Časopis članova sekcije "Mladi fizičari" Osnovne škole "JUGOSLAVIJA" Bar

Broj 2

Riječ urednika

Poštovani učenici, roditelji i kolege nastavnici pred Vama se nalazi drugi broj časopisa "Veseli

fizičar". Nakon uspjeha prvog broja koji je izašao iz štampe krajem februara 2015. godine i nakon

mnogobrojnih pohvala koje su stizale na e- mail i na facebook stranici redakcije odlučili smo da

objavimo drugi broj časopisa "Veseli fizičar". Naravno ni ovaj časopis, kao ni prethodni, ne bi bio

objavljen da ne postoji podrška od strane uprave škole, pa im se zbog toga srdačno zahvaljujemo.

Nadamo se da ćete uživati u čitanju i ovog broja.

Vaša nastavnica, Marina Petrović

U ovom broju donosimo:

Pogled kroz ogled: projekat "mjerenje obima Zemlje" Obilježavanje dana planete Zemlje u našoj školi

Mladi ekoreporteri Crne Gore (rezultati konkursa)

Jedan od najbrilijantnijih umova u istoriji čovječanstva -

Eratosten Njegova otkrića i zakoni i danas imaju svakodnevnu

primjenu - Arhimed

Ulica zagonetki Da li ste znali (Nevjerovatne, ali poučne činjenice)

Intervju sa učenicima Milisavom Vukovićem i Vukom

Martinovićem članovima sekcije "Mladi fizičari"

Razgovor sa nastavnikom fizike Tihomirom Ćuzovićem Kreativni trag (izložba)

Nasmij se do suza

Istorija maratona Svakog 21 -og maja, Crna Gora proslavlja dan

nezavisnosti

Zvijezde su kao razglednice sa neba Naša mala laboratorija

Sa časova sekcije "mladih fizičara": kada fotografije

pričaju priču

(Ne) Odgovorni urednik: Marina Petrović,

nastavnica fizike;

Saradnici: učenici, članovi sekcije “Mladi fizičari”

e-mail adresa redakcije:

nastavafizike1@gmail.com

SAJT:

http://fizika-za-osnovce cg.blogspot.com/

POGLED KROZ OGLED: PROJEKAT "MJERENJE OBIMA ZEMLJE"

Nakon više od 2000 godina nakon što je Eratosten izvršio svoj čuveni eksperiment mjerenja obima Zemlje, učenici, članovi sekcije "Mladi fizičari", bili su u prilici da budu dio međunarodnog projekta

"mjerenje obima Zemlje".

Uz pomoć savremenih naučno-tehničkih dostignuća nije teško izmjeriti veličinu naše planete.

Međutim, u vrijeme kada je prvi put tačno izračunat obim Zemlje, nije bilo ni satelita ni aviona

ni bilo čega sto bi današnji naučnici iskoristili za taj proračun. Sve što je tadašnjim

ljudima stajalo na raspolaganju za ovaj podvig, bili su: Sunce, kamila i matematika. Prije više od

2000 godina u čuvenoj aleksandrijskoj biblioteci, kao treći upravnik, obreo se Eratosten.

(predstavljanje Eratostena kao naučnika slijedi malo kasnije u časopisu) Bio je to čovjek

izuzetnog obrazovanja i velike inteligencije. Bavio se matematikom, astronomijom ali i poezijom

i atletikom. Osnivač je geografije kao naučne discipline. Na osnovu tada raspoloživih podataka,

napravio je mapu svijeta.

Za učešće na projektu "mjerenje obima Zemlje" prijavilo se oko 200 osnovnih i srednjih škola iz

našeg bližeg i daljeg komšiluka. Naša škola "uparena" je sa otprilike 40 škola iz bližeg

komšiluka koje dolaze iz Hrvatske, Slovenije, Poljske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Rumunije.

U trenutku kada je Sunce bilo u "prikladnom" položaju, u školama širom svijeta računao se

opseg Zemlje pomoću jednostavnog štapa. Svrha je tog eksperimenta, između ostalog,

podsticanje istraživačkog učenja.

OBILJEŽAVANJE DANA PLANETE ZEMLJE U NAŠOJ

ŠKOLI

Dan planete Zemlje ili Dan Zemlje (Earth Day) obilježava se 22.

aprila u više od 150 zemalja širom svijeta. Namjera je da ljude širom

svijeta podsjeti u kakvom je stanju priroda planete na kojoj žive, kao i

da se stanovništvu ukaže na probleme ekosistema, na zagađenje

naseljenih mjesta i na to kako poboljšati kvalitet životne sredine. Dan

planete Zemlje službeno se obilježava od 1992. godine kada je tokom

Konferencije Ujedinjenih Nacija o sredini i razvoju u Rio de Janeiru na kojoj je učestvovao

veliki broj predstavnika vlada i nevladinih organizacija usklađen dalekosežni program za

promociju održivog razvoja.

Naša škola se takođe raznoraznim aktivnostima uključuje u proslavu ovako značajnog datuma, a

članovi sekcije "Mladi fizičari" dali su svoj doprinos izlagajući projektne radove i učešćem na

konkursu mladih ekoreportera Crne Gore. (preko 60 radova poslato je na ovom konkursu)

Projektni radovi članova sekcije "Mladi fizičari"

Cilj obeležavanja ovog datuma je upozorenje na opasnosti koje prijete životu na Zemlji,

ekosistemima i urbanim zonama, uslijed razvoja industrije, povećane potrošnje energije,

globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena. Obilježavanje Dana planete Zemlje podrazumijeva

da svaki pojedinac svojim primjerom, nekom svojom akcijom ili konkretnim djelom doprinese

očuvanju planete Zemlje, poput čišćenja smetlišta, sadnje drveća, vožnje bicikla umjesto

automobila, da se svi zajedno potrudimo da učinimo našu zemlju ljepšom i boljom i ostavimo

budućim pokoljenima.

