^ASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA GODINA XXI l 2012. l BROJ 108 l CIJENA 20 KN

BEHAR

IN MEMORIAM: Mersad Berber

Enes Ratkušić: Pomesti mediokritete – jedini izlaz za Mostar l Faris Nanić: EUforija u zemlji okovanoj presudama l Konstantinos Tsitselikis: Islam u Grčkoj l Vjeran Kursar: Hrvati u Istanbulu

P R I Č A Predrag Matvejević: Mario l Sumeja Ramadan: Lati narcisa

U FOKUSUEdin Urjan Kukavica

Narod na razmeđu: Bosanci, Bošnjaciili bosanski muslimani

Filip Mursel BegovićPoraženi 1945. - Hasanbegovićeva

Družba čuvara hrvatskog državnog pečata

INTERVJUI:DAMIR NIKŠIĆAZIZ EF. HASANOVIĆJANJA BEČ NEUMANN

Sead Begović: Safvet-beg Bašagić nije ničiji egzotični priljepak

SADRŽAJ

Behar je prvi slavni bošnjački list tiskan latinicom u Sarajevugodine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu jeured nikom bio Safvet-beg Bašagić, a vlasnik Ademaga Mešić.Objavljivao je tekstove “za zabavu i pouku”, izvorne i prijevodneknjiževne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov sesjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, aniti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagrebački Behar oci-jenjen “najboljim što su Bošnjaci dosad imali”. On je najboljiizraz povezanosti nacionalne manjine sa životnom sredinom,dijasporom u svijetu i matičnim narodom u Bosni i Hercegovi-ni. U desetogodišnjem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgo-vorni urednik zagrebačkog izdanja bio je književnik IbrahimKajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed Ždralović koji je tuslužbu obnašao do ljeta 2006. godine.

BEHAR, dvomjesečni bošnjački časopisza kulturu i društvena pitanja

Nakladnik:Kulturno društvo Bošnjaka HrvatskePREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVIĆ

Izvršni urednik:Filip Mursel BEGOVIĆ

Uredništvo:Senad NANIĆ, Sena KULENOVIĆ, EdinUrjan KUKAVICA, Azra ABADŽIĆNAVAEYRukopisi i fotografije se ne vraćaju

Adresa:BEHARKDBH “Preporod”Vukovarska 235, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr

casopisbehar@gmail.comweb: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godišnja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godišnja pretplata 20 KM.

Kunski žiro-račun:ZABA 2360000-1101441490

Devizni žiro-račun: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafički dizajn i prijelom: Selma Kukavica

Tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika GoricaTiskano uz financijsku potporu iz Državnogproračuna Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori,nisu nužno i stavovi uredništva.

Na naslovnici: Damir Nikšić

RIJEČ UREDNIKA3 Sead Begović: Safvet-beg

Bašagić nije ničiji egzotičnipriljepak

ESEJ: TOKOVI MISLI5 Edin Urjan Kukavica:

Narod na razmeđu: Bosan-ci, Bošnjaci ili bosanskimuslimani

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU14 Filip Mursel Begović:

Poraženi 1945. -Hasanbegovićeva Družbačuvara hrvatskog državnogpečata

20 Enes Ratkušić: Pomestimediokritete – jedini izlazza Mostar

IN MEMORIAM: MERSAD BERBER

22 Sead Begović: Daleki veoboli i oči koje dozivaju

23 Munir Vejzović: Adio, prijatelju Mersade!

LIKOVNI PORTRETI: DAMIR NIKŠIĆ

24 Intervju: Damir Nikšić

Bosanski Atlas, koji kleči,drži nebo toliko niskoda moramo intelektualnopuzatiRazgovarao: Filip Mursel Begović

33 Biennale Damira Nikšića

ZOON POLITIKON35 Faris Nanić: Euforija u zemlji

okovanoj presudama

POVIJESNA ČITANKA39 Vjeran Kursar: Hrvati u

Istanbulu

46 Senad Hasanagić: OdnosOsmanlija prema naseljavanju nemuslimana i povratku izbjeglica

51 Muamer Hodžić: Iz životajednog dubrovačkog trgovca i “diplomate“ u Bosni: Živan Pripčinović(?-1479)

CENTAR ZA URGENTNUMEDICINU

60 Filip Mursel Begović: Hrvats-ki državljanin ima haremod 40 Turkinja

INTERVJU: Aziz ef. Hasanović

62 Islamsku zajednicu trebadepersonaliziratiRazgovarao: Filip Mursel Begović

ISLAM NA BALKANU68 Konstantinos Tsitselikis:

Islam u Grčkoj(S engleskog preveo Edin UrjanKukavica)

PRIČA78 Predrag Matvejević: Mario

80 Sumeja Ramadan: Lati narcisa (S arapskogprevela Suada Muharemović)

INTERVJU: Janja Beč Neumann

82 U Srbiji nema političkevolje i nema moralnogkapacitetaRazgovarao: Edvin Kanka Ćudić

PRIKAZI I KRITIKE87 Eliezer Papo: Kad Sarajlija u

Jerusalimu čitaZagrepčanca u Saraj’vu

89 Enes Ratkušić: Mostar izknjiževno-kritičkog uklona

91 Sead Begović: Ponos isjećanje na djelatneResulbegoviće

92 Sead Begović: Potreba zapuninom razumijevanjaizmeđu katolika i muslimana

93 Džemal Najetović: Vrijednaistraživanja kompleksnogproblema samoubistva u BiH

2

3BEHAR 108

V ećina hrvatskih medija nedavno jeprenijela vijest u povodu dodjele uli -ce Safvet-begu Bašagiću u Zag re bu,

na Žitnjaku, točnije na Pešćenici, gdje svojuulicu dobiva i ponajveća hrvatska poetesaVes na Parun. Međutim, autori tih napisa ire portaža već u startu griješe nazivajući Saf-vet-bega hrvatskim književnikom i bosan-skim preporoditeljem što prijeti da postaneiro nija koja se uspinje do paroksizma. Uos -ta lom, u tom bi slučaju to značilo da je onujedno i hrvatski i bošnjački i srpski i jevrej-ski preporoditelj.

Safvet-beg Bašagić pripadabošnjačkoj književnosti

No, pođimo od početka. Za Safveta-begaBa šagića (Nevesinje, 1870. – Sarajevo, 1934.) se znalo reći da se u svoje vitalno stvarala-čko doba nacionalno izjašnjavao kao Hrvat,a osjećao kao musliman (sa svim implikaci-jama koja ta riječ u sebi sažima) i pripadni-kom bosanskohercegovačkog, odnosno, boš -

njačkog kulturnog kruga. E sad, ne trebadvo jiti o tome kako bi se Bašagić nacionalnode klarirao u naše doba. Vjerojatnost da bi sede klarirao Hrvatom je naprosto mikrosk -ropski mala. To isto se možemo zapitati kadra z matramo nacionalnu putanju Maka Diz-dara ili Alije Nametka.

Safvet-beg Bašagić naprosto nije Hrvat,on cjelinom svoga opusa pripada bošnjačkojknjiževnosti i orijentalno-islamskoj kulturi,što dokazuje i njegova tematsko motivskaza interesiranost i uopće prirođena mu orije -n talno-islamska toniranost koja je posezalai za baladičnošću sevdalinke. Međutim, ne -su mljivo je “dužnik“ hrvatskoj i zapadno-europskoj kulturi jer što se tiče njegova po -

naj prije pjesničkog opusa, pa naposljetku,dra mskog te i prevoditeljskog, podosta je pa -r ticipirao ono ponajbolje iz hrvatske knjiže-vnosti (kao što su neki pisci muslimani toisto crpili iz srpske književnosti), posebicekada je riječ o prepoznavanju simultanitetas Matoševskom emocionalnom dojmljivošćusemantike i neodoljivo stroge metrike.

Neodrživosti nacional-romantičarskihopredjeljivanja

O tragedijama identiteta muslimanskihintelektualaca pisao je Ivan Lovrenović uknji zi “Paradigma Skender“ navodeći da“spo sobnost uživljavanja u drugo, koja jestsre dstvo spasa, sačuvanja života i postoja-nja, ali postaje i može postati nešto više –vru tkom autentična stvaralaštva“. Lovreno-vić je zapazio da kod muslimana pri tomeostaje trajno otvoren, kao otvorena rana,pro blem stvarnog i punog identiteta. Na ovuproblematiku je sažeto i meritorno odgovo-rio književni povjesničar i antologičar prof.dr. Enes Duraković u svojoj najnovijoj knjizipod naslovom “Obzori bošnjačke književno-sti“. Duraković je kirurški precizno pisao oneodrživosti nacional-romantičarskih op re -d jeljivanja i naizmjeničnih srpsko-hrvatskihprisvajanja bošnjačkih pisaca. Dokazao jeda je bilo riječ o nuždi (pa se netko “opredi-jelio“ za hrvatsku, a netko za srpsku knji-ževnost) koja je bila znak povijesne traumejednog svijeta kojem već punih stotinu godi-na oduzimaju identitet. Duraković je svojeteze argumentirao otužnim primjerimaegzaltiranih “zavjeta“ i “opredjeljivanja“ časza jednu čas za drugu nacionalnu opciju(Bašagić, Mulabdić, Nuri Hadžić, Muradbe-gović, Selimović, Kulenović). Tu vrst identi-tetarne tragedije ponajbolje ilustriraju trinacionalne faze pjesnika Muse Ćazima Ča -ti ća, koje su vidljive u njegove tri pjesme.Godine 1899. u pjesmi “Srpski ponos“ piše:“Ja sam Srbin, srpsko d’jete, / Srpska mi jesavjest čista; / Junačkih mi djeda slava / Kosunašce žarko blista“. Nadalje, u pjesmi “Ja

Sead Begović

Safvet-beg Bašagić nije ničiji egzotični priljepak

Mogli bismo govoriti i o hrvatskim (ne samo srpskim)kašikama koje znaju zagrabiti u tuđu “času“. Jer, kakonas u duhu poslovice uči Bosanska sehara: “Nije ljubavdovoljno posaditi, treba je i zalivati“.

RIJEČ UREDNIKA

sam Bo š njak“ (1903.) piše: “Ja samBoš njak – di čan junak: / Vjeran sve-tom do mu svo me, / Vjeran slavi svo-jih dje da / I na rodu Bosanskome!“. Ina ko n cu u pjesmi “Bosni“ (1914.)piše: “Po s to j bino draga Mladena iTvrtka! /Hrv a t stvo mi Tvoje baštin-stvo je sveto. / Ali neka je samrt teškai go r ka, / Za spas tvoj i sreću – mogživota eto.

Imena ulica su isto što i “pesježelezje“

Sada je naš Safvet-beg Bašagićdobio ulicu u Zagrebu i Bošnjaci uHr v atskoj ne mogu, a da ne budu po -no sni na tu “velikodušnu“ gestu, natu iznenadno ukazanu čast i prizna-nje uglednom književniku i kultur-nom posleniku. Nadamo se da će Ba -š a gićeva ulica ostati za vijeke vjekova,jer, svako novo političko vrijeme mije-nja imena ulica te će protežirati ime -na koja su aktualna u tom trenutku“njihove“ funkcionalne povijesti. Ne -ka se imena brišu da se nikad ne po -vra te poput ulica s imenima mnogihpa rtizanskih heroja, a neka se po pr -vi put ističu poput ulice Safvet-be gaBa šagića. Bošnjaci u Hrvatskoj tombi novom registru nazivlja ulica radojoš pridodali i značajnike poput Fadi-la Hadžića, Feđe Šehovića, Mer sa daBe rbera, Omera Mujadžića i dru gihkoji su doprinijeli onome što danaszo vemo multikulturom, inter ku l tu -rom i multikonfesionalnošću, ri je čju,zb ližavanju dvaju naroda (hrv a tskoka toličkog i bošnjačko musli ma ns -kog) bez zadrške.

No, čini se da u ovoj priči nijeprije poran Bašagić (u naknadnimpolemikama koje su se razvile u jav -nosti, oko toga tko je zaslužio ulicu, atko nije (između Komisije za imeno-vanje ulica, naselja i trgova i građanaZa g re ba i Hrvatske) već Milan Mla-denović, frontman ex jugoslavenskero ck grupe Ekaterina velika i gitarist

no vo valne grupe Šarlo akrobata, ko -jeg HDZ-ova vijećnica MargaretaMa đerić razotkriva kao narkića kojije, kao i još neki članovi grupe, skon-čao u heroinskoj izmaglici, iako jevažniji po datak da je pružao žestokotpor Mi loševićevu režimu. Budućida su već odigrane polemike oko Trgamaršala Tita, pa one oko Gojka Šuš -ka i drugih kamičaka u tuđim cipela-ma, čini se da je heroin (koji eduka-tivno, po riječima Mađerićke, nega-tivno utječe na mlade) samo izlika dase ne bi reklo: sporno je to što je Mla-denović Srbin, a mi mu dajemo ulicu.Ne za boravimo pritom da je Mlade-nović ro đen u Zagrebu, a odrastao jeu Sa ra jevu i Beogradu gdje je i skon-čao svoj mladi život. Treba pritompri mi je titi da su imena ulica isto što i“pe s je železje“ (ordenje) kako je to re -kao Kr leža, misleći na prolaznost.Uz gred, spomenimo da se na zapad-noj obali Mostara još i danas nalaziuli ca nazvana po ustaškom zločincuJu ri Francetiću.

Egzotični orijentalni ukrasi navelebnoj hrvatskoj književnosti

Ako se osvrnemo na tridesete go -dine prošloga stoljeća, zanimat će naskako to da je već 1932. književnipovjesnik i kritičar Mate Ujević u svo-joj poznatoj “Hrvatskoj književnosti“ utu književnost svrstao muslimane odHasana Kaimije, Osmana Azi za, Ed -he ma Mulabdića, pa sve do Ah medaMu radbegovića i Alije Na me tka. No,dobro, ali su ti autori, što nas posebnoboli, u antologijskim i inim prezentaci-jama svedeni na periferne likove, s

tek, primjerice, nekoliko pjesama.Uos talom, Mate Ujević donosi osku-dne, nedorečene i pejorativne ocjeneknjiževnika muslimana u BiH (“pje-sništva jednoličnog, jadnog, sa neznat-nim prizvucima knjiže v nosti... pod tu -r skom upravom književnost nije mo g -la životariti, a kamoli živjeti“). Spomi-nje kao vrijedne tek pjesništvo Hasa-na Kaimije i Muhameda Uskjufija, ada obojicu, kao i os ta le koji su pisali naorijentalnim je zi cima, nije mogao čita-ti jer najveći dio njihovog opusa nijebio preveden s orijentalnih jezika. Sli-čno je bilo i u narednom, modernijem,razdoblju kada promatramo književnesudbine kao što su Musa Ćazim Ćatić,Mak Dizdar i Salih Alić. Ako je to zai-sta tako, a mi znamo stvarnu težinutih pjesnika, ispada da su oni bili iostaju samo egzotični orijentalni ukra-si ili priljepci na velebnoj hrvatskojknji ževnosti.

Pa ako je to odista tako, mogli bi -smo govoriti i o hrvatskim (ne samosrpskim) kašikama koje znaju zagra-biti u tuđu “času“. Jer, kako nas uduhu poslovice uči Bosanska sehara:“Nije ljubav dovoljno posaditi, trebaje i zalivati“, a što se tiče Bošnjaka uHrvatskoj, oni ne moraju biti stupovidruštva, dovoljno je i to što danomicedokazuju da nisu samo “šuplje glavekoje se vjetrom hrane“. Umjesto opre kosavskim književnim priljepci-ma hajdemo govoriti o kreativnim su -s retima i prožimanjima, umjesto ouk rasima i cvijeću hajdemo govoriti otome da na mjestima gdje se susrećudvije ili više različitih kultura nasta-ju međusobna obogaćivanja. Bašagić,ne bivajući dvorski pjesnik, zasigur-no je jedan od onih koji suživot sHrvatima katolicima nije htio pretvo-riti u “prokletu avliju“ već u iskreniselam. Stoga je i zaslužio ulicu uZagrebu.

4

RIJEČ UREDNIKA

Duraković je kirurški precizno pisao o neodrživosti nacional-romantičarskih opredjeljivanja i naizmjeničnih srpsko-hrvatskihprisvajanja bošnjačkih pisaca. Dokazao je da je bilo riječ o nuždi (pase netko “opredijelio“ za hrvatsku, a netko za srpsku književnost)koja je bila znak povijesne traume jednog svijeta kojem već punihstotinu godina oduzimaju identitet.

Kada promatramo književne sudbine kao što su Musa Ćazim Ćatić,Mak Dizdar i Salih Alić, a mi znamo stvarnu težinu tih pjesnika,ispada da su oni bili i ostaju samo egzotični orijentalni ukrasi ilipriljepci na velebnoj hrvatskoj književnosti.

5

ESEJ: TOKOVI MISLI

BEHAR 108

Bosna i Hercegovina i Bošnjacisu jedino neriješenonacionalno pitanje izdevetnaestog stoljeća u Europi!Kako god je Bosna iHercegovina ostala jedinanepriznata nacija i država uvrijeme uspostave nacionalnihidentiteta i država udevetnaestom, prepuštena nanemilost i komadanje svojimsusjedima i komšijama krajemdvadesetog, tako se sada -početkom dvadeset i prvogstoljeća suočava sa vjerovatnonajvećom neratnomopasnošću u svojoj savremenojhistoriji: da bude lišena svoganajbrojnijeg državotvornognaroda, Bošnjaka. Ovdje ćemo,nimalo skromno, pokušatidoprinijeti odgovoru na pitanjehistorijske, geografske inacionalne kontekstualizacijeBošnjaka u Bosni i Hercegoviniu ozračju nastavka obrnutognačela izgradnje naroda/nacijei države nametnutog ovojzemlji u vrijeme procvata etno-nacionalizama u Europi udevetnaestom stoljeću.

Smislena historiografija porijekla,identiteta i političke pozicije Bo š nja -ka, etnički najbrojnijeg bosans ko her -ce govačkog naroda - uprkos pop laviliterature o ovoj temi, naročito nakonraspada SFR Jugoslavije, ag resije ira ta 1992.-1995. u Bosni i He rce go v -ini, ustvari, nikada nije ispi sana. Svidosadašnji pokušaji oko nčani su kaopreobimne, nominalne i nepotpuneana lize. Dokaza za ovu tvrdnju je višenego što bilo koji tekst može podnijetiu što se lahko mogu uvjeriti svi kori-snici interneta i literature jednosta-vnim uvidom u kvalitet i tačnost po -dataka vodećih enciklopedijskih insti-tucija savremenog svijeta; od Encyclo-paediae Britannice preko Wikipediedo CIA Factbooka, među kojima se,sve donedavno, mogla pročitati gomi-la pravih gluposti. Razlog za to je ne -postojanje obuhvatne i dokumentira-ne historiografije Bošnjaka, dijelomzbog nedostupnosti izvornih dokume-nata u prijevodu na bosanski, a dije-lom zbog neprevođenja bosanskih do -ku menata na svjetske jezike. U me -đu vremenu, stvari su se unekolikopro mijenile, ali ni tada zahvaljujućina porima intelektualnih elita nego,pri je svega, zbog raznih spletova i ras -pli tanja okolnosti u vezi sa igramaoko pristupa ove zemlje Europskojuni ji, te jednog od dugo odlaganih i iz -b jegavanih, ali neophodnih preduvje-ta za to, popisa stanovništva.

Bošnjaci funkcioniraju kao narod

i nacija samo na razini Ustava Bosnei Hercegovine. U praksi, problem na -ci onalne identifikacije Bošnjaka s je -d ne strane djeluje daleko složenijene go što se to na prvi pogled da zak -lju čiti, a sa druge strane je gotovo ne -vje ro vat no jednostavan.

Nije li moguće, pitamo se, da je svebalkanske i bosanskohercegovačkedileme koje nemaju zdravorazu m skorješenje, moguće razriješiti tvr d njomda su Bošnjaci za europsku po li tičku idiplomatsku inteligenciju, us tvari,samo muslimani? U tom ko n tekstuBošnjaci u Europi nisu još jedna šarana tepihu europske raznolikosti, negobolni podsjetnik na ne ta ko davnupro šlost u kojoj je Bosna bila krajinana zapadnoj granici Os ma nskog sul-tanata. Dakle, sve do pre tkraj devet-naestog stoljeća, ne su sjed i prijateljnego ultimativni neprijatelj. Time bise razjasnilo i zašto nijedan pokret zaneovisnost Bosne i He rcegovine odpočetka kraja Os ma n skog sultanatau devetnaestom stoljeću nije imaopodršku europskih si la. Naprotiv. Ve -like europske sile su zdušno podrža-vale i pomagale sve dru ge nacionalnepokrete i njihove re volte da bi, kada jeSultanat dovoljno oslabio, sazvalekongres u Berlinu, i u julu 1878. pot-pisale deklaraciju kojom se praktičnopriznaju sve slavenske države na Bal-kanu unutar svojih historijskih grani-ca, osim je d ne - Bosne i Hercegovine.Paragrafom 25 utvrđuje se status

Piše: Edin Urjan Kukavica

Narod na razmeđu:Bosanci, Bošnjaci ilibosanski muslimani

Bosne i Hercegovine kao međunarod-nog protektorata pod Austro-Ugars -kom upravom. Od toga trenutka nao-vamo politička sudbina Bosne i Her-cegovine i Bošnjaka kao najbrojnijegnaroda stavljena je u ruke “međuna-rodne zajednice” da bi tako ostalo dodanas.

Tanzimat, Istočno pitanje i europskietnonacionalizmi

Međutim, malo je poznato da suBošnjaci (istodobno) bili najveća sme -t nja uspješnom provođenju tanzimat-skih reformi1 u Osmanskom sultana-tu i, kao muslimani, najveća europskadi lema u vrijeme pojave etno-na ci o na -lizama u devetnaestom stoljeću na po -s tosmanskom Balkanu. Oba ova his -torijska procesa znakovito su ut jecalina formiranje i politički razvoj Boš -njaka. U tom smislu, nipošto nije slu-čajno da se raspad Jugoslavije najkr-vavije prelomio preko Bosne i Herce -go vine i Bošnjaka. Ustvari, ra di se onastavku - ili dovršetku - etno-na ci o -nalnog aranžiranja bivše “eu ro p skeTu rske” započetom krajem de ve t na e -s tog stoljeća u kojoj nema mje s ta ni zaislam ni za Bošnjake kao sa mo stalannacionalni i narodni entitet.

Od toga historijskog perioda nao-vamo, zbog brojnih i burnih historij-skih promjena koje je donijelo povla-čenje Osmanskog sultanata sa Bal-kana i iz jugoistočne Europe (“europ-ske Turske”), Bosna i Hercegovina jepostala prizorište prelamanja svihmogućih sukoba interesa i apetita ne -

tom osviještenih susjednih naroda iformiranih nacionalnih država. Padutjecaja Osmanskog sultanata omo -gu ćio je nastanak i pojavu brojnihetno-nacionalizama na Balkanu, štoje u to vrijeme bila utrka - prva odbro jnih na čiji start će Bosna i Herce-govina zakasniti (i koju će izgubiti) -isključivo zbog činjenice da se Boš -njaci u tom historijskom trenutku ni -su identificirali, definirali i promovi-rali kao zasebna nacija. Dok su Veli-ka Britanija, Francuska i Rusija pod-sticale i ohrabrivale kršćanske mille-te u Osmanskom sultanatu da na ko -n ceptu zasebnih etno-nacionalnihjedinica (entiteta!) formiraju vlastitedržave, razvoj bošnjačke nacije i drža-ve osujećen je i iznutra i izvana, naj-prije neshvatanjem da se ne podrazu-mijeva da zemlja Bosna pripada Bo š -njacima (tada još nedefiniranim povjerskom načelu), ali i reformama(ta nzimat) u Osmanskom sultanatu iin teresima europskih sila da svojegra nice pomjere što je moguće daljeis točno i južno. Obje velike interesneskupine Bosni i Hercegovini su pris -tu pale sa totalitarističkog i autokrat-skog stajališta pri čemu se nesposob-nost “novih Turaka” da u ovom dijeluEurope na odgovarajući način zami-jene ili nadomjeste vlast osmanskihsultana rezultirala dolaskom europ-skih dinastija; Bosna i Hercegovinane dobiva nikakvu autonomiju, negosa mo nove vladare u vidu habsburškeAustro-Ugarske. Ova odluka, donese-na na insistiranje Velike Britanije,

neposredna je posljedica pobjede Ru sau rusko-turskom ratu iz 1877-1878.

Konačna pobjeda Rusije u ovomratu, a nakon predaje osmanske voj-ske entuzijastičnoj ruskoj aramadi upredgrađu Istanbula, Yeşil Koyu, za -pe čaćena je potpisivanjem mirovnogugovora na Svetom Stefanu/YeşilKoyu, 3. marta 1878. Tim ugovoromje, među ostalim, osim potvrde ruskepobjede u ratu, potpisana i podjelaBosne i Hercegovine uvažavajući re -zul tate crnogorske okupacije u Her -ce govini i srspke teritorijalne i drugepre tenzije u Bosni. Međutim, ovaj“mi rovni ugovor” se izravno protivioin teresima Velike Britanije koja je,uz zadržavanje kolonijalne pozicije uIndiji željela po svaku cijenu puno-pravno sudjelovati u rješavanju Is to č -nog pitanja2, odašiljući potpuno op re -m ljenu flotu brodova u Dardanelekao potporu iscrpljenoj i ugroženojos manskoj floti. Tadašnji britanskipre mijer, lord Derby, pozvan da poja-sni aktivnosti svoje vlade na među-narodnoj sceni, rekao je:

“U tom dijelu svijeta mi imamoznačajne interse koje moramo štiti-ti... Kažu da smo poslali flotu u Dar-danele da bismo pomogli očuvanjeOsmanskog imperija. Oštro se proti-vim takvom viđenju. Flotu smo posla-li isključivo radi zaštite interesa Bri-tanskog imperija...”

I nije lagao. Nema te ljubavi ni na -k lonosti koja bi Veliku Britaniju pota-kla da ponudi pomoć “starcu na sa m r -t ničkoj postelji”, što je unekoliko para-

6

ESEJ: TOKOVI MISLI

Način, brojnost i iskrenost čina prihvatanja islama u Bosni nepoznanicaje koja straši većinu europskih znanstvenika i istražitelja još od onogtrenutka kada su shvatili da bosanski muslimani, uprkos elementimaorijentalnog u izgledu i običajima, te poznavanju turskog, arapskog iperzijskog jezika, nisu doseljeni Turci i Arapi, nego isključivo domicilnostanovništvo Bosne i Hercegovine! Slijedi da je islam, ustvari, to štoBosnu i Hercegovinu učinilo najbarbarskijom od svih pokrajina“europske Turske”, utočište “islamskog barbarizma” u srcu Europe,između Jadranskog mora i civiliziranih Srbije i Hrvatske. I sve to,kulturološki orijentalizam (islam!) koji se često naziva i barbarizmom,koji Bošnjake distancira od ostalih europskih naroda, ne bi bio nikakavproblem da geografski, Bosna i Hercegovina nije u Europi. Ali jeste!

1 Temeljem ranije iniciranih reformi na z va -nih Lale Devri iz 1718.-1730., pe ri od ta -nzimatskih reformi počeo je 1839. godinejavnom objavom proglasa Gul ha ne Hatt-ıHumejun, okončavši se formi ra njem prv -og osmanskog parlamenta 1876. godine.

2 Istočno pitanje javlja se u vrijeme i kao po -sljedica pada moći Osmanskog sultanata,a odnosi se na proces u kojemu je začetkoncept nacionalne države. Najpreciznijudefiniciju Istočnog pitanja po nu dio je Ant-hony Guernsey (1877.), koji je ustvrdio daje to “odgonetanje zagonetke kako raspo-rediti bogatstvo ‘umirućeg starca’, oko čijesu samrtničke postelje okupljene sve osta-le velike sile, svaka riješena da nijednojdrugoj ne prepusti veći udio”.

7

ESEJ: TOKOVI MISLI

BEHAR 108

fraziran naziv za Osmanski sultanatu devetnaestom stoljeću. Prošireno istrateški pozicionirano Bugarsko car-stvo bilo je osnovna pretpostavka zapromociju ruskih interesa; Rusi su du -go žudjeli za izlazom na topla mora iposjedima u Indiji, krunskom dragu-lju svih britanskih kolonija.

U februaru 1878. godine sultanAbdulhamid II. odobrio/naložio je os -manskom parlamentu da potvrdi nje-govu ulogu halife muslimana čime ježelio pozvati i ujediniti muslimane ci -je log svijeta u borbi protiv zapadnogimperijalizma; treba spomenuti da suindijski muslimani i tada predstavlja-li značajan dio svjetske muslimanskepopulacije, ali i da su s punom pa ž -njom vodili računa o namjerama i po -te zima osmanskog sultana. To je uz -bu nilo Britance, koji su zbog toga, aliprije svega da bi opstruirali ruske am -bicije, odbili potvrditi Mirovni ugovoriz Svetog Stefana, te omaš kom, za k ra -t ko sačuvali Bosnu i Her ce govinu. Ujulu 1878., velike sile su bez sultanapotpisale novi dogovor ko ji će postatipoznat kao Berlinski. Za go vo r nici tan-zimata, uključno trojicu prethodnika

sultana Abdulhamida II., su priličnozanemarili ekskluzivitet vladavinesvim muslimanima u korist nove dok-trine “turskog os ma ni zma”, što će se,poslije revolucije, premetnuti u isklju-čivo “turski nacionalizam”. U praksito je značilo da je prozapadna i seku-larna tanzimatska vlada po tvrdilaBerlinski ugovor, kojim je Osmanskisultanat izgubio gotovo sav teritorij uEuropi i oblasti Crnog mo ra. Ali nesamo to; pristali su i na is platu 60miliona rublji Rusiji na ime ratne od š -te te, što je značajno opteretilo preza-duženu i gotovo ba nkrotiranu turskuekonomiju. Ovaj sporazum se vremen -s ki podudario sa engleskim i fra n cu -skim kolonijalnim osvajanjima naAra bijskom po luotoku i u SjevernojAf rici. Proslavljajući situaciju, britan-ski premijer, lord Beaconsfield, ot ku -pio je udio u prometu Sueskim ka na -lom, a kraljicu Viktoriju proglasio ca -ri com Indije.

Što se tiče postosmanskog Balka-na, velike sile (Britanija, Francuska,Rusija i Pruska) podijelile su ga uskladu sa svojim potrebama i intere-sima. Zajamčile su neovisnost naro-

dima i nacijama - iako pod njihovimdiplomatskim nadzorom - te odobrileformiranje država osim jedne, Bosnei Hercegovine. U vezi sa ovom zem-ljom diplomati velikih sila složili suse sa zagovornicima tanzimata daBosna i Hercegovina treba izgubitigotovo pola svoga teritorija i najvaž-niju luku na Jadranskom moru.Osim toga, njen politički status osta-vili su potpuno nedefiniranim, pre-dajući je na upravu Austro-Ugarskoj.Tek krajem dvadesetog stoljećapokazat će se za što. Kako-bilo, od1879. godine naovamo, složena mre -ža međunarodne i unutarnje realpo-litike postat će osnovna karakteristi-ka sudbine Bosne i Hercegovine inacionalne identifikacije njenih sta-novnika. Kratak period stabilizacije,u smislu priznavanja granica i ogra-ničene samostalnosti, do živjet će uvrijeme formiranja FNR Ju go slavije(1943.), stječući status jedne od šestustavom priznatih i ra v nopravnihrepublika. Zakratko! Rat iz devede-setih ponovo je postavio sva pitanjakoja su 1879. godine ostavljena bezodgovora: 1. države i državnosti, 2.

Odbijajući sve mirne i ratnepokušaje podjele teritorija - inaroda - i integriranja dijelova udominantne nacionalne države,istodobno suočavajući se samanje-više otvorenimosporavanjem mogućnostidefiniranja i pritvrđivanjavlastite državnosti isamoopstojnosti - uprkos svimdeklarativnim suprotnimizjavama zvaničnika“međunarodne zajednice” -Bošnjaci su u opasnosti dapostanu narod bez zemlje!Upravo zato im se osporava inegira autohtonost iautentičnost (tvrdeći da su reliktosmanske prošlosti), ali isuverenost (tvrdeći da setrebaju “vratiti korijenima” ili“biti vraćeni odakle su došli”).

8

ESEJ: TOKOVI MISLI

nacionalno i 3. pitanje teritorijalnogintegriteta i suvereniteta, stavljajućiBosnu i Hercegovinu u središte re gi -o nalnih i međunarodnih političkihin teresa.

Famoznim Dejtonskim mirovnimsporazumima iz 1995. Bosna i Herce-govina dovedena je u gotovo identičnupoziciju u kojoj je bila i nakon Berlin-skog ugovora iz 1878. godine: oduzetojoj je pravo da bude republika ravno-pravnih i jednakopravnih građana,lišena je svoga bosanskog identiteta ukorist definiranih i nedefiniranih na -roda, te stavljena pod iznimno nera-zumljiv i nikada do kraja definiranme đunarodni protektorat. Ustav Re -publike Bosne i Hercegovine, potpunousklađen sa normama i pravima kojesu čak i mnoge zemlje Europske unijetek kasnije definirale i usvajale, stav-ljen je van snage, a nametnuto je us -tavno rješenje po kojemu doslovnonikada ne može ni zaživjeti, a kamoli(pro)funkcionirati.

Za Dejtonskim “sporazumima”uslijedio je niz odluka, rezolucija i rje-šenja, te manje-više nametnutihzakona kojima je uspostavljena terito-rijalna organizacija i administracijakoje cijeli problem usložnjuju do gra-nica vrijeđanja inteligencije. Bosna iHercegovina je prepuštena (ne)spo-sobnim oligarhijama pod patronatomnekih nenabrojivog mnoštva institu-cija: “međunarodne zajednice” koje fu -nkcioniraju pod jednom krovnom,Vijećem za provedbu mira(!), koje činepredstavnici 55 zemalja i agencija temnoštvo posmatrača. Ured Visokogpredstavnika (OHR), kao “presudniautoritet” za provedbu civilnih odred-bi Dejtonskih sporazuma sve više jenijemi posmatrač, a povremeno i sau-česnik te implementator haosa. Nika-da otvoreno priznati status međuna-rodnog protektorata ponovo je otvoriopitanje identiteta naroda u Bosni iHercegovini - ponajprije i ponajvišeBo šnjaka - i njihovog mjesta u Euro-pi; ne smije se zaboraviti: Bosna i He -r cegovina i Bošnjaci su jedino nerije -še no nacionalno pitanje iz devetnae-stog stoljeća u Europi! Kako god je

Bo sna i Hercegovina ostala jedina ne -p riznata nacija i država u vrijeme us -po stave nacionalnih identiteta i drža-va u devetnaestom, prepuštena na ne -mi lost i komadanje svojim susjedimai komšijama krajem dvadesetog, takose sada - početkom dvadeset i prvogstoljeća suočava sa vjerovatno najve-ćom neratnom opasnošću u svojoj sa -v remenoj historiji: da bude lišena svo -ga najbrojnijeg državotvornog naroda,Bošnjaka. Ovdje ćemo, nimalo skrom-no, pokušati doprinijeti odgovoru napitanje historijske, geografske i nacio-nalne kontekstualizacije Bošnjaka uBosni i Hercegovini u ozračju nastav-ka obrnutog načela izgradnje naro-da/na cije i države nametnutog ovoj ze -m lji u vrijeme procvata etno-nacio na -li zama u Europi u devetnaestom sto-ljeću.

Bošnjaci u Osmanskomsultanatu

Bosna Vilayet-i (pokrajina Bosna)nikada nije bila klasična kolonija Os -manskog sultanata. Nakon zvaničnogdolaska osmanskih Turaka (1463.), ikonačnog osvajanja (1528.), sultanMehmed-han II. Fatih, Bosni i Herce-govini je osobno zajamčio autonomiju,do tada bez presedana u Osmanskomsultanatu. Domicilno stanovništvo -ko je se i do tada nazivalo Bošnjanima(u različitim prihvatljivim izvedenica-ma) - koje je prihvatilo islam, postat ćepredmetom brojnih sumnjivih analizai sporenja u smislu etničkog porijeklai prethodne vjerske prakse.3 Na sul-tansku milost ishodeću iz ispunjenja

du žnosti širenja daru’l-islama, Boš -nja ci su odgovorili odanošću, pouzda -no šću i teško nabrojivom mnoštvuspo sobnih političara, vojskovođa, um -jet nika i znanstvenika, ali i “običnih”rat nika bez kojih nije prošao nijedanmanji ni veći sukob, a kamoli rat u ko -je m je učestvovao Osmanski sultanat.Zauzvrat, Bošnjaci su uživali de factoautonomiju, status i administrativnookruženje znakovito različito od svihdrugih osvojenih pokrajina i dijelovaSultanata.

Bosnom i Hercegovinom više jevladalo vijeće ajana (lokalnih preds -tav nika), nego što se upravljalo sa Por -te; bosanski vezir bio je jedini bal ka -nski vezir koji nije bio potčinjen ve li -kom veziru Rumelije, nego izravnosultanu; na protivljenje ili bojkotiranjeodluka sa Porte bošnjačke predstavni-ke je u Istanbul pozivao osobno sultan,što se značajno razlikovalo od prakse ukojoj je sultan osobno prisustvovaopregovorima sa pobunjenicima u dru-gim nemirnim dijelovima su ltanata,poput Albanije, gdje je pr egovore vodioVeliki vezir. To naravno ne znači da suodnosi između Bo s ne/Bošnjaka iPorte/Osmanlija bi li bez problema.Tokom gotovo dva sto lje ća, između

Malo je poznato da su Bošnjaci (istodobno) bili najveća smetnjauspješnom provođenju tanzimatskih reformi u Osmanskomsultanatu i, kao muslimani, najveća europska dilema u vrijemepojave etno-nacionalizama u devetnaestom stoljeću napostosmanskom Balkanu. Oba ova historijska procesa znakovito suutjecali na formiranje i politički razvoj Bošnjaka. U tom smislu,nipošto nije slučajno da se raspad Jugoslavije najkrvavije prelomiopreko Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Ustvari, radi se o nastavku - ilidovršetku - etno-nacionalnog aranžiranja bivše “europske Turske”započetom krajem devetnaestog stoljeća u kojoj nema mjesta ni zaislam ni za Bošnjake kao samostalan nacionalni i narodni entitet.

3 Teoriju o bogumilskom zaleđu Bošnjakaodavno su napustili i njeni najvjerniji za -go vornici, jer je neupitno utvrđeno da usa čuvanim dokumentarnim dokazimane ma ni traga bogumilskom dualizmu;sa v re mena historiografska i teološkazna nost tre nutno se spori da li su “Bo š -njani”, od no sno pripadnici Crkve bosan-ske bili bliži ari janskoj ili pavlikanskojtakozvanoj he re zi.

1621. i 1824. godine, Bo šnjaci su podi-gli 27 takozvanih pro tu-vezirskih po -bu na, otvoreno se su kobljavajući sa os -ma nskom vojs k om. Po pravilu, na Po -rti bi se udovo lja valo svim zahtjevimaiza slanstva Bo šnjaka koji su se ug la v -nom i najče š će ticali očuvanja autono-mije Bosne i prava Bošnjaka. Jedinoobjašnjenje za ovakvu - nenormalnu -situaciju je zajednički interes koji seogledao u od nosu prema islamu i uza -ja mnom mu slimanskom poštovanju.Me đutim, ostali interesi su se znako-vito ra z likovali: Osmanlije su imalioba v e zu čuvati i širiti granice Sulta -na ta u kra jinama, što je i Bosna bila,od rža va jući ravnotežu sile i moći, doksu Bošnjaci u osnovi bili uvijek za in te -re si rani za uspostavu i očuvanje vlas -ti tog individualnog i kolektivnog iden -ti teta. Drugim riječima, u svakom ra -tu koji je na bilo koji način uključivaoteritorij Bosne i Hercegovine Sultanatje branio granice, a Bošnjaci živote.

Zbog toga su se, nakon što je refor-mama iz 1826. godine (tanzimat) og -ra ničena autonomija Bosne i Herce -go vine, Bošnjaci ogorčeno usprotivilii pokrenuli najdužu pobunu u histori-ji Osmanskog sultanata, potpuno ibeskompromisno odbijajući svakuvrs tu promjene, kako na planu ekon -o mije tako i na planu milleta, smat -ra jući ih izvanjskim nametnutostimakoje vode eroziji prava na imanja i ze -m lju, ali i protivnim temeljnim nače-lima islama, interesima cijelog Sulta-

nata, a naročito Bosne. Sukob se saeko nomskog i administrativnog ve o -ma brzo prenio na bojno polje, gdje sui Bošnjaci i Osmanlije pokazali je d -na ku gorljivost i odanost vlastitim in -te resima, kako su nekoć pokazivaliuzajamnu naklonost i privrženost.

Bošnjaci u EuropiEuropljani su pogrešno procijenili

bošnjačku gorljivost u odbrani života,vjere i zemlje kao znak bezuvjetneod anosti osmanskim gospodarima.In tenzitet veze između stanovnikaBo sne i Hercegovine i osmanskih Tu -ra ka najčešće se ilustrira epizodompredaje didovskog štapa - drevnog si -m bola bosanske duhovnosti - mevle-vijskom šejhu koji je došao sa sultanFa tihom. Prema predaji, taj štap ču -vao se u mevlevijskoj zaviji, kasnijetekiji na Bendbaši u Sarajevu, sve donjenog zatvaranja (1952.) i/ili rušenja(1957.) kada je neobjašnjivo nestaoda nikada ne bude pronađen! Možese, sa svim razložno, zapitati ne obja-šnjava li ova predaja, makar unekoli-ko, zaista zapanjujuće ustrajan iintenzivan otpor prema dervišima ita rikatima u Bosni, čak i među nedo-voljno obaviještenim, a obrazovanim,muslimanima, koji dervišku odanostvjeri i zemlji smatraju nazadnom ipro tu-europskom(!), ali to je, doista,zasebna tema.

Bošnjačka privrženost islamu udiplomatskim prepiskama i obavješ -

ta jnim izvještajima iz devetnaestogstoljeća opisuje se gotovo uniformno,od: Bošnjaci su bosanski muslimanislavenskog porijekla, koji čine dvijetre ćine stanovništva, u najvećem bro -ju odaniji islamu nego što su to čak iOsmanlije; najveći “fanatici” od svihmuslimana koji su ikada živjeli unu-tar granica Osmanskog sultanata; dotvrdnje da je riječ o: najopasnijim “mu hamedancima” koji svojim kršć a -n skim podanicima vladaju neviđe-nom svirepošću, ugnjetavanjem i pro -go nima, koje je potrebno, po svaku ci -je nu i hitno, zaustaviti.

Način, brojnost i iskrenost čina pri -hvatanja islama u Bosni nepoznanicaje koja straši većinu europskih zna -nstvenika i istražitelja još od onog tre-nutka kada su shvatili da bo sa n skimuslimani, uprkos elemen ti ma ori -jentalnog u izgledu i običajima, te po -znavanju turskog, arapskog i pe r zi j s -kog jezika, nisu doseljeni Turci i Ara -pi, nego isključivo domicilno sta no -vništvo Bosne i Hercegovine! Sli jedida je islam, ustvari, to što Bo s nu i He -r cegovinu učinilo najbarbarskijom odsvih pokrajina “europske Turske”,uto čište “islamskog barba ri zma” u sr -cu Europe, između Jad ra n skog mo ra iciviliziranih Srbije i Hr vatske. I sve to,kulturološki orije n talizam (is lam!) kojise često naziva i barbarizmom, kojiBošnjake distanci ra od ostalih europ-skih naroda, ne bi bio nikakav pro-blem da geografski, Bosna i Hercego-

9

ESEJ: TOKOVI MISLI

BEHAR 108

Osmanlije su imali obavezučuvati i širiti granice Sultanatau krajinama, što je i Bosna bila,održavajući ravnotežu sile imoći, dok su Bošnjaci u osnovibili uvijek zainteresirani zauspostavu i očuvanje vlastitogindividualnog i kolektivnogidentiteta. Drugim riječima, usvakom ratu koji je na bilo kojinačin uključivao teritorij Bosnei Hercegovine Sultanat jebranio granice, a Bošnjaciživote.

vina nije u Europi. Ali jeste! Htjeli toEuropljani priznati ili ne, u europskojkolektivnoj kulturološkoj memorijiBosna i Hercegovina je još najzapad-nija granica Turske, posljednji tragOsmanskog sultanata, a Bošnjaci oda -ni branitelji “osmanizma” i/ili islama.Pri tome, dovoljno zanimljivo napose,na ruku im idu i neke savremene eks -tre mističke pojave koje se koriste is la -mom za opravdavanje svojih sumanu-tih i potpuno neislamskih ideja, neshvatajući da time samo štete i is la mui muslimanima. (Ponovo, moglo bi sesasvim razložno, postaviti pitanje po -ri jekla i instrumentalizacije tih i ta k -vih tendencija. Kako drukčije objasni-ti pojavu srbijanskih terorista koji pu -ca ju po ambasadi SAD u Sarajevu,kad SAD imaju am ba sadu i u Beogra-du?)

Ustvari, istini najpribližnije obja -š njenje za gorljivu privrženost isla-mu - do kojeg nisu mogli doći - je dase radi o odupiranju pokušajima bri -sanja bošnjačkog nacionalnog ide n - titeta, ali, prije toga, suprostavljanjufizičkom uništenju. Bilo kakva ob -jektivna - ne nužno dobronamjerna -makar i površna analiza bosansko-hercegovačkih patriotskih snaga kojesu se oduprle agresiji na Bosnu i Her-cegovinu 1992. godine, ukazala bi načinjenicu da je najveći broj pripadni-ka samoorganiziranih odbrambenihskupina pripadao isključivo bošnja-čkom nacionalnom korpusu, te da jetu, makar u početku, bilo veoma maloprakticirajućih muslimana. Tome iz -ra vno u prilog govore i kasnija spoči-tavanja o “islamizaciji vojske”, dakle,bosanska vojska nije bila dovoljno

“islamska”; no, većina uporno odbijavidjeti očevidno. Slijedi, da bi se Bo š -njaci “pripitomili” i “civilizirali” iznjih je potrebno, na svaki način, “izbi-ti bošnjaštvo”, a najpouzdaniji metodod svih je deislamizacija.

Bošnjaci su autohtoni narod kojiniti je odakle došao, niti imagdje otići

Kao osnovni razlozi prihvaćanjaislama u srednjovjekovnoj Bosni i He -r cegovini navode se pohlepa i za b ri -nutost vladajućih kasti za vlastite pri-vilegije; pri tome se tvrdi da su samobosanski plemići bespogovorno prih-vatili islam, dok je većina puka ostalavjerna prethodnoj religijskoj tradiciji.Iako je posve jasno da je ova teza za s -novana na percepciji i domišljaju za -pa dnjačkog plemstva koje se tim prak-tičnim načelom u historiji često kori-stilo, ova tvrdnja će postati uobičajenoi općeprihvaćeno objašnjenje nedoku-čivih razloga i uvjeta ma nje-višemasovnog prihvaćanja islama u Bosniu petnaestom i šesnaestom stoljeću,ko jemu su i danas privrženi brojni sa -v remeni historičari, ali i sociolozi ieko nomisti. O slabosti ove sociološko-eko nomske teorije go vo ri i činjenica dane može izdržati ni najjednostavnijuanalizu temeljem načelnog pitanja:“ka ko to da su bo s a nski muslimani os -ta li privrženi svome islamu čak i kadasu zbog njega bili izloženi stalnim isistematskim progonima i masovnimubistvima i pogubljenjima?”; nažalost,ta se činjenica ug lavnom zaobilazi izanemaruje.

Ozbiljna analiza procesa širenja iprihvatanja islama u Bosni i Hercego-vini koji, uzgred, uopće nije bio ni tre-nutan ni masovan kako se to običnopredstavlja, od ključnog je značaja zasvaku diskusiju o nacionalnom identi-tetu Bošnjaka, ali i integritetu i suve-renitetu Bosne i Hercegovine čiji suBošnjaci autentični, autohtoni i drža-votvorni narod koji, dakle, niti je oda-kle došao, niti ima gdje otići. Teorije orezervnim domovinama u bošnjačkomslučaju padaju u vodu. Kao razlog višefunkcionira činjenica da su sva savre-

mena događanja, ustvari, po našemčvrstom uvjerenju, nastavak ili poku-šaj dovršenja procesa zaokruženjaetno-nacionalnih država na Balkanuza počet u devetnaestom stoljeću priče mu je samo ova zemlja ostavljenabez dovršenog nacionalnog pitanja iri ješenog državnog statusa, kako uBe rlinu tako i u Dejtonu.

Odbijajući sve mirne i ratne poku-šaje podjele teritorija - i naroda - i in -te griranja dijelova u dominantne na -ci onalne države, istodobno suočavajućise sa manje-više otvorenim osporava-njem mogućnosti definiranja i potvrđi-vanja vlastite državnosti i samoopstoj-nosti - uprkos svim deklarativnim su -p rotnim izjavama zvaničnika “među -na rodne zajednice” - Bo š njaci su uopa snosti da postanu narod bez zem-lje! Upravo zato im se osporava i negi-ra autohtonost i autentičnost (tvrdećida su relikt osmanske prošlosti), ali isuverenost (tvrdeći da se trebaju “vra-titi korijenima” ili “biti vraćeni odaklesu došli”). U tom kontekstu, islam sesmatra uvezenom ili posljednjom uve-zenom religijskom tradicijom na Bal-kanu i u Bosni i Hercegovini, iako,ustvari, historijski pokazatelji potvr-đuju da pojava bilo koje forme kršćan-stva među južnim Slavenima uopćenije starija od pojave islama. Među-tim, islam i muslimani Bošnjaci, izprethodno navedenih razloga, nikadanisu prihvaćeni punopravnim stano-vnicima vlastite zemlje.

*Sve gore navedeno, naravno, ima i

svoje ekonomsko objašnjenje. Bosna iHercegovina je oduvijek svim istraži-

10

ESEJ: TOKOVI MISLI

Kako to da su bo s a nskimuslimani ostali privrženisvome islamu čak i kada suzbog njega bili izloženi stalnimi sistematskim progonima imasovnim ubistvima ipogubljenjima?”; nažalost, tase činjenica uglavnomzaobilazi i zanemaruje.

Mi smo Bošnjaci.I Bosanci. A među nama imai muslimana.

teljima i putopiscima poznata kaoeko nomski najisplativiji dio Europe,u kojemu se na jednom mjestu nala-ze plodne ravnice i različitim rudamabogate planine; kojom teku rijekepitke vode, usjevi su iznimnog kvali-teta, zdravi i obilati. Doseljenicima iosvajačima bogata historija ove zem-lje dovaljan je dokaz za ovu tvrdnju.Zašto ne uživamo u tim prirodnimbogatstvima, odnosno zašto na njimane podignemo bosansku ekonomiju,te ko je, kako i zašto sve to zakrio irasprodao, i kome, pitanja su za slije-deću generaciju Bošnjaka.

Industrijski razvoj Europe devet-naestog stoljeća ovisio je o izvorimaindustrijskih sirovina, prije svega odrvetu i željezu, kojih je u Bosni bilou izobilju. To je jedan od razloga zbogkojih su europske sile s oduševlje-njem pozdravile uvođenje tanzimats -kih reformi jer se njima, među osta-lim, omogućavalo i jamčilo koncesij-sko pravo na prirodna bogatstva stra-nim kompanijama, a istovremenoone mogućavale bilo kakve domaćeak tivnosti u tom smislu; tako je En g -le zima omogućen pristup bosanskombakru i željezu, a Austrijancima iFrancuzima drvo. Zauzvrat, nekada-šnje “Osmanlije” su preimenovani u“Turke”, o kojima se počinje govoritiu potpuno drukčijem tonu, kao tole-rantnim - najtolerantnijim - od svihljudskih bića(!), koji nikada nisuispoljavali bilo koju vrstu fanatizmaprema osvojenim kršćanskim narodi-ma, ničim ih ne prisiljavajući da pro-mijene vjeru, naprotiv, dopuštajućinajviši stupanj vjerske i svake drugeslobode uporediv sa idealima francu-ske filozofije i američkog građanskogdruštva. Konačno govoreći istinu omanifestacionim oblicima osmanskevladavine na cijelom teritoriju Sulta-nata, ostvarivao se cijeli niz strate-ških ciljeva. Prije svega, Turci sunacionalno izdvajani iz nekadašnjegmuslimanskog okruženja, a “nacio-naliziranjem” Turaka opravdavalo seformiranje nacionalnih država unekadašnjoj “turskoj Europi”, te ho -mo geniziranje po vjerskom osnovu i

novo geo-strateško preformuliranjeod nosa snaga. Pomilovana Turskaspr emno je prihvatila sve muslimaneprotjerane iz Europe - naročito sa Ba -l kana - odnosno sa teritorija na kojesu se spremno uselili kako europskikolonizatori tako i netom nastale na -ci onalne državice.

Za diplomatskom i ekonomskomprethodnicom uslijedila je navalaavanturista i putopisaca koji su svoječitaoce, spremne prihvatiti sve što imse servira, snadbijevali izvještajimaiz “tamnih vijaleta”, jednog posebno.Na toj razini uspostavljena veza iz -me đu političkih aktivnosti, ekonom-skih interesa i literarne propagande

značajano će utjecti na narodnu/na ci -o nalnu svijest Bošnjaka o sebi.

Bošnjaci: jedini europski narodbez zemlje?

Putopisna i avanturistička litera-tura iz devetnaestog stoljeća pred-stavlja vid razrade političkog manife-sta, odnosno, apologetskih pamfletaonovremenih kolonizatorskih aktiv-nosti i agresivnih teritorijalnih aran-žmana u Europi tokom posljednjeeta pe rješavanja Istočne krize. Struk-turalno ta literatura se zasnivala namanjku znanja, prihvatljivoj predra-sudi i uspaljenoj mašti, ali prije svegana mitu, iznimno funkcionalnom

11

ESEJ: TOKOVI MISLI

BEHAR 108

Mnoštvo interesa koji su se prelamali - i još se prelamaju - prekoovog komadića zemlje i malobrojnog naroda, tiskajući ih uisključivo konfesionalnu skupinu, Bošnjacima nikada nisu dopustilida prepoznaju vlastito etničko tkivo, a kamoli da se formalno isuštinski definiraju kao nacionalni entitet. S jedne strane, to jedoista opterečujuće, a sa druge, Bošnjacima bi trebalo da služi načast i ponos, jer upravo to - sva sila destruktivnihizvanjskih/rastvarajućih i unutarnjih/razjedinjujućih pritisaka -ukazuje na ogroman značaj ovoga naroda za ovaj prostor (i šire).

sred stvu neovisnom, a opet podlož-nom i prilagodljivom i vremenu i ide -o logiji. Uvjetovana socijalnim i histo -ri jskim okolnostima i situacijom ovaputopisna i avanturistička literaturaum nogome je oblikovala javno mnije-nje utječući i na formiranje i potporuva njskoj politici prema Bosni i Herce -go vini podstičući proeuropski načinra zmišljanja, istodobno proglašavaju-ći sve drugo i drukčije nazadnim i re -t rogradnim, odnosno protivnim “eu -ro pskom putu”.

Naporedo s tim nudila se nimalopohvalna slika prosječnog Bošnjakako ja je kasnije razrađivana i dorađi-vana i u savremenoj jugoslovenskojlitera tu ri, prema kojoj je prosječanBoš njak: ne čisti i nepismeni poludiv-ljak, spreman na sve radi očuvanjavlastitog ima nja i zvanja; to je nemi-losrdni sa ku pljač harača, otimateljmaloljet ne dje ce, surovi vojnik, zaos -ta li orije n ta lac zainteresiran za proš -lost, sa da š njo st i budućnost samo akoon po s toji u njima. A o simbiozi puto -pi saca-oba vje štajaca-propagandista izvanične po litike govori i činjenica daje predgovor za knjigu hvaljene Ade-line Irby (Mi ss Irby, koja ima i svojuulicu u Sa rajevu), Travels in the Sla-vonic Provi nces of Turkey in Europenapisao osob no britanski premijerWilli am Gladstone.

Osim navedenoga, ova literaturaje doprinosila produbljivanju protu-islamske propagande, što je odgova -ra lo i zagovornicima tanzimatskih re -formi u Turskoj koji su po svaku cije-nu islamsko zaleđe naslijeđene drža-ve nastojali zamijeniti turskim.Stoga su podržavali svaku aktivnostkoja je išla i prilog “turskom”, a nau-štrb “islamskog”, s namjerom “turki -fi kacije” umjesto “islamizacije” Bo š -nj aka. No, činjenica je da u srpskim ihrvatskim nacionalnim mitovimapojam “Turčin” još funkcionira višekao drugo ime za bosanskog musli -ma na nego za stanovnike Turske.

