ARISTOTEL: POLITIKA

ARISTOTEL: POLITIKA

{PREDGOVOR (Milo N. uri): Aristotelova politika teorija (politika filozofija) se znatno razlikuje od Platonove. Dok Platon trai idealnu dravu, Aristotel gleda koje bi pol. ureenje u realnim okolnostima bilo najbolje (dodue, i Platon je kasnije - u strosti - u ''Zakonima'' odstupio od svog idealizma u ''Dravi''). Za Aristotela, ovjek je bie zajednice (Marx, govorei o tome: ''ovjek je po prirodi graanin''): etika je ono to je dobro za pojedinca, ali politika je ono to je dobro za udruenje pojedinaca. Za Aristotela, pol. zajednica je prirodna, ali prirodan je i odnos gospodar - rob (tu je Aristotel nazadan, jer ve su neki sofisti govorili protiv ropstva). Aristotel ima i ekonomsku teoriju razmjene: jedni jednih stvari imaju u obilju, ali druge im nedostaju; drugi drugih stvari imaju u obilju, ali prve im fale - zato se, izmeu ostalog, ustanovljava zajednica. Velika razlika Aristotela i Platona u poimanju drave je to to Platon misli da ljudi moraju nastupati jedinstveno prema naredbama drave (unitarizam, apsolutizam), dok Aristotel dri da zbog svojih razliitosti, ljudi e biti vie u funkciji drave ako su decentrirani i relativno slobodni. Platon ''posve apsorbira pojedinca'' - kolektivizam, dok A. ostavlja prostor individualne slobode. Po Aristotelu (tako uri interpretira), nije izvor zla privatno vlasnitvo, nego ljudska zloa (jer, ''ljudi se vie svaaju oko neeg zajednikog nego ako svatko ima svoje''). Aristotel se zalae za slobodu ekonomije. Obrazovanje je, po A., najvanije sredstvo za odravanje poretka. Ali i za ruenje poretka.

Politeia je Aristotelov (jednostavni, i u drugom znaenju od Platonove 'politeije') naziv za najbolju dravu. Ona je republika (ali republika nije u svim okolnostima najbolje rjeenje, nego zlatna sredina - to je kod A. nedoreeno, nejasno i sloeno. Vidi se da i sam dvoji oko najboljeg oblika)}

PRVA KNJIGA

- drava nuno predstavlja zajednicu (zajednicu ljudi). U zajednicu se ljudi udruuju radi nekog dobra. Drava je najvia od svih zajednica (obuhvaa ih) i tei najviem dobru. Ona je zajedniko dobro, kojem svi tee

- oblici drave (vlasti) se razlikuju ne samo po kvantiteti (koliko ljudi vlada), nego i po kvaliteti (kako se vlada). Oni koji ne znaju (Platon) razlikuju samo kraljevsku (jedan ovjek vlada) i ustavnu (naizmjenina vladavina te povinovanje zakonu) vlast (kralj = samovladar; dravnik = vladar po zakonu/pravilima: i vlada, i njime se vlada)

- kod barbara, koji ne znaju da svaka stvar treba imati jednu namjenu, i svaki ovjek jednu, ne razlikuje se ena od roba. Grci zato znaju pa razlikuju ene i robove. Rob je orue (kod siromanih, umjesto roba je vol)

- domainstvo se sastoji od robova i slobodne obitelji (ena, djeca, robovi). Od domainsta se sastoje sela, a od sela se sastoji drava (ili grad, to je za Aristotela isto); ona je navjii stupanj, sastavljena radi sree svih (ekonomija je dobro domainstva, politika je dobro drave; zato A. supsumira ekonomiju pod politiku). Drava je cilj i najvee dobro

- ovjek po prirodi stvara dravu: ''ovjek je po prirodi dravotvorno bie'' (bie zajednice, zoon politikon): samo loi ljudi ostaju izvan zajednice. ovjek ima razum da odredi to je pravedno; a pravda je temelj drave (koja odreuje to je pravo / krivo)

- neki ljudi smatraju da je odnos gospodar - rob neprirodan, jer samo nominalno su neki robovi a drugi gospodari, dok su po prirodi svi ljudi. No, rob je samo ''iva stvar''

- obina orua = orua za proizvodnju (tvorbena); imanje = orue za uporabu (inidbeno)

- robovi su naprosto dio gospodarevog imanja; po prirodi su jedni slobodni, drugi robovi

- vladanje i pokoravanje su nuni i korisni. Neki po prirodi vladaju, drugi se po prirodi pokoravaju (oni kojima se tijelo pokorava dui vladaju, oni kojima tijelo vlada nad duom se pokoravaju) - to je i pravedno i korisno (stjee se zatita); zato su robovi oni kojima tijelo vlada razumom: oni nemaju razum (ali imaju snagu), pa su zato robovi

- prema ovome, ne mogu sve vrste vladavine biti jednake: jasno je da je ustavna vladavina (republika, ili ustavna monarhija) vladavina nad jednakima, a gospodarska (samovlae) kao vladavina gospodara nad robom (prvo: dravnitvo, drugo: jednovlada)

- neposredna proizvodnja (autarkina; proizvodnja samo za sebe - lov, stoarstvo, ratarstvo, pljaka) vs. razmjena (trgovina hranom, oruima i sl. Hrana za jesti je samosvrha, ali hrana za prodaju ima drugu svrhu). Prvo je ''vjetina stjecanja'', drugo je ''vjetina bogaenja''. Stvari se nekad ne proizvode zbog upotrebe, ve zbog razmjene (a do razmjene dolazi zato to ljudi nekih stvari imaju obilno, drugih malo: tako postolar ima mnogo cipela, a pekar mnogo kruha, pa se razmjenjuju). Kao sredstvo razmjene se koristi novac, koji ''nema vrijednost po prirodi, nego po konvenciji'' (dalje Aristotel daje malu ekonomsku (u dananjem, ne ondanjem smislu) analizu)

- vjetina stjecanja se dijeli na trgovinu i na upravljanje posjedom: od toga je ova druga vrednija, jer neto stvarno proizvodi. Vjetina upravljanja domainstvom (ekonomija) je ekvivalent vjetini upravljanja dravom (politika), a vjetina zarade novca je neprirodna

- privreda domainstava je korisna po dravu, bogaenje pojedinaca trgovinom nije (A. vie preputa privatnoj inicijativi no Platon); vlast u domainstvu je trostruka: mu nad enom, otac nad djecom, gospodar nad robom

- robovi nemaju svoju volju, nisu dovoljno razumni (A. je kontradiktoran: na drugom mjestu kae da ''i robovi imaju udio u razboru'' - oito je i sam izmeu dvije pozicije). Robovi nemaju istovrijedne kreposti kao gospodari

- za robove drava ne mari, ali za ene i djecu da - jer oni spadaju meu slobodne ljude, u domenu drave; dravi je stalo da se ''ene i djeca dobro odgajaju''

DRUGA KNJIGA

- razmatranje o najboljem dravnom poretku: u emu graani (u dravi) trebaju imati udjela, trebaju li stvari biti zajednike (ene i djeca, kao u Platonovom 'komunizmu')?

