/ Publisher: / the Association of the Archives Employees of the Republic of Srpska / Editor-in-Chief:

/ Editorial Board: , a, , , / International Editorial Board: ()

/ Editorial secretary: .

/ Language-editing: .

/ Translation into English language:

/ Cover design: . / Address of Editorial Bord: , . 1, 78000 www.uarrs-arhivisti.org arhivrs@inecco.net je o / With the financial support of Ministry of Science and Technology / Published once a year / Printed by : , 500 / Circulation of 500 copies 28. 2011. / Editorial Board is concluded on 28 March 2010

III, 3

, 2011

V

/ CONTENTS : ........................................................................................IX

1. / Archivistics :

.................................................................................... 13 Emin Mesi: Digitalna kultura i valorizacija naunog teksta ............................................. 19

2. / Historiography

Sandra Luki: Simbolizam i znaaj rimskih kovanica: srebrni denari Gaja Julija Cezara, Marka Junija Bruta, Marka Antonija i Kleopatre .................... 29

: .............................................................. 37 Sandra Luki: Luj IX Sveti kao uzor hrianskog vladara.................................................... 55 :

....................................................................... 61 : ................................... 67 :

1573. 1600. ( ) ............................................................ 77

: (18331911) Je ............................................................................. 89

: ..................................................................... 101 . :

1878. ........................................................................................ 107 :

......................................................................................... 119 Vanda Markovi Pekovi: Banjaluke javne apoteke u austrougarskom periodu ............. 137 :

............................... 149 :

1925/1926. ............................................................. 171 Vladan Vukli: Zaokret Kominterne prema narodnom frontu i propaganda KPJ

(19341939) ......................................................................................... 179 :

...................... 201 : .

........................................................................................... 207 . : ""

1931. 1941. ............................... 223 : ...................... 237 . : 27. 1941.............................................................. 243

VI

. : 19411945...................................................................................255

: (19411945) ...................................................311

: "" 1942. .............................................................................327

: .................................................................339

Fikret Midi: Strukturalna historiografija i osvrt na Fernana Brodela ............................357 3. / Publishing of Archival Records

: "contra omnem sanctionem sacrosanctem romane ecclesie"............................................................365

Duan Vrina: Zakletva stalea uitelja narodnih osnovnih kola u Bosni i Hercegovini ..........................................................................................371

Verica Stoi: Pravila idovskog omladinskog udruenja "Ezra" u Banjaluci .................375 :

19451948 ................................................385

4. / Publishing of Information Media

Verica M. Stoi: Sud radnikog osiguranja Banjaluka (19281945); 1928/1944 (analitiki inventar) ..............................................................................415

: (19311939); 1934/1938 (- ) ......................................................445

5. / Reviews and Reflections

Aleksandar Stamatovi, etniki pokret u Crnoj Gori 1943. (Zbirka dokumenata

izbor), ITP "Unireks" Podgorica, Podgorica 2010, str. 314 (Hadija Hadiabdi) ............................................................................455

/ Pavle Paja Jovanovi 18591957 (. ), : : , 2009, . 336 [ ] , /Paul Joanowitch, : , 2009, 2010, . 236 ( ).................461

, , 19521958, , 2010, 350 ( ) ............................................................465

18351856, , , 2010, . 414, , 21 ; , . 1. [ ] 18571876, , , , 2010, . 413,

VII

, 23 ; , . 2 ( ) ........................................ 469

, . 12, 2009, . 312 ( ) ........................................... 473 , 18041918,

, C, 665, 2008, . 331 ( ) .............................................................................. 475

Historija Osmanske drave i civilizacije II, Priredio: Ekmeleddin nsanolu, Orijentalni institut, Sarajevo 2008, str. 653 (Goran uran) ................. 479

, , " ", 2007, . 410 ( )......................... 481

6. / Bibliography

. : " ", 18 (20022009) ......................................................................................... 485

7. / About the Associations Activity

: ( 2010 2011) ...................................................................... 497

IX

" ". . , , .

, 29. . , .

"" , , . . , , . "" .

"" , : , , , , , .

. , , . , , , . , , "".

, , , , . , 2011.

930.25(093.2)

ARCHIVISTICS

. ,

13

: .

: , , , ,

, -, , , , , , .

1.

, . je . , . , .

je , , : , , , , , , , , , , , . , , , , . , , , , , .

- .

, , -, , , . ,

, . III, 3, 2011.

14

, . , .

, , . . , . . , , , 24. 25. 1961. Simpozijum: Vlasi u XV i XVI vijeku, 13. 16. 1973. .1

- , (). , , .

2. -

- , , . , Monumenta Turcica, 1957. - . 2 , , , , , . - .3 1 Zef Mirdit, Vlasi u historiografiji, Zagreb 2004. , , II, - , 1, 1963; ANU BiH, knj. LXXIII, Odjeljenje drutvenih nauka, knjiga 22, Sarajevo 1983. 2 Kanuni i kanun-name, za bosanski, hercegovaki, zvorniki, kliki, crnogorski i skadarski sandak, Orijentalni institut, Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, tomus primus, Serija I, Zakonski spomenici, Sv. 1, Sarajevo 1957. 3 . , - , IVV (194950), 295376; B. urev, Poeka kanun-nama iz 1545. godine, GZM, n.s., Sarajevo 1946, 129138; , - 1588-9. , , IVV, 194950, 269283.

. ,

15

3.

, .4

, - , , , , .5 : .

Historika podloga agrarnog pitanja u Bosni 6, 1123/1711. .7 . , , , , .8

, (mufassal) (icmal, mcmel) , : , , , , , . . , , .9 1455, 1617. . . (defter-i mufassal, esm defterleri) , . (defter-i mcmel, defter-i icmal, timar defterleri)

4 Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus sextus, Serija II, Defteri, knjiga 3, uvod, prevod, napomene i registar priredio Ahmed S. Alii, Orijentalni institut, Sarajevo 1985; Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604. godine, Sarajevo 2000; Oblast Brankovia, Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus tertius, Serija II, Defteri, Knjiga 2, sv. 1, Orijentalni institut, Sarajevo 1972; Krajite Isabega Ishakovia, Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus secundus, Serija II, Defteri, Knjiga 1, Orijentalni institut, Sarajevo 1964. 5 . , , , . 14761566 ( ), , , 1964, 615. 6 1915, 109218. 7 XLVII (1930), 599. 8 Dr H. abanovi, Krajite Isa-bega Ishakovia. Zbirni katastarski popis iz 1455 godine. Uvod, turski tekst, prevod i komentari. Monumenta Turcica Historiam Slavorum Meridionalium Illustrantia, Tomus secundus, Serija II, Defteri, Knjiga 1, Orijentalni institut, Sarajevo 1964, XXIIIXXVI. 9 . , XV XVI , : , I, , , I, , 10, 2005, 301.

, . III, 3, 2011.

16

, .10 -, , -, , , , . . , .11 , , ; , , , , , , , , , .12 - , - . () , , , .13 , , XV XVII . , , , . . . , , .14 , , , . , , , . 152830. , . .15

10 , 302. 11 , 304. 12 , 305. 13 , 306. 14 , 307. 15 , 308309.

. ,

17

4. , ,

, , ( ) . . 17. .16

5. ( )

, , , . .17

, - . , . , , , . .

, , 16. 19. . . 16 H. Hadibegi, Rasprava Ali aua iz Sofije o timarskoj organizaciji u XVII stoljeu, Separat iz Glasnika Zemaljskog muzeja za 1947. godinu, Sarajevo 1947, 139205. 17 . , . , . , 2003.

, . III, 3, 2011.

18

Goran Djuran Resources for Styding the Vlachs in Bosnia and Herzegovina under the Turkish Rule

Summary

For studying the Vlachs very important are: kanun-nama (fundamental law of the Ottoman Empire promulgated, by Sultan Muhammad II), defter (a cadastral tax census), sidzil (court document), bujuruldija (order), ferman (edict) and oral folk sag (folk tradition) as without using them it would be completely impossible to start studying the Vlachs. When using all data these resources provide, only then it is possible to draw an outline of the Vlachs structure of Bosnia and Herzegovina in the Turkish times, until the end of 18th century.

E. MESI, Digitalna kultura i valorizacija naunog teksta

19

EMIN MESI Visoka kola za industrijski i poslovni menadment Bosanska Krupa

DIGITALNA KULTURA I VALORIZACIJA NAUNOG TEKSTA

Apstrakt: Informacija je, bez obzira na sadraj i formu, kao podatak, spoznaja ili saznanje, sve do pojave raunara i digitalnih tehnika i tehnologija iskljuivo pohranjivana i uvana u tampanoj tehnici i na filmu (dokumentarni film, mikrofilm i sl.). Tehnoloki razvoj i demokratizacija savremenog drutva senzibilizirali su odnos ovjeka prema informaciji i komunikacijskoj djelatnosti, a smim tim i prema uvanju i zatiti registraturskog materijala i arhivske grae. Danas je internet najvea i najbogatija globalna riznica razliitih informacija. Njegovi informacijski sistemi i podsistemi sa ogromnim bazama podataka i njihove izuzetno aktivne arhivske mree omoguavaju da se vrlo brzo i jednostavno doe do informacija za kojima se nekada tragalo danima i mjesecima. Sa stanovita komunikolokih strunih i teorijskih saznanja, autor u ovom radu problematizira nekoliko vanih pitanja.To su, prije svega, valorizacija arhivske grae u elektronskom obliku, njeno nauno i arhivsko vrednovanje, te mogunost poveanja naune vjerodostojnosti internetskih izvora objavljenih u elektronskoj formi.

Kljune rijei: informacija, komunikacijska djelatnost, informacijski sistemi,

arhivska graa, arhivski izvori. Informacija kao podatak o nekom ili neem

Pojmovno razgranienje i teorijsko uobliavanje pojma informacije danas unosi poprilinu dozu nerazumijevanja, kako sa etimolokog tako i sa semantikog stanovita. Taj problem je, ini se, naroito prisutan u podruju masovnog i javnog komuniciranja, gdje elektronski mediji imaju dominantnu ulogu. Ve dugo je u komunikologiji prisutno pitanje o sve veoj distinkciji izmeu (ne)kompetentnosti medijskih informatora/komunikatora da upravljaju velikom moi medijskih sistema, s jedne, te ogromne kliine akumuliranih informacija s druge strane, koje po prirodi stvari ne treba da budu predmet medijske diseminacije. Nauka je tu, meutim, potpuno jasna. Teorija informacija je jo sa pojavom Claude E. Shannona i N.

, . III, 3, 2011.

20

Wienera iskoraila iz numerikog zaaranog kruga matematike teorije informacija i ponudila nove poglede u boljem razumijevanju pojma komunikacijskog sistema.18

Objasnivi pojmove kao to su izvor informacije, primalac informacije i komunikacijski kanal, teorija informacija se ve na svome poetku suoila sa fenomenom dvosmjerne interakcije (feed back), a to znatno kasnije komunikologija prepoznaje kao inter/intrakomunikativno meuljudsko optenje. Meutim, tek u sferi internetske ere informatike dolazi do njenog postupnog ulaska u domen lingvistike obavijesne teorije, odnosno u javni diskurs i semantiko vrednovanje informacije. to se tie informatike kao naune discipline i kao pragmatinog i svrsishodnog podruja ljudskog djelovanja, ona prevashodno ima za zadatak "razradu optimalnih metoda primanja, skladitenja, prenosa, obrade, pronalaenja i koritenja informacija".

