If you can't read please download the document
Upload
doannga
View
224
Download
5
Embed Size (px)
Citation preview
Arsen (As) je metaloid sa kompleksnim hemijskim osobinama koji moe da formira
brojna neorganskih i organskih jedinjenja. Arsen je zastupljen je u zemljinoj kori u koliini
od 2.5 ppm, u obliku nekoliko minerala od kojih je najrasprostranjeniji arsenopirit (FeAsS)
koji se esto nalazi i u leitima pirita.
Arsen se uglavnom javlja kao elementarni, ali najee u obliku jedinjenja sa oksidacionim
stanjima -3, +3 i +5. Soli arsen(III) su veoma otrovne i izazivaju rak, smrtonosna doza
iznosi 50 miligrama.Netoksine soli arsen(V) su sastojci pesticida, kao i dodaci staklu dajui
mu zelenkastu boju. Soli arsen(V) su neotrovne ali imaju jako baktericidno dejstvo. Ipak
unoenjem velikih koliina one se nagomilavaju u organizmu i redukuju se do toksinih soli
arsen(III).
Arsen gradi dva oksida:
Arsen (III) oksid (As2O3) - Poznatiji je i po nazivu arsenik i vrlo je toksian, ali se i u
malim koliinama upotrebljava kao lek.Ima odlike bezbojne staklaste mase koja stajanjem
postaje neprozirna.
Arsen (V) oksid (As2O5) - Dobija se kada se arsenovoj kiselini oduzme voda:
4H3AsO4=As4O10+6H2O
Kada se arsenatna kiselina (H3AsO4) zagreva 2 sata na oko 210C dobija se ovaj arsenov
oksid kao bela, staklasta vrsta supstanca koja se rasplinjuje. Lako je rastvoran u vodi,
stvarajui arsenatnu kiselinu. Poznato je nekoliko arsenata od kojih industrijski znaaj
ima kalcijum-arsenat (Ca3(AsO4)2), koji su upotrebljava za unitavanje tetoina i natrijum
arsenat, Na2HAsO412 H2O koji se upotrebljava pri tampanju pamunog platna.
Arsen u atmosferu dolazi najee usled vulkanske aktivnosti ili poara. Najee se javlja
kao estina materija, dijametra veliine ispod 2m. estine materije koje sa sobom nose
arsen se transportuju vazdunim strujama na odreene razdaljine od izvora, a potom se
deponuju na zemljite kroz procese suve ili mokre depozicije. Koncentracija arsena
uatmosferi je niska od 0.4 do 30ng/l. Sadraj As vazduhu u Evropi, u ruralnim sredinama
se kree od 1-10ng/m3, u nezagaenim urbanim sredinama od 3-30ng/m3, dok
koncentracije u industrijskim oblastima, u blizini izvora emisije mogu da dostignu
koncentracije i do 1g/m3. Srednji sadraji arsena u travi i senu iz okoline termoelektrana
na mrki ugalj iznosi oko 10mg/kg (WHO 2000).
Osnovni naini ekspozicije oveka arsenu su preko hrane i vode, veoma mali deo potie od
zagaenja vazduha. U sledeoj tabeli dati su procentualna apsorpcija dnevne doze arsena
neorganskog arsena:
Izvor Procenat apsorpcije od dnevne
doze
Vazduh
HgS, CH3Cl i (CH3)2Hg. Svako od ovih jedinjenja koja za sobom povlae i razliito
ponaanje u smislu transporta i efekata na ivotnu sredinu i zdravlje oveka.
iva poseduje veliku isparljivost - pri temperaturi od 20oC u vazduhu se nalazi 14 mg Hg m-
3 u stanju dinamike ravnotee. Prag bezbednosti ive u vazduhu iznosi 0,05 mg Hg m-3
vazduha, zato prosuta iva predstavlja potencionalnu opasnost od trovanja. Jedinjenja ive:
ivin(I) hlorid - kalomel, koristi se u medicini, za pravljenje elektroda i kao sredstvo za
zatitu biljaka, ivin (II) hlorid - sublimit, slui kao katalizator u organskim sintezama, u
metalurgiji, kao sredstvo za dezinfekciju, Hg(CNO)2 ima primenu u proizvodnji detonatora.
iva se u atmosferu emituje u tri forme: elementarna iva (Hg0), Hg (II) u gasnoj fazi
(Hg(II)(g)) i estine ive (Hg(p)).