Uloga nacionalno osviještenog di -jela bosanske uleme u svim ovim do -ga đanjima nipošto se ne smije zane-mariti. Na njihovo protivljenje iselja-

vanju Bošnjaka iz svoje zemlje, insi-stirajući na praksi Allahovog Poslani-ka Muhammeda (s.a.v.a.), a temeljećito na predaji koja se prenosi od njega,da je “ljubav prema domovini dio is k -re nog imana” (Hubbu’l-vatan mine’l-iman), tražeći od najznačajnijih uče-njaka Sultanata da promoviraju pra -vo značenje hadisa i sunneta, pozitiv-no je reagirao samo mladoturski pi -sac, Namik Kemal, promovirajući ipo pularizirajući isti hadis, ali u dru-gom kontekstu; paradoksalno napose,borbu bošnjačke uleme u cilju za us -

tavljanja emigracije iz Bosne, u Tu -rskoj je iskorištena u smislu pro mo -viranja turskih nacionalnih interesa.Dijelom i zbog opiranja povinovanjunaloga i očekivanja Istanbula Bošnja-ci su etiketirani kao neposlušni nepo-korni muslimani. Bilo je to namjernopogrešno tumačenje i izvrtanje činje-nica o višestoljetnoj bosanskoj tradi-cionalnoj toleranciji potvrđenoj zajed-ničkim suživotom različitih vjera snamjerom opravdavanja insistiranjana iseljavanju. Ali i povlačenje jasne

linije razgraničenja između neposlu-šnih Bošnjaka i koo pe rativnih musli-mana, pri čemu Bo š njaci počinju slo-viti i kao ugnjetači vlastitog naroda, anjihova loša slika postaje još gora.

*Tanzimatske reforme, buđenje

na cionalne svijeti kod balkanskih na -roda i formiranje čisto nacionalnihdržava, kolonizatorski apetiti europ-skih zemalja te posljedično iseljava-nje muslimana, prije svih Bošnjaka,iz Bosne i Europe, uz propagandisti-čku literarturu kojom su se novoste-čene autonomije i osviještene nacijepripremale na mogući i lahki povra-tak muslimana (Bošnjaka) “kao štosu njihovi preci došli i prvi put” - s je -d ne strane sva ova događanja imalasu iznimno negativan učinak na Boš -njake, a sa druge zapanjujuće ističunjihov značaj za europsku budućnostBalkana, ali i Europe u cjelini. Oda-birući život u nimalo prijateljskinastrojenoj sredini i potpuno neprija-teljskom okruženju, odbijajući promi-jeniti vjeru i nacionalni identitet,Bošnjaci i ostale muslimanske manji-ne u novonastalim balkanskim zem-ljama nikada nisu od svojih novihvladara dobile svoju ahdnamu, negosu postali predmetom najsurovijihprogona i svakovrsnih pokušaja fizi-čkog uništenja. Međutim, upravo svo-jim opstojanjem, fizičkim i duhov -nim, Bošnjaci su tada, krajem devet-naestog stoljeća, ali i sada početkomdvadeset i prvog, nerazlučivi dio eu -ropske slike Europe.

Bošnjacima nikada nije omoguće-no ni dopušteno integriranje u famili-ju autentičnih i autohtonih europskihnaroda pod uvjetima na koje bi onibili spremni pristati, niti im je dopu-šteno da izgrade državu i naciju kakoje to ne samo dopušteno, nego na štasu i podsticani ostali europski narodi.Islam i muslimani - kao da je to neštološe(!?) - dvije su daščice ok vi ra unu-tar kojega Europa i danas sagledavasliku Bošnjaka, namečući istu sliku injima samima, istodobno ne dopušta-jući nam da definiramo i druge dvijedaščice, Bosanci i Europljani.

12

ESEJ: TOKOVI MISLI

Bošnjacima nikada nijeomogućeno ni dopuštenointegriranje u familijuautentičnih i autohtoniheuropskih naroda poduvjetima na koje bi oni bilispremni pristati, niti im jedopušteno da izgrade državu inaciju kako je do ne samodopušteno, nego na šta su ipodsticani ostali europskinarodi. Islam i muslimani - kaoda je to nešto loše(!?) - dvije sudaščice okvira unutar kojegaEuropa i danas sagledava slikuBošnjaka, namečući istu sliku injima samima, istodobno nedopuštajući nam dadefiniramo i druge dvijedaščice, Bosanci i Europljani.

Kapsuliranje Bosanaca, Bošnjakai bosanskih muslimana, ne dopuštaju-ći im da budu sve to ujedno, već je iz a -z valo različite reakcije. Bošnjaci sestide priznati da su Bošnjaci jer toonda podrazumijeva da su muslimani,a to je nešto protueuropski i loše. Bo š -njaci osjećaju krivicu zbog svoga pori-jekla i vjere te se odriču i poriču i vjerui nacionalnost, pljujući po svojim naj-većim svetinjama, tradiciji i toleranci-ji. Od Bošnjaka se neprestano i opeto-vano očekuje da dokazuju vlastitu sp -r emnost na kompromise i ustupke nasvoju štetu. I tako dalje... S druge stra-ne, svima ostalim, prije svih susjedi-ma i komšijama, date su odriješeneruke da ovaj “problem” koji nije riješenu devetnaestom stoljeću, u ime Euro-pe i europskog puta, riješe sada kakoznaju i umiju. Pa i popisom.

Dakle!I iz ovog kratkog i šturog pregleda

tek nekih događanja u i oko Bosne iHercegovine i to u ne tako davnoj pro-šlosti, jasno je da je proces izgradnje iliizrastanja Bošnjaka iz naroda sa zem-ljom u državotvornu naciju duboko op -t erećen događanjima na međunarod-noj sceni, religijskom i nacionalnomhomogenizacijom balkanskih državanakon povlačenja Osmanskog sulta-nata, teritorijalnim aspiracijama su s -jeda i komšija, asimilacijama i progo-nima. Devetnaesto i dvadeseto stoljećeza Bošnjake teško da su nešto više odprogona i pokolja, intenzivne borbe zapolitičko, vjersko i nacionalno prizna-nje, stalno umanjivanje broja sta -novnika i životnog prostora i uništava-nje kulturnog i ci vi lizacijskog nas li je -đa. Svi problemi, sa kojima su se Bo š -njaci u skorijoj prošlosti suočavali,pro jektirani su iz va na u skladu saekonomnskim i po litičkim interesimaza ogrnutim plaš tom međunarodneskr bi za opću dobrobit svih stanovnikaBosne i Hercegovine. Isto tako, od Be -r linskog kongresa naovamo, nijedanmeđunarodni mirovni i/ili bilo kojidrugi sporazum nije, doista, ostavljaopro stora za formiranje međunarodnopri znate bosanske države.

U takvom, nametnutom i tijes -nom životnom i političkom prostoru,Bo šnjaci su živjeli - i žive - u sredini iokruženju u kojem su bili prisiljenirazviti razlikovni osjećaj etničke pri-padnosti. Mnoštvo interesa koji su seprelamali - i još se prelamaju - prekoovog komadića zemlje i malobrojnognaroda, tiskajući ih u isključivo kon-fesionalnu skupinu, Bošnjacima ni -ka da nisu dopustili da prepoznajuvlastito etničko tkivo, a kamoli da se

formalno i suštinski definiraju kaonacionalni entitet. S jedne strane, toje doista opterečujuće, a sa druge, Bo -š njacima bi trebalo da služi na čast iponos, jer upravo to - sva sila dest ru -k tivnih izvanjskih/rastvarajućih iunutarnjih/razjedinjujućih pritisaka- ukazuje na ogroman značaj ovoganaroda za ovaj prostor (i šire).

S tim u vezi, a i kao razlog više, sa -mo se treba sjetiti inkvizitorskih po -sjeta i križarskih pohoda na Bosnu iBošnjane da bi se shvatilo da su priti-

sci na Bošnjake da zaborave sebe isvoje znakovito stariji od prosvijetlje-nih Europljana i reformiranih Tura-ka. No, ova dva naporeda i uzročno-po -s ljedična slijeda događanja skrbe poli-tičke utjecaje čije posljedice traju dodanas, odnosno, radije, predstavljajusam korijen bošnjačke nacionalne kri -ze identiteta. Pojava nacionalizma ina cionalnih država rezultat su prog -ra ma buđenja nacionalne svijesti, ini -ci jative koju Bošnjaci nikada nisuimali. Drugim riječima, Bošnjacimanije nedostajalo svijesti o različitostivlastitog nacionalnog identiteta, negoni kada nisu imali priliku, a ni sred-stva potrebna za izgradnju modernenacije. Čak i kada su dovedeni u prili-ku da - braneći živote - pokušaju stećimeđu na rodno priznanje svi njihovinapori osujećeni su u korijenu. Istevelike sile koje su učestvovale u dizaj-niranju, projektiranju, potpisivanju iprovođenju svih mirovnih i inih među-narodnih sporazuma i ugovora ponovosu se okupile da spase susjede i kom-šije od osviještenih Bošnjaka.

Potpisnici berlinskog ugovora jed-noglasno su zaključili da Bošnjaci ne -će biti nacija, a Bosna i Hercegovinadržava, nego protektorat, a eho togugovora odjekuje Bosnom i Hercego-vinom i danas. Sve ostale bivše jugo-slovenske republike stekle su neovis-nost, funkcioniraju kao samostalnedržave, navodno imaju manje proble-ma, a stvarno samo više prava od Bo -sne i Hercegovine. U političkom me še -tarenju koje je uslijedilo nakon ra s -pada Jugoslavije, pristup međunaro-dne zajednice - Velike Britanije, Fra n -cuske i Njemačke - teško da se uopćerazlikuje od onoga iz vremena Berlin-skog kongresa, te ga stoga i trebaposmatrati u kontekstu nastavka iliprodužetka etno-nacionalističke poli-tike iz devetnaestog stoljeća kojaBošnjake nikada nije ni željela uklju-čiti u sistem i potencijalne neovisno-sti. Posljedično, Bošnjaci se - danas imeđu sobom - još bore za vlastitunarodnu/nacionalnu identifikaciju.

Mi smo Bošnjaci. I Bosanci. A me -đu nama ima i muslimana.

13

ESEJ: TOKOVI MISLI

BEHAR 108

Odbijajući sve mirne i ratnepokušaje podjele teritorija - inaroda - i integriranja dijelovau dominantne nacionalnedržave, istodobno suočavajućise sa manje-više otvorenimosporavanjem mogućnostidefiniranja i potvrđivanjavlastite državnosti isamoopstojnosti - uprkos svimdeklarativnim suprotnimizjavama zvaničnika“međunarodne zajednice” -Bošnjaci su u opasnosti dapostanu narod bez zemlje!Upravo zato im se osporava inegira autohtonost iautentičnost (tvrdeći da surelikt osmanske prošlosti), ali isuverenost (tvrdeći da setrebaju “vratiti korijenima” ili“biti vraćeni odakle su došli”).

14

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU

HasanbegovićevaDružba čuvarahrvatskog državnogpečata

Umjesto da se uklopi u suvremenu definiciju nacionalnosti, po kojoj se Hrvatommože osjećati i Japanac islamske vjeroispovijesti i Koreanka pravoslavka ili, ako ništa,barem suvremenu definiciju građanina neke zemlje, po kojoj Zlatko Hasanbegovićneosporno jest hrvatski građanin, on ne prestaje gurati sve Bošnjake u hrvatstvo(pozivajući se na ideje oca hrvatske domovine Ante Starčevića) s opasnom dozomretorike koju bi prosječni hrvatski građanin ocijenio “ustaštvom“, i to s jednim jedi-nim ciljem - da se osobno u ulozi većeg Hrvata od Zrinskog i Frankopana ne bi osje-ćao kao manjinski uljez i šlepator, nego kao većinski koljenović i starinović.

P O R A Ž E N I 1 9 45 . -

Piše: Filip Mursel Begović

Po bosanskim divanhanama če s tose pričaju tužne priče o bosans kimizbjeglicama iz devedesetih. Je d na seodnosi na gospođu koja je, na kon do -la ska u Englesku 1994., odbila so ci -jal nu i zdravstvenu pomoć na mi je -njenu bosanskim “muhadžirima“ jerju je vrijeđao status izbjeglice. Na -ime, gospođa je odmah poželjela bitiEngleskinja, a ne neka ta mo izbjeglaBosanka. Na ovu priču podsjetio meje intervju povjesničara Zlatka Ha -san begovića u sarajevs kim “Danima“(br. 804, izašao 9. 11. 2012.) vođen upovodu izlaska njegove nove knjigepod naslovom “Jugoslavenska musli-manska organizacija 1929. – 1941.“

Hasanbegović, razvidno je iz in te -r vjua, baš poput rečene gospođe uEn gleskoj, ne želi biti Bošnjak u Hrv -a tskoj jer bi postao neka tamo ma -njina (što on nije jer je za njega “tzv.nacionalna manjina umjetni ka lup ivirtualna stvarnost“) koja isi sava no -vac poreznih obveznika. Ali na ovupriču podsjetio me je i njegov govorna dženazi Mirsada Bakšića, umirov-ljenog brigadira i bivšeg vojnog tuži-telja Republike Hrvatske u devedese-tima. Budući da Hasanbegović tzv.kritizere vlastitog lika i djela nazivanekompetentnim, kao netko tko nijepo zanimanju profesi o nalni hrvatskipovjesničar, osvrnut ću se isključivona njegove izjave u “Danima“ i govorna dženazi Mirsada Bakšića.

“Zavjetni“ neprijatelji Srbi i bošnjački pretakači iz šupljeg u prazno

U govoru na Bakšićevoj dženazi(vi deo zapis postoji na internetu) is ta -ći će da muslimani u Hrvatskoj, bezobzira na nacionalno određenje, nisutzv. lojalna manjina, što su po nje mupostali Srbi kao abolirani po bunjenicii odmetnici od hrvatske dr žave, već sa -s tavni dio zaslužne ve ći ne. U biti, Ha - sanbegovićevu habitusu Hrvata is la -mske vjeroispovijesti ni kako ne od go -vara da ga netko poistovjećuje s ma nji -n skim Srbima u Hrva tskoj, koji svo jepo rijeklo vu ku od “naših prijetećih za -vjetnih prekodrinskih neprijatelja“.

Takva izjava čudi budući da jenje govu zadnju knjigu izdala Boš nja - čka nacionalna zajednica za Grad Za -g reb, u suradnji s Medžlisom IZ Za g -reb i Institutom Ivo Pilar. Hasanbe-goviću se naprosto gade manjine i nji-hovo neprestano “ma njin sko kukanjei zanovijetanje”, za tim “profesionalnibošnjački aktivisti u Hrvatskoj kojipre taču iz šu pljeg u prazno novachrva tskih po reznih obveznika“, a iz -da vači njegove zadnje knjige (dva odtri) novac dobivaju iz onog dijela pro-računa RH namijenjenog za nacio -nal ne i vje rske manjine. Uostalom,ni su li najmanje 20.000 Bošnjaka uHrvat skoj porezni obveznici.

Također, i prva Hasanbegovićevaknjiga “Muslimani u Zagrebu“ bila jeprijavljena Savjetu za nacionalnema njine RH, u sklopu izdavaštva Ku - l turnog društva Bošnjaka Hrvatske“Preporod“, u kojemu je Hasanbego-vić osam godina obnašao dužnostičla na Glavnog odbora, a kasnije i pot-predsjednika Društva. Bio je i du go -go dišnji član redakcije bošnjač kog ča -so pisa za kulturu “Behar“ i ni ka da“Pre porodu“ nije vratio no vac porez-nih obveznika koji je potrošio za svojuknjigu, a koju na kraju nije štampaou “Preporodu“.

O čemu u stvari priča Hasanbe-gović, koji je svoju karijeru profesio-nalnog hrvatskog povjesničarskogaktivista (islamske vjeroispovijesti)započeo devedesetih kao član Hrvat-ske čiste stranke prava, Hrvatskogos lobodilačkog pokreta i osnivačaSta rčevićijanske mladeži. U potonjojje bio “primus inter pares“ (prvimeđu jednakima), da bi kao ugledniznanstvenik osvanuo kao jedan odudarnih govornika iz redova Poča-snog bleibu r škog voda o “simbolimane slobode hrvatskog naroda i hrvat-skoj nacio na lnoj neslozi“ na Bleibur-škoj kome mo raciji 2012.

Uloga većeg Hrvata od Zrinskog i Frankopana

Umjesto da se uklopi u suvreme-nu definiciju nacionalnosti, po kojojse Hrvatom može osjećati i Japanac

islamske vjeroispovijesti i Koreankapravoslavka ili, ako ništa, barem su -vremenu definiciju građanina ne kezemlje, po kojoj Zlatko Hasanbegovićnaprosto jest hrvatski građanin, onne prestaje gurati sve Bošnjake u hr -va tstvo (pozivajući se na ideje oca hr -va tske domovine Ante Starčevića) sopasnom dozom retorike koju bi pro-sječni hrvatski građanin ocijenio“ustaštvom“, i to s jednim jedinim ci -ljem - da se osobno u ulozi većeg Hr -vata od Zrinskog i Frankopana ne biosjećao kao manjinski uljez i šlepa-tor, nego kao većinski koljenović i sta-rinović.

Govor na Bakšićevoj dženazi zavr-šava ovim riječima: “Dragi Mirzo,dra gi prijatelju, hvala ti na svemu,baklju tvoje i naše ideje upalio je otacdo movine dr. Ante Starčević, a njezi-na žeravica, kojoj si i ti u ovom vre-menu prinosio, s naše muslimanskestrane, još uvijek tinja i žari, i uz Bo -žju pomoć će se ponovno rasplamsa-ti... i nećemo izdati.“

Moraju li svi hrvatski Bošnjaci bitistarčevićanci kako bi Zlatko konačnobio punopravni Hrvat islamske vjero -is povijesti? U tu svrhu, u svojim odgo-vorima novinarki “Dana“, koristi segoebbelsovskim poučkom u matema -ti ci, pa od činjenice da su trećinu us -ta ške vojske činili muslimani, pravinovu povijest: trećina muslimana subili ustaše. Riječ je o dijelu intervjuau kojem se skanjuje nad time da bo sa -n ski navijači na utakmici s hrva t s -kom reprezentacijom viču: “Gazi, ga ziustaše“. Ovdje je riječ o monstruoznojpodvali, ispod stola, pozitivne identifi-kacije u smislu da navijači ne moguvikati “ubi, ubi ustaše“ kada su istomustaška djeca i unuci nesvjesna svo gaustaštva – barem u trećini. Uos talom,tko je ikada navijačka ludila i vikanjaozbiljno shvaćao? “Ubi, ubi ustašu“jednako je nevažno za jednog povje-sničara ili bilo kojeg inteligentnogčovjeka kao i Torcidino vikanje “ubi,ubi purgera“ ili navijanje Bad BlueBoysa “ubi, ubi tovara“.

No Hasanbegović pokušava pro -turiti nešto drugo, goebbelsovsko.

15

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU

BEHAR 108

Stvaranje pozitivne identifikacije sustaštvom, u smislu dijela vlastiteprošlosti, vrlo je pogana insinuacija.Kao što neki mladi Srbi na utakmica-ma viču “nož, žica, Srebrenica“, jermisle da moraju braniti srpski zločinu Srebrenici, Hasanbegović bi volio damladi Bošnjaci moraju, u najmanjuruku, imati obzira prema ustaštvu.Vješto afirmirati nešto što se afirmi-rati ne da, barem u slučaju intervjuau “Da nima“, koji se ponosi svojimantifašističkim usmjerenjem, bez daga novinar zaspe baražnom paljbomprotupitanja, naprosto je fascinantno.

Kako je moguće da novinarki, uintervjuu koji je očito rađen putemmaila, a ne uživo, promakne u odgo-voru “fašistička“ NDH pod navodnici-ma? Ili da barem u pitanju ne konsta-tira da su muslimani bili pijemont an -ti fašizma, a ne ustaštva. Njihov oda - ziv antifašističkoj borbi bio je me đunajvećim, ako ne i najveći, jer su, prijesvega, bili prisiljeni braniti svoju bio-lošku supstancu. U toku Drugog svje -tskog rata stradalo je 8 po sto od ukup-

nog broja muslimana u Bo sni i Herce-govini. Nadalje, tzv. NDH, bez obzirana to što je musli ma ne proglasila cvi-jećem hrvatskog na roda, nije spriječi-la četničke pokolje nad muslimanimau Istočnoj Bos ni.

Hasanbegovićev intervju u “Dani-ma“ vrvi stavovima koji su rezolutniu onoj mjeri u kojoj dokazuje da jejedino on u pravu, a u kontradikcijisu s njegovim stvarnim stavovimakoji su izrečeni u govoru na dženaziMirsada Bakšića. Svođenje Bošnjakana vjersku skupinu, u intervjuu jevješto zakamuflirano, ali da se iščita-ti poruka: nema veze što Bošnjaci dosada nisu postojali, no, ako budu po s -tojali ubuduće, imat će povijest. Ha -sa nbegović se nikad ne bi usudio zahrv atsku naciju izreći ono što je re -kao za bošnjačku. Budući da vjerujeda je bošnjačka kao ideologija stvore-na devedesetih, ne čudi izrečeno. Usvom govoru na Bakšićevoj dženaziide još dalje pa će izreći da se “doga-đaji 90-ih nisu razvijali u smjeru kojisu očekivali istinski hrvatski rodolju-

bi, a nesretnim razvitkom u Bosni iHe rcegovini na kušnju je stavljenacjel okupna baština i predaja iz kojihje izrastao i rahmetli Mirsad Bakšić.“

“Nesretni razvitak“ za Hasanbe -go vića označava izdvajanje muslima-na iz hrvatskog nacionalnog korpusašto se, po njemu, dogodilo tek 90-ih.Do tada su bosanski muslimani, svelikim M, valjda bili Hrvati. Gdje, učijoj mašti? Hasanbegović zaboravljada su se mnogo prije nego što su pose-gnuli za novim/starim nacionalnimimenom Bošnjaci, bosanski muslima-ni nacionalno izjašnjavali kao Musli-mani. A otkada? Od onog trenutkakada im je to bilo dopušteno. Prijetoga su se izjašnjavali Srbima, Hrva-tima i Jugoslavenima.

Sve to Hasanbegović neće priznatijer ga ne zanima povijest nego mit, jerga ne zanima identitet etničke grupekoju tobože istražuje, nego njegov vla-stiti, a kojega proteže na sve mu -slimane, Muslimane i Bošnjake. Ka dakaže da je i “manjkava hrvatska drža-va bolja i vrjednija od svake Jugoslavi-

16

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU

Je li moguće da Omerbašić nije primijetio ovu Družbu čuvara hrvatskog državnog pečata u kutkuzagrebačke džamije? Moguće da je tako, jer Hasanbegović živi dvostruki život: vješto kamufliranoguglednog znanstvenika muslimanske provenijencije, koji je zbog svojih nemalih znanstvenih istraživanjacijenjen među muslimanskim uglednicima u Zagrebu i u Bosni, ali i onaj intimni, koji podsjeća na kakavlik iz filmova Woodyja Allena.

Zlatko Hasanbegović

je, a da u bratskoj ljubavi i slozi izme-đu katolika i muslimana, Hrvata iBošnjaka, i onda i sada, leži, bez obzi-ra na izazove, jedino jamstvo njihovaostanka, napose u Bosni i Hercegovi-ni“, on time misli na Hrvatsku kojoj je“odsječena“ BiH, podsjećajući time napoznatu zločinačku retoriku o hrvat-skoj kifli, mekanom trbuhu, Hrvat-skoj koja se brani na Drini... Jednakotako Hasanbegovića uopće ne zanimaborba Armije BiH, niti se kao musli-man s njome identificira. Međutim,doživljava militarnu erekciju pred sli-kom muslimanskih boraca u Hrvat-skoj vojsci i “životima muslimanskihpripadnika Hrvatske vojske iz Bosne iHercegovine čiji je broj višestruko većiod udjela u ukupnom pučanstvu“.

Hasanbegović bi volio ubiratipuninu plodova bošnjačko-musliman-ske krvi uložene u Republiku Hrvat-sku (1400 poginulih u vojnim formaci-jama), i to samo jedino i isključivo kaointegralni dio većine, nipošto kao diobilo kakve manjinske skupine, gluho idaleko bilo, a imao je ciglih 18 godinate 1991. kada je počeo Domovinskirat, sasvim dovoljno da bez blagoslovasvoje građanske obitelji krene izravnona bojišnicu, u borbu. Uostalom, kaošto je to radila zagrebačka mladostkoja je srčano, u tenisicama, neop re -m ljena, ginula po slavonskim i inimratištima. Ili je barem mogao poput“čavoglavog“ pjevača Thompsona, kre-zav i neugledan, ali nabrijan i motivi-ran, pjevati duž bojišnice ili držatimotivacijske komesarske govore. Za š -to s 20 godina nije pristupio HOS-u iotišao braniti Bosnu od “zavjetnogneprijatelja“? Zato što je ovaj poslije-ratni ideolog onoratnog ustaštva tadapreferirao, molim lijepo, uputiti se iz -ravno na studij povijesti zagrebačkogFilozofskog fakulteta. Povijest se do -ga đala pred njegovim očima, a on jepredano učio, kako bi ju naknadno,kao stručnjak, mogao objasniti onimakoji su ju stvarali.

Kada bi netko ozbiljno shvatio po -vje sničara Hasanbegovića, došao bi dozaključka da se u BiH borila Hrv a tskavojska protiv prekodrinskih Sr ba.

Lokalnih Srba i nema, jer se taj pro-blem “lako“ rješava, a muslimani uArmiji BiH zabludjele su hrvatskeovčice. U intervjuu u “Danima“ samnaslov “Ne gledajte u prošlost kroznaočale devedesetih“ vjerojatno poru -ču je Bošnjacima da se vide povijes nimHrvatima, a ne, izmišljenim naočala-ma iz devedesetih – Bošnjacima kojisu za njega “novorođeni preobraćenici“i “novokomponirani tražitelji bosan-skog duha“. Istodobno, Hasanbegovićpljuje po jugo-komunistima i svoj osta-loj izdajničkoj titoističkoj partizanštinii plačući kuka za prvom zagrebačkomdžamijom koju je dao sagraditi AntePa velić, a srušili su je komunisti. Uv -je ren sam, ne zato što je bila džamija,već prije svega – zato što je bila Pave-lićeva.

Plakanja za Pavelićevomdžamijom

Neki su samosvjesniji zagrebačkimuslimani tu džamiju znali nazivati“ha ramijom“ ili “zulumijom“ koja jemuslimanima bila poklon od režimako ji je u svojoj osnovi imao zulum.

Mnoge su džamije širom Balkana(i Hrvatske) rušene i po nekoliko pu -ta, a većina ih je, tamo gdje su musli-mani ostali dijelom stanovništva, ob -na vljane sve do današnjih dana. Za -što nekadašnjem Meštrovićevom pa -viljonu, koji je postao džamija za vri-jeme NDH, nikada nisu vraćene mu -nare, možemo samo pretpostavljati?Zasigu r no, kudikamo je bolje za sva-kog hr vatskog muslimana da se da -na šnja zagrebačka džamija ne pove-zuje s ustaškim zločincem Ant om Pa -ve lićem koji je nekoć u vojnič kim čiz -ma ma uma rširao u novootvorenu bo -go molju i odr žao “državnički“ govor.Također, Ha sanbegović u “Da ni ma“govori o tra umi koje je rušenje Pave-lićevih mu nara izazvalo u zagrebač -kih muslimana. On ima selektivnopa mćenje pa je za boravio novinarkina pomenuti da je Za grepčanima vje -ro jatno bila puno ve ća trauma kadaje džamija sagrađena, nego muslima-nima kada je srušena. To potvrđuje iKrležin memoarski zapis iz četrdese-

17

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU

BEHAR 108

Kada kaže da je i “manjkavahrvatska država bolja ivrjednija od svake Jugoslavije,a da u bratskoj ljubavi i sloziizmeđu katolika i muslimana,Hrvata i Bošnjaka, i onda isada, leži, bez obzira naizazove, jedino jamstvonjihova ostanka, napose uBosni i Hercegovini“, on timemisli na Hrvatsku kojoj je“odsječena“ BiH, podsjećajućitime na poznatu zločinačkuretoriku o hrvatskoj kifli,mekanom trbuhu, Hrvatskojkoja se brani na Drini...

tih o nekoj “Azijatkinji koja prljavihdimija“ ulazi u tu dža miju. No, osam-desetih, iz Krležinih razgovora s Ene-som Čengićem saz najemo da tu dža-miju ipak nije tre balo rušiti. Kakogod, ovodobni Za g repčanin će reći:“Nađemo se kod dža mije“. Zbunjenisugovornik će upi tati: “A kod koje?“Odgovor se us ta lio u urbane zagreba-čke raje: “Ma ne kod nove, kod onePavelićeve, na Trgu žrtava fašizma, ucentru.“

Nacističke marionete bile su iteka-ko svjesne simbolizma Meštrovićevogpaviljona te je upravo zato muslimani-ma namijenjen muzejsko-izložbeniprostor u srcu Zagreba, kao relikt pro-šlosti i umjetničko djelo. Da je potraja-

lo, muslimani bi bili izloženi u centruZagreba zajedno s muzejskim broševi-ma, sabljama, ćilimima i neolitskimnakitom. Toliko o plakanjima za Pave-lićevom džamijom iz usta povjesničarakoji, do sada, u svojim medijskim istu-pima o zločinačkoj NDH nije uspiogovoriti neafirmativno.

Tko je cvijeće u Hrvatskoj?No, profesionalni povjesničar i

hrvatski aktivist islamske vjeroispo-vijesti glatko bi odbio ovakve denunci-jacije (kako to voli reći) jer on smatrada hrvatski muslimani nisu manjinaveć neodvojivi dio hrvatske građanskeku l ture – u biti, da je riječ o jednomnarodu s dvije vjere, odnosno tri vjere,

jer je Starčević u hrvatsku nacijuukomponirao i Srbe. S Hasanbegovi-ćem se mogu djelomično složiti, uzmalu preinaku: djela nekih koji suporijeklom bosanski muslimani nisumanjinska. Slike Omera Mujadžića,Fadila Vejzovića, Munira Vejzovića,Mersada Berbera, Izeta Đuzela...zatim književna djela Saliha Alića,Rasima Filipovića, Ahmeda Murad-begovića, Nusreta Idrizovića, FadilaHadžića, Feđe Šehovića, Tahira Muji-čića... glumački dosezi Mustafe Nada-revića, Tarika Filipovića... znanstve-na pregnuća Esada Ćimića, AsimaKurjaka... ne mogu ni na koji načinbiti manjinska jer ne postoji manjin-ska slika ili pjesma ili roman ili glu-

mište ili znanost.. Isto vrijedi i zaknjiževno djelo jednog znamenitogSrbina u Hrvatskoj, književnika Vla-dana Desnice. Tko bi se usudio “Pro-ljeća Ivana Galeba“ nazvati manjin-skim romanom ili pronalaske NikoleTesle manjinskim izumima?

Svi su oni redom, svojim kultur-nim i znanstvenim pregnućima, doka-zali da nisu skupina došljaka i efeme-ra, već da su itekako oplemenili hrvat-sku kulturu, znanost i umjetnost. Me -đu tim, Bošnjaci su autohtoni narod uBiH, ali nisu u Hrvatskoj, niti će toika da biti, bez obzira na to što o tomema šta Hasanbegović, baš poput Bo sa -nke koja u Londonu nije željela biti iz -bjeglica jer je smatrala da je, u najma-

nju ruku, viktorijanska dama. Uosta-lom, nikada jednog Tahira i Mustafu,Nusreta i Feđu, Munira i Fadila, Mer-sada i Saliha, Safveta i Mehmedalijuneće prihvatiti kao čistog Hrvata bezobzira na njihovo izjašnjavanje. S obzi-rom na njihovo porijeklo, kako godokretali oni jesu manjina, u današ -njim standardima u pravilu zaštićeni-ji od većine, ali njihovo djelo nadilazipojam manjinskoga i većinskoga jerto, rekoh, u znanosti i umjetnosti na p -rosto ne postoji. I to nije shvatio Zla-tko, koji poput mene Filipa, nosi imekoje bi moglo biti svedivo i na hrvatskoporijeklo. Štoviše, Begovića Hrvataima u Slavoniji, ali HasanbegovićaHrvata teško ćete naći.

Druga je priča o identitetarnimtra gedijama koju je ta građanska ium jetnička elita u sebi nosila: u Hr va -t skoj nikada nisu bili prihvaćeni kaointegralni dio hrvatske kulture, iakosu joj bili stjegonošama, ali i cvijećemjer im djelo doista miriši na izvrsnost,a u Bosni su i dandanas doživljavanikao “prebjezi“. Takva sudbina “na raz -me đu“ nije za poželjeti nikome. Zasi -gu rno im u tome neće pomoći ni Ha sa -n begovićeve starčevićevske utopije.

Poraženi 1945. i Jeseni Džafer-bega Kulenovića

Sporno je i to da se Hasanbegovićsmatra osamljenikom među hrvat s -kim muslimanima. U govoru na Ba k -

18

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU

Ministar vanjskih poslova NDH Mehmed Alajbegović, SSgeneral Gottlob Berger, nadstojnik protokola VladimirMintas, Zagreb, 1944

Džafer KulenovićAkif Handžić, Ante Pavelić, Nikola Mandić, IsmetMuftić, Ali Aganović

P O R A Ž E N I 1 9 45 .

19

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU

BEHAR 108

ši ćevoj dženazi, upravo kao i na pred-stavljanju njegove knjige “Doprinosmuslimana hrvatskoj kulturi i drža-vi“, ističe: “Djelovati i ustrajavati smu slimanske strane na hrvatskimna cionalnim koncepcijama značilo ječe sto biti neshvaćenim i preuzimatiulo gu osamljenika, ponekad i ostraci-ranog iz vlastite zajednice. U isto vri-jeme to je značilo biti neprihvaćenimili zlorabljenim od onih koji su u mu s -li manskoj sastavnici hrvatske kulturei političko-nacionalne misli vidjeli sa -mo nepotreban balast u ostvarenju ne -kih novih i na nekim drugim temelji-ma postavljenih ciljeva.“

Hasanbegović naprosto nije osam-ljenik jer je u zadnjih nekoliko godina

od nekih uglednika Islamske zajedni-ce Hrvatske javno istican kao intelek-tualna perjanica zagrebačkih musli-mana. Naime, i sam je u intervjuu“Danima“ objelodanio svoje intenzi-vno prijateljstvo s nedavno umirovlje-nim muftijom Ševkom Omerbašićem,kojega ujedno smatra i ističe svojimmentorom i učiteljem na povjesničar-ske teme. Ne možemo se oteti dojmuda bi bilo puno korisnije za Hasanbe-govića da je intenzivno druženje smuftijom Omerbašićem usmjerio naučenje o islamu, a ne o povijesti bo sa -n skohercegovačkih muslimana u Hr -v atskoj, za koje je, po njemu, “najvećatragedija poraz iz 1945.“

Zašto, inače pronicljivi Omerba-

šić, koji je jedan od najuglednijih inajzaslužnijih Bošnjaka u Hrvatskoj,nije osujetio Hasanbegovićevu shizo-frenu intimu kada je on na Bakšiće-voj dženazi izrekao: “Opraštam se,dragi Mirzo, od Tebe i u ime Tvojihprijatelja, naše male družbe iz naše-ga zagrebačkog džamijskog kuta ukojem bi se svaki puta petkom poslijedžuma namaza ili nakon Bajramaspo ntano okupljali, u dubljoj vezi ko -ju je, osim pripadnosti uzvišenom is -la mu i prijateljstva, činila i zajednič -ka hrvatska nacionalna misao, ute -me ljena na učenju oca domovine dr.Ante Starčevića?“

Je li moguće da Omerbašić nijepri mijetio ovu Družbu čuvara hrvat-

skog državnog pečata u kutku zagre-bačke džamije? Moguće da je tako, jerHasanbegović živi dvostruki život:vje što kamufliranog uglednog znan-stvenika muslimanske provenijenci-je, koji je zbog svojih nemalih znan-stvenih istraživanja cijenjen međumuslimanskim uglednicima u Zagre-bu i u Bosni, ali i onaj intimni, kojipodsjeća na kakav lik iz filmova Woo-dyja Allena.

Naime, usporedba nije nimaloslučajna. Dok Woody Allen svoje liko-ve voli svoditi na psihotične i isfru-strirane kompleksaše koji prolazekroz mno gostruke identitarne krize, iod nji hovih identitetskih lomova radiumjetnost, Hasanbegović se tek kari-

katuralno poziva na znanstvenuobjektivnost. Tko će ga znati, moždaće i Hasanbegović u sebi pronaći spi-sateljski nerv pa će kao umjetniknadići okvire manjinskog i naciona-lnog te napisati, po uzoru na Srbina,hrvatskog književnika Vladana Des-nicu, roman pod nazivom “JeseniDža fer-bega Kulenovića“. Do tada će,kao što to često voli raditi WoodyAllen svojim filmskim likovima, osta-ti zarobljen između muzejskog ekspo-nata mihraba stare Pavelićeve dža-mije i karte nekadašnje tzv. države,koja je visjela u uredu ustaškog sto-žernika negdje na zagrebačkom Gor-njem gradu 1942. godine. Utoliko jenaslov njegova intervjua u “Danima“

(“Ne gledajte u prošlost kroz naočaledevedesetih“) primjenjiv samo nanjega jer je dioptrija profesionalnoghrvatskog aktivista i povjesničaraislamske vjeroispovijesti ostala traj-no uštimana na “tragični poraz iz1945.“

Da zaključimo, Zlatko Hasanbe-gović naprosto je dvostruka manjina.On je hrvatska manjina unutar bo -šnjačke manjine u Hrvatskoj. Vjero-jatno je kao takav rijedak hrvatskicvjetić te je za očekivati da bi muSavjet za nacionalne manjine RH, zaneko njegovo novo velebno povjesni-čarsko djelo, trebao “udijeliti“ dvo-struka sredstva iz džepova hrvatskihporeznih obveznika.

Ademaga Mešić, Ante Pavelić, Zagreb, 1941 Gradonačelnik Mustafa Softić, Sarajevo, 1943 Detalj sa otvorenja prve zagrebačke džamije

P O R A Ž E N I 1 9 45 .

Misliti Mostar, bez obzira na pro-matračku perspektivu, neizostavno bu -di asocijacije o njegovoj posredničkojulo zi, susretanju dva svijeta, Istoka iZapada. Povijesna i kulturna zbivanjaiznjedrila su niz detalja koji sa mo spo-minjanje ovog grada po nekoj za čudnojlogici pobuđuju razmišljanja o susretusvjetova iskonski utemeljenih na razli-kama, koje u zdravom am bi jentu obo-gaćuju ljude, u nezdravom ih razdražu-ju, nagone na zlo svake vrste.

Takav osjećaj je postojan čak i umo mentima kada takve mentalne ak t -i vnosti nadjača buka u iznošenju su p -ro tnih dokaza, kontekstualiziranih upri mjerima najdrastičnijih razdvajanjai sukobljavanja koja povijest, čini se, bi -lj eži daleko pedantnije i brižljivije?!Zlo kobni afinitet spram registracijesve ga što povlači i utvrđuje ne p re mo s -ti ve jazove, uz istvoremeno ubijanje isa me pomisli na bilo kakvo isticanjehu manizma mostogradnje, kao pre tpo -s tavke susreta, suštinski gle da no pred-stavlja najveći problem Mo sta ra.

Ta vrsta bolesne sklonosti u traže-nju povijesnih primjera, koji svaku mo -gućnost konstruktivne komunikacijena bilo kojoj osnovi, ustoličavaju kaoiluzorni pokušaj unaprijed osuđen naneuspjeh, još uvijek dominira, su ve -reno vlada i nada se da će takvu po zi -ciju održati, s obzirom da generacije ko -je dolaze nisu posebno sklone izučava-nju prošlosti, ma koliko ona bila sla v -na.

Ne treba, naravno, poricati da pri-mjera koji ukazuju na sukob ima na p -re tek. Historijske činjenice su na koncuneumoljive. Dovoljno je spomenuti pro-

tekli rat, zastrašujuće sukobe, maso-vne progone, zločine... No, misliti da jedruga strana medalje prazna, da nenudi primjere koji upućuju na razlož-nost iskonske potrebe za ljudskim su s -re tima i saradnjom, znak je mentalnogoboljenja za koje lijek ne postoji nitiima nade da će ga neko pronaći.

Stoljećima je Mostar, od podizanjajedne od najljepših ćuprija na svijetu,tog bisera začudne arhitektonske me l -o dije, simbola Hajrudinovog gradite lj s -kog umijeća, živio u znaku susreta kojitom buketu različitosti nisu smetale,ni ti su na bilo koji način asocirali tjes -ko bu kao način postojanja u gradu naNe retvi. Takav ambijent je uostalomovaj grad iznjedrio kao najveći rasadnikpjesnika i umjetnika, da je sam imaoviše poeta nego sav ostatak zemlje.

Bilo je to vrijeme kada su dva mo s -ta rska pjesnika Osman Nuri Ha džić iIvan Miličević odlučili da djeluju podjednim imenom Osman-Aziz, ne izazi-vajući bilo kakav oblik frustracije ni najednoj strani. Obostrano prihvaćenasa radnja jednostavno nije podrazumi-jevala dominaciju jednog, bilo kakavoblik potiranja identiteta, posebnosti,vjerske pripadnosti, običaja i drugihde talja, koje naše vrijeme glorificirakao nepremostive prepreke za bilo ka -kav oblik komunikacije. Ambijent, kojinije sputavao slobodu izražavanja, nitiosiguravao bilo čiju supremaciju, kas -nije je pogodovao i Šantiću, Ćoroviću,Đikiću i drugim, i trajalo je to u vreme-nu sve dok duša grada nije ubijena.

Aktuelna društvena analitika, me -đutim, baš u tom segmentu razumije-vanja pravi kardinalnu grešku, veziva-

jući to ubijanje duše grada za devede-sete. Lišena hermeneutičkog osjećajaza dubinu, takva “misao“ odbija prih-vatiti toliko očiglednu istinu da su de -ve desete došle samo kao “idealna prili-ka“, samo podesno vrijeme za eksplozi-je nagomilanih frustracija, čija su ra zo -r na dejstva bila puno pogibeljnija odsamih granata. Te frustracije su zapra-vo bili “navodioci“ vatre, koja je bezob -zi rno bljuvana na sve strane.

Lišena navedenog osjećaja, druš t -vena misao nalazi se u gotovo apsurd-noj situaciji. S jedne strane ona je punaželje, stremi da nađe odgovor na neza-bilježenu eksploziju mržnje, do suludo-sti istovremeno odbijajući da uzroketraži tamo gdje oni stvarno pripadaju –u vremenu koje je prethodilo devedese-tim. Upravo zato ona tumara u mrakui ne nalazi odgovore, niti ih s takvimapriorističkim usmjerenjem može pro-naći. Apsurdnost cijele situacije očitujese u neshvatljivoj potrebi za idealizaci-jom i glorifikacijom jednog vremena,ko je je na različite načine suštinski sa -mo sublimiralo probleme, čija je kulmi -na cija bila samo pitanje vremena i po -vo ljnog trenutka.

Grad je ubijan jer je na poprištuostao jako mali broj ljudi spreman dase bori za spas njegove duše. U novoko -mponiranim uvjetima gdje je materi-jalna baza bila sve, borba za dušu doi-mala se kao bespotreban luksuz. Sveje, na žalost, pokleklo pred nasiljemgolog materijalizma.

Pred rušitelje je stao jedino HuseinĆišić, s istom onom odlučnosti s kojomje s kućnog praga potjerao Musolinije-vog generala, koji ga je kanio vrbovati,

20

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU

Pomesti mediokritete –jedini izlaz za Mostar Taj zlokobni afinitet spram registracije svega što povlači i utvrđuje nepremostive jazove, uzistvoremeno ubijanje i same pomisli na bilo kakvo isticanje humanizma mostogradnje, kaopretpostavke susreta, suštinski gledano predstavlja najveći problem Mostara.

Piše: Enes Ratkušić

nekadašnji gradonačelnik Mostara,koji se nije libio glasati protiv prvogUstava FNRJ ne prihvatajući suludapartijska objašnjenja po kojima su seBošnjaci imali opredijeliti kao Srbi iliHrvati, ispriječio se ispred Đure Puca-ra. Tom bardu viteštva i hrabrosti sva -ke vrste ima se zahvaliti što Đurin bo -le sni naum o promjeni slike Mostarani je ostvaren. A zna se dobro, o čemupo stoje i svjedočanstva, da je “okame-njenu muziku“ Mostara kanio lišitisvih detalja, koji svjedoče o bogatomna sljeđu prošlosti, i unakaziti ga no -vim građevinama u kojima izgled “ku -tije šibica“ predstavlja vrhunac arhi-tektonske imaginacije. Njegova usam-ljena pojava bila je, međutim, nedovolj-na za spas.

Taj nedostatak hrabrosti, boljerečeno eskalacije neviđenog kukavičlu-

ka, tom odsustvu hrabrosti da mu se ujednoj plemenitoj misiji pridruže, pri-mjetio i na vlastitoj koži snažno osjetioi književnik Alija Nametak, koji jepoput Ćišića bio bez dlake na jeziku.Žaleći za gubitkom izgubljenog statusa“grada pjesnika“, deceniju po završe-tku Drugog svjetskog rata, Nametak jenapisao kronogram gradu Mostaru:

“Tu počiva Mostar. Nekada bogato islavno mjesto. Majdan učenih i duhovi-tih ljudi. Mjesto, odakle su vrcale na p -redne ideje zadnjih decenija našegživota. A sad, nakon desetogodišnjeago nije, blago bez hropca, bez trzaja ibez Gospodina preminu. Putniče, nazo-vi pokoj njegovoj duši.“

Afirmirajući razložnost jedino želu-čanih potreba i poriva, jedna sumanu-ta politika instalirala je podaničkimentalitet kao jedino poželjni oblik po -na šanja. U atmosferi vladavine “kuka-vičke većine“ svako uspravljanje kičmedoimalo se naprosto nepoželjnim ak t -om, najčešće sa pogibeljnim posljedica-

ma po onoga tko je gajio takve ambici-je. Taj sindrom najslikovitije je opisaoRoj Medvedev, koji, sagledavajući “bolj-ševičku recepturu“ ulaska čovječanstvau zemaljski raj ili besklasno društvo,on je zapisao: “Ne misli; ako si mislione go vori; ako si govorio ne piši; ako sina pi sao ne potpisuj; ako si potpisaoporiči“.

Nekad bilo, reklo bi se lakonski. Noproblem nije u tome što je bilo, nego štonije prošlo! Najveći problem upravozato leži u činjenici što se tako ustoliče-na i duboko ukorjenjena strategija dis-cipliniranja čovjeka na principima afir-macije animalnih poriva žilavo održavai dan-danas, prvenstveno zahvaljujućiulozi vrhuški nacionalnih oligarhija,koji su oprobanu “partijsku strategiju“preuzeli kao najpodesniji način mani-pulacije ljudima. Tako utemeljena

stra tegija vladavine iznjedrila je i sti -mu lira priglupa uvjerenja da cjeloku-pan posao, kad je riječ o susretima,obnovi povjerenja, međusobnom pošto -va nju i uvažavanju, treba prepustitipo litici, da oni presude dokle se i kakosmije ići.

Ne treba, naravno, osporavati tezuda politika kreira ambijent, no apsolu-tizirati njen značaj do te mjere po prin-cipu da ona “vedri i oblači“, nije argu-ment koji bi mogao opravdati priglupufilozofiju, po kojoj se tek po okončanjutakve vrste posla ima stupiti u akciju.Za takvu strategiju, naravno, nemavre mena. Uz to, čekanje bi bio neopro-stiv luksuz, koji ljudski duh sebi nika-ko ne bi smio dozvoliti.

Mostar uistinu vapi za ljudima Ći -ši ćevog kova, ali kako istesati takav ka -ra kter i postojanost u okolnostima bo -lo njskog fabriciranja moderne intelige -n cije budućnosti, specijalizirane za je -dan jedini način sticanja znanja, koji seočituje u njegovom mehaničkom usisa-

vanju s “Google“. Nikako, naravno, nitije to u takvim okolnostima moguće.

Kako s druge strane, u ambijentukoji dostojanstvo prepoznaje isključivou pogrbljenosti pred karikaturalnimautoritetima, koji su umislili da uprav-ljaju planetom, osigurati promocijuhra brih, znanih i mudrih i plemenitih.Do ima se nemogućim, jer se samo u ta -kvom ambijentu moglo dogoditi da je -dan Ćišić danas nema svoju ulicu uMo staru, da Nametku počasti ne kakou nazivima škola tako i organizacijima nifestacija posvećenih njegovomdje lu, ukazuju Sarajevo i Zenica, dok uMo staru tako nešto nikome ne pada napa met.

Podanički mentalitet prezire hra-brost i hrabre, i ne podnosi ih u svojojokolini. I sve dok ta kolektivna zavistspram odvažnih bude dominirala, do -

se ge integracija određivat će politikadok će mjeru duhovnog stanja određi -va ti mediokriteti u likovima spodobana oružanih završenim kursevima i ra -z nim certifikatima, kao krunskim do -ka zima vlastite vrijednosti, kojima će,opet, podršku pružati bučni nastupiestradne kamarile.

Postoji li izlaz iz ovakvog stanja,jeste pitanje svih pitanja. Naravno dapostoji. Ali, prvi preduvjet za promjenujeste konačni prestanak klečanja predzemaljskim “autoritetima“, koji suumislili da odlučuju o pitanjima životai smrti. Upravo zato na inicijative sastrane, pogotovo političke, ne treba če -ka ti, nego ih treba pokrenuti. Trebavje rovati da hrabrih i plemenitih, kojipri znaju samo Jedan Jedini autoritet,još uvijek ima. Istina, takav naum nećebiti moguć bez žrtve, koja je osnovasvakog velikog djela. Stara arapska po -s lovica jasno kaže: “Ko hoće biti mo s -tom mora biti spreman da bude ga -žen.“

21

INSTITUT ZA POLIGRAFIJU

BEHAR 108

Kako u ambijentu koji dostojanstvo prepoznaje isključivo u pogrbljenostipred karikaturalnim autoritetima, koji su umislili da upravljaju planetom,osigurati promociju hrabrih, znanih i mudrih i plemenitih. Doima senemogućim, jer se samo u takvom ambijentu moglo dogoditi da jedan Ćišićdanas nema svoju ulicu u Mostaru, da Nametku počasti ne kako u nazivimaškola tako i organizaciji manifestacija posvećenih njegovom djelu, ukazujuSarajevo i Zenica, dok u Mostaru tako nešto nikome ne pada na pamet.

Preselio je na bolji svijet velikium jetnik. U nepunih godinu dana“Be har“ je s Mersadom Berberom ra -z govarao i taj je intervju pod geslom“Možda je crtež najveća napast kojasalijeće duh čovjeka“ te kraći ogled onjegovu stvaralaštvu pod naslovom“Mitopoetske i metafizičke tajne ma -log čovjeka“, istodobno objavljeni. Te -k stove su krasile Berberove slike, kaoi , uz pristanak slikara, dvije naslo-vnice našeg časopisa. Potom je EdinUrjan Kukavica napisao maštovitiesej o Berberovom čovjeku bez zemljeili zemlji bez čovjeka. Riječ je o veleb-noj monografiji “Srebrenica“, objav-ljenoj 2011. kojom je ovaj vrsni grafi-čar, ilustrator, scenograf (surađivaoje ponajviše s Georgijem Parom) i na -da sve slikar, obnovio i osuvremenioantički mit polazeći od Dedala i Ikarakoji u njegovoj interpretaciji, u bijegus Krete 1996. godine, padaju na isko-pine bosanskih masovnih grobnica.Po vlastitom priznanju, time je želioizbjeći jeftino lamentiranje i vratitižrtvama njihovu osobnost, karakter icijeli jedan život koji je nestao te seprilikom iskopavanja pretvorio ubroj. Ti kolaži i kombinirane grafičke

tehnike uz hladno onostrano svjetlootkrivaju nam neka posmrtna zrače-nja koja se odražavaju i na naše živo-te. U monografiji se potresno defini -ra ju lica, posebice ljudske oči, kojekao da posmatramo kroz neki dalekiveo boli, oči koje dozivaju, mole i go -vo re o užasu smrti.

Jedan dio redakcije “Behara“ Ber-ber je srdačno ugostio u svome domuu (zamislite koje li koincidencije) Bo -sa nskoj ulici u Zagrebu. Pričljiv, elok -ventan i spektralno obrazovan, ponu-dio nam je mnogo materijala za raz-govor te nam u svome ateljeu dopu-stio uvid i razgledavanje njegove bo -ga te grafičke i slikarske arhive. Nitkood nas tada nije pomislio na njegovurečenicu: “Kada nas nema, smrt vla -da“. No, kao klasik bosanskog, hrvat-skog i svjetskog slikarstva (izlagao ješirom svijeta i u “dvije domovine“) tedobio pedesetak nagrada i priznanja,on će zauvijek ostati urezan u povije-sti likovne umjetnosti. Nezaboravnoje i njegovo predavanje na Umjetni-čkoj akademiji u Sankt Peterburgu

pod naslovom “Figuracija kao perma-nenta moderne umjetnosti“ kojemno go govori o njegovom stilskompro mišljanju, jer, umio je teško doku-čivo zanatstvo pretočiti u figuralnointelektualne prezentacije na tragutalijanskog quatrocenta i španjolskogbaroka do simboličnih skupova asoci-jativnih razina putem postmoderni-stičkih aplikacija (korištenjem slikar-skog platna i isječaka iz novina). Či -ni o je to i onda kada mu je tematskapreokupacija bila, arhaična, arkadij-ska i bukolička Bosna, čistotna u svo-joj naivnoj ljepoti i jednostavnosti.

Svojedobno je Sarajevom kolalapo slovica o tome kako se mjeri iprepo znaje uspješan Sarajlija: “Moraimati golfa, mora imati CT glave imora imati Mersada Berbera na zi -du.” Naravno da umjetnik takve pričenije poticao. Jednostavno je bio za g -njuren u svoj svijet u kojem je marlji-vo radio. Usamljene kritike da jepompozan i pretenciozan u velikimfor matima, a virtuozan u malim – ni -je komentirao, kao i prosudbe zavid -

22

IN MEMORIAM: MERSAD BERBER

Spomen na Mersada Berbera (1940.-2012.)

Daleki veo boli i oči koje dozivajuPiše: Sead Begović

Piše: Munir Vejzović

Ako postoji Ahiret (drugi svijet), a ne su m -njivo za vjernika postoji, onda je naš brat iprijatelj Mersad sada gore. U čemu je tajnasmrti? Nitko se odozgo još nije vratio, baremne vidljivo, pa da nam kaže ima li ga ili nema,odgovora nemamo. Nama je tek preostalaimaginacija da ga u njoj tražimo i pitamo se

kako je našem bratu i prijatelju sada gore na drugom svijetu.Na ovome svijetu poznavao sam Mersada Berbera kao uspravna čovjeka koji je do samog

kraja išao stazom humanosti i nije odstupao ni kao umjetnik ni kao čovjek koji je mislio svojomglavom i osjećao svojim srcem. Tek, ljepota je bila presudna da ga usmjeri, ljepota, kažem,koju je nosio u sebi, za nas, za ovaj dunjaluk kojeg je definirao. Hedonist, kako se i priliči slika-ru koji je otkrivao specifičan svijet Bosne iz koje je izrastao i koji nikada nije zaboravljao maj-čino mlijeko kojim je bio nadojen da bi se mogao otisnuti u svijet preko oceana. Dovoljno oba-viješten i osviješten po pitanju poštenja, ali i po pitanju nepravde koje je na ovom svijetu i pre-više. Jasno je osjećao, da ne kažem bolno, koliko fizički još više cerebralno, a najviše velikimsrcem kojeg je dijelio sa istomišljenicima koji su gradili bolji svijet.

Neki ga nisu htjeli shvatiti ni prihvatiti upravo zbog uskogrudnosti spoznaje da nosi i pro-nosi jedan specifičan vilajet i segment koji je bio, a i sada je uklet. Zato me tišti sumnja da jeotišao, a da nam nije rekao (nije stigao reći) što je tajna i kakva je bila njegova misija na ovomesvijetu.

Bilo kako, taj mali bosanski konj, kojeg je Mersad toliko volio i slikao, govori o slikaru i onošto sam ne bi istaknuo. Njemu je bila potrebna metafora, upravo zato što je znao što značitegliti vjekovima, još od Turaka, za džaba, za ništa, ali možda i iz prkosa ali i zbog ponosa daSvijet ne vrijedi ama baš ništa ako ne vrijedi življenja onoga ljudskog, humanog kojeg ovajvilajet dobro poznaje od pamtivijeka.