REZULTATI KONKURSA MLADI EKOREPORTERI CRNE GORE

Sa zadovoljstvom Vas obavještavamo da su sedam naših učenika, članova sekcije "Mladi fizičari",

osvojili nagrade na konkursu mladih ekoreportera Crne Gore

Preko 300 učenika iz 13 srednjih i 27 osnovnih škola na ovogodišnjem konkursu mladih

ekoreportera Crne Gore poslalo je oko 370 radova. Svečana dodjela nagrada bila je zakazana na

Dan planete Zemlje, 22-og aprila u Ministarstvu održivog razvoja i turizma u Podgorici, čime se

NVO "EKOM" pridružio mreži svjetskih nevladinih organizacija "Earth Day network" koje

raznim ekološkim aktivnostima obilježavaju ovaj dan. Putem video poruke prisutnima se

obratila Daliborka Pejović, državna sekretarka, a nagrade je uručila Ivana Vojinović,

direktorica Direktorata za životnu sredinu i klimatske promjene u Ministarstvu održivog razvoja i

turizma, koje je i ovogodišnji pokrovitelj. U konkurenciji za nagrade bilo je 155 radova

srednjoškolaca i 205 radova osnovaca. Pristigle radove je početkom aprila 2015. vrednovao

četrnaestočlani nacionalni žiri i odabrao najbolje u 16 kategorija (fotografije, fotopriče, članci i

video radovi u tri tematske cjeline: “mladi ekoreporteri”, “biodiverzitet i predjeli” i “kreativna

reciklaža” koji su bili podjeljeni u dvije starosne kategorije 12-15 godina i 16-21 godine).

Sa svečane dodjele nagrada mladi ekoreporteri Crne Gore

- U kategoriji eko fotografija naši učenici su osvojili sljedeće nagrade:

I nagrada: "Kuća za pijevca" - Albert Demirović VIII-1

III nagrada: "Zelena boca" - Katarina Vuković IX- 6

Plaketa: "Slomljena duša planete" - Stefan Joketić VIII - 1

- U kategoriji fotografije biodiverziteta i predjela:

III nagrada: "Priroda se osmjehuje" Hristina Velimirović VIII-1

Plaketa: " Pahulje cvijeća" Sara Šćepanović IX -3

Takođe učenici Borko Drobnjak VIII-4 i Spasoje Džaković IX-2 dobili su pohvale za svoje

radove "Pet drvenih čamaca na jezeru" i "Isprepletano nebo".

Albert Demirović "Kuća za pijevca" Sara Šćepanović "Pahulje cvijeća"

Hristina Velimirović "Priroda se osmjehuje" Katarina Vuković "Zelena boca"

Naša škola posebno je pohvaljena jer je poslala više od 60 radova na konkursu mladih

ekoreportera što je ubjedljivo najveći broj radova kojeg je jedna škola na ovom konkursu poslala.

Mentor učenicima bila je Marina Petrović, nastavnica fizike u Osnovnoj školi "Jugoslavija" u

Baru. Od 22. aprila na web stranici www.mladi-ekoreporteri.org.me, mogli su se pogledati

odabrani radovi ovogodišnje produkcije, a on-line glasanje trajalo je do 05. juna, kada su na

Svjetski dan zaštite životne sredine proglašeni najbolji radovi po mišljenju publike.

Stefan Joketić "Slomljena duša planete" Spasoje Džaković "Isprepletano nebo"

Na osnovu plasmana, tematike kojom se bave, ispunjenosti kriterijuma i godišta autora, bili su

određeni radovi za međunarodni konkurs "Young reporters for the Environment 2015".

B. Drobnjak "Pet drvenih čamaca na jezeru" Sa svečane dodjele nagrada

Prisutne su pozdravile i Jelena Vukasović, predsjednica Skupštine EKOM-a, Jelena Kiš iz

Fondacije RECAN i Tatjana Djurović mlada ekoreporterka, koja je i nakon srednje škole

nastavila da izvještava o ekološkim problemima.

Učenici nakon svečane dodjele diploma

JEDAN OD NAJBRILIJATNIJIH UMOVA U ISTORIJI

ČOVJEČANSTVA

ERATOSTEN

Časopis “Veseli fizičar” donosi Vam kratku priču o poznatom matematičaru koji je živjeo prije nove ere, Eratostenu

Eratosten iz Kirene je bio grčki matematičar, pjesnik, atletičar, geograf i astronom. Među

savremenicima je bio poznat pod nadimkom „beta“ (grčki broj dva) jer su ga u mnogim

oblastima smatrali drugim čovjekom čitavog Mediterana. Njemu se pripisuje sistem zemaljskih

koordinata sa geografskim širinama i dužinama, a prvi je poznati naučnik koji je izračunao obim

Zemlje, na veoma dovitljiv način. Njegovo glavno djelo je Geografija napisana u tri knjige,

kojim je postao pravi tvorac te nauke. U njemu je izložio istoriju geografije od prvih početaka

od Homera do Aleksandrovih istoričara, zatim obradio svoje misli o obliku zemlje, koju je on

smatrao za loptu. Glavna njegova zasluga sastoji se u tome što se trudio da odredi obim zemljine

lopte, pošto je znao rastojanje između Aleksandrije i Sijene.

Eratosten je 205. godine pre nove ere, predložio jednostavan geometrijski metod za mjerenje

dužine Zemljinog meridijana (čiji krug prolazi kroz polove). Pošao je od zapažanja o različitoj

dužini sijenke štapa u egipatskim gradovima Aleksandriji i Asuanu, koji su se nalazili na

rastojanju od oko 800 km (rastojanje je procijenjeno na osnovu vremena koje je potrebno

karavanu kamila da ga pređe), u momentu letnjeg solsticija i lokalnog sunčevog podneva. Sunce

toga dana i tačno u to vrijeme na sjevernoj hemisferi zauzima najviši položaj iznad horizonta.

