične oblike turizma koji su spomenuti u prijašnjem

poglavlju.

Kušen (2005.) u osnovnoj klasifikaciji turističkih motiva spominje sljedeće vrste

turističkih motiva:

· Odmor/oporavak

· Sportska rekreacija

· Dokoličarska edukacija

· Zadovoljstvo

· Nedokoličarski motivi

Prema TOMAS istraživanju o glavnim motivima dolazaka turista u Republici Hrvatskoj

za ljeto 2010. godine na prvom mjestu nalaze pasivni odmor i opuštanje, a najomiljenija

35

aktivnost plivanje i kupanje. Odmor na moru je dominantan motiv koji privlači ¾

posjetitelja našeg područja (Institut za turizam, 2010). Iako je motiv „sunce i more“ i

dalje vrlo aktualan u Republici Hrvatskoj te prednjači u odnosu na druge motive taj

trend se polako mijenja. Prateći turističku potražnju na europskom tržištu bilježi se

porast potražnje za aktivnim odmorom u čistim prirodnim sredinama koji su u skladu sa

zdravim načinom života kao i sa zdravom prehranom.

Identifikacija tržišnog profila gostiju vrlo je važna za segmentaciju tržišta, utvrđivanje

glavnih prednosti i slabosti turističke ponude, utvrđivanje obilježja potrošnje gostiju, te

za kontinuirano praćenje trendova domaće i inozemne potražnje. U sljedećoj tablici

prikazan je profil turističkih posjetitelja u nacionalnim parkovima u Republici

Hrvatskoj prema TOMAS istraživanju provedenom u ljeto 2010. godine.

Tablica 4. Profil turističkih posjetitelja u odabranim županijama u Republici Hrvatskoj

2010. godine3

PROFIL TURISTIČKIH POSJETITELJA- TOMAS 2010.

PROSJEČNA DOB 41 godina

OBRAZOVANJE 30% više obrazovanje 30% fakultetsko obrazovanje

MJESTO STALNOG BORAVKA 70% iz gradova s više od 10.000 stanovnika

MJESEČNA PRIMANJA 47% do 2 000 eura mjesečno, 36% između 2 i 3 tisuće eura mjesečno 17% iznad 3 000 eura mjesečno

Izvor: izrada studentice prema: http://www.iztzg.hr/UserFiles/File/novosti/Tomas-Ljeto-2010-

Prezentacija-HR-CROTOUR-23-03-2011.pdf (2.07.2014.)

Iz navedenih podatka vidi se kako najbrojniji turisti pripadaju srednjoj dobnoj skupini

od 25 do 64 godine, pri čemu je više od 50% posjetitelja visoko obrazovano i dolazi iz

gradova sa više od 10.000 stanovnika sa najčešćim mjesečnim primanjima do 2.000

3 Odabrane županije u kojima je provedno TOMAS istraživanje 2010: Primorsko-goranska, Istarska,

Ličko-senjska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska.

36

eura. Mlađi od prosjeka su posjetitelji NP Paklenica (37 godina) i NP Krka (38 godina)

među kojima su najbrojniji Poljaci, Britanci i domaći gosti.

Prema TOMAS istraživanju o nacionalnim parkovima i parkovima prirode provedenom

2006. godine koje je za cilj imalo dobiti osnovne pokazatelje o turističkoj potražnji koji

će koristiti parkovima u razvoju planova upravljanja tokovima posjetitelja, u

osmišljavanju novih proizvoda i usluga, te u kreiranju i implementaciji učinkovitih

promotivnih strategija utvrđeno je da su glavni motivi posjete parkovima: upoznavanje

prirodnih ljepota (50%) i želja za upoznavanjem parka općenito (48%), dok u ostale

motive spada odmor i opuštanje (29%) uživanje u panoramskoj vožnji ili razgledu

parka, razgledavanje kulturno povijesnih spomenika u parku te bijeg iz svakodnevne

rutine (16 do 20%).

Posjetitelji do parkova dolaze uglavnom osobnim vozilom (71%) i to pretežito

samostalno ili individualno organizirani (82%). Kada se govori o dužini boravka u

parkovima, posjet parku je u prosjeku poludnevni izlet. Višednevni posjetitelji u

prosjeku borave u parku ili okolici 4 dana i najčešće odsjedaju u hotelu unutar parka ili

kampu i privatnom smještaju u okolici (cf: Grafikon 1).