Ali, nije Mersad vjerovao u Boga mimo vjere u čovjeka. Njegovo slikarstvo prikazuje čovjekai sav onaj kaleidoskop pojava koje su ušle u njegov krug memorabilije. Zato je on čovjeka, a neri-jetko i životinju, stavljao u prvi plan - uvjeren da je slikarstvo poslanje s kojim poručuje neupu-ćenima i uvjerava da Bog nije kriv. Taj zavjet, kojeg si je sam slikar zadao, da gledatelju predo-či vilajet – Bosnu za koju su svi čuli, ali je nisu vidjeli kako izgleda u očima slikara koji je sve todoživio i koji nosi kao Himeru cijeli svoj život. I kao da je osjećao da mora još dodati točku na “I“on se opet okrenuo svome bolu – Srebrenici i na našu žalost završio ovo zemaljsko putovanje.

Neka Ti je laka crna zemlja, prijatelju, gdje god ona bila.

23

IN MEMORIAM: MERSAD BERBER

BEHAR 108

Spomen na Mersada Berbera (1940.-2012.)

lji vaca i zajedljivaca da je tu riječ osu vremenom slikarskom anakroniz-mu. Kao inteligibilni akademski sli-kar imao je višu svijest o svome radute mu zaista ništa nisu značile pro-sudbe sa strane. Uostalom, njegovucrtačko grafičku i slikarsku tehnikuveć su prepoznali najznačajniji gale-risti Europe i svijeta te nije imao os -je ćaj krivice što ga izvjestan broj po š -to vaoca komercijalizira. No, oni dru -gi, likovno kritički znalci uglavnomsu bili veliki njegovi zagovornici.

Bio je rijedak slikar Bošnjak kojegsu (osim što je razvijao specifičan od -nos prema povijesti) zanimale i esha-tološkor ezoterične teme. Sa šejhomEdinom Urjanom Kukavicom plani-rao je napraviti monografiju o dervi-šima, jer su ga posebno privlačilerubne teme o derviškom pokretu iz15. stoljeća, o Hamzevijama koje jepredvodio karizmatični šejh HamzaOrlović. Nažalost, nenadani i preranirastanak s njim uskratio nam je jošjedan njegov umjetnički, ali i estetskofilozofski naum.

Adio, prijatelju Mersade!

24

LIKOVNI PORTRETI: Damir Nikšić

Intervju: Damir Nikšić

Razgovarao: Filip Mursel Begović

Bosanski Atlas, koji kleči, drži nebo toliko niskoda moramo intelektualno puzati

Sugestivan si u svojim video per -fo rmansima, koristeći različiteme dije i oblikovne postupke dje -lu ješ hipnotički, a time pokazu-ješ nevjerojatan talent da svojuan gažiranost preneseš na gleda -te lja i posve ga okupiraš. Na kojina čin ti to uspijeva?

To je vjerovatno radi toga što kori -s tim opšta mjesta pop kulture ili op -šta mjesta folk kulture u zadnje vrije-me. Ponavljanje i trans su stari triko-vi mnogih duhovnih praksi, misticiz-ma naročito. Igram se sa psihologi-jom medija. Najvažnije je unijeti se, aonda više nije važno da li si iskren iliglumataš, bitno je da ilustruješ odre-đeni duh, osjećaj, stanje, da se ono vi -di na tebi, da se prepoznaje, da insi-stiraš na održavanju tog stanja neko-liko minuta i onda se ono prenosi nagledaoca. Treba da budeš kao mem-brana zvučnika ili bubnja koji zadajeri tam i takt. Ne treba prenaglo ska -ka ti iz stanja u stanje, već postepeno,pa onda provozati publiku jedankrug, napraviti loop, opisati jednu te -mu. Mnogi su danas prebrzi i šizote-mični, žele sve odjednom, treba izolo-vati osjećaj, misao i usporiti, ali po s -tepeno mijenjati kada vidiš da pažnjaopada. Naravno, najbitnije je privućipažnju sa nečim što je dovoljno poz-nato kulturološki, pa makar ono nebi lo eksploatisano prije u medijima,ali je bitno da se prepoznaje iz sva-kodnevnice, da postoji zajednički je -zik. Ja u svojim djelima nastojim pro-

naći zajednički jezik sa publikom, bi -t no je da se razumijemo. To je danasteško postići. Ne zavidim onima kojinemaju svoju publiku koja razumijetačno šta radiš. Ja na taj način i obra-zujem publiku šta je to umjetnost, danekada ona ne mora imati naokosmi sla, ali da često potpuno razumi-jemo o čemu se radi u djelu nekimunutrašnjim razumijevanjem.

Živiš li uloge koje neprestano mi -jenjaš, te tvoje Bismille guerille,zatočenika Guantanamera, ministar-a kulture, bosanskog Indijan-ca... Koristiš se raznim postupci-ma: citatnost, kolažna montaža,fragmentiranja ranije cjeline i sa -stavljanje novih sklopova. Tko jeuopće Damir Nikšić? Znaš da sepočesto znaju šaliti sa glu m cimakoji i u stvarnom životu počinjuglumiti svoje uloge. To je ne kavrst profesionalne defor ma cije.

Te uloge su sve redom nekakviarhetipi, fragmenti i interpretacijeistog lika, u zavisnosti od faze, odsituacije. I revolucionari iz šume sekasnije pretvaraju u ministre, to suisti ljudi, ali druga je problematika idrugačije oružje, drugačija strategija.Ja nisam profesionalni glumac. Ja neglumim na tuđe tekstove niti se mo -ram uživljavati u uloge po narudžbi.Ja glumim na svoje tekstove i ne mo -ram se u te uloge uživljavati jer dola-ze same od sebe, osim onda kada sni-mam, ali i onda sam prezauzet dru -

gim stvarima, kadriranjem, esteti-kom, izvedbom, tako da ja nikada ni -sam u biti uživljen u ulogu kao što bineki glumac bio, a to je i dobro, jer bito onda bila gluma, a ne umjetničkiperformans. Umjetnički performansje kada nastojimo izolovati os novnumi sao, duh ili stanje i u datom mo me -n tu ga prikazati, pokazati onako ka -ko to izgleda nama umjetnicima u ži -votu, u kontekstu života. Mi se ne ba -vi mo žanrom, stilom, mi nastojimobi ti bez stila i žanra, iznijeti svakiput nešto drugo, novo, ili perfetiziratistaro. Ne robujemo formama glume,teatra, filma. Ja se nadam.

Po ocjeni Aide Abadžić Ho džić je -dan od najboljih video ra dovana stalih nakon posljednjeg rataje tvoj rad pod nazivom If I was -n’t Muslim u kojem znalački i uko nceptu vrlo usklađeno citirašme lodiju, žanrovske elemente iscensku dramaturgiju poznatogbroadwajskog mjuzikla Violinis -ta na krovu. Kako je taj video na -stao? Nakon što je video “procu-rio“ na youtube po islamskim fo -rumima proglašen si za najvećegislamskog konceptualnog um je t -nika. Koliko si se odmakao od pe -rioda kada si putem citat no sti, utragično-ironijskoj dista n ci, pro-pitivao vlastiti identitet i jedna-kopravnosti demokra ci je u svije-tu kojeg oblikuju do mi na n t nozapadne vrijednosti?

25

LIKOVNI PORTRETI: Damir Nikšić

BEHAR 108

Mr. Damir Nikšić, rođen 1970. godine u Brezovom Polju kod Brčkog, bosanskoher-cegovački je konceptualni umjetnik. Studirao je na likovnim akademijama u Sara-jevu, Milanu i Bologni. Diplomirao je 2000. godine na Akademiji likovnih umjetno-sti u Sarajevu, Odsjek za slikarstvo. U periodu 2000.-2004. godine studirao je napostdiplomskom studiju na University of Arizona, SAD. Magistrirao je 2004. godi-ne iz likovnih umjetnosti i historije umjetnosti. Predavao je na Northwestern Uni-versity u Evanstonu, SAD. Bio je član grupe “Maxumim“. Izlagao je na Venecijan-skom bijenalu 2003. godine u internacionalnoj selekciji. Živi i radi u Sarajevu.

Nije mnogo umjetnika radilo vi deoumjetnost onda i nema ih mnogo da jeradilo video umjetnost a da nije zako-račilo u filmsku umjetnost. Ja samjedan od prvih koji su radili vi deo nanašim prostorima. Ja sam magistri-rao u SAD u tzv. “novim žanrovima”umjetnost performansa, in s ta lacije,te, između ostalog, i video um jetnost.Ja sam ostao dosljedan vi deo umjet-nosti i pratim njen razvoj, nadam seda to mogu glasno i slobodno reći.Video više nema smisla ako nije vi -deo, ako se seli na platno. Istinski vi -deo traži ekran. Danas je ekran onajna našem laptopu ili desktopu. Da nasje video glavni medij interneta. Jasam takođe jedan od prvih, u stvariprvi koji je svoje radove svojevoljno iodgovorno stavio na internet madasam tim riskirao prodaju svojih videoradova kolekcionarima, galerijama imuzejima. Ja sam imao ozbiljne videoradove na svom sajtu i na youtube on -da kada su moje kolege to smatralegubitničkim, očajničkim, ka da su mise rugali radi toga. Ja sam prigrlionovi medij i demokrati za ciju tog me -di ja, demokratizaciju kva litetne um -je tnosti, naročito angažovane um je t -nosti i to apsolutno ima smisla, ali ve -o ma malo zarade. Video je u biti na s -tavio da postoji samo i jedino na inter-netu gdje u zadnjih ne koliko go dinapostaje osnovni medij. Svi moji videoradovi na YouTube ima ju CreativeCo mmons licencu, da kle dijelim ih sadrugima, dajem drugima da upo tri je -be moj video u svojima.

Što se tiče drugog dijela pitanja,može se vidjeti da je čitav svijet od -makao u tom odnosu. Ja sam imao tusreću ili nesreću da budem prvi, naudaru, da definišem neke stvari i od -no se prije svih jer sam se zatekao uSAD od 2000. do 2006., a dolazio samiz Sarajeva u kojem smo sve te stvario predrasudama, orijentalizmu i an -ti semitizmu 21. vijeka imali prilikevi djeti na djelu prije nego je on stupiona svjetsku scenu u takvim razmjeri-ma. Tako da sam mogao anticipiratisav jezik mržnje koji bi Amerikanci,ili Zapadnjaci općenito, mogli zami-

sliti ili izmisliti. Već sam ga pozna-vao, već sam znao najgnusnije vicevekoje sam im mogao preporučiti, kao iislamofobske argumente koje samčuo početkom devedesetih od Arkana,Mladića, Karadžića. No imajući u vi -du da je ta ista američka vojska zanjima izdala potjernice, samo samhtio obratiti pažnju da i sami ne upa-dnu u zamku i ne naprave istu gre-šku, što su naravno učinili.

Sjetimo se samo Abu Ghraib-a. Jasam im pokušao reći da je ono što či -ne u stvari moderni antisemitizam.Me đutim sada je drugačija situacija iu Evropi i u Americi nego što je bilana kraju prošlog i početkom ovog mi -lenija. U današnjoj Evropi Bošnjaciviše nisu jedini ili rijetki muslimanikojima se treba iščuđavati i koji pred-stavljaju neku iznimku. Pariz, Lon-don, Berlin izgledaju daleko više po -put Teherana nego Sarajevo. Ovda-šnji ljudi izgleda malo putuju pa tone znaju, zaglavljeni su u križarskojprošlosti i imaju teške rasističke

predrasude, što je karakteristično zamnoge slavenske narode koji su dosko ra bili dijelom velike slavenskeim perije pa nisu imali prilike upoz -na ti se lično, u prvom licu i iz prveruke sa drugim rasama i kulturama.Sada je sve drugačije. U ovom mo me -ntu počinje normalan, ravnopravan ibitan dijalog koji prije nije postojao.Postojao je samo eurocentrični mono-log, nazadni i zatucani, i nadasve šte-tni rasistički diskurs. Sada se stvarimijenjaju na svjetskoj političkoj scenii u ekonomiji. Kina je tu. Demokrat-ske promjene Arapskog proljeća, itd.Zato je posve nemoguće da se ponovigenocid nad muslimanima u Bosni ada ovog puta protesti zbog toga u ev -ro pskim gradovima, kao i pritisakgra đana na Vijeće Evrope ne budemnogo ozbiljnijih razmjera, osim akobi genocid nad muslimanima i pro-gon muslimana iz Evrope bio evrop-skih razmjera i organizovan od sameEU, ali u tom slučaju govorimo o defi-nitivnom kraju i skandalu evropskecivilizacije. Stoga, sada je samo bitnoraditi na tome da ovi koji su se raz-mahali i razgraktali protiv civila mu -s limana, kao i oni koji su ih slušalinekoć kada su direktno radili na pro-gonu i torturama, pljački i ostalom, adanas rade na trbušnim mišićima,masnoćama, celulitu, zdravoj ishranii triviji – shvate konačno koliki suidioti bili i da historijski sud, umjet-nost, zdrav razum ne propusti zalije-piti ovim idiotima jednu veliku histo-rijsku šamarčinu kako nam se tipametnjakovići ne bi više ponavljali.

Iskreno, poslušao sam nekolikotvojih intervjua na internetu i či -ni mi se da to što pričaš zvučipoprilič no utopistički. Čuj, Sara-jevo slobodan grad za umjetnike.Naši po litičari čim čuju za kultu-ru, od mah se uhvate za pištolj(da ovo nije ugledan časopis sadu gom tra dicijom rekao bih dase uhvate za nešto drugo). Kakvuslobodu sa njati u vremenima ra -s prodaje svega i svačega, ideala,morala, ra dnih mjesta, fabrika, u

26

LIKOVNI PORTRETI: Damir Nikšić

Moji povratci u BiH su mojipovratci u srce Dinarskih Alpa.Tu pronalazim dušu, duh, idejei inspiraciju mukotrpnimradom, umjetničkim idruštvenim angažmanom,borbom protiv zatucanosti,primordijalizma, ali i tazatucanost ima svoju logiku iporijeklo i opravdanje ivrijedna je istraživanja.

*

Ako želimo otkriti Boga, njegaćemo pronaći u svemu pa i uBosni i Hercegovini, a sebe,porijeklo svoje duše možemopronaći samo u ovoj tmurnojBosni i surovoj Hercegovini jertu smo, čini se, bili prije svihdrugih, još od zadnjegledenog doba.

vrijeme odljeva mozgova, u vrije-me zatvaranja temeljnih kultur-nih ins ti tucija...?

Sarajevo je dovoljno mali grad dabi jedan kvart u njemu napravio veli-ku promjenu ne samo u gradu, već udržavi, pa možda i u regionu. Doselilobi se tu na određeno vrijeme mnogomladih ljudi. Hrana je jeftina, smje-štaj, sve se može – ako se ljudi povežu,ako nisu otuđeni. Dovoljno je biti or -ga nizovan, uporan, okupirati određe-ne prostore, napraviti skvot, što nijeutopija već praksa u mnogim evrops -kim gradovima već desetljećima. To uSarajevu nije još pokušano, što neznači da ne bi moglo proći dobro. Istotako, Sarajevo je dovoljno mali gradda, jedna mala grupa intelektualaca,umjetnika, uticajnih jav nih ličnostine bi mogli organizovati ili lobirati zatako nešto kod svojih prijatelja, poz-nanika, svoje generacije na pozicija-ma, opštinskih načelnika, policije sa -mo kad bi to uistinu htjeli.

Sloboda, prava umjetnička slobo-da se i dešava u takvim uslovima.Najgore je kada umjetnici trče za ka -ri jerom, kada sve funkcioniše i kadase lome pred vratima institucija, ka -n celarija, investitora. Istinska slobo-da dolazi kada svi miševi pobjegnu sabroda koji tone. Tih nekoliko mi nutaprije kraja je najbolje što hi s torijamože pružiti umjetniku, i najbolje štoumjetnik može pružiti historiji um je -tnosti, jer umjetnici, istinski umjetni-ci su naučili da se treba uzdati “u se iu svoje kljuse”. Oni su možda jedinikoji baštine ovu filozofiju pored obič-nih seljaka. Svi ostali računaju napomoć, samilost, kredite, veze. Ta koda vjerujem da su u narednom pe ri -odu upravo umjetnici, u saradnji sapo duzetnicima, radnicima i seljaci-ma, da se tako marksistički izrazim,da kle onima koji su voljni raditi i pro -izvoditi - ti koji će pokazati kako seizvaditi iz krize oslanjajući se samona svojih deset prstiju, na kreativnosti ne toliko na ideje koliko na informi-sanost. Zašto kažem ne ideje? Radito ga što smo u proteklom periodu ra -di neinformisanosti protraćili mnogo

27

LIKOVNI PORTRETI: Damir Nikšić

BEHAR 108

Voliš se u svojim video performansima poigravati sa kapama koje suBošnjaci nosili kroz povijest. To jest poigravaš se sa identitetarnimkompleksnostima, ali i kompleksima koji kroz povijest prate Bošnja-ke. Tvrdim da francuzica ne može biti nacionalna kapa Bošnjaka(bosanskih muslimana) jer samo ime joj govori što je, fes su donijeliTurci a ni on nije njihov, uvezli su ga u vrijeme modernizacije osman-skog sultanata. Šta je identitetarno pokrivalo bosanskih muslimana,Bošnjaka?Te kape su karakteristične za konstrukcije nacionalnih identiteta 19.-togvijeka. To danas ne postoji više. Bošnjaci su kaskali za tim u prošlosti i izgle-da da je to dobro, jer to nisu nikada riješili niti ustanovili, a i da jesu poputdrugih, danas to više nema, niti bi imalo ikakvog smisla, tako da se može-mo prepustiti ovom vremenu i post-modernistički poigravati sa tim trivi-jalnim konstrukcijama moderne nacije i modernog folklorno-nacionalnogidentiteta. Ono što je danas pokrivalo, ono što je poklopilo današnjeBošnjake nije identitarno, već intelektualno nebo koje Bosanski Atlas držijako nisko. Zatupljenost masa i impotencija intelektualaca čine da Bosan-ski Atlas koji kleči, koji se saginje da kupi nekakve mrve informacija, zna-nja, profita koje ispadnu onima u prolazu, drži nebo toliko nisko da mora-mo intelektualno puzati. Ali to je poznato svima.

28

LIKOVNI PORTRETI: Damir Nikšić

vremena izmišljajući toplu vodu. Ni -su bitne genijalne i megalomanskeideje, koliko dobri i pravi potezi i malikoraci u datom trenutku.

Nije li bosanski čovjek, pogledajsamo u prošlost, trenutno najslo-bodniji? Svatko može reći što muje na duši bez da ga se odvede uzindan – od sarajevskog taksistedo sarajevskog umjetnika poputtebe. Nema Turaka, nema Austri-janaca, doduše samo administra-tivno jer znamo za ekonomsko-go spodarstvene ovisnosti. No,mo žemo reći da je bosanski čov -jek slobodan, a da ne zna šta ćesa svojom slobodom pa se nadnje ga neprestano nadvija sjenkabu dućih međuetničkih sukoba,neprestanih političkih kriza, bu -dućih poskupljenja režija... Uzsve to govorimo o autogetoizaciji(o kojoj si ti pjevao), a u interv ju -i ma si naglašavao i svoj konceptna cije – u biti pomirljivo si govo-rio o pomirenju do sada nepomi -r ljivih nacionalnih suprotnosti.

Upravo sam i rekao da je ovo najbo-lji trenutak za slobodu, kada se sveraspada, za umjetničku slobodu i slo-bodno djelovanje, ali nije bosanski čo -vjek toliko slobodan zbog samog sebe,zbog despotskog odgoja i mentaliteta.Navikao je da uhodi i navikao je nauhode. Ovaj put te uhode možda nerade za svjetske sile, već za sitni čar išićar. Sitnoj i jadnoj duši je najgorevidjeti svoga koji se je oslobodio okovakompleksa i gluposti. Drugoga će cije-niti i poštovati, ali svog će nastojatisaplesti i spengati jer ovdje se uspjeh,sreća i sloboda ne praštaju. Brat bratuzavidi na sreći, ne krije zavist i sije

spletke. Ali doći će sve na svoje. A to o sukobima i budućnosti. To

čeka svakoga, ne samo bosanskog čo -v jeka. To podjednako čeka i Grke, iŠpanjolce, i sve ostale. Ali eto, izgledada je lakše zloslutno projicirati sve tona dežurne Bosance kao da mi samona jad i čemer imamo monopol.

Dopusti i meni pravo na mišlje-nje, naime, tvrdim da je nacio na -l no kapa svih Bosanaca, ni ma -nje ni više nego šljem. Bosancumože na glavu pasti štošta, upra-vo kao što mu na pamet padaštošta. Da k le, nudi se kompromi-sno, ali i ko risno rješenje: šljem.Bosanac uv ijek sa sobom moranositi šljem da mu na glavu nepadne kla vir, Dodik, Lagumdži-ja, Čović, ministarska šestorka,ormar pun kalendara iz 1942., damu se ne sruči 1995. Srebrenicana glavu, Day tonski sporazum,ili tajkun sa sto tona privatiza-cijskog otpada. Možeš li, lijepo temolim, nas ta viti niz ovih tranzi-cijskih padavina?

Srećom je to tvrda bosanska glavapa možemo još štošta preko nje pretu-riti.

Slažeš li se sa čestom uspored-bom da je Bosna i Hercegovinapo političkoj i društvenoj situaci-ji kao Palestina? Naime, osobnomi je bliža tvoja interpretacijain di janskog rezervata.

Jeste. Jako blizu Palestine, i to pome ntalitetu Palestinaca, a koji je me -n talitet opšte nesloge i manjka orga-nizacije i dogovora. To je karakteristi-čno za svaki geto. No izolovan je onajkoji dopusti da ga izoluju.

Jesi li jugonostalgičan? Kaže se uSarajevu da što si urbaniji to sijugonostalgičniji.

Nisam jugonostalgičan. To što setiče urbanosti i jugonostalgije – to jenostalgija za putovanjima po grado-vima bivše Juge, za druženjem ovda-šnje gradske raje sa gradskom rajomBeograda, Zagreba, Splita, Novog Sa -da, Ljubljane. To neki vide kao jugo-nostalgiju, ali to je sasvim normalnapotreba za putovanjem i druženjem.Ako možemo da se družimo na dru-gim jezicima, tuđim jezicima, zaštone bih i na jezicima koje razumijemo.

Šta je za tebe politički lijevo, štade sno, a šta centar? Čini se kaoda više ne postoje granice, posto-je apsurdi, rekao bih da postojilijevo desničarenje i desno ljevi -ča renje i nešto između što nemaimena, ali znamo da je vazda naštetu naroda. Možeš li mi opisatibosanskog umjetnika koji razmi-šlja lijevo i onoga koji razmišljadesno, ili u skladu sa semaforom- ili zeleno ili crveno.

Šta god bili, kako se god deklarisa-li – nekom nismo po volji. Ne možemosvima ugoditi, a opet, s druge strane,možda se samo radi o nesporazumu.Problem je u tome da svi imaju ambi-cije da svima upravljaju. Dovoljno jeupravljati sobom. Ponekad suprotno-sti i sukobi unutar nas nisu opravda-ni, već rezultat lažnih dilema. Lažnadilema je intelektualna bomba kojamože uništiti čitava društva, porodi-ce, a naročito individue.

Čovjek je biće koje izmišlja katego-rije, poima i izolira elemente i pos -tavlja ih kao suprotnosti, a da ovi če -sto to nisu. Čovjek ih sukobljava na

Ja sam imao tu sreću ili nesreću da budem prvi, na udaru, dadefinišem neke stvari i odnose prije svih jer sam se zatekao u SADod 2000. do 2006., a dolazio sam iz Sarajeva u kojem smo sve testvari o predrasudama, orijentalizmu i antisemitizmu 21. vijekaimali prilike vidjeti na djelu prije nego je on stupio na svjetskuscenu u takvim razmjerima. Tako da sam mogao anticipirati savjezik mržnje koji bi Amerikanci, ili Zapadnjaci općenito, moglizamisliti ili izmisliti.

nekoj mentalnoj pozornici, takmiči ih,umjesto da shvati da svi elementisarađuju u istom. To su tragovi dual-izma, politeizma. Jednost ili “tevhid”nas uči da ni nebo ni zemlja nisu raz-ličiti već su elementi jednog istog sta-ništa; da duh i tijelo nisu u sukobuniti su različiti, već su elementi istogstaništa, itd. To su znali i Indijanci, amoderni čovjek, eto, nije u stanju dato pojmi pa mora sebi da to ilustruje u“Avataru” npr. Što više želimo izolova-ti jednu vrijednost kao jedinu vrijed-nost, superiorniju od drugih, više seponašamo poput mnogobožaca koji suizmišljali kultove, božanstva ovoga ilionoga: trgovine, brzine, rata,... ka koje ko sebe identifikovao, tako ih je sebiizabirao za ideju vodilju, tj. Ido la. Istoje i sa partijama. One su samo odrazpsihologije društva. Neke idealizira-mo, neke romantiziramo, neke demo-niziramo i tako u krug. Ali u biti – mismo ti koji trebamo da sarađujemo uistom, a to je opšta dobrobit. To bi tre-bala biti politika. Politika ne bi smje-la biti arena gdje se samo i jedinosukobljavaju mišljenja, već laboratori-ja u kojoj se mišljenja krčkaju zajednoi iznalaze formule i rješenja.

Primijetio sam da je Bosna punafašista. Naime, u medijima stal-no nailazimo na naizmjeničnačaš će nja i lijevih i desnih koji seme đu sobno označuju fašistima.Sma tram da je riječ o povišenimtonovima, o radikalizaciji medij-skog govora, o polemikama kojese svode na osobna vrijeđanja ivađenja prljavog rublja i napo-sljetku o nedostatku kulture.Umijemo li mi uopće razgovaratijedni sa drugima? Istodobno naszamaraju sa lažnim obećanjemsu života.

To je upravo to demoniziranje.Upi ranje prstom i proglašavanje zavješticu ili vješca, pozivanje na linč.To je, opet ponavljam, srednjevjekov -na i primitivna ideološka praksa ko jaje postojala i u socijalizmu kod Sla -vena. To je jedna psihoza koju Ev ro -pa gaji već dugo, od Inkvizicije čini mi

se. Proglasiti nekoga za đavolovu lju -ba vnicu ili slugu, fašistom, ovimonim, bez argumenata – to je čistiDe kameron.

Ne umijemo razgovarati jer ne -ma mo o čemu. Ne da nam se lijepora zgovarati jer nema lijepih stvari.Da ima bilo kakvih lijepih stvari, lije-pih govora, lijepih riječi, lijepih ideja,lijepih vijesti – mi bi o njima u parku,u kafani, kafiću i kod kuće lijepo iraspredali, ali nema ih, pa je sve trla-babalan, glodanje iste oglodane kosti.I komplimente smo zaboravili udjelji-vati, kao da nas koštaju. Da ih može-mo kako naplatiti i onda bi škrtarilina njima i skupo ih naplaćivali. Škrtismo na lijepim riječima i lijepim mi s -lima. Zato nam i nije lijepo.

Jedan od najveći hrvatskih pjes -ni ka Boris Maruna, koji je polaži vota proveo u egzilu, vrativši seu Hrvatsku devedesetih napisaoje zbirku pjesama pod naslovom“Bilo je lakše voljeti te iz dalji-ne“. Možeš li opisati svoje ljubaviprema Bosni – iz perspektiveAme rike i Švedske u kojima si ži -vio i studirao, te sada, kada si sevratio u svoju zemlju?

Razočara te grad, naravno. Gradte razočara, ali periferija, običan čo v -jek, Bosanac, Hercegovac te uvijekoduševi. Ma ponekad smo sami sebikrivi radi toga što očekujemo previšetoga od Bosne. Emotivni smo, a Bo s -na je kao i svaka druga zemlja: onikoji teško žive nemaju vremena zapriču o Bosni, moraju da rade; oni ko -ji dobro žive – ni oni nemaju vremenaza priču o Bosni, oni bi da se provode,i tako.

Mnogi osporavaju multietničnostSarajeva nakon rata. Govori seda su Srbi i Hrvati protjerani, daje Sarajevo etnički očišćeno. Kojeje tvoje mišljenje?

Pa slušaj, i ja sam jedva prihvaćenvrativši se nazad, s obzirom da nisambio tu to kom rata, to mi do dan danasnije op rošteno, sudeći po nekima. Imene su protjerali par puta iz Saraje-

29

LIKOVNI PORTRETI: Damir Nikšić

BEHAR 108

Nisu bitne genijalne imegalomanske ideje kolikodobri i pravi potezi i malikoraci u datom trenutku.

*

Problem je u tome da svi imajuambicije da svima upravljaju.Dovoljno je upravljati sobom.Ponekad suprotnosti i sukobiunutar nas nisu opravdani, većrezultat lažnih dilema. Lažnadilema je intelektualna bombakoja može uništiti čitavadruštva, porodice, a naročitoindividue.

*

Što više želimo izolovati jednuvrijednost kao jedinuvrijednost, superiorniju oddrugih, više se ponašamopoput mnogobožaca koji suizmišljali kultove, božanstvaovoga ili onoga: trgovine,brzine, rata,... kako je ko sebeidentifikovao tako ih je sebiizabirao za ideju vodilju, tj.Idola. Isto je i sa partijama.One su samo odraz psihologijedruštva.

*

Ne umijemo razgovarati jernemamo o čemu. Ne da namse lijepo razgovarati jer nemalijepih stvari. Da ima bilokakvih lijepih stvari, lijepihgovora, lijepih riječi, lijepihideja, lijepih vijesti – mi bi onjima u parku, u kafani, kafiću,kod kuće lijepo i raspredali, alinema ih, pa je sve trlababalan,glodanje iste oglodane kosti.

va i znam kako se osjećaju prognani.Prvo sam bio prognanik sa teritorijeRS-a, tj. Grbavice, a onda sam bježaood lokalne militantne politike nakonrata. Ali sam se uporno vraćao svakiput kada skupim snagu i izgradimnove kontakte vani.

Nije prvi put da se iz Sarajeva pro -tjeruju čitave grupe i da se uništavanjegova multietničnost. Sjetimo sesamo kako je Sarajevo ostalo bez svo-jih Aškenaza i Sefarda u onom tamoratu i pod čijom vlasti se to dešavalo.Predsjedništvo RS-a je isto tako htjeloSarajevo napraviti etnički čistim srp -skim gradom u ovom zadnjem ra tu.Tada su u Sarajevo kao u jedan velikikonc-lager za evropske muslimane do -šli mnoge muslimanske izbjeglice saetnički očišćenih teritorija RS-a, inaravno, u nemogućnosti da se vra tesvojim domovima, tokom dvije de -cenije su zauzeli busije i pu stili korije-ne u Sarajevu kao što su i u mnogimdrugim evropskim i američkim grado-vima. Da ih je Banja Luka i ZapadniMostar pustio da se vrate njihovim do -movima na teritorije sa većinskim hr -va tskim i srpskim stanovništvom vje-rovatno bi se i Sarajlije mogle vratiti uSa rajevo, zato isto pitanje treba posta-viti, tj. istu važnost u ovoj problemati-ci treba dati i drugim glavnim grado-vima decentralizirane BiH. To što suoni manji ne znači da nisu jednako od -go vorni za ovaj problem i da se ubudu-će trebaju provlačiti i izvlačiti ili po s -matrati od vojeno. Problem multietnič-nosti i etničkog čišćenja je problemčitave BiH i na tom nivou se i rješava.Pa čak i šire. To je pitanje ZapadnogBalkana i pitanje Evrope. Dakle, istopi tanje važi i za Beograd i Zagreb. Na -ime, da srpske izbjeglice iz Hrvatskenakon Bljeska i Oluje (u optužnicamaHaškog tribunala nazivaju se združe-ni zločinački pothvati) nisu zauzelekuće i zemljišta muslimanskih izbje-glica iz Bosne koji su pobjegli u Sara-jevo, svi bi mogli na svoje. Tako da jebolje ne optuživati Sarajevo za nekestvari i ideje koje su generirane i kre-nule iz drugih centara. Sarajevo je vje-rovatno tužan rezultat tih politika, ali

ne i arhitekt. To je pametnim ljudimau svijetu i kod nas jasno, ali pasjalukne bi bio pasjaluk kada bi ostajao ugranicama zdravog razuma i elemen-tarnog poznavanja historije.

Surađuješ li sa umjetnicima izre gije?

Da. Ima dosta saradnje, ispod te -zge, samoorganizovano. Nema previ-še podrške od institucija. Oni brinusvoju brigu i vode svoju politiku.

“Značaj intimnih priča i osobnograzumijevanja historijskih doga-đaja u određenom prostoru i uodređenoj vremenskoj epohi zna -čajna je karakteristika mlađihumjetnika“, napisala je Aida Aba-džić Hodžić koja je pokazala rije-tko kritičarsko zanimanje zatvoju generaciju. Veliki broj bh.umjetnika mlađe generacije da -nas živi i djeluje izvan Bosne i

30

LIKOVNI PORTRETI: Damir Nikšić

Ja sam imao ozbiljne videoradove na svom sajtu i nayoutube onda kada su mojekolege to smatralegubitničkim, očajničkim, kadasu mi se rugali radi toga. Jasam prigrlio novi medij idemokratizaciju tog medija,demokratizaciju kvalitetneumjetnosti, naročitoangažovane umjetnosti i toapsolutno ima smisla, aliveoma malo zarade.

*

Ne ljute idioti, ljute oni za kojemislimo da su pristojni iobjektivni kada idiotima dajumedijski prostor.

31

LIKOVNI PORTRETI: Damir Nikšić

BEHAR 108

Hercegovine, a svojim radovimado tiču neka od najosjetljivijih pi -ta nja suvremenog evropskog dru-štveno-političkog i kulturnog ži -vota, poput tvoga rada Cravate àla Bosniaque. Koliko surađujete,okupljate li se, kujete li kakve za -v jere ili se sve svodi na samostal-ne istupe?

Ne kujemo nikakve ni zavjere niplanove. Svako radi svoje. To takobiva. Rastemo, odrastamo, ne mora-mo više praviti kompromise, graditikolektivnu svijest, kolektivne radove.Bitno je razvijati individualizam čaki onda, tj. naročito onda kada indivi-dualizam nije “u trendu”.

Koja je razlika između tebe ministar-a i onog pravog ministra po -li tičara – i ti tražiš pozornost, ša -r miraš, kudiš, blag si, strog si...Jesi li sa performansom ministar kulture postigao željeni efe -

kt i planiraš li ga nastaviti u bu -du ćnosti? Naime, jednom mini-star uvijek mini star – fotelja se uBosni teško odriču i najuporniji.

Naročito kada se sam ustoličiš ufotelji koju si sam kreirao. To je mojangažovani umjetnički rad. On je većdobro poznat i promoviran ne samokod nas nego i u svijetu. Ja posjedu-jem autorska prava, naravno, kojihse po zakonu ne mogu odreći, ali akoneko želi otkupiti – bujrum. Razlikaje u tome da ja nisam sjeo na stolicukoju su kreirali demokratski predsta-vnici novcem poreznih obveznika. Jasam kreirao svoje Ministarstvo kul-ture BiH prije njih. Dao sam im pet-naestak godina fore da se sjete da tourade, ali nisu, tako da ja zadržavamsva autorska prava i slavu tim višešto ja to sve radim o svom trošku, ane o trošku poreznih obveznika.

Možeš li pojasniti svoju nedavnuizložbu u Sarajevu? Slavoj Žižek,Marx i Engels sa turbanom mi ni -ka ko ne izlaze iz glave.

Ja sam te slike izložio prvi put kodPierra u galeriji Duplex početkom2011. Par dana nakon otvaranja desi-lo se Arapsko proljeće. Arapi su poka-zali da su klasno i demokratski osvje-šteni, spremni i sposobni svrgnuti dik-tatore. To je bila demokratija na djelu,revolucija. Nekako sam predvidio tepromjene svojim djelima i izložbom.Arapski klinci kojima se odavno impu-tira samo i jedino islamski fundamen-talizam bili su daleko efikasniji uborbi za demokratiju, za razliku odevropskih koji se smatraju liberalnim,a razmišljaju ekstremno konzervativ-no i tradicionalno kada se radi o “dru-gom”. Izložbu sam po no vio na dan“okupacije svijeta” kasnije te godine.

Koliki je utjecaj na tvoj rad imaostrip?

Strip je imao veliki uticaj namainstream umjetnost kao što jefilm, naročito Hollywood. Strip jekonačno dobio svoje mjesto u kulturii umjetnosti. Nije više outsider, nijesubkultura, nije više anegdota, stripje definitivno podigao generacije

kreativnih ljudi i sasvim normalnozauzima mjesto u današnjoj industri-ji umjetnosti. Strip je, na kraju kraje-va, reprezentativna umjetnost starogsvijeta. Gotovo sve što vidimo isklesa-no na zidovima Egipta, Sumera,Akada - jeste strip.

Osim što si završio Likovnu aka-demiju, očito je da imaš gluma-čkoga dara, režiserskog, pjeva-čkog. Multitalentiran si, one manband. Mimika, dikcija, tempo,gla zbeni talent, način na koji re -ži raš svoje video klipove... govorida se u Bosni pojavila rijetkaumjetnička “biljčica“. Da kojimslučajem živiš u Hrvatskoj, uvje-ren sam, bio bi proglašen geni-jem. Tebe je zadesilo da živiš uBiH. Jesi li zadovoljan svojomrecepcijom? To jest, kako podno-siš nedostatak recepcije?

Meni je draže ovako. Ja sam sedavno zarekao da ću da bajpasujeminstitucije umjetnosti i kulture i da ćuda izgradim vlastiti odnos i vlastitupubliku, i mediji kao što je internet,kablovska televizija i drugo, išli su misamo na ruku. BiH je država u kojojne postoji dobra umjetnička infra-struktura i ja odlično opstajem u uslo-vima postkolonijalnog trećeg svijeta.To mnogi pametni i ra zumni ljudi izinostranstva dobro shvataju i razumi-ju, tako da i sa nji ma imam direktanodnos, bez posrednika lokalnih umjet-ničkih i kulturnih institucija koji bime plasirali tamo gdje mi nije mjesto,tj. koji u biti ni ne znaju šta bi samnom jer ne shvataju niti pripadajutoj i takvoj umjetničkoj sceni i promi-šljanju. U Hrvatskoj bi mi na putuizraza i poruke stajali mnogi u institu-cijama umjetnosti koji se po inercijipostavljaju između umjetnika i njego-ve publike, i koji to rade previše škol-ski, rigidno i dosadno.

Moji povratci u BiH su moji po v -ra tci u srce Dinarskih Alpa. Tu pro-nalazim dušu, duh, ideje i inspiracijumukotrpnim radom, umjetničkim idruštvenim angažmanom, borbomprotiv zatucanosti, primordijalizma,ali i ta zatucanost ima svoju logiku i

Sarajevska scena angažovaneumjetnosti moje generacije jejaka kao beton, mnogo jačanego u Zagrebu ili Beogradusamo što nas je malo ostalo dadjelujemo iz Sarajeva.

*

Ja sam se davno zarekao da ćuda bajpasujem institucijeumjetnosti i kulture i da ću daizgradim vlastiti odnos ivlastitu publiku, i mediji kaošto je internet, kablovskatelevizija i drugo, išli su misamo na ruku.

*

Najgore je kada umjetnici trčeza ka ri jerom, kada svefunkcioniše i kada se lomepred vratima institucija,kancelarija, investitora.Istinska sloboda dolazi kadasvi miševi pobjegnu sa brodakoji tone.

porijeklo i opravdanje i vrijedna jeistraživanja. Da želim internaciona-lnu karijeru, da je već nemam, dasam nepoznat vani, sigurno ne bihmislio da mi je Hrvatska može pruži-ti, išao bih dalje, kao što već i jesam.U Hrvatskoj bih se sigurno bezuspje-šno borio protiv lokalnih predrasuda,a za to nemam vremena. Sarajevskascena angažovane umjetnosti mojegeneracije je jaka kao beton, mnogojača nego u Zagrebu ili Beogradusamo što nas je malo ostalo da djelu-jemo iz Sarajeva. Razasuti smo posvijetu. Ovako djelujem direktno izBosne, imam na raspolaganju ambi-jent i kontekst, i povezan sam, intere-santan sam kao takav ljudima iz veli-kih umjetničkih centara kao što suPariz, New York i drugi. Meni je zasada dobro i mislim da uspijevamizvući maksimum iz date situacije.

Bavio si se raznim temama kojemuče islamski svijet, položajemmuslimana na Zapadu nakon 11.rujna prije svega, no uspio si topovezati i sa bosanskim musli ma -nima. Ja sam naprosto bio odu -ševljen tvojom glazbenom inter-vencijom na himne zapadnih ze -malja. Tekst himni si sveo na je d -nu riječ, na ime Muhammed. Nakoji način bi ti odgovorio na kari-kature Poslanika islama? Evo, bitću otvoren, naručio bi za Behartvoju likovnu reakciju na karika-ture.

Ja te karikature nisam zagledao.Znam za onu sa psom i na nju samodgovarao, nacrtao sam autoportretsa turbanom na tijelu psa i nazvao toCynic Islamic i dodao da je “muslima-nima i psima” ulaz u Evropu zabra-njen. Što se tiče karikatura Poslanikatu mi nešto nije jasno. Ako je nacrtanArapin, semita – kako muslimaniznaju da je to poslanik Muhammed,ako poslanik nigdje i nikada nijepredstavljen u islamskoj kulturi? Našta se oni referiraju, ako se već zapa-dni karikaturisti referiraju isključivona svoju tradiciju crtanja antisemit-skih karikatura? Ja sam imeMuhammed koristio kao lično ime

građanina Muhammeda u zemljamačije sam himne pjevao, kao simbolintegracije, ali upadanje u za k ljučkeda se na karikaturama radi o poslani-ku Muhamedu je prihvaćanje prvepremise da je to zapravo i upravo nje-gov lik, a prihvaćanje te premise je usukobu i suprotnosti sa islamom.

Na kraju krajeva, ako je jedan dru -gi semit u evropskoj likovnoj i sakral-noj tradiciji bio prikazan plavih očiju iplave kose, živo me interesuje da li biprikazivanje semite Mu hammeda pla-vih očiju i plave kose, u toj istoj evrop-skoj tradiciji, razdražilo i nagnalomuslimane da prihvate kao činjenicuda se radi o istinskom po s laniku Mu -ha mmedu. Ako ne bi, zašto onda pri-kazivanje semitskih karakteristikani je proglašeno običnim evropskiman tisemitizmom i prikazivanjem ras -nih stereotipa, već je do življeno kaoan tiislamizam i prikazivanje poslani-ka Muhameda? Tu mi, dakle, ni jednini drugi nisu jasni – ni oni koji prika-zuju, a ni oni koji su tu predstavu pro-čitali i prihvatili iz prve kao ono za štase ona predstavlja mada takva pred-stava ne postoji ni gdje u islamu niti bimuslimani trebali biti na tom nivou istadiju u li kovnom smislu. Ne znamda li je ra zumljivo ovo što izlažem.

Jašta je, ali s druge strane, nisi lise umorio od reagiranja na raznepredrasude o muslimanima, nijeli se pokazalo da je ignoriranjebolje. To Bošnjaci najbolje znaju -

da bi nekoga negirao jednostav -no ga ignoriraš iako neprestanooko tebe oblijeće poput kakve do -sadne muhe.

Naravno da sam se umorio. Imaona: “sine Tale, magare moje malo,ne može igrač naigrati koliko mu svi-rač može nasvirati.” tako da je uisti-nu dosadno igrati kako drugi svira, au ovom slučaju su za tu rezonanciju,za to pojačalo, za amplificiranje togbubnja krivi mediji koji takvim glu-postima pridaju isuviše nezasluženepažnje. To ljuti ponajviše. Ne ljuteidioti, ljute oni za koje mislimo da supristojni i objektivni kada idiotimadaju medijski prostor. Očiglednonjima to dođe kao neki delikates, anama je toga preko glave.

Ponekad dok gledam nebo iznadSarajeva čini mi se kao da takvogneba nema nigdje na svijetu.Nisko je, teško, oblačno, misliš daće kišiti pa se odjednom pojavima gla pa te zakuca kao kakavna kovanj. Eto, počeo si svoju k a -m panju native Bosanca, po inter-netu kruže tvoji indijanski bluesnapjevi. Zanima me zazivaš li ki -šu (potop) ili sunce? Vidljivo jeda ne srljaš u nove projekte, na -ime, vrijedno istražuješ.

Rekao sam ti: to je Bosanski Atlas.Nebo je prenisko. Nema nam drugenego pod zemlju, u središte zemlje, uspilju, pa tamo otkriti iskonski, neolit-ski identitet i dušu ovih prostora. Isti-na je svugdje, samo za njom treba tra-gati. Ne moramo se plašiti da ćemozalutati. Ako želimo otkriti Boga, nje -ga ćemo pronaći u svemu pa i u Bosnii Hercegovini, a sebe, porijeklo svojeduše možemo pronaći samo u ovojtmu rnoj Bosni i surovoj Hercegovinijer tu smo, čini se, bili prije svih dru-gih, još od zadnjeg ledenog doba. Izgle-da da nam se toliko uvuklo u kosti dase do dan danas nismo ra s kra vili iodmrznuli od mržnje. Biće bo lje. Ka -men mudrosti pretvara i najteže olovou zlato, a to je upravo konačno alhe-mijsko umijeće, odnosno umjetnost –tehne i epistema ruku pod ru ku. Sveće to narod pozlatiti.

32

LIKOVNI PORTRETI: Damir Nikšić

U današnjoj Evropi Bošnjaciviše nisu jedini ili rijetkimuslimani kojima se trebaiščuđavati i koji predstavljajuneku iznimku. Pariz, London,Berlin izgledaju daleko višepoput Teherana negoSarajevo. Ovdašnji ljudiizgleda malo putuju pa to neznaju, zaglavljeni su ukrižarskoj prošlosti i imajuteške rasističke predrasude,

33BEHAR 108

LIKOVNI PORTRETI: Damir Nikšić

Biennale Damira Nikšića

34

LIKOVNI PORTRETI: Damir Nikšić

35

KOLUMNA

BEHAR 108

P olitički narod – demos, suo-čen sa sve oštrijim i nehuma-nijim, gotovo drakonskim

mjerama štednje kojima se plaćajudu govi rastrošnih vlasti, ogrezlih ukorupciju u Hrvatskoj pokazuje zna -ke apatije, zaokupljenosti vlastitom,sve težom i neizvjesnijom budućno-šću, s izgubljenim povjerenjem u us -ta nove vlasti i javnih servisa. Pri to -mu, kriza i rastuće siromaštvo još ni -su dosegli dno izdržljivosti i prilagod -ljivosti, iako dramatično raste brojprez aduženih pojedinaca i ku ća n s ta -va koji stare dugove otplaćuju no vimkreditima, a ti stari dugovi pok ri vajuosnovne troškove života – hra nu, od -jeću, režije i školovanje.

Pucanje šavova apatijeDo kojih granica izdržljivosti i od -

ricanja od prije dosegnutih standar-da javnih usluga (zdravstvo, školstvo,javni prijevoz, grijanje, električnaenergija,...) može ići teško je predvi-djeti, kao što je teško predvidjeti hoćeli i kada doći do općeg sloma javnogsektora, bitnih poremećaja u opskrbii funkcioniranju osnovnih polugadruštva. Odnosno, ukoliko se obistinitakav scenarij, na koji će se način

socijalna struktura raspasti te kojarazina nasilja i nesigurnosti zavlada-ti. Aktualna apatija tako se možepreokrenuti u bijes, očaj i spremnostna radikalizam kojim se može vještomanipulirati populistički, s prvotnimanarhoidnim konceptom rušenja, aon da i diktatorskim metodama obna-šanja vlasti. U nekim europskim ze -m ljama komešanje je počelo, ak tu a -lne vlasti nemaju odgovora, osim po -navljanja izlizanih parola o potrebište dnji i reformama koje su dovele sa -mo do daljnjeg osiromašenja i odumi-ranja javnih servisa.

Trenutna hrvatska politička no -me nklatura, u vlasti i opoziciji, stogaočajnički treba impuls dobrih vibraci-ja, tračka optimizma i naznake boljegsutra, makar i prolaznim efektom, se -nzacijom za jednokratnu upotrebu.Ka ko je u datim međunarodnim i re -gi onalnim okolnostima teško pojmitiiniciranje ili dogovaranje novoga ratakao katalizatora eventualnog na ro d -nog gnjeva prema vanjskom i unu ta r -njem neprijatelju i kao paravana zaprikrivanje kroničnih problema i lov umutnome, posegnuti se mo že za dije-lom arsenala koji se nu di. Tako se,unatoč odavno poznate činjenice da se

bogati kohezijski fondovi za eliminaci-ju prevelikih razvojnih razlika zema-lja članica EU, u hrvatskom slučajuneće donijeti mno go svježega kapitalajer novca u spekulacijama i korupci-jom opustošenim europskim blagaj-nama naprosto već godinama nema,ponavlja mantra o 1. srpnju 2013. kaonovom početku za zemlju, datumu ko -ji će otvoriti vrata razvoju jer će sve-kolika Europa nagrnuti svojim insti-tucionalnim i privatnim investicijamate izvući zemlju iz recesije, odnosnoekonomske depresije. No, kako su vi -je sti uz EU sve mra č nije, pesimistič-nije i opasnije, politička nomenkaltu-ra ne može stalno po zi vati na očekiva-na, a sve neizvjesnija sredstva, uzapel demosu na još ma lo dodatnogstrpljenja. Posebno ako se budžetskijaz, javni unutrašnji dug i vanjsko za -du ženje ne smanjuju, od nosno ako jesve većem broju ljudi sve više jasnoka ko su prošle vlasti, po sljednjih 20-ak godina potrošile ne sa mo akumu -la ciju naših roditelja, već i naših unu -ka, pa nikakve metode financijskihrezova za najpotrebnije funkcije dru-štva ne daju rezultata u smislu rastaBDP-a jer njega povećati može samonovi ciklus investicija koji je izostao.

zoon politikon Piše: Faris Nanić

EUforija u zemlji okovanoj presudamaPoput dara s neba vlastima je došao niz sudskih odluka u slučajevima Čačić, Gotovina – Markač i Sanader kojipogađaju srž frustracija – potrebu za kažnjavanjem arogantnih političkih lidera i korumpiranih državnih dužno-snika te žeđ za oslobađanjem od stigme zločinačkog poduhvata na kojem se temelji država. Taj intermezzopredstavlja novo vrijeme za kupovinu odgode neizbježnog ekonomskog i društvenog kraha, ako se njimedobro medijski upravlja. Ostavlja nomenklaturu na vlasti i pri vlasti s iluzijom potpune kontrole procesa, pose-bno financijskih. No, baš u tome i jest problem. Odgoda ne znači rješenje, već samo augmentaciju posljedica.

36

KOLUMNA

On se, ionako, neće ostvariti bez radi-kalne promjene paradigme, korište-njem vlastite monetarne suverenosti ifiskalnih kapaciteta dok još ima imalo vremena. Umjesto toga, sma-njen budžetski deficit s 15 na 10 mili-jardi kuna (što je pohvalno, ako je tekjedna od mjera konzistentne ekonom-ske politike) financirat će se novimporeznim opterećenjima i novim za -du ženjima, pod sve nepovoljnijim, dane kažemo lihvarskim uvjetima istimbankama koje su krizu proizvele, akorupciju izdašno financirale, gradećisebi nedodirljiv položaj društvenih ar -bi tara, sudbonosaca.

A oni čija se sudbina tako kroji sveće manje doprinosti BDP-u jer će nji-hova potrošnja padati. Sudbonosci ćese tada samo povući, što djelomičnoveć i čine, povlačenjem kapitala izhrvatskih banaka. Tako će i drugi seg-ment potrošačkog dijela BDP-a, onajkapitalni, potonuti, a mi ćemo početiizjedati ostatke vlastite supstance. Dabi preživjeli sa sve manje izgleda. Dokjedan sudbonosac, šef Zagrebačkebanke, ogranka UniCredit bankarskehobotnice postaje članom Trilaterale,

bivše Bilderberg grupe koja je sebizadala da širi zapadnu civilizaciju posvijetu, ako je vjerovati novom dnevni-ku 21. stoljeće. “Postali smo svet“, re -fren je iz predratne, loše srpske sapu -ni ce Bolji život. Doista i jesmo, postalismo dio velike većine siromašnog iprezaduženog svijeta. Dio naše “elite“istovremeno se pripušta u oligarhijskeforume koji si umišljaju da upravljajusvjetskim tokovima i poviješću. I da suglobalizirali zapadnu civilizaciju i valj-da donijeli blagodat. U maniri okorje-lih boljševičkih teoretičara i ovi umi-

šljeni moćnici tvrde kako je riječ ocikličkoj krizi, a ne o Tanathosovudance macabre nad sis te mom koji je ufazi kliničke smrti. Ponavljaju kako će,uz samo još malo odricanja svekolikapučanstva, zasjati nova zora bogatogdruštva i bolje bu du ćnosti.

Sjeća li se još itko, osim onih kojina njima doktoriraju, mantri ne s -tvarnih, zaista odbojnih likova po putVladimira Bakarića, na primjer, kakosocijalističkim novogovorom uvjeravapodanike da je samoupravni socijali-zam jedini put u prijelaznom perioduu pravedno, komunističko društvo, alida se nalazi u prolaznoj krizi, zbog,zna se, mangupa u našim redo vi ma.Nisu li sudbonosci smijenili neke oda-brane primjerke svoje vrste koji subili nepristojni pa uzeli previše mena-džerskih honorara, po par sto tinamilijuna dolara godišnje. Sa da kadasu mangupe stavili u sjenu, daleko odočiju javnosti, ali blizu parama, mogukapitalističkim novogovorom nastavi-ti graditi prijelazni period u feudalnodruštvo kojemu tepaju zazivajući galiberalnim kapitalizmom, slobodnimtržištem, visokim profitima... Dok

novogovor nakićuju besmislenim sin-tagmama poput strukturnog prilago-đavanja, reformama tržišta rada,smart managementa, credit defaultswapova, sub-prime kredita...

Alan Ford u našem sokakuU međuvremenu, Država je izra-

čunala. U ovom trenutku iznos dugana ime poreza i doprinosa iznosi 54milijarde kuna. To je 5,5 godišnjihbudžetskih deficita u ovako strukturi-ranom proračunu, u kojem se još uvi-jek nije promijenio pristup socijalnih i

drugih klijentelističkih transfera, bezstvarnih produktivnih kriterija, pose-bno u poljoprivredi. No, država jetakođer priopćila da je velik dio tihakumuliranih dugova nenaplativ, paje potrebno uvoditi daljnje namete napotrošnju i nepokretnu imovinu percapita kako bi se osiguralo financira-nje državnih potreba, posebno njezinelokalne i regionalne razine čiju dubo-ku reformu također ne trebamo očeki-vati, iako se dobar dio takve samou-prave ne može financirati bez transfe-ra iz središnjih državnih depoa.

Zanimljivo je kako se pri tomusta lno izbjegava uvesti poreze na ka -pi talnu dobit, odnosno dobit iz posje-dovanja i trgovanja vrijednosnim pa -pirima, a posebno njihovim derivati-ma. Država se počela ponašati kaolegendarni Superhik iz talijanskogstrip serijala Alan Ford, ekološki fru-striran lik bivšeg smetlara koji uzimasiromašnima da bi dao bogatima. Ia -ko je generacija današnjih četrdeset ipedesetgodišnjaka taj groteskni likodjeven u parodijski kostim Super -me na sa zakrpama, koji žrtve omam-ljuje alkoholnim dahom od lošeg vi -na, doživljavala kao travestiju Robi-na Hooda i autorsko poigravanje po s -tulatima, ovo vrijeme pokazuje kakosu autori, Magnus i Bunker imali naumu nešto sasma drugo. Prijelaz šez-

Država se počela ponašati kao legendarni Superhik iz talijanskog stripserijala Alan Ford, ekološki frustriran lik bivšeg smetlara koji uzimasiromašnima da bi dao bogatima. Iako je generacija današnjihčetrdeset i pedesetgodišnjaka taj groteskni lik odjeven u parodijskikostim Supermena sa zakrpama, koji žrtve omamljuje alkoholnimdahom od lošeg vina, doživljavala kao travestiju Robina Hooda iautorsko poigravanje postulatima, ovo vrijeme pokazuje kako suautori, Magnus i Bunker imali na umu nešto sasma drugo.

desetih u sedamdesete godine pro-šlog stoljeća, kada su nastajale najbo-lje epizode Alana Forda, na razvije-nom je Zapadu obilježavala promjenakulturne paradigme s proizvodno-ra -z vojne i socijalno uravnotežene eko-nomije na potrošačko-spekulantsku,neofeudalnu ekonomiju preraspodje-le društvene akumulacije na 2 postoodabranih primjeraka “elite“, onogdi jela stanovništva koji ima utjecajana financijske tokove i 98 posto siro -ma šnih napoličara i kmetova kojisvoj ljudski suverenitet prodaju zama lo iluzije sigurnosti svojim sizere-nima.