Vremenske i prostorne skale transporta ive u atmosferi, kao i dipozicija u akvatine i
terestijalne ekosisteme zavisi od njenih fiziko-hemijskih karakteristika. Pare elementarne
ive u atmosferi su relativno inertne prema drugim konstituentima atmosfere i samo se
delimino rastvaraju u vodi. Zbog toga je zadravanje ive u atmosferi relativno dugo (oko
1 godinu). iva koja je emitovana u atmosferu se disperguje i transportuje na velike
razdaljine (na hemisfernoj i globalnoj skali) pre nego to se deponuje na terestijalne i
akvatine receptore.
U podrujima koje se nalaze na veim udaljenostima od industrijskih izvora, koncentracije Hg u atmosferi su od 2-4ng/m3, a u urbanim sredinama oko 10ng/m3. To znai da je
dnevna koliina Hg koja se apsorbuje u rezultat respiratorne ekspozicije, oko 32-64ng u
podrujima koja su manje izloena izvorima zagaenja, odnosno 160 ng/m3 u urbanim
sredinama. Ipak ova dnevna izloenost je mala u poreenosti izloenosti koja potie od
zubnih amalgama koja varira izmeu 3000-17000mg.
iva i jedinjenja ive se emituju iz industrijskih delatnosti: Rafinerije mineralnih ulja i
gasa, pei za koks, termoelektrane i druga postrojenja za spaljivanje, proizvodnja i
prerada metala, postrojenja za proizvodnji stakla, hemijska industrija, postrojenja za
spaljivanje, pirolizu, procesiranje, hemijski tretman ili odlaganje opasnog otpada na
deponiju, proizvodnja i prerada drveta i proizvodnja papira, klanice, itd.
Olovo (Pb) je mek metal, sivkasto plave boje, nerastvorljiv u vodi, velike gustine i niske
temperature topljenja. U prirodi se olovo najee javlja u vidu sulfida, kao ruda galenit
(PbS), iz koje se dobija sirovo olovo prema sledeim jednainama:
2PbS+3O2=2PbO+2SO2
2PbO+C=2Pb+CO2
Takoe, postoje i druge olovne rude: ceruzit (PbCO3), anglezit-(olovo(II) sulfat -PbSO4) koji
je bela kristalna materija slabo rastvorljiva u vodi, krokoit (PbCrO4) i vulfenit (PbMoO4).
Olovo se u destilovanoj vodi ne rastvara, dok se rastvara u kiselinama sa oksidacionim
dejstvom (npr. azotna kiselina). Na vazduhu se fino spraeno olovo tzv. piroforno olovo pali
samo od sebe. Olovo se koristi za izradu limova, kanalizacionih i vodovodnih cevi ukoliko
vode nisu kisele; njime se oblau elektrini kablov. Olovo se koristi i u vojnoj industriji,
industriji boja, za izradu olovnih akumulatora, za zatitu od rendgenskog i radioaktivnog
zraenja.
Olovo se javlja u dva oksidaciona stanja: Pb(II) I Pb(IV).
Olovo (II) oksid je amfoteran. Koristi za glaziranje keramikih proizvoda, za izradu minijuma
(Pb3O4) koji se koristi kao uta boja u slikarstvu:
PbO+O2=2Pb3O4
Najvei deo olova koji se nalazi u amosferi potie iz antropogenih izvora, a ovek je izloen
putem inhalacije, ali takoe i preko vode za pie i hrane.
Prema nekim podacima u zavisnosti od stepena industrijalizacije, meteorolokih i
topografskih uslova, kao i od frekvencije saobraaja, koliina olova u vazduhu kree se od 1
- 3 ug/m3. Olovo se iz vazduha taloi na zemljite, tako da se u nekultivisanom zemljitu u
blizini nekog industrijskog centra moe nai koncentracije od 8 do 20 mg/kg ili ak i do 400
mg/kg zemljita u blizini neke sobraajnice.
Olovo i jedinjenja olova mogu poticati iz sledeih industrijskih delatnosti: Rafinerije
mineralnih ulja i gasa, pei za koks, termoelektrane i druga postrojenja za
spaljivanje, proizvodnja i prerada metala, mineralna industrija, hemijska industrija,
postrojenja za spaljivanje, pirolizu, procesiranje, hemijski tretman ili odlaganje
opasnog otpada na deponiju, deponije iskljuujui deponije inertnog otpada,
proizvodnja i prerada drveta i proizvodnja papira, postrojenja za gradnju i farbanje ili
skidanje boje sa brodova, itd. Takoe, olovo se emituje u vazduh iz motora sa
unutranjim sagorevanjem.