Grafikon 1. Dužina boravka u nacionalnim parkovima i parkovima prirode 2006.

godine

U sljedećem grafikonu prikazana je potrošnja po osobi u eurima u nacionalnim

Od 1 do 3 sata

Otprilike pola dana

Otprilike cijeli dan

Više od 1 dana

27

46

16

11

Dužina boravka u prakovima

% posjetitelja

Izvor: izrada studentice prema: http://www.mint.hr/UserDocsImages/TOMAS06NPPP.pdf (5.07.2014.)

37

Najveća potrošnja zabilježena je u NP Krka i iznosi 26 eura po osobi, dok je najmanja

potrošnja zabilježena u NP Sjeverni Velebit, 5 eura po osobi. Razlozi tome mogu ležati

u načinu upravljanja nacionalnim parkovima i velikoj razlici u turističkoj ponudi i

aktivnostima, kao i u samoj lokaciji. Potrošnja po osobi u eurima prikazana je na

grafikonu 2 u nastavku.

Grafikon 2. Potrošnja po osobi u eurima u odabranim nacionalnim parkovima i

parkovima prirode 2006. godine

Izvor: Izrada studentice prema http://www.mint.hr/UserDocsImages/TOMAS06NPPP.pdf (5.07.2014.)

Može se zaključiti da iako potražnja za zaštićenim prostorima stalno raste, i s obzirom

na zabilježni porast potražnje za aktivnim odomorom i netaknutnom prirodom kao sve

domonantnijim motivima, turistička potrošnja u zaštićenim prostorima je još uvijek

relativno niska, prije svega zbog nedostatka odgovarajuće ponude. Zbog toga bi se u

ova područja konstantno trebalo ulagati kako bi turistička ponuda bila što kvalitetnija i

bolja što bi zasigurno rezultiralo još većim brojem posjetitelja.

0 5 10 15 20 25 30

NP Plitvička jezera

NP Krka

NP Sjeverni Velebit

NP Paklenica

NP Brijuni

NP Kornati

PP Biokovo

PP Kopački rit

17

26

5

14

24

12

6

8

Potrošnja po osobi u eurima

38

4.2. ANALIZA POSJEĆENOSTI NACIONALNIH PARKOVA

Nacionalni parkovi imaju važnu ulogu u turističkoj ponudi Republike Hrvatske. Njihova

važnost raste paralelno sa rastom potražnje turista za provođenjem svojih odmora u

prirodi. Prema istraživanju Instituta za turizam, prosječna godišnja stopa rasta

posjetitelja nacionalnih parkova iznosi 13 posto što upućuje na to da su se Nacionalni

parkovi pozicionirali kao dobro poznat brend koji predstavlja netaknutu ali poznatu

prirodu. Čak ni globalna ekonomska kriza nije značajnije utjecala na posjećenost

nacionalnim parkovima. Kada se već odluče za putovanje u stranu zemlju, turistima

posjet nacionalnom parku ne predstavlja velik trošak, nego im je to jedan od motiva

polaska na put.

U sljedećoj tablici prikazani su podaci o posjećenosti nacionalnih parkova za razdoblje

od 2007. do 2013. godine.

Tablica 5. Posjećenost nacionalnih parkova Republike Hrvatske od 2007. do 2013.

Nacionalni

parkovi

Broj posjetitelja

2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

Brijuni 178,073 180,276 162,664 145,152 156,549 150,943 151,007

Krka 94,605 71,780 89,300 668,024 683,739 732,999 786,635

Kornati 700,823 696,699 632,378 86,130 91,780 96,736 93,565

Mljet 87,816 91,788 88,455 96,391 95,498 97,148 102,464

Paklenica 110,338 115,943 110,350 112,808 118,288 114,321 114,381

Plitvička jezera

927,661 948,891 939,747 962,322 1,083,451 1,157,019 1,188,798

Risnjak 24,831 21,738 21,416 17,005 18,212 16,359 13,985

Sjeverni

Velebit 11,949 13,644 16,043 15,168 19,372 16,618 15,777

Ukupno 2,136,096 2,140,759 2,060,353 2,103,000 2,266,889 2,382,143 2,466,612

Izvor: Izrada studentice prema podacima DZS [(http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2011/04-04-

08_04_2011.htm (5.07.2014.) ]

39

Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju kako u promatranom razdoblju

konstanto raste broj posjetitelja nacionalnih parkova. Najveći porast broja posjetitelja

zabilježen je 2011. godine kada je broj posjetitelja u odnosu na prethodnu 2010. godinu

porastao za 7,61%. Vidljivo je također i da je svake godine najveći posjet, (gotovo

polovicu od ukupnog broja posjetitelja svih parkova) zabilježen u NP Plitvička jezera,

koji je ujedno i jedan od najpoznatijih hrvatskih i europskih nacionalnih parkova.