Daljnji dinamian razvoj internetskog komuniciranja informatiku kao naunu oblast, u ijem je krilu on i stvoren, odvodi sve dalje od prvobitne ideje po kojoj je internet bio zamiljen kao servis za razmjenu naunih informacija, komuniciranje izmeu obrazovnih institucija i vladinih organizacija. Naalost, razvojem njegovih mnogobrojnih servisa i nesluenim umreavanjem, njegove humane preferencije nestaju pred ogromnom koliinom zabave i multimedijske bizarnosti. Zbog velikih koliina reduciranih i fragmentarnih isjeaka, redundancije i nekonzistentnosti, znaajan broj naunih tekstova objavljenih na internetu gubi na recentnosti. Poseban problem ovdje predstavlja nizak stepen autorizacije tekstova, koji se uglavnom identifikuju preko (http://www) internet servisa, to nijedna ozbiljna nauka ne prihvata za relevantan nauno-istraivaki izvor. Meutim, svjedoci smo da u novije vrijeme mnogo naunih citata, ak i u vrlo uglednim asopisima, doktorskim i magistarskim radovima, sve vie preferira ovu praksu. Zato se i ini znaajnim problematiziranje pitanja fragmentarnog i neautoriziranog naunog i drugog intelektualnog stvaralatva na internetu, s jedne, te multipliciranja ogromne koliine informacija zbog kojeg se osiromauje njihova nauna recentnost, s druge strane. Upravo ovaj problem, kao to danas podjednako iritira kako iru naunu javnost tako isto pred arhivistiku i arhivsku djelatnost, bibliotekarstvo i biblioteku djelatnost, postavlja nove izazove u kojima e one morati imati novu i drugaiju ulogu. Dobivaju li arhive i biblioteke digitalizacijom vek znaaj

Interdisciplinarnost bibliotekarstva u semantikom smislu zasniva se na razliitom i bogatom sadraju bibliotekih fondova. Meutim, sa kvantitativnog aspekta ona proizlazi iz raznih drutvenih disciplina, kao to su nauka o upravljanju (managment), informatika, informacijske nauke, komunikologija, sociologija, psihologija, semantika i semiologija. Posebno posljednjih nekoliko godina, i u

18 C.E. Shannon, Mathematical Theory of Communication: C.E. Shanon u SAD 1946. godine prvu razradu teorije procesa komuniciranja. NJA Sloane i AD Wyner (ur), Claude E. Shannon : Zbornik radova (New York, 1993).

E. MESI, Digitalna kultura i valorizacija naunog teksta

21

bibliotekoj djelatnosti sve je vea zastupljenost savremenih dostignua tzv. umjetne inteligencije i kognitivne nauke u sistemu za pronalaenje informacija.

Pronalaenje grae i informacija, organizacija sistema i pomona sredstva u radu, uz specifina biblioteka znanja i vjetine iz katalogizacije i klasifikacije, unifikovani su za sveukupnu bibliografsku djelatnost. Bibliografija je kao nauna disciplina najblia arhivistici i muzeologiji, dok je odnos bibliografije i informatike posljednjih godina rasvjetljavan na razliite naine. Bibliografija informacijskoj znanosti prua jasno definisan i vidljiv kontekst za teoretsko prouavanje informacijskih procesa, to je naroito prisutno u razliitim bibliotekim mreama i sistemima za pronalaenje odreenih bibliografskih podataka i brojnih bibliotekih fondova irom svijeta.

Arhivska graa, sa stanovita savremene arhivske teorije, promatra se kao records continuum (zapis u kontinuitetu), to jest od onog momenta kada nastane pa do trenutka njenog koritenja za najrazliitija nauna i druga istraivanja. Odavno je poznata maksima o arhivskoj grai kao "memoriji drutva", kao znaajnom dijelu kulturne batine pohranjene u unikatnoj formi.

Tehnoloki razvoj savremenog drutva i ivot ovjeka u epohi takozvane informatike ere trai od njega ire spoznaje o zatiti elektronikih dokumenata na dui period. Ovi dokumenti nastaju bez klasine tvrde podloge, te su ovisni o raunarskim softverima i hardverima. Zbog toga njihova arhivska vrijednost nije nita manja u odnosu na dokumente nastale na klasinoj podlozi jer i kao takvi moraju imati i (sauvati): autentinost, vjerodostojnost, pouzdanost, moraju se klasifikovati, uvati, dostavljati arhivima, te kasnije biti na raspolaganju potencijalnim korisnicima. Termin "informatika arhivistika" danas se sve vie koristi kako u naunim institucijama tako i u arhivskoj struci, budui da ona sve vie nudi spoznaje i saznanja o upravljanju arhivskim dokumentima u digitalnom okruenju, daje funkcionalne pretpostavke za informatiko upravljanje dokumentima, te prua spoznaje o metodama i standardima za uvanje i transfer informatikih dokumenata. Kritika digitalnog teksta

Radikalne promjene tehnologije pisanja teksta prouzrokovale su pomjeranja velikih kulturalnih dimenzija, kako u podruju nauke i obrazovanja tako i u mnogim drugim oblastima. Prelaz sa analogne na digitalnu tehniku/tehnoloku kulturu po svojoj okantnosti je bio jednak transformativnom prelazu sa usmene na pismenu kulturu ljudskog komuniciranja. Danas je poseban problem digitalne pismene kulture u komunikacijskom procesu, nestanak autorskog identiteta i pojavljivanje itaoca u ulozi komunikatora (pisca i konzumenta), to je produkovalo nove oblike tekstualnosti i komunikacije.19 19 Michael R. Heim, Metafizika virtualne stvarnosti, Oxford University Press, 1993.

, . III, 3, 2011.

22

O digitalnom tekstu neki savremeni teoretiari sve ee piu i govore kao o hypertekstu. Dok ga jedni glorifikuju a drugi kritikuju, ostaje injenica da je raunarska tehnika omoguila afirmaciju onoga to mi danas batinimo kao dostignue civilizacijske interkulturalnosti a u ijem je sadraju sve ono to je manjinsko, rubno i podreeno. To bi, prevedeno na jezik sociologije, moglo da znai neto kao aktuelni trend evropskog multikulturalnog modela kojim se razbijaju predrasude nastale na krilima nacionalizma i rasizma. Ako je to doista tako, onda novu digitalnu komunikacijsku kulturu i njen daljnji napredak treba apsolutno podrati.

No, pored objektivnih prednosti digitalne pismene komunikacije postoji i itav niz oiglednih slabosti koje tradicionalisti i konzervativni kritiari postindustrijske revolucije netedimice razgoliuju. Osim toga, njihov broj je znatan i ini se da je u stanovitom porastu.

Otrica kritike novih digitalnih tehnologija prije svega ukazuje na njihovo pogubno djelovanje na svijest, mentalno zdravlje i dehumaniziranje ovjeka, dok s druge strane naglaava mnogo veu odgovornost informacijske revolucije za globolne ekoloke poremeaje nego to je ima cijelo razdoblje industrijske revolucije. "Stoga se otpor prema digitalnoj knjizi moe uporediti sa periodom pojave Gutenbergove tamparske naprave i otkria knjige kao novog tampanog medija".20

Konzervativna kritika zalae se za razvoj novih tehnologija u smjeru ranijih, smatrajui tako da linearnost tampe slijedi prirodan nain ljudskog miljenja (tehnologije bi, kako smatraju tradicionalisti, trebale to vie liiti na stare kako bi se izbjegli negativni uinci asocijativne organizacije interneta).

Mogunost ovjekovog dubinskog itanja sve je manja pred invazijom "kljunih rijei" koje su uzrok pojednostavljenju i banaliziranju teksta, te izvoenju nepotpunih i pogrenih zakljuaka. "Myron Tuman, pak, u studiji koja se bavi pismenou u doba kompjutora, asocijativnost i nelinearnost raunarskog teksta naziva napadom na status tradicionalnog teksta kao vieg i loginijeg izraza ukupnog simbolikog znanja".21

Digitalna pismenost posebno je problematina u edukaciji koja danas potie uenika da "krstari raunarskim prostranstvima" da bi kao rezultat dobio minimum potrebnih podataka, brkajui tom prilikom informaciju sa znanjem. Distinkcija pojmova informacija i znanje

Iako veina enciklopedijskih definicija o pojmu informacije govori kao o podatku o nekom ili neem, komunikologija, kao i opta komunikacijska nauka konstantno upuuju na injenicu postojanja znatne distinkcije izmeu ovih pojmova.

20 Katarina Peovi Vukovi, Trei program Hrvatskog radija, emisija Ogledi i rasprave, oktobar 2004. godine 21 Myron Tuman, Vodi za duboko razmiljanje u Plitko doba, Sydney University, 2002.

E. MESI, Digitalna kultura i valorizacija naunog teksta

23

Bilo da pojam informacije promatramo sa stanovita teorije informacija ili obavijesne teorije (komunikologija se bavi i jednim i drugim pristupom), neminovno emo naii na problem semantike slojevitosti tog pojma.

Teorija informacije podrazumijeva da informacija moe biti i sam podatak (jedna rije), kao i vie podataka obraenih i strukturiranih po odreenim pravilima kako bi bile kodirane i nekim kanalom poslane kao jedinstvena informacija (o nekom ili neem) prema nekom primaocu (korisniku). Meutim, termin podatak je sam po sebi vrlo uzak i ogranien. Sama latinska rije data, -um, znai dio informacije. Prema najveem broju definicija u teoriji informacija, termin podatak se definie kao jednostavna, neobraena misaona injenica koja ima neko znaenje.22

Tek daljim postupkom obrade podatka u procesu njegovog sueljavanja sa drugim podacima kao injenicama, nastaje informacija. Da bi podatak postao informacija mora imati znaenje novosti za primaoca, odnosno mora uticati na poveanje njegovih ukupnih znanja. Prema tome, informaciju ine podaci kojima je dato znaenje u sistemu organizacije i veza za bolje shvatanje i razumijevanje odreenog problema. Iz informatikog ugla posmatrano, pojam informacija je rezultat analize i organizacije podataka na nain da primaocu daje odreeni obim novih saznanja.

Put od podatka preko informacije do znanja nije nimalo jednostavan. Informacije tek u svojoj organizovanoj formi, u skladu sa svojim kvalitetom i kvantitetom, kroz razliite procese integrisanja dobijaju odgovarajuu upotrebnu vrijednost. Samo memorisanje informacija, te njihova selekcija na korisne injenice i beskorisne podatke, vodi akumuliranju znanja.