Bkr (Cu) je metal koji je ovek najranije upoznao. Zstupln u zmlin kri u
kliini d 55 ppm u vidu minrl: hlkpirit (CuSFe2S3), hlkzin Cu2S, bornita
(Cu3FeS3), azurita Cu(OH)22CuCO3 i drugih. isti bkr crvnkst-brn b, mk
mtl, vrl vlik tpltn i lktrin prvdlivsti. N vzduhu n pdl krzii, li
dugim stnjm n njmu bkr s prvli zlnm ptinm bznih sli bkr (hidrksi
krbnt-Cu(OH)2CuCO3-patina, hidrksisulft Cu(OH)2CuSO4 ili hidrksihlrid).
Bakar gradi dva reda jedinjenja, Cu (I)-kupro jedinjenja i Cu (II)-kupri jedinjenj. Jedinjenja
Cu (II) su postojanjija od Cu(I) jedinjenja i zato se ovaj metal u prodi javlja u ovliku takvih
jedinjenja.
Bakar je u ambijentalnom vazduhu prisutan odreeno vreme nakon emisije, a nakon toga
se taloi na zemljite koje upravo iz ovih razloga moe da sadri visoke koncentracije bakra,
dok su pak koncentracije bakra u vazduhu relativno niske.
Bakar i jedinjenja bakra mogu da se emituju iz industrijskih delatnosti: Rafinerije
mineralnih ulja i gasa, pei za koks, termoelektrane i druga postrojenja za
spaljivanje, proizvodnja i prerada metala, mineralna industrija, hemijska industrija,
postrojenja za spaljivanje, pirolizu, procesiranje, hemijski tretman ili odlaganje
opasnog otpada na deponiju, proizvodnja i prerada drveta i proizvodnja papira,
postrojenja za gradnju i farbanje ili skidanje boje sa brodova, itd.
Nikl (Ni) - mtl VIIIB grup, zstupln u zmlin kri u kliini d 80 ppm u bliku
minrl ki skr bvzn sdr i kblt: milrit ili nikelin (NiAs), grsdrfit (NiAsS) i
grnijrit (Ni,Mg)3H4Si2O11 i dr. ist nikl s nlzi u nkim mtritim. Nikl umrn
tvrd, blistv mtl srbrnbl b tprn n krziu. N vzduhu pstn n binim
tmprturm, u kisniku sgrv grdi ksid. Rzbln hlrvdnin i
sumprn kislin spr dluu n njg, li ztn kislin dlu lk i td s grdi nikl-
nitrt. Nikl grdi dva reda jedinjenja, Ni(II) I Ni (III) jedinjenja, ako i niz kmplksnih
dinjnj (hksamin-nikl(II)-brmid). Niklv sli du zln rstvr. Kristi s z
prvlnj drugih mtl rdi ztit, r sm tprn n krziu i im srbrnst s.
Nikl u prhu s kristi k ktliztr u mngim rkcim u industrii, k t
prizvdnj mrgrin (pri stvrdnjvnju ul). Nikl mikrlmnti prisutn u mngim
nzimim.
Nikl je metl koji je u tragovima prisutna u svim medijumima ivotne sredine, vodi, vazduhu,
zemljitu, kao i u biosferi. Emisija nikla u vazduh moe da bude iz prirodnih izvora kao to
su vulkani ili praina koja nastaje kao rezultat delovanja vetra (eolska erozija). Nikl se
najee u ambijentalnom vazduhu nalazi u ovliku sulfata (NiSO4), koksida nikla i
ompleksnog jedinjenja nikla-gvoe oksida
http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A0%D0%B0%D1%81%D1%82%D0%B2%D0%BE%D1%80
Nikl i jedinjenja nikla mogu da se emituju iz industrijskih delatnosti: Rafinerije
mineralnih ulja i gasa, pei za koks, termoelektrane i druga postrojenja za
spaljivanje, proizvodnja i prerada metala, mineralna industrija, hemijska industrija,
postrojenja za spaljivanje, pirolizu, procesiranje, hemijski tretman ili odlaganje
opasnog otpada na deponiju, proizvodnja i prerada drveta i proizvodnja papira,
klanice, prerada i obrada mleka, itd.
Polihlorovani bifenili (PCBs) (C12H10-xClx) su grupa sintetikih organohlornih
jedinjenja, sastavljenih od dva benzenova prstena, sa 2 do 10 atoma vodonika zamenjenih
atomima hlora.