Neto treba biti zajedniko, ali nikako sve - jer, to vie drava postaje jedno, to manje je drava. Najjedinstveniji je ovjek, pa porodica, pa drava. Drava najmanje treba biti jedno (jedinstvena) - ona se sastoji od razliitih ljudi

- drava nije isto to i narod (drava je organizirana, narod ne - pojednostavljeno (nap. ur.)); u dravi, meu slobodnima, moe se vriti izmjena vladajuih i vladanih, ako nije mogue da jedni te isti (kojima je to zanimanje) vladaju (kao to jedni te isti zidari ostaju zidarima). Bolja je nejedinstvena (pluralistika) drava nego jedinstvena, zato to se manje brinemo za zajedniko nego za ono to je samo nae (obrana privatne imovine)

- Aristotel dri da najvema nije dobro imati zajednike ene i djecu (kritika Platona)

- a to je sa zajednikom zemljom i sredstvima proizvodnje? Posjedi trebaju biti privatni, ali treba dozvoliti drugima koritenje; isto tako, privatnik se smije sluiti zajednikim dobrom - imovina (i rad) privatna, upotreba zajednika. Dvije kreposti su vane za dravu: umjerenost i dareljivost (to se tie imovine)

- Aristotel kae: ''neki smatraju da zla u dravi potiu otuda to imovina nije zajednika'' - otuda Rousseauovo ''privatno vlasnitvo kao izvor sveg zla'', to su i socijalisti preuzeli- dakle, jedinstvom i totalnim zajednitvom drava prestaje biti drava, ili se udaljava od ideje dobre drave. Ona treba u odreenom smislu biti jedinstvena, ali ne u Platonovom

- ovo je Aristotelova velika kritika Platonove drave (i ne samo 'komunizma'): kod Platona su na vlasti uvijek isti ljudi, a to lako dovodi do pobuna; takoer, kod Platona su samo neki sretni (a uvari nisu) - to ne moe voditi do sree drave

- slobodni graani = ivot osloboen svih nunih poslova: samo robovi se bave radom koji proizvodi neposredna dobra (radom u smislu H. Arendt)

- dalje Aristotel kritizira i Platonove ''Zakone'' (koji su 'realpolitiniji' od ''Politeije''): Platon nije odredio ni razliku izmeu vladajuih i vladanih u ''Zakonima''. Platon tu dri (za razliku od ''Politeije'' - stalno se predomilja, kao i Aristotel) da je najbolje ureenje izmeu demokracije i oligargije - aristokracija (i to je ta politeja, iliti republika (sve ovo je neprecizno, jer republika je i aristokr. i demokr., s varijantama))

- ne valja niti samovlada (tiranija) niti puka vladavina (ohlokracija); najbolji poredak je (moda: kae A., ''tvrde neki'') pomijean od drugih

- u kojoj mjeri treba izjednaavati imetak? Umjereno. Jer, sirotinja se buni ako nema dovoljno za ivot; s druge strane, bogatai i ''zasluniji'' se bune na 'uravnilovku'. Treba biti umjeren i pragmatian. Ali ne trebaju samo imanja biti podjednaka, jer e ih oni rasipniji spiskati. Potrebno je i obrazovanje, te ve spomenuta umjerenost

- nesrea je i to se ljudi (bogatiji i 'zasluniji') bune ne samo zbog imanja, nego i asti

- Aristotel misli da treba mijenjati zakone, bez obzira to je to suprotno tradiciji, zato to stari zakoni sadre gluposti (kao i medicina, i politika napreduje i potrebuje promjenu metode). Ipak treba biti oprezan, da se ljudi ne naviknu na stalnu promjenu zakona

- zakoni mogu propisivati samo ono ope, dok pojedinane inidbe spadaju u domenu morala, a ne politike. Zakoni trebaju paziti i na to da ukljuuju ene, kako se one ne bi otele kontroli. Valja paziti i da u izvrnoj (Aristotel kae upravljakoj) vlasti ne sudjeluju siromani - siromani su potkupljivi (izmeu ostalog, i zato je dobro da se vlada po zakonu, a ne po nahoenju). No, ne treba siromanima niti natovariti previe obveza i trokova, jer onda nee moi sudjelovati u politici

- Aristotel je u ovom dijelu o zakonima kao primjer uzeo Kretu i Spartu, tj. njihovo zakonodavstvo - na njima gleda to je dobro, a to loe

- 2 odstupanja (loa, pretpostavljam) - aristokracija u oligarhiju (poinje se birati ne samo po zasluzi/sposobnosti/vrlini, nego i po bogatstvu), i politeia u demokraciju

- vladati bi trebali oni koji su za to ''najvrliji'', tj. najsposobniji (izmeu redaka se da iitati da je Aristotelu najdraa umjerena aristokracija)

- Aristotel misli da Kartaani imaju dobar ustroj vladavine, sustav onih koji su i imuni i zasluni. Aristotel kae da je najbolje da u jednoj funkciji, na jednom poloaju (od dravnika do proizvoaa) bude samo jedan ovjek (izbjegavanje sukoba interesa), a ne jedan ovjek na dva ili vie poloaja (a Hobbes, npr., nikako ne bi volio vidjeti dvoje ili vie ljudi na jednom poloaju). Kod srednje velikih ili veih drava, treba ''vie graana dobiti udjel au vlasti'' (politeia i demokracija) - to je ''vie u duhu zajednice'', tj. korisnije za dravu.

- Aristotel kae da postoje oni koji su i zakonodavci i uspostavljai dravnog poretka (ustavotvorci ili moda dravnici), kao to su Solon i Likurg, te oni koji su samo zakonodavci, kao to su Drakon i Falej

TREA KNJIGA

- to je drava? Dravni poredak (ureenje) je odreeni raspored (poredak, ureenje) graana te drave, a drava je (slijedi iz toga) skup graana. S obzirom da je drava cjelina, a graani dijelovi te cjeline, postovalja se pitanje to je graanin.

- graanin - nije u svakom ureenju isti pojam graanina (u demokraciji je graanin jedno, u oligarhiji drugo). Takoer, samim ivljenjem u nekoj dravi ne stjee se graanstvo. A. ga definira kao osobu koja sudjeluje u sudstvu i vlasti (nije netko graanin samo time to je slobodan - nego i to ''ima udjela u vlasti''. Pretpostavljam da taj udio ne mora biti maksimalni, nego neto kao pravo glasa, dolaska na skuptinu i sl. No, pitanje se postavlja je li onaj koji ima prava sudjelovati u vlasti, a ne koristi ih, graanin?)

- bolja dravna ureenja - ona koja ne odstupaju od svojih naela (naela vladavine); loija odstupaju. (''arhe'' - ne samo poelo, nego i vlast, drava)

- najiri pojam graanina (sudjeluje u sudskoj i upravljakoj vlasti) je u demokraciji. Graani nemaju vremenski ogranienu vlast, nego oni izabrani za upravljae. Drava je skup graana ''sposobnih za ekonomski nezavisan ivot'' (dakle, banauzi, sirotinja i sl. - nisu!). A. se protivi atenskim i sl. praksama po kojima su graani samo oni iji su roditelji bili graani, jer to je argument koji puta vodu na sve strane. Tu se postavlja bpitanje tko je s pravom, a tko bez prava graanin, ali to je isto pitanje kao i tko je laan, a tko pravi graanin - besmisleno! Jer prvim graanima majka i otac nisu bili graani

- dravnik ''mora voditi brigu o veliini drave, broju stanovnika i o tome je li bolje da se drava satoji od jednog ili od vie naroda''. Drava se bitno mijenja kad ustav postane drukiji (ustav kao sam temelj drave, a ne neke odredbe iz ustava, podrazumijeva se). Pitanje je i je li pravedno raskidati ugovore (izmeu osoba) kad drava mijenja ureenje (Hobbes bi, kao vjeni pozitivist, rekao da da. Jer pravedno je, za njega, sve to je po bilo kojem aktualnom zakonu)