Slijedi NP Krka sa oko 787 tisuća posjetitelja 2013. godine ili oko 7,31% više nego u

2012., te NP Brijuni sa 151,7 tisuća posjetitelja ili 0,04% više nego u godini prije. Među

NP-ima sa 100 tisuća posjetitelja, 2013. godine još se ističu Paklenica i Mljet, pri čemu

je Paklenica bila otprilike na razini posjećenosti iz 2012., a Mljet s blagim porastom za

oko pet tisuća posjetitelja. Najmanju posjećenost bilježi NP Sjeverni Velebit.

Navedeni podaci jasno ukazuju na važnost i atraktivnost nacionalnih parkova u

turističkoj ponudi Hrvatske. Jedan od razloga porasta broja posjetitelja je i trend porasta

interesa za prirodna područja i doživljaj prirode. Razlozi povećanja posjećenosti također

leže u sve boljoj promociji i organizaciji nacionalnih parkova, kao i u porastu broja

turističkih agencija koje nude organizirane izlete u parkove.

Ukupan broj posjetitelja u parkovima često je rezultat procjene. Neki parkovi

organizirani su na način da je vrlo teško ući u park bez naplate ulaznica, dok je u nekim

parkovima sustav obilaska takav da se službeno, putem prodanih ulaznica, može

evidentirati tek jedan dio posjeta. Do podataka o ukupnom broju posjetitelja dolazi se

kombinacijom stvarnih, evidentiranih posjeta kao i procjene ukupnog broja posjetitelja.

Ograničenja broja posjetitelja nema, što rezultira negativnim učincima na okoliš koji su

ranije spomenuti.

4.3. ANALIZA FINANCIJSKIH POKAZATELJA POSLOVANJA NACIONALNIH

PARKOVA

S porastom posjećenosti rasli su i prihodi NP-a i PP-a, koji su ukupno za svih 19

parkova, po procjenama Ministarstva, za 2013. godinu bili viši od ukupnih prihoda u

2012. kada su iznosili 343,6 milijuna kuna. U te su prihode uračunati iznosi od ulaznica,

40

izleta, restorana i noćenja. Očekuje se da bi ukupni prihodi parkova mogli porasti i u

narednim godinama jer su se u brojne NP i PP uveli novi, dodatni sadržaji i ponuda,

poput primjerice novog električnog turističkog broda u NP Plitvička jezera, a neki su za

određene termine sezone i povećali cijene ulaznica. Vlastiti prihodi Javnih ustanova

nacionalnih parkova vrijednosno su najznačajniji izvor financiranja javnih.

Slijede prihodi iz državnog proračuna, dok su drugi prihodi (fondovi Europske unije,

bilateralne suradnje i drugo) relativno slabo zastupljeni.

S obzirom na dostupnost podataka u nastavku su analizirani financijski pokazatelji

sljedećih nacionalnih parkova:

1) Nacionalni park Plitvička jezera

Nacionalni park Plitvička jezera kao najistaknutiji i najposjećeniji među osam

nacionalnih parkova u Hrvatskoj je jedina prirodna vrijednosti u Hrvatskoj uvrštena u

Popis svjetske baštine (UNESCO) i to od 1979. godine. Njegova uloga i važnost za

turizam RH vidljiva je i iz ostvarenih prihoda. Prihod NP-a u 2011. godini iznosio je

206 milijuna kuna, što je povećanje od 8,7% u odnosu 2010. Rezultat je toga 8,1 posto

veća dobit, odnosno u 2010. godini poslovali su s 51 milijun kuna dobiti.

Ukupan promet u poslovanju NP Plitvička jezera u 2012. godini iznosio je 247,8 miliju-

na kuna. Poslovna 2012. godina zaključena je s dobiti koja, nakon oporezivanja, iznosi

26,8 milijuna kuna, što je za 55 posto više u odnosu na 2011. godinu. Uz rekordnu

posjećenost, u smještajnim objektima nacionalnog parka ostvareno je 234.671 noćenje.

Prihodi su u turizmu rasli 10 posto, a u ugostiteljstvu i trgovinama pet posto. Povećan je

i broj noćenja na 232.055 gostiju, odnosno 51 posto više. Najčešći su gosti iz

Njemačke, Italije, Francuske te Japana.

Unutar Nacionalnog parka je povećan broj sadržaja – otvoreno je 30km novih staza, 300

metara novih mostića i 420 metara novih ograda te je obnovljen velik broj staza i

šetnica što je rezultiralo time da se dužina boravka gostiju s prosječnih 1,27 dana

povećala na 1,7 dana.