Teoretski postoji 209 razliitih polihlorovanih bifenila, koji se jo nazivaju i kongeneri. PCB
kongeneri su viskozne tenosti bez mirisa, ukusa, bledo-ute boje, (visoko hlorisane smee
su viskoznije i ue). Najvie se upotrebljavaju u transformatorima kao rashladni medij
(Piralensko ulje), ne provode struju i podnose visoke temperature (do 1700C). Zabranjeni
su zbog kancerogenog, mutagenog i teratogenog efekta.
Ponaanje PCB u ivotnoj sredini zavisi i stepena hlorinacije, odnosno to je vei broj
hlorovih atoma to je otpornost PCB-a vea. Biodegradacija je jedini proces koji moe da
dovede do raspadanja ove grupe jedinjenja u ivotnoj sredini. Ukoliko se ospuste u
atmosferu, PCB egzistiraju u parnoj fazi, a tendencija adsorpcije za estine materije raste
sa brojem atoma hlora. Dominantni proces transformacije PCB-a u atmosferi je reakcija sa
hidroksi radikalima (OH) koja i odreuje vreme poluraspada PCB-a u atmosferi. Tako da se
vreme potrebno za razlafanje PCB u atmosferi kree od 12.9 dana za monohlorbifenil do 1.3
godine za heterohlorbifenile. Drugi vid uklanjanja PCB iz atmosfre je kroz fizike procese
suve ili mokre depozicije.
Polihlorovani bifenili mogu da se emituje iz industrijskih delatnosti: proizvodnja i
prerada metala, proizvodnja cementnog klinkera u rotacionim peima, krea u
rotacionim peima i klinkera ili krea u drugim vrstama pei, hemijska industrija za
proizvodnju industrijskog obima supstanci bazne organske hemije, itd.
Policiklini aromatini ugljovodonici (PAHs) - strukturu policiklinih aromatinih
ugljovodonika karakteriu dva ili vie kondenzovanih aromatinih prstenova. Pored
aromatinih prstenova, u strukturu PAH mogu biti ukljueni i dodatni prstenovi, tako da je
broj teorijski moguih policiklinih aromatinih ugljovodonika preko 100, iji je sadraj u
atmosferi est predmet prouavanja. Dve osnovne grupe PAH su supstituisani i
nesupstituisani policiklini aromatini ugljovodonici. PAH se ee javljaju u kompleksnim
meavinama, nego kao pojedinana jedinjenja. Napon pare i Henrijeva konstanta
policiklinih aromatinih ugljovodonika imaju relativno niske vrednosti, tako da spadaju u
poluisparljiva jedinjenja Izvori policiklinih aromatinih ugljovodonika se mogu podeliti na:
antropogene, koji ukljuuju emisije iz domainstava, mobilne, industrijske i poljoprivredne
izvore, i prirodne izvore.
Policiklini aromatini ugljovodonici se emituju iz industrijskih delatnosti: Rafinerije
mineralnih ulja i gasa, pei za koks, termoelektrane i druga postrojenja za
spaljivanje, proizvodnja i prerada metala, postrojenja za topljenje mineralnih
supstanci ukljuujui proizvodnju mineralnih vlakana, hemijska industrija za
proizvodnju industrijskog obima supstanci bazne organske hemije, postrojenja za
spaljivanje, pirolizu, procesiranje, hemijski tretman ili odlaganje opasnog otpada na
deponiju, itd.
Hlor i neorganska jedinjenja (kao HCl) - je nemetal sa atomskim brojem 17, to je uto
zelen gas oko 2,5 puta tei od vazduha, neprijatnog, zaguljivog mirisa, veoma otrovan.
Hlor se koristi kao sredstvo za izbeljivanje i dezinfekciju. Sastojak je mnogih soli i drugih
jedinjenja. Hlor je veoma rasprostranjen u prirodi i moe se nai u skoro svakom ivom
organizmu, javlja se u vidu dvoatomskih molekula Cl2. Hlor se dobro rastvara u vodi i gradi
hlornu vodu, koja zbog nascentnog kiseonika ima baktericidno dejstvo, a slui i za beljenje
organskih boja. Sa vodom reaguje sporo gradei hlorovodonik i perhlornu kiselinu (HClO).
Sa kiseonikom gradi 5 razliitih oksida. Hlor gradi nekoliko kiselina i odgovarajue soli:
hlorovodoninu (sonu) kiselinu (HCl) i hloride kao soli, perhlornu kiselinu (HClO4) i soli
perhloride, hlorastu kiselinu (HclO2) i soli hlorite, hlornu kiselinu (HclO3) i soli hlorate.