Međutim, Eratosten je ipak zapazio razlike od jednog do drugog mesta. U Asuanu (koji se

približno nalazi na uporedniku Raka, odnosno 23,5 stepeni

sjeverno od ekvatora) Sunce je vertikalno, tako da njegovi

zraci dolaze do dna bunara, dok su sijenke vertikalnih

predmeta potpuno centrirane oko njih. Nasuprot tome, u

Aleksandriji Sunce više nije u vertikalnom položaju i ti isti

predmeti bacaju vrlo kratku sijenku koja više nije

centrirana oko

njih. Eratosten je

izmjerio sijenku

obeliska, čiju

dužinu je znao

ranije i iz ta dva

podatka je izveo

vrijednost ugla

koji zaklapaju

sunčevi zraci sa

vertikalom. Našao je da taj ugao iznosi 7,2 stepena.

Sljepilo i najpoznatija otkrića

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Među drugim otkrićima

Eratosten je smislio metod za

izdvajanje prostih među

prirodnim brojevima (poznat

kao Eratostenovo sito). Dobio

je poboljšanu vrednost za

nagnutost ekliptike (nagib

Zemljine ose), i izradio prvu

mapu svijeta zasnovanu na

meridijanima geografske dužine i paralelama geografske širine.

U starosti je oslijepeo i, zato što

više nije mogao da čita, izvršio

samoubistvo.

NJEGOVA OTKRIĆA I ZAKONI I DANAS IMAJU

SVAKODNEVNU PRIMJENU

ARHIMED

U ovom broju predstavljamo Vam poznatog grčkog matematičara,

fizičara i astronoma

Aleksandrijski učenik Αrhimed iz Sirakuze cijelim nizom svojih otkrića otvorio je nauci nove

oblasti. Od svojih rezultata sam se najviše ponosio određenjem površine i zapremine

kod lopte i valjka, izloženom u spisu "Ο lopti i valjku“ u dvije knjige, i zato su mu, po njegovoj

želji, prijatelji i srodnici na nadgrobni spomenik stavili valjak sa loptom u njemu. Isto tako važan

je rezultat izračunavanje odnosa obima i prečnika kruga i smještanje tog odnosa u granice

između π = 3 1/7 i 3 10/71, objašnjen i izračunat u spisu "Ο mjerenju kruga".

Dao je značajan doprinos u mehanici i astronomiji. Otkrio je zakon poluge, prvi egzaktno

dokazao zakone ravnoteže, jasno shvatio pojam specifične težine i u spisu „Ο plovućim tijelima“

utvrdio principe hidrostatike. Sin astronoma Fidije, vršio je i astronomska posmatranja da bi

utvrdio tačnu dužinu godine, te je našao da ona iznosi 365 1/4 dana. Kad je završio svoje

školovanje u Aleksandriji i vratio se u otadžbinu, veze s aleksandrijskim naučnicima produžio je

naučnom prepiskom. Iz jednog jerusalimskog palimpsesta 1907. godine izvučen je spis ο

metodama, u kojem se Arhimed pojavljuje kao prethodnik integralnog računa. Prema legendi,

neki zlatar je za Hijeronovog sina Gelona izradio krunu, i vladar, koji je bio uvjeren da ga je

majstor prevario i da kruna nije od čistog zlata, zatražio je od Arhimeda da riješi taj problem.

Danas svaki osnovac zna kako se taj problem lako rješava, baš zahvaljujući tom Arhimedovom

otkriću. Ideja o rješenju sinula je u Arhimedovoj glavi

u trenutku kad je ulazio u kadu napunjenu vodom i

video da se tom prilikom voda preliva preko ivice

kade. Slična stvar desila mu se stotinama puta, ali se

ovaj put Arhimed zamislio nad tom pojavom, pitajući

se: „Koliko sam vode istisnuo ulazeći u kadu?“

Znajući da je zlato teže od srebra, Arhimed je

zaključio da će kruna od čistog zlata stavljena u kadu

sa vodom istisnuti manje tečnosti nego kruna iste

težine napravljena od legure zlata i srebra. Kad je na

taj način Arhimed otkrio poznati zakon hidrostatike,

koji i danas nosi njegovo ime, iskočio je iz kade, i

vičući „eureka“ („našao sam“), trčao go kroz grad da

bi caru Hijeronu saopštio svoje otkriće. Još jedna

Arhimedova izjava ostala je zapamćena sve do danas.

Oduševljen svojim otkrićem zakona o polugama,

uzviknuo je: „Dajte mi tačku oslonca i pomjeriću

Zemlju.“

Ne dirajte moje krugove!

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Kada je u pitanju Arhimed često je

teško u pričama o njemu odvojiti istinu

od legende. Uz pomoć sočiva i ogledala

navodno je zapalio rimsku flotu u luci

ispred Sirakuze i mnogo toga što se čini

nevjerovatnim zaista je bilo moguće

zahvaljujući čudesnom umu Arhimeda.

Nakon dvogodišnje opsade grada Rimljani su napokon zauzeli Sirakuzu.

Arhimeda je neposredno prije pada

grada ubio rimski vojnik dok je u svom

vrtu rješavao neki geometrijski problem

iznad krugova nacrtanih u pijesku. Tom

prilikom je Arhimed navodno izgovorio

legendarne riječi: "Ne dirajte moje

krugove!"

'Ulica' zagonetki

AJNŠTAJNOVA ZAGONETKA!

5 kuća je obojeno u 5 različitih boja i u svakoj kući živi osoba druge

nacionalnosti. Tih 5 vlasnika piju određeno piće, sviraju određeni

instrument i drže određene kućne ljubimce. Ni jedan vlasnik nema istog

ljubimca, instrument ili piće. Na osnovu dolje navedenih podataka odgovorite: ko drži ribice?