- je li vrlina koja ini dobrog ovjeka ujedno i vrlina koja ini dobrog graanina? Ne, jer se zadaci dobrog ovjeka i dobrog graanina razlikuju- dobro zajednice (drave) jest posao svakog graanina, ali oni se razlikuju po tome kako tome doprinose. Dobar graanin ne mora biti dobar ovjek. Uostalom, dobar graanin se razlikuje od ureenja do ureenja. Svatko bi trebao imati 'graansku vrlinu', ali nije mogue da svi imaju najviu 'ljudsku vrlinu', jer nisu svi ljudi jednaki

- graanske vrline ipak nisu za sve jednake, nego po sposobnostima. One vie ima vladar, a one nie graanin. To znai da je dobar vladar blie vrlini dobra ovjeka nego graanin (aristokracija). Dobar vladar = dobar ovjek

- vrlina graanina je i da dobro vlada i da se dobro pokorava. No, oni koji vladaju ne moraju znati raditi isto to i oni koji se pokoravaju; jer, ne dogaa se da se stalno izmjenjuje vlast, pa da svako malo postolar postaje kralj, a kralj postolar

- politika (ustavna) vladavina je vladavina nad jednakima i slobodnima. U takvoj vladavini, dobar graanin mora znati i vladati i pokoravati se. To je i dobar ovjek i dobar vladar. Dakle, ponekad dobar graanin = dobar ovjek, ponekad nije

- ne mogu svi o kojima drava ovisi (robovi i radnici) biti graani. A. ak misli da je dobro da radnici nemaju gra. prava (tu A. ide s mainstreamom, jer u Grkoj banauzi su radili i nisu mogli sudjelovati u politici - ini mi se). Jer, kako e radnici uz svoj rad za preivljavanje ''njegovati vrlinu'' (izgleda da to mogu samo oni sa 'shole')?

- da je ovjek zoon politikon, potvruje i to da ljudi tee suivotu i ondje gdje si ne moraju meusobno pomagati, ako im to i ne donosi vidljivu korist

- oblik dravnog ureenja = organizacija vlasti (posebno vrhovne vlasti). Oblici drave se, dakle, razlikuju po organizaciji vlasti

- vladavina mora donositi korist onima nad kojima se vlada, a ne vladaru, ili vladaru samo kao pripadniku drave, ne i vie od toga. Vladar ne vlada zbog osobne koristi, nego zbog koristi svih. Znai, ispravni oblici vladavine su oni koji donose opu korist (oito su to monarhija, aristokracija i politeia/ustavna vladavina), a nepravedni su oblici vladavine oni koji donose korist samo onima koji vladaju (tiranija, oligarhija, demokracija). Ispravni dravni oblici su odnosi slobodnih ljudi, a nepravedni kao odnosi roba i gospodara.

- dravom vlada: a) jedan; b) manjina; c) veina. Bez obzira tko vlada (koji je oblik vladavine), vladavina je ispravna ako se vlada za korist svih, a izopaena ako se vlada samo za korist vladajuih

- ispravne vladavine (to Aristotel spominje i u ''Nikomahovoj etici''):

a) jednog - kraljevina (basileia)

b) manjine - aristokracija

c) veine - politeia (ustavna vladavina; ''politeia'' je i openit naziv za sva ureenja)

- zas(t)rane vladavine:

a) jednog - tiranija (vladavina u korist samo tiranina)

b) manjine - oligarhija (vladavina u korist samo bogatih)

c) veine - demokracija (vladavina u korist samo siromanih; ponegdje i ''ohlokracija'')

- (Aristotel pojanjava da bi problem mogao nastati oko definicije oligarhije i demokracije, jer bi se moglo dogoditi da vlada bogata veina ili siromana manjina, ali obino su bogati manjina, a siromani veina, tako da u praksi to nije problem.)

- ni u jednoj zastrani ne vlada se na ope dobro, i to je jedino bitno obiljeje zastrana. U zastranama se pravednost odreuje kriterijem onih koji su na vlasti. Pravednost u oligarhiji je drukija nego pravednost u demokraciji. ''Pravda je samo relativna.''

- drava postoji ne radi ivljenja, nego radi dobrog (sretnog) ivljenja. Ona nije samo sporazum o tome da si ljudi nee meusobno nanositi tetu, nego i briga o tome da ljudi u njoj imaju vrlinu (dananje tzv. ''nigthwatch states'' ne brinu o tome. Drava je ipak i ovo prvo, makar A. drukije razmilja) - upravljai moraju brinuti oko toga. Inae drava nije drava, nego samo ugovor (samo drutvo, a ne i drava? Mogue. Minimalne (nightwatch) drave tee tome da budu to manje drave, a to vie samo drutvo!). Spreavanje meusobnih nepravdi i razmjena dobara jesu uvjeti za nastanak drave, ali ona jo nije drava ako ima samo to, a ne i potpunu ekonomsku sigurnost i sreu svojih graana. ''Drava postoji radi djelovanja (njenih graana) prema moralnim zakonima, a ne naprosto radi zajednikog ivota''. Oni koji u tome najvie sudjeluju, koji najvie doprinose takvoj zajednici, imaju i ''veeg udjela'' u dravi (Aristotel je oiti meritokrat, emu najbolje odgovara aristokratsko ureenje, zato ga najvie podrava) - pitanje je to je pravedno u dravi. Nije pravedno da siromana veina podijeli imovinu bogatih, ali niti da bogata manjina oduzima siromanima (vidi se da se Aristotel uope ne bavi siromatvom i bogatstovm, niti izjednaavanjem; ak ni ne smatra da je to nepravedno. On naprosto uzima siromatvo i bogatstvo kao nepromjenjive danosti). Dalje, nepravedno je kad vlada samo jedan ili manjina, jer onda samo oni imaju poasti. Uope, moda nije pravedno da uope vladaju ljudi, nego treba vladati zakon. No, i zakon moe ii u korist ovih ili onih (protiv pravnog pozitivizma)

- Aristotel ak priznaje (tu ide u korist ''politeiji'', a ne aristokraciji) da je bolje da vlada to vie ljudi, jer su kao skupina bolji (a i manje podloni strastima) od male grupe ili od pojedinca. Ipak, ''istinski moralni pojedinci'' se razlikuju od mase

- najbolja vladavina bi morala biti mjeavina mase i zaslunih pojedinaca (ovo Aristotel ne kae eksplicitno, ali da se iitati). Demokracija ili vladavina mase ne valja nikako, jer siromani nemaju razbora / kreposti pa ine greke i nepravde. No, ne moe se masi niti oduzeti sva prava, jer e tada drava biti ''puna neprijatelja''. ''Ostaje da im se da uee u savjetodavnoj i sudskoj vlasti (misli na porotu)'': dati im pravo da biraju (kao Solon), ali drati ih dalje od upravljakih dunosti. Tu postoji problem: najpozvaniji da biraju nekoga na neku dunost su oni koji i sami znaju obavljati tu dunost (kao to arhitekti najbolje znaju rei tko je dobar arhitekt). Znai, ipak ''masi ne treba dati pravo da bira organe vlasti, niti da ih poziva na odgovornost''. No, novi ipak, ''masa nije posve nepozvana da to ini'', jer e npr. neko jelo bolje ocijeniti gost nego kuhar (tu se vidi koliko je Aristotel neodluan u vezi optimalne vlasti.)