Takva se preraspodjela ne možeostvariti bez otimačine, koju je najbo-lje legalizirati dvojnim djelovanjem,kroz deregulaciju financijskih tokova,baš onu sferu koju je najvažnije sna-žno regulirati i oporezovati te pojača-nu, sve više police state regulacijusvih segmenata slobodnog života gra-đanina, osim i to je vrlo bitno, onihnastranih. Superhik je tako bio satiri-čna personifikacija metoda preraspo-djele iza kojih je stajala financijskaelita, oni bogataši za koje je otimaosiromašnima. Da ne bude zabune, tonisu oni poslodavci, poduzetnici kojisu zapošljavali i zajedno sa zaposleni-ma stvarali novu vrijednost te juponovo ulagali, rastući zajedno sa svo-

jim zaposlenicima i zajednicom. Ne,to su oni društveni paraziti koji su, uudruženom zločinačkom poduhvatu spolitičkom elitom iznjedrili niz zakon-skih promjena koje su im omogućilelegalno isisavanje kapitala iz realnogekonomskog sektora, čime su osimzaposlenih radnika na prosjački štapbacili i njihove poslodavce. Superhi-kov je motiv tako bolno aktualan.Sirotinja, naime, tvrdio je Superhikstalno zagađuje, ne posjeduje ekolo-šku svijest, dok bogataši nikada nebacaju otpatke po ulici. Oni svojesmeće bacaju u tuđa dvorišta. Stoga jesirotinju nužno kazniti, opaliti juporezom, recimo na pojačanu emisijuCO2, a bogatašima prepustiti da vri-jednosnim papirima, derivatimaprava na količinu emisije stakleničkihplinova spekuliraju i zarađuju.

Siromašnim zemljama treba za -braniti ili onemogućiti proizvodnokoncipiran razvoj jer one zagađujuokoliš, a sudbinu svijeta prepustiti uruke bogatima koji znaju kako pos -

krivečki prljati. Ako je u nagovara-nju siromašnih potrebna dodatnauvjerljivost, naći će se pokoja terori-stička organizacija, financirana izvrućih spekulativnih fondova, lije-vog, desnog ili vjerskog nagnuća čijiće zločini pogađati najviše siromašnekoji će tada dragovoljno svoju slobo-du prepustiti ograničenjima u za -mjenu za sigurnost. Tu promjenuparadigme nismo znali ili htjelividjeti, pa nam je prokrijumčarenaverzija baš takvog neofeudalnog kon-cepta društvenih odnosa u kojem

ulo gu Superhika u stvarnosti eko-nomske krize, zapravo depresije,pre uzima država, lojalna financijs -kim mogulima, a ne demosu, onomapatičnom, pesimističnom demosu spočetka. Konačno, nije li pradoksal-no da su pripadnici generacije kojase smijala Alanu Fordu i travestiji saSuperhikom objeručke prihvatilinovu paradigmu koja njihovoj djeciotežava školovanje i zdravstvenu za -štitu i svodi ih na dionike darvinisti-čke zablude o borbi za opstanak svimsredstvima. Jer, kako reče bivši mi -nistar Čačić svojedobno, citirajućiameričke gurue nove ekonomije ka -da odgovaraju na primjedbe da pre-velik broj ljudi ostaje prekobrojan utakvoj raspodjeli – Shit happens.Istovremeno, hrvatski portali preno-se genocidne misli svjetskih spekula-nata koji tvrde kako planeta možeosigurati život za 1,5 milijardu ljudi,a ne sedam koliko nas je trenutno.Još nam samo preostaje čekati nakonačno rješenje pitanja prekobroj-

nosti. Pa i Hitleru je trebalo par go -dina da se dosjeti kako.

Dobrodošao intermezzoU takvoj atmosferi općeg beznađa

i sve veće javne percepcije otuđenedržave koja crpi posljednje ostatkeenergije od svojih građana kako bivratila nagomilane dugove i platilapotrošnju veću od proizvodnje, poputaduta iz rukava dobro dođe niz slučaj-no sinkroniziranih događaja koji se,uz ispravno upravljanje rizicima,mogu iskoristiti za oslobađanje nago-

37

KOLUMNA

BEHAR 108

Sjeća li se još itko, osim onih koji na njima doktoriraju, mantrinestvarnih, zaista odbojnih likova poput Vladimira Bakarića, naprimjer, kako socijalističkim novogovorom uvjerava podanike da jesamoupravni socijalizam jedini put u prijelaznom periodu u pravedno,komunističko društvo, ali da se nalazi u prolaznoj krizi, zbog, zna se,mangupa u našim redovima. Nisu li sudbonosci smijenili nekeodabrane primjerke svoje vrste koji su bili nepristojni pa uzeli previšemenadžerskih honorara, po par stotina milijuna dolara godišnje. Sadakada su mangupe stavili u sjenu, daleko od očiju javnosti, ali blizuparama, mogu kapitalističkim novogovorom nastaviti graditi prijelazniperiod u feudalno društvo.

38

KOLUMNA

milanih frustracija i pružanje makari lažne nade. Mogu nakratko pobuditiosjećaje pravičnosti, ponosa i slabašnenade. Poput dara s neba vlastima jedošao niz međusobno nezavisnih sud-skih odluka u slučajevima Čačić,Gotovina – Markač i Sanader koji,iako posve drukčiji i doista neuspore-divi pogađaju srž frustracija – potre-bu za kažnjavanjem arogantnih poli-tičkih lidera i korumpiranih državnihdužnosnika te žeđ za oslobađanjemod stigme zločinačkog poduhvata nakojem se temelji moderna država. Tajintermezzo, zaustavljeni trenutakkratka sna između mučne jave sveveće strepnje od životnih troškova kojise redovnim i zakonitim prihodima nemogu pokrivati te košmara sve neiz-vjesnije budućnosti u svakom smislu,pa i sigurnosnom, dobro dođe kao pre-dah, ali i ventil za ispuštanje indivi-dualnih strahova i snažnu kolektivnuidentifikaciju. Predstavlja novo vrije-me za kupovinu odgode neizbježnog,sudbonosnog ekonomskog, a onda idruštvenog kraha, ako se njime dobromedijski upravlja. Ostavlja nomen-klaturu na vlasti i pri vlasti s iluzijompotpune kontrole procesa, posebnofinancijskih. No, baš u tome i jest pro-

blem. Odgoda ne znači rješenje, većsamo augmentaciju posljedica.

Mediji su pripomogli stvaranjueuforije po svim presudama. Uvjetiza nju postojali su i bez medijskogprisustva, ali mediji jesu suodgovor-ni za prethodno stvaranje tih uvjeta.Žarko Puhovski, tumačeći kako grč -ka složenica euforija znači lakše(pod) no šenje pogađa u sridu jer tvr -di kako atmosfera zapravo pruža la -ž ni osjećaj djelomičnog rasterećenjademosu u sve te žim uvjetima na kojenikako ne može djelovati. U eu fo riji,naime, demos ne vidi očito. Jedino

se, zakratko, bolje osjeća.Čačićeva drugostupanjska presu-

da ipak se može staviti u kontekstodnosa Vlade i MOL-a oko upravlja-nja INA-om, jer tempiranje presudeprije Sanaderove, može se spekulira-ti, može biti u vezi s eliminacijomosjećaja “osvete“ Mađara za očekiva-nu presudu bivšem premijeru za mitood 10 milijuna Eura za ustupanje ne -pri padajućih upravljačkih pravaMOL-u. Čačić je kao predstavnik Vla -de u pregovorima s MOL-om oko pro-mjena ugovora za INA-u, javno izra-žavao nezadovoljstvo odnosima i nači-nom up ravljanja te nagovještavao čvr-ste Vladine stavove oko nužnih pro-mjena koje bi zadovoljile hrvatske le -gitimne interese. Nadalje, Gotovina iMarkač nisu nevini. Apelacijsko vije-će nije ukinulo točku 3. optužnice nitije proglasilo dio jedinstvene kazne zatu točku nevažećim, pa se može sma-trati i da su oni odslužili dio kazne, upritvoru, dok je odluka Vijeća donese-na tijesnim preglasavanjem s dva iz d -vo jena mišljenja. Sanaderu će se jošsuditi, pa će stvarni razmjeri neviđe-ne mužnje zajedničkih nam novacatek izaći na vidjelo, pod uvjetom damu se drugi krimeni dokažu na dru-

gim procesima. Što, međutim, akoDržavno odvjetništvo, to ne uspije.Na dalje, što je s ostatkom te tzv. ko ru -p cijske hobotnice i ne čini li se sve višeIvo Sanader odabranim Pedrom kojitreba visjeti za zadovoljenje narodnihfrustracija. Još je nešto zajedničkobarem dvjema optužnicama – onojpro tiv Sanadera i generalskog dvojca– neodržive teze, slaba pripremlje-nost, nedostatni do ku menti za potk -re pu, jednom riječju, amaterizam do -ma ćeg i međunarodnog, haškog tuži-teljstva. U slučaju morlačkog barunaMinhauzena čeka se pravorijek dru-

gog stupnja, navodno još barem godi-nu dana.

Kada padne zavjesaNo, zavjesa će na sve dosadnijim

predstavama suđenja odabranim pri-mjercima bivše “elite“ za korupciju ipljačku državnog novca ubrzo pasti.Javnost je sve manje zaintrigiranabeskonačnim svjedočenjima za i protivoptuženih, a medijski proizveden ka -pi talac, morlački teatrolog već je osu-đen. Problemi neproduktivne, nekon-kurentne, poluzatvorene i inertne pri-vrede zemlje, ostaju. Nezaposlenostdramatično raste, mladi napuštajuzemlju koja ionako ima nerješiv demo-grafski problem kojeg samo djelomi-čno servisira kapilarnim privlačenjembosanskih Hrvata. Država i dalje sveviše oporezuje. Vladu već na novimmedijima optužuju da se ponaša goreod Franje Tahija, navodno groznog fe -udalca sa zagorskih brega čija je aro-gancija bila povodom seljačke bune ilipak dobro izrežirane predstave boga-tih slobodnjaka, na čelu s Gupcem kojisu tražili promjenu balansa snaga usvoju korist, kako je to bogohulno pisa-la Nada Klaić, zaboravljena hrvatskapovjesničarka, rušiteljica hrvatskihmi tova. No, nesporno je narod krenuoza Matijom Gupcem jer je bio dovedenna dno egzistencije i lišen svakog do s -tojanstva. Novovjekom, kolektivnomTahiju, Vladi, suprotstavit će se netkou potrazi, za nadati se, pravdom ilipak, promjenom odnosa snaga. Što jestanje demosa teže i nepodnošljivije,proporcionalno raste vjerojatnost daće na čelo dostojanstva lišenih izaćipo jedinac, odnosno grupa koja želi sa -mo promjenu odnosa snaga, a ne iparadigme društvenih odnosa koji suporodili, bolje reći okotili nakaradnostanje duha u kojem živimo. Duha kojije zaboravio da nije moralno, a najma-nje Bogu ugodno, zaspati kraj susjedakoji je gladan. I čija su djeca gladna.Pa jao onima koji pri mjeri zakidaju,jao onima koji objeđuju i u laž utjeru-ju opominjače. Napokon, jao pobijeđe-nima u srazu za uspostavu novog od -no sa snaga.

Hrvatski portali prenose genocidne misli svjetskih spekulanata kojitvrde kako planeta može osigurati život za 1,5 milijardu ljudi, a nesedam koliko nas je trenutno. Još nam samo preostaje čekati nakonačno rješenje pitanja prekobrojnosti. Pa i Hitleru je trebalo pargodina da se dosjeti kako.

Prevladavajući historijski narativhrvatsko-osmanske odnose prikazujeisključivo kao povijest ratova i bita-ka, razaranja i porobljavanja, dokhrvatske zemlje u ranom novom vije-ku promovira u “predziđe kršćans -tva.“ Pritom, disonanti aspekti hr va -tsko-osmanskih odnosa poput pro -cvata Dubrovačke Republike kao os -ma nskog vazala, opstojnosti BosneSre brene i njenih katolika, i sl., upra vilu se prešućuju, ili, kada se spo-menu, svrstavaju se u kategoriju “iz -nimaka koje potvrđuju pravilo.“

Fenomen iseljavanja stanovništvaiz hrvatskih zemalja u OsmanskoCa rstvo, napose njegovu prijestolnicuIstanbul, predstavlja jednu od takvih“iznimaka,“ o kojoj u hrvatskoj histo-

riografiji do sada nije napisan ozbilj-nije artikulirani tekst.1 Iako je ovajval iseljavanja prethodio masovnojmigraciji u Amerike s kraja 19. stolje-ća, koja je relativno dobro istražena,levantinska epizoda ostala je nezami-jećena u hrvatskoj historiografiji.

Međutim, treba dodati da je ovopitanje, pitanje zapadnoeuropskihiseljenika, tzv. Levantinaca u Istan-bulu, bilo prilično zanemareno kakou svjetskoj historiografiji, tako iosmanistici uopće, sve do najnovijegvremena. No, i radovi koji su se poja-vili u zadnjih desetak godina pred-stavljaju tek nastajanje jednog histo-riografskog polja. Pored filološki imetodološki prilično zahtjevnog i de -li katnog zadatka kojeg ova problema-tika stavlja pred historičara, razlogovakvom stanju je, kako objašnjavaOliver Jens Schmitt, autor knjige oLevantincima u Carigradu i Smirni

39

POVIJESNA ČITANKA

BEHAR 108

Hrvati u Istanbulu

Historiografije matičniheuropskih državaLevantinaca zaobilaze ovutematiku jer ju je teško svestipod nazivnik “nacionalnapovijest,“ iako joj uodređenom smislu i pripada.S druge strane, i samiosmanisti najčešće zaobilazeovo poglavlje jer drže da sene radi o, strogo uzevši,“osmanskoj povijesti“, već ojednom zasebnom,europskom interpoliranomelementu u osmanskomtijelu.

Piše: Vjeran Kursar

1 Tema je obrađena u dokumentarnom fil -mu Hrvati na Bosporu, režija: SrđanSegarić, scenarij: Vjeran Kursar i VesnaMiović, Hrvatska televizija, 2011.

Galata, Istanbul

(Izmiru),2 istovremeno i povijesno uv -je tovan. Naime, suvremeni europskiputnici i diplomati u Istanbulu u tzv.‘dugom 19. stoljeću,’ razdoblju nastan-ka nacionalnih država i nacionalizmauopće, nisu mogli razumjeti ove ljudekoji se nisu uklapali niti u jednu odpostojećih kategorija, jer su bili, kakonavodi Schmitt, “ni Europ ljani ni Isto-čnjaci, bez nacije, ali pre ma europ-skom shvaćanju pretjerano religiozni,poligloti bez materinjeg je zika, radiš-ni, no, bez visokog obrazovanja i kul-ture.“3 Ovakvo je sta jalište bez sumnjestajalo u vezi sa orijentalizmom formi-ranim predrasudama sa mih proma-trača, kao i željom za istis ki vanjemLevantinaca sa njihovih lu k rativnihpozicija u trgovini sa Istokom, i uska-kanjem na njihova mjesta. Ne ra zu mi -jevanje Le va ntinaca nerijetko je prela-zilo u osu du, pa i otvorenu mr žnju iprezir, kao što se da iščitati iz is ta n b -u lskih zapisa pijemontskog di p lo mataAntonija Barratae 1840. godine:

To su ljudi koji su samo po imenukršćani, izdali su zemlje iz kojih sudošli, ne znaju otkud su došli, tijela iduše prodaju Turcima, i ne znaju gra-nicu u podčinjavanju i beskrupuloz-nosti…4

Ipak, treba napomenuti da ovak -vo omalovažavanje i neprijateljstvoni su prisutni u hrvatskim i bosans -kim narativnim izvorima iz istoga pe -rioda. Prije se može govoriti o određe-noj vrsti patronizacije hrvatskih Le -va ntinca, što je vidljivo iz tekstovana šijenaca koji su posjetili grad naBo sporu, poput zagrebačkog jezikos -lovca i književnika Adolfa VeberaTka lčevića (“Putopis u Carigrad“ iz1885.), te bosanskih franjevaca fraJa ke Baltića, koji je u “Stambolu“ naslužbi proveo tri godine (1847-49.), ibosanskog polihistora fra Ivana Fra -ne Jukića.

Prema Schmittovom sudu, upravoje ta nesvodljivost Levantinaca naneku od poznatih kategorija (ni Istokni Zapad, bez nacije i materinjeg jezi-ka, i sl.), glavni razlog za previđanjeove problematike u modernoj histo-riografiji. Historiografije matičniheuropskih država Levantinaca zaobi-laze ovu tematiku jer ju je teško sve-sti pod nazivnik “nacionalna povi-jest,“ iako joj u određenom smislu ipripada. S druge strane, i sami osma-nisti najčešće zaobilaze ovo poglavljejer drže da se ne radi o, strogo uzevši,“osmanskoj povijesti“, već o jednomzasebnom, europskom interpolira-nom elementu u osmanskom tijelu.

Recimo i nekoliko riječi o samim“Levantincima“. Upotreba samogapojma Levantinac osporena je budućida tzv. Levantinci nisu koristili ovajpojam za samoimenovanje sve do 20.stoljeća, dok je u današnjem značenjuu literaturu ušao relativno kasno, teku 19. stoljeću. Do tada je označavaoopćenito, bez razlike, sve stanovnikeLevanta, odnosno istočnog Sredo-

40

POVIJESNA ČITANKA

2 Oliver Jens Schmitt, Les Levantines. Cadres de vie et identitésd’un groupe ethno-confessionnel de l’Empire ottoman au ‘long’ 19esiècle, prev. Jean-François de Andria (Istanbul: Les Édition Isis,2007). Izvorno objavljeno na njemačkom kao: Oliver JensSchmitt, Levantiner. Lebenswelten und Identitäten einer ethno-konfessionellen Gruppe im osmanischen Reich im ‘langen 19.Jahrhundert’ (Minhen: Oldenbourg, 2005.).

3 Oliver Jens Schmitt, “‘Uzun 19. Yüzyılda’ İstanbul Ve İzmir’deLevantenler: Uluslarüstü Bir Mezhep Grubunun Oluşumu Ve‘Kimliklerin Oyunu’,“ u: Yavuz Köse, İstanbul. İmparatorlukBaşkentinden Megakente, prev. Ayşe Daǧlı (Istanbul: KitapYayınevi, 2011.), str. 132.

4 Citirano prema: Schmitt, “‘Uzun 19. Yüzyılda’ İstanbul Veİzmir’de Levantenler,“ str. 131.

Crkva Santa Maria Draperis -Pera

Pitanje zapadnoeuropskihiseljenika, tzv. Levantinaca uIstanbulu, bilo je priličnozanemareno kako u svjetskojhistoriografiji, tako i uosmanistici uopće, sve donajnovijeg vremena.

*

O nekadašnjoj prisutnostihrvatskih iseljenika uIstanbulu svjedoče i brojninadgrobni spomenici navelikom katoličkom grobljuFeriköy, kao i nemali brojgrobova uglednika hrvatskogporijekla u istanbulskimkatoličkim crkvama.

zemlja. U današnjem značenju riječLevantinac označava stanovnika za -pa dnoeuropskog, često uže, katolič -kog porijekla, koji živi u nekom odvelikih lučkih gradova istočnog Sre-dozemlja poput Istanbula, Smirne, iliAleksandrije. U tome smislu ovaj ter-min ima istoznačnicu u osmanskomte rminu Latin, Katolik, odnosno,šire, Frenk.

Osim lokalnih katolika koji su biliosmanski podanici, na Galati i u Peri,izvorno nemuslimanskim naseljimanasuprot staroga Stambola, živjeli sustrani, zapadnoeuropski trgovci idiplomati, koji su imali ekstraterito-rijalan, autonoman status, utemeljenna kapitulacijama između Porte i nji-hovih matičnih država. Ovi došljacisu se nalazili pod jurisdikcijom svojihveleposlanstava i konzulata. U rani-jem razdoblju najbrojniji su bili dose-ljenici sa obala zapadnog Sredozem-lja – Talijani, Francuzi, Španjolci,Ka talonci, te naši Dubrovčani i Dal-matinci.5

19. stoljeće donosi jednu potpunonovu dinamiku u osmansku povijest.Usporedo sa opadanjem snage Os ma -n skog Carstva i zaostajanjem u odno-su na zapadne sile, dolazi do otvara-nja njegovog tržišta svjetskoj ekono-miji. Nakon potpisivanja trgovačkihugovora sa europskim silama započe-la su ulaganja stranog kapitala uCarstvo (ugovor o slobodnoj trgovini sVelikom Britanijom u Balta Limanu1838. bio je prvi). Zajedno sa europ-

skim kapitalom, investicijama, bizni-som i poduzećima, osmansku državu,a prije svega njen administrativni iekonomski centar, Istanbul, preplavi-li su imigranti iz europskih zemalja upotrazi za zaradom, od biznismena ibankara, preko stručnjaka za novetehnologije, do fizičkih radnika. Do -da tni poticaj europskim useljenicimabila je postepena liberalizacija reži-ma započeta tijekom reformskog raz-doblja Tanzimata, i osobito konkre-tne uredbe koje su otklonile diskrimi-natorne odredbe šerijatskog prava iuspostavile pravnu jednakost izmeđusvih građana bez obzira na vjersku ilietničku pripadnost. U takvim uvjeti-ma broj Levantinaca u Carigradustrelovito je rastao. Dok je 1800. uIstanbulu i Izmiru zajedno živjelo iz -me đu 2.400 i 6.000 Levantinaca, po -če tkom 20. stoljeća na Galati i Peribilo je ukupno 60.000 Levantinaca,što je činilo približno jednu desetinuuku pnog stanovništva Istanbula.

Iseljenici iz Dalmacije, najneraz-vijenije pokrajine Habsburške Mona-rhije, bili su jedni od najbrojnijih pri-došlica u Istanbulu u prvoj polovici19. stoljeća. Propadanjem Venecije iDubrovnika ovo područje dolazi podAu striju, no, novi porezi, centralizaci-ja, birokratizacija i, ne na zadnjemmjestu, vojna obaveza, što je bilo pra-ćeno ekonomskom i poljoprivrednomkrizom, djelovali su kao sile koje supotaknule iseljavanje stanovništvaDalmacije, koje je potrajalo do u 20.

stoljeće. Dalmacija je u 19. stoljećubila toliko siromašna da dolazi do ise-ljavanja stanovništva u potrazi zaposlom čak i u Bosnu, tzv. “tamni vi -la jet.“ Blizina mora olakšavala je tra -n sport i povezivala dalmatinske lukesa svjetskim centrima, što je dodatnopospješilo iseljavanje.

O broju Dalmatinaca u Istanbulugovore matične knjige istanbulskihkatoličkih župa. Primjerice, broj dje -ce dalmatinskog porijekla krštene užupi Sv. Petra i Pavla na Galati tije-kom 19. stoljeća dosiže gotovo 1000.Ukoliko bi se tome pribrojali podaci izostalih župa na Galati, u Peri i Pan-galtiju (Sv. Juraj, Santa Maria Dra-peris, Saint Antoine, Saint-Esprit),broj bi se vjerojatno još znatno uve-ćao. O nekadašnjoj prisutnosti hrvat-skih iseljenika u Istanbulu svjedoče ibrojni nadgrobni spomenici na veli-kom katoličkom groblju Feriköy, kao inemali broj grobova uglednika hrvat-skog porijekla u istanbulskim katoli-čkim crkvama.

S druge strane, narativni izvori,čija je vrijednost drugoga razreda uodnosu na crkvene matične knjige, ariječ je o Veberovom putopisu i Balti-ćevoj kronici, govore o oko 6.000 hr va -tskih iseljenika. Pritom treba napo-menuti da Baltićeva vijest ima većuvrijednost od Veberovog zapisa, bu -du ći da je on osobno kao duhovnik ucrkvi Santa Maria Draperis u Peri uIstanbulu proveo tri godine, te je mo -rao imati bolji uvid u brojčano stanje.Ipak, zbog činjenice da strani držav-ljani nisu bili uključeni u službeneosmanske popise stanovništva togavremena, njihov točan broj je teškodo kučiti. No, činjenica da se u austro-ugarskoj školi krajem 19. stoljećapočeo izvoditi i “hrvatsko-srpski je -zik“ kao nastavni predmet (profesorje bio Vladimir Gregović), govori da jetu morao postojati i znatan broj uče-nika hrvatskog porijekla, kao austro-ugarskih državljana. S druge strane,

41

POVIJESNA ČITANKA

BEHAR 108

U stariji turski jezik riječ Hırvatje ušla upravo u tome smislu –“radnik,“ ili “osoba velikogstasa,“ što stoji u vezi sačinjenicom da su Hrvatiobavljali teške fizičke poslove, ačesto su služili i kao tjelesničuvari, kako austro-ugarskeambasade, tako i drugihinstitucija.Grand Rue de Pera

5 O dubrovačkim diplomatima u Istanbuluvidi: Vesna Miović, Dubrovačka diploma-cija u Istambulu (Zagreb – Dubrovnik:HAZU, 2003).

kako navodi Radmila Radić, koja jepisala o jugoslavenskoj koloniji u Ca -ri gradu između dva svjetska rata,prema izvještajima iz Generalnogkonzulata Kraljevine SHS u Istanbu-lu, u gradu je živjelo oko 8.000 Boke-lja i Dalmatinaca.6

Hrvatski iseljenici i iseljenice ra -dili su u najvećem broju kao nadniča-ri, industrijski radnici, zaštitari i ču -vari, kućepazitelji, kućne pomoćnice,ugostitelji, obrtnici, trgovci i mornari.Dobrim dijelom bili su vezani za ko -mpanije i poduzeća koja su imala sje-dište u Habsburškoj Monarhiji, kaošto je bio primjerice Austro-UgarskiLloyd. Činjenica je da je veliki diohrvatskog iseljeništva doista spadaou tzv. “pomorski proleterijat.“ Ustariji turski jezik riječ Hırvat je ušlaupravo u tome smislu – “radnik,“ ili“osoba velikog stasa,“ što stoji u vezisa činjenicom da su Hrvati obavljaliteške fizičke poslove, a često su služi-li i kao tjelesni čuvari, kako austro-ugarske ambasade, tako i drugih ins -ti tucija. Primjerice, među ranjenimau armenskom terorističkom napaduna Osmansku banku u Istanbulu1896. bio je i jedan čuvar Hrvat.

Dio tih ljudi je teško živio, poje-dinci čak i ispod granice siromaštva.Tako pojedini osmanski dokumentidonose naredbe da se siromašni i ne -za posleni Hrvati vrate u domovinuzbog velike bijede i neimaštine, a po -nekad i zbog nereda koje su izazivali.No, treba napomenuti da se Hr va ti,kao stranci, odnosno državljani Ha b -s burške Monarhije, u osmans kim iz -vo rima vrlo često susreću upravo uekscesnim situacijama, koje prisilja-vaju osmansku državu da se direktnouplete u inače u pravnom pogledu ne -ovisne poslove stranaca. Ovakva na -rav osmanskih izvora uv je tovala je uposljednje vrijeme pojavljivanje odre-đenog broja historiografskih radova oma rginalnim temama i osobama sone strane zakona, poput prosjaka,

beskućnika, sitnih kriminalaca, pro-stitutki, i sl. Takav uzorak, međutim,ne pruža punu i točnu sliku levantin-ske zajednice, već osvjetljava samonjegove ekscesne rubove.

S druge strane, jedan dio hrvat-skih iseljenika i njihovih potomakauspio je ostvariti zavidne karijere izadobiti ugled u istanbulskoj levan-tinskoj zajednici, pa i izvan nje. Odstarih dubrovačkih obitelji krajem19. stoljeća srećemo još obitelji Chiri-co i Čingrija. Od novopridošlih obite-lji svakako treba spomenuti obiteljZelić, kao najbolji primjer vrtoglavoguspona jedne nove iseljeničke obite-lji.7 Antonije Zelić iz Brela kraj Ma -karske dolazi 1840. godine u Istan-bul, zapošljava se u litografskoj tiska-ri Francuza Henrija Cayola, da bi1869. otvorio vlastitu tiskaru. Ovo jeprimjer prenošenja zapadne tehnolo-gije u Osmansko Carstvo, što je bilajedna od važnijih uloga Levantinacau 19. stoljeću. Kako se radilo o novojtehnologiji kojom je Zelić u potpuno-sti ovladao, te zahvaljujući izostankuprave konkurencije i iznimnoj kvali-teti proizvoda svoje tiskare, ubrzo jeproširio posao. Poduzeće “Zelić i sino-vi“ (Zellich & fils), nakon Antonijevesmrti 1890. preimenovano u “BraćaZelić“ (Zellich frères), postaje najis ta -k nutija tiskara u Osmanskom Car-stvu, koja je za vrijeme svoga djelova-nja otisnula na stotine važnih knjiga,kao i slikovnih materijala poputčuvenih razglednica Istanbula, pla-kata, karata itd. Ugled Zelića bio jetoliki da im je 1914. bilo povjerenotiskanje osmanske lire. Dodajmo daje Gregoire Zelić, ravnatelj tiskare,dobio i nekoliko međunarodnih priz-nanja, poput papinog ordena “Sv. Sil-vestra“ za zasluge za Crkvu u Istan-bulu, perzijskog ordena reda “Lava iSunca,“ te ordena “Sv. Save“ 5. redakoji mu je udijelio srpski kralj Ale-ksandar I. Obrenović.

42

POVIJESNA ČITANKA

Poduzeće “Zelić i sinovi“ (Zellich& fils), nakon Antonijeve smrti1890. preimenovano u “BraćaZelić“ (Zellich frères), postajenajistaknutija tiskara uOsmanskom Carstvu, koja je zavrijeme svoga djelovanjaotisnula na stotine važnihknjiga, kao i slikovnih materijalapoput čuvenih razglednicaIstanbula, plakata, karata itd.Ugled Zelića bio je toliki da im je1914. bilo povjereno tiskanjeosmanske lire.

Nicolas i Gregoire Zelić

6 Radmila Radić, “Jugoslovenska kolonijau Carigradu između dva svetska rata,“Tokovi istorije, 3-4 (2008), str. 201.

7 O povijesti obitelji Zelić u Istanbulusnimljen je dokumentarni film Zelići –carski tiskari, režija: Srđan Segarić, sce-narij: Vjeran Kursar, Hrvatska televizi-ja, 2011.

Od osoba koje su se istakle kaopre nosioci novih tehnologija, svakakotreba istaknuti i Sišćanina Đuru Kla-rića, koji je položio temelje turskojduhanskoj industriji, kao prvi ravna-telj osmanske tvornice duhana Dži-bali u Istanbulu u posljednjoj četvrti-ni 19. stoljeća. Zahvaljujući uspje-šnom vođenju tvornice, po čijem mo -de lu su bile uređene tvornice u Solu-nu, Samsunu i Izmiru, Klarić je po s -tao tehnički savjetnik glavnog ravna-teljstva uprave duhanskog monopolau Carigradu. Uprava duhanskogmonopola nalazila se pod međunaro -d nom Agencijom za osmanske drža-vne dugove, osnovanom Muharrem-skim akrom 1881., čemu je prethodioosmanski bankrot (1875).

Proizvodi Klarićeve tvornice dobi-li su nagrade na međunarodnim saj-movima u Londonu i Parizu. Za svojezasluge u unapređenju duhanskeindustrije, Klarić je bio odlikovan os -ma nskim ordenom reda Medžidije.Kla rić je ujedno bio izrazito aktivan iu društvenom životu zajednice. Ob -na šao je dužnost glavnog inspektoraaustro-ugarskih škola u Istanbulu. Ktome, bio je i predsjednik upravnogvijeća Austro-ugarskog dobrotvornogdruštva Benefienza, a kao istaknutičlan hrvatske zajednice bio je i poča-sni predsjednik istanbulskog Hrvat-sko-dalmatinskog kluba.

U ovome kontekstu može se spo-menuti još i kartograf Jacques Pervi-titch, porijeklom iz Močića kraj Cav-tata, čije mape Istanbula napravljeneza potrebe osiguravajućeg društvapredstavljaju nezaobilazan izvor zaurbanu povijest Istanbula u 20. sto-ljeću. Kao jednu od osoba koje su svo-jim djelovanjem zadužile grad, u svo-joj knjizi o Istanbulu spominje ga iturski nobelovac Orhan Pamuk.8

Broj Hrvata nastanjenih u Istan-bulu počeo se smanjivati u dvadese-tim godinama 20. stoljeća. Uslijedpoteškoća oko reguliranja državljan-

stva u novoosnovanoj Republici Tur-skoj, mnogi strani doseljenici se odlu-čuju vratiti u svoje matične zemlje.No, i unatoč tome broj hrvatskih ise-ljenika u Istanbulu još neko vrijemeostaje znatan. Na koncu, zbog eko-nomskih kriza i političke nestabilno-sti, kao i nekih drugih razloga, većinaipak odlučuje napustiti grad na oba-lama Bospora, i potražiti srećunegdje drugdje. Tako se danas hrvat-ske obitelji u Istanbulu mogu nabro-jiti gotovo na prste jedne ruke.

S obzirom na činjenicu da suLevantinci kao grupa predstavljalijednu nenacionalnu, odnosno nadna-cionalnu zajednicu ljudi iste vjere isvijesti o zajedničkom europskomporijeklu, postavlja se pitanje može lise iz te cjeline, za potrebe istraživa-nja, opravdano izdvojiti jedan njenelement, kao što je bio hrvatski.

Općenito, prema Schmittovom is -tra živanju, omjer novopridošlih muš -

ka raca i žena u levantinskoj zajedni-ci iznosio je 4:1. Stoga su se muškar-ci u velikoj mjeri ženili ženama iz sta-rih levantinskih porodica, ali i grko-katolkinjama i armenokatolkinjama,a kasnije i pripadnicama drugihkršćanskih denominacija. Primjerice,Antonio Zelić oženio se MarijomDemié iz Marseja, kako saznajemo izmatične knjige vjenčanih crkveSanta Maria Draperis. Njegov sinGregoire oženio je Adelaide Tatulan-te. Drugi sin Michael bio je oženjenMarijom Brindisi. Treći sin Nikolaoženio je Mariju Pappadopulo, dok sečetvrti sin Henrico oženio Anasta-siom Renouard. Dakle, nitko od Zel-licha nije sklopio brak sa že nom izHrvatske. Takva je praksa bila prisu-tna i kod drugih iseljenika. U ovak-vim prilikama, perspektiva da sehrvatski jezik izgubi brzo, ako ne veću prvoj generaciji, a onda vrlo vjeroja-tno u drugoj, bila je vrlo izgledna.Iako je doduše djelovanje austro-ugarske škole sa hrvatsko-srpskimjezikom kao izbornim predmetommo glo usporiti ovaj proces, zbog pos -to janja velikog broja drugih stranihškola, kao i kratkotrajnosti izvođenjasamoga predmeta, efekt uvođenjahrvatsko-srpskog jezika u školskiprogram morao je biti ograničen.

Glavni jezik levantinske zajednicebio je francuski, a slijedio je talijan-ski. Zbog velikog broja Grka u tada-šnjem Istanbulu, pored francuskog italijanskog, neki Levantinci su govo-rili i grčki, makar u uličnoj verziji.Turski je nakon stvaranja republike1923. postao obavezni jezik u svimškolama, kao i u javnoj komunikaciji,tako da su Levantinci sada po prviputa bili primorani naučiti i jezikdržave u kojoj žive. I, konačno, u 20.stoljeću engleski postaje svjetskijezik, i Levantinci ga kao takvog poči-nju učiti.

Edwin Zellitch, čiji je šukundjedbio Antonio Zelić, rodonačelnik istan-bulske grane obitelji, stanovnik Ate -ne od 1978. godine, na pitanje kojimse jezicima koristila njegova obiteljodgovara sljedeće:

43

POVIJESNA ČITANKA

BEHAR 108

Može se spomenuti još ikartograf Jacques Pervititch,porijeklom iz Močića krajCavtata, čije mape Istanbulanapravljene za potrebeosiguravajućeg društvapredstavljaju nezaobilazanizvor za urbanu povijestIstanbula u 20. stoljeću.

8 Vidi: Orhan Pamuk, Istanbul. Grad, sje-ćanja, prev. Ekrem Čaušević (Zagreb:Vuković & Runjić, 2006.)

44

POVIJESNA ČITANKA

“S ocem smo razgovarali na engle-skom. S majkom na grčkom i francu-skom, a u školi na engleskom i tur-skom jeziku.“9

Pripadnici jedne druge levantin-ske obitelji hrvatskog porijekla, Pusi-ći, koji žive više od stoljeća u Istanbu-lu, pripovijedaju sličnu priču. StaniPusić, čiji je djed došao iz Dubrovnikau Istanbul, kaže sljedeće:

Kod kuće se najčešće govori očev ilimajčin jezik, oni dominiraju. Moja jemajka bila Talijanka i s nama je raz-govarala talijanski. Ali, za vrijemera ta Turci su bili protiv Talijana. Za -to su rekli da moramo govoriti dru-gim jezikom, pa smo odabrali francu-ski, koji je tada bio dominantan jezik.… Tako nama hrvatski nije bio glavnijezik. Kod kuće smo govorili francuskii talijanski. Turski smo učili u školi.Na ulici i grčki, jer u to je vrijemeovdje živjelo mnogo Grka. … I tako

smo naučili grčki. Ali samo u govoru,ne i u pismu… Učili smo i druge jezi-ke u školi, kao njemački i engleski. …Danas govorimo najmanje pet jezika.Nažalost, ne govorimo hrvatski, jerdjed je govorio hrvatski, ali ne sa dje-com.10

Sličan odgovor na pitanje o upo-trebi hrvatskog među hrvatskimLevantincima u Istanbulu u poslje-dnjoj četvrtini 19. stoljeća dobio je iVeber Tkalčević od jedne kućanice skojom je razgovarao:

- A znadu li svi dobro hrvatski?- I znadu i neznadu dobro, kako je

ko dugo ovdje. Ali oni, koji su većmalo zaboravili, držu se, da su Hrva-ti.11

Dok kriterij jezika definitivnopruža negativan odgovor na pitanjemože li se govoriti o “hrvatskimLevantincima,“ nekoliko drugih fak-tora imalo je centripetalan, odnosno

kohezivni učinak. Prije svega, držav-ljanstvo matične države bilo je onošto je sprječavalo odumiranje predis-tanbulskih tradicija među doseljeni-cima. Strano državljanstvo je neštošto Levantinci i dan danas čuvaju kaonajveću svetinju, kao jedinu branu odutapanja u turskome mnoštvu. Neka-da su uz strano državljanstvo bile ve -zane različite privilegije, no, danastome više nije tako. Primjerice, Zelićisu očuvali državljanstvo svoje “mati-čne države.“ Uvidom u privatni arhivEdwina Zellitcha, koji seže sve doprvog Zelića u Istanbulu - Antonija,može se pratiti promjena državnihnaziva na ispravama Zelićevih: 1. Au -s trija; 2. Austro-Ugarska (od 1867.);3. Kraljevina SHS; 4. Kraljevina Ju -go slavija; 5. SFRJ; 6. Republika Hr -va tska. Slično je i sa drugim obitelji-ma u Istanbulu, čiji članovi hrvatskine govore, većina nikada nije ni po -sjetila Hrvatsku, no, unatoč tome po -s jeduju i čuvaju hrvatsko državljans -tvo (npr. već spomenuti Pusići).

Pored praktično-pragmatičnogele menta, kao što je bilo državljans t -vo, kao kohezivni faktor djelovale su ineke javne i društvene organizacijeutemeljene na pripadnosti zajedni-čkoj državi ili zavičaju. Tako je, poredveć spomenute austro-ugarske škole,kao organizacija koja je okupljala au -s tro-ugarske državljane djelovalo iau stro-ugarsko dobrotvorno društvoBe nefienza. U župi Sv. Jurja na Gala-ti djelovala je dubrovačka bratovštinaSv.Vlaha, koja je skrbila o siromašni-jim članovima zajednice. U kasnijemperiodu, u razdoblju Jugoslavije, kaodruštvena organizacija ovoga tipa is -ti cala se jugoslavenska organizacija“Sloga“, koju su jugoslavenski držav-ljani u Istanbulu rado posjećivali, igdje su se rado družili.

Pored ovih udruženja treba istak-nuti i misiju bosanskih franjevacakoji u 19. stoljeću odlučuju utemeljitisvoje stalno predstavništvo u Istan-bulu. 1845. godine zalaganjem fra

Od osoba koje su se istakle kao prenosioci novih tehnologija,svakako treba istaknuti i Sišćanina Đuru Klarića, koji je položiotemelje turskoj duhanskoj industriji, kao prvi ravnatelj osmansketvornice duhana Džibali u Istanbulu u posljednjoj četvrtini 19.stoljeća.

Tvornica duhana Džibali (Cibali)

9 Razgovor vođen 17. veljače 2010. u Ateni.10 Razgovor vođen 23. svibnja 2009. u Istanbulu.

11 Adolf Veber [Tkalčević], Put u Carigrad (Zagreb: Matica Hrvat-ske, 1886), str. 170-171.+

Filipa Pašalića u selu poljskih emi-granata Adamköyu (danas Polone-zköy), udaljenom tridesetak kilome-tara od Istanbula, bosanski franjevcistječu svoje prvo privremeno upori-šte. 1853. franjevci kupuju crkvu Sv.Jurja na Galati koja postaje njihovarezidencija i predstavništvo u Istan-bulu. Franjevci tu ostaju sve do 1882.godine, kada, uslijed prilika nastalihaustro-ugarskom okupacijom Bosne iHercegovine, nestaje potreba za fra-njevačkim predstavništvom u osman-skoj prijestolnici.12

Pored političkog značaja reziden-cije, franjevci su dijelom bili motivira-ni i potrebom duhovne skrbi zahrvatske iseljenike. Prema riječimaPašalićevog suvremenika, fra IvanaFrane Jukića, kupovina crkve bila jenužna,

jer u Carigradu ima katolikahnašeg jezika ljudih izobila, koji supod imenom Hrvatah poznati; iz Dal-macije i Arbanaske ovdje su ili nase-ljeni, ili se za vrieme raznim prome-tom zabavljaju; osim toga množtvomornarah na Lloydovih i turskihparobrodih služećih, koji bi rado slu-šali rieč božju u narodnom jeziku.13

Pored službe u crkvi, franjevci suslužili i kao kapelani u austrijskojbolnici.

Još nekoliko činjenica može upući-vati na tjesniju međusobnu poveza-nost hrvatskih iseljenika, kao i njiho-vu vezanost uz pradomovinu. Među-tim, ponekad je teško sa sigurnošćureći radi li se o pukoj slučajnosti, iliipak o nečemu višem. Knjigu pjesamaposvećen austro-ugraskom caru i kra-lju Franji Josipu direktor tvorniceduhana Đuro Klarić, u domovini rani-je poznat i kao pjesnik, tiskao je upra-vo u Zelićevoj tiskari. Nažalost nema-mo drugih vijesti o njihovom even-tualno intimnijem odnosu, no, mogu-će je pretpostaviti da je Klarić oda-brao Zeliće rukovodeći se emotivnom

povezanošću dvaju zemljaka. Nadalje,zanimljivo je da je bosanski franjevacna službi u Istanbulu, fra RafaelBabić, krajem 19. stoljeća u crkviSanta Maria Draperis krstio jednogZelića, Antonija, iako je bilo i drugihsvećenika na raspolaganju. Članoviobitelji Zelić održavali su povremenoveze sa rođacima u Dalmaciji, a nekiod njih su s vremena na vrijeme po s -je ćivali stari kraj. Unuci Antonija Ze -lića borili su se u I. svjetskom ratukao austro-ugarski vojnici u Bosni,dok je nakon rata, u 1930-ima, Au gu -st Zelić kao predstavnik tvrtke Kar-dex boravio u Sarajevu, Beogradu iZagrebu. Zanimljivo je da se danas, u

vremenu (ponovne) globalizacije, oveveze s Hrvatskom kao pradomovinomponovno uspostavljaju, dijelom izposlovnih, dijelom iz emotivnih razlo-ga, o čemu nam svjedoče primjeriEdwina Zellitcha i Mareka Pusića izIstanbula.

Može se zaključiti da je određenarazina povezanosti između hrvatskihiseljenika, kao i svijesti o vlastitojtradiciji i porijeklu očuvana unatočstoljetnom boravku u multinaciona-lnom kontekstu tadašnjeg Istanbula ifizičkoj uklopljenosti u njegovu levan-tinsku zajednicu. Stoga držim da bi iove, sa stajališta “nacionalne histori-je“, male teme, trebalo istražiti naodgovarajući način, naravno uz uva-žavanje činjenice da je riječ o ljudimakoji su bili uklopljeni u jednu širunadnacionalnu, odnosno multinacio-nalnu zajednicu.

45

POVIJESNA ČITANKA

BEHAR 108

Treba istaknuti i misiju bosanskih franjevaca koji u 19. stoljećuodlučuju utemeljiti svoje stalno predstavništvo u Istanbulu. 1845.godine zalaganjem fra Filipa Pašalića u selu poljskih emigranataAdamköyu (danas Polonezköy), udaljenom tridesetak kilometaraod Istanbula, bosanski franjevci stječu svoje prvo privremenouporište. 1853. franjevci kupuju crkvu Sv. Jurja na Galati kojapostaje njihova rezidencija i predstavništvo u Istanbulu.

St. Georg (Sv.Juraj) crkva prije 1965.

12 Više o bosanskim franjevcima u Istanbulu vidi u: Vjeran Kursar, “Bosanski franjevci i nji-hovi predstavnici na osmanskoj Porti,“ Prilozi za orijentalnu filologiju, 60 (2011), 371-408.

13 Ivan Franjo Jukić, Sabrana djela, sv. 2 (Sarajevo: Svjetlost, 1973), 582.

UvodPitanje odnosa prema dolasku

drugog i drugačijeg u neku sredinu jejedno od pitanja koje se kroz histori-ju provlače do danas. To je posebnovažno za zemlje koje imaju multikon-fesionalnu i multietničku strukturu.Teritorije koje su bile poprišta suko-ba se i danas susreću sa problemonpovratka izbjeglica, preprekama kojevećinske skupine stvaraju radi povra-tka manjina i neefikasnosti državeda tim manjinama obezbijedi povolj-ne uslove za nastavak normalnog ži -vo ta. To najbolje pokazuje primjerBo sne i Hercegovine u kojoj procespo vratka nije dovršen ni danas. Ovajproces hoće i mogu obezbijediti samodržave sa dugotrajnim iskustvommultikuluralnosti koja je ušla u svesegmente države, upravne mehaniz-me i svakodnevnicu suživota. U isku-stvu tih država se mogu naći doku-menti i primjeri koji i danas mogubiti svojevrsni putokaz u rješavanjuovih pitanja. Osmanska država sva-kako predstavlja izvanredan primjer.Ona je kao multietničko i multikonfe-sionalno društvo obezbijedila opsta-

nak i sačuvani identitet mnoštva vje -r skih grupa i naroda, i to na tri ko -ntinenta. U državničko-pravnom is k -u stvu Osmanske države možemo naćidokumente koji potvrđuju da se njenpozitivan odnos prema nemuslimani-ma manifestovao i odobravanjem nji-hovog doseljavanja, te njihovog po v -ra taka nakon bijega kao po s ljedicera tnih sukoba i nemira i političkihpre viranja.

Kosmopolitizam i univerzalizamOsmanske države je vidljiv i iz broj-nosti nemuslimanskog stanovništvau raznim njenim dijelovima. To sukarakteristike koje su bile prisutneod nastanka do nestanka osmanskedržave. U Bosni je stanje sredinom19. stoljeća bilo ovakvo:

“Dakle, i početkom četvrte deceni-je 19. stoljeća službeno se barata sacifrom od 200.000 kršćana, što značida je tad procenat muslimana iznosioviše od 2/3 možda i više. Upravo tadaće se početi drastično da mijenjademografska slika Bosne, pa će se većna samom početku druge polovine 19.stoljeća broj kršćana povećati zajedan i po puta, što je gotovo neshva-

46

POVIJESNA ČITANKA

Odnos Osmanlija prema naseljavanju nemuslimana i povratku izbjeglicaOsmanska vlast je od samog početka imala pozitivan odnos prema doseljavanju nemu-slimanskog stanovništva na svoju teritoriju. To se dešavalo zato jer su pojedine grupe izugla vjerskih i drugih sloboda te oporezivanja imale povoljnije uslove pod osmanskomvlašću od onih koje su imali pod vlašću drugih, pa i svojih istovjernika. Također, postojemnogi primjeri povratka izbjeglica koji su usljed ratnih i drugih zbivanje izbjegli, ili biliprognani sa teritorija na kojima su živjeli.

Piše: Senad Hasanagić

Pitanje odnosa prema doseljenimpripadnicama različitih religija inaroda od strane većinskog stano-vništva i njihove države je vrloaktuelno. Zemlje sa multikultura-lom strukturom koje su bile poprišteratnih sukoba u kojima su vršenimasovni progoni imaju mnoštvoproblema sa povratkom manjina iobezbjeđivanjem njihovih prava.Osmanska država svojim postupa-njem na ovim poljima može služitikao primjer. U osmanskim arhivima izapisima raznih autora postoje pri-mjeri koji i danas mogu poslužiti kaoprimjer prihvatanja pripadnikamanjina koji dolaze na njen teritoriji obezbjeđivanja uslova za povratakizbjeglica.

tljivo i od 200.000 popeti na 500.000hiljada...“1

Iskustva osmanskog doba vezanaza povratak izbjeglica i naseljavanjesu nezaobilazna i danas. Pogrešanuvid u prošlost i nepoznavanje činjeni-ca dovode do teških posljedica u među-sobnim odnosima današnjih vjerskih ietničkih grupa. Kao primjer možemonavesti podsjećanje jednog svećenika ipubliciste, Živka Kustića, vezano zasituaciji u Bosni i Heregovini:

“Zapravo je muslimanska turskavlast omogućila masovnije naseljava-nje Srba na tom području... Kako bisada pravoslavci smjeli istjerivati izBosne potomke onih koji su njihovepretke onamo doveli.”2

Odnos prema naseljavanjunemuslimanskog stanovništva

Kosmopolitizam i raznolikost suobezbjeđivani, između ostalog, nase-ljavanjem nemuslimanskog stanovni-štva u osmansku državu.

Najpoznatiji slučaj prihvaćanjadrugog i drugačijeg svakako pred-stavlja prihvat Jevreja nakon progonaiz Španije i Portugala.3 Njihov broj inačin na koji su raspoređeni unutarOsmanske države nesumnjivo ukazu-ju da je ova država bila prožeta multi-kulturnim karakterom, kako samevlasti na čelu sa sultanom, tako imuslimanskog stanovništva koje nijepravilo zapreke za nastavak normal-ne egzistencije ovih Jevereja, izgra-dnju sinangoga za njihove vjerskepotrebe, uklučivanje u ekonomski ži -vot. Mnoge druge proganjane skupinesu našle zaštitu u ovoj državi.4

Nisu rijetki bili ni prelasci vojnikai drugog stanovništva drugih država

na osmanski teritorij. U takvim sluča-jevima bi se situacija regulirala ahd-namama5. Jedan primjer prihvatanjaonih koji žele primiti sultanovo poda-ništvo iz polovine 18. stoljeća možemonaći i u Sidžilu tešanjskog kadiluka:

“U uzvišenoj sultanovoj naredbirečeno je da su austrijski vojnici kojisu prebjegli ovamo na našu teritorijuuzrok pobuni i drugih vojnika, te dase takvi vojnici ne primaju, nego da seu skladu sa uslovima ahdname vraća-ju natrag... Nemojte braniti onima ustatusu raje da dolaze po vlastitojželji, a žele ostati i primiti sultanovopodaništvo. Takvima neka se odredimjesto i nek se o tome sa njihovimimenima obavijesti Bosanski divan.”6

Ahmet Aličić u vezi sa doseljava-nja stanovništva u Bosnu objašnjava:

“Tako, poslije velikih ratova, aposebno poslije Dubičkog rata, velikibroj kršćana, pravoslavaca iz zagra-ničnih područja zapadne Bosne samse kretao u potrazi za boljom egzi-stencijom, odnosno za više zemlje...Razlozi su ono što smo ranije naveli,ali je bilo i ekonomskog pritiska, jersu porezi u Austriji bilo neuporedivoveći nego u Osmanskom carstvu, tj. uBosni, a bilo je i vjerske netrpeljivostimeđu katolicima i pravoslavnima uAustriji.“7

Što se tiče doseljavanja katolika uBosni također od Aličića saznajemo:

“Katolici u centralnoj i srednjoj Bo -sni naseljavali su se iz Hercegovine ukoju su dolazili iz Dalmacije (Austrije)i nakon izvjesnog vremena produžava-li put u nove krajeve koji su pružaliviše mogućnosti, a nisu ničim bilivezani za zemlju... Nikad nisu bili nato prisiljavani, osim od strane više

sile, klimatski uslovi, neplodna i osku-dna zemlja, a prirast stanovništva jeišao geometrijskom proporcijom“8

Postoje primjeri koji pokazuju dase vodilo računa i o vjerskim potreba-ma nemuslimana. Na primjer, u Bosnisu sa ovom svrhom dovođeni svešteni-ci i dozvoljavala se izgradnja crkava:

“Da su useljavanje podsticali bo -sanski bogataši potvrđuju podaci dapojedini velikaši omogućavaju katoli-čkim popovima, a i pravoslavnima, dapodižu crkve na njihovim čiflucima.Čak i materijalno pomažu da bi tapodručja bila privlačna za kršćane dase tu naseljavaju. Sam Gradašćevič jena svoju ruku dao dozvolu da fra. IlijaStarčević sagradi crkvu i manastir uTolisi kod Gradačca i da podignepučku školu za kršćansku djecu...“9

Da se prijem nemuslimana u drža -vu nastavljeni i u kasnijim razdobljimapokazuje Nizamnama o doseljavanju -Muhaceret Nizamnamesi koja je stu-pila na pravnu snagu 19.02.1857.godine i izdata zbog mnogobrojnihmolbi ljudi iz Evrope da im se dozvolinaseljavanje u osmansku državu.10 Umolbama je isticano da se osmanskavlast ponaša blagonaklono i bez prav-ljenja vjerskih i etničkih razlika. Ovanizamnama je omogućila doseljenici-ma dodjelu parcela, pravljenje bogo-molja za njihove potrebe te druge uslo-ve za materijalni probitak. Doseljenicisu se po sopstvenoj želji mogli doselja-vati u Anadoliju ili Rumeliju. Prvi radu vezi ove nizamname, koja ima 14članova, objavio je Ufuk Gülsoy 1996.godine. U njoj se za doseljenike izEvrope predviđa da će položiti zakle-tvu na odanost padišahu i da će pošto-vati osmanske zakone, da će uživati

47

POVIJESNA ČITANKA

BEHAR 108

1 Aličić, Ahmed, S., Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832.godine, Sarajevo, 1996. s.76.

2 Srbi o Srbima CID, Sarajevo, s.695.3 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, Tahrir Defteri 77, s. 39-41.4 Dokument – ferman Mustafe II kojim se određuje da se Kursi

koji su se sklonili u osmansku državu nastane na povoljnommejstu u Sofiji – Başbakanlık Osmanlı Arşivi, Mühimme Defte-ri 110, hüküm 2807; Dokument – dozvola sultana Mahmuda Igrupi od preko 300 Poljaka koji su tražili podaništvo osmanskojdržavi da se nastane u okolini Selanika uz naznaku da će bitizaštićeni – Başbakanlık Osmanlı Arşivi, Cevdet Hariciye 647

5 Ahdnama – Dokument koji ima karakter međunarodnog ugovo-ra, ili sadrži određene međunarodne elemente, bilo da se radi o

ugovoru među državama, ili ugovoru između Osmanske države ineke grupe pod njenom vlašću.

6 Sidžil tešanjskog kadiluka (1740 – 1752), Sarajevo, 2005., s.75.,75, L.19a/93.

7 Aličić, Ahmed, S., Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832.godine, Sarajevo, 1996. s.64.

8 Isto.9 Aličić, Ahmet Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832.

godine, Sarajevo, 1996., s.65.10 Dokument – isprava za evropske doseljenike koji su se željeli na -

s ta niti u Osmanskoj državi izdavana od strane Divan-ı Hümayun– Başbakanlık Osmanlı Arşivi, İrade-MM, 467/3.

vjerske slobode i obavljati svoje vjer-ske potrebe u bogomoljama koje senalaze u mahalama u kojima će stano-vati. Određeno je da će se u slučajupravljenja novih naselja za ove dose-ljenike graditi bogomolje radi zadovo-ljavanja njihovih vjerskih potreba.11

S obzirom da Ahmet Aličić govorio ogromnom porastu kršćanskog sta-novništva u Bosni na samom početkudruge polovine 19. stoljeća, te da po -me nuta nizamnama o doseljavanjuEv ropljana u osmansku državu dati-ra iz 1857. godine bilo bi dobro istra-žiti da li je nizamnama u tom perioduima la uticaj na porast kršćanskogsta no vništva u Bosni i koliki je tajuti caj bio.