Poznati podaci:

Britanac živi u crvenoj kući Šveđanin drži pse

Danac pije čaj

Zelena kuća je lijevo od bijele kuće Vlasnik zelene kuće pije kafu

Osoba koja svira violinu uzgaja ptice

Vlasnik žute kuće svira klavir

Vlasnik srednje kuće pije mlijeko Norvežanin živi u prvoj kući

Čovjek koji svira trubu živi pored onoga koji ima mačiće

Čovjek koji drži konje živi pored čovjeka koji svira klavir Vlasnik koji svira harmoniku pije pivo

Njemac svira gitaru

Norvežanin živi pored plave kuće Čovjek koji svira trubu ima komšiju koji pije vodu

Postoji samo jedno rješenje koje zadovoljava sve navedene uslove!

Može da leti, može i da teče, uvek unaprijed i nikad ne staje.

Ima izvor i tok, ali nije potok. Teče, ali u dodiru sa vodom opasnosti

krije. Majka i ja odosmo u prirodu i gdje god se okrenusmo ona je bila tu.

Kad u vodu loptu ubaciš ona je izbaci, a kad u vodi kamen držiš ona ti

pomaže.

Niti jurim, niti žurim,uvijek sporo idem, ali točno na vrijeme, uvijek na cilj stignem.

Bijeli kao snijeg, lagan kao pero,a u sebi puno vode nosim,zajedno sa

braćom letim po nebu i stalno suncu prkosim. Leti vazduhom, ptica nije, zuji, brunda, bumbar nije. Kad je žedan

benzin pije – to pogoditi teško nije.

Samo noću bdijem, na nebu se krijem, mlad, star ili ljut uvijek sam ko limun žut.

Mi smo četiri brata, jedan drugog hvatamo. Sve ceste smo vidjeli, još se

nismo sreli.

Nemam ruku, nemam nogu, ali vješto skočiti mogu. Niti jednog nemam

ugla,okrugla sam kao kugla.

o

Eko Eko reporteri??????????????????

Časopis "Veseli fizičar" Vam ponovo ukazuje na zanimljive, nevjerovatne ali i poučne

činjenice!

Da li ste znali?

DA LI SMO ZAISTA NAPRAVLJENI OD ZVIJEZDA?

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Cio naš organizam, naše kosti, kože i drugi djelovi

tijela su sastavljeni od atoma. Atomi ugljenika,

kiseonika i azota u našem tijelu su prvobitno nastali u

zvijezdama. Nakon Velikog praska (momenta

nastanka svemira) postojali su samo vodonik i

helijum. Svi ostali elementi su nastali kasnije

eksplozijom unutar zvijezda, kada su se stvorili

odgovarajući hemijski procesi (nuklearna fuzija).

Kada zvijezda eksplodira stvori se supernova, i tada

se u svemir ispusti velika količina zvezdane prašine. Ta prašina se polako skupljala i međusobno

privlačila, i onda su se iz nje stvarale planete. Tako je

nastala i Zemlja. Svi elementi na Zemlji, dakle, od

kojih smo i mi sastavljeni, su nekada bili unutrašnjost

zvijezda. Sjetite se toga kada sljedeći put budete

gledali u nebo.

- nijedan papir ne može da se presavije 9

puta

- jedini kralj u kartama koji nema brkove

je kralj srce

- upaljač je izmišljen prije šibice

- Leonardo da Vinči je izmislio makaze

- nojevom jajetu treba oko četiri sata da se skuva

- najjači mišić u našem tijelu je jezik

- dijete od 4 godine prosječno dnevno

postavi oko 437 pitanja

Ljudsko pamćenje i ljudski snovi | Zanimljive životne činjenice :) 1. Ljevoruki ljudi imaju bolje pamćenje. | 1. Tvoja baba nikada neće prihvatiti činjenicu da nisi gladan.

2. Ukoliko niste zaintresovani za neku temu (a što se naročito | 2. Majku svakog dana moraš da uvjeravaš da je njena kuhinja

dešava učenicima u školi :) ) možete održati pažnju 20 minuta. najbolja.

| 3. Kratkoročno pamćenje može sadržati samo do sedam 3. Tvoj otac misli da svi Kinezi imaju crni pojas :)

informacija istovremeno, ali samo 20 sekundi. |

4. Imaš bar jednog rođaka koji je moler :)

4. Da je ljudski mozak hard disk imao bi 2,5 miliona gigabajta |

memorije. 5. Kad god su ti roditelji rekli "Vidjećemo" nikada ništa nije

| bilo od toga. 5. Moguće je izbrisati loša sjećanja.

| 6. Svako ljudsko biće prepješači oko 185.000 kilometara

6. 90 posto sadržaja kojeg sanjaš zaboraviš! što je dovoljno da četiri puta obiđeš Zemlju, ali su tvoji

| roditelji na putu od kuće do škole u kojoj su učili

7. Sanjamo samo ono što poznajemo, pa ako nam se ponekad prepješačili mnogo, mnogo više! :)

čini da sanjamo strance treba imati u vidu da tokom života |

vidimo stotinu hiljada lica. 7. Dok ovo budeš čitao roditeljima oni će ti reći: "Ej, stani

| malo. To nije baš tako!"

8. Kad hrčemo ne sanjamo :)

| 8. Nastavniku fizičkog možeš otkriti činjenicu da je pritisak

9. Osobe koje su prestale da puše imaju življe snove. na stopalima četiri puta veći kad trčimo nego kad hodamo.

| 10. Snovi nam pomažu da se bolje koncetrišemo. 9. Roditelji te zovu sa "sine" bez obzira da li si dječak ili

| djevojčica.

MILISAV VUKOVIĆ, ČLAN SEKCIJE "MLADI FIZIČARI", U

RAZGOVORU ZA NAŠ ČASOPIS OTKRIVA

ŽELIM DA POSTANEM PROGRAMER

- Opiši sebe u par rečenica:

Moje ime je Vuković Milisav i učenik sam devetog razreda osnovne škole "Jugoslavija" u Baru.

Odličan sam učenik i to postižem bez pretjeranog truda i rada :) Volim društvo, volim da uživam

i da slušam muziku.

- Učestovao si na državnom takmičenju iz fizike koji je nedavno održan u Podgorici. Kakvi

su tvoji utisci?