Dakle, informacije su podaci kojima je data odreena struktura, dok znanje ine one informacije kojima je dat odreeni smisao. Ovo pojednostavljeno ukazivanje na sutinu razlikovanja informacije od znanja prema strukturi i smislu direktno upuuje na njihov semantiko-semioloki distinkcijski odnos.

Ako se vratimo na stvarni problem sve prisutnije komercijalizacije naunih saznanja i uopte internetskog "naunog" i uopte teksta, lako emo zapaziti njegove brojne manjkavosti, slabosti i nedostatke. Podsjeanja radi, internet, ma koliko se mnogima ini najmonijim "digitalnim enciklopedijskim informatorom", prevelikom fragmentacijom naunih i drugih saznanja, u edukativnom smislu ostaje tek na razini pruanja naunih informacija. I samo oblikovanje podataka ne odvija se prema jeziko-lingvistikim pravilima, kao to i poseban problem predstavljaju tekstovi koji se automatski prevode sa engleskog i drugih jezika. Oito je da se zaboravlja (ili ne zna) da poruke treba oblikovati na osnovi akumuliranog znanja i redanja simbola na gramatiki ispravan nain, jednako kao i na osnovi znanja kada i kome te poruke uputiti.

22 Hans Christian von Baeyer (2004), Information, the new language of science Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts, USA

, . III, 3, 2011.

24

Umjesto zakljuka: Mogunost valorizacije internetskih podataka u naune svrhe

Valorizacija naunih saznanja objavljenih u elektronskoj formi, njihovo vrednovanje, kao i mogunost poveanja naune relevantnosti internetskih sadraja objavljenih u elektronskoj formi, predstavlja izuzetno vaan zadatak i dugotrajan proces. Citiranje izvora vodi odravanju neutralne take gledita, te se sa te strane nema ta zamjeriti, ali pod uslovom da se prilikom objavljivanja potuju pravila metodologije drutvenih nauka.23

Velike mogunosti "konverzije dokumenata i podataka iz analognog u digitalni oblik i obrnuto"24 predstavljaju izazov za sve oblike ljudskog intelektualnog stvaralatva, pa tako i za nauku. Ovdje je vrlo znaajno to to "posebni podsistemi osiguravaju konverziju dokumenata na liniji: digitalni oblik-mikrofilm-papir u svim smjerovima i kombinacijama, tako da korisnik podatak moe uvijek dobiti u eljenom obliku, na potreban nain, u savremenim raunarskim mreama ukljuujui i internet".25

Zahvaljujui razvoju internetskih tehnologija i alata za prezentaciju intelektualnog stvaralatva, velikom brzinom se mijenjaju i mnoga pravila dosadanjeg naina rada arhiva i biblioteka, koje i same postaju dio globalnog sistema poslovanja, korespondencije i komunikacijskih procesa. U skladu s tim mijenja se i odnos naune javnosti prema procesima transfera i diseminacije naunih informacija. Meutim, nije nikakva tajna da je internet toliko prebukiran podacima da se ve postavlja pitanje ta raditi s tolikim neizmjernim morem digitalnih informacija. Postoji opravdan strah da e se to ogromno blago ljudskog intelektualnog uma zagubiti u sajberprostoru ili e "za 20 godina postati nerazumljivo kao zabiljeke klinastim pismom na glinenim ploicama u Vavilonu".26 Izvori i literatura:

1. Claude E. Shannon, Mathemaical Theory of Communication, Zbornik radova New York, 1993.

2. Michael R. Heim, Metafizika virtualne stvarnosti, Oxford University, Press, 1993.

3. Katarina P. Vukovi, Ogledi i rasprave, Trei program Hrvatskog radija, Zagreb 2004.

23 "Wikipedia ne podrava pisanje vlastitih teorija, ve se prevashodno oslanja na citiranje relevantnih izvora i objavljenih radova koji se mogu nai u javnosti i na internetu" (bs.wikipedia.org/.../Citiranje_literature) 24 Branko Peuli, Hibridno pohranjivanje arhivske dokumentacije i Web platforma, Glasnik Udruenja arhivskih radnika Republike Srpske, Godina II, Broj 2, Banjaluka 2010, str. 104. 25 "Najvanije aktivnosti prilikom faze hibridnog arhiviranja su katalogizacija i kreiranje metapodataka (indeksa za pretraivanje), mikrofilmovanje i digitalizacija." (B. Peuli, n.d., str. 104) 26 "Politika" Online, 21. februara 2011 ( Stanko Stoiljkovi)

E. MESI, Digitalna kultura i valorizacija naunog teksta

25

4. Myron Tuman, Vodi za duboko razmiljanje u Plitko doba, Sydney University, 2002.

5. Matkovi V. Sinkovi V., Teorija informacija, kolska knjiga, Zagreb, 1984.

6. Sinkovi,V., Informacija, simbolika, semantika, kolska knjiga, Zagreb,1997. 7. Radivojevi, Mladen, Osnove informatike, Prirodno-matematiki fakultet,

Banja Luka 2002.

930.1:94(=163.41)

HISTORIOGRAPHY

S. LUKI, Simbolizam i znaaj rimskih kovanica: srebrni denari ...

29

SANDRA LUKI Filozofski fakultet Banja Luka

SIMBOLIZAM I ZNAAJ RIMSKIH KOVANICA: SREBRNI DENARI GAJA JULIJA CEZARA, MARKA JUNIJA BRUTA, MARKA ANTONIJA I KLEOPATRE

Apstrakt: Rimske kovanice su veoma vaan izvor za prouavanje istorije

Rimskog carstva. Njihova glavna uloga je bila da prenesu rijei vladara narodu, bilo da su te rijei istine, lai ili samo elje. Ovaj rad prouava tri kovanice: kovanicu Gaja Julija Cezara, kovanicu Marka Junija Bruta i kovanicu na ijem licu je Marko Antonije, a na naliju Kleopatra. Prouavajui simbolizam ovih kovanica mogu se dobiti mnogi interesantni i znaajni podaci vezani za rano Rimsko carstv. Cezarova kovanica prikazuje porast Cezarove moi i njegovo proglaenje za doivotnog imperatora. Kovanica koja predstavlja Bruta simbolizuje njegovu pobjedu, proslavu Cezarove smrti, te slobodu rimskog naroda. Iz ove dvije kovanice se moe saznati o politikim i socijalnim pitanjima kasne Rimske republike i ranog Rimskog carstva. Trea kovanica, koja predstavlja Marka Antonija i Kleopatru, simbolizuje ljubav izmeu rimskog politiara i egipatske kraljice uprkos eljama njihovih podanika. Nema sumnje da bi svaki istorijski rad mogao biti mnogo precizniji ukoliko bi istoriari koristili novac iz perioda koji istrauju i ukoliko bi se posluili saznanjima numizmatiara. Ovo svakako podrazumijeva i kritiki pristup istraivaa koji se zahtijeva u radu sa bilo kojom vrstom istorijskih izvora.

Kljune rijei: denari, Gaj Julije Cezar, Marko Junije Brut, Marko Antonije,

Kleopatra, Rimsko carstvo, simbolizam, imperator, Martovske ide.

Rimskim kovanicama je ve odavno priznata velika istorijska vrijednost. Bile su iroko rasprostranjene po itavom Rimskom carstvu i hiljade ljudi su dolazile u susret sa njima. Rimska vlada je smatrala kovanice veoma vanim i neprekidno je radila na njihovom umjetnikom oblikovanju. Rimljani su smatrali da kovanice treba da privuku panju ljudi i prenesu poruku vladara: "Stotinama godina proizvodile su se znaajne serije kovanica, koje su predstavljale lica vladara i trebale da na njihove podanike ostave utisak linosti i slave vladara".1 Time to je stavio svoj portret na kovanicu, Gaj Julije Cezar je uspostavio model rimske carske kovanice. Nakon toga

1 Michael Grant, Roman History from Coins. London: British University Press, 1958, str. 14.

, . III, 3, 2011.

30

su uslijedile serije glava vladara na kovanicama. Veoma je teko izdvojiti najvanije i najinteresantnije rimske kovanice. Imajui to u vidu, ovaj rad e se usredsrediti na simbolizam i vanost tri znaajne kovanice2 iz ranog Rimskog carstva: kovanicu Cezara (CAESAR IMPER(ATOR)), koja simbolizuje njegovo proglaenje za doivotnog imperatora3, kovanicu Bruta, koja slavi Cezarovo ubistvo (Martovske ide) i kovanicu Marka Antonija i Kleopatre, koja predstavlja posebnu vezu izmeu rimskog politiara i generala i egipatske kraljice.

Nakon to je pobijedio Pompejeve sinove u bici kod Munde 45. godine prije Hrista, Cezar je izglasan za doivotnog imperatora. Poeo je da izrauje kovanice sa svojim portretom i bio je prvi Rimljanin koji se pojavio na kovanici u toku svog ivota. Prethodne kovanice su vie bile tradicionalne i uglavnom su predstavljale Cezarova dostignua i njegovo porijeklo od boginje Venere. Cezarova kovanica (CAESAR IMPER(ATOR))4 jeste denar od 3,78 g, koji je kovan 44. godine prije Hrista. Lice kovanice predstavlja Julija Cezara sa lovorovim vijencem na glavi u stilu koji je bio tipian za kasnu Rimsku republiku. Lovorov vijenac je simbol mudrosti i ivotnog iskustva. Takoe se ovaj lovorov vijenac mnoe tumaiti kao zlatni vijenac, koji je Cezar nosio tokom svojih javnih nastupa. Pretpostavlja se da je ovaj vijenac vjerovatno stavljen veoma visoko i u ravnini sa njegovim elom da bi prikrio njegovu elavost. Na njegovom portretu jagodice su veoma izraene, a vrat je dugaak. Veoma je bitno naglasiti natpis IMPERATOR na kovanici, jer ovaj natpis predstavlja Cezara kao doivotnog imperatora i pravo da nosi vijenac. Titula doivotnog imperatora je pokazivala, bez sumnje, koliko je on zapravo bio uspjean general i koliko su ga cijenile njegove trupe. Lice kovanice je prikazalo veliki porast Cezarove moi.

Nalije kovanice oslikava Veneru, boginju ljepote i ljubavi: "Julije Cezar, koji je tvrdio da vodi porijeklo od boginje, slikao ju je na mnogim svojim kovanicama uglavnom kako dri malu figuru pobjede".5 Na ovoj kovanici boginja Venera daje utisak da eta. U lijevoj ruci dri malu Viktoriju, a u desnoj koplje. Takoe se moe primijetiti tit na lijevoj strani kovanice i monogram M METTIVS.6 Boginja Venera je simbol porijekla Julija Cezara, a Viktorija i koplje koje Venera dri u svojim rukama pokazuju koliku vanost Cezar pridaje pobjedi. Motivi na kovanici predstavljaju Cezara kao imperatora pobjednika. tit je najvjerovatnije simbol zatite, a monogram predstavlja ime magistra odgovornog za kovanje novca. Nalije kovanice daje sliku Cezarovog porijekla i karaktera.