- vrhovna vlast treba pripadati zakonima, a vlast je tu da odluuje u trenutku kad zakoni nisu dovoljno precizni (zakoni su opi, vlast radi na konkretnim stvarima). No, ''kako treba sastaviti mudre (dobre) zakone?'' Jer, i zakoni mogu biti nepravedni (totalni pozitivist u odnosu na Aristotela, Hobbes misli da je svaki zakon pravedan)

- u svim umijeima i znanostima, svrha je dobro. U ''najveoj znanosti'', politici, svrha je najvee dobro = opa korist iliti pravednost. Za pravednost se svi slau da je jednakima jednako, nejednakima nejednako. Ali pod politiku spada problem tko se smatra jednakim, a tko nejednakim.

- poloaje i odgovornosti/slube treba davati najvjetijima (najsposobnijima). Mjerilo za to tko treba dobiti poasti ''ne moe biti svaka nejednakost'' (u neem su ljudi jednaki, u neem drugom nisu), nego nejednakost sposobnosti. Sposobniji se opravdanije bore za svoja prava, kao i plemeniti i bogati. Vrlina (arete) se najopravdanije bori za svoja prava: opa vrlina je pravednost, i iz nje trebaju proizlaziti sve druge

- odgovor mase onima koji ele vladati na osnovu vrline bi (opravdano, kae A.) bio da masa, uzeta zajedno, ima vie vrline nego ta manjina koja eli vladati

- zakon bi trebao postojati za jednake ''po roenju i po sposobnosti''. No, ako postoje neki najvrliji, nevjerojatno bolji od ostalih, na njih se taj zakon ne moe odnositi. Za najveom jednakou idu demokracije - oni 'podsijecaju' one koji se previe istiu (bilo bogatstvom, bilo vrlinom), npr. ostrakizam. To mogu initi i ispravne drave, jer preveliko isticanje nekih moe unititi dravu. No, bolje bi bilo zakonom unaprijed maknuti ekstremne nejednakosti. A ako se pojavi netko toliko bolji od drugih, treba biti priznat za kralja

- kraljevstva (basileie) su razliita, najee po izvoru legitimiteta kralja. Pitanje je treba li vladati (na bilo koji nain, ali prvenstveno apsolutnu vladavinu na umu ima A.) najbolji ovjek (kralj) ili najbolji zakoni? S jedne strane, zakonom ne vladaju nikakve strasti; s druge strane, zakoni su previe openiti, tako da se nikako ne moe samo po zakonima vladati - u konkretnim sluajevima, mora odluivati osoba. Tko e odluivati / prosuivati? Masa u mnogim sluajevima bolje sudi nego pojedinac ili mali broj ljudi. Takoer, masa se tee kvari nego pojedinci, tee grijei (jer nikad nee svi u masi biti pod utjecajem jakih strasti i afekata)

- bolja je aristokracija nego kraljevstvo; jer, bolje je da vlada vie moralnih pojedinaca, nego jedan (republika bolja od monarhije). No, aristokracija se moe izopaiti u oligarhiju (kao kod Platona).

- apsolutna monarhija je loa za dravu jednakih graana. Zato je meu jednakima dobro da naizmjenino vladaju, po nekakvom redu (jer red = zakon, zakon je ''zlatna sredina''). Meu jednakima ne moe jedan vladati. Meutim, po prirodi nisu svi jednaki, pa nekima najbolje odgovara (''najpravednije je'') kraljevstvo, nekima aristokracija, a nekima politeia. Politeia je najpogodnija za dravu ''u kojoj su svi ratnici'' i u kojoj se po zakonu i bogatima i siromanima prema zasluzi dijele funkcije (to je u biti prava meritokracija (po zaslugama), ali uz modifikaciju bi mogla biti i aristokracija (po sposobnostima) u doslovnom smislu, a ne po porijeklu. Zato, moda bi bolje bilo po sposobnostima, nego po zaslugama. To se esto brka, ak i Aristotel brka, ini mi se)

- dakle, najkorisnije je (znai, najpravednije): ako se jedan istie vrlinom, onda kraljevstvo; ako se vie njih istie vrlinom, onda aristokracija; ako se veina istie vrlinom, onda politeia. Postoje tri ispravna ureenja, a ''najbolje je ono kojim vladaju najbolji ljudi'' (dakle, nebitno je li to masa ljudi, mali broj, ili samo jedan). U najboljoj dravi vrlina ovjeka = vrlini graanina (jer najvrliji vladaju, ti koji su najblii opeljudskoj vrlini). Ono obrazovanje i moral koji ine dobra ovjeka init e i dobra graanina (bilo vladara bilo podanika)

ETVRTA KNJIGA

- umijee politike je i znati koje pol. ureenje odgovara kome - ne samo koje je apsolutno najbolje, nego i koje je relativno najbolje. Poredak moe biti najbolji i u danim okolnostima (tj. relativno), tako da je najprilagodljiviji i najprihvatljiviji svima. Dravnik bi morao znati i koje je apsolutno i koje je relativno najbolje ureenje; mora znati i da postoje brojne kombinacije ureenja. Zakone treba prilagoditi ureenjima, a ne ureenja propisivati zakonima (jer ureenja, idealno, odraavaju potrebe graana). Zato da bi zakoni bili najbolji za datu dravu, za datu kombinaciju ureenja

- ustavna vladavina: politeia (dobila je ime po svim dravnim porecima; da li je onda ona i kombinacija svih poredaka?). Najgore ureenje je izopaenje najboljeg: dakle, od ''najboanskije'' (ako je jedan najvrliji) monarhije najgora je tiranija. Zatim ide oligarhija, a ''najpodnoljivija je demokracija''. No, koje su varijante tih ureenja i za koga je koje najbolje? Kako ureivati (zakonima) i odravati ta ureenja i dravu uope?

- logino je da ima vie varijanti ureenja, jer drava se sastoji od vie dijelova. Aristotel opsenije i realnije navodi slojeve (njih 8-9) od Platona, koji plastino prikazuje 3 sloja. Postoje razlike po bogatstvu, roenju, vrlini... Zato ''mora postojati toliko dravnih ureenja koliko postoji naina da se vlast rasporedi prema dijelovima (slojevima) drave''. U Grkoj su postojale dvije dominantne struje: vladavina manjine (imunih) i veine (siromanih), jer su to dvije najizrazitije suprotstavljene skupine. No, obje vladavine se sastoje od brojnih dijelova i zato ima mnogo vrsta dravnih ureenja- osim primarnih radnika (poljoprivrednika) i sekundarnih radnika (obrtnici), te trgovaca, veleposjednika, ratnika itd., dravi trebaju oni koji e suditi, oni koji e biti administracija, savjetnici i sl. (''politika inteligencija''). Ipak se dijele, osnovno, na bogate i siromane (jer, moda se i moe istovremeno biti ratnik i stoar, ali ne i bogat i siromaan) - dakle, demokracija i oligarhija. Veina poredaka su varijacije ovih

- jedna od vrsta demokracije je ona po jednakosti (jednakopravnost, slinost bogatih i siromanih po pravu na vrhovnu vlast); ima i onih u kojima vlada zakon pod kojim su svi jednaki, te svi sudjeluju u vlasti samo ako imaju graanska prava (to je sve vrlo slino); ima i onih u kojima vlada masa, ali bez zakona (to i nije ureenje, buni se A.). Isto vrijedi i za raznovrsnost oligarhija (po visokom cenzusu, dinastike...)

- u aristokraciji vladaju zaista najbolji (a ne samo po cenzusu), i samo ondje se stvarno moe rei: dobar ovjek = dobar graanin.