Koncentrisao sam se prvenstveno na test koji je bio relativno težak. U učionici u kojoj smo radili

test bilo je malo zagušljivo tako da mi je koncentracija pala posljednjih pola sata. Možda zbog

toga nisam postigao neki naročito dobar rezultat na takmičenju :) Sve u svemu cjelokupan utisak

je odličan :)

- Tvoj otac je fizičar. Koliko on ima udjela u tome što voliš da rješavaš zadatke iz fizike i da

li još neko iz porodice ima afinitete prema fizici?

Moj otac je zaslužan za većinu mog znanja kojeg posjedujem iz fizike. Zadatke ne volim toliko

da rješavam to jest ne volim fiziku kao što je voli moj otac, ali volim izazove. Ostali ukućani ne

gaje emocije prema fizici i ne uživaju u njoj :)

- Kako sebe zamišljaš za 10 godina?

Zamišljam sebe kao upornog i odlučnog programera za jasno zacrtanim ciljevima u životu,

programera koji je posvećen svom poslu. Takođe sebe zamišljam kao momka koji pridaje veliku

važnost socijalnom životu, porodici, ali i đevojkama :)

- Šta bi poručio učenicima devetog razreda, svojim vršnjacima?

Poručio bi im da steknu bolje radne navike jer je to potrebno za srednju školu, ali da prije svega

uživaju u najljepšim danima svog djetinjstva, a to je osnovna škola. Takođe bi im poručio da

ostanu ovakvi kao što jesu i da svako od njih nađe momka ili đevojku :)

Vuk Martinović, član sekcije "Mladi fizičari", za naš časopis otkriva šta je to novo naučio posjetom istraživačkoj stanici u Petnici, a drugarima iz generacije

poručuje:

BUDITE OTVORENI ZA NOVA ISKUSTVA

- Opiši sebe u par rečenica

Moje ime je Vuk Martinović. Imam 14 godina i učenik sam devetog

razreda Osnovne škole "Jugoslavija". Završio sam osnovnu muzičku školu

u kojoj sam svirao klavir, a u slobodno vrijeme sviram gitaru.

- Početkom školske godine posjetio si istraživačku stanicu u Petnici. Podijeli sa nama svoje

utiske.

Vrijeme koje sam proveo u Petnici stvarno je bilo odlično i pamtiću ga zauvijek. Naučio sam

mnogo toga i upoznao sam mnogo izvanrednih ljudi. Organizacija u Petnici mi se takođe jako

dopala i mislim da bi svi trebali da idu na slične seminare jer je to odlična prilika da se mnogo

toga nauči kroz zabavu. Iskreno, stvarno bih volio da opet odem tamo.

preuzeto sa sajta www.petnica.rs

- Neki smatraju da su istraživači odnosno naučnici osobenjaci koji se slabo druže sa

ljudima. Da li se slažeš sa ovakvim mišljenjem? Da li je bilo druženja u Petnici?

Mislim da je to mišljenje potpuno neosnovano, mada sve to zavisi od čovjeka do čovjeka.

Naravno da je u Petnici bilo druženja i upoznavanja sa vršnjacima iz drugih zemalja i škola. To

je uostalom bio i jedan od glavnih ciljeva ovog programa.

- Koju srednju školu ćeš da upišeš i zbog čega?

Upisaću Gimnaziju u Baru jer mislim da bi mi ona ostavila najviše opcija za buduće školovanje,

jer ne znam još uvijek čime ću se baviti nakon srednje škole.

- Šta bi poručio drugovima i drugaricama iz generacije?

Mojim drugovima i drugaricama iz generacije poručio bih da budu otvoreni za nova iskustva kao

što je ovo moje i mislim da niko ne treba da se plaši da li će uspjeti da nađe društvo tamo jer iz

ličnog iskustva mogu slobodno reći da su djeca koja tamo odlaze jako društvene i inteligentne

osobe. Takođe smatram da je i cijena dosta prikladna obzirom na odličan smještaj, hranu i

predavače. Svima bih poručio da odu tamo jer se definitivno neće pokajati.

RAZGOVOR SA NASTAVNIKOM FIZIKE TIHOMIROM

ĆUZOVIĆEM

FIZIKA JE NAUKA KOJA

NEPREKIDNO NAPREDUJE

Na početku razgovora sa Vama želimo da nam kažete nešto više o nastanku svemira. U

savremenoj fizici najčešće se spominje teorija Velikog praska. Kako je moguće da je

svemir, koji je beskonačno velik, nastao iz nečega što je beskonačno malo?

Teorija Velikog praska podrazumijeva početak u kojem je postojala tačka singulariteta (ogromna

energija u beskonačno malom prostoru) i takav „sistem“ nije bio održiv. Dolazi do oslobađanja i

širenja te energije koja se nakon određenog vremena pretvorila u materiju (masu). Što se tiče

„prostora u kojem se svemir nalazi“ ne treba ga shvatiti kao prostor koji je prvobitno bio prazan i

nakon Velikog praska biva popunjen galaksijama, već se mora imati na umu da je i sâm prostor

nastao u trenutku Velikog praska i da se i on sa univerzumom širi na isti način. Imajte na umu da

je u vremenu nastajanja univerzuma postojala jedino neizmjerna energija u, kako kažete,

beskonačno malom „prostoru“, koja je uzrok širenja u „beskonačno veliko“.

Kakva će biti sudbina svemira? Neki naučnici govore o tome da će se svemir beskonačno

širiti, neki naučnici tvrde da će nakon što svemir „dostigne“ neko svoje krajnje „granice“

početi da se sažima i da bi, ukoliko se to desi, vrijeme moglo da se kreće unazad?!

Na ovo pitanje je teško dati precizan odgovor. Može se govoriti samo o pretpostavkama koje ste

sami naveli. Ubrzano širenje univerzuma trenutno se objašnjava postojanjem neke do sada (u

potpunosti) ne objašnjene sile koju uzrokuju tamna materija i energija. Za drugi dio pitanja

mislim da je vjerovatnije da, ukoliko bi došlo do sažimanja univerzuma, dođe do ponovnog

Velikog praska, tj do nastanka novog univerzuma, nego do toga da se vrijeme „kreće unazad“.