2 Srebrni denari 3 Imperator je titula koja je u starom Rimu u doba Republike oznaavala vojnog komandanta. Poslije pobjede rimske trupe su pozdravljale svog vojskovou pozdravom imperator. Poslije bitke kod Munde 45. godine prije Hrista, Gaj Julije Cezar dobija doivotnu poasnu titulu imperatora. Od vremena Carstva izraz imperator postaje cognomen rimskih careva (Michael Grant, nav. djelo, str. 12). 4 Pogledati sliku kovanice na kraju rada [ www.romancoins.info ( 4.2.2011 ) ] 5 David R. Sear, Roman Coins and Their Value. London: Seaby Publications Ltd., 1981, str. 21. 6 Marcus Mettius (ime magistra odgovornog za kovanje novca)

S. LUKI, Simbolizam i znaaj rimskih kovanica: srebrni denari ...

31

"Martovske ide", tako Rimljani nazivaju 15. mart 44. godine prije Hrista, dan kada je na Gaja Julija Cezara izvren atentat. Druga kovanica7 koja e se prouavati predstavlja Marka Junija Bruta, koji slavi Cezarovo ubistvo i vjerovatno je jedna od najpoznatijih rimskih kovanica. Uprkos tome to ga je Cezar pomilovao poslije graanskog rata, u kojem je Marko Junije Brut podrao Pompeja, Marko Junije Brut je uestvovao u zavjeri protiv Cezara:

ak se tvrdilo da je Cezar zapravo Brutov otac. Iako pria nije prihvaena ozbiljno od strane naunika ipak je u prolosti privukla panju knjievnika i ne moe biti izignorisana. Izvor ove prie jeste Plutarh prema kojem je Cezar vjerovao da mu je Brut sin, i navodno je Cezar kada je vidio Bruta meu svojim ubicama rekao: "Zar i ti, moj sine"?8

Ovaj srebrni denar od 3,80 g i 17,5 mm prenika je kovan oko 42. godine prije Hrista u sjevernoj Grkoj.9 Posveen je ropstvu i jedan je od najrjeih i najvrednijih rimskih kovanica. Lice predstavlja Brutov portret, a nalije predstavlja kapu slobode izmeu dva noa. Brut proslavlja smrt Cezara i osloboenje svoje domovine. Lice kovanice, koje predstavlja Brutov portret, se moe smatrati nekom vrstom ironije, jer je samo dvije godine ranije Brut tvrdio da je Cezarov portret na kovanici znak njegovih carskih pretenzija. Dva noa na naliju su simboli Cezarovog ubistva. Oni simbolizuju Cezarove ubice, Marka Junija Bruta i Gaja Kasija Longina. Kapa koja je predstavljena na naliju jeste kapa koju su uglavnom nosili robovi na dan njihovog osloboenja i ona simbolizuje slobodu rimskog naroda. Smatrajui Cezara tiraninom i dijelei tradicionalno rimsko miljenje o demokratiji, Brut je snano vjerovao da je republika najbolja opcija za Rimljane i da Cezarova smrt znai definitivni kraj tiranije i slobodu rimskom narodu. Meutim, republika nije ponovo uspostavljena nakon Cezarove smrti. Kovanica koja prikazuje likove Marka Antonija i Kleopatre10 jeste srebrni denar koji ima 3,90 g i prenik od 19 mm. Kovan je na istoku 32. godine prije Hrista: "Bez pristanka (nema sumnje) njegovih zapovjednika vojske, koji su je mrzili, ona se ipak pojavila sa njim na kovanici".11 Veoma je vjerovatno da je kovanica napravljena samo da bi okirala zapad i izazvala simpatije Kleopatre. Lice kovanice predstavlja portret Marka Antonija: "Glava Marka Antonija je ovdje predstavljena sa jermenskom kraljevskom tijarom i natpisom ARMENIA DEVICTA Jermenija osvojena".12 Kovanica proslavlja trijumf protiv Jermena koji su vijekovima uzrokovali sporove izmeu Rima i Partije. Na ovoj kovanici Marko Antonije je gologlav, muevan i spreman za neki novi znaajni poduhvat. Kovanica istie

7 [ www.romancoins.info ( 4.2.2011 ) ] 8 M.L. Clarke, The Noblest Roman, Marcus Brutus and His Reputation. London: Thames and Hudson, 1981, str. 11. 9 C.H.V. Sutherland, Roman Coins. London: Barrie&Jenkins Ltd., 1974, str. 116. 10 [ www.romancoins.info ( 4.2.2011 ) ] 11 Michael Grant, nav. djelo, str. 47. 12 Michael Grant, nav. djelo, str. 47.

, . III, 3, 2011.

32

njegovu jaku linost, uzviene ambicije i snanu volju. Prikazan je kao sjajan voa koji je izvojevao vanu pobjedu. Ali, ova kovanica takoe potvruje njegovu ljubav za Kleopatru: "Poslije bitke kod Filipa, on je otiao u Aziju, svoju provinciju, gdje je upoznao Kleopatru i odmah bio oaran njome".13 Iako bi pojavljivanje egipatske kraljice na rimskoj kovanici povrijedilo ponos Rimljana, Marko Antonije nije oklijevao da se pojavi na kovanici zajedno sa njom.

Nalije kovanice predstavlja portret Kleopatre, "najstarije keri Ptolomeja Auleta, kralja Egipta, kojeg je naslijedila kao savladar svoje brae Ptolomeja XIII i Ptolomeja XIV".14 Kovanica predstavlja elegantno poprsje Kleopatre, obueno u kraljevske haljine i okieno kraljevskim nakitom. Ona je opisana misterioznim natpisom "CLEOPATRAE REGINE REGVM FILIORUM REGVM Kraljica kraljeva i njenih sinova koji su kraljevi".15 Pripisivano joj je da su joj i Cezar i Marko Antonije bili ljubavnici i da je imala djecu sa obojicom. Vjerovatno se natpis odnosi na porijeklo njenih sinova. Veoma je mogue da je Marko Antonije bio smrtno zaljubljen u Kleopatru i da se iz tog razloga pojavio zajedno sa njom na kovanici. Meutim, mnogi istoriari istiu i druge razloge: "Kleopatrina finansijska pomo Marku Antoniju nije bila zanemarljiva u periodu od 42. do 32. godine prije Hrista kada se veliki broj ljudi okupljao za vojsku".16 Ova kovanica nije prouzrokovala negativna osjeanja samo meu Rimljanima ve i meu Egipanima. Kovanica se dopadala Kleopatri, ali ne i njenom narodu, koji nije bio oduevljen prisustvom Rimljana u Egiptu. Marko Antonije i Kleopatra su se kasnije digli protiv Rima. Njihova vojska je poraena u bici kod Akcija, to je dovelo i do njihovog samoubistva 30. godine prije Hrista. Kleopatra je bila zadnji egipatski faraon. Nema sumnje da su kovanice veoma vrijedni istorijski izvori. Mnogi istoriari smatraju da ozbiljni istraivai trebaju prouavati i kovanice i oruje, a ne samo sujetna ponavljanja antikih pisaca koji su ponekad bili veoma pristrasni.17 Meutim, kovanice mogu biti takoe nepouzdane. Glave uvijek ne izgledaju kao ljudi koje simbolizuju, a izrada i natpisi ne moraju biti potpuno istiniti i pokazatelj da se neto stvarno dogodilo. U isto vrijeme, glavna funkcija kovanica je da prenesu rijei vladara i njegovih savjetnika narodu, bilo da su te rijei istine, lai ili samo elje. Ove tri kovanice i njihov simbolizam, koji je ovdje opisan, daju mnogo informacija vezanih za rano Rimsko carstvo. Cezarova kovanica prikazuje porast Cezarove moi, njegovo proglaenje za doivotnog imperatora, njegovo snano vostvo i njegove mnoge velike pobjede. Kovanica koja predstavlja Bruta simbolizuje njegovu pobjedu, proslavu Cezarove smrti, kraj Cezarove ugnjetake tiranije i slobodu rimskog naroda. Iz ove dvije kovanice mogu se razumjeti neka od politikih i socijalnih pitanja kasne Rimske republike i ranog Rimskog carstva. Trea kovanica, koja predstavlja Marka Antonija i Kleopatru, simbolizuje ljubav izmeu 13 David R. Sear, nav. djelo, str. 78. 14 David R. Sear, nav. djelo, str. 81. 15 C.H.V. nav. djelo, str. 114. 16 C.H.V. nav. djelo, str. 117. 17 Michael Grant, nav. djelo, str. 16.

S. LUKI, Simbolizam i znaaj rimskih kovanica: srebrni denari ...

33

rimskog politiara i egipatske kraljice uprkos eljama njihovih podanika. Ova kovanica velia pobjedu i ljubav Marka Antonija i Kleopatre.

Julije Cezar kao neprikosnoveni gospodar Rima (44. godine prije Hrista)

Brutov denar predstavlja ubistvo Julija Cezara (Martovske ide),

kapu slobode i dva noa

Srebrni denar kovan u Aleksandriji u Egiptu prikazuje

Likove Marka Antonija i Kleopatre

, . III, 3, 2011.

34

Istoriari nisu uvijek voljni da koriste podatke koje numizmatiari dobiju prouavajui kovanice. Meutim, svaki istorijski rad bi mogao biti mnogo precizniji ukoliko bi istoriari koristili novac iz perioda koji istrauju. Simboli i struktura kovanica nam govore mnogo o politici, ekonomiji i umjetnosti, to se moe vidjeti iz srebrnih kovanica Gaja Julija Cezara, Marka Junija Bruta i Marka Antonija i Kleopatre.

Sandra Lukic

The Symbolism and Significance of the Roman Coins: Silver Denarius of Gaius Julius Caesar, Marcus Junius Brutus, Mark Antony and Cleopatra

Summary

The Roman coinage has been recognized with a great historical value for a

long time. It was noted by thousands of people and widely distributed all over the Empire. The Roman government found coinage very important and continuously labored on its design. Coinage was intended to strike the eye and to transmit the message of the ruler. Gaius Julius Caesar had himself portrayed during his lifetime and therefore established the model of Roman imperial coinage. After that followed series of emperors and empresses heads on the coins. It is difficult to distinguish the most important and interesting Roman coins. Therefore, this paper focuses on the symbolisms and importance of three significant coins from the early Roman Empire: the coin of Caesar, which represents his lifetime appointment on the emperor position, the coin of Brutus, which celebrates Caesars mother (Ides of March) and the coin of Mark Anthony and Cleopatra, which represents special relationship between the Roman politician and general and the Egyptian Queen. The coins are very valuable historic sources. However, the coins can be unreliable as well. The heads always do not look like people who they symbolize and the designs and inscriptions do not have to be definitively true and indication that something had really happened. At the same time, the main function of the coins is to send the word of the Emperor and his advisors to the people whether those words consist of facts, lies or desires. These specific three coins and their symbolisms here described, give a great deal of information concerning the early Roman Empire. Caesars coin portrays the growth of Caesars power, his lifetime appointment on the position of imperator, his strong leadership and his numerous great victories. The coin of Brutus symbolizes his victory, celebration of Caesars death, the end of Caesars oppressive tyranny and freedom of Roman people. From these two coins we can understand the political and social issues of the late Roman Republic and early Roman Empire. The third coin of Mark Anthony and Cleopatra symbolizes the love

S. LUKI, Simbolizam i znaaj rimskih kovanica: srebrni denari ...

35

of the Roman politician and Egyptian Queen in spite of the wishes of their own people.