- politeia: naginje slobodi (siromanima), ali i bogati imaju udio (mjeavina oligarhije i demokracije; Aristotel vie ni sam ne zna to je gdje pomijeao. Ja mislim da je pomijeao alkohol i drogu). Aristokracija uz to dvoje (sloboda i bogatstvo) ima jo primijeanu i vrlinu (razdioba poasti prema kreposti, a ne bogatstvu ili masovnosti)

- politeia nastaje mijeanjem oligarhijskih i demokratskih zakona, ili traenjem sredine izmeu ta dva ureenja, ili mijeanjem institucija. Ona mora izgledati i kao oligarhija i kao demokracija (kao Sparta; ini mi se da je Sparta Aristotelu nekovrsni uzor). Politeia je svakako ustavna vladavina, no ne samo vladavina puka, nego i vladavina veine. Politeia nastaje kad se zbaci tiranija i donese ustav.

- dobra zakonitost (eunomia) = i dobro postavljanje zakona, i pridravanje njih

- Aristotel govori i o tiraniji (u ovoj knjizi nabraja sva 3 oblika i njihove izopake i varijante svih 6, jer misli da dravnik sve to mora znati). Tiranija u punom smislu rijei je ona u kojoj se uope ne vlada po zakonu, nego po svom eifu (apsolutna monarhija)

- koje je ureenje najbolje za veinu drava? Najbolja je, za veinu, aristokracija koja se u realpolitici pribliava politeiji - to dvoje ide zajedno (aristokracij & politeija). To je najbolje, jer je najumjerenije: poznato nam je naime da je vrlina u zlatnoj sredini - umjerenosti. Zato su za razumno vladanje dobri ni prebogati (koji postaju preoholi i nikom se ne pokoravaju - takvi ostaju silnici i zloinci) ni presiromani (svima se pokoravaju), nego umjereno bogati. Najvea jednakost nalazi se meu ljudima srednjeg stalea; umjerenost je dobra i to se tie imetka; za dravu bi bio najbolje da joj je najbrojniji srednji stale: nema pobuna, vlada uglavnom prijateljstvo meu ljudima, nema pohlepe ni straha za imetak. Naalost, u malim dravama kao to su grki polisi srednji sloj je najtanji, i najotrije su razlike bogatih i siromanih (ili demokracija/npr. Atena ili oligarhija/npr. Sparta. A politeije, koja je umjerenost izmeu njih, ni za lijek): ljudi se u Grkoj razlikuju po kvaliteti (obrazovanje, bogatstvo...) i kvantitetu (masa, manjina). Ondje gdje vea kvaliteta nadjaava, to je oligarhija; gdje kvantiteta nadjaava, to je demokracija. A srednja klasa je nepristrana

- 5 podruja kojima se bavi vlast (''zavarava narod'', kae A.): zakonodavstvo (skuptina), sudstvo, upravljanje (izvrna vlast), oruje i tjelovjeba. Kako se zavarava narod? Tako to bogatai moraju plaati kazne ako ne sudjeluju na skuptini, u upravljanju ili u suenju, a siromasi ne (to vrijedi kad nema plaanja dravnih slubi (Periklo to uvodi)). Te smicalice slue tome da bogatai sudjeluju u politici, a siromasi ne. U demokraciji su smicalice suprotne, tako da samo siromani sudjeluju. A. misli da te zakone treba objedniti, kako bi svi mogli sudjelovati. To bi bilo kad bi dobri vladali.

- postoje tri elementa u svakom poretku: savjetodavni, izvrni (upravljaki) i sudski (na ovome se sigurno temelji danas priznata Montesquieuova podjela na 3 grane vlasti; jer, savjetodavna vlast je po funkcijama koje A. navodi vrlo slina dananjoj zakonodavnoj). A. navodi i moduse odluivanja (odluuju svi, neki ili kombinirano neki i svi). Navodi razliitu podjelu asti (funkcija) i na koji nain se bira u kojim sustavima (demokratsko ili oligarhijsko odluivanje / biranje). U politeijama, koje su mjeavina ta dva sustava, treba odluivati mijeano (A. kae kako)

- takoer, postoje mnogi naini na koje se obavljaju funkcije izvrne vlasti (pitanja nadlenosti, vrijeme trajanja, kako se biraju ljudi itd.). Postoje isto politike funkcije izvrne vlasti, ali i druge, npr. ekonomske. Kako god, organi vlasti mogu nareivati. Za svaku funkciju je bolje da je obavlja jedan ovjek, vian tome, a ne da se ljudi bave razliitim poslovima. Valjalo bi i odrediti koje funkcije su za dravu neophodne, a koje nisu. Bilo bi dobro i spojiti sline funkcije pod jedan organ vlasti

- razliita dravna ureenja (demokracija, oligarhija, aristokracija) imaju neke organe vlasti iste, a neke razliite. Meu njima postoje razlike koje se oituju u tri toke: a) tko bira organe vlasti?; b) tko je biran za organ vlasti?; c) kako se bira? Svaka od njih se moe postaviti na tri naina: birati i biti birani (aktivno i pasivno pravo glasa) mogu biti svi, neki, ili za neto neki, za drugo svi. Nain biranja je kockom, glasovanjem ili kombinirano. I sad to daje, nekim izraunom, mnotvo (12) razliitih kombinacija: to daje demokratska, politeijska, oligarhijska ili aristokratska ureenja.

- iste toke postoje za sudsku vlast i nain biranja i odluivanja u sudskoj vlasti. Tu Aristotel vri pravnu kategorizaciju sudova, i takoer politiku (dem., arist., olig....)

PETA KNJIGA

- sad e A. ispitati koji su uzroci promjena dravnih ureenja, to dovodi do propasti dotinih i iz kojih u koje oblike se najee prelazi. Te kako da se odri dravno ureenje- zato uope postoje razliiti dravni poretci? Zato to ljudi razliito shvaaju jednakost. Demokrati trae, na temelju slobode svih, i jednakost svih (apsolutna jednakost). Oligarsi ba obrnuto (apsolutna nejednakost). Svi oblici su donekle pravedni (ili se bar ''zasnivaju na pravu''), ali i donekle manjkavi. ''U praksi se pogreno provode.'' Zbog toga nastaju bune. Najvie prava na bunu imaju najvrliji, ali oni se najmanje bune

- pobune i prevrati nekad idu ne na ruenje cijelog poretka, nego na redistribuciju moi (da se ojaa ili oslabi narod ili elita; pa se ne mijenja cijeli poredak, nego samo neki elementi). Bune najee nastaju zbog tenje za jednakou, no i za nejednakou

- no, jednakost je ''dvojaka'': po broju (npr. 3 je vee od 2 koliko i 2 od 1) i po vrijednosti (npr. 4 je vee od 2 koliko i 2 od 1; proporcionalna, razmjerna jednakost). Tim dvama jednakostima (to je vjerojatno ekvivalent komutativnoj i distributivnoj pravednosti) odgovara jednakost po imovini (klasa) i jednakost po dostojanstvu (status). Bune nastaju ili zbog dobitka (imovina) ili zbog asti (dostojanstvo).

- demokracije su stabilnije od oligarhija (jer u demokraciji samo se narod bori protiv oligarha, a u oligarhiji postoje borbe i protiv naroda i meu oligarsima). Politeia je sredina izmeu njih (stabilna srednja klasa je na vlasti), i najstabilnija.