Hlor i neorganska jedinjenja se emituje iz industrijskih delatnosti: Rafinerije
mineralnih ulja i gasa, termoelektrane i druga postrojenja za spaljivanje, proizvodnja
i prerada metala, mineralna industrija, hemijska industrija, postrojenja za
spaljivanje, pirolizu, procesiranje, hemijski tretman ili odlaganje opasnog otpada na
deponiju, proizvodnja i prerada drveta, klanice, prerada i obrada mleka, itd.
PCDD + PCDF (dioksini + furani) oznaavaju dve grupe hemijski slino graenih
hlorisanih organskih jedinjenja.
Polihlorni dibenzodiokins (PCDDs), ili jednostavno dioksini, su grupa organskih jedinjenja
koja su polihalogenizovana jedninjenja, koja predstavljaju znaajne zagaivae ivotne
sredine. PCDD se bioakumuliraju kod ljudi i divljih ivotinja zbog svojih lipofilnih svojstava, i
mogu izazvati poremeaje u razvoju i rak. Dioksini se javljaju kao nus-proizvodi u
proizvodnji nekih organohlornih jedinjenja, pri spaljivanju supstanci koje sadre hlor kao to
su PVC (polivinil hlorid), pri izbeljivanju papira hlorom, i iz prirodnih izvora, kao to su
vulkani i umski poari. Zajedno sa PCDD jedninjenjima se pojavljuju i PCDF jedinjenja
(polihlorni dibenzofurani), koji su poznati kao teratogeni, mutageni i kancerogeni.
PCDD + PCDF (dioksin + furani) mogu da se emituju iz industrijskih delatnosti:
termoelektrane i druga postrojenja za spaljivanje, pei za koks, proizvodnja i prerada
metala, postrojenja za topljenje mineralnih supstanci ukljuujui proizvodnju
mineralnih vlakana, hemijska industrija, postrojenja za spaljivanje, pirolizu,
procesiranje, hemijski tretman ili odlaganje opasnog otpada na deponiju, proizvodnja
i prerada drveta, klanice, prerada i obrada mleka, itd.
Fluoranten C16H10 je policiklini aromatini ugljovodonik (PAH). Postoji u obliku bledo
utog do zelenog kristalnog praha. Nerastvorljiv je u vodi, brzo se adsorbuje na sediment i
estice. Ima visok potencijal bioakumulacije, bioakumulira se u koljkama, koje na taj nain
predstavljaju odlian indikator fluoroanten zagaenja. Fluoranten se koristi kao intermediata
za boje (fluorescentni), lekove i agrohemikalije.
Delatnosti koje mogu isputaju fluoranten u vodu su: energetski sektor, proizvodnja i
prerada metala, hemijska industrija, delatnosti iz oblasti upravljanja otpadom i
otpadnim vodama, proizvodnja papira i drveta, klanice, prerada i obrada mleka,
postrojenja za gradnji i farbanje ili skidanje boje sa brodova, postrojenja za
povrinski tretman materija, predmeta ili proizvoda pomou organskih rastvaraa,
itd.
Atrazin C8H14CIN5 2 hloro-4-etilamin-6-izopropilamin-s-tirazin, je organsko jedinjenje
koje se sastoji od jednog s-tirazin prstena.
Koristi kao herbicid. Pojavljuje se u obliku bezbojnih estica koje se dobro rastvaraju u vodi.
Pri upotrebi ovog herbicida, jedan njegov deo ostaje u ivotnoj sredini te se moe
detektovati u vodi, zemljitu ili u vazduhu. Atrazin dugo ostaje prisutan u povrinskoj vodi
jer mu je vreme poluraspada vee od 200 dana. Atrazin ima nizak nivo biodegradacije. Na
dejstvo atrazina su najosetljiviji su reproduktivni sistem i organizmi u razvoju.
Delatnosti koje mogu da isputaju atrazin u vodu su: hemijska postrojenja za
proizvodnju industrijskog obima supstanci bazne organske hemije, hemijska
postrojenja za proizvodnju industrijskog obima osnovnih proizvoda za zatitu bilja i
biocida, postrojenja za spaljivanje, pirolizu, procesiranje, hemijski tretman ili
odlaganje opasnog otpada na deponiju, deponije, iskljuujui deponije inertnog
otpada, optinska postrojenja za tretiranje otpadnih voda, itd.