Historians are not always willing to use the information that numismatics obtains from coins. However, every historic work might have been more accurate if historians had been fully using the coinage of the particular period. Symbols and the structure of the coins tell a lot about politics, economy and art; as it could be seen from the silver denarius of Gaius Julius Caesar, Marcus Junius Brutus and Mark Anthony and Cleopatra. Literatura:

1. C.H.V. Sutherland, Roman Coins. London: Barrie & Jenkins Ltd., 1974 2. David R. Sear, Roman Coins and Their Value. London: Seaby Publications

Ltd., 1981 3. Eleanor Goltz Hhuzar, Mark Antony. Minneapolis: University of Minnesota

Press, 1978 4. Hans Voklmann, Cleopatra. A Study in Politics and Propaganda. USA:

Sagamore Press, Inc., 1958 5. J.P.V.D. Balsdon, Julius Caesar and Rome. England: English Universities

Press LTD, 1967 6. Michael Grant, Roman History from Coins. London: British University Press,

1958 7. M.L. Clarke, The Noblest Roman, Marcus Brutus and His Reputation.

London: Thames and Hudson, 1981 8. www.romancoins.info

. ,

37

zeljkasajin@teol.net

: - , . . -.

: , -, ,

, , .

9. . .., , . ager publicus1. - .2 a . , -, . 1 ager publicus (. 135. . ... ). , , ager publicus (dominium). (A,VI,10) (Tib. 49). . . 2 : Hirschfeld, Die Kaiserlichen Verwaltung bis auf Diocletian, Berlin, 1905; Mrozek, Die Kaiserlichen Bergwerksprocuratoren in der Zeit des Prinzipats, Historia, IV, Torun, 1968, 4567; G. Winkler, Die Reichsbeamten von Noricum und ihr Personal, Wien, 1969, 169167; Aufstieg und Niedergang der rmischen Welt, II, 6 (1977) 215216; T. Nagy, Acta arch. Hung. 21 (1969) 407; J. Fitz, Alba Regia, 11 (1970) 154155; L. Pflaum, Les carrieres procuratoriennes equestres sous le Haut-Empire romain, Paris, 1960; S. Duani, Aspects of Roman Mining in Noricum, Pannonia, Dalmatia and Moesia Superior, Aufstieg und Niedergang der rmischen Welt, 1977, 5294.

, . III, 3, 2011.

38

. , . . . , , . , . , , , . . . , , (167175), . (Siscia, Sirmium). .. , . - , -. .3 (533. .), , (metalla privata) (metalla publica) .4

.. . , . , , . (193211. ..) . , . (procuratores Augusti) . (vilicus). (familia Caesaris), . 3 Fundus Vessius, GZM, 1962. 4 Dig, VII, 1, 13, 5; . , , , , , . Strabo, III, 2, 10. . (1437), , , 33. . .. , , , 1970, . 218.

. ,

39

-, , .

, , (CIL III 4809) ..

: ISIDI.NOREI.V.S.L.M.PRO.SALUTE.Q.SEPTUEI.CLEMENTIS

CON.FER.N.P.D.ETTI.CL.HERACLAE.ETCN.OCTA.SECUNDI.PRO FER.Q.SEPTUEIUS.VALENS.PRO.FERR.

(Isidi Noreiae votum solvit libens merito. pro salute Q. Septuei Clementis con(ductoris) fer(rariarum) N(oricarum) P(annonicarum) D(almaticarum) Ti. Claudii Heraclae et Cn. Octa(vii) Secundi pro(curatorum) fer(rariarum) Q. Septueius Valens pro(curator) fer(rariarum).

, Q. Septueius Clementis-a conductoris ferrariarum Noricarum Pannonicarum Dalmaticarum, . a , .. : , . . () , , , .5 , , . , . , . , . (ferrariarum Pannonicarum). , , .. . . 5 Httenberg Msel. (Ferrum Noricum), , , , , . ; Plinius, Naturalis Historia, 33, 21, 78.

, . III, 3, 2011.

40

, , . , .6

, . , societates ager publicus. . . , , .7 , . , . , . , , . , , . 8, , .

161. 180. . (procurator metallorum Pannonicorum et Dalmaticorum).9 (160180), .10 . , (180192), . , . -, 201. . .. " " .11 . , Quintus Septueius ,

6 . , , , , , . 46. 7 M. Rostowzew, Geschichte der Staatspacht in der rmischen Kaiserzeit bis Diokletian, Leipzig,1904, 447455. 8 Tiberius Claudius Macro (Aquileia), Marcus Trebius Alfius (praefectus iure dicundo, Tiffen), Quintus Septieius Clemens (Hohenstein), Quintus Calpurnius Phoebianus (Friesach), Campilius Verus (Wieting) Dessau, ILS 1466; CIL III 5036; CIL IV 810; Carinthia 157 (1967) 524; Dessau, ILS 1477. 9 Ti. Claudius Proculus Cornelianus, proc(urator) metal(lorum) Pannonic(orum) et Dalmaticorum (AD. 161/169), Ann. ep., 1956, 123, Lambaesis (Pflaum, Carrieres, no.164 bis) 10 H.G. Pflaum, Libyca 3, 1955, 124; AE 1956, 123; CIL III 12721 = 8361 11 J. Fitz, Die Verwaltung Pannoniens in der Rmerzeit, II, Budapest, 1993, 740741, br. 2

. ,

41

, ..

: Terae Matri sacrum pro salute C. Jul(ii) Agathopi con(ductoris)

ferrar(iarum) Callimorphus vilicus v(otum) s(olvit) XI k(alendas) maias Muciano et Fabiano cos.12

, , , . 1957. . , 6. , . , , . . : /I(ovi) O(ptimo) M(aximo) /pr/o salute C. Iulii Agathopi c(onductoris) f(errariarum) Pannoniar(um) itemq(ue) provinciar(um) transmarinar(um) Gamicus ark(arius) v.s.l.m.13

. , .14 , ( , ).15 , , Agio Pnevma (Gamicus conductor annis X libertus Pontii.....Novi SC...).16 , . . Agio Pnevma, .

Agio Pnevma . , . , .

12 Sergejevski, GZM XVIII, 1963, str. 88. 13 Duani, Epigraphical Notes on Roman mining in Dardania, Starinar 4546, 1995, 2734, S. Duani, Prosopografske beleke o rudarstvu u Gornjoj Meziji: Porodice imunih doseljenika na rudnkom tlu, Starinar, 2008, Beograd; F. Papazoglou, Les Pontii a Stobi, Arheoloki Vestnik 41, 1990, 577585. 14 Sergejevski, GZM, XVIII, str. 88. 15 L. Robert, A travers lAsie Mineure. Poetes et prosateurs, monnaies grecques et geographie, Paris,1980. 16 D. Samsaris. Klio 67, 1985, 458465=Ann. ep. 1985, 774, 1986, 629.

, . III, 3, 2011.

42

. . , , 201. . . 21.4.209. . . . , . . XI kal Maias, j. 21. . Parilia, , , Tellus, .17 21. -. , . , . "ordo dec(urionum) col(oniae) m(etalli) D(omaviani). -, , .

.. , . -, . : Q. Septueius Clemens, G. Iulius Agathopus. .

, 201. 209. . .., , officinae ferrariae , . , . (202. .). 17 Tellus Charles Darenberg et Edmond Saglio, Dictionnaire des antiquites grecques et romaines (J.A. Hild), Wilhelm Roscher, Ausfhrliches Lexikon der griechischen und rmischen Mythologie. (Wissowa), o - : Georg Wissowa, Wilhelm Kroll, Paulys Real-Encyclopdie der classischen Altertumswissenschaft. (S. Weinstock), F. Altheim,Terra Mater, RVV. 22, 2, 1931 (str. 108129 "Ceres und Tellus"), A. Dietrich, Mutter Erde, 1905.

. ,

43

. .18

, 201. 209. . .. , . . .19 , 209, 211217. 223 (?) , , . , , .

, :

1. 209. ..; GZM, 1957, 110

Terrae Matri sac(rum) pro salute d(ominorum) n(ostrorum trium) imp(eratoris) L(ucii) Sep(timii) Severi pat(ris) patr(iae) Aug(usti) Arab(ici) Adiab(enici) Part(hici) M(arci) Aur(elii) Antonini Aug(usti) et P(ublii) Sep(timii) Severi Aug(usti) Iuliae Aug(ustae) m(atris) c(astrorum) et Aug(ustorum) Titi(us?) Verecundus proc(urator) Augg(ustorum) ed Callimorp(h)us

M(.....?) vil(icus) fer(rariaru) XI kalendas maias Pompei/ai/ano et Avito c(onsulibus). ,

( , ) , . , ( ), , , . 209. . .. 210. . 18 Sergejevski, GZM 1963, 97; I. Bojanovski, Sev. Bosn. 42. 19 (Baetica), . . . : S. Keay, Roman Spain, University of California Press, 1988; Evan W. Haley, Baetica Felix-people and prosperity in southern Spain from Caesar to Septimius Severus, 2003; A. Balil, Economia de la Hispania romana, Studia Archaelogia, 15, 1972.

, . III, 3, 2011.

44

M. Aurelius Antoninus, , Caesar 196, Augustus 198. . , Augustus. Augustus 209. . 14. 211, , 212. , . damnatio memoriae , .20 , .

, 201. . 209. ., , Aug.n.verna disp(ensator)21. , , , Augusti nostri verna, , . 211. . .. , , . , . , , . 201. 209. . vilicus officinarum ferrariarum, Augusti nostri verna, . .22

, , , , , . , munera sordida, . , . , 8. , , : TT(iti duo)Fll(avii)Verecundus proc.Augg.nn.et Callimorphu(s)vil(icus). , 1.8. , Augg. proc. Verecundus , , (Augg. Augg. nn. , ). 20 Damnatio memoriae ( ) . 203. , . : "P(ublio) Septimio L(ucii) F(ilio) Getae Nob(ilissimo) Caes(ari)", : "Optimis fortissimis que Principibus", ILS 425 = CIL VI 1033. Damnatio memoriae . 21 ILI ug. II, 705 22 P.R. Weaver, Familia Caesaris, Cambridge, 1972, 201.

. ,

45

, vilicus ferrariarum, 228229. 253268. . .. vilicus officinarum ferrariarum. vilicus, vilicus ferrariarum, vilicus oofficinarum ferrariarum . , vilicus (ferrariarum) vectigal ferrariarum, . 23, vilicus officinarum ferrariarum , . vectigal officinae praeposi(tus) splendidissimi vect(igalis) ferr(ariarum) Fl(avius) Verus Metrobalanus proc(urator) Aug(usti) n(ostri) 24 Asclepiades ark.(arius) stat(ionis) Sisc(ianae), . praepositus , (211217. 223228. . ..) . Asclepiades arcarius stationis Siscianae, . .