Od primjera iskazivanja želje ne -mu slimana za primanjem državljan-stva Osmanske države može se izdvo-jiti molba stanovnika sela Polonezköy i pozitivnog odgovora.12 Intere-santan je i slučaj senatora koji suzbog nezadovoljstva vlašću u Srbijitra žili azil u Osmanskoj državi. Nji-hovj molbi je udovoljeno, a određenasu im i primanja za izdržavanje.13

Odnos Osmanlija premapovratku izbjeglica

U ponašanju Osmanlija u pojedi-nim situacijama mogu se naći primje-ri koji i danas mogu poslužiti kao po -že ljna osnova ponašanja prema dru-gom. Pitanje odnosa prema pov ra t ni -cima koji su izbjegli zbog ratnih doga-đanja, ili iz nekog drugog razloga jevažno zbog činjenice da su se u Bosnii Hercegovina nakon rata krajem 20.stoljeća povratnici susretali sa svimmogućim preprekama koje su im lo ka -lne vlasti postavljale, od administra-tivnih blokada do ubistava, paljevina izastraživanja. Zbog toga je po t rebnopodsjetiti kako su se Osmanlije pona-šale takvim situacijama.

Posebno pitanje predstavlja odnos

prema povratku izbjeglih. Kao što jepoznato, U Bosni i Hercegovini su u21. stoljeću bili prisutni ogromni pro-blemi, prepreke i otpori prema povra-tku onih koji su prognani ili izbjeglisa teritorija na kojima su živjeli. Štose tiče odnosa prema povratku onihkoji su izbjegli pred osmanskom silomkao primjer svakako treba spomenutiAhdnamu izdatu bosanaskim franjev-cima u kojoj između ostalog stoji:

“A oni koji su izbjegli, nek buduslobodni i sigurni. Neka se povrate ineka se bez straha u zemljama mogacarstva nastane u svojim samostani-ma.”14

Primjeri povratka na mjesta po s -lije krvavih sukoba mogu se naći i uos manskoj Bosni. Nakon upada prin-ca Eugena Savojskog i paljevine Sa ra -jeva u povlačenju sa njegovom vo j -skom su otišli i mnogi domicilni krš -ća ni. Međutim, strahote koje su og -njem i mačem počinjene od strane pri -nca i njegove vojske nisu bile prep re -ka za kasniji povratak ovih kršćana:

“Tada su sa princom otišli mnogiLatini iz Bosne a osobito Sarajlije ime đu njima gospoda Brnjakovići.Otišlo je Vlaha šizmatika dosti, alina kon sklopljenog mira opet su semnogi natrag povratili.“15

Jedan od mnogobrojnih slučajevakoji pokazuju prihvaćanje povratnikaod strane Osmanlija je zahtjev patri-jarha Arsenija i mnogih Srba da sevrate na osmansku teritoriju nakonšto su odselili pod habzburšku vlast:

“Tokom pregovora, 1699. godinekoji će se okončati sklapanjem Karlo-vačkog mira (Sremski Karlovci), čimeje završen habzburško-osmanski rat,Arsenije je slao zahtjeve sultanu damu dozvoli povratak u Peć. Javljenomu je, međutim, da njegovo prisustvotamo nije poželjno, jer se miješao u“civilne“ poslove... Mnogi su se vratilina osmansku teritoriju u prvoj polo-vini 1691. godine, jer im se nimalo

48

POVIJESNA ČITANKA

Da su useljavanje podsticalibosanski bogataši potvrđujupodaci da pojedini velikašiomogućavaju katoličkimpopovima, a i pravoslavnima,da podižu crkve na njihovimčiflucima. Čak i materijalnopomažu da bi ta područja bilaprivlačna za kršćane da se tunaseljavaju. Sam Gradašćevičje na svoju ruku dao dozvoluda fra. Ilija Starčević sagradicrkvu i manastir u Tolisi kodGradačca i da podigne pučkuškolu za kršćansku djecu...

Ahdnama, carska povelja, kojom sebosanskim katolicima, uz obecanjelojalnosti, garantira sloboda vjere.

11 Ufuk, Gülsoy, Avrupa’dan Osmanlı’ya‘gurbetçi’ göçü, Tarih ve Medeniyet der -gisi, sayı 33, Aralık 1996., s.40-45.

12 Başbakanlık Osmanlı Arşivi,DH.SN.THR 18/62_1.

13 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, I.Hariciye19331.

14 Čaušević, Dženana, Pravno politički raz-vitak Bosne i Hercegovine, Sarajevo,2005., s. 66.

15 Benić, Bono, Ljetopis sutješkog samosta-na, Sarajevo, Zagreb, 2003., s.54.

nije dopao neprijateljski tretmanaustrijskog plemstva, lokalnih vlastii Katoličke crkve.“16

Osmanska država je 1829. godinedoživjela težak poraz od Rusije, ali jeza pregovaračkim stolom uspjelapovratiti dio izgubljene teritorije. Sapovlačenjem ruske vojske sa tih teri-torija sa vojskom se povukao i dio lo -kalnog bugarskog i grčkog stanovni-štva, ostavljajući sve što nisu mo glipo nijeti sa sobom. U ovoj situaciji os -manski upravljači su postupili naslje deći način:

“Odmah su utvrdili koje su kuće,bašte i njive napuštene i iznajmili ih.Novac od najma su sakupljali u jedansanduk. Preduzevši predostrožnostikako niko ne bi dirao ovaj novac žesto-ko su kaznili one koji su izvršili zlou-potrebe. Za koga su sakupljali ovajnovac? (Da se to sada desi ministar-stvo finansija bi odmah zapljenilonovac i sebi isplatilo plaće.) Ali, Os ma -nlije nisu nikome, uključivši zvanični-ke, dopustile da uzme novac. Sakupiv-ši novac u sanduk poslali su raji kojaje otišla vijest da niko po povratkuneće biti pitan zašto je otišao i da će naperiod od 5 godina biti oslobođen odporeza. Među obećanjima su bila i onada će novac koji je, koliko je to većgodina, sakupljen od najma biti njimalično isplaćen, te ako žele obrađivatinjive da će im se dati volovi i kaopomoć za sijanje da će dati sjemena.“17

Posebno su zanimljivi primjerimolba za povratak na osmansku teri-toriju. Ove molbe su mahom pozitiv-no rješavane. Vezano za Bugare kojisu se pod raznim okolnostima selilina teritorije pravoslavnih istovjerni-ka postoje primjeri dobrovoljnogseljenja, ali i tvrdnji povratnika da susilom odvedeni sa osmanskog terito-rija. Jedan primjer molbe za povra-tak na osmanski teritorij, uz tvrdnjuda su silom odvedeni, pruža grupaBugara koja u dokumnetu od 20. 10.

1861. godine ističe da je silom izNiškog ejaleta prevedena u Srbiju:

“Neka Bog sačuva od propastiPoštovanog, zahvaljujući Osmanskojdržavi naše napredovanje je iz dana udan bivalo veće. Ne možemo izrazitinašu zahvalnost zato što ste od kakoste došli ovamo radili za dobro svijunas i što ste učinili mnoga dobra djelapomaganja siromasima. Dok je trajaoovako lijep život iz Srbije se pojavilonekoliko naoružanih razbojnika, zatošto su naša sela ograđena nismo mogliobavijestiti organe sigurnosti. Ovesiledžije i haramije su napavši noću

naše kuće sa puškama i noževima svenas silom odveli u Srbiju i nakon toganam oteli imetak i stoku, a našu djecuzarobili. Mi smo ostavši nekoliko danana trgovima i na poljanama plakali ikukali da dođemo ovamo, pa su nekeod nas tukli, a neke uhapsili. Nakonšto su nam donijeli nesreću i nanijelištetu odvojivši nas od zavičaja u kojemsmo mirno živjeli i naših imetaka, nemogavši izdržati njihovo zarobljeni-štvo i patnje koje su nam činili došlismo bježeći po jedan, po dvojica utiču-ći se padišahovoj milosti i pravdi.Spremni smo na sve što učini Vašavladarska milost.”18

Primjer dobrovoljnog odlasku izOsmanske države pod vlast istovjer-nika, ovaj put Rusa, i molbe za povra-tak pod osmansku vlast opet možemonaći u primjeru Bugara koji su poduticajem panslavističke propagandeodselili u Rusiju. Međutim, doku-ment od 30. 10. 1862. godine pokazu-je da je njihov položaj pod musliman-skom osmanskom vlašću bio bolji odruske, istovjerničke:

“Dok su naši preci pod osmanskomupravom živjeli život pun mira, svako-vrsnog obilja i pravde, mi smo, kakvašteta, odlaskom u Rusiju upali u klop-ku. Zato što smo naivni ljudi, nismorazmišljali o rezultatu ovog pokretakoji je priređen protiv nas i nismo ovosvjesno učinili. Prije seljenja smo, vje-rujući u obećanja ruskog konzula, kojise nalazi u Vidinu, prodali jeftino našimetak i stvari. Pošto nam je konzulgovoreći za vas je na ruskom teritorijusve spremno, imovina i nepokretnostiće vam se tamo besplatno nadoknadi-ti, dao nam je garanciju. Međutim,nakon preseljanja kao naknada zaimovinu i nepokretnosti nije nam datoništa, povrh toga tražili su od nasnovac. Danju, noću lijemo pokajničkesuze. Ovdje nas niko ne pazi. Radinašeg spasa iz ovog mjesta u koje smodošli trčeći kao životinje, ne razmišlja-jući o posljedicama, preklinjemo vasda oprostite nama i drugim našimbugarskim zemljacima koje su ubije-dili i da dozvolite da se možemo vrati-ti na osmanski teritorij.”19

Situaciju u osmanskoj državi injen odnos prema nemuslimanimapokazuje i primjer 30 pravoslavnihporodica koje su iz Sivasa odselile u“istovjernu“ Rusiju. Međutim, neza-dovoljni životom u novoj domoviniodlučili su da se vrate pod osmanskookrilje. Za povratak nisu imali dovolj-no sredstava, radi čega su se obratiliza pomoć osmanskim vlastima. Sul-tan Abdülaziz je 1865. godine nare-

49

POVIJESNA ČITANKA

BEHAR 108

Posebno su zanimljivi primjerimolba za povratak naosmansku teritoriju. Ovemolbe su mahom pozitivnorješavane. Vezano za Bugarekoji su se pod raznimokolnostima selili na teritorijepravoslavnih istovjernikapostoje primjeri dobrovoljnogseljenja, ali i tvrdnjipovratnika da su silomodvedeni sa osmanskogteritorija.

16 Malcolm, Noel, Kosovo – kratka povijest, Sarajevo, 2000., s. 211., 212.17 Armağan, Mustafa, Kır Zincirlerini Osmanlı, İstanbul, 2004., s.85.18 İsmet Mıroğlu, Osmanlı Yönetiminde İnsana ve Hukuka Saygı,

www.sosyalsiyaset.com./..../osmanlida_insana_hukuka_saygi.html; Dokument – B.A.,Kısım 36, Evrak: 2473, zarf 149, Karton XVII (3 numaralı

defter, vesika no: 189.19 İsmet Mıroğlu, Osmanlı Yönetiminde İnsana ve Hukuka Saygı,

www.sosyalsiyaset.com./..../osmanlida_insana_hukuka_saygi.html; Dokument – B.A,Bulgaristan İdare Kataloğu (BİK), nr. 79.

dio osmanskom predstavništvu u Tif-lisu da se ovim porodicama da novacpotreban za povratak u Osmanskudržavu.20 Obezbijeđenje putnih tro-škova od strane osmanskih vlasti zapovratnike vidljivo je i iz dopisa mini-starstva unutrašnjih poslova upuće-nog sandžak begu Kütahye:

“Putni troškovi grčkih i jermens -kih porodica koje će se vratiti, a koji-ma je potrebna pomoć treba izmiritiiz sr e dstava izdvojenih za mobilizaci-ju.“21

Jedan od primjera koji pokazujekakav je bio odnos Osmanlija premapovratku izbjeglih na svoja imanja,pa čak i prema povratku pobunjeni-ka, predstavlja proklamacija valijeHe rcegovačkog vilajeta Alija hercego-vačkim ustanicima. Za vrijeme ovogustanka u Mostaru je 29. maja 1876.godine na sultanov nalog izdata pro-klamacija u kojoj se, između ostalog,ustanicima poručuje:

“Za da se možete pokoriti i u vašamjesta vratiti, te da uzroke vašihtužba i molba mjesnima vlastimapodneste, blagoizvolio je čestiti car,od dana objave ove proklamacije odšest nedjelja podariti. Kao što je čino-vnicima vlasti naređeno, da tužbamai molbama po pravu i pravičnosti sluhpoklone i da sve potrebne mjere upo-trijebe za osiguranje blagostanja onihfamilija, koje se još u njihovo otoče-stvo povratili nisu...“22

U vezi povratka nakon otvorenihpobuna u kojima je spaljeno hiljadedomova i u težak položaj doveden veli-ki broj prognanih i izbjeglih, jednaodluka, donesena radi normaliziranjastanja Izvršne komisije Bosanskogvilajeta 1876. godine, svakako možebiti uzor mnogima:

“...Imovina i stvari povratnika i

drugih prispjelih osoba potovariće sena konje i tako uz pratnju oružnikauputiti ih u njihova sela i krajeve ukojima su ranije bili. Sve ovakve osobeu toku putovanja hraniće se u mjesti-ma kroz koja budu prolazila, a potre-bna hrana izdavaće im se od straneorgana mjesne vlasti. Neka im se ni skoje strane ne čine prigovori niti makakav pritisak na njihov život, imovi-nu ili čast. Da se, ne dao Bog, ne bidogodio kakav neprijatan akt, oružni-ci koji se budu uz njih nalazili, a i vojniredari koji će se tamo u selima naći,poduzeće mjere predostrožnosti u in -te resu stvarne njihove bezbjednosti.Ako se neko i pored svih ovih upozore-nja bude usudio na ma kakvo terorisa-nje i ružno postupanje prema rečenimosobama, odmah će se protiv njega po -duzeti sudski postupak i nad njimsprovesti zakonska kazna. U vezi gor-njeg još se dodaje: 1. Omogućiće sepopravak porušenih i popaljenih kućaonim osobama koje budu došle u svojeranije zavičaje. Ukoliko te osobe živeisključivo od zemljišnih prihoda, nećeim se obustavljati besplatno izdavanjehrane sve do prispijeća njihovih zem-ljoradničkih proizvoda; 2. Za izgra-dnju kuća repatiranih siromašnihosoba davaće se građa iz najbližih imdržavnih šuma besplatno i to sve čini-ti uz potrebne olakšice; 3. Pošto sudžamije i crkve dio opšte zajedničkeobnove i izgradnje, spomenute u gor-njem izlaganju, i pošto su i one bile odranije kada su bile izgrađene i kućepovratnika, to ukoliko su takve džami-je ili crkve bile spaljene ili porušene,sva uništena građa i kamen za njiho-vu ponovnu izgradnju daće se od stra-ne vlasti besplatno. Svi poslovi vezaniza njihovu ponovnu izgradnju imajuse svršavati po metodi olakšavajuće

administrativne procedure...”.23

Sa dozvolom povratka stanovni-štva dozvoljavan je i povratak svešte-nika što je vidljivo iz akta Direkcijeza opću sigurnost ministarstva unu-trašnjih poslova upućene VilajetuHaleb. U Halebu su se nalazila četirijermanska katolička svećenika koji-ma je dozvoljen povratak u Ankaru.24

ZAKLJUČAKOsmanska vlast je od samog poče-

tka imala pozitivan odnos premadoseljavanju nemuslimanskog stano-vništva na svoju teritoriju. To sedešavalo zato jer su pojedine grupe izugla vjerskih i drugih sloboda te opo-rezivanja imale povoljnije uslove podosmanskom vlašću od onih koje suimali pod vlašću drugih, pa i svojihistovjernika. Također, postoje mnogiprimjeri povratka izbjeglica koji suusljed ratnih i drugih zbivanje izbje-gli, ili bili prognani sa teritorija nakojima su živjeli.

Kontinuitet ovakvih primjera izsvih perioda osmanske vlasti pokazu-je da ovakav stav o prihvatu doselje-nih i povratku izbjeglica nije rezultatpritiska i slabosti osmanske vlasti, većprincip istinske multikuluturalnostidržave u kojoj je bilo mjesta za svevjerske i etničke skupine. Dosljednosttakvog postupanja, kako u periodumoći i snage, kao u slučaju prihvaća-nja Jevreja prognanih iz Španije i Por-tugala, tako u periodima slabosti,poput situacije sa Hercegovačkimustankom, ukazuje na to.

Ovakvo postupanje može i danaspružiti primjer mnogima. Opstrukcijepovratka izbjeglih i prognanih uočenei zabilježene u Bosni i Hercegovininalažu potrebu da se pozitivni primje-ri iz prošlosti što više ističu kao uzor.

50

POVIJESNA ČITANKA

20 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, İ.HR. 1246321 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, DH. ŞFR, 92/27122 Marijan Sivrić, Arhivska zbirka Đorđe Aleksića, Tribunia, broj 2,

Zavičajni muzej Trebinje, 1976., s.128.; Na evenutalnu primjedbuda je sultan ovako postupio sa namjerom da prekine ustanak,može se postaviti pitanje gdje su to u posljednjem ratu u Bosni iHercegovini, na ratnim linijama i podijeljenim teritorijama vlastipozivale one koje su proglasile “pobunjenicima“ da se vrate u rokušest nedjelja. Obećavale su da će se povesti briga o blagostanjupovratnika i naglašavale kako će se žalbe i primjedbe povratnikapravedno rješavati. Također, lokalne vlasti u Bosni i Hercegovini

su nakon rata bile slabe u odnosu na pritisak međunarodne zajed-nice, morale su prihvatiti povratak, ali su, kao što je opće pozna-to, činile sve da povratak opstruiraju. Takvo postupanje je uočenoi danas, svugdje u svijetu kada je u pitanju povratak izbjeglica,pogotovo pobunjenika. Osmanlije su imale pozitivan odnos premapovratku izbjeglica i doseljavanju u njihovu državu i kad su bilinajjači, i kada su bili slabi.

23 Hasan Škapur, “Pravni položaj nemuslimana u islamskoj drža-vi”, Takvim za 1972. g. (hidžretska 1391-1392. g.), Izvršni odborUdruženja ilmije u SR BiH, Sarajevo, 1972., s. 146.,147.

24 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, DH. ŞFR, 92/232

Dubrovnik je jedan od srednjovje-kovnih gradova čiji su stanovnici ve -oma rano počeli uspješno pregovaratii trgovati sa gradovima u zaleđu.Zahvaljujući geografskom položaju,općoj konstelaciji međunarodnihodnosa u regiji, te vještoj diplomatiji,Dubrovnik je uspio opstati kroz vije-kove. Smješten između Istoka i Zapa-da, kao autonomna država, du b ro -vačka luka i sam grad bili su kao stv -o reni za razmjenu dobara i pre t va -ranje u značajno trgovačko-fi na n si -jsko središte. Iz zaleđa na istoku, nadubrovačke Ploče su stizale karava-ne, sa hiljadama konja natovarenihra zličitim sirovinama, a u luci su če -ka li brodovi spremni da tu robu pre-vezu na Zapad. Zbog veće isplativostibrodovi koji su dolazili sa Zapada do -vozili su u Dubrovnik tražene artikle,poput različitih vrsta tkanina, koje ćeti isti konji prenijeti na Istok. Ovakouspostavljeni robno-no v čani tokovi suznačajno utjecali na uspješan razvoj ija čanje Dubrovnika, kako na ekono -mskom, tako i na političkom planu.1

Odnosi srednjovjekovne Bosne iDu brovnika počivali su na geografskojupućenosti jednih na druge, ali i druš -t veno-političkim dešavanjima na ši -rem teritoriju Balkana. Osnovna dje-latnost, koja je u najširem smislu po -ve zivala Bosnu i Dubrovnik, bila je

up ravo trgovina. U najvećoj mjeri, tr -go vina je bila povezana sa razvojemru darstva u rudom bogatoj Bosni.Sma njena eksploatacija rudnih poten -ci jala u Evropi i kriza u rudarskojproizvodnji, s početka XIV pa do sredi-ne XV stoljeća, doveli su do veće po t ra -ž nje tržišta za metalima. U to vrijemeu srednjovjekovnoj Bosni počinje ek s p -lo atacija rudnika, koja se sa sigurno-šću može pratiti od vladavine Stjepa-na II (1320-1353). Razvoj rudarskeproizvodnje kretao se uzlaznom puta-njom sve do propasti bosanske državei uspostave osmanske vlasti.2

Bogatstvo ruda, naročito srebra iolova, privuklo je brojne dubrovačketrgovce u bosansko zaleđe. Izvozomruda, kojim su se u cijeloj Bosni pri-marno bavili Dubrovčani, dolazi doslijevanja ogromnog kapitala uDubrovnik. Zbog svega toga, poslje-dnjih decenija XIV i tokom cijelog XVstoljeća Dubrovnik doživljava privre-dni uspon.3

U ovom periodu je bilo veoma iz -ra ženo kretanje stanovništva u obapravca. Dubrovčani su, baveći se po s -redničkom trgovinom, i dalje u veli-kom broju odlazili u zaleđe, Bosnu iSrbiju, ali su i stanovnici tih krajevadolazili u Dubrovnik. U Dubrovnik jedolazila, uglavnom, nekvalifikovanaradna snaga, gdje su stupali u službu

51

POVIJESNA ČITANKA

BEHAR 108

Iz života jednog dubrovačkogtrgovca i “diplomate”u Bosni: Živan Pripčinović (?-1479)

Piše: Muamer HodžićOvaj rad ima za cilj da krozrazličite događaje u kojima jeglavni, ili jedan od glavnihsudionika Živan Pripčinović,ukaže na značaj i ulogu poje-dinih trgovaca u društvenimodnosima između Dubrovni-ka i bosanskog zaleđa. Prem-da je šire područje već počet-kom druge polovine XV stolje-ća bilo izuzetno nestabilno,postojale su osobe poputŽivana Pripčinovića koje suuspijevale povezivati ljude injihove interese s obje strane.Svojim radom uspio je sebiosigurati utjecaj kako kodDubrovčana tako i kod bosan-skih, a kasnije i osmanskih vla-sti. Kroz njegov primjer semože vidjeti da trgovci nisubili samo obični prodavači većdiplomate, pregovarači, izba-vitelji iz ropstva i povremenišpijuni. Bavljenje trgovinom jedonosilo veliku i relativnobrzu dobit, te utjecaj u dru-štvu, ali ne svima. Neki od njihsu, poput Živana, uprkos veli-koj zaradi i utjecaju, dospjeli udugove koji su ih na krajukoštali života.

1 Zdravko Šundrica, “Instinkt pčela kod dubrovačkih trgovaca“, u: Tajna kutija dubro-vačkog arhiva, II, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Zagreb-Dubrov-nik 2009, str. 327-328.

2 Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Svjet-lost, Sarajevo 1978, str. 55-57. (dalje: D. Kovačević-Kojić, Gradska naselja)

3 Desanka Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, Naučno društvo NR Bosne iHercegovine, Sarajevo 1961, str. 139.

ili išli na učenje zanata. Osim njih, uDubrovnik su dolazili sitniji i krupni-ji trgovci, te članovi vlastelinskihporodica. Dolazak u Dubrovnik je zasve njih predstavljao mogućnost os t -va rivanja unosnih poslova, stjecanjabo gatstva, te ugodan i siguran život.Na kon izvjesnog vremena dobijali sugrađanski status, koji im je dodjelji-van posebnim odlukama odgovaraju-ćeg vijeća.4 Dodjelom građanstva do -bijali su određena prava i mogli uži-vati pojedine povlastice, ali su moralii ispunjavati određene obaveze.5 Sa -mo dio ovih “novih dubrovčkih građa-na“, koji su imali naročitog uspjeha utrgovačkim poslovima, mogao je bitiprimljen u utjecajni trgovački esnaf -Antunine.6

Nakon što su Osmanlije zauzeleve ći dio Balkana i stabilizovale svojuvlast, Dubrovčani su organizovali svo - je trgovačke aktivnosti u tom dijeluOsmanske države, slično kao i u vrije-me prije njihova dolaska. Znatan brojdubrovačkih trgovaca, vlastele i puča-na, živio je po trgovačkim centrimaBalkana. Mnogi su bili naseljeni za s -ta lno, sa porodicama i poslugom.Dru gi su se naseljavali privremeno,dok ne obave određene trgovačke po s -love. Dubrovačka karavanska trgovi-na je počela primjetno oživljavati se -da mdesetih godina XV stoljeća, kadaponovno počinju nicati i kolonije du b -ro vačkih trgovaca po osmanskim tr -go vima. Neki od tih trgovaca ni u naj-težim godinama nisu napuštali staretrgove niti se sklanjali u Dubrovnik.

Trgovali su i onda kada su trgovačkeve ze Dubrovnika s oblastima pod os -ma nskom vlašću bile prekidane nadu ži period. Dubrovčani su u tim ob -la s tima, uprkos svim ne voljama i ne -iz vjesnosti, zadržali sv o je pozicije i st -vo rili osnove za veliki procvat trgovi-ne. Kada je do njega došlo, već su ima -li široko razgranate pomorske i kop-nene trgovačke veze.

U novonastalim političkim pri li ka - ma nije napuštena stara prak sa skla -panja trgovačkih društava i orta k lu -ka. Ova pojava bila je rezultat ne si -

gurnosti poslova koji su mogli donijetii dobit i štetu, a bila je uslovljena isamim karakterom srednjovjekovnetrgovine. Takva društva su sklapana imeđu trgovcima koji su mahom ži v jeli

i trgovali u osmanskim oblastima,zatim između trgovaca u Dubrovnikui onih koji su putovali i trgovali poOsmanskoj državi. U izvjesnim sluča-jevima uključeni su bili i trgovačkiagenti u Italiji, ili uopšte na Zapadu.Ponekad je sklapano društvo izmeđuproizvođača u Dubrovniku i dubrova-čkih trgovaca koji su živjeli i radili uoblastima pod osmanskom vlašću.7

Među ljudima iz Bosne, koji susvoju sreću tražili u Dubrovniku, bioje i trgovac Pripčin Živanović, koji je uDubrovnik došao oko 1440. godine.Zabilježeno je da je imao trojicu sino-va: Radonju, Đurađa i Živana. Ovajposljednji je postao uspješni trgovac, očijem uspjehu govori i podatak da jeveć nakon petnaest godina od nasta-njivanja u Dubrovniku (1455) ŽivanPripčinović ušao u krug vrlo utjecaj-nih trgovaca, članova trgovačkog esna-fa Antunina.8 A o važnosti ovog es nafaili bratstva u dubrovačkom društvusvjedoči i članstvo vrlo utjecajnih ljudi,poput čuvenog Žore Bokšića, dubrova-čkog trgovca koji je u historiji ostaopoznat kao finansijski stručnjak uslužbi bosanskih kraljeva Stjepana IKotromanića (1377-1391) i StjepanaDabiše (1391-1395). Bokšić je postaočlan Antunina tek nakon potpuneafirmacije u trgovačkim krugovima.9

Prvi konkretni podaci o ŽivanuPripčinoviću kao trgovcu datiraju iz1456-57., godinu nakon što je primljenu trgovački esnaf Antunina.10 Spome-nutih godina bavio se otkupom i izvo-zom na tržištu vrlo traženog artikla -

52

POVIJESNA ČITANKA

Budući da je u Foči u drugojpolovini XV stoljeća živjelakolonija dubrovačkih trgovacai zanatlija, među njima su sepovremeno dešavalenesuglasice koje je trebalosudski riješiti. Zbog toga jeMalo vijeće u Dubrovnikuimenovalo sudske komisije. Udvije takve komisije bio jeimenovan i Živan Pripčinović.Njega je Dubrovačko malovijeće odredilo da u svojstvukonzula predsjedava timkomisijama.

4 O načinu i uslovima pod kojima je dodjeljivano dubrovačko držav-ljanstvo više u: Jovanka Mijušković, “Dodeljivanje dubrovačkoggrađanstva u srednjem veku“, Glas SANU, CCXLVI, Odeljenjedruštvenih nauka 9, Beograd 1961, str. 89-130.

5 Ruža Čuk, “Dubrovačke građanske porodice poreklom iz srednjo-vekovne bosanske države“, u: Bosna i Hercegovina od srednjegveka do novijeg vremena, Istorijski institut SANU, Beograd 1995,str. 171-182 (dalje: R. Čuk, “Dubrovačke građanske porodice“).

6 Tokom višestoljetnog postojanja, dubrovačko bratstvo Sv. Antunapostalo je jedno od najutjecajnijih i najuglednijih bratstava uDubrovačkoj republici. To je zapravo bio trgovački esnaf kojeg susredinom XIV stoljeća osnovali imućniji dubrovački građani. Oku-pljali su se oko zasebne bratovštine, koja se 1432. godine ujedinilasa bratovštinom sv. Antuna Opata i sv. Petra, pa se nazvala antu-ninskom, a njeni članovi Antunini. Oni su okupljali imućne dubro-vačke građane, uglavnom bogate trgovce pučane, državne službe-nike porijeklom iz inostranstva, nezakonite potomke dubrovačkevlastele i pojedine vlasteline. S vremenom su Antunini postali kor-

poracija najbogatijih trgovaca, brodovlasnika i finansijera. Uživalisu posebne povlastice u gradu, ali nisu imali pravo učešća u vlasti.Dubrovački građani Antunini bili su vezani tokom života za svojukorporaciju (bratstvo), a nastojali su to da budu i poslije smrti.Naime, članovi bratstva su sahranjivani vjerovatno u svojoj crkviili groblju koje se obično nalazilo pored crkve. Više o tome: KostaVojnović, Bratovštine i obrtne korporacije u Republici dubrovačkojod XIII do konca XVIII vijeka, sv. I, Zagreb 1899; Zrinka PešordaVardić, “‘Pučka vlastela’: Društvena struktura dubrovačke bratov-štine Sv. Antuna u kasnom srednjem vijeku“, Povijesni prilozi, br.33, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2007, str. 215-236.

7 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, SAN, Beograd1952, str. 272-273.

8 R. Čuk, “Dubrovačke građanske porodice“ , str. 178 i 182.9 Desanka Kovačević, “Žore Bokšić, dubrovački trgovac i protovesti-

jar bosanskih kraljeva“, Godišnjak Društva istoričara Bosne i Her-cegovine (GDI), XIII/1962, Sarajevo 1963, str. 289-310.

10 Bogumil Hrabak, Foča do kraja XVIII veka, Beograd 1999, str. 63.

crvca.11 U to vrijeme, Živan je boravioi radio u Foči. Ne zna se tačno kada jedošao u Foču ali je, po svemu sudeći,dobar dio života proveo u ovom gradu.Izbor ovog grada nimalo ne čudi; geo-grafski položaj i putevi koji su vodilikroz njega predodredili su Foču zavažnu karavansku stanicu, a kasnije itrgovački centar. Foča je predstavljalakrajnje odredište karavana koji suprenosili trgovačke terete iz Dubrovni-ka u Bosnu. Ovaj karavanski put bioje poznat kao “via Drine“ ili, rjeđe, “viaBosne“,12 a predstavljao je komunika-cijsku poveznicu između unutrašnjo-sti Balkana i jadranske obale. Rutaovog karavanskog puta kretala je izDu brovnika preko Trebinja, Bileće,Ga cka, Čemerna, Tjentišta do Foče.Dalje se moglo kretati uz Ćehotinupre ko Pljevalja, ili Drinom do Lima.Ovaj put je imao značaja i u međuna-rodnom saobraćaju, jer se nastavljaodalje kroz Srbiju prema Nišu i takobio povezan sa carigradskim dru-mom.13 Razdaljina između Dubrovni-ka i Foče iznosila je pet dana hoda.14

Živan Pripčinović je u ovom graduformirao sabirni centar za sirovinucrvca, koji je otkupljivao sa područjaTrgovišta (kod Novog Pazara), Prače,Goražda i šireg fočanskog kraja.15

Crvac je bio posebno tražen na za pa -d nom tržištu, pa stoga ne čudi što jeiz Dubrovnika otpreman dalje u Fi re -n cu i Veneciju.16

Sljedeće vijesti o njemu datiraju iz1462. godine, kada se spominje ugrupi dubrovačkih trgovaca koji su ponalogu Porte uhapšeni i privedeni u

Jedrene, gdje su zadržani dok za nji-hov otkup nije uplaćena svota od5.000 dukata. Razlog hapšenja nijepoznat, ali, prema ovom podatku, jošprije pada Bosne pod osmansku vlast,Živan je uspio uspostaviti značajnetrgovačke kontakte sa Osmanlijamana području koje su oni tada već drža-li pod kontrolom. Vjerovatno je biome đu trgovcima koji su uhapšeni napo dručju oko rudnika Novo Brdo.17

Osim spomenutim crvcem, ŽivanPripčinović je trgovao i drugim arti-klima koji su donosili veliku zaradu –

tkaninama, olovom, solju i svilenimvlaknima. Kako bi što uspješnijeunaprijedio i proširio trgovinu, udru-živao se sa drugim trgovcima u tzv.kolegancije, kao što su to radili i osta-li dubrovački trgovci. Tako se spomi-

nje njegovo trgovačko društvo saAndrijom i Frankom Sorkočevićem injihovim sinovima, trgovcem ĐuromStojkovićem, a kasnije i Marinom Vu -kašinovićem. Ipak, najviše je trgovaou saradnji sa svojim bratom Đu rom isinom Kristofanom. Razlog za to jesasvim jednostavan, njima je mogaonajviše vjerovati.18

O tome koliko je bio utjecajan udubrovačkim i osmanskim krugovimasvjedoči više različitih događaja. Kakoje među dubrovačkim trgovcimaizvan Dubrovnika dolazilo do nespo-razuma, povremeno je postojalapotreba za imenovanjem tzv. sudskihkomisija koje su na terenu pravnosankcionisale nastale sporove i nesu-glasice, shodno dubrovačkoj pravnojpraksi. U sudsku komisiju su imeno-vani ugledni Dubrovčani. Budući daje u Foči u drugoj polovini XV stoljećaživjela kolonija dubrovačkih trgovacai zanatlija, među njima su se povre-meno dešavale nesuglasice koje je tre-balo sudski riješiti. Zbog toga je Malovijeće u Dubrovniku imenovalo sud-ske komisije. U dvije takve komisijebio je imenovan i Živan Pripčinović.Njega je Dubrovačko malo vijeće odre-dilo da u svojstvu konzula predsjeda-va tim komisijama.19

U vijestima iz prve polovine 1463.godine Živan Pripčinović se spominjedva puta. Naime, kada je bilo izvje-sno da je sultan Mehmed II El-Fatih(1451-1481) krenuo na vojni pohodprotiv Bosne, dubrovačke vlasti supozvale sve svoje trgovce, koji su senašli u okruženju, da se sklone u

53

POVIJESNA ČITANKA

BEHAR 108

Foča je predstavljala krajnjeodredište karavana koji suprenosili trgovačke terete izDubrovnika u Bosnu. Ovajkaravanski put bio je poznatkao “via Drine“ ili, rjeđe, “viaBosne“, a predstavljao jekomunikacijsku poveznicuizmeđu unutrašnjosti Balkanai jadranske obale. Ruta ovogkaravanskog puta kretala je izDubrovnika preko Trebinja,Bileće, Gacka, Čemerna,Tjentišta do Foče.

11 O porijeklu ove trgovačke robe mišljenja istraživača su podijelje-na. Zna se da je upotrebljavana u procesu bojenja tkanina, i to ucrvenu boju. Konstantin Jireček smatra da je riječ o rudi cinaba-rit i njegovom mišljenju se priklanja Bogumil Hrabak. S drugestrane, Ivan Božić pretpostavlja da bi se pod tim terminom moglipodrazumijevati i hrastovi insekti (soccus ilicis) koji su upotreb-ljavani u procesu bojenja tkanina, u ovom slučaju u crveno. SimaĆirković smatra da je ovo nepoznata materija, ali prema mnogimznacima organskog porijekla. Više o tome: Ignacij Voje, “Prilogtrgovini crvcem (chermesium) u srednjovekovnom Dubrovniku“,Istorijski časopis, knj. LVI, Istorijski institut, Beograd 2008, str.101-116; Srećko Rolger, “Kermes, crvac - i još neka crvena bojila,Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 49,Dubrovnik 2011, str. 27-76.

12 Mihajlo Dinić, “Dubrovačka srednjevekovna karavanska trgovi-na“, u: Iz srpske istorije srednjega veka, Equilibrium, Beograd

2003, str. 693. 13 Mihajlo Dinić, Srpske zemlje u srednjem vijeku: povijesno-geo-

grafske studije,, Srpska književna zadruga, Beograd 1978, str.311; D. Kovačević-Kojić, Gradska naselja, str. 43.

14 Konstantin Jireček, Trgovački drumovi i rudnici u Srbiji i Bosniu srednjem vijeku, Svjetlost, Sarajevo 1951, str. 120.

15 Bogumil Hrabak, Foča do kraja XVIII veka, str. 63.16 Sima Ćirković, Herceg Stefan Vukčić-Kosača i njegovo doba,

Srpska akademija znanosti i umetnosti, Posebna izdanja 376,Odeljenje društvenih nauka, 48, Beograd 1964, str. 137-138.

17 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 317.18 Bogumil Hrabak, “O hercegovačkim vlaškim katunima prema

poslovnoj knjizi Dubrovčanina Dživana Pripčinovića“, GlasnikZemaljskog muzeja (GZM), Sarajevo 1956, str. 29; D. Kovačević-Kojić, Gradska naselja, str. 165.

19 Bogumil Hrabak, Foča do kraja XVIII veka, str. 74.

Dubrovnik i ostanu u gradu do krajajula te godine. Ovaj rok je stalno pro-dužavan, jer je za dubrovačke trgovcesituacija u unutrašnjosti bila i daljeneizvjesna. Zabranu da se bilo kakvaroba šalje kopnenim putem, u dobakada je neizvjesnost obuzela vlastgrada pod Srđem, niko nije ni pomi-šljao da prekrši. U samom Dubrovni-ku vođene su pripreme za odbranu odeventualnog osmanskog napada.Senat je izdao trgovcima opću zabra-nu odlaska u Osmansku državu, bilokopnom ili morem. Izuzetak iz tezabrane bio je Živan Pripčinović, ko -me je 9. aprila 1463. godine dozvolje-no da nosi tkanine na područje podosmanskom kontrolom.20

Početkom juna iste godine, kada jeakindžijski odred osmanske vojskeprovalio u Hercegovinu prema dubro-vačkoj teritoriji, u gradu prepunomizbjeglica iz Konavala nastala je groz-ničava situacija. Čak je i hercegu Stje-panu poručeno da mu daju “validumsalvum conductum“ da se može dubro-vačkom galijom prebaciti bilo na ostr-va ili u sam grad. U Malom vijeću suizabrana četvorica vlastelina da gaprate, ukoliko dođe na dubrovačku te -ritoriju. Dok su u panici i neizvjes nostivršene pripreme za odbranu gra da,poslan je Živan Pripčinović, dubrova-čki trgovac koji je u svojim poslovimaveć imao određenih veza s Osmanlija-ma, da se informiše o stanju stvari naterenu, kako bi vlasti mogle izvršitidiplomatske i druge pripreme.21

Tokom 1470. i 1471. godine Senatje održavao veze sa Živanom, koji senalazio na teritoriju pod osmanskomkontrolom. Spominje se kod Isa-begau Sarajevu, drugi put u Foči, ili pakna trećem mjestu gdje su bili rašireninjegovi poslovi, bilo samostalno ili u“koleganciji“ sa drugim trgovcima.Na ime, spominje se kako je krajem

1469. ili početkom 1470. godine, prili-kom posjete dubrovačkih poklisaraIsa-begu, istima posudio 100 dukataka ko bi darovali sandžakbegovog ka -pidžiju.22

Pripčinović je imao dobre odnose isa Osmanlijama, te je znao zastupatii njihove interese pred Dubrovčani-ma. U prilog tome može poslužiti ivijest da je 20. februara 1470. godineŽivan dolazio u Dubrovnik kao izas -la nik Isa-begov i tražio da se ovomeustupi jedan Dubrovčanin koji bi kaonjegov izaslanik išao napuljskomkra lju Ferantu (1458-1492). Uprkosra nijoj strogoj zabrani, Senat je na topozitivno odgovorio i imenovao Niko-lu Palmotića da obavi tu diplomatskumisiju.23

Osim unosnog posla trgovine siro-vinama i gotovim proizvodima, imuć-niji dubrovački trgovci su uzimali uza kup carine, koje su predstavljaleveoma profitabilan posao. Davanje ca -ri na pod zakup bila je veoma česta iuobičajena srednjovjekovna pojava.Time bi se vladar oslobađao od orga -ni zacije carinske službe, a određenasvota novca, u vidu zakupnine, bilamu je uvijek zagarantovana od za ku -p ca carina. U raznim mjestima u Bo -s ni kao carinici se javljaju Dubrovča-ni. Oni su naplaćivali carinu i takoobavljali dužnosti carinskih službeni-ka. Međutim, obavljajući te poslovenisu postajali službenici bosanskogkralja ili nekog feudalca nego su kaozakupci carine imali obavezu da vršenaplatu carine. Čvrste i raznovrsnetr govačke veze sa Bosnom omogućilesu Dubrovčanima jasan uvid u stanjeu zemlji, te su znali da uzimanjemcarina pod zakup prave dobar posao.O tome koliko je to bio profitabilan po -sao govore i instrukcije koje je dubro-vačka vlast davala svojim poslanici-ma koji su išli na dvor kralja Sigi-

smunda. Naime, naglašavano im jeda pitanje zakupa carina u Bosnispada među važne stvari o kojima netreba davati obavještenja. U organi-zacionom smislu carina je u srednjemvijeku bila koncipirana na način da jenaplaćivana na trgu, gdje je robadonošena na prodaju, a ne na granica-ma. Carina se uzimala samo na pro-dati dio robe, a ne na zatečenu količi-nu. Trgovac je mogao putovati od trgado trga sa robom koju nije prodao, aplaćao je carinu samo na onaj dio robekoji uspije prodati.24

Kako bi osigurali trgovinu uBosni, Dubrovčani su svoje odnosenastojali srediti sa svim relevantnimsnagama putem povelja.25 Povelje suu početku davali isključivo vladari alisu, usljed slabljenja centralne vlasti,i pojedini feudalci svoje odnose saDubrovčanima regulisali poveljama.Nakon što su se Osmanlije učvrstilena Balkanu, sultan je više puta izda-vao povelju o zaštiti dubrovačkihtrgovaca i njihove robe.26 U povelja-ma su bila definisana trgovačkaprava i carinske obaveze Dubrovča-na, kao i njihov politički status.

U dijelovima Balkana koje suosvojile Osmanlije, Dubrovčani sustupali u službu kao zakupci carina irudnika, kao i kod prijašnjih vlasti.Budući da su i dalje predstavljali naj-važniji trgovački i kreditni faktor, iosobe sa najviše prakse u poslovimavezanim za robno-novčanu privredu,bili su neophodni i Osmanlijama,kako bi svojim aktivnostima što brženormalizovali privredne tokove uregionu. Zakupljivali su ih ili nepo-sredno od sultana ili od njegovih gla-vnih zakupaca prihoda od carina ihasova u cijeloj oblasti, i obavezivalise da će u određenom roku isplatitipredviđenu sumu novca.27

Međutim, usljed oskudice novca

54

POVIJESNA ČITANKA

20 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 253-254.21 Dubravko Lovrenović, Na klizištu povijesti Synopsis, Zagreb-

Sarajevo 2006, str. 354.22 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 317.23 Isto, str. 318.24 Milan Ivanović, “Prilozi za istoriju carina u srednjevekovnim

srpskim državama“, Spomenik SAN, XCVII, Beograd 1948, str.

1-61; Desanka Kovačević, “Razvoj i organizacija carina u srednjo-vjekovnoj Bosni“, GDI BiH, 6, Sarajevo 1954, str. 229-248.

25 D. Kovačević-Kojić, Gradska naselja, str. 250-251.26 Više o tome: Vesna Miović, Dubrovačka Republika u spisima

osmanskih sultana: s analitičkim inventarom sultanskih spisaserije Acta Turcarum Državnog arhiva u Dubrovniku, Državniarhiv u Dubrovniku, Dubrovnik, 2005.

55

POVIJESNA ČITANKA

BEHAR 108

u opticaju, što je bio neophodan uslovza iole normalan razvitak trgovine,često nisu bili u stanju da Osmanlija-ma u roku isplate obavezne sume,koje ni sami od svojih dužnika na vri-jeme ne bi naplatili. Sultan je za nji-hove dugove smatrao odgovornomdubrovačku vlast i zahtijevao od njeda od svojih građana, zakupaca cari-ne, naplati potraživanja njegove bla-gajne ili da sama plati i poslije pokre-će postupak tih dužnika. Dubrovačkavlast je tada dolazila u takve situaci-je da je morala pomišljati i na zabra-nu zakupljivanja osmanskih carina,kako bi se izbjegle stalne sultanoveintervencije i zahtjevi. Dubrovčanikoji su zakupljivali carine i carskehasove (u ovom slučaju rudnike) vodi-li su knjige prihoda i zaduženja –“tetrade“.28

Sedamdesetih godina XV stoljeća,u zakupu osmanskih carina najvišese spominje ime dubrovačkog trgovcaŽivana Pripčinovića. Nakon što jerazvio posao sa otkupom crvca ufočanskom kraju, još u vrijeme vlastihercega Stjepana, Živan je početkomsedme decenije XV stoljeća držao uzakupu carinu na crvac u Bosni. Utom smislu postoji i ugovor koji jesklopio s Ivanom Grubanovićem, zva-nim Lapor, knezom Trepče, te Aja-som, eminom Kučuk Alije iz Dimitro-vice. Predmet ovog ugovora je zapra-vo otkup prava na zakup carina uBosni u trajanju od dvije godine. Njihdvojica su, u svojstvu osmanskihzakupaca carina (amaldara), zaklju-čili ugovor sa Živanom u kojem seovaj potonji obavezao isplatiti 666zlatnih dukata na ime berata, kojiimaju od Porte na ime zakupa carine.U istom ugovoru, Živan se obavezaokako će ovoj dvojici isplatiti dodatnih

400 dukata za trud i troškove koje supodnijeli dolazeći u Dubrovnik. Osimtoga, izjavio je da je na Portu poslao500 dukata. Ugovor je zaključen uDubrovniku u prisustvu kneza iMalog vijeća. Zaključivanju tog ugo-vora bio je prisutan i Kasum Krupni-ković, čauš sa Porte. Vlast je, za svakislučaj, naredila da se stavi sekvestarna Živanov crvac, koji je bio depono-van u Dubrovniku. Ovaj ugovor jerealizovan 17. avgusta 1476. godi-ne.29

Godinu dana nakon osnivanjaHercegovačkog sandžaka (1470),Živan je od prvog hercegovačkog san-džakbega Hamza-bega, 21. maja1471. godine, otkupio prava na priku-pljanje carina. U ugovoru zaključe-

nom sa Hamza-begom stoji da jeŽivan otkupio carine u Foči, Goraždui Cernici za 70.000 akči, uz obavezuotplate te sume u tromjesečnim rata-ma.30

Živan nije sam zakupljivao carine.U jednoj bilješci iz 1472. godine vidise da mu je kompanjon bio i NikolaRadišić. Ipak, u navedenom perioduje, izgleda, najviše radio sa bratomĐurom i sinom Kristofanom. Posaosa carinama je bio izuzetno isplativ,ali je u realizaciji naplate potraživa-nja bilo većih problema, zbog čega suosmanske vlasti kao zainteresovanastrana morale često intervenisati.

Tako su nakon smrti Živanovog brataĐure od Senata tražile da nadoknadi7.000 dukata duga na ime zakupacarine.31

Zbog toga je stavljen sekvestar naĐurinu imovinu, dok se ne riješi pita-nje nasljedstva; tada se pod sekve-strom našla i izvjesna količina crvcakoja se zatekla u Đurinoj kući. Senatnije uvažio prijedlog sarajevskogkadije iz decembra 1476. godine da seimovina oslobodi sekvestra i naložiosvojim poklisarima na Porti darasprave to pitanje o trošku Živana.Oni vjerovatno nisu obavili posao, jerje početkom februara 1477. godine uDubrovnik stigao čauš sa Živanom,kako bi naplatio sultanova potraživa-nja. Nakon niza peripetija koje su

nastale iz razloga što Živan nijemogao naći adekvatne jemce za ispla-tu duga, Senat mu je dozvolio da izve-ze iz Dubrovnika so, kako bi došao dosredstava. Živan se dodatno obavezaoda će za izvezenu so uvesti olovo izbosanskih rudnika. Pošto je uživaosvojevrsni diplomatski imunitet, onje pod oružanom pratnjom otpraćendo osmanske granice, gdje ga je doče-kao čauš.32

U julu 1477. godine Živan je neka-ko uspio isposlovati s Osmanlijamada se isplati dug od 1000 dukata naime zakupa carine. O tome svjedočihudžet kojeg je izdao sarajevski kadi-

27 U vrijeme sultana Mehmeda II ustanovljen je sistem sakupljanjaprihoda putem davanja državnih dobara u jednogodišnji zakupkoji se označavao terminom iltizam. Cijena jednogodišnjeg zaku-pa bila je unaprijed tačno utvrđena, a naplaćivana je u novcu, uvidu paušala za jednu godinu. Ovakav način plaćanja označavanje arapskim terminom mukata, što doslovno znači ono što jeodsječeno (odsijekom), pa se stoga i određeno državno dobro, kojeje pod tim uslovima dato u zakup, označavalo istim terminom,mukata. Više o tome Avdo Sućeska, “Malikana“, Prilozi za orijen-talnu filologiju (POF) VIII-IX, Sarajevo 1958-59, str. 111.

28 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 316.29 Mihajlo Dinić, “Trepča u srednjem veku“, u: Iz srpske istorije sre-

dnjeg veka, Equilibrium, Beograd 2003, str. 677-678.30 Gliša Elezović, Turski spomenici, knj. I, sv. 1., br. 10, SKA, Beo-

grad 1940, str. 153-154.31 Ljubomir Stojanović, Stare srpske povelje i pisma, I/II, Dubrovnik

i susedi njegovi, Srpska kraljevska akademija, Beograd–Sr. Kar-lovci 1934, str. 265.

32 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 319.

Među ljudima iz Bosne, koji su svoju sreću tražili u Dubrovniku, bioje i trgovac Pripčin Živanović, koji je u Dubrovnik došao oko 1440.godine. Zabilježeno je da je imao trojicu sinova: Radonju, Đurađa iŽivana. Ovaj posljednji je postao uspješni trgovac, o čijem uspjehugovori i podatak da je već nakon petnaest godina od nastanjivanjau Dubrovniku (1455) Živan Pripčinović ušao u krug vrlo utjecajnihtrgovaca, članova trgovačkog esnafa Antunina.

ja Numan ibn Jakub 22. jula 1477.godine. Dokument je glasio na imeŽivanovog sina, bosanskog amaldaraKristofana Živanovića, koji je zajednos ocem bio zakupac carine.33

Međutim, time Živanovi dugovinisu bili izmireni. Na veliko negodova-nje Senata, dolazio je i u julu i novem-bru 1477. godine, najprije sa čaušomHajrudinom, a poslije i sa čaušom Aja-som, da pokrene postupak za povratpreostale bratovljeve imovine. Senatje pred osmanskim službenicima kriosvoje neraspoloženje i pristao na pro-daju Đurine kuće i ostale imovine,ostavljajući Đurinim nasljednicima injihovim tutorima pravo da protivŽivana pokrenu postupak, ako budusmatrali da Đurini odnosi sa Živanomu zakupu amaldarije nisu raščišćeni.

Živanu su u drugoj polovini 1477.godine u dva navrata, uprkos zabraniizvoza, dozvolili da isporuči 280 pečatkanine, kako bi došao do sredstavakojima bi izmirio obaveze prema Porti.Tom prilikom je raščistio svoje računes poslovnim ortacima Andrijom i Fra-nom Sorkočevićem i s Đurom Stojkovi-ćem, te priznao njihova potraživanja.Nakon toga je, založivši svoju velikukuću, kod njih uzeo kredit kako biizmirio dugove prema sultanskoj bla-gajni.34

U novembru je knez pozvao uMalo vijeće Živana i oba čauša teamaldara Isa Balija, koji je preddubrovačkim kapijama naplaćivao

carine. Tom prilikom je izjavio dadubrovačka vlast pristaje da proda ilizaloži Živanovu imovinu, kako bi sul-tanu bili isplaćeni dugovi. Osim toga,tražili su da im se i Živan lično preda,kako ubuduće za njegove postupke nebi bila okrivljena dubrovačka vlast.Niko se nije usuđivao uzeti u zalogŽivanovu kuću i imovinu, iz straha odnovih sultanovih potraživanja zaŽivanove dugove. S druge strane,Živan i njegov sin Kristofan nisuuspijevali da od dužnika, kojih je bilona svim stranama, naplate svojapotraživanja, pa nisu mogli da odgo-vore obavezama prema sultanovojblagajni, pa je sultan onda tražionadoknadu od dubrovačkih vlasti.Tako je u martu 1477. godine regi-strovano kako “Bogumio vahoturach

di Chuoniza“ duguje izvjesne stvaridubrovačkom trgovcu Pripčinoviću.35

U drugom slučaju je zabilježeno kakoRatko, koji je kao Živanov “emin“ pro-davao njegovo olovo, nije platio dugod 3.000 dukata. Zbog toga je sultanposlao čauša Kasuma u Dubrovniksa zahtjevom da se proda Ratkovaimovina i preda čaušu.36 Kako su sekasnije odvijali događaji nije mogućetačno utvrditi, jer nedostaju zapisniciodluka Vijeća umoljenih u periodu odoktobra 1478. godine, pa sve do jula1481. godine.37

Informacije o tome šta se dešava-lo sa Živanom i njegovim sinom zabi-lježio je Nikola Ranjina u svojim Ana-

lima. U opisu događaja iz 1479. godi-ne Ranjina je zabilježio da su seDubrovčani obavezali isplatiti Portisve Živanove i Kristofanove dugove,ko ji su tada iznosili basnoslovnih11.250 dukata. Osim toga, dubrova-čka vlast se obavezala i na isplatudodatnih 3.000 dukata, pod uslovomda im se Živan i njegov sin isporuče.Njih dvojica su vjerovatno u to vrije-me bili u Foči, gdje su bili dovoljnoblizu Dubrovnika da obavljaju posao,a opet dovoljno daleko da ih ne zatvo-re i ne bace u tamnicu. Živan je biosiguran u svoju i sinovljevu poziciju,jer je imao dobre veze i poznanstvameđu osmanskim zvaničnicima. Me -đu tim, ovaj put je očigledno precije-nio svoje diplomatske sposobnosti, jersu dubrovačke vlasti na kraju uspjeleishoditi njihovu deportaciju s osman-skog teritorija i predaju. Živan i Kri-stofan Pripčinović su islijeđeni istogdana kada su dovedeni u Dubrovnik,a zatim pogubljeni i u džakovima ba -čeni u more iza Lokruma. Radi ispla-te njihovih dugova Ranjina je u svo-jim Analima naveo da su Dubrovčanirasprodali njihovo imanje, ali kako tonije bilo navodno dovoljno, morali sudodati novca iz državne blagajne.38

Osim nepokretne imovine koju jeimao u Dubrovniku, Živan je imaoveću zemljišnu parcelu u Foči, koja jebila na veoma atraktivnom mjestu.Spomenuti zemljišni posjed u Foči jeregistrovan u defteru iz 1477. godine,u kojem postoje dvije bilješke. U bilje-škama stoji zapisano kako je, premainstrukcijama Porte, za potrebe šire-nja grada naređeno izuzimanje zem-lje koja je bila u posjedu DubrovčanaŽivanu (Dubrovniklu Jivan çiftliği), ada se on za to obešteti davanjem je d -ne parcele vinograda.39

Nakon Živanove smrti spomenutiči fluk je prodat Dubrovčaninu Ivanu

56

POVIJESNA ČITANKA

33 Hazim Šabanović, “Dvije najstarije vakufname u Bosni“, POFII/1951, str. 14, bilj. 5.

34 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 319.35 Desanka Kovačević, Trgovina u srednjovjekovnoj Bosni, str. 156.36 Ljubomir Stojanović, Stare srpske povelje i pisma, str. 265; Ćiro

Truhelka, “Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive“,GZM XXIII, Sarajevo 1911, str. 53-54.

37 Veljan Trpković, “Vilajet Primorje“, GDI, godina XIV, Sarajevo1964, str. 234, bilj. 13.

38 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 320.39 Başbakanlık Osmanlı Arşivi, Tapu Tahrir Defteri (BOA, TD) 5,

str. 138. i 304; Ahmed S. Aličić, Poimenični popis sandžaka vila-jeta Hercegovina, Orijentalni institut, Sarajevo 1985, str. 174. i360.