- bune nastaju zbog tenje za jednakou i zbog tenje za nejednakou (po Bobbijevom kriteriju, ove prve bi bile ljeviarske, a druge desniarske), zbog imovine ili asti

- promjene ureenja nastaju zbog opreka i nesrazmjera (npr. kad jedan ovjek ima mnogo veu mo nego to je zakonom predvieno). A. misli - bolje je to sprijeiti nego lijeiti. Kad se u demokraciji povea broj bogatih, ona moe prijei u oligarhiju. Kad se pak javi demagog ('pukovoa') koji se koristi narodom za svoje ciljeve, onda moe prijei u tiraniju (Aristotel prezire demagoge). Sitne razmirice su samo povod, a ne uzrok buna.- neke promjene se dogaaju i neprimjetno, postupno. Neki prevrati nastaju i zbog razliitih naroda (plemena) u jednoj dravi, i zbog poloaja drave itd.

- esto neki dravni organ (skuptina ili sl.) ili grupa graana stavlja prevagu u korist ovog ili onog dravnog ureenja. Promjene ureenja se provode silom ili obmanom- demokracije najee propadaju zbog demagoga, kao to je ve gore reeno. One se tada pretvaraju u tiraniju. No, kae A., to se ''nekad dogaalo, a sad se ne dogaa'' - oligarhije padaju zbog uglavnom dva razloga: a) oligarsi ugnjetavaju (oligarsi se valjda takoer mogu ponekad zvati tiranima. Npr. u Ateni je nakon rata sa Spartom postavljeno ''30 tirana'', a ne 30 oligarha) narod, koji odgovara pobunom; b) meusobne razmirice i nadmetanja oligarha dovode do obaranja vlasti; i sami oligarsi mogu postati demagozi, i to na dva naina: tako da zavedu i povedu narod, i tako da zavedu i povedu same oligarhe

- aristokracije padaju zbog istog razloga kao i oligarhije: zbog vlasti malobrojnih (''iako malobrojni u oligarhiji i malobrojni u aristokraciji nisu malobrojni po istom kriteriju''). One padaju zbog loe rasporeenosti vladajuih i zaslunih (isto tako i politeije, zbog loeg rasporeda oligo- i demo- elemenata). No, politeije (ustavne vladavine) su trajnije od aristokracija, upravo zbog toga to u njima sudjeluje vie ljudi. Aristokracija je blia oligarhiji, politeia demokraciji. Moe se dogoditi i da preu u ta dva izopaenja

- dravna ureenja mogu propasti zbog unutranjih (ovdje navedenih) i vanjskih razloga (izvana propadaju ako se sukobljavaju s dravama suprotnih dreenja - sukob civilizacija u malom, ili pak sukob ideologija. Istina, ali ne i jedini razlog (mada Fukuyama i slini tvrde da demokracije ne ratuju jedne protiv drugih))

- kako ouvati dravno ureenje? S obzirom da su poznati uzroci propasti drava, moe se zakljuiti i na to kako drave sauvati.

- dobro ureene drave se mogu ouvati pridravanjem zakona. Zakon treba biti nepromjenjiv, misli A. Treba donositi onakve zakone koji su svima korisni (to je ve, po A., obiljeje dobrih poredaka) te nikoga ne oteivati (ne oteivati one koji ne sudjeluju u vlasti). No, i oligarhije se mogu odrati na slian nain, a ne samo dobri poretci. I postupati jednako meu jednakima je dobro za ouvanje: vlast se treba redovito izmjenjivati, ne poveavati mo nad jednakima

- Aristotel preporua i utjerivanje straha (ponekad) kod podanika (ima neke slinosti s Machiavellijem: teleolozi i pragmatiari). I neki ekonomski (porezni) potezi su korisni i pragmatini, kao i dodjeljivanje asti. No, nikako ne dopustiti nesrazmjernu mo nikome!! ak niti neka klasa ne smije biti ''pretjerano mona'' - zato su dobre mjeavine bogatih i siromanih (suprotstavljenih klasa) u politeiji

- A. je protivnik bogaenja dravnih slubenika (''vrenje vlasti ne smije donosii materijalnu korist''), pogotovo u oligarhijama (jer, siromani su zadovoljni ako mogu samo raditi svoje bez da ih se dira; ali ne ako vide da se oligarsi jo bogate)

- u demokracijama treba biti popustljiv prema bogatima, u oligarhijama prema sirotinji

(ini se kao da bi Aristotel socijalniju, odnosno liberalniju ekonomiju postavio kako u koju dravu i ureenje. Tu je puno openitiji od svih kapitalista / komunista koji uzimaju ekonomski sustav kao preduvjet za politiki: kod Aristotela je obrnuto)- sad slijedi izuzetno vaan dio u cijeloj Aristotelovoj politikoj filozofiji: naime, kakvi trebaju biti upravljai / vladari (koje vrline trebaju imati):

a) ljubav prema (postojeem) poretku (volja / elja)

b) sposobnost upravljanja, tj. izvravanje poslova na vlasti (intelekt)

c) vrlinu i pravednost (ali opet pozitivistiku - ''koju zahtijeva postojee ureenje, jer ako je pravo drukije u raznim dravama, onda je i pravednost razliita. Znai, za konzerviranje vlasti treba imati strunjaka), tj. krepost (moralnost)

- dakle, ovdje imamo tri osobine koje su vane za dobrog dravnika: volja, intelekt i moralnost. To je korak dalje od Platonovog ''etikog intelektualizma'', koji je zahtijevao samo 2 od te 3 komponente; intelekt i moralnost. Aristotel pridodaje i volju (Platon kae da ''one koji znaju i poteni su, treba natjerati na vlast pod prijetnjom kazne'')- no, kako odabrati dravnika ako nema sve ove 3 osobine, nego samo dvije ili jednu? Tu treba paziti na osobine koje vie odudaraju od prosjenog ovjeka. Vojskovoa mora biti mnogo vei znalac od prosjeka kad ga se bira na dunost, a blagajnik mnogo poteniji

- ouvanje poretka = korist po dravu (u zakonu). Uvijek treba biti vei udio lojalnih dravi nego nezadovoljnih dravom. To je vrlo vano za ouvanje poretka. Takoer, poretke ne treba dovoditi do krajnosti (umjerenost je bitna). U demokracijama je velika greka to to masa misli da je sloboda u tome da se radi to god se hoe (ohlokracija). Ali oni ne vide da, kako tvrdi A., ''ivot u skladu sa zakonom nije ropstvo, nego sredstvo za ouvanje demokracije''

- no, najvanije za ouvanje poretka je odgoj u duhu poretka.

- kako monarhija propada? (iz cijele zbrkane ''Politike'' da se izvui 1. da je najbolji idealni poredak monarhija, 2. najbolji u realnosti bi bila aristokracija, ali nije stabilna, 3. tako da je najstabilnija i de facto, u realnosti najbolja - politea) Monarh dolazi iz redova najvrlijih, aristokracije. Njegova suprotnost, tiranin, dolazi s upravo suprotne strane - iz demosa. Tiranije (u starogrkom tiranide, i postoji razlika izmeu tiranida i tiranija, ali mi se ovdje ne da s tim baktat) se zavode ili iz demosa, ili se monarhija pretvara u tiraniju. Monarhije su sline aristokracijama, a tiranije najgoroj kombinaciji oligarhije i demokracije. Kralj eli ope dobro (tei za slavom), tiranin eli korist (tei materijalnom dobru)

- tiranije su sline oligarhijama po tenji za bogatstvom, a demokracijama po borbi protiv elite (koja je potencijalna opasnost tiraninu). Jednovlaa (i monarhija i tiranija) imaju najvie neprijatelja i najvie uzroka, razloga za bunu. esto zato to samodrci uvrijede dostojanstvo (''obeaste'') nekog od podanika, fiziki ili psihiki zlostavljaju; no razlozi su i strah, prijezir, zavist, mrnja, bijes... ak i u strukturama najbliim tiraninu