2. 211217, Sergejevski, GZM, 18, 89 Terrae Matri sacrum pro salute imp(eratoris) Caes(aris) Ma(rci) Aur(elii) /antonini Aug(usti) Iuli(anus) proc(urator) per Ianu--um et Bas(sianum?) -----vil(icus)------------. 1957. .

, , (211217), . L. Domitia Erota25, , procurator per Ianu..um et Bas/sianum? (saltum? metallum?), Aur. Rusticus, ducenarius, . , . -. , . Ianu--um, , ( ), Bassianus, ,

23 Hirschfeld, Die Kaiserlichen Verwaltungsbeamten bis auf Diocletian, Berlin, 1905, 157158. 24 CIL III 3953 25 CIL III,12721

, . III, 3, 2011.

46

; . Septimius Bassianus, A Alexianus Bassianus. ( , ).26 (Stari Majdan) (Nemesa Pia). .27 , .28 ? officinae ferrariae , . , vilicus officinarum ferrariarum. , saltus (metallum?) , . ? XI maias, . , . 197. 201. . ..29 , .30 , . "per" , (procurator vehiculorum per Belgiam et duas Germanias), , "metallorum ferrariarum, AVG. AVG , .

3. 223. Sergejevski, GZM, 18, 1963, 9095, . 4

/Ter/rae Matri /s/ac(rum) /pro/ salute imp(eratoris) /Marc/i Aur(elii) Seve /ri Alexand/ri p(ii)f(elicis) Aug(usti) /et Gnae/ae S(e)iae Aug(ustae)

26 Ante kegro, Bergbau der Rmischen Provinz Dalmatien, Zagreb, 1998, str. 89 27 I. Bojanovski, Nae starine, 11 (1967) 192; V. Pakvalin, Glas Zem. muz. 24. (1969) 167 28 I. Bojanovski, Nae Starine, XI (1967) 191, V. Pakvalin, GZM XXIV (1969) 165166 29 D. Sergejevski, Rimski rudnici eljeza u sjeverozapadnoj Bosni, GZM XVIII, 1963, 97101 30 M. Rostowzew, Studien zur Geschichte des rmischen kolonates, Archiv fr Papyrusforschung, Beiheft, 1, Leipzig Berlin, 1910, 361

. ,

47

-----Primu(s) M -----rc(h)us (proc?) Aug(usti) -----/v/il(icus) Maxi /mo II et/ Aeliano cos(ulibus) /X/I kal(endas) mai/as/

(223235). 222. , . . , 6. , Iuliae Maesianae Iuliae Mameae. : //et Gnae//ae S(e)iae Aug(ustae). . , : -----L.PRIMUM-----RCV AVG. M R? : 1. "Primu(s) M.....rc(h)us(proc) Aug"; 2. L.Primu(s) M.....rc(h)us Aug(usti) (lib). 3. M.....RC(h)VS , . MetallaRCVS. , .31 : //et Iul(iae) M //aesianae(!) Aug.LI. 7-9----- L.Primu(s)M -----rc(h)us (proc?) Aug(usti) -----. 1.7. MA, 1.8, N I.32

4. 228. .. Sergejevski, GZM, 12, 1957, br. 3 = GZM, 18, 1963, str. 50, br. 5 /Te/rrae Matri /s(acrum)/ /p/ro sal(ute)d(omini)n(ostri)imp(eratoris) M(arci) Aur(elii) Severi /Alexan/ /dr/i p(ii)f(elicis) Aug(usti) et /Iuliae/ /Mama/eae Aug(ustae) matri(s) castr(orum). s(ub) c(ura) M(arci) I/ul?/ Macri(ni?) v(iri) e(gregii) pro/c(uratoris)/ Heliodorus vi/l(icus)/ /of/f(icinae) fer(rariae) pos(uit). XI k(alendas) m(aias) /M/odesto. II. et Probo co(n)s(ulibus)/

(Marcus Aurelius Severus Alexander Augustus), , ( ), ,

31 Sergejevski D., Rimski rudnici eljeza u sjeverozapadnoj Bosni, GZM, 1963, XVIII, str. 97 32 Duanic, S., Aspects of Roman Mining in Noricum, Pannonia, Dalmatia and Moesia Superior, Aufstieg und Niedergang der rmischen Welt, Berlin New York, 1977, 5294, p. 83

, . III, 3, 2011.

48

vir egregius, vilicus officinae Ferrariae. XI maias 228. . .., . 235. . : ... s(ub) c(ura) M(arci)I/ul(ii)?/ Macri v(iri) e(gregii) pro/c(uratoris) Aug(usti)/ Heliodorus /vi/l(icus) /o/ff(icinarum) fer(rariarum). 7. : L.7. Macri(ni) ---pro(c). , vilicus officinarum ferrariarum, . vir egregius , . vir egregius , 218. . .. .33 ug(usti) . Marcus Iulius Macrinus . Macrinus, (217218) . . , .

5. 229. Sergejevski, GZM, 1963, 18, br. 6

/Ter/rae Matri /s(acrum)? pro s(alute)/ imp(eratoris) Caes(aris) /M(arci) Aur(elii) S/everi. /Alex andri/ pii fel(icis) Aug(usti /et Mamaeae/ Aug(ustae) /s(ub) c(ura)?-----/Nic/o/ma /chi/proc(uratoris) Aug(usti) n(ostri) /------/ s vil(icus) of(ficinae) f(errariae) /imp(eratore) A/le/x/an(dro) III et Dione II co(n)s(ulibus). ,

( ) . , . :

33 Valerius Super, v(ir) e(gregius) proc(urator) argentariarum (218220) CIL III 12733, Domavia; Iul(ius) Tacitianus, v(ir) e(gregius) proc(urator) Aug(usti) n(ostri) (223225) CIL III 8359, Domavia; / /tus, v(ir) e(gregius) proc(urator)eius (238244) CIL III 12724, Domavia; L. Domitius Eros, v(ir) e(gregius) proc(urator) metallorum /P/annonicorum et Dlmaticorum (III ) Dessau ILS 1443, Domavia; Aurelius Verecundus v(ir) e(gregius) proc(urator) argentariarum (274) CIL III 12736, Domavia

. ,

49

Nic/o/ma/chi/ M.Iul.(ii)? Ma cri v.e. 1.8. , Heliodorus vil(icus) off(icinarum) fer(rariarum).34

229. . .. , . vilicus officinae ferrariae. 228. . .. 4. 5. ALEXANRI (damnatio memoriae).35 ALEXAN, , .

6. 247248. .. CIL, III, 13240; GZM 1957, 1145, GZM, 18, 1963, str. 91, br. 7 = ILI-ug 161 ---deo Liber(o) /Terrae? M/atri sac(rum) /pro sa/lute d(ominorum) /n(ostrorum duorum)/ ------------ ---------- /M(arciae) S/everae Aug(ustae) n(ostrae) s(ub) c(ura) Co/ss/(i)tiani Fir /m/i pr(ocuratoris) Aug(ustorum) n(ostrorum duorum) /I/ucundus vil(icus) fer/r/ar(iarum) XI kal(endas) m(aias) /? imp(eratoribus) Philip(pis) Aug(ustis duobus) c(onsulibus). 247248. . .. (242

249. . ..) , . 6. . IOM(Iovi Optimo Maximo). : /Cereri/ /IOM/, .36 Cerere Liberom, Cereri, Liberi Liberu 19. , . Cerialia, Tellus, Cerialia Fordicidia. (753. . ... 248. . ..).

34 Dusanic, Aspects, . 84. 35 Damnatio memoriae 235. . Stegmann, H., "Julia Mamaea", "Julia Domna", "Julia Maesa", "Julia Soaemias" in Der Neue Pauly, 6 (1999) cols. 37. Benario, H.W., "The Titulature of Julia Soaemias and Julia Mamaea: Two Notes," TAPA 90 (1959) 914. Kettenhofen, E., Die syrischen Augustae in der historischen berlieferung (Bonn, 1979). Turton, G., The Syrian Princesses. The Women Who Ruled Rome, AD 193235 (London, 1974). 36 Dusanic. S., Aspects, . 60

, . III, 3, 2011.

50

7. 253268. .. CIL III 13329 = Sergejevski GZM, 12, 1957. pp. 112114, br. 6 = GZM 18, 1963 p. 92, br. 8 = ILug 162; /Terrae/ Mat(ri) /s(acrum)----mi ----no---ii Escalinio ---sup cur(a) ------- /p/ro(curatoris) Merc /ur/ius. vil(icus/ off(icinae) /fe/rr(ariae) XI kal(endas) m(aias). .

. (?) vilicus officinarum ferrariarum. (Iovi Optimo Maximo), (Merc(ur)ius vil(icus) off(icinalis).37 , , , (PRO). . . , 253268 . .., ..

8. Sergejevski, GZM 12, 1957. p. 112, br. 4 = GZM 18, 1963, p. 92, br. 9 = ILug 159.

/Terra/e Mat(ri) ------uri ------tii ----- -----pp -------. . 8 ,

, . . . 37 CIL III 13239

. ,

51

(193211) . . , , . . . , (procuratores ugusti). AUGUSTI.38

.. . , . , : , , (balinei, sutrini, tonstrini, taberane fullaniae), . . , , . .39 . , .40 (209, 211217. 223 .) , . : , . 201. . . 223. . .. , procuratores Augusti. .

, . . , 38 Hirschfeld, Die kaiserlichen Verwaltungsbeamten bis auf Diocletian, 2. Aufl. 1905; Pflaum, Les procurateurs equestres sous le Haut-empire romain, 1950; isto, "Procurator" u: PRE; Sherwin-White, Procurator Augusti" Papers of British school at Rome, 1939; Rostovzev, Geschichte der Staatspacht in der rmischen Kaiserzeit.1902. 39 Hirschfeld-KV, 174; Rostovcev, "fiscus" u PRE. 40 : Mrozek: Bergwerksprokuratoren in der zeit des Prinzipats, Historia, IV, Uniwersytet M Kopernika w Toruniu 1968; G. Alfo: ldy, Patrimonium Regni Norici, Bonn, Jahrb, 170, 1970, 163177; J. Fitz, A. Pannoniani banyak igazgatasam Alba Regia, 11, 1970, 154 f.; H.G. Pflaum: Les carrieres procuratoriennes equestres sous le Haut Empire romain, Paris 1960.

, . III, 3, 2011.