41

U 2013. godini predviđena je realizacija sljedećih velikih projekata

(http://www.mzoip.hr/, 10.07.2014.) :

1. Izgradnja u požaru izgorjelog nacionalnog restorana Lička kuća;

2. Nastavak gradnje prezentacijskog centra Medveđak;

3. Priprema projektne dokumentacije i po ishođenju iste gradnja i rekonstrukcija

Kozjačke drage, skladišta u Jezercu, sportsko-edukativnog centra na Mukinjma i

restorana Kozjak;

4. Adaptacija hotelskih kapaciteta;

5. Izrada kompletne projektne dokumentacije za Izgradnju cjelovitog sustave

vodovoda i odvodnje na području NP Plitvička jezera.

Iz navedenih podataka vidi se da je Nacionalni park pridonio ne samo razvoju turizma

unutar parka, već i razvoju mnogobrojnih popratnih sadržaja i objekata, od različitih

ugostiteljskih objekata i hotela pa sve do izgradnje prometnica i bolje povezanosti s

ostatkom države.

2) Nacionalni park Brijuni

Nacionalnim parkom Brijuni upravlja Javna ustanova “Nacionalni park Brijuni” (dalje u

tekstu Ustanova) koju je osnovala je Republika Hrvatska za zaštitu, promicanje,

održavanje i prezentiranje osobito osobito zaštićenog područja Brijuni, koja uz

djelatnost zaštite prirodne i kulturne baštine obavlja i ugostiteljsko – turističku

djelatnost i koja je sa svom svojom pokretnom i nepokretnom imovinom u vlasništvu

Republike Hrvatske.

Nakon obnove vile Lovorke 2010. godine, u 2012. godini uredilo se 30 soba hotela

Istra, te renovirale sobe hotela Neptun, ukupna vrijednost investicije iznosila je šest

milijuna kuna. Planom aktivnosti koji se donosi svake godine nastoje se ostvariti zadani

ciljevi kako bi se ostvarili još veći prihodi i privukao još veći broj posjetitelja tijekom

42

cijele godine prvenstveno razvojem kongresnog turizma u mjesecima izvan sezone.

(www.brijuni.hr, 7.07.2014.)

Ukupan prihod Ustanove u 2011. godini iznosio je 54.454,704 kn, što je za 590.803 kn,

odnosno 1,10% više u odnosu na plan 2011. godine, te za 403.531 kn, odnosno 0,75%

više u odnosu na ostvarene ukupne prihode u istom razdoblju prethodne godine.

Prema podacima iz Marketing plana Javne ustanove u 2011. godini na području

Nacionalnog parka ostvareno je 27.765 noćenja u raspoloživim smještajnim

kapacitetima što je rezultiralo ostvarenim prihodom u visini od 11.396.457. kn, dok je

od izleta ostvareni prihod iznosio 14.519.223 kn.

Tablica 6. Ostvareni prihodi u raspoloživim smještajnim kapacitetima za razdoblje od

2011. do 2013. godine

2011. 2012. 2013.

Broj noćenja 27.765 28.325 28.202

Prihodi u kn 11.396.457 11.673.034 11.447.921 Izvor: Izrada studentice prema: www.brijuni.hr/documents/marketing+plan+2014.pdf (10.07.2014.)

Javna ustanova “Nacionalni park Brijuni” planira tijekom 2014. godine ostvariti ukupan

prihod poslovanja od 55.918.331 kn, što je za 18,18% više u odnosu na ostvarenje

2013.godine.

3) Nacionalni park Krka

Za upravljanje NP Krka zadužena je Javna ustanova “Nacionalni park Krka“ čija je

djelatnost zaštita, održavanje i promicanje Parka u cilju zaštite i očuvanja izvornosti

prirode, osiguranje neometanog odvijanja prirodnih procesa i održivog korištenja

prirodnih dobara, te nadzor provođenja uvjeta i mjera zaštite prirode na području

upravljanja (Plan Upravljanja, Nacionalni park Krka, 2011). Uz Nacionalni park

Plitvička jezera, područje Nacionalnog parka Krka najposjećenije je i turistički najjače

vrednovano zaštićeno područje u Hrvatskoj. Razlozi tomu počivaju u širokom rasponu

privlačnih faktora za posjetitelje, vezanih uz sam temeljni fenomen Parka i ostale

karakteristike prirodne osnove te, sekundarno, uz kulturno-povijesne spomenike kojima

prostor Parka raspolaže.