Željeli bi da znamo nešto više o odnosu nauke i religije. Da li moderna fizika uopšte

ostavlja mjesta za postojanje Boga i kako je moguće da papa prizna da je teorija Velikog

praska tačna, ali da to ne znači da Bog ne postoji?

Nauka i religija po mom mišljenju trebaju ići u korak jedno sa drugim. Međutim, istorija nam

kazuje da su od davnina bile u „zavadi“. Mnogi naučnici su u strahu od crkvenih

velikodostojnika radili na stvaranju naučnog pogleda na svijet i prirodne pojave koje se u njemu

dešavaju. Neki od njih su zbog svojih ubjeđenja, koja su do danas potvrđena, izgubili svoje

živote. Moje mišljenje je da bi nauka trebalo da se bavi potragom odgovora o postanku

univerzuma i njegovom funkcionisanju, a religija i filozofija o ulozi čovjeka u svemu tome.

Nauka će dati čovjeku (i već je dala) mnoge mogućnosti da sam utiče o svojoj sudbini

(nuklearna energija, biohemijska oružja, genetski inženjering, kloniranje…) a religija bi trebala

da bude putokaz da te mogućnosti iskoristimo na najbolji način. Sve osim toga bi moglo dovesti

do grešaka koje bi trajno ugrozile opstanak ljudske vrste i samog života uopšte.

Kada čitamo popularnu literaturu iz fizike često imamo osjećaj kao da čitamo štivo iz

naučne fantastike. Mogućnost postojanja multiuniverzuma, tamna materija koja čini 80

posto svemira, ali za koju još uvijek tačno ne znamo kako utiče na taj isti svemir, crne rupe

koje „gutaju“ sve oko sebe i iz koje čak i svjetlost ne može da pobjegne...

Nema druge, osim da se apsolutno složim sa vama! Sfera interesovanja današnjih naučnika je

otišla mnogo izvan mogućnosti poimanja prosječnog čovjeka i naših čula. Hipoteze koje

naučnici postavljaju praktično nemaju granicu a „jedina“ obaveza svakog naučnika jeste da

ubijedi naučnu javnost da njegova hipoteza ima jak temelj i da je naučnim metodama predstavi

kao valjanu.

Da li će čovjek nekada moći putovati u budućnost i da li uopšte moguće posjetiti samog

sebe u prošlosti i izmijeniti tokove sadašnjosti?

Mnogi fizičari će sa sigurnošću reći da nije moguće, jer bi to iziskivalo kretanje brzinom većom

od brzine svjetlosti što je u teoriji nemoguće. Obzirom na to da je najveća brzina kojom

raspolažu naše letilice veoma daleko od željene, teško je i zamisliti da ćemo u skorijoj

budućnosti biti u prilici da pokažemo da teorijska predviđanja nijesu u potpunosti tačna.

Da li je moguće da vanzemaljci postoje?

Moguće je. Postoji gotovo neograničen broj galaksija sa bar nekoliko „povoljnih“ planeta za

život. Iz mog ugla nema razloga da jedino naša planeta nudi mogućnost života.

Da li će fizika nekada moći da odgovori na pitanje odakle je sve nastalo i bar djelimično

pomogne čovjeku u odgovoru na pitanje „Koji je smisao ljudskog postojanja?“

Fizika je nauka koja neprekidno napreduje i vjerujem da će u budućnosti dati odgovore na

mnoga pitanja koja danas nemaju odgovor. Dovoljno je posmatrati čovjekov razvoj od početka

20-og vijeka do danas i uvidjeti koliko su se promijenila razmišljanja ljudi i kvalitet života. Ako

se nastavi napredak kao u prethodnom stoljeću mislim da će promjene u kvalitetu života biti sve

brže (pod uslovom da tehnološke inovacije budu pristupačne svim ljudima bez obzira na

materijalno stanje). Ne sumnjam da će fizika pomoći „bar djelimično“, ali takođe mislim da bi

svaki čovjek ponaosob, morao da razmisli o pitanju koje ste postavili, pa onda i ljudski rod kao

cjelina. Na kraju ostaje da vam se zahvalim na izuzetno maštovitim pitanjima i poželim puno

uspjeha na putu sticanja novih znanja!

Kreativni trag

Autori: Teodora Milić, Marta, Argal, Dalida Kukuljac, Anastasija Đonović, Pavle Vujošević.....

Nasmij se do suza!!!

Aristotel, Njutn i Paskal su igrali žmurke.

Dogovore se oni da Aristotel prvi žmuri i ovaj se okrenuo i počeo da broji. Paskal odmah otrča negdje i sakri se, a Njutn ostade tu gde jeste, odmah iza

Aristotela i nacrta na zemlji jedan kvadrat dimenzija metar sa metar i stade

u njega. Aristotel završi brojanje, okrete se i na svoje iznenađenje ugleda

Njutna i reče: - Njutne, pa vidim te!

A tek će Njutn, odmahujuci glavom:

- Aaa, neeee. Vidiš Njutna na metru kvadratnom, a to je Paskal.

Razboljele se farmeru kokoške. Pošto

veterinar nije utvrdio o čemu se radi,

farmer je pozvao naučnike: hemičara,

biologa i fizičara.

Prvo hemičar počne da ispituje

hemijski sastav krvi, međutim ne nađe

ništa.

Zatim biolog uzme uzorke tkiva, ali ne

prođe ništa bolje. Dođe fizičar, nađe jedan kamen u

dvorištu, sjedne na njega i ćuti. Posle

pola sata počne nešto brzo da piše i

uskoro vikne: "Imam rješenje!

Međutim ono se može primijeniti samo

na sferične kokoške u vakuumu."

Ide Hajzenberg kolima, juri, piči, gazi, džumbus pravi.