52

. , , . . , . . , , . , , , , . ; assesor, iudex, praeses, machinatores, probatores, commentarienses, tabularius, dispensatores, actor ferrariarum. . officium procuratora , . . , officiuma procuratora, . , (, ) , ( , . V ). , Terra Mater. Lex metalli Vipascensis (, )41, , . , . . , (fabri ferrarii) , collegium (fabrum et centonariorum). . , , . ,

41 , , , , , , , ; Lex Territorio Metalli Vipascensis dicta: "Conductor ea[rum uenditionum, quae per auctio]|nem intra fines metalli Vipascensis fient, exceptis iis, quas proc(urator) metallorum iu[ssu imp(eratoris) faciet, centesimam a uendito]|re accipito" P.F. Girard, F. Senn, Les lois des Romains, Napoli, 1977, p. 590595, n. 2

. ,

53

. .., . - (253268). . (270275), ( , ). I (364375), (364378), (367383) II (375392), ( ).42

386. ., .43 Zeljka Sajin

From the Conductor to the Procurator

Summary

Researches of the constitution and the organization of mining district Sana-Japra inevitably must have been followed by investigation of the official Roman mining policy during the Empire and all changes that have been made by the Roman State in order to resolve effectively their needs for metals. The main aim of this article is to show in which way these local iron mines were organized since the beginning of the first century AD until the Last Empire. The basic ground for these researches was Roman inscriptions which have been found in the mining district Sana Japra.

42 D. Sergejevski, GZM 1939, 13; G. Kraljevi, GZM, 19721973, 292294 43 Cod. Theod. I 32,5 = Cod. Iust. XI 7, 4

S. LUKI, Luj IX Sveti kao uzor hrianskog vladara

55

SANDRA LUKI Filozofski fakultet Banja Luka

LUJ IX SVETI KAO UZOR HRIANSKOG VLADARA

Apstrakt: U potpunosti predan Bogu i vjeri, francuski kralj Luj IX vladao je u

duhu hrianstva. Pomagao je siromane, bolesne, ugnjetavane i trudio se da bude pravedan prema svim svojim podanicima. Gradio je crkve, samostane, bolnice, te pomagao intelektualni i kulturni razvoj svog kraljevstva. U krstakom ratu, drugom po redu koji je vodio, izgubio je ivot. Njegova vladavina je bez sumnje predstavljala uzor za svakog hrianskog vladara. Papa Bonifacije VIII ga je kanonizovao 1297. godine i proglasio za Svetog Luja.

Kljune rijei: Luj IX Sveti, hrianski vladar, krstaki ratovi, pobonost. Luj IX je vaio za uzor hrianskog vladara u meunarodnim okvirima tog

doba: "Hrianskim rojalistima, Luj IX je bio ivi dokaz da kraljevi mogu biti i pravedni i poboni. Ba kao to su Englezi sa nostalgijom gledali na stare, dobre dane za vrijeme vladavine Edvarda Ispovjednika, tako su Francuzi gledali na Lujevu vladavinu kao na zlatno doba monarhije".1 Jedan od najinteresantnijih primarnih izvora o francuskom kralju Luju IX daje an doanvij, koji je pratio kralja u estom krstakom ratu i sluio na njegovom dvoru. Prema pisanju oanvija, kralj Luj IX je mnogo volio Boga i svoj narod. Njegova majka Blanka od Kastilje je imala veliki uticaj na njega. Ona ga je inspirisala da vjeruje u Boga i da voli Boga. Kralj Luj IX je bio veoma dareljiv i njegova djela, kao to su milosre, izgradnja crkava, katedrala i bolnica, svjedoe o njegovom dobrom srcu i posveenosti njegovom narodu i hrianstvu. Sa velikim entuzijazmom i vjerom uestvovao je u estom i Sedmom krstakom ratu.2 Umro je 1270. godine tokom Sedmog krstakog rata dajui upute svom najstarijem sinu Filipu, koji ga je naslijedio. Kanonizovan je kao Sveti Luj 1297. godine. Proivio je ivot kao veliki hrianski vladar koji se mnogo brinuo o svim svojim podanicima. Uzimajui u obzir njegovu posveenost hrianstvu i

1 Joinville, John. The Character of St. Louis. Kansas: Coronado Press, 1968, str. 9. 2 Hollister, Warren C. Medieval Europe. A Short History. New York: McGraw Hill, 2002, str. 285. (Amerika istoriografija obino u krstake ratove ne ubraja ekspediciju Fridriha II, cara Svetog rimskog carstva iz 1229. godine kada je sporazumom uspio staviti Jerusalim i druga hodoasnika mjesta pod krstaku vlast. Ova ekspedicija predstavlja znaajan prelaz sa papske na kraljevsku inicijativu kada se radi o krstakim ratovima, a vano je napomenuti da je Fridrih II bio ekskomuniciran od strane pape kada je stigao u Svetu zemlju. Stoga u amerikoj istoriografiji veoma esto stoji da je Luj IX vodio esti i Sedmi krstaki rat, za razliku od evropske istoriografije u kojoj stoji da je Luj IX vodio Sedmi i Osmi krstaki rat).

, . III, 3, 2011.

56

njegovom narodu, koje je opisao oanvij, kralj Luj IX ne zasluuje nita manje nego da bude proglaen uzorom hrianskog vladara.

Luj IX je bio najstariji sin Luja VIII iz dinastije Kapet i Blanke od Kastilje, kerke kralja Alfonsa VIII od Kastilje i Leonor od Engleske. Roen je 25. aprila 1214. godine u Poasiju na rijeci Seni, gdje je takoe krten. Njegov otac Luj VIII je umro 1226. godine nakon vladavine od samo tri godine i kraljica Blanka je postala regent svom jedanestogodinjem sinu. Tokom maloljetstva njenog sina, Blanka je morala da se nosi sa nekoliko pobuna plemstva, koje je uspjela da ugui. Ubrzala je ceremoniju Lujevog krunisanja, koja se odrala u Remsu 1226. godine: "Krunisan je prve nedelje u Adventu. Misa te nedelje je zapoela sljedeim rijeima: K tebi, Gospode Boe koji si pravedan uzdiem duu svoju, u Tebe se uzdam".3 Luj se 27. maja 1234. godine oenio Margaretom, najstarijom kerkom Ramona Beranera, grofa od Provanse. Nadbiskup u katedrali Sen krunisao je Margaretu sljedei dan.4 Imali su jedanaestoro djece, pet sinova i est keri. Tokom vladavine Luja IX, kraljevstvo je uspjelo da u sebe integrie velike teritorije koje su Filip Avgust i Luj VIII zauzeli silom, a Luj IX je proirio svoj uticaj do granica hrianstva. Francusko kraljevstvo je ostalo feudalno i crkva je takoe imala feudalnu vlast. Jedno od najveih ostvarenja Luja IX jeste uspostavljanje snane monarhije u sklopu feudalne Evrope. Nametnuo je svoju vlast svojim velikim baronima, ali ih je u isto vrijeme ukljuio u svoju vladu. To je vjerovatno bio klju njegovog uspjeha. Pobonost, skromnost i dareljivost su bile velike vrline Svetog Luja. Svakog dana je hranio siromane ljude ispred svoje kue: "Ponekad se deavalo da ih je kralj lino sluio i stavljao meso pred njih, reui ga za njih, a kada su odlazili davao im je novac iz svoje sopstvene ruke".5 Nikada nije govorio loe o svom narodu i snano je vjerovao u Boji blagoslov u ovom i dolazeem svijetu. Smatrao je da potpuno povjerenje treba dati vjeri i mnogo je pomagao siromane i bolesne. Izgradio je mnoge bolnice, osnovao mnoge samostane i religijske objekte, dajui im nesebinu podrku i veliku imovinu: "U njegovo vrijeme izgraeno je nekoliko samostana; zna se za Roamon, San Antoan le Pari, Lis, Mobiso i nekoliko drugih dominikanskih i franjevakih samostana. Izgradio je vijenice Diu a Pontoaz i Verno, dom za slijepe u Parizu i samostan franjevakih sestara u San Klou, koji je zapravo njegova sestra madam Izabela osnovala dobivi njegovu dozvolu".6 Kralj je posebno podravao dominikance i franjevce kao i razvoj prosjakih redova. Dominikanci i franjevci su ak ivjeli u njegovoj palati. oanvij je napisao u svojoj knjizi da je dobri kralj okruio grad Pariz ljudima od religije. Bog i vjera u hrianstvo su ga vodili i oblikovali njegova djela. Uzimajui u obzir znaaj hrianstva tokom srednjeg vijeka i nain na koji je kralj Luj IX vladao, teko je ne povjerovati da su ga njegovi podanici veoma oboavali i potovali. On je bio najhrianskiji kralj.

3 Sire de Joinville. Saint Louis, King of France. London: Sampson Low, Marston &Company, Ltd. 1910, str. 13. 4 Richard, Jean. Saint Louis. Cambridge: University Press, 1992, str. 64. 5 Joinville, John, nav. djelo, str. 44. 6 Richard, Jean, nav. djelo, str. 207.

S. LUKI, Luj IX Sveti kao uzor hrianskog vladara

57

Luj IX je bio upoznat sa krstakim ratovima jo od svog djetinjstva. Njegovi prethodnici Filip Avgust i Luj VIII su ili u krstake pohode. Zavjetovao se na krstaku borbu 1244. godine. Neki istoriari tumae taj dogaaj kao posljedicu kraljevog oporavka od ozbiljne bolesti.7 Kralj je sa entuzijazmom otiao u krstaki pohod i pokuao da povrati Jerusalim. Mnogo puta se stavio u opasnost i rizikovao sopstveni ivot za svoje ljude. Prema pisanju oanvija, kralj je govorio da nikada ne bi napustio svoje ljude i ostao je u Svetoj zemlji jo etiri godine nakon to su njegova braa otila. oanvij takoe daje i druge primjere kraljeve posveenosti njegovim ljudima. Kada se dogodilo da je pogoen brod u kojem se kralj nalazio i kada su svi bili sloni da se kralj prebaci u drugi brod, kralj je rekao: "Svakom ovjeku je njegov ivot drag kao to je meni drag moj ivot. Ostau na brodu da bih spasio moje ljude".8 Bolovao je od dizenterije i groznice ali je vjerovao da mu hrianstvo i krst, koje nosi u sebi, daju snagu da ide u krstake ratove. Oba krstaka rata su propala, u estom je poraen i zarobljen, dok ga je Sedmi kotao ivota.