43

Turistički promet na području Nacionalnog parka ″Krka″ ogleda se u jačanju turističke

aktivnosti, odnosno povećanju broja dolazaka turista i ostvarenih noćenja, i širenju

kapaciteta u privatnom smještaju i to prvenstveno u dijelu naselja skradinske i šibenske

zone. Tako je u naseljima skradinske zone (obuhvaćeni su Skradin, Skradinsko Polje i

Bićine) od 2002. do 2007. godine broj dolazaka turista ukupno povećan za 22% te je

2007. godine iznosio 50.680, dok se broj ostvarenih noćenja povećao za gotovo 42%,

dosegavši 2007. godine 69.794 ostvarena noćenja. Također, broj kreveta u privatnom

smještaju na skradinskom području od 2002. do 2008. godine povećan je za 99%.

Pokazatelji turističke aktivnosti, uz utjecaj Parka, odražavaju i neposredno širenje

ponude za odmorišne turiste u obalnom pojasu, koje je prisutno i bez obzira na sami

Nacionalni park (Radeljak i Pjeanović, 2008).

Prema podacima za 2012., NP Krka imao je 733 tisuće posjetitelja, a od ulaznica i

prodaje suvenira ostvario je gotovo 56 milijuna kuna. (www.poslovni.hr , 10.07.2014.)

44

5. SMJERNICE ZA ODRŽIVI RAZVOJ TURIZMA ZASNOVANOG NA PRIRODNOJ BAŠTINI

Prilikom promišljanja o budućem razvoju turističke destinacije nužno je uzeti u obzir

opća načela održivog razvoja.4 Prema Vujiću (2005.) održivi turizam je dio novog,

integralnog promatranja ukupnih društvenih odnosa prema okruženju koji objašnjavaju i

promiču ekonomske, ekološke i socijalne aspekte turizma. Planiranje budućeg razvoja

turizma, nužno je uskladiti s uvažavanjem načela održivog razvoja. U praksi je potrebno

u strateške nacionalne dokumente ugraditi načela održivog razvoja te institucionalnu

organizaciju prilagoditi provođenja tih načela od nacionalne do lokalne razine (Smolčić

Jurdana, 2005.).

Održivi razvoj turizma polazi od pretpostavke da su resursi ograničeni te traži način za

definiranje tih ograničenja i sukladno tome moguće granice razvoja (Prijavec i Kesar,

2002., p.158). Održivi turizam je dugoročni cilj. U svojoj biti jest ono što čini turističko

područje, destinaciju ili proizvod posebnim. Prirodna baština je tradicijsko, povijesno i

autohtono nasljeđe. Turizam i prirodna baština imaju četiri ključna gledišta:

turoperatora, institucije odgovorne za zaštitu baštine, posjetitelje i lokalne zajednice. Svi

oni imaju svoje specifične ideje, probleme i interese koji se moraju uzeti u obzir

prilikom planiranja održivog razvoja turizma. S aspekta prirodne baštine, održivi razvoj

turizma ovisi primarno o postupanju s prirodnom baštinom, što znači da se prirodnom

baštinom u turizmu treba koristiti racionalno, tako da ona ne propada niti se iscrpljuje,

ali ju treba i zaštiti od drugih djelatnosti koje bi je mogle ugroziti.

U nastavku su dane konkretne smjernice za razvoj turizma te efikasnije poslovanje i

sukladno tome upravljanje prirodnom baštinom (www.revizija.hr., 11.07.2014.):

· Akcijski planovi upravljanja zaštićenim područjima trebaju sadržavati jasno

određene rokove te iznos potrebnih sredstava za njihovo provođenje. Strategije

upravljanja trebaju sadržavati jasan pregled procijenjenih negativnih utjecaja i

mogućih posljedica na bioraznolikost te konkretne mjere zaštite.

4 Više o tome cf. Črnjar, M., Črnjar, K. 2009, Menadžment održivoga razvoja: ekonomija, ekologija,

zaštita okoliša, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu; Glosa, Opatija

45

· Ministarstvo bi trebalo nametnuti obvezu sastavljanja godišnjih izvješća o radu

za javne ustanove koje upravljaju nacionalnim parkovima, kako bi se lakše

mogli uspoređivati podaci unutar iste javne ustanove po godinama, ali i podaci o

radu između više javnih ustanova.

· U što kraćem roku trebao bi se revidirati i objaviti Upisnik zaštićenih područja

koji bi trebao biti objavljen na web stranicama Ministarstva kako bi se osigurala

transparentnost podataka o stanju istih.

· Potrebno je unaprijediti sustav prikupljanja,pohrane i obrade podataka, odnosno

uspostaviti integralni informacijski sustav zaštite prirode koji bi objedinio sve

baze podatka o zaštićenim područjima.