U dijelovima Balkana koje su osvojile Osmanlije, Dubrovčani sustupali u službu kao zakupci carina i rudnika, kao i kod prijašnjihvlasti. Budući da su i dalje predstavljali najvažniji trgovački i kreditnifaktor, i osobe sa najviše prakse u poslovima vezanim za robno-novčanu privredu, bili su neophodni i Osmanlijama, kako bi svojimaktivnostima što brže normalizovali privredne tokove u regionu.

Mi otoševiću na Zapoljaku, koji je na -kon kupovine vinograd dao bosans -kim franjevcima na upotrebu.40 Ovajne kadašnji Živanov posjed u Foči spo -mi nje se u defteru iz 1519. godine.41

U prijepisu istog deftera stoji da je daje to Ivanov čifluk (Ivan çiftliği),42 kaoi u defteru koji je nastao sljedeće godi-ne.43 Bivši Živanov čifluk se navodi i udefteru iz 1528. godine, ali se kao imevlasnika spominje Ivaniš.44 Zadnji putse ovaj čifluk spominje u defteru iz1530. godine kao vlasništvo Ivanovo.45

Budući da je naplata Kristofano-vih potraživanja još uvijek sporo išla,sultan je u avgustu 1479. narediokadijama Sarajeva i Drine da ispita-ju sva njegova potraživanja. Naređe-no je i čaušu Mustafi da sakupi novacod njegovih dužnika i preda ga Du b -ro včanima, jer se dubrovačka vla stobavezala na isplatu svih dugova spo-menutih zakupaca.46

Zaostale dugove oca i sina dubro-vačka vlast je plaćala odsijekom.Čauši s Porte više puta su dolazili sasultanovim pismima da osiguraju is -p latu zaostale sume. Kada je pokli-sar Živan Đukić 1481. godine odniona Portu 2.000 dukata na račun Prip-činovićevog duga, sultan je zahtijevaoda se isplati i ostatak duga. Zbog togasu dubrovački poklisari 1482. godine,osim harača, predali sultanu i 1.800dukata na ime Kristofanovog duga.47

Kako su Dubrovčani i 1484. godineotezali sa plaćanjem Pripčinovićevogduga, sultan je jednostavno od novcakoji su donijeli na ime harača otpisaoŽivanove i Kristofanove dugove, a zataj iznos je zadužio dubrovačku vlast

kao dio neisplaćenog harača. 48

***Jedna od djelatnosti kojima se

Živan bavio bila je i otkupljivanje lju -di iz ropstva. Inače, praksa zaroblja-vanja i prodaje robova u Bosni, ali idru gim državama srednjovjekovlja,bi la je nešto sasvim uobičajeno. Iakosu crkvene i državne vlasti načelnoosuđivale praksu držanja ljudi u rop-stvu, prešutno su, ipak, puštale da serobovi drže kao svojina i da se njimatrguje ukoliko nisu pripadnici jedneod ortodoksnih crkava.49 Nakon padaBosne pod osmansku vlast, praksaodvođenja ljudi u ropstvo sa ciljemprodaje i ostvarenja trgovačke dobitije i dalje nastavljena. Osmanske tru -pe su često vršile upade daleko na za -pad i često se vraćale sa plijenom irobljem.50

Dubrovčani koji su se kretali poOsmanskoj državi donosili su vijesti ozarobljenicima s kojima bi se susreliili o kojima bi nešto čuli. Te vijesti susaopštavali njihovim rođacima, kojisu onda dolazili u Dubrovnik kako bipoduzeli određene mjere za njihovospašavanje. Budući da je Živan biojedan od onih dubrovačkih trgovacakoji su uspostavili veze sa Osmanlija-ma, i on je koristio svoja poznanstvana jednoj i drugoj strani, te posredo-vao u poslovima otkupa ljudi. Osloba-đanje roblja predstavljalo je značajnui složenu finansijsku operaciju. Kakobi se definisali odnosi i materijalneobaveze između zainteresovanihstrana, uglavnom člana porodice itrgovca angažovanog za otkup, skla-pani su ugovori. Sačuvan je relativno

mali broj registrovanih ugovora kojigo vore o oslobađanju roblja od Os ma -n lija. Razlog za to je jednostavan –posao se završavao usmenim dogovo-rom. Iz sadržaja sačuvanih ugovoramože se saznati kako su u ropstvo do -s pijevale, osim odraslih muškaraca, ižene s djecom, pa čak i mala djeca odtri godine. U tekstu ugovora nije uvi-jek bila izdvojena suma koja se strik-tno odnosi na cijenu otkupa. Navedenje ukupan iznos koji se trebao platitiosobi koja se obavezala da će otkupitiosobu iz ropstva. Sume koje su nave-dene u ugovoru često su uključivalerazličite stavke, poput zarade posred-nika, njegovih putnih troškova, kao iputnih troškova oslobođene osobe,vri jednost hrane koju bi posrednikpri bavljao osobi u vrijeme dok je jošbi la u ropstvu, troškova za odijevanjepri povratku, itd.51

Svaki od zarobljenika je mogao bi -ti otkupljen iz ropstva. Nisu postojaletačno utvrđene cijene robova niti jepostojala konkretno definisana kate-gorizacija robova pri otkupu. Visinaotkupa isključivo je zavisila od dru-štvenog statusa i imovinskog stanjasvakog zarobljenika po je di na č no.52

Ta ko je zabilježeno da je utvrđeni iz -nos otkupa za pojedine zarobljenikeiz Udina, Bergama, Vićence, Ma n to -ve, Padove, Napulja i drugih gradovabio različit. Cijena je bila utvrđenatek nakon što je Porta utvrdila njiho-vo imovno stanje.53

U jednom od sačuvanih ugovoraostalo je zabilježeno kako je Živano-vim posredovanjem iz zarobljeništvaotkupljen Pavle Vardić. Za njegov

57

POVIJESNA ČITANKA

BEHAR 108

40 Bogumil Hrabak, Foča do kraja XVIII veka, str. 46.41 BOA, TD 1076, str. 3; BOA, TD 76, str. 7.42 BOA, TD 76, str. 7.43 BOA, TD 91, str. 8.44 BOA, TD 150, fol. 9.45 167 Numaralı Muhasebe-i Vilayet-i Rum-ili Defteri (937/1530),

T.C. Başbakanlık Devlet Arşivleri Genel Müdürlüğü, Ankara2004, str. 455.

46 Gliša Elezović, Turski spomenici, str. 180-181.47 Isto, str. 187.48 Državni arhiv u Dubrovniku (DAD), Acta et Diplomata, sv. 1, br.

23; Ljubomir Stojanović, Stare srpske povelje i pisma, str. 294-295. 49 Anto Babić, “Društvo srednjovjekovne bosanske države“, Prilozi

za istoriju Bosne i Hercegovine, I, Društvo i privreda srednjovje-

kovne bosanske države, ANUBIH, Sarajevo 1987, str. 69-78.50 Ignacij Voje, “Problematika turskih provala u slovenačke zemlje

i organizacija odbrane u XV i XVI veku“, Istorijski časopis, br.XXV-XXVI, Istorijski institut, Beograd 1979, str 117-131; MariaPia Pedani, “Turkish Raids in Friuli at the End of the FifteenthCentury“, in (ed.) M. Kochbach, G. Prochaska-Eisl and C. Romer,Acta Viennensia Ottomanica, Institut für Orientalistik, Wien1999, str. 287-291.

51 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 331-332.52 Ransom Slavery along the Ottoman Borders (Early

Fifteenth–Early Eighteenth Centuries), edited by Géza Dávid andPál Fodor, Brill, Leiden-Boston 2007, str. 147-150.

53 Ćiro Truhelka, “Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhi-ve“, GZM, XXIII, Sarajevo 1911, str. 61-62.

otkup Osmanlije su tražile veliku su -mu novca, čak 800 dukata. Sudeći povisini otkupa, oni su sigurno znali daova osoba ima visok društveni statusi da je bogat. Prvobitno je na njego-vom oslobađanju bio angažovanJakov Bunić. S obzirom na to da jeiznos otkupa bio velik, Vardićeva že -na je donijela u Dubrovnik njihovunajvredniju imovinu – dukate, halji-ne i srebrene predmete. Nakon što jeJakov Bunić preuzeo na sebe obavezuda oslobodi Vardića, sve te stvari suprodane kako bi se mogli podmiritisvi troškovi. Vjerovatno zbog nemo -gu ćnosti da uspješno završe dogovo-reni posao, sačinjen je novi spora-zum. U tom sporazumu stoji kako susve zainteresovane strane saglasneda se ovaj posao preda Živanu Pripči -no viću, koji je na kraju uspio otkupitiPavla od Isa-bega.54 Prema jednomhudžetu, koji je izdao Isa-beg 13.muharrema 871. godine (25. 08.1466.), stoji zabilježeno: “Pritežalaclista, nevernik po imenu Živan naime otkupa zarobljenog nevernikaPavla Vardića donese 550 zlatnihdukata i predade. Ostade kod njegana dugu 250 zlatnih dukata.“55

Osim posredovanja prilikom otku-pa ljudi iz zarobljeništva, Dubrovčanisu bili angažovani i na poslovima raz-mjene zarobljenika. Živan je imao itakvih iskustava, jer je sudjelovao ujednoj prilično složenoj razmjeni za -ro bljenika. Naime, hrvatskom vlaste-linu Ivanu Markoviću Osmanlije suzarobile ženu i odvele je kao robinju uSarajevo. Kako bi je oslobodio, Ivan jedogovorio da mu hrvatski ban PavleTar ustupi jednog osmanskog zarob-ljenika po imenu Mustafa. Prema do -go vorenim uslovima razmjene, mogu-će je neosporno utvrditi kako ovajMustafa nije bio tek obični zaroblje-nik već ugledna ličnost. Naime, dogo-

voreno je da Isa-beg Ivanu vrati ženui plati dodatnih 500 dukata kako bidobio natrag Mustafu. Živanov opu-nomoćenik Ratko Vukosalić je 16.septembra 1470. godine doveo u Du b -rovnik Markovićevu ženu, koju je pre-dao zajedno sa 300 dukata. Nakontoga je preuzeo Mustafu kojeg je vra-tio osmanskim vlastima. Razmjenazarobljenika je time bila okončana, aIvanu Markoviću nije isplaćena prvo-bitno dogovorena suma. Ostaje neja-sno jesu li neke odredbe ugovora pro-mijenjene ili je i njemu Pripčinoviće-va “poslovna kuća“ ostala dužna 200dukata.56 Kao mogući razlog eventu -

alne promjene ugovora, u stavci kojase odnosi na isplatu dodatnih 500dukata, bila je personalna promjenana mjestu rukovodećeg u Bosanskomsandžaku. Tada je na mjesto bosan-skog sandžakbega, umjesto Isa-bega,postavljen je Ajas-beg.57

***Osim trgovine, Dubrovčani su

često obavljali i različite diplomatskeaktivnosti za svoju vlast. Te aktivno-sti su, nakon uspostave osmanskevlasti, značile česte posjete osmans -kim pokrajinskim namjesnicima –sa ndžakbegovima, ali i česte odlaskena Portu. Ovi susreti s osmanskimzva ničnicima bili su različite prirode,po čevši od kurtoaznih posjeta – u ko -jima je izražavana dobrodošlica san-

džakbegu Bosanskog ili Hercegovač -kog sandžaka – pa do posjeta u koji-ma su dubrovački poklisari imali za -da ću da od osmanskih vlasti ishodeod ređenu odluku ili pisani akt. Du -brovčani su imali svoje ljude širomBa lkana, bilo kao stalno naseljeneporodice – koloniste ili kao trgovce saprivremenim boravkom. Zbog toga supredstavljali odličan izvor informaci-ja. Sve obavještajno interesantne in -for macije su mogle poslužiti ili u ra -tne ili diplomatske svrhe. “Prava in -for macija“ predstavljala je izuzetnudragocjenost kojom su Dubrovčanimogli osigurati političku naklonost ili

materijalnu korist. Stoga ne čudi dasu pojedini trgovci važne informacijeprosljeđivali vlastima u Dubrovniku,a ovi, prema potrebi, dalje na Zapad.Dubrovčani su slali informacije i usuprotnom smjeru ali, koliko je dosadpoznato, u manjoj mjeri. 58

Koristeći svoja poznastva i veze saOsmanlijama, Živan je najvjerovatni-je imao prilike čuti mnogo informaci-ja koje su u obavještajnom smislumogle biti od izuzetne važnosti du b -ro vačkoj vlasti. Stoga ne čudi što po s -toje pisane vijesti iz kojih se nedvo-smisleno može zaključiti kako je i Ži -van makar jedno vrijeme bio uklju-čen u obavještajnu djelatnost za po t -re be dubrovačke vlasti. Za takvu tvr-dnju postoje najmanje dvije dokum e -

58

POVIJESNA ČITANKA

54 Isto, str. 334.55 Gliša Elezović, Turski spomenici, str. 72-73.56 Ivan Božić, Dubrovnik i Turska u XIV i XV veku, str. 335.57 Isa-beg Ishaković se posljednji put spominje u jednoj bilješci u

sumarnom defteru iz 1468/9. Bilješka u kojoj se spominje napi-sana je u drugoj dekadi mjeseca ševvala 874. godine (13. - 20. 04.1470). Na položaju bosanskog sandžakbega spominje se Ajas-beg

već 20. aprila 1470. godine. Uporedi: Ahmed, S. Aličić, Sumarnipopis sandžaka Bosna iz 1468/1469, Islamski kulturni centar,Mostar 2008, str. 101. i Ivan, Božić, “Hercegovački sandžak-begAjaz“, Zbornik Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu,Beograd 1948, str. 64.

58 Mirjana Polić Bobić, Među križom i polumjesecom: dubrovačkedojave španjolskome dvoru o Turcima u XVI. stoljeću, NakladaLjevak, Zagreb 2000.

Koristeći svoja poznastva i veze sa Osmanlijama, Živan jenajvjerovatnije imao prilike čuti mnogo informacija koje su uobavještajnom smislu mogle biti od izuzetne važnostidubrovačkoj vlasti. Stoga ne čudi što postoje pisane vijesti iz kojihse nedvosmisleno može zaključiti kako je i Živan makar jednovrijeme bio uključen u obavještajnu djelatnost za potrebedubrovačke vlasti.

n tovane informacije iz kojih se nedvo-smisleno može iščitati njegova špi-junska djelatnost.

Nakon što su Osmanlije predvođe-ne sultanom Mehmedom II el-Fati-hom prešle Drinu, u maju 1463. godi-ne, i tako počele osvajanje Bosne,dubrovačkim vlastima su trebale hi t -ne informacije o pravcu djelovanjaosmanske vojske, kao i uopšte vijestio stanju na terenu u novonastalimoko lnostima. U tom smislu je Dubro-vačko vijeće umoljenih, krajem maja,odlučilo u Bosnu poslati Živana kojije, uprkos zabrani kretanja ljudi i tra -n sporta robe, iz Dubrovnika poslan uunutrašnjost Bosne da “prikuplja po -datke o turskoj vojsci“.59

Na drugom mjestu je zabilježenokako je Živan slao vijesti dubrova-čkim vlastima iz Bosne i drugih dije-lova Balkana. U pismu koje je pisaosvom bratu – početkom oktobra 1473.godine – naveo je, između ostalog, ipo datke koje mu je obznanio neki Ba -r tolomeo. On u pismu kaže da je taosoba prilikom susreta sa tadašnjimbo sanskim sandžakbegom Ajas-be -gom čula da ga je jedan od osmanskihprinčeva iz stare prijestonice Jedrenaobavijestio kako je u jednom od voj-nih sukoba poginuo rumelijski beg -ler beg Murat, zajedno sa još trojicomsandžakbegova. Ovu vijest suDubrovčani proslijedili Mlečanima.60

Ovi podaci, kao i podaci iz stručneliterature koja se bavila pitanjemdubrovačke špijunaže, više su negodovoljni da se može realno pretposta-viti da je Živan bio samo jedan u nizupojedinaca koji su sačinjavali špijun-sku mrežu Dubrovčana. Oni su kori-stili svaku priliku i mogućnost da pri-kupe “vrijedne informacije“, koje suprosljeđivali svojoj vladi u Dubrov-nik. Dubrovačka vlast je, premapotrebi, iste prosljeđivala na Zapad,prvenstveno Mlecima i papi. Ostajeotvoreno pitanje o tome je li i Osma-lijama dostavljao informacije koje su

njima bile od koristi.Na osnovu svega navedenog, može

se zaključiti kako su odnosi izmeđuDubrovnika i Bosne u najvećoj mjeripočivali na trgovačkim vezama.Odnosi između Dubrovnika i zaleđanisu poremećeni ni nakon što suOsmanlije zauzele Bosnu. Štaviše,oni Dubrovčani, koje je odlikovalahrabrost, oštroumnost i sklonostdiplomaciji, uspjeli su izgraditi zna-čajne pozicije i steći veliko bogatstvo.Te pozicije su im omogućavale ne sa -mo da obnove svoje trgovačke poslovenego i da ih unaprijede. U novonasta-lim političkim okolnostima oni su do -

bili ogromno tržište na koje su mogliplasirati različitu robu, ali i prilikuda pod povoljnim uslovima otkuplju-ju sirovine i proizvode koji su bili tra-ženi na tržištima Zapada. Jedan odtih trgovaca bio je i Živan. Zahvalju-jući svojoj umješnosti, uspio je izgra-diti vlastitu trgovačku mrežu, koja jeu jednom periodu bila toliko jaka dase pri rješavanju određenih nespora-zuma mogao pozvati i na autoritetsa mog sultana.

Zbog ugleda i veza koje je imao ikod Dubrovčana i kod Osmanlija, če -s to je bio u diplomatskim misijama –čas za potrebe jednih, čas drugih.Stalna komunikacija sa osmanskimfunkcionerima omogućavala mu jeuvid u neke informacije koje je povre-meno slao u Dubrovnik. Osim toga,svoju poziciju kod Osmanlija koristioje i da izbavi ljude iz ropstva, nara-

vno, uz odgovarajuću nadoknadu.Uprkos svemu nabrojanom, Živan

je zapao u finansijske probleme, jernije mogao naplatiti svoja potraživa-nja. Zajedno s njim, u istom problemusu se našli njegov brat Đuro i sin Kri-stofan, koji su mu bili poslovni part-neri. Njegova agonija je imala tragi-čan završetak. Nakon što su ga os ma -nske vlasti zajedno sa sinom Kristofa-nom, uz nadoknadu od 3.000 dukata,isporučile Dubrovčanima, istog danamu je izrečena smrtna presuda kojaje odmah i izvršena. Ostaje nepoznatojesu li pogubljeni isključivo zbog duga– jer je ta pojava bila i dalje prisutna

kod osoba koje su se bavile otkupomcarina – ili je po srijedi bilo neštosasvim drugo, jer su nestali zapisniciodluka Dubrovačkog vijeća umoljenihiz tog perioda. Dodatnu sumnju pred-stavlja i činjenica da su im tijelanakon izvršenja smrtne presude str-pana u vreće i bačena u more, jer jebilo za očekivati da makar Živan, kaočlan Antunina, bude pokopan kao iostali članovi u blizini Crkve sv. Antu-na. Očito je i ovaj postupak dubrova-čkih vlasti imao izvjesnu simboliku,ali i poruku drugima.

Na osnovu pojedinih detalja izŽivanove životne priče moguće je pri-mijetiti koliku su važnost imali du b -rovački trgovci u unapređivanju i iz g -ra dnji ukupnih odnosa između Dub -ro vnika i Bosne. Njihova uloga je bilamnogostruka i nije značila samo raz-mjenu roba i vrijednosti, nego je do p -rinosila izgradnji boljih odnosa imeđusobnog razumijevanja.

Preuzeto iz “Prilozi za orijentalnu filologiju”, Vol. 61, 1-504, Sarajevo, 2012.

59

POVIJESNA ČITANKA

BEHAR 108

59 Dubravko Lovrenović, Na klizištu povijesti, str. 354. 60 Vićentije Makušev, Istorijski spomenici južnih Slovena i okolnih naroda, knj. II, Beograd

1882, str. 96-98.

Živan je bio siguran u svoju i sinovljevu poziciju, jer je imao dobreveze i poznanstva među osmanskim zvaničnicima. Međutim, ovajput je očigledno precijenio svoje diplomatske sposobnosti, jer sudubrovačke vlasti na kraju uspjele ishoditi njihovu deportaciju sosmanskog teritorija i predaju. Živan i Kristofan Pripčinović suislijeđeni istog dana kada su dovedeni u Dubrovnik, a zatimpogubljeni i u džakovima bačeni u more iza Lokruma.

“G ospon Begović, jel su stv -a rno muslimaneci imalitol’ko žena?“, glupavo me

priupita sumještanin u malom mje-stu blizu Zagreba, nakon što je pogle-dao novi nastavak turske serije“Sulejman Veličanstveni“. I ne samoseriju, jer u Hrvatskoj (i šire) odneda-vno izlaze i trivijalni romani u na s ta -vcima na temu Sultanovog ha rema.E, pa dosta je bilo tih turskih serija,tog patetičnog i lažnog osmanizma,veličanstvenih sultana i njihovih žen -s kinja. Jao, kako ste samo naivni.Gle date tursku sapunicu, sanjate ina dahnjujete se haremima, a ni neslu tite da hrvatski državljanin FilipMursel Begović na svom posjedu ublizini Zagreba ima čak 40 Turkinja.To je toliko ekskluzivna vijest da ćenadmašiti popularnost svake turske“sapunjare“. Ne mogu me čak ni uh a -p siti, jer, em su Turkinje legalno ku -p ljene, em je to nama muslimanimaBošnjacima zagarantirano statutar-nim manjinskim pravima, u člankunaslovljenim “u se, na se i poda se“.Svaki musliman Bošnjak u Hrvats -koj može imati najmanje 40 Turkinjau svom beharli haremu. Ja ih imam40 i nitko mi ništa ne može. Hrvati suna to pristali jer radije našu neumje-renu glad za belajima utaže Turki-

njama, nego da se, ne daj Bože, pro-metnemo u teroriste.

One su nježne, lomne, ne smijeteih dirati, ma ni pomicati jer umahuve hnu, poput krhkog cvijeta su. Me -đutim, Turkinje iz harema Mursel-

age Begovića vole da ih se golica podpazuhom, pa se sramežljivo kikoću.Doduše, primijetio sam njihov usilje-ni i tupavi smijeh, jer znaju one što ihčeka. “Polahko“, kažem im, “trebapričekati da sazrijete pa da budeteoble, crvene, jedre, a kada se počnetenadimati od zrelosti i miomirisa, ka -da me od vašeg uljnog afrodizijaka

počne hvatati nesvjestica i snohvati-ca, bacit ćemo se mi na pos’o, zajednoćemo se od miline rasprsnuti“. Uosta-lom, neću izjedati ni jednu Turkinjukoja je zelena, nezrela i maloljetna.

Da, te zamamne Turkinje, samosu moje, gledam ih i već jedem očima,slina mi na usta curi od riječi “mojesu“. Prizor je to od kojega zastaje dah,kada je njih 40 na okupu, jedna dodruge, a sve su srcolike i čekaju namene, samo mene, da ih slatke i pu -te ne gnječim svojim od žudi ljepljivimrukama. Stvorene su samo za trenu-tak kada će meni pripasti, prvi izadnji put. Iako sjede kao prave Tur-kinje one kao da su uzbibane, kao darazdragano njište, a odmah potom sepropnu na svoje nožne peteljke ibacaju se sočne u moj zagrljaj.

Čuvam svoj harem Turkinja. 40motoriziranih handžar divizija ihčuva, na megdan spremno. Jedinomoja majka, Sultanija svih Turkinja,smije ući među njih, da ih uzgaja, pri-prema za sina, da ih kupa i pere,kroji im dimije zelene, da ih poji ihrani. Moja majka zna što njen sinvoli, a tko će bolje od nje - najslađe ješto majka pripremi. Ima jedna međuTurkinjama koju ponajviše pazi jerup lašila se bljeskavih plamenih is kr -e nja u mojim očima i topota mojeg sr -

60

KOLUMNA

centar za urgentnu medicinu Piše: Filip Mursel Begović

Hrvatski državljaninima harem od 40 TurkinjaSvaki musliman Bošnjak u Hrvatskoj može imati najmanje 40 Turkinja u svom beharli haremu.Ja ih imam 40 i nitko mi ništa ne može. Hrvati su na to pristali jer radije našu neumjerenu gladza belajima utaže Turkinjama, nego da se, ne daj Bože, prometnemo u teroriste.

O meraka, o Allahu Uzvišeni,hvala ti na darovima ovimdunjalučkim! Hvala Ti, o, JaRabbi, što iz Svoje raskošistvori Turkinje i posla ih namaBošnjacima da u njimauživamo. Hvala ti Bože što najednog Bošnjaka posla 40Turkinja. One su sablažnjivolijepe, no, nisu od velikepameti, al tko za pamet pitakad se Turkinja Bošnjakusprema za sofru.

ca, čula je gromove u mojem stomakudok gledam najljepšu od svih Turki-nja.

“Sve ih uzmi, svih 39, ali, tako tiBoga Uzvišenog, ovu ne diraj, ne činizulum sine, ona je zadnja, nju ću tiplaho marinirati maslinovim uljem,uz sir vlašićki, bit će ti slatka k’o ćete-nija. Od rahata, sine, pamet ćeš izgu-bit.“ Već vala ludim, ali majka se mo -ra poštovati, a ja bih najljepšu odmahu svoj bosanski lonac strpo, ili u jufkuumoto pa od Turkinje pitu jeo. Iako,majka mi ponekad dopusti da joj nasigurnoj distanci čitam “Bulbulistan“Fevzije Mostarca ili da zapjevam “Odjevojko Anadolko budi moja ti, hra-nit ću te bademima da mi mirišeš,polit ću te đul šerbetom da mi sevdi-šeš…“

O meraka, o Allahu Uzvišeni,hvala ti na darovima ovim dunjalu-čkim! Hvala Ti, o, Ja Rabbi, što izSvoje raskoši stvori Turkinje i poslaih nama Bošnjacima da u njima uži-

vamo. Hvala ti Bože što na jednogBošnjaka posla 40 Turkinja. One susablažnjivo lijepe, no, nisu od velikepameti, al tko za pamet pita kad seTurkinja Bošnjaku sprema za sofru.

Pišem ljetopise o njima, sastaviosam kalendar sazrijevanja Turkinja,pratim ih dok rastu, pomno bilježim

svaku promjenu, opominjem majkuSultaniju da ih razdvoji, jer kad jesunce u zenitu Turkinje su u zejtinu,pa se oznojene i uljane taru jedna odrugu, a meni se od derta manta uglavi. Majka mi odgovara da “mislimli ja koju ženit il’ ih mislim samo izje-dat“, al ja sam gluh od ljubavi. Svih40 ću pojesti, jednu po jednu. Ništakomšijama neću dati jer Turkinje se

ne dijele po hrvatskoj mahali, njihjedu samo “nameračeni“ i gladnimuslimani, a ostali neka gledajusapunicu “Sulejman Veličanstveni“ ineka pohotno maštaju kako je tonatenane izjedati 40 Turkinja.

40 je broj ljubavi, iznikao iz turskezemljane maternice, iako ne može ni

Turska mati rodit što sve možeBošnjak od ljubavne jadi izjedat.Nema naroda na ovom dunjaluku k’oBošnjaka. Nije nam ni 40 Turkinjadosta. Zato je Turska počela proizvo-diti TV sapunice, lakše je. No, imamosjećaj kao da je Bošnjake “mati Tur-ska“ izdala jer dijeli svoje intimnesapunaste tajne sa svima pa sad iostali narodi uživaju u muslimans -kim haremima. No, što bih ja gledaoSulejmanov harem kad imam onajsvoj i pun je Turkinja.

Možda bi bilo bolje da su “braća saistoka“ širom Balkana otvorili uredeza predrasude o Turcima nego da susapunicama stvarali nove. Naime,ova kve TV-serije pridonose već dugoprisutnim stereotipima o muslimani-ma, koje je započeo Hollywood počet-kom 20. stoljeća, a koji se sastoje od:harema, trbušnih plesačica, nargila,deva… nameće se mišljenje da musli-mani ne znaju ništa osim divaniti,ćiburiti, plesati trbušne plesove ipohotno hvatati žene na ulazu i izla-zu i prednjeg i stražnjeg balkanskogsokaka.

A moje Turkinje su tikve u baščikoju njeguje moja majka. U našimkrajevima nazivaju ih još i “stambol-kama“ i “misiračama“. Bit će da je tavrst sjemena tikve doista došla izTurske pa zato i nosi takvo ime. Tur-kinja (bundeva ili tikva) je zdravanamirnica, liječi od šećerne bolesti,gihta, reumatizma, pretilosti, proble-ma prostate, a njeno ulje pomaže pro-tiv opeklina… al neće vam pomoći dase riješite predrasuda o muslimani-ma koje stvara jedna glupava sapuni-ca. Jok. Kada malo bolje promislimo,ne liči li tikva na turban. Nije ni čudoda je dobila naziv Turkinja. Šta stedoista pomislili da Mursel možemrsiti ruse kose 40 djevojaka Anadol-ka, ljubiti im medne usne i bijela lica.Aman da ih žale ne bi dale da ihmrsim i ljubim ja. Međutim, kad sta-vim tikvu “stambolku“ na glavu mojamajka Zlata mi kaže da izgledam k’oSulejman Veličanstveni u hrvatskompašaluku. Tamam, pravi paša spre-man za ispašu Turkinja.

61

KOLUMNA

BEHAR 108

40 je broj ljubavi, iznikao izturske zemljane maternice,iako ne može ni Turska matirodit što sve može Bošnjak odljubavne jadi izjedat. Nemanaroda na ovom dunjaluku k’oBošnjaka. Nije nam ni 40Turkinja dosta. Zato je Turskapočela proizvoditi TVsapunice, lakše je.

U ime redakcije Behara čestitam vam na ne -davnom izboru za novog muftiju i predsjedni-ka Me ši hata u Republici Hrvatskoj. Vaš životniput nije bio nimalo lagan. Veliki dio članovaVaše obitelji je poginuo u Srebrenici. Ponadsvih stradanja, Vi ustrajno zagovarate ljubav,mir i dobro. Kako vidite Vašu ulogu i ulogu IZ-akojemu ste na čelu u hrvatskom društvu?

Zahvaljujem na lijepim čestitkama povodommoga izbora za muftiju i Predsjednika Mešihata uRepublici Hrvatskoj. Moje podrijetlo iz Srebreniceobilježilo je čitav moj život i to što se tamo proživjelone smije se zaboraviti, pogotovo mi Srebreničani. No,život mora da ide dalje i meni se kroz izbor za mufti-ju i Predsjednika Mešihata pružila šansa da promovi-ram univerzalne vrednote islama, a to je ono što sekrije u samom korijenu riječi islam: ljubav, mir, otva-ranje prema drugima, razumijevanje, snošljivost, toje pozivanje na sve ono što vodi ka napretku i bolji-tku. To ne znači da zaboravljamo ono što se dogodilou Srebrenici ili da prelazimo preko toga. To znači radi-ti da se nikome i nigdje ne ponovi Srebrenica, u tomduhu odgajajući mlade naraštaje, ali promovirajućiuniverzalne poruke vrednote mira. Mir ne znači sa mo

odsustvo rata, mir znači zajednički izgrađivati vrijed-nosti koje su za sve ljude od opće koristi i napret ka.Često se mir pogrešno razumijeva. Želim da razumi-jevamo mir na način da svatko pod vedrim nebomima dovoljno prostora, da se svačije pravo štuje nanajveći mogući način, da se svatko u svom poslu osje-ća slobodno i da svatko za svoj posao ima i adekvatnunagradu. Zatim, mir u duši koji donosi vjera, koja jetemelj morala, čestitosti, dostojanstva i odgovorno-sti, a nju upravo promičemo mi, predstavnici vjerskihzajednica, zajedno sa svim našim aktivistima.

Poznat ste kao izniman organizator i animator.Jeste li i hoćete li išta mijenjali u postojećimka d rovskim i organizacijskim strukturama Is -la mske zajednice Hrvatske?

Ja sam u svom programu napravio jednu reorga-nizaciju rada Mešihata IZ, kao najvećeg vjerskog iadministrativnog organa IZ u Republici Hrvatskoj, nanačin da je utemeljeno osam Odbora koji će se bavitis osam različitih djelatnosti koje provodi Mešihat.Jedan od njih jeste Ured za da’vu i mladež, koji sampovjerio mr. Mirzi ef. Mešiću. Smatram da je da’vatemeljna misija IZ-a i da zaslužuje posebno mjesto

unutar IZ-a. Naša mladež bi morala biti povezana uzda’vu, jer, bez iskrene da’ve naša mladež će se udalji-ti od zajednice. Stoga sam u svojim prvim koracimaustrojio taj Ured koji već funkcionira. Imamo i Ured zainformiranje i izdavaštvo koji bi trebao obavještavatio radu IZ-a u svim njezinim segmentima i svim doga-đanjima unutar nje. U sklopu toga je i aktivni webportal, ali mi smo u programu izrade časopisa IZ-akoji će se zvati “Mimber“ – to jest službeno glasilokoje bi trebalo zaživjeti početkom 2013. godine i ukojem bismo imali, pored informativnog, jednuodgojnu dimenziju za muslimane u Hrvatskoj i šire,kao i za nemuslimane koji žele dobiti informacije oislamu. Stalo nam je da predstavimo kulturu mnogihislamskih zemalja koja je ovdje manje-više nepozna-ta i o čemu postoji najviše upita.

Mi smo pozvani i prozvani da pomognemonašem društvu da bolje razumiju kulturnu raznoli-kost muslimanskih zemalja. Kad bi iz tih šarolikihkultura istrgnuli islam, onda bi one ostale ispražnje-ne od svojeg suštinskog identiteta. Tim časopisomželimo okupiti svu našu inteligenciju i ljude od perakoja može doprinijeti zajedničkom cilju. To nije časo-pis muftije i Mešihata, već je zamišljen kao časopis

62

INTERVJU: Aziz ef. Hasanović

Intervju: Aziz ef. Hasanović

Razgovarao: Filip Mursel Begović

Islamska zajednica Islamska zajednica će biti depersonalizirana

svih muslimana u RH. Nadalje, formirali smo Ured zafinancijsko jačanje i infrastrukturno ulaganje, koji jepotreban iz razloga što su ispred IZ-a mnogi projektikoje treba realizirati. Okupili smo struku da vodetakve važne i značajne poslove. Formirano je i Moral-no etičko povjerenstvo koje bi trebalo izlaziti s kon-kretnim prijedlozima ako dođe do povrede službe. Dane bi morao muftija prebijati preko koljena mogućadelikatna pitanja, potrebno je stručno povjerenstvokoje će svoje nalaze transparentno donositi predMešihat i muftiju. Napominjem da imamo i vjersku,prosvjetnu i naučnu djelatnost, kao glavnu djelatnostIZ-a, koja će biti kvalitativno profilirana kroz radposebnog Odbora. Pratimo i dušobrižništvo i karita-tivne djelatnosti IZ-a. U protekloj godini smo servisi-rali preko 140 zatvorenika u zatvorima. U zatvoruLepoglava održavamo i Džuma namaz i Bajramnamaz. Bilo je puno i bolesnika po bolnicama kojesmo posjećivali. Imamo i Odbor za imovinsko pravneodnose, koji su na tragu praćenja svih normativnihzakona u RH i usklađivanja naših akata koji se na njihvezuju, u svrhu poštivanja zakona RH. Kroz ove odbo-re možemo unaprijediti naš rad jer Mešihat je admi-nistrativno tijelo koje donosi odluke, a svaki prijedlogide na odbore koji donose svoje mišljenje. U svakomslučaju, siguran sam da ćemo trošiti manje vremenana usuglašavanja.

Bošnjaci se, po nekima, još uvijek svode navjersku skupinu. Ne čini li Vam se da još uvijeknismo na zadovoljavajući način uspjeli odvojitinaciju od vjere kao što je to slučaj sa gotovosvim evropskim demokratskim društvima.Govorimo o univerzalnosti islama, koji je na d -na cionalna kategorija, a znamo da ne postojiekskluzivizam ni jedne nacije u islamu. Kolikoje Vama nacija važna?

Hvala na ovom pitanju. IZ u Republici Hrvatskojje internacionalna zajednica koja u najvećem dijeluokuplja Bošnjake, zatim Albance, Rome, Turke, Arapei Hrvate koji se ćute muslimanima. Kada se okuplja-mo u džamiji i u vjerskim programima, mi se okuplja-mo kroz univerzalnu poveznicu islama, ne kaoBošnjaci ili Albanci ili Turci itd., već kao muslimanikoji slijede Poslanika, a koji je poslan kao Poslaniksvim ljudima na zemaljskoj kugli. Obzirom da jeulema nasljednik Božjeg Poslanika mi svoj džematmoramo promatrati na taj način. Kao profesor umedresi, na predmetu Imamet, stalno sam isticaojednu rečenicu, ona glasi: “Imam je svačiji i ničiji“.Znači, nitko nema ekskluzivu na imama, niti on možeignorirati bilo koga. Onaj tko kaže da stupa u namazza imamom i imam ga tekbirom prihvaća – ne možese dogoditi da imam bilo koga privilegira ili da netko

ističe svoje pretenzije na imama. To je pogrešan pri-stup imamu i imametu.

To ne znači da ja ne vrednujem nacionalno. Tone znači da neću isticati da sam Bošnjak, ali u svojimvjerskim nastupima, gdje su prisutne ostale naciona-lnosti, ne može se moj govor svesti na isticanjebošnjaštva. To bi po meni bila zloupotreba mogamimbera i moje prilike da nešto kažem. Mogu, u kon-tekstu neke poučne priče, istaknuti tragediju Bošnja-ka, i trebam je istači, ili istaknuti neku tragedijuArapa, Turaka, Albanaca... i trebam ih istači, ali samo,kao što susrećemo u Kur’anu kazivanja o narodimakoji su nekad bili, u smislu pouke iz koje vjernici

imaju što za naučiti. Forsirati i svoditi zajednicu samona nacionalnu, mislim da je pogrešno. U Islamskomcentru, na simpoziju Islam i muslimani u Europi,svoje sam izlaganje završio sa sljedećim preporuka-ma: ako muslimani žele biti čimbenik u Europi, neop-hodno je da se dogodi internacionalizacija musli-manskih zajednica. Bez toga se ne može dogoditiinstitucionalno priznanje islama u Europi, nemašanse. U tom kontekstu, svođenje zajednice musli-mana na nacionalne zajednice, po meni je pogrešno,jer to nije činio ni sam Poslanik.

Hvala Bogu, u tome smo više koraka unaprijed i

možemo sigurno u tome biti model i to moramo for-sirati. Koliko je to moguće i je li to uopće moguće jedrugo pitanje. Sve kao da se svodi na nacionalno. UNjemačkoj imate 2600 zajednica, posebno registrira-ne kao zavičajne zajednice. U Francuskoj imatemožda još i više. Obzirom da nemaju jedinstvenu ver-tikalu, koja ih objedinjuje, država Njemačka nemaadresu na kojoj može pokucati na vrata i razgovarati.U Hrvatskoj i BiH nemamo taj problem. Naše suzajednice internacionalne. Islamska zajednica uHrvatskoj time može biti primjer univerzalnog inter-nacionalnog islama jer islam nije došao Muhamme-du, a.s., da ga zadrži za Arape, ni za bogate itd.

Što se tiče miješanja vjere i nacije, treba dostavremena proći da se to popravi. Osobno, nemamtakvih problema. Svjestan sam tko sam i što sam,svjestan sam svoje misije u ovom položaju i prije.Bošnjaštvo je nešto što je dio mene i ja dio toga. Nemogu se odreći niti bošnjaštva niti svoje vjere, niti toželim. Želim dati afirmativnu dimenziju i bošnjaštvui islamu, jer su to dvije komponente koje me čine, toje moja samobitnost, moje određenje, toga se ne sti-dim, dapače, to ističem.

Ševko ef. Omerbašić je netom nakon umirovlje-nja dao intervju za sarajevsko “Oslobođenje“ ukojemu kritizira preveliko uplitanje IZ BiH utekuću politiku. Međutim, nije li i IZ Hrva tske,na čelu sa muftijom Omerbašićem, če s to mora-la diplomatski balansirati na labavoj žici hrvat-ske politike, posebice u devedese ti ma?

Sve ovisi od odgovora na pitanje što je to politi-ka. Nedavno sam bio na simpoziju kojega je organizi-rala Katolička crkva. Kardinal Bozanić je elaboriraočetrdesetak minuta teze koje se mogu sažeti na reče-nicu: “Sve je politika, politika nije sve“. To me seiznimno dojmilo. U tome bi našao dosta odgovora napostavljeno pitanje. Puno je pitanja za nas u državi idruštvu koji imaju predznak etičkog i moralnog. Nasva pitanja etičke i moralne dimenzije vjerske zajed-nice moraju dati svoj glas, moraju progovoriti. 2001.godine, u Hrvatskoj, 95% građana se izjasnilo da suvjernici. To znači da oni očekuju od svojih predstavni-ka ili poglavara da štite njihova vjerska i moralnaprava, jer oni ih bolje razlikuju od običnog puka. Pita-nja eutanazije, umjetne oplodnje, abortusa, istospol-nih brakova... takvih problematičnih pitanja imapodosta. Ona su prije svega etička i moralna pitanja ina njih se moraju prvo oglasiti vjerske zajednice, azatim pravno-političke strukture društva. U tom kon-tekstu vjerske zajednice su dužne, po svom poslanju,da interveniraju bez obzira što će im se pripisati da semiješaju u politiku i državu. Naša je dužnost da seoglasimo i da to prepustimo savjesti naših vjernika.

63

INTERVJU: Aziz ef. Hasanović

BEHAR 108

Ne znači da neću isticati dasam Bošnjak, ali u svojimvjerskim nastupima, gdje suprisutne ostale nacionalnosti,ne može se moj govor svestina isticanje bošnjaštva. To bipo meni bila zloupotrebamoga mimbera i moje prilikeda nešto kažem.

*

Ako muslimani žele bitičimbenik u Europi,neophodno je da se dogodiinternacionalizacijamuslimanskih zajednica.

*Što se tiče miješanja vjere inacije, treba dosta vremenaproći da se to popravi.Osobno, nemam takvihproblema.

Nemamo instrumentarij da se miješamo u državniaparat i oni donose zakone. No, bili bi grješni predBogom kada se o tome ne bi oglasili.

Mudrost vođenja zajednice, koju je imao mojprethodnik muftija Ševko ef. Omerbašić, je nešto štoje njega tada krasilo i dalo mu kredibilitet u hrvat-skom društvu. Lako je bilo popeti se na mimber paispričati priču, a negdje ljudi ginu. Rješenje je bilopronaći kompromis u kome će se zaštiti čovjeka unekom izbjegličkom kampu. Lako je biti pametanposlije bitke, ali tada pokazivati mudrost značilo jebiti i više nego hrabar. Mudrost uvijek ispliva na povr-šinu i pokaže se učinkovitom. Bilo je onih koji supokazivali hrabrost kroz priču, ali muftija Omerbašićje pokazao mudrost kroz vođenje, akcije, kroz konkre-tne korake i to mu bošnjački narod ne smije zabora-viti. Ovih dana sam listao dokumentaciju i korespon-denciju iz tog vremena i zaključio sam da su vremenabila doista teška. Muftija Omerbašić nije sjedio neza-poslen i kad s njime razgovarate on će potvrditi da jenajteži period bio onaj ratni.

Nekadašnjem reisu Ceriću, već se uvriježilo,me diji neprestano predbacuju preveliko upli -ta nje u politiku. Kontraargument jest da se po -litičari ne brinu o svojem narodu i da je reis je -d nostavno prirodno reagirao, poštujući vlasti-tu moralnu ulogu i odgovornost IZ-a premavje rničkoj populaciji. Što vi mislite? Može li IZbi ti glu ha i nesvrstana u vremenima sveopćekri ze.

Islamska zajednica nije bila gluha i nikada nećebiti gluha. Svaki čovjek koji voli svoj narod, koji muželi dobro i štiti ga, reagirao bi kao što je reagirao dr.Mustafa Cerić - u odsustvu svih onih koji su bili jošobvezniji da se oglašavaju i da prozivaju, a nisu točinili jer su im fotelje ovisile o nekome drugome. Onse nije libio ni bojao reći na Istoku i na Zapadu što sedogodilo u Srebrenici. Niko na svijetu nije više afirmi-rao BiH, ali i genocid koji se dogodio u Srebrenici kaoMustafa ef. Cerić. Ja sam Srebreničanin i to nisam

radio, možda nisam imao toliko prigoda, ali on je tostalno ponavljao, jer ako mi nećemo ponavljati, za -bo ravit će se. Zaborav je ravan genocidu. On je tosvjesno govorio i on to mora govoriti bez obzira koli-ko god to nekome bilo pravo ili krivo. On je otišao sapozicije reisul-uleme ali će ostati aktivan u promica-nju bošnjačko-muslimanskog pitanja u BiH i šire jerima velika poznanstva širom svijeta i iskreno želi dase nama genocid ne ponovi.

Kada je u pitanju država, sve islamske zajedniceu svijetu su dužne izaći sa proglasima u kojima sepozivaju muslimani da se čuva svetost države, jer, lju-bav prema domovini dio je vjere. Na tragu toga imalismo 25 000 muslimana Bošnjaka koji su se borili uRepublici Hrvatskoj. Reis je dužan da poziva ljude daizgrađuju zemlju i da je čuvaju od svih onih koji ježele uništiti. Pogotovo ako to ne čine političari on tomora raditi putem svojih propovijedi, svojih nagovo-ra. To što to ne odgovara političkim establishmenti-ma u BiH i što se nije naučilo da to reis govori to jenešto drugo. Vremena su se promijenila, kako god subili spremni imami, zajedno sa muftijama i reisul-ulemom, stati na branik domovine, tako su spremnida danas zajedno promiču izgradnju društva po mjerisvih građana, bez obzira na vjeru i naciju.

Nacionalni okviri omogućavaju vjerska i ljudskaprava i slobode, to jest ako nemate regulirana demo -k ratska načela u nacionalnim okvirima ne možete bi -ti država u državi. Zagovaranje pravedne države suuni verzalne vrijednosti, a potvrđene su u Kur’anu.Od govorno tvrdim i sretan sam da je reisul-ulemaimao snage, unatoč svim podmetanjima irazapinjanji ma, da se bori sa tim vjetrenjačama kojesu bile u BiH.

Doktorirali ste u Novom Pazaru na Međunarod-nom sveučilištu čije je pokretanje inicirao san-džački muftija Muamer ef. Zukorlić. Kakvo jeVa še mišljenje o kompliciranom položaju Is la -m ske zajednice u Srbiji? Podržavate li kulturnuautonomiju koju zagovara Zu ko rlić? Jeste li s

Zu korlićem razgovarali na temu prihvatljivih iuspješnih modela za vjerske (i nacionalne) ma -njine koje se provode u Hrvatskoj? Možete li us -po rediti hrvatski model sa onima u Europi i re -giji, po čemu je najbolji?

Pitanje Bošnjaka i muslimana u Sandžaku je vrlosloženo. Boravio sam više puta na Sandžaku i razgo-varao sam sa njima o problemima s kojima se susre-ću, pitao sam se kako bi mi ovdje reagirali da se namanešto tako događa. Boli slušati, a kamoli živjeti. Nemogu osuđivati nekoga tko konstatira činjenice kojese događaju nad Bošnjacima u Srbiji, ne mogu aboli-rati one koji to čine, niti želim aplaudirati onima kojibi željeli da ušutkaju Bošnjake.

Ono što se može ćuti od muslimana u Sandžakuje zaista zabrinjavajuće. Oni se moraju organizirati dasačuvaju svoju vjeru, kulturu i jezik. Zato su osnovalimnoge institucije, od medrese, fakulteta, dječjegvrtića u koji ide 4,5 tisuće djece. To nekoga smeta.Kada nisu mogli postići dogovor s muftijom, kaolegalnim organom IZ i liderom Bošnjaka na Sandža-ku, onda su formirali svoju zajednicu. Država je pla-ćala i plaća tu paralelnu zajednicu koja se zove srpskazajednica i koja treba provoditi srpsku politiku, a neinterese Islamske zajednice. To je ono što menesmeta i možda bi bio sličan kada bi se tako neštodogađalo u Hrvatskoj. Tome su doprinijele SDA San-džaka i SDP Sandžaka i dan-danas taj problem jeaktualan. Jedno od gorućih pitanja reisul-ulemeKavazovića je pitanje Sandžaka. Svi pokušaji koji sudo sada učinjeni od strane IZ-a, u nekima sam i samsudjelovao, nisu urodili plodom. Sve može biti samone smije imati Sandžak veze sa Sarajevom. Zaštopatrijarh u Beogradu može imati prekograničnu vezusa Zagrebom, Sarajevom i Italijom? Svi mogu, samomi ne možemo, zašto?

U tom smislu, oni svi znaju, i to često ističemo,da su modeli kojima je riješeno muslimansko pitanjeu Hrvatskoj najbolji modeli, ali oni nisu nametnutorješenje, oni su plod pregovora, dogovora, razgovora,ugovora u kojima se sve definira, u kojem se ostavlja

64

INTERVJU: Aziz ef. Hasanović

Jedno od gorućih pitanja reisul-uleme Kavazovića je pitanje Sandžaka. Svi pokušaji koji su do sadaučinjeni od strane IZ-a, u nekima sam i sam sudjelovao, nisu urodili plodom. Sve može biti samo ne smijeimati Sandžak veze sa Sarajevom. Zašto patrijarh u Beogradu može imati prekograničnu vezu saZagrebom, Sarajevom i Italijom? Svi mogu, samo mi ne možemo, zašto?

*

Obzirom da ja često putujem, razgovaram sa svim predstavnicima muslimanskih zajednica po Europi.Kada sve sagledam i usporedim ga sa stanjem u Hrvatskoj – zaključujem da nema ni približno istihproblema. Našim ugovorom je riješeno, ako ništa drugo, plaćanje imama. To nema nigdje i u nijednojeuropskoj zemlji. To treba isticati kao prednost.

puna autonomija Islamskoj zajednici u RepubliciHrvatskoj. Država se ne miješa u izbore IZ-a. Njihovoje da prihvate legalno izabranog muftiju i da s njimenastave suradnju. Tko će biti, kako će biti, njih se tone tiče. Po ugovoru, koji je potpisan između Vlade RHi Mešihata IZ, sve je izdefinirano. Bio bih sretan datakav ugovor potpišu u Srbiji i da ga se drže. Ne mije-šamo se u vaše ustrojstvo, imate te i te obveze, ali tai ta prava – vjersku, kulturnu i vakufsku autonomijukoja je ugovorom definirana. Kada bi Srbija bila otvo-rena, kao što je Hrvatska, ali i da postoji spremnost IZSrbije da to prihvati kao i mi u Hrvatskoj, dakle obo-stranu otvorenost, bili bi na dobrom tragu. Susrećemse sa Muamerom ef. Zukorlićem i pokušavam namet-nuti neke ideje kojima bi mogli trasirati put IZ Srbijeda izađe iz trenutnog stanja, koje nije dobro. Tajvapaj ima svoje opravdanje, vjerujte. Kada bi mi bili utakvoj situaciji, pitanje je kako bi se ponašali.

Vidite, obzirom da ja često putujem, razgovaramsa svim predstavnicima muslimanskih zajednica poEuropi. Kada sve sagledam i usporedim ga sa stanjemu Hrvatskoj – zaključujem da nema ni približno istihproblema. Našim ugovorom je riješeno, ako ništadru go, plaćanje imama. To nema nigdje i u nijednojeu ro pskoj zemlji. To treba isticati kao prednost.Drugo, nikada i nigdje se nije dogodilo da je na inau-guraciji muftije, kao na mojoj, bio prisutan predsjed-nik Države, premijer Vlade, pola Vlade, sve vjerskezajednice, 28 ambasadora, gospodarstvenici, aka-demska zajednica, dekani fakulteta... Islamskazajednica se toliko integrirala i toliko je otvorena, daje svakome draga i u kontekstu šire priče afirmacije

države i društva se tretira kao čimbenik. Ta slika, kojaje otišla iz Zagrebačke džamije, na dan inauguracijemuftije, je nepojmljiva. To je naša prednost kojutreba isticati, ali i odgovornost. Ulaskom u Europskuuniju mi se možemo strateški postaviti i nametnutikao faktor koji će pomoći rješenje muslimanskogpitanja u Europi, jer smo najpozvaniji. Uz nas, tu jeAustrija, Španjolska i Belgija, jer su, kako-tako, riješi-le pitanje mu slimana. Hajmo vidjeti koji je modelnajbolji. Ka žem da je najbolji hrvatski, možda zaneku zemlju ne bi bio najbolji. Mi imamo 182 škole ukojima djeca po hađaju vjeronauk, to je pet tisućadjece.

Boluju li, kako im se često predbacuje, Islam-ske zajednice na našim prostorima od autokra-cije? Naime, može li se ugled IZ-a u društvubazirati na autoritetu jednog čovjeka? S drugestrane u medijima se neprestano ponavlja damuslimanima na našim prostorima nedostajuprave vođe?

Ni jedan sustav, ovo je moje razmišljanje, nemo že počivati na pojedincu. Mi gradimo zajednicukoja će biti depersonalizirana i transparentna. Deper-sonalizaciju jamči međunarodni standard kvaliteteISO 9001:2000, gdje je sve posloženo i po vertikali ipo horizontali. Zna se točno tko je odgovoran i kome,sve je definirano. Islamska zajednica mora imati su -stav i nije bitno tko je na njezinom čelu. Imamo zem-lje u kojima ne znamo tko je predsjednik države, su s -tav je važan, službe rade. Bio bih sretan da u svojemmandatu zajednicu ustrojim po principima deperso-

nalizacije, ali da se u pola noći i pola dana zna tkokome odgovara i šta se radi. Isti stvar mora napravitiIZ BiH. Ona od utemeljena Rijaseta i funkcije reisul-uleme gotovo funkcionira po istom šablonima. Moradoći do reorganizacije i ona mora biti prepoznatljivapo svome sistemu, a ne po personi koja je vodi.

Možete li zamisliti islam bez organiziraneIslamske zajednice?

Mi nismo naučili drugačiji islam. Nama je IZ kaodjetetu majka. Dijete se bez majke osjeća izgubljeno.Bez IZ bili bismo siročad. Ona je jedina koja je štitilaislam, jamčila islamijet u praktičnom smislu, eduka-tivnom, znanstvenom... i u najtežim trenutcimasačuvala islam na našim prostorima. I to dovitljivim imetodama koje je pronalazila u kriznim vremenima.IZ je uvijek ostala dosljedna samoj sebi, iako smoimali određene ljude koji su radili za službe, no sve jeizašlo na površinu. Temeljna vodilja je uvijek ostaladosljedna.

Vjerujete li da otvaranjem Islamske zajedniceprema društvu u cjelini, na kraju krajeva vi toponaosob i zagovarate, prijeti pristanak na se -kularne vrijednosti koji su često u krajnjoj kon-tradikciji sa vjerskim naukom?

Što se tiče islama i sekularizma, ako ih proma-tramo kroz teorijski nauk, to su dva različita svijeta.Sekularni svijet je iznjedrio nešto što ima u islamu, alimuslimani nisu razvili. Recimo, pitanje demokratskihnačela. Muslimanskom svijetu nedostaje demokra -cija koju treba razviti iz kur’anske sure Šura. Ona

65

INTERVJU: Aziz ef. Hasanović

BEHAR 108

Kada je u pitanju država, sve islamske zajednice u svijetu su dužne izaći sa proglasima u kojima se pozivajumuslimani da se čuva svetost države, jer, ljubav prema domovini dio je vjere. Na tragu toga imali smo 25 000muslimana Bošnjaka koji su se borili u Republici Hrvatskoj. Reis je dužan da poziva ljude da izgrađuju zemlju ida je čuvaju od svih onih koji je žele uništiti. Pogotovo ako to ne čine političari on to mora raditi putem svojihpropovijedi, svojih nagovora.

66

INTERVJU: Aziz ef. Hasanović

govori o demokraciji. Svi muslimani uče suru Šura,međutim, kada je u pitanju odlučivanje, svi vole daodlučuju sami, da ostaju na vlasti sto godina, vole daih njihovi sinovi naslijede, a ne oni koji su najbolji. Toje slabost i manjkavost islamskoga svijeta, za razlikuod sekularnog, koji je razvio demokraciju. Sve što jevrijedno i korisno treba koristiti i ne treba gledati čijeje. Smatram da demokraciju nisu izmislili sekularisti,ali činjenica je da je više žive.