I naravno počne da ga juri policija. I

jure ga, i jure, i jure, nikako da ga

stignu.

Napokon Hajzenberg izgubi kontrolu

nad vozilom i udari u neko drvo u

punoj brzini.

Kad se osvijestio pitali ga:

"Čovjeće, jel znaš kojom si brzinom

išao?"

A Hajzenberg će ponosno: "Ne, ali

znam gdje se nalazim!"

Dobili zadatak inženjer, fizičar i

matematičar da stado ovaca zatvore

u što manji krug ograde.

Inženjer okupi ovce u krug i kaže

"za datu površinu krug će najmanje

ograde da potroši" i onda ih ogradi

tom ogradom.

Fizičar napravi kružnu ogradu

beskonačnog prečnika, i smanjuje

prečnik ograde dok se sve ovce ne

skupe na najmanju moguću gustinu

Matematičar stane malo i zamisli se, a onda uhvati ogradu i ogradi sebe i

kaže: "Sada označimo da sam ja

spolja"

Razbibriga

Učestvovali eksperimentalni fizičar, teorijski fizičar i matematičar u ekperimentu o preživljavanju u

izolaciji. Naime sva trojica bili su izolovani na tri pusta ostrva i sve što su imali na raspolaganju bile su

neograničene količine hrane u konzervi. Nakon nekoliko mjeseci eksperimentalni fizičar se jako

udebljao jer je stalno bacao konzerve na kamen i uspio je skoro sve da ih otvori.

Teorijski fizičar je održao svoju liniju jer je prvo gladovao nekoliko dana dok je izračunao najpogodniji

ugao pod kojim treba da baci konzervu na kamen da bi se ona otvorila.

Međutim matematičar je pronađen bez svijesti, jako mršav štaviše anoreksičan, kao da nije uspio da

otvori nijednu konzervu. Na njegovom ostrvu nađen je natpis u pijesku:

"Čovjek ne može da živi bez hrane. Pretpostavimo suprotno."

Ovo je kratka priča o tome kako su ljudi počeli da trče na duge staze, da se takmiče i kako je sve

to vodilo do danas čarobne cifre za milione ljudi širom sveta – 42 kilometra i 195 metara

ISTORIJA MARATONA

Možda ste već čuli priču o grčkom glasniku Filipidesu, koji je trčao 42km od maratonskog polja

do Atine kako bi javio građanima Atine da je grčka vojska savladala nadmoćne Persijance. Po

ovoj legendi Filipides je trčao pod punom opremom, stigao u Atinu, izgovorio riječi: “Radujte

se, mi smo pobedili!” i umro. Od tada je simbol nenadmašenog sportiste jer je pokazao za kakve

je sve poduhvate čovjek sposoban.

Istorijske činjenice nam pričaju nešto drugačiju, ali ne manje interesantnu priču. Filipides je

trčao od Atine do Sparte kako bi pozvao Spartance u pomoć protiv Persijanaca. Spartanci su ga

odbili zbog vjerskog praznika, pa je morao da trči nazad do Atine da javi ovu lošu vijest.

Mnogobrojna Persijska vojska (po nekim podacima brojala je 60.000 vojnika, konjicu i

mornaricu), planirala je da se iskrca na maratonskom polju, porazi Grke i onda oplovi do južnih

zidina Atine i bez otpora uđe u grad. Malobrojni Grci (njih oko 10.000), suprotstavilo se

persijskoj vojsci veoma čvrsto i natjerala ih da se povuku na brodove, ipak tada je počela prava

bitka, morali su da stignu do Atine pre Persijanaca. Oko 9.000 atinskih vojnika pod punom

ratnom opremom i posle nekoliko dana borbi, trčalo je prvi masovni “maraton” od maratonskog

polja do Atine što je oko 40km.

U samom početku maratonska trka se trčala na Olimpijskim igrama na stazi koja je bila dugačka

oko 40km, što nije tačna dužina najkraćeg puta od Atine do maratonskog polja, već dužina

okolnog i ravnijeg puta. Današnja zvanična distanca od 42 kilometra i 195 metara je prvi put

trčana na Olimpijadi u Londonu 1908. Kako se ispostavilo, trka u Londonu te 1908. je

imala veoma dramatičan finiš. Prvi trkač koji je ušao na stadion, bio je Italijan Dorando Pietri,

bio je slomljen od iscrpljenosti i ekstremne dehidriranosti. Potpuno dezorijentisan i okružen

gomilom novinara i sudija, Pietri je pri ulasku na stadion krenuo u pogrešnom pravcu i pao.

75.000 ljudi na stadionu je posmatralo kako sudije podižu Italijana i pomažu mu da krene u

pravom smeru. To se ponavljalo svaki put kada je Pietri pao, ukupno četiri puta. Posle deset

minuta mučenja Pietri je ušao u cilj, maltene uguran od strane sudija i drugih zvaničnika.

Nedugo zatim u stadion je ušao i Amerikanac Johnny Hayes. Na kraju, ova priča se završila

tako što je zlatna medalja oduzeta Italijanu, data Amerikancu, ali je Pietri postao

zvijezda, odlikovan je od Engleske kraljice.

SVAKE GODINE 21-og MAJA CRNA GORA PROSLAVLJA

DAN NEZAVISNOSTI

21. maja 2006. godine u Crnoj Gori održan je

referendum. Prema zvaničnim rezultatima, na

referendumu je glasalo 419.240 građana ili 86,5

odsto od ukupnog broja birača. Crnogorsku

nezavisnost podržalo je 230.661 građana ili 55,5

odsto, dok je za ostanak zajedničke države sa

Srbijom bilo 185.002 ili 44,5 odsto. Svečani

prijem povodom Dana nezavisnosti održan je na

platou ispred Vile Gorica u Podgorici.

Prijemu, kojeg je priredio predsjednik Vlade Milo

Đukanović prisustvovali su predstavnici

zakonodavne, izvršne i sudske vlasti,

diplomatskog kora, kao i zvanice iz javnog i

kulturnog života Crne Gore.

Predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić položio

je vijenac na Mauzoleju Petru II Petroviću

Njegošu na Lovćenu. Predsjednik Crne Gore Filip

Vujanović donio je naredbu da se povodom 21.

maja – Dana nezavisnosti, izvrši počasna

artiljerijska paljba u Prijestonici Cetinje.

Povodom Dana nezavisnosti, 21. i 22. maj

proglašeni su za neradne dane u Crnoj Gori.

Referendumsko pitanje glasilo je: "Želite li da Republika Crna Gora bude nezavisna država sa punim

međunarodno-pravnim subjektivitetom?" Za predsjednika Republičke referendumske komisije (RRK)

izabran je Slovak František Lipka. Referendum je nadgledalo više od 3,4 hiljade posmatrača, od kojih 2,27

hiljada domaćih i oko 630 stranih. Izjašnjavanje građana pratilo je i više od 630 domaćih i novinara iz

regiona.

Nakon devet godina od održavanja referenduma mnogi smatraju da smo u poodmaklim pregovorima sa

EU i na korak od punopravnog članstva u NATO. Kredibilan smo regionalni i međunarodni partner.

Prepoznati smo kao šampioni evropskih i evro-atlantskih integracija u našem regionu.

Himna Crne Gore

Oj svijetla majska zoro Dok lovćenskoj našoj misli

Majko naša Crne Goro Naša sloga daje krila Sinovi smo tvog stijenja Biće gorda, biće slavna

I čuvari tvog poštenja. Domovina naša mila

Volimo vas, brda tvrda Rijeka će naših vala, I stravične vaše klance Uskačući u dva mora,

Koji nikad ne poznaše Glas nositi okeanu

Sramotnog ropstva lance. Da je vječna Crna Gora.

U ovom broju časopisa "Veseli fizičar" otkrivamo šta su to zvijezde, kako su nastale i kako su nekada ljudi

doživljavali zvijezde

IZNAD NAS SIJAJU KAO RAZGLEDNICE SA NEBA: ZVIJEZDE

Zvijezda je nebesko tijelo koje zrači sopstvenom svetlošću. Sferoidnog je oblika, a u

stanju plazme sastoji se najviše od vodonika i helijuma, i tek malog dijela od drugih elemenata.

Zvijezda stvara energiju u svom jezgru termonuklearnim reakcijama. Ta energija se prenosi u

okolni prostor putem konvekcije i elektromagnetnog zračenja i čestica. Većina atoma hemijskih

elemenata težih od helijuma koji trenutno postoje u vasioni, kao i svi elementi teži od litijuma su

nastali u središtima zvijezda preko procesa nukleosinteze. Najbliža zvijezda Zemlji je Sunce,

izvor svjetlosti, toplote i života za našu planetu. U svakodnevnom govoru pod pojmom zvijezde

se ponekad smatraju i vidljive planete, pa čak i komete i meteori. U našoj Galaksiji procjenjuje

se na ima oko 200 milijardi zvijezda.

Prema mišljenju astronoma, zvijezde nastaju u molekularnim oblacima, tj. velikim područjima

neznatno velike gustine materije i koje nastaju zbog gravitacione nestabilnosti unutar ovih

oblaka. Gravitaciona nestabilost pokreće udarne talase iz supernove, a gustina materije je još

manje gustine od zemaljske vakuumske komore. Zvijezde provode oko 90% svoga „života“

trošeći vodonik u procesu fuzije da bi proizvele helijum u reakcijama pod visokim pritiskom u

blizini jezgra. Za ovakve zvijezde se kaže da su to zvijezde glavnog niza. Pošto većina zvijezda

potroši svoje zalihe vodonika, ulazi u nestabilnu fazu sagorevanja helijuma, i tad se njihovi

spoljni slojevi šire i hlade, pa tako formiraju crvene džinove. Za približno 6 milijardi godina,

kada Sunce postane crveni džin, spržiće

planete Merkur i Veneru. U međuvremenu se jezgro

dovoljno kompresuje kako bi mogla započeti nuklearna

fuzija daljih elemenata, a zvijezda se pregrijava i sabija.

Teže zvijezde proizvode u procesu fuzije i teške elemente,

zaključno do gvožđa.

Nekada se vjerovalo da se Sunce ujutro rađa, a naveče

umire i da se svaki dan rađa novo Sunce. Tako je istok

postao mjesto istine i nade u život, a zapad tame, smrti i

zla. Stoga, između ostalog, pravoslavni hramovi i grobovi

su okrenuti ka istoku. Zvijezde su predstavljale prostorno-

vremensku orijentaciju za ljude u svim vremenima. Ljudi

koji vjeruju u sudbinu smatraju da je sve zapisano u

zvijezdama, a od zvijezda su stvorena i mitološka bića.

Zvijezde "padalice"

....................................................

Meteori se često u narodu zovu

zvijezde "padalice". Danas znamo

zašto zvijezde "padaju", ali

nekada su ljudi u tim zvijezdama

"padalicama" tražili neke skrivene

znake, nije im bilo jasno zašto se

ovi "znaci" pojavljuju. Neki su

vjerovali da svaki čovjek ima

svoju zvijezdu tako da je za njih pojava meteorita bio siguran znak

nečije smrti odnosno da umire

onaj čovjek čija zvijezda pada.

Najpoznatije je vjerovanje da će

se ispuniti želja zamišljena u

trenutku kada nebom "pada"

zvijezda.

Naša mala laboratorija "Eureka u slobodno vrijeme"

Kad fotografije pričaju priču!!!!

OD NAS ZA OVAJ BROJ TOLIKO

SA VAMA SMO PONOVO OD SEPTEMBRA!

POZDRAV!!!!!!!

pišite nam na e-mail: nastavafizike1@gmail.com

Pratite nas na sajtu: http://fizika-za-osnovce cg.blogspot.com/

Lajkujte nas na facebook stranici: Zanimljiva fizika