· Ustanove koje upravljaju zaštićenim područjima trebale bi poduzimati više

aktivnosti vezano za ulaganja u postojeće i nove poučne staze te organiziranje

radionica i programa izobrazbe kao i promidžbenih aktivnosti kojima bi se jačala

svijest o potrebi očuvanja prirode i bioraznolikosti u zaštićenim područjima

· Javne ustanove nacionalnih parkova trebale bi razviti sustav dugoročnog

planiranja i prilagodljivog upravljanja, odnosno upravljati na temelju planova

upravljanja koji sadrže jasne ciljeve očuvanja biološke raznolikosti, strategije

upravljanja te sustavno praćenje stanja populacija.

· U cilju smanjenja negativnog utjecaja turizma potrebno je izraditi preliminarni

prihvatni kapacitet okoliša za posjetitelje. Uspostava sustava i razvoj

metodologije za procjenu kapaciteta prihvata posjetitelja i povezanog sustava

praćenja je izuzetno važna kako bi se osiguralo strogo upravljanje protokom

posjetitelja i spriječilo narušavanje bioraznolikosti u nacionalnim parkovima u

slučaju prekomjernog broja posjetitelja.

46

Polazeći od činjenice da je zaštita pojedinih područja temeljna metoda očuvanja biološke i

krajobrazne raznolikosti, provedba navedenih smjernica zasigurno bi pridonijela boljem

očuvanju prirode i zaštite bioraznolikosti u zaštićenim područjima te povećanju

učinkovitosti upravljanja istim. Iako je institucionalni okvir dobro osmišljen, u praksi je

nedovoljno učinkovit zbog nedostatka djelatnika, prikladne opreme i infrastrukture za

obavljanje djelatnosti zaštite, održavanja i promicanja zaštićenog područja te zbog

nedovoljne suradnje između institucija nadležnih u zaštiti prirode u smislu razmjene

informacija, dokumentacije i pružanja stručne pomoći.

Svi sudionici u procesu iskorištavanja prirode u turističke svrhe trebali bi svoje

djelatnosti prilagoditi tome kako bi osigurali održivi turizam uz najveću moguću zaštitu

prirode. Neophodno je istraživanje suvremenih metoda rješavanja postojećih problema,

bilo smanjenjem posjeta, ili fleksibilnijim režimom zaštite, a da se pritom ne dovede u

pitanje očuvanje zaštićenih dijelova prirode.

47

6. ZAKLJUČAK

Turizam je danas jedna od najbrže rastućih gospodarskih grana koja ima sve veći značaj

za globalno gospodarstvo. Turistička potražnja posljednjih godina kontinuirano raste i

sukladno tome raste i potražnja za ekološki očuvanim prostorima, a posebice se to

odnosi na zaštićenu prirodnu baštinu. Zaštita prirodnih resursa postaje sve složenija i

važnija, jer zahvaća brojna područja kao što su ekološka, znanstvena, estetska,

ekonomska, pravna, tehnička i mnoga druga. Negativne ekološke posljedice

dominantnog, masovnog turizma stvorile su potrebu za organiziranim načinom prihvata

turista u zaštićenim područjima.

Zasigurno najpopularnija zaštićena područja su nacionalni parkovi koji svojom

jedinstvenošću i posebnošću na svjetskoj razini privlače veliki broj posjetitelja različitih

dobih skupina. Iako Hrvatska površinom nije velika država, posjeduje veliki broj

prirodnih ljepota i zaštićenih područja. Zaštićena područja imaju ogroman potencijal za

razvoj ekoturizma i održivog turizma, koji predstavljaju budućnost svjetskog turizma.

Samo prošle godine hrvatske nacionalne parkove posjetilo je više od 2 milijuna

posjetitelja i što ukazuje na potrebu definiranja politike valorizacije i optimalnog

turističkog korištenja nacionalnih parkova kroz razradu koncepta ekološkog

prihvatnog kapaciteta i turističkih zona.

Kontinuiranim istraživanjem i otkrivanjem novih spoznaja omogućuje se racionalnija

uporaba prirodnih resursa u turističke svrhe. Svjetski turistički trendovi posljednjih su

se godina značajno promijenili. Turisti sve više traže područja netaknute prirode pri

odabiru svoje turističke destinacije i sve više pažnju pridaju odredištima koja posluju na

temelju koncepta održivog razvoja turizma. Iz toga proizlazi da bi se razvoj turizma

trebao temeljiti na očuvanju prirode i kontroli turističkog prometa u zaštićenim

područjima kao i na razvitku programa i sustava kojima bi se utjecalo na smanjenje

negativnih utjecaja turizma u zaštićenim područjima.