Dakle, smatram da je izvor demokracije kur’an-ska sura Šura i izbor prvog halife. Zaštita imovine,časti, obitelji i života uopće, što predstavlja temeljesekularnog društva, koje se promiču kroz razne kon-vencije, za mene su opet prepiska iz kur’anskih no -rmi. Na Vojnom učilištu sam elaborirao da su sve kon-vencije prepisane iz vjerskih izvora te sam pritomcitirao mnoge kur’anske ajete. Primjerice, o pravimažena i djece. Mi se znamo diviti sekularnim standar-dima i mogućnostima, a u stvari oni su utemeljeni usamoj vjeri. Nažalost, taj antagonizam između seku-larizma i vjere nastao je u trenutku kada sekularizampokušava brisati Boga iz života čovjeka. Vjernik nemapravo nikoga isključivati, niti ga osuđivati po bilokojem osnovu, jer da je Bog htio da svi jednako vjeru-ju, to bi i učinio. Nije to učinio. Zašto? Ostavio je ljudi-ma volju da izaberu, dao im je putokaze. Kroz povi-jest mi smo imali različite periode u kojima je do mi -ni rala vjera, a nekad sekularizam, smjenjivale su sekroz povijest. Tvrdim da nema razloga za prijepore,ako nitko ne dira moje, a ni ja tuđe. Treba argumenti -ra no razgovarati. Mi muslimani u Hrvat s koj za go va -ra mo “kuću dogovora“.

Slažete li se sa tvrdnjom da su Bošnjaci jedinieuropski narod koji nema svoju državu, jer, štaje onda Bosna i Hercegovima? Nije li Bosna iHercegovina zemlja u kojoj su oduvijek živjelenacionalne i vjerske različitosti? Više ili manje– uvijek je bila to što je i sada.

BiH je država tri konstitutivna naroda. Uvijek jebila specifikum. Mogla je biti uzor cijelom svijetu kaoprimjer kako se njeguje multikulturalnost i toleranci-ja. Nažalost, rat je to promijenio. Nigdje ne piše bo š -njačka država - imamo Bošnjake, Hrvate, Srbe, a us -koro će u preambulu Ustava ući Židovi i Romi. Ni g djese ne govori da je BiH zemlja bošnjačkog i drugih na -roda. Postoji ta želja da budemo ravni drugim naro-dima u okruženju i u tom kontekstu vidim potrebu dase ističe tvrdnja koju spominjete. Bez obzira ka ko seBosna zove, važno je što je u svojoj biti. Bio bi sre tnijida je ona bošnjačka u svojoj biti, u smislu da su Bo š -njaci u BiH i svijetu svjesniji i trezveniji. BiH je uvi jekbila zemlja više naroda i jedino tako može op s tati.Sve drugo je krivo i može završiti novim sukobima.

Vi ste u Srebrenici izgubili gotovo sve muškečlanove obitelji. Kako vidite dijalog sa Srbima?

Govorio sam u prethodnim odgovorima o razlo-zima zašto se ne smije zaboraviti genocid, koji sedogodio. Prošao sam golgotu Srebrenice i svjestansam svih događanja koja su se tamo dogodila. To nijeprvi put. Ja nisam zapamtio svoga djeda jer ga je

ubila ista ruka kao i moga oca, samo zato što su bilimuslimani. I moj sin nije zapamtio svoga djeda jer jeubijen. Treba sve učiniti da i treća generacija to neproživi Susreo sam se sa mnoštvom komšija u Srebre-nici s kojima sam se rukovao i svi su isticali svojunevinost. Mi o genocidu, kao povijesnoj činjenici,moramo govoriti našim komšijama Srbima – da je tonjihova ruka počinila, a oni neka među sobom tražeone koji su ostali neotkriveni.

Surađujem sa Srbima i kolegama iz Pravoslavnecrkve. Na moju inauguraciju je došao mitropolit, naraznim razinama se susrećem sa Srbima i sudjelujemna okruglim stolovima na kojima se govorilo o pomi-renju. Sve što sam sada rekao, rekao sam i tamo. Re -kao sam da dolazim iz krvlju natopljene Srebrenice.Mo ramo nastaviti izgrađivati život, ali dok istini nepo gledamo u oči ne može se nastaviti normalno ži v -jeti. Problem je da genocid niječu oni koji su ga poči -ni li. Dok ne priznaju genocid ne može se izgrađivatimir, pomirenje ili nekakav oprost. Da bi se oprostilo, ikod Boga je tako, treba spoznati i priznati grijeh i tra-žiti oprost. U tom kontekstu naša suradnja sa Srbimaide sporijom dinamikom, ali ide. Oni moraju izmeđuse be neke stvari riješiti da bi mogli otvoreno razgo -va rati.

U Subotici sam bio izazvan retorikom jednogsveštenika s Pala, koji je rekao da ne zna što se dogo-dilo u Bosni. Digao sam se i rekao: “Hodi u Srebrenicui pogledaj što se dogodilo“. Kada takve stvari čujemood sveštenika, zabrinuti smo što misli običan čovjek.I zato sam podržavao reisa Cerića, on nije šutio kaobošnjački političari. Srbi sustavno govore da se geno-cid nije dogodio, a mi moramo sustavno govoriti dase dogodio. Srbima je strateški važno da se o genoci-du ne govori, a nama je strateški važno da se o njemugovori. Žrtva je žrtva i ne može postati ništa drugo. Ija sam žrtva, međutim, moj život mora ići dalje, ali jato ne smijem zaboraviti. Kada bih tako učinio, znači-lo bi kao da sam ih ponovo pobio.

Vaš magistarski rad je bio na temu hutbe. Mo -že te li nam reći o granicama diskursa hutbe usekularnom društvu? Kaže se da niti jedan me -dij među muslimanima ne može nadmašiti in -s tituciju hutbe petkom, a iz tog razloga mogu-će su i zloupotrebe.

Hutba je možda jedini način da se nešto proble-matizira. Međutim, nije mimber mjesto na kojem sesve treba istresati ili nije mjesto na kojem se politizi-raju određene stvari. Na njemu se izriču jasni i konc-izni stavovi, šalju jasne i konkretne, aktualne i živeporuke koje su važne za slušatelje. Mimber je službe-no glasilo, a sama hutba u konceptu božanske inten-cije jeste cjeloživotno učenje čovjeku. To je božanskiprogram permanentnog usavršavanja ili vođenjačovjeka kroz čitav život. Čovjek u 63 godine, u prosje-ku, posluša oko 2,5 tisuću hutbi. To je jedna kumula-cija znanja kroz hutbe i vrlo je značajna. Zbog toga sehutba ne smije zloupotrebljavati. Ta mogućnost kazi-vanja je najjači i najsnažniji medij koji je Bog namet-nuo u svom programu. Dobar hatib, kroz svoje hutbe,zaista drži jedan džemat kompaktnim, homogenim iaktivnim.

Je li Vam bliži Hrvat i Srbin iliTurčin i Arapin? Dakle,pričamo o komšiluku.

Komšija je uvijek bliži. Pomojem sinu Idrizu, koji studirau Omanu, ja bi mogaoizdahnuti u slučaju nekenesreće, a moj komšija mimože spasiti život. U tomsmislu islam daje prednostkomšiji i ne kaže tko je.

Međutim, hutbe se moraju aktualizirati, morajubiti vremenski ograničene, moraju se pripremati cije-li tjedan a ne isti dan. Hutba mora biti u skladu savremenom i prostorom u kome se izriče, ne smijepolemizirati, niti iznositi određene stvari, pogotovoako je nešto neprovjereno. Teorija raspoznaje tridimenzije hutbe: poučna, odgojna i poticajna. Bavitise hutbom i biti aktualan hatib je kao da držite najja-ču katedru na zemlji. Veća je čast držati hutbu, imatiredovno mimber, nego držati katedru bilo koje znan-stvene discipline. Ona je živa, direktno je vezana začovjeka, stvara percepciju ljudi o propisima, o kulturiislama itd. Moguća je i zloupotreba, ali to je pitanjesavjesti i odgovornosti samoga imama. Zamisao jebožanska, međutim, zloupotreba postoji. Imami tre-baju proživjeti hutbu koju pripremaju. Kada ide izsrca, ona će i ući u srca. Ponekad imam osjećaj, kadaslušam hutbe, kao da je imam na prisilnom radu. Toje izgubljeno vrijeme i IZ se mora uhvatiti u koštac itražiti način da primora hatiba da se sustavnije pri-premaju. Čuo sam nedavno jednu duhovitu pričo ohatibu u Bosni koji je prepisao hutbu imama iz Berli-na na internetu i vjernicima pročitao: “Jučer hodampo Berlinu i sretnem...“ i to čita ljudima na bosan-skom selu. Nije čak ni pročitao ono što je prekopirao.I to je zloupotreba hutbe. Da ne govorimo o tome dase hutba koristi za poticanje mržnje, to je zloupotre-ba višeg reda.

Reforme u islamu postaju jedna od glavnihtema ummeta – u smislu reformi institucija,di jaloga sa drugim religijama, izazova demok -ra cije i moderniteta, ukidanja totalitarnih re -žima širom islamskog svijeta... No, postoje za -go vornici (ponajviše među muslimanskim di si -de ntima na Zapadu) da treba reformirati samKu’ran jer, po njihovom mišljenju, on je pi san uvre menu koje ne korespondira sa našim pa ti -me ne vrijede ista pravila. Što Vi o tome mi s li -te? Ne ulažemo li premalo napora da su ve renoodgovorimo na ove izazove?

Mnogi izazovi stoje pred cijelim svijetom, a timei pred muslimanskim zajednicama. Što se tiče zadira-nje u tekst Kur’ana, to je sa stajališta islama nedopu-stivo. Nasušna je potreba imati razne institute koji ćese baviti pitanjem proučavanjem Kur’ana i suvreme-ne kur’anske misli i pronalaziti adekvatne kur’anskemisli u određenom trenutku. Najveći sam protivnikulice i rulje. Odgovorno tvrdim da se na taj način nevoli Poslanik, niti se potvrđuje Kur’an, niti islam. Izaćina ulice, pogaziti jedni druge, spaliti ambasade izastave nije rješenje. Način rješavanje je knjigom naknjigu, filmom na film, to jest moramo koristiti istemetode. Ovo što se događa je šteta za same musli-

mane. Uostalom, to se ciljano postavlja, a muslimaninaivno nasjedaju. Predlagao sam da se u Sarajevu, nanekom stadionu, okupi 100 000 ljudi i da se uči Mev-lud Muhammedu, a.s., i da na taj način pokažemosvoju ljubav prema Poslaniku.

Različiti islamski fakulteti, instituti i ustanove bimorale osmisliti model kojima bi rješavali ove krize,koje se svako malo ponavljaju i to baš u vrijeme izbo-ra u Americi, Njemačkoj, Francuskoj i Britaniji. Znajugdje se nalazi tempirana bomba u islamskom svijetui oni je samo aktiviraju.

Neki kažu da su nemuslimanske manjine u is -la mskim zemljama ugrožene? Ne postoje crk veu Saudijskoj Arabiji, a mnogi prigovaraju da tazemlja gradi velebne džamije po Europi.

Rekao sam na inauguraciji da je hrvatski modelrje šenje za muslimane u Europi, ali i za kršćanske ma -nji ne u muslimanskim zemljama. Pazite, nije ni u Hr -va tskoj lako osnovati džemat. Morate imati tristo po -t pisanih ljudi koji su muslimani. U Europi, ako želitere gistrirati udrugu morate imati potpis desetak ljudi.U Saudijskoj Arabiji nema ni jednog nemuslimana, ada je državljanin te zemlje, nema domaćeg stanovni-štva koji su kršćani i država nema nikakve obaveze. Sdruge strane, u nekim ambasadama imate molitveneprostore. Kome će graditi crkve i na osnovu čega? Tome često pitaju i na televiziji. U Iranu, koja je islam-ska država, imate bolje crkve nego u Zagrebu.

Završili ste i Katolički bogoslovni fakultet uZagrebu. Koji su kršćanski mislioci i teolozi bli-ski Vašem svjetonazoru? S druge strane, koji suVam islamski mislioci iz suvremenosti bliski?

Tomislav Jablanović, Šagi Bunić, BonoventuraDuda, Golub, Kušar i Ivačić su na mene ostavili lijepdojam. S druge strane, ima ih podosta, no, istakao biHuseina Đozu, Ahmeda Smajlovića i DžemaludinaČauševića.

Što bi poručili onima koji ne vjeruju u Boga?Da preispitaju svoj odnos prema sebi. Poslanik

kaže da tko upozna samog sebe, upoznat će i Boga.

Na koji način bi razgovarali s Salmanom Rush -di jem? Obavezuje li Vas, hrvatskog muftiju,fet va imama Homeinija?

Ne. Fetve imama Homeinija nas ne obavezuju.Fetve obavezuju samo one na području njegove inge-rencije, to znači Irance. Rushdi i dan danas sije smut-nju, ali ništa se ne bi promijenilo da je ubijen. On jeveć sam sebe ubio. Umjesto da se bavimo Rushdijem,trebamo gledati kako da izgradimo sebe i budemoistinski ambasadori islama.

67

INTERVJU: Aziz ef. Hasanović

BEHAR 108

Mudrost uvijek ispliva napovršinu i pokaže seučinkovitom. Bilo je onih kojisu pokazivali hrabrost krozpriču, ali muftija Omerbašić jepokazao mudrost krozvođenje, akcije, krozkonkretne korake i to mubošnjački narod ne smijezaboraviti.

*

Ulaskom u Europsku uniju mise možemo strateški postaviti inametnuti kao faktor koji ćepomoći rješenjemuslimanskog pitanja uEuropi, jer smo najpozvaniji.Uz nas, tu je Austrija,Španjolska i Belgija, jer su,kako-tako, riješile pitanjemuslimana.

*

Surađujem sa Srbima ikolegama iz Pravoslavnecrkve. Na moju inauguraciju jedošao mitropolit, na raznimrazinama se susrećem saSrbima i sudjelujem naokruglim stolovima na kojimase govorilo o pomirenju. Svešto sam sada rekao, rekao sami tamo. Rekao sam da dolazimiz krvlju natopljeneSrebrenice. Moramo nastavitiizgrađivati život, ali dok istinine pogledamo u oči ne možese nastaviti normalno živjeti.Problem je da genocid niječuoni koji su ga počinili.

1. UvodPravni status islama u Grčkoj ima

svoje historijske korijene u samimpočecima formativnog perioda grčkedržave, godine 1830. Međutim, vjer-ski sistem se konsolidira tek nakonaneksije Tesalije i Arte, 1881. godine,te “novih teritorija” (Makedonije,Epira, istočnoegejskih otoka i Krete)1913. godine, kada je grčko državlja -nstvo dobio značajan broj muslima-na, stanovnika tih područja. Godine1923., razmjenom stanovništva iz me -đu Grčke i Turske, označen je zva -nični kraj prisustva islama u Grčkoj,uz značajan izuzetak turske/musli-manske manjine u Trakiji.1

Ono što Grčku čini posebnom izanimljivom je “preživljavanje” odre-đenih elemenata osmanskog millet-sistema, kojim vjerske razlike/podjeledobivaju politički i pravni letiti mi -tet.2 Pravni status islama u Grčkoj

objedinjava klasične osmanske ele-mente u savremene sheme državljan-stva. Ovaj, takozvani “neo-millet” si -stem primjenjuje se samo na tur-sku/muslimansku manjinu u Trakijii podrazumijeva samo nekoliko lokal-nih manjinskih institucija koje, opće-nito, nisu dio niti su priznate od stra-ne zvaničnih državnih institucija.3 Topredstavlja svojevrsnu iznimku ustrogom i uniformnom grčkom prav-nom poretku, te se na prvi pogled činida, napose, podržava paradigmu opravnom pluralizmu u Grčkoj. U tomozračju, u ovom članku, oslikat ćemoosnovne karakteristike pravnog sta-tusa islama u Grčkoj, te njegove ulo -ge na rubu europskog političkogmoderniteta.

U prvom dijelu članka predstavitćemo osnovne elemente grčke nacio-nalne ideologije koji su utjecali nazakonodavstvo ove države od njenog

utemeljenja 1830. godine. Autoper-cepcija grčke nacije temelji se nagrčkom pravoslavlju i ambivalent-nom pojmu “rasnog kontinuiteta”.Slučaj muslimana u Kritskoj državi(1898–1913) primjer je koji omoguća-va razumijevanje pravnog statusamuslimana u Grčkoj nakon 1913., teposebno nakon potpisivanja mirov-nog ugovora u Lozani 1923. godine.Ra zmatrajući stanje i situaciju tur-ske/muslimanske manjine u Trakiji,posebnu pažnju posvetit ćemo dvamanaročitim aspektima: sukobljavanji-ma u vezi sa nazivom manjine, teoduzimanjem državljanstva velikombroju pripadnika te - nacionalne i vje -rske - manjine.

Drugi dio članka posvetit ćemoinstitucionalnim elementima pro-millet pravnog statusa muslimana uGrčkoj. Ti elementi čine ono što janazivam “neo-milletom”, odnosno,

68

ISLAM NA BALKANU

Islam u Grčkoj*

Kao što smo to već rekli, muslimanske manjine u Grčkoj, politički i pravno, smatraju se“neo-milletom” u pretežno kršćanskoj zemlji/državi. Od 1881., 1913. i 1923. godine, poli-tički predstavnici, lokalna uprava, vojna služba, obrazovanje, porodično pravo i vakufipredstavljaju oblasti u kojima se primjenjuje niz pro-milletskih politika i pravila. S vre-menom, a zahvaljujući modernizaciji i demokratizaciji državnih struktura i djelimičnojde-etnizaciji ideologije, ovaj pro-milletski sistem unekoliko je omekšan, ali je zadržaosvoje institucionalne karakteristike.

Piše: Konstantinos TsitselikisS engleskog preveo Edin Urjan Kukavica

* SÜDOSTEUROPA, 55 (2007.) 4, str. 354-3721 Albanski muslimani Epira i Makedonije također su bili isključe-

ni iz razmjene stanovništva iz 1923. godine, ali su 1945. godineprotjerani u Albaniju. Muslimani Dodekaneza postali su poluz-vanična manjina nakon što su otoci - do tada pod italijanskomvlašću - vraćeni pod grčku vlast, 1947. godine.

2 Osmanske vlasti su vjerskim zajednicama (milletima) jamčileodređenu institucionalnu autonomiju, posebno nakon reformi udevetnaestom stoljeću. O millet sistemu, vidi, Michael URSI-NUS, “Millet”, u: Encyclopedia of Islam, tom. VII, Leiden: E.J.Brill, 1990, str. 61-64; Benjamin BRAUDE/Bernard LEWIS (ur.),Christians and Jews in the Ottoman Empire. The Functioning of

a Plural Society, tom. I: The Central Lands, New York: Holmes &Mayer, 1982, naročito, Benjamin BRAUDE/Bernard LEWIS,“Introduction”, str. 1-34; te, Benjamin BRAUDE, “FoundationMyths of the Millet System”, str. 69-88; Kemal KARPAT, “Milletand Nationality: The Roots of the Incongruity of Nation andState in the Post-Ottoman Era”, str. 141–170.

3 O formiranju unutarnjih institucija za manjine, vidi, AlainFENET, “La question des minorités dans l’ordre du droit”, u:Groupement pour les droits des minorités, Les minorités à l’âgede l’Etat-nation, Paris: Fayard, 1985, str. 48-61; Dimitris CHRI-STOPOULOS, Otherness as a Relation of Power, Athens: Kriti-ki/KEMO, 2002, str. 54.

sistemom koji oživljava klasičnu pra-vnu podjelu temeljem vjerske pripad-nosti u savremenoj teoriji i praksidržavljanstva. Neki od tih elemenatasu znakovito zastarjeli, poput ograni-čenog broja političkih predstavnika,vijeća lokalnih zajednica i oslobađa-nja od služenja vojnog roka. Drugi su,pak, još na snazi u formi manjinskihprava, kao što je to slučaj sa dvojezič-nim manjinskim školama, nadležno-stima muftija i samoupravom vakufi-ma (pobožnim zakladama).

2. Između milleta i nacije: nacio-nalna ideologija u preoblikovanjuravnoteže između muslimanskihmanjina i grčke države

Religijska i etnička pripadnost bi -li su u bliskoj vezi u grčkom “naciona-lnom buđenju”, koje je, ustvari, uveloobrasce tradicionalnog osmanskogmillet-sistema u proces izgradnje na -cije. Milleti su smatrani latentnim“nacionalnostima”, naročito za vrije-me teških diplomatskih pregovora uvezi sudbine bivšim osmanskih teri-torija potkraj devetnaestog stoljeća.Klasična kulturna različitost, hibri-dizam i sinkretizam počeli su blijedi-ti, kako se pojam etno-nacionalne čis -to te, ishodeći iz europskog romantiz-ma, počeo pojavljivati u ovom po d ru -čju. U Grčkoj je na pojam državljan-stva jako utjecala post-osmanska pe -r cepcija etničke pripadnosti koja će sepremetnuti u teoriju o rasnom ko n ti -nuitetu Helenizma temeljem “grč koggenosa”.4

Za takvu političku zajednicu, za s -no vanu na “zajedničkom rasnom po -rijeklu”, manjine predstavljaju očevi-dan “problem”: načelno, one moraju(ili) nestati asimiliranjem, (ili) dobitiposebna prava u cilju zadržavanjavla stitog identiteta, (ili, pak), bitipre puštene dinamici političke nebri-ge. Grčka historija potvrđuje postoja-nje sva tri vida političkih odnosa pre -

ma manjinama sa mnoštvom nijansi-ranih manifestacionih oblika ili, pak,svojevrsnih združenih verzija. U tomprocesu, muslimani i židovi sve su vi -še postajali izolirane vjerske skupinei politički entiteti. Osmanski pojamzimija (zimmî) - kršćana i židova kojižive u Osmanskom sultanatu - je obr-nut, te, iako su muslimani uživalibeneficije jednakosti pred zakonom,ovo načelo moglo se uvijek ograničitipreraspoređivanjem njihovog na ro či -tog pravnog statusa. Maria Todorovaprimjećuje da je

“ironično, balkanski nacionali-zam, koji je neporecivo uništio zamiš -ljenu zajednicu pravoslavnog kršća n - stva, uspio je očuvati zamrznutu, ne -pri mijenjenu i zaglupljujuće unif o r m -nu sliku muslimanske zajednice, te sedosljedno baviti njome u millets kompojmovnom okruženju.”5

Period nacionalnog osvještenja

također je značajno utjecao na naru-šavanje ravnoteže moći u odnosu na -cije i vjere. U savremenoj Grčkoj, ob -rasci nacionalnih pripadnosti su ja -sni (i isključivi), a vjera - premda ubliskoj vezi sa nacionalnom ideologi-jom - predstavlja tek drugorazrednifaktor solidarnosti. Osim toga, vjeraje još osnovni kriterij za utvrđivanjepravnog statusa turske/muslimanskemanjine u Trakiji, što je činjenica ko -ju je moguće objasniti općim ka ra k -teristikama procesa nacionalnog os -vje štenja u Grčkoj, kao i konsolidaci-

je manjinskog nacionalnog identitetau Trakiji.

Grčka država pokušala je uspo-staviti i iskoristiti institucije umno -go me nalik na millet-sistem u ciljuojačavanja kontrole manjina defini-ranih temeljem vjerske i nacionalnepripadnosti. Ovaj pokušaj rezultat jenapetosti između Grčke i Turske, os -o bito nakon početka kiparske kri ze,1955. godine, te položaj grčke-or to -doksne manjine u Istanbulu. Is to v re -meno, turska nacionalna ideologijako ristila je instituciju millet-sistemada bi ojačala unutarnje i uzajamneve ze članova manjinske zajednice,uk ljučujući i obuhvatajući i drugema njinske skupine definirane zajed -ni čkim nacionalnim naslijeđem, po -put Pomaka ili Roma bugarskog go -vo rnog područja. Turski nacionalniid entitet “izrastao” je iz nekoć preov-lađujućeg višeznačnog osmanskog

identiteta, a “nacionalizacija” islama- i muslimana - dovršena je premeta-njem vjerskih veza u nacionalne. Od -a tle, duga tradicija zaštite manjina uGrčkoj ne odražava šira savremenakretanja prema pravnom pluralizmuprimjenjivom i u ovoj zemlji, nego os -tatke iz prošlosti, čvrsto se oslanjaju-ći na konzervativnu manjinu i mati-čnu državu, Tursku.

Islam, koji je nekoć bio najveća pre-preka modernističkoj - “kemalis ti č koj”- ideologiji, postao je temeljni stup tur-ske nacionalne ideologije turske/mu s -li manske manjine. Ova tra n s fo r ma ci -ja strukturalne pozicije islama tako-đer je odraz pojave novog poli t i čkog si -s tema u Turskoj te njegove interakcijesa turskim nacionalizmom, nakon

69

ISLAM NA BALKANU

BEHAR 108

Zakon o nacionalnosti iz 1955. godine, sadrži zloglasni članak 19, ukojemu se tvrdi da “osoba (grčki državljanin) negrčkog porijeklakoja napusti Grčku bez namjere povratka može izgubiti grčkodržavljanstvo”. Ovaj članak dovodi grčke državljane “negrčkogporijekla” (allogeneis) u poziciju koja je znakovito teža od one ukojoj se nalaze državljani “grčkog porijekla” (homogeneis).Muslimani, bez izuzetka, spadaju u prvu kategoriju te postajumetom politika koje za cilj imaju reduciranje brojnosti manjine.

4 Konstantinos TSITSELIKIS/Dimitris CHRISTOPOULOS, “Impasses of TreatmentRegarding Minorities and Homogeneis in Greece”, u: Jahrbücher für Geschichte und Kul-tur Südosteuropas, 5 (2003), str. 81-93.

5 Maria TODOROVA, Imagining the Balkans, New York: Oxford University Press, 1997,str. 177.

godina izravnih sukobljavanja. Nara-stajući utjecaj islama na tursku nacio-nalnu ideologiju, od 1980-ih naovamo,prosto je “izvezen” u Trakiju, gdje sumanjinske institucije stavljene u služ-bu turskog nacionalizma, ali zadrža-vajući svoje pro-milletske karakteristi-ke. Osim toga, grčke vlasti zatečene uzamki vlastitih ideoloških premisa,negirale su nacionalni identitet (veći-ne) manjine, te još protežirale potpunozastarjelu “neo-millet” politiku. Poslje-dično, pravni status turske/musliman-ske manjine u Trakiji žestoko se odu-pirao: u zanimljivoj ideološkoj i politi-čkoj interakciji, niti su manjine, a nigrčke ni turske vlasti pokušavale mo -de rnizirati radikalne institucije izdevetnaestog stoljeća.

2.1. Paradigma muslimana sa Krete(1898. – 1913.)6

Prijelaz iz milleta u naciju i ne z g -ra post zakonodavnog procesa s tim uvezi ponajbolje oslikava pravni statusi politički položaj muslimana za vrije-me petnaestogodišnjeg postojanjadrž ave Krita. U to vrijeme, grč ka na -ci ja trebala je definirati vlastitu po -ziciju vis-à-vis “ostalih”:

“Budući da grčka nacija predviđakultiviranje i inkorporiranje stanov -ni štva negrčkog porijekla (allogeneis),ne smije imati uskogrude ideje u smi-slu reguliranja nadležnosti i odnosameđu građanima; […] Mora zanema-riti nepravdu nejednakosti iz prošlo-sti; […] Mora, ne samo priznati jed-nakost svim građanima koji čine slo-bodnu državu, nego i priznati, ako jepotrebno, povlastice onim rasama sakojima će živjeti.”7

U ovom ozračju, muslimani sesma traju hibridnom manjinom. U ok -ruženju novog poimanja i institucio-

nalne implementacije millet-sistema,muslimani su u javnoj administraciji(vlasti) učestvovali u ograničenombro ju. Njihovo aktivno učešće u dru-štvu jamčile su posebne mjere koje bise danas smatrale “pozitivnom diskri-minacijom”, a koje su namijenjeneola kšavanju integracije i blagostanjui manjine i većine. Rasprave koje suse tim povodom vodile bile su uglav-nom u domenu iznalaženja načina ivrste ograničenja koje će onemogućitida se te mjere premetnu u povlastice,što bi se u konačnici moglo pro tivitiustavnim načelima jednakosti. Musli-mani su bili uključeni u javnu službu,kao civilni službenici, policajci, te rije-tko kao sudije. S druge strane, uobi-čajeni standardi ustanovljeni u ciljureguliranja odnosa država-građanizasnovani su na načelima umnogomenalik onima iz grčke nacionalne ideo-logije. Tako su muslimani uživali sta-tus nacionalne manjine prije negomilleta. Slijedeći primjer je naročitoslikovit: godine 1907., nakon duge ra -s prave, kritska Skupština dopustilaje muslimanskim vojnicima da radiobavljanje vjerskih obaveza ne nosekape sa širitom. Ele ftherios Venize-los, gorljivi zagovornik muslimanskoginstitucionalnog nap re tka, glasao jeprotiv ovog prijedloga jer je smatraoda bi, prihvatanjem ove mjere, Skup-ština “proširila, umjesto da smanjuje,jaz između kršćana i muslimana, i toviše nacionalni nego vjerski”.8

Kako su postepeno kritski kršćanipredviđali ujedinjenje sa Grčkim kra-ljevstvom, simboličkim priznavanjemnacionalnih veza sa “matičnom zem-ljom”, muslimansko stanovništvo jere agiralo okrečući se alternativnoj“ma tičnoj zemlji” ili “matičnoj naciji”,to jest, Osmanskom sultanatu ili

“turkizmu”. Godine 1910., 16 musli-manskih zastupnika živo se usprotivi-lo Deklaraciji kritske Skupštine pokojoj bi zasjedanja ovog tijela počinja-la sa “u ime kralja Grčke”, te su odbiliučestvovati u radu ove državne insti-tucije.9 Transformacija milleta u naci-ju, iznutra i moguće još intenzivnijeizvana, već je bila “pred vratima”.Stoga, kritska paradigma pomaže ra -zu mijevanju pravne i političke pozicijeislama u Grčkoj poslije 1913. godine,kada je Grčka anektirala Krit. Odtada, do razmjene stanovništva 1923.godine, muslimani na Kritu postajumanjina u državi Grčkoj.

2.2. Muslimani Zapadne Trakijeposlije 1923. godine

Ako Krit predstavlja prahistorijupolitičkog i pravnog objedinjavanjapro-milletskih institucija u grčki poli-tičko-pravni sistem, Trakija oslikavasadašnjost i budućnost pravnog statu-sa islama u Grčkoj. Vrhunac naciona-lnog programa, namijenjenog homo-genizaciji, respektivno, Grčke i Tur-ske, bila je razmjena stanovništva1923. godine, od koje su bili izuzetimuslimani Zapadne Trakije i pravo-slavni Grci Istanbula i otoka Gökçea-da/Imvros i Bozcaada/Tenedos.10 Raz-mjena je izvršena temeljem vjerskihkriterija, uz slučajeve nekonvenciona-lnih izuzetaka, poput muslimana “al -ba nskog porijekla” u Grčkoj ili grko-pravoslavnog stanovništva Kilikie,ko je je govorilo arapskim jezikom, štosve, otkriva nedvojbenu nacionalnudi menziju.

Mirovnim ugovorom iz Lozanemanjinama obje države jamčila su sevjerska prava po ugledu na osmanskimillet sistem. Pro-milletske instituci-je turske/muslimanske manjine u

70

ISLAM NA BALKANU

6 Kritska država ustanovljena je 1898. godine; bila je pod suvere-nitetom osmanskog sultana, neposrednom upravom Grka i voj-nom zaštitom velesila. Anektirana je 1913. godine.

7 Konstantinos FOUMIS, Minutes of the Cretan Assembly, sesija35, od 22. novembra 1906., u: Estenografimena praktika tis B’syntaktikis Syneleusis ton Kriton, Episimos Efimeris tis KritikisPoliteias, vol. D’, Hania 1912, str. 782.

8 Eleutherios VENIZELOS, Minutes of the Cretan Assembly, sesi-ja B’, od 2. oktobra 1907., u: Estenografimena praktika tis Vouliston Kriton, tis ektaktou synodou tis A’ vouleutikis periodou tou

1907, Em. Franzeskakis, Hania 1911, str. 73.9 Minutes of the Cretan Assembly, sesija C’, od 13. novembra

1910., u: Minutes of the Cretan Assembly, Historijski arhivgrčkog Ministarstva vanjskih poslova, F. 1910 A/6.

10 Renée HIRSCHON (ur.), Crossing the Aegean. An Appraisal ofthe 1923 Compulsory Population Exchange between Greece andTurkey, New York/Oxford: Berghahn Books, 2003; KonstantinosTSITSELIKIS (ur.), The Greek-Turkish Population Exchange.Aspects of a National Antagonism, Athens: Kritiki/KEMO, 2006.

71

ISLAM NA BALKANU

BEHAR 108

Trakiji, naročito, “zarobile” su manji-nu unutar starih komunitarnih obra-zaca kao ostrvce institucionalizira-nog vjerskog konzervativizma umoru modernizma.11 Ova situacijaomogućila je nastanak hibridnogpravnog statusa sa ograničenom per -s pektivom razvoja, sa visokim stup-njem mogućnosti za manipulacijudržavljanstvom i građanskim pravi-ma kako od strane Grčke tako i odTurske. Drugim riječima, sa ovog sta-jališta, grčko Ministarstvo vanjskihposlova je još zaduženo za koordinaci-ju ovlasti za svaku pravnu ili politi-čku odluku koja se odnosi na turs -ku/muslimansku manjinu. Štaviše,na cionalne ideologije obje strane pre -d stavljaju ovu pojavu “prirodnom” ipodložnom jedino kozmetičkim pro-mjenama.12

Prema Inspektoru za manjine iz1930. godine, prijateljstvo izmeđuGrčke i Turske treba se temeljiti na“na čelu odanosti” manjina vis-à-visnji hovih zemalja-domaćina. U slučajuda se zajamče nova manjinska prava,moraju se poštivati (konsultirati) po s -tojeći ugovori, a u vezi sa državljans -tvom primijeniti vlastite zakone, da bise izbjeglo da se manjine premetnu u“države u državi”13 te da bi se osigura-lo, naprimjer, učenje zvaničnog jezikazemlje. Ovakve izjave otkrivaju višepercepcije nego stvarnosti, u početkuprimjene zaštite manjina iz 1930-ih,kada su manjine još čuvale jake pro-millet institucije.

Karakteristike politika Grčke iTurske vis-à-vis turske/muslimanskemanjine u Trakiji, te podjele unutarma njine, napose narednih pedesetgodina, bilo je mjesto islama i njegovona dmetanje sa kemalističkom moder-nističkom ideologijom, odnosno, dru-gim riječima, sa turskim nacionali-

zmom. Podjelu manjine na konzerva-tivne muslimane (vjerske prvake, ze -m ljoposjednike i obične ljude koji supredstavljali stari sistem vjerski in s -ti tucionalizirane zajednice) i mo de r -nis tičke Kemaliste (intelektualce, ze -m ljoposjednike i trgovce koji su pred-stavljali novo doba nacionalnih idea-la) podgrijavale su i grčka i turskapolitika, uz vremenski izuzetak perio-da s početka 1930-ih i 1950-ih, kadaje Grčka uskratila podršku konzerva-tivnom krilu. Nakon što je turska na -ci onalna ideologija uspjela transfor-mirati islam u jedan od svojih temelj-nih stupova, te inkorporirati Pomakei Rome, grčke vlasti nisu imale dru-gog izbora nego pribjeći pravnimargumentima u smislu potvrđivanjavjerskog karaktera manjine koja se, ustvarnosti, premetnula u nacionalnu.Ovo umnogome pomaže razumijeva-nju simboličkog anatagonizma izme-đu nacionalizama (kako će se imeno-vati manjina?), te prakse uskraćiva-nja državljanstva (kako “izbrisati”nepoželjne?).

2.2.1. Rat naziva: “nacionalna/tur-ska” ili “vjerska/muslimanska”manjina?

Dvadesetih godina 20 st., “Turčin”je bio samo sinonim za “musliman”.Kasnije, kako su grčko-turski odnosipostajali sve zategnutiji te su se poče-li odražavati i na respektivne manji-ne, imenovanje manjine u Trakijidoseglo je razinu ključne važnosti.Zadržavajući vjerski naziv manjine izanemarujući proces tekuće “naciona-lizacije” (“turkifikacije”), obje državenezgrapno su pokušavale previdjetioče vidno: nacija - a ne vjera - preds -tavlja srž identiteta. “Nacionalizacija”manjine izazvala je ozbiljnu zabrinu-tost grčkih vlasti u smislu jačanjautjecaja Turske na grčkom teritoriju,naročito nakon 1950-ih. Bez obzira navaljanost ove zabrinutosti, imenova-nje manjine poprimilo je najveći sim-bolički značaj za obje države i za samumanjinu.

Česta prebacivanja između “tur-skog” i “muslimanskog” u službenomnazivu manjine, u 1920-im, 1950-im,

11 U Turskoj su, godine 1926., manjine prisiljene da se odreknu svo-jih prava u vezi sa posebnim vjerskim sudovima te da se uskladesa novim turskim pravnim poretkom, kojim se građansko pravopriznaje kao jedini izvor porodičnog prava.

12 Godine 2007., naprimjer, novim zakonom imenovano je i postav-ljeno 200 imama u Trakiji, na trošak državnog budžeta (Zakon3536/2007, posebna pravila o imigracijskim politikama i drugimstvarima], u: Efimerida tis Kyverniseos, tom. A (2007), Nr. 42, str.

1214. Međutim, činjenica da će izbor imama provoditi komitetpredstavnika ministarstava i univerziteta, te da su im zajamče-ne plaće za devet mjeseci godišnje, samo je izazvala snažnu reak-ciju u manjinama i onemogućila provođenje zakona.

13 Konstantinos STYLIANOPOULOS, Report on the Muslim mino-rity of Thrace, Part B, 11 October 1929, Arhiv Eleftheriosa Veni-zelosa, Bennakis Museum (Kifisia, Athens), F. 1929/53, str. 71.

Džamija Janissaries, na otoku Kreta, izgrađena 1645. godine.

1970-im i danas, otkrivaju kapacitetkolektivne amnezije nacionalne reto-rike, koja tvrdi da služi “nacionalniminteresima” u “stanju potrebe”.14 Go -dine 1955., u kontekstu približavanjaizmeđu Grčke i Turske, grčke vlastisu manjinu proglasile i nazvale “tur-skom”; za vrijeme vojne hunte (1967-1974.), pa i danas, međutim, sam po -jam je demoniziran. Od sredine 1980-ih, slijedi niz odluka grčkih sudova,prema kojima manjiske udruge izsvojih naziva moraju izbaciti pridjev“turski”. Dva slučaja (“Kuturno dru-štvo turskih žena Rodopa” i “Turskazajednica Ksanti”) nalaze se pred Eu -ropskim sudom za ljudska prava, kojibi, konačno, trebao donijeti odgovorna otvoreno pitanje u vezi prava, udemokratskim društvima, da osnujuudruženje sa nacionalnim predzna-kom po izboru osnivača.

2.2.2. Lišavanje državljanstvaJedan od najboljih primjera ideo-

loške upotrebe zakona za definiranje“nas” i “ostalih” jesu pravne norme zastjecanje ili gubitak grčkog državljan-stva. Grčkim zakonom ograničen jepristup pravu državljanstva u smisluius sanguinis prije nego ius soli, uskladu sa poimanjem pripadnostigrčkoj naciji kao “rasnom kontinuite-tu “.15 Štaviše, Zakon o nacionalnostiiz 1955. godine, sadrži zloglasni čla-nak 19, u kojemu se tvrdi da “osoba(grčki državljanin) negrčkog porijek -la koja napusti Grčku bez namjerepovratka može izgubiti grčko držav-ljanstvo”.16 Ovaj članak dovodi grčke

državljane “negrčkog porijekla” (allo-geneis) u poziciju koja je znakovitoteža od one u kojoj se nalaze državlja-ni “grčkog porijekla” (homogeneis).Muslimani, bez izuzetka, spadaju uprvu kategoriju te postaju metompolitika koje za cilj imaju reduciranjebrojnosti manjine.

Prema Ministarstvu unutarnjihposlova, oko 46,600 muslimana lišenoje grčkog državljanstva između 1955. i1998. godine.17 Ova mjera je, ustvari,bila djelimični odgovor na progon višeod 22,000 pripadnika grčke manjine izIstanbula 1960-ih godina. Međutim,treba primijetiti da se 60% slučajevaoduzimanja državljanstva odnosi namuslimane Trakije koji su se naseliliu Turskoj i osobno se odrekli grčkogdržavljanstva u cilju olakšavanja pro-cedure stjecanja turskog. Broj oduze-tih državljanstava počeo se smanjivatiposlije 1992., a članak 19 je izbačen izZakona 1998. godine. Neposredna po -s ljedica oduzimanja državljanstva jepojava “bezdržavljanstva”. Većina slu-čajeva “bezdržavljanstva” tiče se mu s -li mana Trakije, koji ustrajavaju nasvome legitimnom pravu da im sevrati njihovo grčko državljanstvo. Na -kon godina neizainteresiranosti, pro-ces vraćanja državljanstva počeo je ufebruaru 2007. godine.18

3. Institucionalna osnova “neo-millet” sistema

Od osnivanja grčke države 1830.godine, grčki odnos prema muslima -n skim manjinama reproducirao jepre thodno postojeću pojavu pravne

po djele temeljem vjerske pripadnosti.Muslimani, koji su integrirani u gr -čku državu 1881. (Tesalija), 1913.(Novi teritoriji) te 1919./1923. (Zapa-dna Trakija), smatraju se ostacimamuslimanskog milleta. Nizom među-narodnih ugovora (Konstantinopolj,1881.; Atina, 1913.; Lozana, 1923.)namijenjenim za osiguravanje njiho-vog pravnog statusa, na lokalnoj razi-ni pomagala su vijeća muslimanskihzajednica pod vodstvom muftija.

Ovi pro-milletski aranžmani uGrčkoj pokazali su se naročito izdržlji-vim i trajnim, te su i danas na sceni uslučaju turske/muslimanske manjineu Trakiji, a koja čini većinu grčkogmuslimanskog. Poslije okončanja grč -ko-turskog rata i razmjene stanovni-štva 1923. godine, manjina je postalanovi front konfrontacija između grčkei turske nacionalne ideologije. Uprkosmodernizirajućem procesu, koji je odtada na sceni u Grčkoj, “neo-millet”koji je uspostavljan Ugovorom iz Loza-ne još je na snazi. Pravnim odlukamao manjinama nastoje se prilagoditipro-milletska prava savremenom pri-stupu reguliranju prava manjina, alise još zanemaruje osnovno pitanje:“nacionalizacija” manjine.

U nekoliko domena posebna pra -va manjina bila su i još se pripisujugrčkim muslimanima temeljem nji-hove vjerske pripadnosti.19 Oblastprimjenjivosti zakona i politika u ko -jima se muslimani smatraju pripa -dnicima vjerske zajednice a ne držav-ljanima (građanima države) bile sune uporedivo brojnije u početnim stu -

72

ISLAM NA BALKANU

14 Različiti nazivi korišteni za manjinske škole od 1881. godine dodanas karakteristika su nezgrapnosti u smislu imenovanjamuslimanskih manjina u Grčkoj. Korišteni su slijedeći nazivi:“turske” (Zakon 123/1882, Odluka 3065/1954), “osmanske”(Zakon 568/1915), “muslimanske” (Zakon 1618/1919, Zakon2781/1922, Pravna odluka 4242/1962), te konačno “manjinske”(Ministarska odluka 57658/1972, Zakon 694/1977, Zakon2640/1998, Zakon 2817/2000).

15 Dimitris CHRISTOPOULOS, “Greece”, u: Rainer BAUBÖCK, EvaERSBØLL, Kees GROENENDIJK, Harald WALDRAUCH (ur.),Acquisition and Loss of Nationality, Policies and Trends in 15European States, tom. II: Country Analyses, Amsterdam: Amster-dam University Press, 2006, str. 255-289; Konstantinos TSITSE-LIKIS, “Citizenship in Greece. Present Challenges for FutureChanges”, u: Devorah KALEKIN-FISHERMAN/Pirkko PITKÄ-NEN (ur.), Multiple Citizenship as a Challenge to European

Nation-States, Rotterdam: Sense Publishers, 2006, str. 145-170.16 Pravna odluka 3370/1955, članak 19, Zakon o grčkoj naciona-

lnosti, u: Efimerida tis Kyverniseos, tom. A (1955), nr. 258.17 Odgovor Nr. 10097, Ministra unutarnjih poslova na pitanje koje

je u Parlamentu postavio zastupnik manjine Ilhan Ahmet, 20.aprila 2005. Vidi, također, Tasos KOSTOPOULOS, “The DarkSide of the New-Greek History: The Deprivation of Citizenship(1926–2003)”, u: Modern Issues, (2003) 83, str. 53-75; NikolasSITAROPOULOS, “Freedom of Movement and the Right to aNationality v. Ethnic Minorities: The Case of ex Article 19 of theGreek Nationality Code”, u: European Journal of Migration andLaw, 6 (2004) 3, str. 205-223.

18 Odluka Ministra unutarnjih poslova, Nr 62036/3259/2007, u Efi-merida tis Kyverniseos, tom. B (2007), Nr. 200.

19 Vidi, Konstantinos TSITSELIKIS, “The Legal Status of Islam inGreece” u: Die Welt des Islams, 44 (2004) 3, str. 402-431.

p njevima formiranja grčke države.Po stepeno, neki pro-milletski aranž -mani obuhvaćeni su državljanstvomte su stoga nestali (u daljem tekstu,od jeljci 1, 2 i 3), dok su neki još na sna -zi (u daljem tekstu, odjeljci 4, 5 i 6).

3.1. Ograničenje broja političkihpredstavnika

Uživanje političkih prava (birati ibiti izabran) u uskoj je vezi sa pita-njem državljanstva. Svim muslima-nima, grčkim državljanima, zajamče-na su politička prava, i to u Tesalijiposlije 1881. godine, na Novim terito-rijima poslije 1913., u Trakiji poslije1919., te u Dodekanezeu poslije 1947.Određeni vremenski period izbornekvote za Parlament i općinska tijelapostojala su naporedo sa manjinskimunutarnjim pro-millet institucijama.

Prvo masovno učešće muslimanana izborima zabilježeno je 1915. godi-ne. Na izborima iz 1915. i 1916. godi-ne, muslimani Makedonije glasali suza monarhističke političke partije, doksu muslimani Krita predstavljali upo-rište Eleftheriosa Venizelosa.20 Godi-ne 1920., 14 muslimanskih za s tu p ni -ka su kao anti-venizelisti izab ra ni uMa kedoniji. Samo u Drami, Ve ni ze li s -ti su uspjeli podijeliti muslimanskegla sove i dobiti pet zastupničkim mje -s ta, dok su muslimanski ra dnici udru gim gradovima sjeverne Gr čkema sovno glasali za Socijalističku par -ti ju (SEKE). Zahvaljujući ovim anti-ve nizelističkim glasovima mu slimanaMa kedonije na ključnim iz borima1920. godine, revolucionar na vlada iz1922. (formirana nakon vo jnog porazau Maloj Aziji) odlučila je da će za mu -s limane i Židove biti od vojene izborneje dinice, te da će mu slimanima biti do -di jeljeno ukupno 19 mjesta. Ovaj brojreduciran je na kon razmjene stano-vništva 1923. go dine, a temeljem nove

demografske stvarnosti.Muslimani Trakije, sa svoje stra-

ne, glasali su za Venizelosa do izbora1936. godine. Odvojene izborne jedi-nice uvedene 1923. godine, više su za -do voljavale domaće političke nego štosu osiguravale autonomne manjinskepredstavnike u Parlamentu.21 Ovemjere su od strane Visokog suda,1933. godine, proglašene protivnimus tavnom načelu jednakosti. Idejanametanja odvojenih izbornih jedini-ca ponovo se pojavila 1968. godine, uvrijeme vojne hunte, kada je Koordi-nacijko vijeće Trakije predložilo usta-vni amandman kojim bi se musli-manskoj manjini u Trakiji omogućioizbor dva zastupnika, a u cilju one -mo gućavanja muslimana da osvojesva zastupnička mjesta u Trakiji, te,u konačnici, ograničavanja njihovogpolitičkog utjecaja.

3.2. Vijeća lokalnih zajednicaSredinom devetnaestog stoljeća,

Mithat-paša zajamčio je musliman-skom stanovništvu osmanske Rume-lije status umnogome sličan onomekoji su uživali nemuslimanski mille-ti. Vijeća muslimanske zajednice(Cemaati Islamiye Encümenler) nas -ta la su po obrascu kršćanskih vijeća(dimogeronteies), jedne od najznačaj-nijih formi milletske samouprave nalokalnoj razini. Ta lokalna samou-pravna tijela konsolidirali su Mlado-turci: prema osmanskom Ustavu iz1908. godine, vijeća zajednica svakogmilleta bila su zadužena za vlasni-štvo i opće poslove zajednice. Nared-nih godina, vijeća zajednica osnovanasu u svim administrativnim središti-ma u skladu sa lokalnim demograf-skim stvarnostima. Ovim aranžma-nima okončan je tradicionalni modelmilletske samouprave pod izravnomkontrolom tradicionalnih vjerskih

vlasti te potaknuto formiranje nacio-nalnih ideologija temeljem novihpredstavničkih političkih institucija.

Nakon uspostave grčke admini-stracije u Tesaliji (1881.) i Novimteritorijima (1913.), ova forma lokal-nih samoupravnih tijela održavana jeza muslimane i Židove. Vijeće musli-manskih zajednica u Grčkoj zamije-nila su svoje osmanske prethodnike ipretvorena u manjinske institucijeunutar grčkog pravnog poretka, dje-lujući kao arbitar u stvarima koje setiču unutarnjih poslova zajednice tekao posrednik između muslimanskogstanovništva i grčke države. U prvojpolovini dvadesetog stoljeća, vijećamuslimanskih zajednica smatrala suse zasebnim pravnim sistemom, ubliskoj vezi sa vjerskim identitetommuslimanskog stanovništva, a i grč -ke vlasti su ta tijela poimala kao pri-padajućim pravnom poretku različi-tom od savremenog javnog prava.

Međutim, nakon okončanja Dru-gog svjetskog rata i bugarske okupa-cije Trakije, vijeća zajednica izgubilasu sve ovlasti i priznanje u grčkimzakonima. Umjesto toga, birani sukomiteti uprava vakufa koji će, nalokalnoj razini, početi uživati legiti-mitet predstavničkih tijela musli-manskog stanovništva.22 U ovom pro-cesu, vijeća zajednica apsorbirana sui uskoro iščezla. Godine 1966., napri-mjer, Predsjednik Koordinacionogvijeća Trakije u svome odgovoru Pre-fektu Ksantije, primjećuje da naziv“turska ili muslimanska zajednica”više nije prihvatljiv jer, prema zako-nu, komiteti uprava vakufa ne činesamoupravna tijela, nego tek pukeadministrativne organe za upravlja-nje imovinom vjerske zajednice.Stoga “svi dokumenti ili pečati kojikoriste ove nazive trebaju biti vraćenikao neprihvatljivi”.23 Ovo je primjer

73

ISLAM NA BALKANU

BEHAR 108

20 Pokušaji anti-venizelista da privuku muslimanske glasove uzro-kovala je unutar manjinske sukobe u Irakliu.

21 Godine 1929., Inspektor za manjine predložio ie da se posebnekvote odrede i za općinske izbore.

22 Godine 1950., Britanci su prve izbore za Komitete za upravljanjevakufima nazvali “općinskim izborima”, što predstavlja odjekpercepcije njihovog pridavanja značaja manjinama. Vidi, Britan-

ski vicekonzulat u Kavali, povjerljivi izvještaj, od 27. januara1950. godine, FO 371/89009 (Zahvaljujem se Argyrisu Mamare-lisu za ovaj dokument).

23 Predsjednik Koordinacijskog vijeća Trakije Prefektu Ksantija,dokument o “pribavljanje zgrade za odbor muslimanske gimna-zije “, od 26. oktobra 1966- godine, Arhiv Vanjskih i manjinskihškola, Opći državni arhiv, Kavala, F. 10.

političkog pokušaja ometanja “nacio-nalizacije” postojećih unutarnjih pro-millet institucija tursko/musliman-ske manjine.

Nakon 1967. godine, kada komi-teti uprava vakufa više nisu birani,sa moupravu turske/muslimanskema njine preuzela su druga tijela.Na j značajnije od njih bilo je nezvani-čni Vrhovni komitet Zapadno-trakij-ske tu rske manjine (Bati TrakyaTürk Azı nlığı Yüksek Kurulu) osno-van 1980. godine. kojega se početkom1997. godine - nakon perioda neaktiv-nosti - zamijeniti Savjetodavni komi-tet Zapadno-trakijske turske manjine(Bati Trakya Türk Azınlığı DanışmaKurulu).24 Ovo tijelo okuplja najistak-nutije pripadnike manjine koji, zaje-dno sa dvojicom izabranih muftijaKomotinija Ksantija, jesu izraz domi-nirajućeg turskog nacionalnog identi-teta. Međutim, grčka država, tur-sku/muslimansku manjinu još poimau čisto vjerskom pojmovniku te priz-naje samo njene izabrane predstavni-ke u Parlamentu i općinskim skupšti-nama, ignorirajući gorespomenutasamoupravna tijela.

3.3. Iznimke od vojne službeGrčkim zakonim predviđena su

kontroverzna pravila kojima se regu-lira vojna služba muslimana naročitou doba izravnih sukoba sa Osman-skim sultanatom ili Turskom. U vri-jeme kada su muslimani mogli biratiizmeđu grčkog ili osmanskog držav-ljanstva, bili su izuzeti od bilo kakvihvojničkih obaveza, kao i od bilo kak v -og poreza koji se odnosio na vo j na da -va nja (Zakon AΠZ/1882 i Zakon4213/1913, članak 14). Odlukom1550/1917, Privremene solunske vla -de, osnovan je posebni regrutni komi-tet za muslimane, koji je pozivao iregrutirao muslimane, iako ne u bor-

beni sastav, što će potrajati sve do ka -snih 1990-ih.

Čini se da su u vrijeme vojnog po -ho da u Maloj Aziji, muslimani imalipravo da plate (antisikoma) za neslu-ženje vojske. Zakonima 2400/1920 i2728/1921 o privremenom izuzećumu slimana (i Židova) od vojne služberegulira se iznos plaćanja za nesluže-nje vojnog roka u skladu sa osobnimprimanjima, za sve vrijeme trajanjavojnog pohoda u Maloj Aziji. Ovo pra-vilo umnogome podsjeća na posebanporez (bedel-i-askeri) koji su osmanskevlasti ubirale do 1908. godine od zimi-ja (zimmî) u smislu nadoknade za nji-hovo nesluženje vojnog roka.

Iako je načelo muslimanskog uče-šća u vojnim jedinicama prevladalopraksu izuzimanja, muslimani ni od1946.-1961. godine nisu služili vojsku,nego su izdvajali dio svojih prihoda,zbog odbijanja muslimanskih vojnikaza vrijeme građanskog rata da uče-stvuju u operacijama protiv ko mu -nističkih pobunjenika, među kojimaje također bilo muslimana.25 Od 1961.godine naovamo, muškarci “musli-manskog porijekla” moraju is pu -njavati svoje vojničke obaveze,26 uz

izuzetak muslimana sa dodekaneskihotoka.27 Nakon turske invazije Kipra,1974. godine, grčki muslimani izuzetisu od nošenja oružja i raspoređuju sena pomoćne dužnosti, po pu t javnihgrađevinskih radova. Od 1990.-tih,ovaj posebni tretman po la hko nestaje.Uz izuzetak nekih mu s limana “poma-čkog porijekla”, muslimani Trakije nesluže vojsku kao oficiri.

3.4. Manjinske dvojezične školeDanašnji manjinski obrazovni

sistem ukorijenjen je u eri tanzimata(1839.–1876.), kada je Osmanski sul-tanat namjerio obrazovati nove admi-nistrativne i vjerske elite za musli-manski millet. Članci 40 i 41 Ugovo-ra iz Lozane reguliraju postojanje po -se bnog obrazovnog sistema za musli-mansku manjinu. U tom smislu, čla-nak 2 Zakona o manjinskom obrazo-vanju (694/1977) precizira da jesvrha manjinskih škola da

“osiguranju i zaštite duhovni i eti-čki razvoj učenika u skladu sa osno-vnim djelokrugom općeg obrazovanjai načelima kojima se rukovodi nasta-vni plan javnih škola u zemlji”.

Njihov nastavni plan podijeljen je

74

ISLAM NA BALKANU

Džamija u Trikali

24 Za zbirku tekstova Komiteta od 1984. do 2004. godine, vidi,Fehim KELAHMET, Belgeleri (1984–2005), [Documents of theSupreme Committee, Management Committee, and Consultati-ve Committee of the Turkish Minority of Western Thrace,(1984–2005)], Gümülcine/Komotini: BTTADK, 2006.