- kraljevine (monarhije) se mogu odrati umjerenom vladavinom kralja (iako je monarhija rijetkost, jer ima previe jednakih, kae A.), ovlasti ne trebaju biti prevelike

- tiranije se mogu ouvati uglavnom iskljuivo represijom, kontrolom i ograniavanjima - sva jednovlaa (i tiranije i kraljevstva) trebaju se paziti da ne dodjeljuju veliku mo nekoj osobi (osim samom tiraninu ili kralju), bar ne sposobnoj. Bolje je razdijeliti mo

- Aristotel na nekoliko stranica opisuje / savjetuje to je dobro i korisno za tiraniju (iako smatra da je ona najgora!), eto opet veze s Machiavellijem

- Aristotel se na kraju pete knjige osvre na Platonovu ''Dravu'', te ima neke zamjerke. Prvo, kae da Platon ne iznosi dobre argumente za promjenu vladavina (iz timokracije (vladavina astohlepnih) u oligarhiju, oligarhije u demokraciju itd.), nego osnovane na nekim metafizikim odnosima. Taker, esto se dogaalo da se promjene vladavina dogaaju u obrnutom smjeru od onoga koji Platon navodi. Krivi su i razlozi promjene. Isto tako nije tono da je samo oligarhija ''drava od dvije drave: siromanih i bogatih''

ESTA KNJIGA

- dravna ureenja mogu se spajati (oligarhijske aristokracije, demokratske politeije...), to ovisi o tome koja grana vlasti je kakva (npr. sudstvo je demokratsko, skuptina oligarhijska, a izvrna vlast aristokratska). Kako se uspostavljaju razna dravna ureenja?

- demokracija (puka vladavina) - osnovni princip na kojem se zasniva je sloboda. Ona je i poelo i cilj demokracije. U demokraciji: a) sloboda se manifestira naizmjeninom vladavinom. Jednakost koja vlada u demokraciji je ne jednakost po vrijednosti, nego prema broju: ljudi se izmjenjuju na vlasti po broju, a ne po astima. Vrhovna vlast i vrhovni zakon je veina i ono to odlui veina. Po shvaanju puke vladavine, to je pravedno; b) sloboda je, po drugom demokratskom shvaanju, da svatko ivi kako mu se svidi. To je ustvari prava definicija slobode: svatko moe ivjeti kako hoe (da se doda: ''dok god ne teti drugome'', dobila bi se Millova definicija liberalizma) i to je upravo suprotno ropstvu, gdje nitko ne moe ivjeti kako hoe. Po tom drugom demokratskom shvaanju slobode, nitko se ne potinjava nikome, a ako i da, onda naizmjenino

- takvi demokratski principi postuliraju slijedee: svatko moe biti izabran na svaku poziciju, svi imaju vlast nad svima. Imovinski cenzus nita ne predstavlja. Nema dugotrajnog ostajanja dunosnika na poloaju / vlasti. Za razliku od oligarhije, u demokraciji vladaju oni koji su potpuna suprotnost ''manjincima'': neobrazovana, neplemenita i siromana veina. ''Demokratsko pravo: pravo svih da budu ravnopravni razmjerno njihovom broju''. To znai tlaenje bogatih (oligarhija je suprotno loa), jer oni su u manjini i njihova prava odreuje veina. Aristotel misli da bi moda bilo pravedno da se glasovi odrede po tome koliko je tko 'teak' (imovinski). Kae i sam da je ''teko doi do istine o tome to je jednakost i pravda''. ''Uvijek slabiji trae jednakost i pravdu, dok se jai o tome nimalo ne brinu''

- i demokracija i oligarhija je nejednakost i nepravda, ba zato se A. gore pita kako doi do neke ope jednakosti. Ona bi bila ono oko ega se mogu sloiti i jedni i drugi

- za najbolju vrstu demokracije A. predlae da svi polau raune svima (u vezi vlasti), ali da u vrhu izvrne vlasti budu najvrliji i bogatiji. Tako e ih narod moi nadgledati, a ovi se nee buniti da su podinjeni loijima od sebe - oko toga se mogu sloiti i jedni i drugi. Dakle, najbolja demokracija je ona u kojoj se dravna sluba ne plaa, pa tako radnici rade svoje i nitko ih ne dira, a poloaje zauzimaju asni i znalci, kojima nije do probitka

- najgora pak vrsta demokracije je ona potpuno liberalna (ohlokracija; netko bi drugi rekao, anarhija) u kojoj je sve doputeno. Takva drava je slina tiraniji, u kojoj tirani doputaju sve ivo, i enama i robovima, i poredak je popularan. To je najgore, jer ''slae je svjetini ivjeti rasputeno negoli umjereno (drai joj je nediscipliniran nego razuman ivot)''

- zakonodavci, dravotvorci i dravnici ne trebaju teiti samo uspostavi drave, nego i njenom odranju. ''Nije demokratsko / oligarhijsko ono to dravu ini demokratskijom / oligarhinijom, nego ono to joj daje dug ivot'' (opet njegov pragmatizam,slinost s Machiavellijem). 1. sudovi moraju biti poteni i nepristrani; 2. ne treba se konfiscirati imovina; 3. ne treba bezgranino davati socijalnu pomo ('nauiti ih loviti ribu, a ne davati im ribu'); 4. drava treba imati prihode

- oligarhija ima koliko ima i demokracija (samo su suprotne). Najbolje su one koje su najvie izmijeane s demokracijom, najblie politeiji. Stabilna oligarhija (i bilo koj manjinska vladavina) treba ukljuitati puk (i jo par savjeta daje A. za oligarhiju)

- sad treba odrediti organe vlasti i njihove funkcije (podjela koju Aristotel ovdje daje je efemerna, jer ovisi o vremenu i mjestu u kojem i na kojem je drava. Ona najopija podjela (na 3 grane vlasti) pak igra ulogu u politikoj teoriji sve do danas); to su podjele inovnikih (dravnih) slubi izvrne vlasti: to su briga za agoru, uvari riznice, raznorazni nadzornici, straari, sveenici... najvii su bazileji/kraljevi/arhonti. I suci spadaju pod dravne inovnike (suci trebaju podijeliti nadlenosti (kategorizacija prava))

- postoji i vijee koje nadzire da se provodi zakon (zakonouvari), neto slino savjetodavnom

SEDMA KNJIGA

- ''koje je najbolje dravno ureenje'' slijedi iz ''koji je nain ivota najbolji'' (najbolji nain ivota = srea, po Aristotelu. Ne zaboraviti!). Jer, dravnik (''onaj koji najbolje upravlja dravom'') treba, ako je mogue, voditi i najbolji ivot. Trebao bi imati vrline (hrabrost, razboritost, pravednost, mudrost). Oni koji imaju vrline su sretniji od onih koji imaju izvanjska dobra - vrline su intrinzina dobra, i njih trebaju imati dravnici

- i za pojedinca i za dravu najbolji nain ivota je onaj s vrlinom (u kojem vrline ima dovoljno da se ine dobre stvari pomou nje)

- srea pojedinca = srea drave (samo na razliitim razinama; npr. pojedinac koji smatra da je dobro biti bogat smatrat e da je dobra i bogata drava) -

pravedan ovjek : srea ovjeka = pravedna drava : blaenstvo drave- u najboljem dr. ureenju svatko djeluje u skladu s vrlinom (najbolji i najzasluniji su na vrhu). Zakonodavac treba iznai takvu dravu u kojoj e svatko dobro ivjeti i djelovati u skladu s vrlinom (dakle, takvu u kojoj e najvrliji biti najvii)