U svrhu učinkovitog upravljanja zaštićenim područjima potrebno je kontinuirano

provoditi izmjene i dopune postojećih planova upravljanja i uspostaviti jedinstveni

sustav praćenja i valorizacije prirodnih resursa. Planiranje turističkog razvoj potrebno je

temeljiti na očuvanju i poboljšanju prednosti koje Hrvatska ima, te neprestano

48

maksimizirani koristi od prilika u okruženju. To se posebice odnosi upravo na snage

kao što su ljepota prirodne baštine i kvaliteta okoliša. Pritom je nužno isticati

autentičnost, koja će zajedničkim djelovanjem svih sudionika turizma, te uz adekvatnu

promociju rezultirati prepoznavanjem Hrvatske kao kvalitetne turističke destinacije.

49

LITERATURA

1) Knjige

1. Alfier, D. 1994, Turizam- Izbor radova, Institut za turizam, Zagreb

2. Antolović, J. 2009, Zaštita i očuvanje kulturnih dobara, Intergrafika, Zagreb

3. Bilen, M. 2008, Turizam i okoliš, Mikrorad d.o.o., Zagreb

4. Čavlek N., i dr., 2011, Turizam-ekonomske osnove i organizacijski sustav,

Školska knjiga, Zagreb

5. Črnjar, M., Črnjar, K. 2009, Menadžment održivoga razvoja: ekonomija,

ekologija, zaštita okoliša, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu;

Glosa, Opatija

6. Eagles, P. F. J., McCool, S. F. 2002, Tourism in national parks and protected

areas, CABI Publishing, Canada

7. Geić, S. 2011, Menadžement selektivnih oblika turizma, Sveučilište u Splitu,

Split

8. Grupa autora, 2005, Održivi razvoj turizma, Grafo Mark d.o.o., Zagreb

9. Müller, H. 2003. Tourismus und Ökologie Wechselwirkungen und

Handlungsfelder, Wien

10. Pančić- Kombol, T. 2000, Selektivni turizam, TMCP Sagena, Matulji

11. Pelivan, A. 1998, Vodič kroz prirodne ljepote u Hrvatskoj, Ekološki glasnik,

Donja Lomnica

12. Pirjevec, B. 1998. Ekonomska obilježja turizma, Golden marketing, Zagreb

13. Pirjevec, B., Kesar, O. 2002, Počela turizma, Mikrorad i Ekonomski fakultet,

Zagreb

14. Vidaković, P.1989, Nacionalni parkovi i turizam, Zavod za zaštitu prirode SR

Hrvatske : Institut za turizam, Zagreb

15. Vukičević, M., Papić, M. 2003, Matematičko statistički priručnik za

poduzetnike; Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb

16. Vukonić, B., Čavlek, N. 2001, Rječnik turizma, Masmedia, Zagreb

50

2) Članci

17. Čaldarović, O. 2006, 'Konceptualizacija prirode kao vrijednosti javnog dobra i

aspekti njezine valorizacije' , Revija za sociologiju, vol. 37, No. 1-2, pp. 47-62

18. Gračan, D., Šverko Grdić, Z. 2013. Suvremeni turistički trendovi u svijetu i

mediteranu, Aktualnosti građanskog prava, prava u turizmu, pomorskog prava i

prava mora te upravnog prava, pp. 385-398

19. Luković, T. 2008, 'Selektivni turizam, hir ili znanstveno istraživačka potreba',

Acta Turistica Nova, Vol.2, No.1

20. Pavlić, I. 2004, 'Suvremene tendencije u razvoju svjetskog turizma I

globalizacijski ', Naše more, Znanstveno-stručni časopis za more i pomorstvo,

Vol. 51, No. 5-6, pp. 214-226

21. Radeljak, P., Pejanović, D., 2008, 'Utjecaj turizma na održivi razvoj

funkcionalne regije nacionalnog parka Krka', Godišnjak Titus, Vol.1, No.1 329-

361

22. Spasojević, M. 1987, 'Valorizacija prirodnih bogastva u geografiji', Hrvatski

geografski glasnik, Vol 49, No. 1, pp.83-87

3) Zakoni i strategije

43. Zakon o zaštiti prirode (NN br.80/13)

44. Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti

(NN br.143/08)

45. Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske (dostupno na:

www.mgipu.hr)