Lindan C6H6Cl6 je organohlorni insekticid ija se primena zadrala uprkos njegovoj
stabilnosti u zemljitu i akvatinim ekosistemima, sposobnosti bioakumulacije i potencijalnoj
karcinogenosti posle termike obrade.
U akvatine ekosisteme lindan dospeva spiranjem sa povrina koje su tretirne ovim
pesticidom, farmi i dr. Obzirom na lindan pokazuje afinitet prema organskim jedinjenjima,
u akvatinim ekosistemima ovaj insekticid tei da se vee za estine materije i na taj nain
da se akumulira u sedimentu. Ipak, zbog svoje vee ratsvorljivosti u vodi, koncentracija lindana u sedimentu je manja u poenju sa drugim organohlornim pesticidima.
Izlaganje velikim koliinma lindana, moe doi do oteenja nervnog sistema, utie na rad
jetre i bubrega, a mogu je i kancerogen.
Delatnosti koje mogu da isputaju lindan u vodu su: hemijska postrojenja za
proizvodnju industrijskog obima supstanci bazne organske hemije, hemijska
postrojenja za proizvodnju industrijskog obima osnovnih proizvoda za zatitu bilja i
biocida, postrojenja za spaljivanje, pirolizu, procesiranje, hemijski tretman ili
odlaganje opasnog otpada na deponiju, deponije, iskljuujui deponije inertnog
otpada, optinska postrojenja za tretiranje otpadnih voda, proizvodnja papira i
drveta i prerada, itd.
Azbest je grupni naziv za prirodno dugakih, tankih i veoma jakih vlaknastih silikatnih
minerala. Azbest se moe javiti kao beli (Mg3Si2O5(OH)4), smei ((Mg,Fe)7Si8O22(OH)2),
plavi (Na2Fe32+Fe2
3+(Si8O22)(OH)2) i dr. Azbest je slab provodnik toplote, otporan je na
visoke temperature, to znai da ne gori i ne ugljenie se, tako da je veoma koristan kao
izolator toplote i vatre. Zahvaljujui tim osobinama, utkan je u zatitnu odeu vatrogasaca,
a koristi se i za izradu obloga za konice i kvaila motornih vozila, koji usled trenja postaju
veoma topli. Kotlovi se esto oblau azbestom da bi se spreili irenje vatre i vreline. Moe
biti veoma tetan po zdravlje, kancerogen je, pa se pri korienju stvari koje sadre azbest
moraju potovati odreena uputstva. Udisanje azbestne praine moe da prouzrokuje
azbestozu - plunu bolest, ili mezoteliom - galopirajui rak plua.
Delatnosti koje isputaju azbest u vodu su: postrojenja za proizvodnju azbesta i
proizvoda na bazi azbesta, hemijska postrojenja za proizvodnju industrijskog obima
supstanci bazne organske hemije, hemijska postrojenja za proizvodnju industrijskog
obima proizvoda bazne neorganske hemije, postrojenja za spaljivanje, pirolizu,
procesiranje, hemijski tretman ili odlaganje opasnog otpada na deponiju, deponije,
iskljuujui deponije inertnog otpada, nezavisna postrojenja za preradu otpadnih
voda, itd.
Trihlormetan CHCl3 je bistra, bezbojna, isparljiva i nezapaljiva tenost karakteristinog
mirisa. Poznata je kao i hloroform i metil trihlorid. Isparava veoma brzo, ograniene je
rastvorljivosti u vodi, ali je meljiva sa veinom organskih rastvaraa. Prvenstveno se koristi
kao rastvara, kao hemijski poluproizvod, i pri formiranju pesticida, ranije je upotrebljavan
kao anestetik, ali je prekinuta upotreba zbog toksinih efekata. Veliki deo isputene
supstance zavrava u atmosferi a deo iz vode i sedimenta e se ispariti. Prekomerno
izlaganje trihlorometanu moe da utie na mozak, probavni sistem, oi, bubrege, jetru i
kou, a moe i da izazove rak.
Delatnosti koje isputaju trihlormetan u vodu su: hemijska postrojenja za
proizvodnju industrijskog obima supstanci bazne organske hemije, hemijska
postrojenja za proizvodnju industrijskog obima vetakih ubriva na bazi fosfora,
azota i kalijuma, postrojenja za spaljivanje, pirolizu, procesiranje, hemijski tretman
ili odlaganje opasnog otpada na deponiju, deponije, iskljuujui deponije inertnog
otpada, optinska postrojenja za preradu otpadnih voda, proizvodnja drveta i papira,
postrojenja za gradnju i farbanje ili skidanje boje sa brodova, itd.