- vrline slue da se dobro djeluje. ovjek treba djelovati u skladu s vrlinom, a napose dravnik, jer u njega je vie vrline. Oni koji su najsposobniji djelovati, tj. sposobni su za najbolje djelovanje, a najbolje djelovanje je u korist drave - ti su dakle dravnici (oni koji su u stanju najvie i najbolje djelovati)

- i za pojedinca i za dravu najbolji je ivot u (dobrom) djelovanju. Takvo djelovanje po vrlini je najbolje ''i za pojedinca i za dravu i ljude uope''

- Aristotel dalje navodi 'materijalne' uvjete za dobru dravu (jer ''i dravniku treba dobar materijal da bi gradio dobru dravu''): broj stanovnika, povrina, zemlja, resursi, poloaj, trgovina, pomorska sila - sve to mora imati pravu mjeru (Aristotel kae da zakon ne moe ''zavesti red u velikom mnotvu'', tj. ne moe urediti dravu s velikim brojem stanovnika. to bi tek rekao za dananje najvee drave svijeta.) - dobrim dijelom su stvari koje Aristotel tu navodi efemerne, jer se odnose samo na antiki kontekst- da bi se vladalo, treba i hrabrost i znanje. Takoer, i podanici moraju biti zlatna sredina izmeu hrabrosti i pameti (to imaju Grci, koji su izmeu Europljana i Azijata)

- sredstvo i cilj nemaju nita zajednikog, ali sredstvo slui za ostvarenje cilja. Tako i bogaenje nema veze s dravom, ali joj je ono potrebno

- s obzirom da se ljudi razlikuju po vrlini, drave su razliite po ureenju. Zato se u njima treba ''organizirati ivot'' po nekim elementima drave, jer neki elementi su za dravu nuni. Osim hrane i osnovnih potreba, to su zanati, oruje i uvari, novac itd. Uglavnom, tu se opet postavlja pitanje kome treba dati koje dunosti: ''neki poslovi treba da budu u privatnim, drugi u dravnim rukama, od drave do drave''; ''jednima treba dati pravo da sudjeluju u svim tim poslovima, drugima ne treba'' - kako gdje. U oligarhiji nemaju svi pravo na vrenje tih poslova, u demokraciji imaju

- kako bilo, nije pitanje koje dravno ureenje je najbolje, jer se ono razlikuje od naroda do naroda (u Grkoj ak od grada do grada). Najbolja je ona drava koja omoguava najvie sree svojim graanima (u kojoj je omoguena vrlina, to e rei, da graani ne moraju raditi fizike (najnunije) poslove). Dunosti dodjeljivati prema sposobnostima

- dravni poredak/ureenje (ustav):

- dobro (drave) je dvojako: dobar cilj i sredstva za ostvariti taj cilj (Aristotelova teleologija: dobar moe biti samo cilj, a sredstva nisu sama po sebi dobra, nego ako slue da se postigne cilj). U dravi trebaju obje stvari biti dobre: i da postoji dobar, pravedan cilj, i da se u njoj mogu iznai dobra sredstva za ostvarivanje tog cilja

- s obzirom da drava cilja to veoj srei (drugdje: blaenstvu). Dakle, drava mora biti to sretnija (i kvantitativno i kvalitativno), a tome je blia to je potpunija njena vrlina (apsolutno dobro, a ne relativno.)

- za to, neke vrline moraju postojati kod graana unaprijed, a druge mora urediti / stvoriti zakonodavac (vrline se stjeu i navikom, tj. posredstvom drave, a ne samo s roenjem)

- drava se uvijek sastoji od vladajuih i vladanih. Pianje je samo, hoe li vladajui vladati divotno, a vladani biti doivotno potinjeni? Kad bi vladajui bili naspram vladanih toliko bolji kao bogovi naspram ljudi, onda bi doivotna vladavina bila opravdana. No, ta razlika nije oigledna, pa se na vlasti treba izmjenjivati. Naravno, po nekom kriteriju treba razlikovati vladajue od vladanih (preutno, najbolji trebaju vladati, vjerojatno naizmjence, a loiji se potinjavati): stariji trebaju vladati, mlai se pokoravati. Takoer, onaj tko misli dobro vladati, prvo se mora pokoravati. Ako je vlast u interesu vladajueg, to je vlastgospodara nad robovima. Ali, ako je vlast u interesu podanika, to je vladavina nad slobodnim ljudima (i takva treba biti!)

- treba se sluati naredbe, i to imajui u vidu samo cilj. Nije vano kakvi su poslovi sami po sebi, nego kakav im je cilj, kae A. Dravnik se takoer treba najvie brinuti o tome kako postii dobar cilj; on treba rasporeivati vrline ljudi po poslovima: brinuti kako da ih rasporedi u ratu, kako u miru, kako u radu, kako u shole

- za ostvarivanje dobrog cilja (sree drave), trebaju tri stvari koje ine dobrog ovjeka: narav ovjeka, navike ovjeka i razum ovjeka. Za dobru dravu, bilo bi najbolje da ovjek s roenjem ima dobru narav, a ''obrazovanje razuma i navika'' je zadatak drave. ''Razum i navike treba uskladiti to je vie mogue''. Zato djecu treba prvo odgajati u tjelovjebi, a potom u filozofiji (i vjetinama za koje treba razum) - prvo se u djece odgajaju navike, a onda razum - to je i logino, jer djeca tek s vremenom postaju razumna. To ve zakonodavac treba predvidjeti

- dalje Aristotel govori o odgajanju (i ak planiranju! Iako kritizira Platonov sistem, i sam Aristotel smatra da drava treba regulirati brak, seks i raanje!) djece. Fiziki i duhovni razvoj djece treba usklaivati s poretkom (opet obrazovanje u slubi poretka) - Aristotel propisuje u kojoj dobi treba to poeti (navikavanje na hladnou, ograniavanje igre, tjelovjeba, prije odreene dobi ne smiju ovo i ono...)

- djeca slobodnih ne trebaju biti s robovima niti se navikavati na rad robova

OSMA KNJIGA

- cijela osma knjiga govori o odgoju djece, kao to je ve reeno, u skadu s poretkom. Kae da odgoj djece treba odreivati drava (to se i danas ini, dakako. A to je kola nego dravni odgoj djece? Samo to je Aristotel mislio da drava treba djecu odgajati i dok su mlaa, te u irim stvarima od samo naobrazbe). Znai, drava ima ire ingerencije nad djecom nego danas. ''Nitko nije svoj gospodar, svi su dio drave i njoj podreeni'', kae A. Zajednike stvari (koje se tiu drave) treba zajedniki i pouavati (u korist drave djecu u tome skupa odgajati).- Aristotel pria o raznim disciplinama koje treba pouavati djecu (crtanje, tjelovjeba, gramatika, glazba), u skladu sa svrhom svakog predmeta (svaki predmet slui neemu, ima svrhu - Aristotelova teleologija ne doputa nesvrhovitost. ak i ono to je za dravu najmanje korisno, ima za svrhu ljepotu (estetika: npr. glazba)). Tjelovjeba ne smije biti prenaporna za mlae, nego umjerena i postepena. Glazbeno obrazovanje za umjetnost, za praktino sviranje, Aristotel odbacuje kao beskorisno (izgleda da se nije uspio izmigoljiti Platonovom stajalitu o umjetnosti). Dok pria o glazbenom odgoju, kako razne melodije i razne harmonije (lidijska, frigijske) utjeu na razliit razvoj karaktera (melodije trebaju biti ''etike''), rukopis se naglo prekida