Luj IX je vjerovao u pravdu i uspostavio je mir sa kraljem Engleske. Ustupio mu je neke teritorije iako se njegov Savjet nije slagao. Njegovo objanjenje je bilo da su djeca kralja Engleske bliski roaci sa njegovom djecom i da izmeu njih treba da vlada mir. Takoe se silno trudio da uspostavi mir izmeu svojih podanika i mnogo puta je pokazao da je uspjean u rjeavanju njihovih sporova. Njegovi kraljevski sudovi su imali ulogu da obezbjede kraljevsku pravdu za sve njegove podanike. Unaprijedio je rad svojih sudija, upravitelja i gradonaelnika. Imao je veoma jaku mo prosuivanja, a snano je uticao na kulturni i intelektualni razvoj. Osim crkava i katedrala, on je izgradio poznati teoloki fakultet u Parizu 1257. godine. Upravitelj fakulteta Rober dSorbon bio je kraljev prijatelj i ispovjednik. Ovaj fakultet je postao najpoznatiji i najbolji teoloki fakultet tokom srednjovjekovnog perioda. Luj IX je pomagao fakultet finansijski dobivi dozvolu od pape. Ponovo je dokazao da je uzoran vladar koji daje svoju podrku pravdi, intelektualnom razvoju i uspostavljanju visokog obrazovanja. Moe se sa sigurnou rei da je vrijedno i neprestano radio na prosperitetu svoje zemlje. Prije nego to je umro na svom drugom krstakom pohodu 25. avgusta 1270. godine u Tunisu, dao je sljedee upute svom sinu Filipu III:

Pravedni sine, prva stvar koju sam te nauio jeste da uini da tvoje srce voli Boga. Bez toga niko ne moe biti spaen. Pobrini se da ne uradi nita to bi moglo naljutiti Boga Neka tvoje srce bude plemenito i milosrdno prema siromanima, nesrenima i oaloenima. Utjei ih i pomozi im koliko moe Odri dobre obiaje u svom kraljevstvu, a one loe ukloni. Ne budi gramziv prema svom narodu, i nemoj opteretiti savjest davanjima i porezima.9

7 Jordan, William C. Louis IX and the Challenge of the Crusade. New Jersey: Princeton University Press, 1979, str. 3. 8 Joinville, John, nav. djelo, str. 14. 9 Sire de Joinville, nav. djelo, str. 213.

, . III, 3, 2011.

58

Zatraio je i primio sakramente svete Crkve. Njegove kosti su sauvane i odnijete u San Deni u Francuskoj, gdje je izabrao da bude sahranjen. Prema pisanju oanvija, nakon kraljeve sahrane u San Deniju, Bog je uinio mnoga uda tamo. Na zahtjev pape, nadbiskup od Ruana i brat an d Samoa su otili u San Deni da prouavaju ova uda. Papa Bonifacije VIII je kasnije paljivo prouavao njihov izvjetaj i 1297. godine kanonizovao Luja IX i proglasio ga Svetim Lujem: "Njegova svetost je postala dinastika svetost".10 Uzor hrianske vladavine kakav je dao Luj IX nije umro sa njim. Postao je uzor kao poboan, ali u isto vrijeme mudar vladar, diplomata i voa. Sveti Luj se moe smatrati najveim mirotvorcem XIII vijeka. ivio je i vladao prema boanskom pravu: "Donio je mir svima, sigurnost crkvi, kleru i monasima, mir narodu, pomo siromanima, slogu onima koji su u sukobu, utjehu oaloenima, pomo i slobodu ugnjetavanima".11 Teio je da rairi mir i hrianstvo i izvan granica svog kraljevstva. U francuskoj politici je uspio, zahvaljujui svojoj majci koja mu je pomogla, da i plemstvo i crkveni velikodostojnici priznaju i potuju prerogative francuske krune. Kraljevska vlast je bila vrsto uspostavljena i nije postojala ozbiljna prijetnja koja bi mogla da je ugrozi. Kralj se takoe dokazao veoma vjetim u meunarodnim poslovima i mnogo puta je bio arbitar u meunarodnim sukobima i sporovima. Bio je istinski mirotvorac i injenica da Francuska tokom njegove vladavine nije uestvovala ni u jednom veem ratu protiv bilo koje sile, osim u krstakim ratovima, govori u prilog tome. Moe se rei da je XIII vijek bio vijek mira zahvaljujui prvenstveno Svetom Luju. Njegov jedini poraz su bili krstaki ratovi: "Bio je poraen u svom prvom krstakom ratu, i sjeanje na to ga je deprimiralo do kraja njegovog ivota".12 esti krstaki rat je doveo do potpune krize u njegovom ivotu i uinio da on shvati koliko su neophodne promjene zasnovane na pravdi u njegovom kraljevstvu. esti krstaki rat je svakako uticao na njegovu vladavinu, koja je postala uzor srednjovjekovne monarhije, a to je ostavilo trajan uticaj u francuskoj i svjetskoj vladavini i politici. Sandra Lukic

Louis IX (Saint Louis) as a Model of Christian Ruler

Summary

Louis IX, the French king, had the international reputation as ideal Christian monarch. His mother Blanche of Castile had a big influence on him and she was the one who inspired him to believe in God and to love Him. King Louis IX was very

10 Hollister, Warren C., nav. djelo, str. 285. 11 Richard, Jean, nav. djelo, str. 331. 12 Jordan, William C., nav. djelo, str. 220.

S. LUKI, Luj IX Sveti kao uzor hrianskog vladara

59

generous and his deeds such as charity, foundations of the churches, cathedrals and hospitals witness his good heart and devotion to his people and Christianity. He took part in the Sixth and Seventh Crusades with great enthusiasm and belief. He died in 1270, in the Seventh Crusade giving precepts to his eldest son Philip who was to succeed him. He was canonized as St. Louis in 1297. He acted as a great Christian monarch who cared very much about all his subjects. Considering his devotion to Christianity and his people, described by Jean de Joinville, king Louis IX deserves nothing less but to be called the ideal Christian monarch. Literatura:

1. Hollister, Warren C. Medieval Europe. A Short History. New York: McGraw Hill, 2002.

2. Joinville, John. The Character of St. Louis. Kansas: Coronado Press, 1968. 3. Jordan, William C. Louis IX and the Challenge of the Crusade. New Jersey:

Princeton University Press, 1979. 4. Richard, Jean. Saint Louis. Cambridge: University Press, 1992. 5. Sire de Joinville. Saint Louis, King of France. London: Sampson Low,

Marston&Company, LTD.,1910. 6. Slattery, Maureen. Myth, Man and Sovereign Saint. New York: Peter Lang

Publishing, Inc., 1985.

. ,

61

arandjelsmiljanic@yahoo.com

:

, . , , . . . .

: , , , , ,

, , , , , , , , , , , , , .

, . , . , , , . , . .

, .

, . III, 3, 2011.

62

, . , , , . , , .

, , . , , , , , . , , .

, . 1. 1217, . , . . . , , , 2, .

XIII , , . , XIII XIV . , , 3, , , .

1 X , . , , , , . Ljetopis popa Dukljanina, priredio V. Moin, Zagreb 1950, 69. F. Gori, upani in knezi v jugoslovenski pravni zgodovini, asopis za zgodovino in narodopisje XXIV (Maribor 1929) 46; , . . , 1999, 197 (. ). 2 , . 3 XIV : . . , , 3 (1927) 25.

. ,

63

.

. , 4 . , , , , . , , , . , , 5.

. , , , .

, : 6, 7, 8 9.

4 1400. 8. . , . . , , 1926, 186188; , XIV , , . . , 1371. 1459. , 12 (1987) 35, 37. 5 , , 1366. 1368, , , , . 1378. . A. Babi, Iz istorije srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1972, 26. 6 1291. . , , . , 1935, 90; VI, 1986, 198; . , , 1989, 108. 7 , . : . . , , 1974, 67; . , , 2001, 85. 8 1347. . . . : a s lji gospojda Ratoslava dy\i vovod Mladhna a jna vlikoga j$pana Altomana i si kamyny postavi siny mi j$pany Nikola vy dyni cara $roa. . , , 75; . , , 41 (2004) 312; : gospodin$ vlikom$ j$pan$ Altomanu i sin$, , : j$pana Nikol i vy dnyf nxy vladaxy Qstinomy .lg. lhty. . , , 2425 (19731974), 133; . , , 312.

, . III, 3, 2011.

64

, . 10, 11 12 .

, . , , 1377. , .

, , . , , . , , , . , , , .

. 13, 14

9 , . . : milosti bojii vliky j$pany gropa gospodiny oxrid$. . , II, 1978, 204; . , , 86. 10 1343. 1345. . . , , 4 ( 2005) 69; . , , 24; . , , 1994, 28. 11 1348. . . , , 2005, 690; . , , 16; . , , 2004, 165. 12 15. 1360. . . , ( ), 12 (1976) 100; . , , 4 ( 2005) 151; . , , 35, 37; . , , 187. 13 . : Vy XristA BogA BLAGOVERNI PANY NIKOLA SVPAN NICOLA. . , , 40, 1932, 22; . , II, 1962, 12; . , , 87. 14 : milosti bojii vliky j$pany gropa gospodiny oxrid$. . , II, 204; . , , 86; . , , 2000, 36.

. ,

65

15. , , .

1377. XIV . , , . , , 16. , , .

, , , . .17 , , 18. , .

XV 19.

15 , . 1380. 1385. . : . , , 137, 140. 16 , . . , - , 1967, 75; . . , , 1964, 216; : , , . , . . , , 12 (1996) 8. 17 , , . . , , 1955, 15; , . . , I, 1955, 41; , . 18 15. 1391. . , 1.000 , , . F. Miklosich, Monumenta Serbica, Viennae 1858, 217219; . , , 317; . , I1, 1929, 123126. 19 . . , XV , 45 ( 2006) 713719.

, . III, 3, 2011.

66

( ), ( ) ( 1416. ). , . , , 20.

. XIV, XV 21, . Arandjel Smiljanic

Supplement to Styding Similarities and Difference Between Bosnia and Serbia in the Middle Ages

Summary

Similarities and differences between Bosnia and Serbia in the Middle Ages could be seen, among other things, while studying the title of zupan (head of tribal state). In the early Middle Ages more present were similarities expressed with same functions the zupans had carried out in both countries. The first difference was that in Serbia the title of zupan with an attribute of the great became rulers dignity. Further differences were significantly contributed by the reform of state administration in Serbia, conducted by King Uros in XIII, and his son King Milutin in the fourteenth century. Bosnian zupans were much more independent than the ones in Serbia, in regard to the central government. Even if they had committed infidelity heritage would remain in possession of their families which was not the case in Serbia. Nevertheless, attribute the great to the title of zupan appeared only in Serbia. In Bosnia there was a large number of zupans serving local masters, in contrast to Serbia where they were primarily in the service of rulers. Zupans in Bosnia had a large impact on the central government expressed through their participation in meetings of the aristocracy, the so-called stanak. Even the descendants of natives in Bosnia, that is the Vlachs, had several own zupans. Finally, the title of zupan disappeared in Serbia at the beginning of the fifteenth century, while in Bosnia appeared even in the early decades of the Turkish government on the territory of todays Herzegovina. 20 , , . , , (XIII-XIV ), ( 2005) 4377. 21 . .

. ,

67

pavled@bl.elta-kabel.com

: . .

: , , , ,

, , .

. baa () , . . , , , , , .1 XIV . , .2 . . .

1 P. Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika I, Zagreb 1971, 120; 2, 2006, 283284. 2 XIV , . XIV ddina, imni nasledi. , . , . , , . - " ". . , "" "" , XCII, 54 ( 1913) 210255. , 1999, ( ) 31 (. ). patrimonium hereditas.

, . III, 3, 2011.

68

, , , . . . , . , , . , . . . . . , . , .3 . . . , . , . , , . , . . , , .4

, . . . , . . , , 3 . , 1349. 1354, 1960, 100 (. 42) 4 . , ( ), XIIIXIX , : . , , . I, , 2002, . 204.

. ,

69

. ,