46. Strategija razvoja turizma do 2020.godine (dostupno na: www.mint.hr)

51

4) Studije i izvješća

21. Roland Breger Strategy Consultants, Međunarodni trendovi u turizmu i njih

učinak na Hrvatsku, 19.srpnja 2005., dostupno na:

http://www.rolandberger.hr/hr/press/press_release/pdf/2005-07-

19_RB_Priop_Turizam.pdf

22. Izvješće obavljenoj reviziji očuvanja prirode, zaštite bioraznolikosti i upravljanja

u nacionalnim parkovima, dostupno na:

http://www.revizija.hr/izvjesca/2014/bio/ocuvanje-prirode-zastita

bioraznolikosti-i-upravljanje-nacionalnim-parkovima.pdf

5) Ostali izvori

23. Ecotourism concept, 2008, dostupno na: http://www.e-

ope.ee/_download/euni_repository/file/3292/Ecotourism%20concept.pdf

(7.05.2014.)

24. http://www.poslovniturizam.com/rjecnik/turizam/4/ (8.05.2014.)

25. http://www.eplerwood.com/pdf/EplerWood_Report_Oct04.pdf (10.05.2014.)

26. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_06_80_1658.html

(11.05.2014.)

27. http://www.dzzp.hr/zasticena-podrucja/kategorije-zasticenih-podrucja/iucn-

kategorije-zasticenih-podrucja-251.html

28. http://www.mgipu.hr/doc/StrategijaRH/Strategija_I_II_dio.pdf (12.05.2014.)

29. http://www.mint.hr/default.aspx?id=7973 (12.05.2014.)

30. http://www.dzzp.hr/zasticena-podrucja/zasticena-podrucja-u-

hrvatskoj/zasticena-podrucja-u-hrvatskoj-nacionalne-kategorije-1137.html

(13.05.2014.)

31. http://www.zastita-prirode.hr/Zasticena-priroda/Zasticena-podrucja

(14.05.2014.)

32. http://www.cenort.rs/?page_id=89 (16.05.2014.)

52

33. http://www.dzzp.hr/zasticena-podrucja/zasticena-podrucja-u-

hrvatskoj/zasticena-podrucja-u-hrvatskoj-nacionalne-kategorije-1137.html

(16.05.2014.)

34. http://www.dzzp.hr/zasticena-podrucja/zasticena-podrucja-u-

hrvatskoj/medunarodno-zasticena-podrucja-u-republici-hrvatskoj-256.html

35. http://www.multivu.com/mnr/49260-tripadvisor-eco-friendly-travel-survey-

voluntourism-go-green (18.05.2014.)

36. http://www.responsibletravel.org/news/Fact_sheets/Crest_RTI_TrendStats_print

_1_4%20(3).pdf (18.05.2014.)

37. http://www.turisticka-kultura.com/prirucnik/pozitivni-i-negativni-utjecaji-

turizma/pozitivni-i-negativni-utjecaji-turizma-opsirnije/ (18.05.2014.)

38. http://www.poslovniturizam.com/brojke-trendovi/uhpa-novi-turisticki-trendovi-

i-suvremeni-turizam/1176 (20.05.2014.)

39. http://www.brijuni.hr/documents/marketing+plan+2013.pdf (7.07.2014.)

40. Košić, K. Turistička valorizacija-pojam, cilj, elementi dostupno na:

http://www.dgt.uns.ac.rs/download/otv1.pdf (8.07.2014.)

41. http://www.mzoip.hr/default.aspx?id=13753 (10.07.2014.)

42. http://www.poslovni.hr/hrvatska/np-krka-od-ulaznica-dignuo-56-mil-kn-272949

(10.07.2014.)

53

POPIS TABLICA

Tablica 1. Kategorije i definicije zaštićenih područja prema IUCN ................................ 6

Tablica 2. Zaštićena područja u Republici Hrvatskoj..................................................... 17

Tablica 3. Međunarodno zaštićena područja u Republici Hrvatskoj .............................. 19

Tablica 4. Profil turističkih posjetitelja u odabranim županijama u Republici Hrvatskoj

2010. godine ................................................................................................................... 35

Tablica 5. Posjećenost nacionalnih parkova Republike Hrvatske od 2007. do 2013.

godine ............................................................................................................................. 38

Tablica 6. Ostvareni prihodi u raspoloživim smještajnim kapacitetima za razdoblje od

2011. do 2013. godine .................................................................................................... 42

54

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1. Dužina boravka u nacionalnim parkovima i parkovima prirode 2006. godine

....................................................................................................................................... .36

Grafikon 2. Potrošnja po osobi u eurima u odabranim nacionalnim parkovima i

parkovima prirode 2006. godine ..................................................................................... 37