25 Simos MINAIDIS, The Religious Freedom of the Muslims in theGreek Legal Order, Athens/Komotini: Ant. N. Sakkoulas Publis-

hers, 1990, str. 341.26 Odluka Ministra odbrane, F.420.2/543285/Eng. 45”, u: Efimerida

tis Kyverniseos, tom. B (1961), Nr. 247.27 “Mi ne pozivamo Turke Dodekaneza da se prijave u vojsku, iako

su grčki državljani “, Evripidis ZANNIS, (govor pred grčkim Par-lamentom), u: Praktika tis Voulis ton Ellinon, sesija 65, od 10.marta 1963. godine, tom. 1963, str. 700.

jednako na preovlađujući jezik manji-ne (turski) i zvanični jezik države(grčki). Stoga, obrazovanje manjinana mijenjeno je prije svega za musli-mansku manjinu koja obuhvaća ne -koliko etničkih i jezičkih (pod)skupi-na (Turke, Pomake, Rome), ali koristii elemente premonirajućeg identitetanacionalne (turske) manjine.28

Zakon o manjinskom obrazovanjupriznaje jezička prava temeljem vjer-ske pripadnosti te time pripadnicimazajednice uskraćuje pravo da promi-jene vjeru, da ne vjeruju ili pak, da sene izjašnjavaju o svojoj vjerskoj pri-padnosti. Trenutni sistem prijeti na -stankom getoiziranog obrazovnogsistema koji onemogućava svakipokušaj miješanja stanovništva i kul-tura, to jest sprječava ljude da se kul-turološki i nacionalno pomjeraju.Pre ma odluci iz 1977. godine, koja jejoš na snazi, “zabranjeno je grčkogpo rijekla, oba spola, da pohađaju ma -njinske škole”.29 Manjinski učenici,pak, imaju pravo pohađati većinskegrčke škole; čak se nerijetko podstičuda upravo to čine: godine 2006., tur-ski jezik je uveden kao strani jezik unastavni plan nekih grčkih javnihgimnazija u Komotiniju i Kasantiju.Me đutim, ova mjera se pokazala kaopotpuni promašaj, budući da nijedanmanjinski učenik koji je pohađao grč -ku školu nije izabrao ovaj predmet!

S druge strane, u manjinskimškolama, razlika između “kršćans -kih” i “muslimanskih” učitelja (kojipre daju respektivno grčki i turski dionastavnog plana) je prikaz prevlada-nog plana manjinskog obrazovanja,čiji je pravni okvir gotovo nemogućeuskladiti sa osnovnim međunarod-nim standardima ljudskih prava. Ob -ra zovanje učitelja i nastavnika tur-skog dijela nastavnog plana još je

usklađen sa pro-milletskom logikom:oni se pridržavaju trogodišnjeg na s ta -vnog programa na Posebnoj pedago-škoj akademiji u Solunu, umjesto čet-verogodišnjeg univerzitetskog pro-grama; primaju se nakon posebnihispita i to pod uvjetom da su pripad-nici manjine. Nasuprot tome, od2006. godine, od profesora turskog je -zi ka u nekim javnim gimnazijama uTrakiji zahtijeva se da imaju istekva lifikacije kao i ostali profesori, ta -ko da je svršenicima Posebne pedago-ške akademije, ustvari, onemogućenozapošljavanje.

Očuvanje komponenata manjin-skog identiteta, poput jezika i vjere, uliberalnom pravnom sistemu potičeniz dodatnih političkih i socijalnihproblema. Obrazovni sistem u Traki-ji je jedan od domena u kojemu nacio-nalne ideologije zadiru u pravne nor -me. Politički intersi i neobrazovneznanosti određuju formu i sadržinuzna nja koje manjinske škole moguponuditi svojim učenicima, a postoje-ći zakoni nisu u stanju pravim obra-zovnim struktura obuhvatiti manjin-sku različitost. Manjinsko obrazova-nje, u formi u kojoj danas postoji, činise da je pred slomom, jer svršenicimanjinskih škola posjeduju veomanizak stupanj i razinu znanja i lošekvalifikacije, a manjinski učenici od2000. godine, sve više pohađaju grčkeškole.30 Godine 1996., u cilju olakša-vanja manjinskim učenicima poha-đanja grčkih univerziteta i tehničkihškola, grčke vlasti su uvele posebnukvotu (0,5%) za visoko obrazovanjesvršenika manjinskih škola.31 Takvota ustanovljena je u cilju kompen-ziranja jezičkih teškoća koje manjin-ski studenti imaju pri polaganju pri-jemnih i drugih ispita na grčkomjeziku. Korisnici su svi učenici ma nji -

n skih škola iz Zapadne Trakije, dokmuslimanski studenti rođeni u dru-gim dijelovima Grčke ne mogu uživa-ti ovu posebnu povlasticu.

Na kraju, iako ne posljednje, no v -im nacrtom zakona (2007.) osiguravase posebna kvota (0,5%) za namješte-nja u javnom sektoru za mu s li ma n -sku manjinu Trakije. Ova mjerapredstavlja napredak bez presedanau politici pozitivne diskriminacije,uprimjerujući vjersku pripadnostkao osnov određivanja ciljne skupinenekih pravila. Tako će trećina svrše-nika iz reda manjina imati priliku dase zaposli u javnom sektoru u kojemuposljednjih 50 godina nije radio nije-dan musliman.

3.5. Nadležnost muftijaMuftije su znalci/eksperti islam-

skog Vjerozakona. Njihovu nadlež-nost Grčka je prvi put priznala 1881.godine, a potom i priznala 1913. Ugo-vor iz Lozane ni na koji način ne re -gulira ovu oblast, ali zakon 2345/1920je još na snazi. Prije razmjene stano-vništva, postojalo je 35 muftilukaširom Grčke. Poslije 1923. godine,šest muftija je djelovalo u Epiru, je -dan u Solunu (zadužen za čerkeskemu slimane), te četverica u Trakiji;po slije 1945. godine, ostala su samotrojica u Trakiji (Komotini, Ksanti iDidimotiho), te jedan na Ro do su, iakoon nije uživao zvanično priznanje.

S vremenom, muftije su ostvarilii određeni politički značaj prije svegazbog toga što su djelovali kao prvacisvojih zajednica te zvanični sugovor-nici grčkih vlasti. Lokalne muftije,prije svih muftije Komotinija i Ksan-tija, bili su uključeni u rješavanjepolitičkih nesuglasica između Grčkei Turske, a u vezi manjine u Trakiji.U ovom kontekstu, način njihovog

75

ISLAM NA BALKANU

BEHAR 108

28 Islamsko vjersko obrazovanje prisutno je u gotovo svakom selu igradu. Kurseve Kur’ana (Kuran kursular) organiziraju lokalniimami poslije školskih obaveza, a prisustvuje im značajan brojpolaznika. Ovaj sistem vanškolskog vjerskog obrazovanja otkrivapojavu “mekšeg” političkog islama u Zapadnoj Trakiji. Može sedovesti u vezu sa turskim nacionalizmom i odrazom evolucijeislama u Turskoj od 1980.-tih, kao u slučaju Ksantija pod utjeca-jem izabranog muftije, ili uporediti sa tradicionalnijim islamom,kao u Komotiniju pod pokroviteljstvom zvaničnog muftije.

29 Predsjednička odluka 483/1977, od 25. maja 1977. godine, čl.10.1” u: Efimerida tis Kyverniseos, tom. A (1977), Nr. 149.

30 Konstantinos TSITSELIKIS/Giorgos MAVROMMATIS, Turkishin Greece, Ljouvert/Leeuwarden: Mercator Education, 2003; NeliASKOUNI, The Minority Education in Thrace: The Process fromMarginality to Social Integration, Athens: Alexandria, 2006.

31 Zakon 2341 o obrazovanju, čl. 21, u: Efimerida tis Kyverniseos,tom. A (208), Nr. 208.

izbora bio je od ključnog značaja.Iako zakon iz 1920. godine reguliraovu oblast, muftije su uvijek biranekonsenzusom manjiinskih prvaka ipredstavnika grčkih vlasti. Među-tim, nakon što je otpor konzervativ-nih vjerskih prvaka turskim nacio-nalistima iščeznuo zauvijek, kontro-verze u vezi sa ovim pitanjem ispli-vale su na površinu u najgoremmogućem svjetlu.32 Tada je grčkaVlada odlučila promijeniti zakon omuftijama. U skladu sa novim zako-nom 1920./1991., muftije postavljajugrčke vlasti. Nakon postavljenjanovih muftija početkom 1990.-tih,manjinske elite reagirale su izboromdvojice muftija, u Komotiniju i Ksan-tiju, nezvaničnim procedurama. Teizabrane muftije suočile su su se sakrivičnom optužnicom i suđenjempred grčkim sudovima, što je Grčkukoštalo niza odluka Europskog sudaza ljudska prava zbog kršenja vjer-skih sloboda.33 Od tada u Trakijinaporedo djeluju dvojica muftija kojebiraju manjine, a koji utjelovljuju“nacionalizaciju” islama, te dvojicamuftija koje je postavila država, čijadjela imaju pravne posljedice i zna-čaj.

Cijelu situaciju dodatno komplici-ra činjenica da trojica trakijskih muf-tija - ali ne i muftija Rodosa - djelujukao sudije, primijenjujući dijeloveislamskog Vjerozakona u domenu po -ro dičnog i nasljednog prava. Oni su,također, zaduženi za imenovanje ipostavljenje imama i mutevelija (mü -te velli, upravitelja vakufa), te saku-pljanje zekâta (vjerskog milodara), au skladu sa potrebama mogu izdava-ti i fetve (pravna mišljenja i odluke).Ovakav sistem reguliranja nadležno-sti unutar zajednica uživale su i

židovske zajednice sve do 1947. godi-ne,34 sa izravnim referiranjem napravnu autonomiju koju je osmanskimillets sistem davao vjerskim zajed-nicama.

Teoretski, islamsko pravo uGrčkoj je prije dobrovoljno nego oba-vezujuće, u smislu da su pravne ovla-sti muftija stvar osobnog izbora. Pos -ljedično, muslimani su u prilici dabiraju između građanskog i islam-skog suda. U praksi, međutim, musli-mani koji se za mišljenje i presuduobrate građanskim sudovima od stra-ne većine pripadnika manjinskezajednice smatraju se “izdajnicima”,jer time izražavaju svoj politički stavi izbor. Štaviše, i grčki sudovi mufti-jama priznaju ekskluzivno pravo tesu, sve donedavno, odbijali suditi idavati pravna mišljenja muslimani-ma koji bi pokretali parnice na gra -đa nskim sudovima ne želeći biti op -tu ženi za povredu prava i autonomijemanjina.35 To znači da su pripadnicimanjina bili obavezni poštivati pra-vni sistem koji karakteriziraju načelai norme koji odudaraju od standardaljudskih prava (u vezi prava žena idjece), kao i od proceduralnog zako-na.

Takva segregacija između “Grka”i “muslimana” u oblasti primjene za -kona podrazumijeva očevidne razlikeu pravnom tretmanu sličnih socijal-nih situacija građana sa jednakimpravima i nepripadnicima različitihmilleta. U jednom slučaju, nakon štoje građanski sud zanijekao nadlež-nost i vratio slučaj muftiji, potonji seopredijelio za šire tumačenje islam-skog Vjerozakona i izdao odluku (pre-sudu) koja je u skladu sa građanskimzakonom. Međutim, u brojnim osta-lim slučajevima, građanski sud samo

ratificira (potvrđuje) muftijske presu-de uprkos očevidnom ustavnom pro-blemu.

3.6. Vakufska samoupravaU skladu sa člankom 1, Zakona

1091/1980 o “administriranju i up ra -vljanju vakufima muslimanske ma -njine u Zapadnoj Trakiji i njihovomvlasništvu”,36 vakuf je “stvarna iliopipljiva imovina ili prihod u vidudara u neprofitne, dobrotvorne ilipobožne svrhe ili pak, vjerska ili do b -ro tvorna institucija”. Institucija va -ku fa ishodi iz osmanskih vremena i ubliskoj je vezi sa vjerskim institucija-ma kao neposrednim primateljimaprihoda tih posjeda, što je u savreme-nom pojmovniku uporedivo sa savre-menom institucijom fondacije. Vakuf-ska imovina je najznačajniji izvor pri -ho da za unutarnje institucije tur-ske/mu slimanske manjine: njima sepo krivaju svi troškovi ureda muftijate, u nekim slučajevima, osiguravajupla će za manjinske učitelje i nastav -ni ke.

Zakonom o vakufima u Trakiji os -igurava se neposredan izbor članovatri Komiteta za upravljanje vakufimasmještenim u Komotiniju, Ksa ntiju iDidimotihou, a lokalnim starješina-ma daje se značajna uloga u smisluzaštite njihovih kompetencija i auto-nomije. Međutim, u stvarnosti, člano-ve Komiteta za upravljanje va kufimajoš postavljau grčke vlasti, što pred-stavlja neposredno kršenje prava ma -njine na samoupravu. U martu 2007.godine, usvojen je Zakon o ne o po re zi -vanju vakufske imovine,37 a Ministarvanjskih poslova je objavio da ćeuskoro biti usvojen i novi pravni sta-tus vakufa, u okviru kojeg će se regu-lirati i izbor članova Komiteta za

76

ISLAM NA BALKANU

32 Vemund AARBAKKE, The Muslim Minority of Greek Thrace,vol. II, PhD, Bergen: University of Bergen, 2000.

33 ECtHR Serif v. Greece, zahtjev: 38178/97, od 14. decembra 1999.godine; Agga v. Greece (No 2), zahtjevi: 50776/99 i 52912/99, od17. oktobra 2002. godine; Agga v. Greece (No 3), zahtjev:32186/02, od 13. jula 2006. godine; Agga v. Greece (No 4), zahtjev:33331/02, od 13. jula 2006. godine.

34 Židovski vjerski sudovi (Beth-Din), koji se bave slučajevima izdomena porodičnog prava u skladu sa člankom 12, Zakona2456/1920 o židovskim zajednicama, raspušteni su nakon uvođe-

nja grčkog građanskog zakona 1946. godine.35 Yannis KTISTAKIS, The Holy Law and the Muslim Greek Citi-

zens. Between Communitarianism and Liberalism, Athens/Thes-saloniki: Sakkoulas Publications, 2006; Konstantinos TSITSE-LIKIS, “The Mufti’s Position in the Greek Legal Order, u: Dimi-tris CHRISTOPOULOS (ur.), Legal Issues of Religious Alterity inGreece, Athens: Kritiki/KEMO, 1999, str. 271-329.

36 Akt 1091/1980 u upravljanju i administriranju vakufa musli-manske manjine Zapadne Trakije i njihe imovine, u: Efimeridatis Kyverniseos, vol. A (1980), Nr. 267.

upravljanje vakufima. Kontroverze uvezi sa vakufima su dobran primjerpolitičkih prioritiziranja i uravnote-žavanja vlasti u domenu manjinskihposlova, u koje su uključeni politički,ekonomski i “nacionalni” interesi:izbor Komiteta za upravljanje vakufi-ma vodit će prijenosu ovlasti i kontro-le na vakufima i njihovom imovinomsa administratora bliskog grčkimvlastima na članove manjinskih elitapovezanih sa turskom nacionalnomideologijom. Međutim, ovakav razvojsituacije uvijek je dobrodošao kao diodemokratizaciijskog procesa manjineali i Grčke u cjelini. U decembru2007. godine, grčki Parlament ra s p -ravljao je o novom zakonu o vakufi-ma. Zadržavajući grosso modo pravi-la Zakona 1091/1980, on odražava po -litičku volju grčkih vlasti da organizi-raju izbore upraviteljskih komiteta.Međutim, manjinske elite burno sureagirale zbog nezadovoljavajućerazine autonomije nasuprot pravimaimenovanih i postavljanih muftija igrčkih vlasti.

Vakufska imovina postoji i na Do -de kanesskim otocima. Na Rodosu i uKosu, vakufima upravlja Organizaci-ja za upravljanje vakufima, u skladusa Italijanskom odlukom iz 1929.godine, koja je na snazi još od 1947.godine.

4. ZaključciKao što smo to već rekli, musli-

manske manjine u Grčkoj, politički ipravno, smatraju se “neo-milletom” upretežno kršćanskoj zemlji/državi.Od 1881., 1913. i 1923. godine, politi-čki predstavnici, lokalna uprava,vojna služba, obrazovanje, porodičnopravo i vakufi predstavljaju oblasti ukojima se primjenjuje niz pro-millet-skih politika i pravila. S vremenom, a

zahvaljujući modernizaciji i demo-kratizaciji državnih struktura i djeli-mičnoj de-etnizaciji ideologije, ovajpro-milletski sistem unekoliko jeomekšan, ali je zadržao svoje institu-cionalne karakteristike. Očuvanjetakvih institucija nije rezultat savre-menih kretanja prema pravnom plu-ralizmu, nego pogodna inercija kaoposljedica antagonizma između Grč -ke i Turske, te međunarodnih obave-za koje instrumentaliziraju obje stra-ne.

Pravni status turske/musliman-ske manjine Trakije obuhvaća pose-bna manjinska prava uporediva sagrađanskim pravima koja podrazu-mijeva državljanstvo. Ova situacijačesto proizvodi sukobe pravnih no r -mi, kao u slučaju sa jezičkim pravimana temelju vjerske pripadnosti ili pri-mjeni islamskog Vjerozakona. Najk -ri tičnije pitanje ostaje ograničenjapostavljena multikulturnoj integraci-ji i očuvanju manjinskog jezičkogidentiteta ili, drugim riječima, odno-sima između individualnih i kolektiv-nih prava. Primjeri koji djeluju kaopozitivne mjere koje preduzima ilipo država država Grčka ustvari pred-stavlja naslijeđe osmanskog millet si -stema temeljenog na vjerskoj segre-gaciji i protivi se trenutnim europ-skim pravnim standardima o ljuds -kim pravima poput spolne jednakostii prava na pravično suđenje. Manjin-ske škole i muftiluci poprimaju velikiznačaj za očuvanje identiteta tur-sko/muslimanske ma nji ne u Trakiji,ali svaki pripadnik manjine, u skladusa njegovom/njenom slobodno formu-liranom željom, treba imati stvarnumogućnost da živi u skladu sa tradi-cijom skupine iz koje potječe ili dabude asimiliran u većinsko stanovni-štvo.38 Ovaj problem tiče se i musli-

manskih imigranata koji uglavnomnaseljavaju šire područje grada Ati -ne, a uživaju potpuno drukčiji pravnistatus.

Sva ova pitanja i problemi odra-žavaju širi kontekst rasprave o bu -dućnosti islama u Grčkoj, što je uskladu sa načinima na koje Europarazmatra vlastito mnoštvo identite-ta i predviđanjima o njihovom obuh-vaćanju po litičkim i pravnim nor-mama. U Grčkoj, teškoće i oklijeva-nje da se definiraju granice izmeđuos novnih ljudskih prava i posebnihma njinskih prava, koja se nerijetkone podudaraju, najočevidnija su usmi slu rasprave o mjestu islamskogVje rozakona u grčkom i europskompra vnom poretku. Potrebno je pro -na ći zadovoljavajući način koji ćeobuhvatiti neliberalne manjinskeunu tarnje poretke (poput onih zas -no vanih na vjerskim normama) li -be ralnim pravnim kontekstom.39 Toznači da niz pitanja zahtijeva hitneodgovore: šta je sadržaj grčkog ordrepublic kako ga definira Ustav i dru -gi te meljni akti grčkog pravnog po -re tka? Koja se islamska vjerozakon-ska pravila mogu smatrati protiv-nim domaćim ordre public koje na -m eću europske institucije poput Eu -ro pskog suda za ljudska prava? Eu -ropski pravni poredak u nastajanjunapose radi na usklađivanju snaž-nih stavova o ljudskim pravima savišeznačnim pristupom manjinskimpravima. Stoga, izazovi vjerodostoj-nosti i islamskog Vjerozakona i grč -kog/europskog pra v nog poretka os -ta ju bez valjanog od go vora.40 Ali,ok lijevanje da se ra s pravlja i reguli-ra ova oblast potkopava načelo jed -na kosti, značajan stup vladavine za -kona, te postavlja pitanje pravne si -g urnosti muslimana.

77

ISLAM NA BALKANU

BEHAR 108

37 Zakon 3554/2007, članak 7, o politikama prihoda i porezima, u:Efimerida tis Kyberniseos, vol. A (2007), Nr. 80, str. 1841.

38 Stephanos STAVROS, “The Legal Status of Minorities in GreeceToday: The Adequacy of their Protection in the Light of CurrentHuman Rights Perceptions”, u: Journal of Modern Greek Stu-dies, 13 (1995) 1, str. 1-32.

39 To je bio slučaj 2001. i 2003. godine sa redefiniranjem osobnogstatusa temeljem islamskog Vjerozakona primjenjivanog nafrancuskom teritoriju Mayotte u Indijskom okeanu.

40 Prilagođavanje tradicionalnih obrazaca u savremene nije izvannamjere. Primjer rasprave u vezi sa ulogom islamskog Vjeroza-kona u Bosni i Hercegovini u međuratnom periodu (1918-1941.)te nakon pada komunizma (1989.) nudi primjenjivu paradigmukako se islamsko pravo može razmatrati u savremenom svijetu.Vidi, Xavier BOUGAREL, “Trois définitions de l’islam enBosnie-Herzégovine”, u: Archives de sciences sociales des reli-gions, (juli, 2001.) 115, str. 183-201.

Te godine, u proljeće, počeo je rat. Nebom su prelijetali avio-ni i zasipali bombama grad u kojem sam živio s majkom isestrom. Sjećam se sunčanih i vedrih dana, tmurnih i zabrinutihlica, zebnje i straha. Otac je otišao s vojskom prošle zime, poslalisu ga na frontu – dječak nije znao ni što je fronta ni gdje je. UMostaru je bilo nekoliko mostova s kojih sam gledao rijeku.Neretva je sa svakog od njih izgledala drukčije. Na Staromemostu najduže sam se zadržavao. Pratio galebove koji su dolije-tali s mora i spuštali se pokraj mene na kamenu ogradu. U Her-cegovini je više kamena nego zemlje. Teško se živjelo.

Naš grad i njegovu okolicu zaposjeli su talijanski vojnici uaprilu 1941. Gledao sam ih s nepovjerenjem. Prvi kojeg samvidio imao je na glavi kacigu s dugim perom: bersagliere, čuosam da ga tako zovu. Preplašio sam se. Bilo mi je tada malo višeod osam godina. Osjećao sam da bih morao zaštiti svoju obitelj,napose sestru, nekoliko godina mlađu od mene. Postao sam usvojim vlastitim očima zaštitnikom, starijim od svoje dobi. Moliosam se uvečer, iskreno i naivno. Pohađao sam školu milosrdnihčasnih sestara, bijelih. Prestao sam se igrati. Izbjegavao sam pri-jatelje - imao sam malu pudlicu Bušku, ona mi je bila prijatelj.Pratila me je posvuda. Patio sam zašto majka mora toliko raditiizvan kuće. Bila je još mlada i lijepa, meni najljepša. Bio sam lju-bomoran kad je zastala da s nekim porazgovara: »Hajdemo»,vukao bih je za suknju.

Otac se dugo nije javljao. Napokon smo saznali da je u logo-ru iz zarobljeničkoga logora prebacili su ga u logor za prisilni rad,negdje u sjevernoj Njemačkoj. Otkrili su da je rođen u Odesi i toje bilo dovoljno. Počeo sam mu pisati pisma, slao ih na adresukoja je sadržavala, uz ime i prezime, samo dvije riječi: «Njema-čka» i «Stalag» - mislio sam da pošta sigurno zna gdje je to. Takosam počeo pisati. Ponekad mi se čini da cijeli život pišem pisma.I da ih najčešće šaljem na krive adrese.

Nedostajalo nam je svega - kruha, odjeće, ogrjeva. Malasestra bila je svaki dan bljeđa. Liječio ju je stari doktor, zvao seJungwiert, nedavno je prebjegao iz njemačke «okupacionezone» u talijansku, gdje su Židovi bili ipak sigurniji. Izgovorio jejednoga dana riječ od koje smo svi protrnuli: tuberkuloza. «Dje-vojčicu treba dobro hraniti, da ozdravi». Hraniti čime, gospodinedoktore? Zatim se desilo nešto još gore: majka se vratila s poslabez nekoliko zuba. Jedino što se moglo u to vrijeme prodati ilizamijeniti za hranu bilo je zlato. Imala je zlatnih zuba. Dala ih jeizvaditi. Nije ih bilo dovoljno. Sve što se moglo kupiti za njih brzose potrošilo. A bolest nije prolazila.

Tu zapravo počinje priča koju želim ispričati.

Nadomak našega stana nalazila se kasarna, bivši konvikt u kojisu bili smješteni talijanski vojnici. Nastojao sam da ne obraćampažnju na njih. Klonio sam ih se - što će nam oni tu. Jednog danamajka me iznenadila: «Slušaj kako pjevaju, idu nedjeljom u crkvu,sigurno ima i dobrih ljudi među njima». Ponukala me da odem ukasarnu i zatražim od nekog vojnika malo riže, za bolesnu sestru.Naučio sam nekoliko riječi: riso, sorellina, malata. Prošao sampokraj jednoga, drugoga, trećega. Nisu se osvrtali na me, mislilisu vjerojatno da prosim. Jedan je svirao, sjećam se, na usnoj har-monici, drugi gledao neke fotografije, treći je bio zamišljen. Predtim posljednjim ponovo sam izgovorio, još razgovjetnije, svojurečenicu bez padeža i glagola. Prenuo se, pogladio me po kosi,posjeo kraj sebe. Rekao mi je nešto što nisam razumio, ali samshvatio da je to bilo blago i dobro. Dade mi znak da pričekam.

Brzo se vratio s malom vojničkom porcijom, koja je izvanabila zelena, s poklopcem boje lima, sjajnim. Bila je puna riže.Nisam je ni okusio, sve sam odnio kući, sestri. Sutradan sam opetdošao, i prekosutra, i slijedeće dane, ponovo. Sestra se počelaosjećati bolje. Tako sam upoznao «svoga Talijana». Zvao se Mario.Bila je to najljepša priča iz jednoga tužnog djetinjstva.

U jesen slijedeće godine talijanska je vojska prestala ratova-ti. Rasula se, predala, razbježala. Jedni su zarobljeni, drugi prisil-no prebačeni na istočnu frontu, u rusku zimu koju ljudi s juganisu podnosili, treći su lutali unaokolo pokušavajući se domoćimora te prebaciti nekim trabakulom na drugu stranu Jadrana.Vratiti se kući. Tad sam već imao jedanaest godina. Počeo samne samo osjećati nego i shvaćati što se zbiva. Jedne večeri,kasno, netko je pokucao na naša vrata. Tko je u ovo doba?«Mario». Ušao je tiho i oprezno. Rekao je nešto mome ujaku kojimu je otvorio vrata. Vjerojatno da se želi skloniti, sakriti, spasiti.Iza kuće se nalazila mala prostorija za pranje rublja: «veš kuhi-nja». Tu smo ga privremeno smjestili. Bojali smo se da ga ne

78

PRIČA

Predrag Matvejević

Mario

otkriju. Bilo je to opasno i za nas i zanjega.

Svakoga dana oko podne donosiosam mu kriomice dio onog što smo i mijeli, u porciji zelene boje sa sjajnim lime-nim poklopcem koju sam od njega dobio.Ne znam tko je više čekao taj susret -Mario, ko ji je bio po cijele dane sam inespokojan, ili pak ja, koji sam odjednompostao ravan od raslima, saučesnik. Sadsam već znao ne što reći na talijanskom iuspijevao još vi še razumjeti. Zapamtiosam dvije-tri riječi pjesmice koju je pjevu-šio, u kojoj se spominjao Lugano: «Addio,Lugano bella*». Gdje li je Lugano, kakvo jeto čudesno mjesto o kojem pjeva moj«tajni prijatelj»? Ne sjećam se koliko suzapravo trajali ti naši susreti. Nekad mi sečini dugo, nekad prekratko. Mario mi jejednoga dana objasnio da želi vidjetimoga ujaka, koji zbog povrede noge nijebio uzet u vojsku te je radio u pozadini«nešto» o čemu se u kući nije go vo rilo.Našli su se iste večeri, bez mene. Nije mibilo drago. Sutradan Mario je iščeznuo.Bio sam potišten. Zašto me nije obavije-stio, kako je mogao takao otići! Napisaosam mu pismo. Nisam znao na koju bih gaad resu poslao. Majka je rekla da gamoram ba citi u peć. Ako ga nađu moglibismo imati neprilika. «Mario je u šumi» -to je zna čilo, u to vrijeme, da je otišao upartizane.

Rat se nastavljao. Naše muke nisu pre-stajale, ali smo već bili naviknuli na njih.Rođaci sa sela, iz Čitluka, donosili su namonoliko hrane koliko je bilo dovoljno dapreživimo. Majka je i dalje mnogo radila.Vraćala se uvečer kasno, umorna. Zaduži-vali smo se - prodali sve što se dalo proda-ti. Svoje slobodno vrijeme provodio samza starim klavirom maštajući da posta-nem pijanist, zaradim mnogo novca, vra-tim dugove, popravim mamine zube,nahranim gladnu djecu. Zaljubio sam se učasnu sestru koja mi je davala besplatnepoduke glasovira.

Očekivali smo kraj rata, slušali navečerradio London i neku tajnu «hrvatskupostaju Zrinski». U Napulju su već bilisaveznici. Rusi su se približavali granica-ma naše zemlje – od njih sam očekivaonajviše: među njima će se sigurno naćineki rođak iz Odese kojega dosad nismo

mogli upoznati, koji zna lijepo pjevati kaomoj otac. Davao sam mu razna imenakoja sam nalazio u očevim ruskim knjiga-ma koje sam počeo čitati: Serjoža, Oljeg,Volodia, Anatolij, Vsevolod. Ovo poslje-dnje je ime moga oca.

Mostar je napokon oslobođen. Jed-nog februarskog dana u grad su ušli par-tizani, iscrpljeni i odrpani, ali odlučni.Među njima je bila i četa iz bataljona«Garibaldi», sastavljena od Talijana koji suim prišli. Kasno uvečer netko je opetzakucao na vrata. Bio sam uzbuđen, pre-poznao sam kucanje poznate ruke.«Mario». Vratio se.

Zagrlio me, poljubio, posjeo na krilo.Ostao je s nama u hladnoj sobi ne znamkoliko dugo. «Doći ću sutra.» Dolazio jesvakoga dana, tri ili četiri tjedna zaredom.Opet nam je pomagao. Saveznički brodo-vi već su pristajali u dubrovačku luku idonosili oružje, opremu, hranu - paketena kojima je pisalo UNRA. Pamtim ih, sva-šta je bilo u njima, čak i čokolade! Čekalismo ga uvijek oko podne. Kad će stići. Štoće ovaj put donijeti. Naš Mario.

A rat još nije bio završen. Partizani suspremali proboj prema sjeveru, prekoIvan-planine. Uskoro su zauzeli Sarajevo.Posljednjeg ratnog proljeća otišao je snjima i Mario. «Vratit ću se», rekao je nanašem jeziku. Nije se više vratio. Ništanismo saznali o njemu. Posljednje vojneoperacije bile su teške, partizanska vojskanije bila pripremljena za frontalni sukob.Mnogi su izginuli, hametice. Mario biinače sigurno došao. Znao je da gačekam. A čekao sam i oca.

Priča se time ne završava. Rat nije rije-šio mnoge stvari na prostoru kojem povi-jest nije sklona. Pošao sam na studij, ali nemuzike i klavira. Upisao sam se na roman-ske jezike u Sarajevu, počeo ozbiljno učiti italijanski. Zbog teških nesanica, koje su sevjerojatno začele u ratnim bdijenjima,morao sam privremeno prekinuti studij.Dočekala me vojna obaveza u najgore vri-jeme: «tršćanska kriza» je prijetila da seopet pretvori u rat. «Trst je naš». «Životdamo Trst ne damo». «Zona A, zona B, bitće naše obadvije», izvikivalo se takveparole. Prebačen sam iz vojne jedinice uZemunu na planinu Platak, kraj Rijeke. Ublizini graničnoga prostora, svakoga smo

dana, ujutro i popodne, izvodili vježbe,nedaleko od zona «A» i «B». Marširali smosatima i padali od umora. Jurišali na zami-šljene neprijatelje, gađali ih, izvršavalinaredbe. «Ura!» Svake noći su bile uzbune,budilo nas, držalo u pripravnosti : «Ustaj»,«požuri», «neprijatelj ne spava». Ni janisam spavao. S druge strane granice i tali-janske su regrute vježbali za obračun snama, i oni su marširali na te «proklete Sla-vene», jurišali na nas, gađali po nama.Mučila me pomisao na to da je možda iMario imao sina i da bih ga mogao ustrije-liti. Tješio sam se ipak da slabo gađam. (Idanas kad sretnem svoga vršnjaka u Italijipitam se je li i on bio među onima koje samtrebao ubijati ili koji su trebali ubiti mene.)

Jedne večeri zatekoh se u predgrađuRijeke i začuh kako netko postrani pjevana talijanskom, tri mladića i jedna djevoj-ka. «Vola, colomba bianca, vola»… Pjevalisu sjetno i tiho. Kad ugledaše vojnika ublizini, pobjegoše. Nisam mogao vjerova-ti svojim očima: da netko bježi od mene,nervoznoga i nesvršenoga studenta,logoraševa sina, Marijevog prijatelja!Uskoro sam čuo istinitu priču o masov-nom izgonu naših Talijana iz Istre. «L’Eso-do». Čuo sam i protu-priču, također istini-tu: što su sve učinile «skvadre» crnih košu-lja po Dalmaciji i Crnoj Gori. Nisammogao povjerovati ni u jednu ni u drugu,premda sam osjećao da u objema imanešto što jedni i drugi ne žele priznati.Branio sam se u sebi. Pokušavao uvjeritisugovornike: podsjećanje na zlo ne možeizbaviti od zla; spor o krivnji ne razrješavasamu krivnju; izmirenje se ne zasniva naoptužbi. Izmišljao sam razloge koji su tre-bali opravdati ne znam koga ni zašto.Pisao sam opet pisma.

Navodio sam riječi prognanika iz Rusi-je: «Slušali su mnogo proroka u pustinji.Više im ne trebaju proroci. Dovoljna im jepustinja.» Kome i zašto?

Tu se priča prekida.

* «Addio, Lugano bella» - dio je pjesmešto su pjevali početkom dvadesetogastoljeća talijanski anarhisti, koji su se,zajedno s drugim anarhistima, sklanja-li u Švicarsku. U Ženevi je živio uz Baku-njina najpoznatiji ruski Piotr Kropotkin,kojega su zvali «crnim princom».

79

PRIČA

BEHAR 108

Možda Trenutak pred predaju je najteži. Možda u tome i leži

tajna njegove iznimne privlačnosti. Granica otpora samošto se ne istanji, nakon što se biće već rasteglo najviše štomože. Ponor nema obrise. Mašti potpuno nov i potpunozamršen. Dešava li se nešto ovakvo onima koje vode navješala?

Možda. Neka vrsta nade ostaje s njima dok ne dođudo dna. Jedina je razlika u tome što njih vode protivno nji-hovoj volji. Mora da je tako milostivije. Mora da ih očajvodi u smrt i svemu dođe kraj. Ili se možda i dalje nadajusve dok ne dođe kraj. Razlika je u tome što kraj dolazi.

Čim pilula uđe u moja usta, ja je ispljunem: “To jejedna malena pilula poslije koje ćeš spavati dubokimsnom. To je sve što se traži.” A to traže: prijatelji, prijatelji-ce, moja braća i sestre, moja majka. Najbliža rodbina kujeplemenite zavjere – “poslije njih ćeš spavati dubokimsnom”. Potom počinju pregovori. Iscrpljujem ih. Moja sučula u potpunosti fokusirana. Hvatam svaki ton. Sva jemuzika u tonu. Preda mnom se pretvaraju iz jednog tonau drugi i poprimaju oblik – svjetliji, oštriji, jasniji. Oči im secakle. Njihova tijela, čak i malaksala, intenzivnije popunja-vaju prazninu. Oči su im oukvirene crnim kolutovima i svipostaju rođaci, anđeli usamljene smrti. Grupiraju se ujedan front, a ja sama pružam otpor. Moje tijelo je pripra-vno, moj um je budan, upaljen strujom jasnoće, brzinomtreptaja troši “neurone” unutar hodnika mozga gdje istinaizgleda blještava, jasna i gdje je pamćenje danas željezo.Oni te ne mogu ubiti, jer bi u protivnom postali ubice. Onise samo žele uvjeriti da ćeš ti sama sebi presuditi.

“Jedna malena ružičasta pilula poslije koje ćeš zauvi-jek zaspati a tvojoj patnji doći će kraj.”

Počeci se mijenjaju kao što je to svaki put i običajpočetaka. Ne znam kada buka počinje opsjedati mojmozak, moj um, pamet, dušu. Misteriozna buka i nejasnizvuci. Postepeno buka ščepa sate sna, sat po sat, sve doksan ne postane sinonim za nepostojanje. Bolest i lijek,otrov i protuotrov – nedjeljivi jedno od drugog, kao i svedrugo. Plašim se. Ko to svojom voljom ide u nepostojanje?Ponekad ih i prevarim. Navodim ih da pomisle da sam ihprogutala. Oni se razvesele, a ja se rastužim. Srce omekša utuzi, a na mjesto pripravnosti i potrebe za samoodbranomdođe suosjećajna nježnost. Moje srce se raznježi premanjima, pa se promijene. Iščezne duboko crnilo koje jeuokvirivalo njihove vjeđe, a muzika tonova postane druga-čija. Nestane ton obmane niz stepenice riječi. Postanumeleci – suosjećajni, brižni, dobrodušni. Kakvo ime daje-mo Azrailu? Ili je Azrail drugo ime za milost? Međutim, onisu još uvijek u jednom frontu, kao zupci češlja, potpuno

suglasni kao što su suglasni oni koji znaju jednu određenustvar, pa čak i ako se mimoilaze u ostalim stvarima.

Razmimoilaženja mudrih neće im pokvariti ovu lju-bav koja među njima postoji sada. Sastali su se u ljubavi,rade ono što rade, a da i ne znam zbog čega. Znam samoda je namjera plemenita i da je jedna individualna smrt,moja smrt, zarad nekog višeg cilja i za dobro vječnije odmene a, možda, i od svih ljudi. Mora da je tako jer se nikone bi mogao predati takvoj sudbini.

Gutam malenu ružičastu pilulu i moje tijelo vrlosporo preplavljuju znaci smrti, tako da počinje jaki skrive-ni potres koji me obuzima od stopala, a završava se orga-zmom, jačim, polaganijim i slasnijim od svega što samiskusila. Iza njega slijedi još jedan, pa još jedan, u talasujedan za drugim, istim intenzitetom i usporenošću. A kaduminu veliki dominantni valovi i mojom glavom zavladautrnulost, uvjerim se da sam već umrla, pa posvjedočimjasnim glasom, onako kako su me učili: “da carstvoGospodara dolazi i da nema drugog Boga osim Allaha”, amudraci oko mene se smiju. Evo, zadovoljni su sa mnom,ja sam zadovoljna njima i mir predaje zavlada.

Svjedočim: Učinila sam sve što je u mojoj moći. Opira-la sam se svom svojom voljom, ustrajavala do posljednjegtrenutka. Čak i kad sam vidjela da mi um lebdi daljinama ida nisam pala u očaj. Iako i dalje nisam shvatala, to nije bilozbog toga što sam štedjela truda, već zbog toga što jedobro veće od mog poimanja, kao i zlo, a Ti, Gospodaru,skrivaš se i pojavljuješ, poput žive si, varaš me Svojom lje-potom. Vidim Te i ne vidim, držim se za Tvoju pojavnost:drveće i planine, ruže i ljude. Kada Te ne živim u sebi kaobezosjećajnu ljepotu, darežljiv život, ispunjen u svakojokrugloj ćeliji, kada se sakriješ od mene iza ružnih beton-skih zgrada i kada se podignu odvratni zvuci mikrofona,kad više ne vidim nebo od dima koji kulja iz spaljenogsmeća, tad se uhvatim za vjeru u ljude, djecu Tvojih suza,usta Tvoga smijeha i čeličnu blagu iskru Tvog vida i raznje-žim se prema sebi zbog donesene iluzorne presude.

U tom sam trenutku malena djevojčica, štaviše – svadjeca u jednoj djevojčici – i kad se spremim za smrt,jedna ili druga, ili sve one u jednoj bit će nedjeljivi diomene. Moram obaviti ovaj iznimno težak proces. Moramih spasiti između nabora mog tijela i moje duše. Mojeduše kojom se hrani ta dvostruka šejtanka, višestruka –ona je ja i nije ja. Naređujem joj kao da sam svećenik kojizna hamajlije i zapise kojima se izmučena tijela oslobađa-ju zlih duhova. Pod mojim uzdisajima, pod topotom tevelike opasnosti, svaki atom moga tijela se trese. Moramje ubiti i sačuvati svoju dušu.

Uzdizanje duha iz tijela je poput prelaska svile preko

površine od krhotina oštrog stakla. Kako da joj dozvolimda prođe i podnesem hropac njene smrti, a da ne umrems njom? To je najveći rizik, ali me oni ohrabruju. Već su imna licima ucrtani obrisi dobrih zavjerenika. Ali ona je okru-tna dobrota. I oni također znaju da bi me mogla ubiti, aona preživjeti ili bismo mogle zajedno umrijeti. Skupljamsvu svoju snagu. Prihvaćam strah od opasnosti. Sav svojživot dajem kao taoca smrti ili opstanka. Nema nikakvogzaštitnika ni prijatelja. Danas je svijet izgubio svoje prista-lice. Stao je posmatrati nas, mene i nju, kako se borimo, aona je mogla biti jedna ili druga i mogla se transformiratina dobro poznati način da me prevari pa postane dvojeistovremeno. Ubojica ili ubijena. Naređujem joj:

-Daj - Ana!-Umri, Ana!Ili me vidiš kako govorim: -Umri, Amina.

Lekcija iz računanjaPosve gubi nerve, a maleno suhonjavo lice joj pocr-

veni tako da mogu vidjeti njene nježne brčiće oko oštrihusta ispod kojih su dva utisnuta luka, znaci dugog neza-dovoljstva i gorčine. Gospođica Dajana Anis, Grkinja, kojabogate djevojčice podučava računanju i algebri. Nikad neskida crninu i stalno gubi nerve:

You are stupid!Pruža ruku do pramena kose na malenom čelu i gla-

vom udara o kristal trpezarijskog stola. Češki kristal izbru-šen na ivicama masivnog cedrovog drveta, jednog masiv-nog komada. Gospođica Dajana, upalih obraza, bjelilonjene kože skoro da otkriva precizno urezane vilične kosti,tako da se njena kratka kosa čini crnjom i sjajnijom.Nervozna i, naravno, brzo plane, a voli brojeve.

Podigla sam ruku da opipam kosu. Ne osjećam ninajmanju bol. Glava mi je već otišla na spavanje. Negira-nje je jedino rješenje za spas ponosa. Reakcija je bilaspontana, iako nije bilo normalno da jedna djevojčica odjedva deset godina ne zaplače na takav prizor. Djevojkanije uvjerena u to da je počinila grijeh. Teško je odbitioptužbu jer ona zaista ne razumije matematiku. Ali izglednjenog lica ne odražava kolika je unutarnja nervoza kojuje prouzrokovao ne šok udarca glavom o kristal trpezarij-skog stola, već nehaj. Ovo je bila jedina linija odbrane.Jedini dozvoljeni oblik za buntovništvo. Jedini oblik da sesačuva neprocjenjivo dostojanstvo. Presijecanje veza inegiranje svijeta. A kad njen otac uđe kod njih sa svojimuobičajenim optimističnim osmijehom, gospođica Daja-na se požuri požaliti:

– Vaša kćerka se pretvara da ne razumije. Ja znamda bi ona shvatila da hoće. Vaša kćerka, mozak joj je kaokamen.

Osmijeh nestaje sa lica njenog oca i ona osjeća kakose ljutnja penje sa njega na nju. I on također na nju pre-bacuje odgovornost za to što ne razumije, jer bi inačepodigao glas, protestirajući zbog onoga što govori ovanervozna žena.

Kristal na trpezarijskom stolu već je bio napukao i

80

PRIČA

Sumeja Ramadan

Lati narcisa S arapskog prevela Suada Muharemović

kako to obično biva sa staklom, kako god bilo uglačano ilidebelo, prvo neznatno napukne na jednom malompodručju, a potom se proširi kao potok vode koji sebi krčiput u zemlji, u početku teško, a potom brže, a onda se raz-grana sve dok ne prekrije nezavidnu površinu.

– Jeste li vidjeli? Rekla je, spremajući se za odlazak ipažljivo stavljajući olovke, linijar i gumu u tašnu, kao daželi pokazati da je ona organizirana žena, uredna, čista,praktična i brza – a prema tradiciji ove male kuće, sve suto bile odlike pametnih.

– Da li ste vidjeli? Mozak joj je tvrđi od kristala. Klin se klinom izbija, ali staklo se slama ako ga uda-

rite kamenom. Nikom nije bilo stalo do popravke razbijenog stakla

na trpezarijskom stolu. Stajalo je tako dugo vremena predočima svih, neoboriv dokaz o vrsti uma koji nastanjujeovaj mozak. Um koji ne zna računati. A sposobnost rješa-vanja računskih radnji najveći je dokaz inteligencije imozga. Sve ostalo: priče i romani, filmovi i drame, histori-ja, poezija, slikanje i fotografiranje su stvari kojima sezabavljaju oni koji znaju računati i to nakon što su završilisa važnim, korisnim svjetskim stvarima. To je moj jediniizlaz. Tamo čovjek pravi za sebe svijet u kojem ne pucajustakla na trpezarijskom stolu. Ali čak i tamo sam spoznalada od stakla prave ogromna zvona koja prave razlikuizmeđu onih koji znaju računati i onih koji ne znaju. Računje, dakle, razlika. Tako da sam sebe naučila jedinom tadadozvoljenom računu. Račun je račun na Sudnjem danu,kako stoji u lekciji iz vjeronauke. Na Sudnji dan ljudi prela-ze preko dlake, pa ko je bio dobar pada u Džennet, a ko jebio zao pada u Džehennem. Jedina moja briga bila je dane padnem. A sudnji dan je bio svaki dan. Međutim, oninaravno nisu znali da sam ja bila svjesna da krhotine ilomovi ne pogađaju staklo i kristal, već ih gađa kamenje.A ja sam počela misliti o kamenu koji je bio unutar mene.Čak i kad sam spavala, osjećala sam težinu svog mozga najastuku, osjetila sam svoje lice i znala da se ono u snu pret-vara u lice kamenoga kipa: Meduze. Kad bih se razbudila,plašila sam se da mi pogled ne padne na njih, tako da višenisam nikome gledala u oči. Mislila sam da oni to nisu pri-mijetili sve dok nisam otkrila da su sve to vrijeme onimislili kako sam se stidjela ikome pogledati u oči, ali nisurekli kako su to protumačili.

Drugo poluvrijeme. Iščekivani entuzijazam ispunja-va moje biće. Neki uzbudljiv događaj samo što se ne desi.Beskrajno dugi dani, a ništa se ne dešava. Samo ovo išče-kivanje pomiješano sa uzbuđenjem. Dani su obični.Budim se u pola osam. Škola je na udaljenosti od samonekoliko koraka. Perem zube, češljam kosu, vežem krava-tu i brzo stopala obuvam u mekane crne cipele. Sendviči ičaj me čekaju na stolu u kuhinji. Brzo jedem i brzo je lju-bim – dadu Aminu, dok je majka negdje pozadi. Kadotvorim vrata, ona dolazi i stoji sve dok ne dođe lift. Nečujem joj ni glasa, ali je Amina jasna i snažna:

– Baj-baj... baj, idi više Baj! Dani su obični, pa zašto mi onda srce ovako mahnito

lupa. Nešto vrlo uzbudljivo samo što se ne desi. Ništavilo.Samo apsolutna pažnja, preciznost, obzirnost u svemu, ni

više ni manje. Idem u školu opsjednuta ivicom pločnika.Obećava izvanrednost u vježbanju. To je pločnik isprednaše kuće, uvija se u jedan veliki polukrug i prolazi poredbrojnih zgrada, ali je to pločnik na čijem je kraju škola ičika Osman, krupni vratar Nubijac. Stižem do škole hoda-jući ivicom pločnika, do perfekcije trenirajući disciplinu. Au školi lekcije pišem pretjerano preciznim rukopisom.Sebi ne dozvoljavam da koristim gumicu za brisanje, a nakraju svakog časa učiteljica me grdi što sam spora, a nepohvali me zbog urednosti, preglednosti stranice, niti pri-mjećuje da nema grešaka. Ovaj strah koji me preplavio inastanio se u moje biće liječim tako što pazim i vodimračuna o svim detaljima. Svjesna sam da je ovaj strah kojime obuzeo strah od greške, a mogućnosti da se greškepočine ima nebrojeno mnogo. Apsolutno su bezbrojne.Niko ne primjećuje, niti se iko sjeća osim mene.

***Svaki atom u tijelu tanji se pod pritiskom brzog

zastrašujućeg kruženja oko svoje jezgre. Tijelo samo štojoj ne prsne i ne rasprši se pod pritiskom čitave ove aktiv-nosti.

Kući se vraća sa istim onim strahom sa kojim ju je inapustila ujutro, ali se na povratku stvari mijenjaju. Ivicompločnika nije u stanju hodati više od dvije kocke. U nju pro-dire osjećaj neuspjeha, tako da joj srce ubrzano lupa, onaosjeća da joj ćelije same sebe troše, a u ušima joj odzvanjaglas gospođe Kliver dok čita Vudsvorta. U magiju je uvijamuzika riječi, a srce joj zalupa na ritam pjesme, pa ubrzabez jasnog razloga. Umalo da potrči najbrže što može kakobi stigla na kopno sigurnosti. Tamo su joj majka, Amina ikuhar Abdo. Oni će razumjeti. Dvije po dvije stepenice pre-skače stepenište zgrade, drhtavom rukom otvara vratalifta, stiže do trećeg sprata, a duša joj izlazi na nos. Stiže dovrata stana i pritišće zvono. Strah je sada jači od obzirno-sti, pa nogom udara o vrata ne bi li požurili. A kad jojAmina otvori, ne nasmiješi joj se. Lice joj je opako smrknu-to, a u očima srdit pogled, čak gorčina. Zagalami, neoprav-dano je optužujući:

– Izvoli se presvući i umij se. Mati ti je kod frizera,ostavila me je u poslu, a ljudi samo što ne dođu na ručak.

Izvinjavam joj se. Zbog čega joj se izvinjavam? Znamsamo da je vrlo važno ne praviti galamu. Tišina je vrlovažna ili neću primijetiti ako se nešto desi. Grlim je okovrata, preklinjući je, ali mi ona sklanja ruku još više semršteći i još glasnije reče:

– Ženo, idi, samo pravite probleme. Gutam sve ovo i odlazim da se presvučem, a u glavi

mi počinje zvoniti. Nije rekla ništa što bi zvalo na odgovor.Čekam i promatram.

***Malo potom dođe joj majka i počeše posljednje pri-

preme pred dolazak gostiju. Majka u svojoj “kancelariji”hitro, ali krajnje precizno, stavlja cvijeće u vazu. Na trenuzdahnu, a kad pred nju dođe djevojka, isprva je ni nepogleda, a zatim reče:

– Imaš li ti ikakav drugi džemper osim tog što siobukla?

Glava joj je umotana u neku zvonjavu koja izbija iznjene nutrine i zaglušuje joj uši. Ne zna da kad god joj srcepožuri i kad osjeti da joj tijelo troši život brzinom munje ilimožda i brže i ne može sve ovo podnijeti, ona sama nemože podnijeti.

Evo, dada Amina sada pjeva u kuhinji, ljutnja joj jeveć isparila. Majka pedantno aranžira cvijeće uprkosškripcu s vremenom, a otac dolazi zadovoljan, samouvje-ren, u pratnji jedne inostrane delegacije na tradicionalniegipatski ručak: sarma s lišćem vinove loze, riža sa začini-ma, pečena ćurka i dinstani crveni luk, a prije toga jednavelika riba s majonezom, ukrašena tako da je izgledalakao prava riba. U očima su joj bile dvije crne masline, a namjestu usta mrkva urolana u obliku širokog bezbrižnogosmijeha. Mora da je bilo i mesa, povrća, a nakon svegadošle su i jagode u ružinoj vodici i štaub cukeru, čaj odnane, jedan za drugim u malim okruglim šoljicama za čajs kojima su kružili konobar Mahmud, u svojoj potpunobijeloj galabiji, i njegova tetka Nubijka. Nije bilo vina,samo svježi sok od nara.

Brzo pričaju, brzo jedu i brzo planiraju poslijepodne,možda i sutradan ili dan poslije njega. Baklje aktivnosti ienergije.

Kad nakon svoje majke uđe u kupatilo da opere ruke,ugleda majku kako suši ruke izuzetno bijelim peškirom,istom onom energijom i aktivnošću. Iz nje je izbijao mirisnarandže iako narandži nije bilo za ručak. Zausti da neštoupita, ali brzo zastade jer je iznenada, kao da joj je nekoprišapnuo, shvatila da mirisi imaju tajne.

Zašto njoj nije uređeno ono što njima izgleda uređe-no? Da li oni pate od svojih ćelija kao što pati ona?

Ulazi u svoju sobu i uzima uže iznad kutije s igračka-ma i počinje preskakati. Ovo je jamac da će se riješiti ovogosjećaja koji je proždire. Potom ulazi Amina i grdi je:

– Otac ti spava. I dodaje: preskakanje konopca u kući donosi nesre-

ću. Zar nemaš “homework”? Imaš li ti išta drugo osim brige, Amina? Čim se riječi

popeše do ivice jezika, ponovo je preplavi skriveni osjećajgrijeha.

81

PRIČA

BEHAR 108

Sumeja Ramadan je egipatska spisateljica i prevoditeljica. Rođena je 1951. godine u Kairu.Studirala je engleski jezik i književnost na Kairskom univerzitetu te doktorirala na Trinity Collegeuu Dablinu 1983. godine. Njene prve dvije knjige su zbirke kratkih priča i to: Drvo i bakar (1995.) iMjesečeve faze (1999.).

Lati narcisa, njen prvi roman, objavljen je 2001. godine i iste je godine dobio nagradu MedaljaNedžib Mahfuz za književnost. Preveden je na engleski i francuski jezik. Sumeja Ramadan se bavii prevoditeljstvom. Prevodi djela Virdžinije Vulf, a osnivačica je i Foruma “Women and Memory”,neprofitne organizacije koja se bavi historijom žene u arapskom svijetu.

Kako danas dolazi u Srbiji do su -očeljavanja sa prošlošću? Da liima nekih promjena?

Prije nekog vremena sam imalaintervju za Radio Slobodna Evropa ikoristila sam izraz autizam. Mislimda suočeljavanja u Srbiji nema uop-šte, zato što je to ipak neovisno. Uko-liko postoje niži segmenti otpora gdjespadaju Žene u crnom, Helsinškiodbor, razne aktivnosti i razni poje-dinci, to je dobro. Na tom nekom

nivou postoji taj deo u Srbiji, koji senalazi dole i to je jako dobro. To se nesme poceniti. Posebno taj proces kojiide ka gore, ali aktivnosti koje odre-đuje država, njene strukture i njeneinstitucije, koje se nalaze na vrhu,potpuno su blokirane. Time su zamene mnogo važniji pojedini ljudikoji se istinski bave time kao što suŽene u crnom, Četiri lica Omarskekoji vode mladi umetnici. S tim, akoto ne dođe do državnog nivoa i drža-

vnih institucija i ako ne dođe do sin-hronizacije ta dva procesa, to će svebiti potpuno uzaludno i onda će pro-ces suočeljavanja mnogo duže trajati.U svakom slučaju, potrebna je sin-hronizacija u državnim institucijamai otvaranje pitanja o genocidu i pori-canju kao posljednjoj fazi strategijedržave. Država koristi svoje resursekoji su u suštini resursi građana ikoji su dati na upravljanje toj politicii radikaliziranoj političkoj eliti kojoj

82

INTERVJU: Janja Beč Neumann

Intervju: Janja Beč-Neumann

Razgovarao: Edvin Kanka Ćudić

U Srbiji nema političke volje i nemamoralnog kapaciteta

Janja Beč - Neumann je srbijanska sociologinja i istraživač genocida. Diplomirala je tehnologi-ju na Beogradskom univerzitetu, a doktorirala sociologiju na Zagrebačkom univerzitetu i Uni-verzitetu Cambridge. Profesorica je na Univerzitetu u Sarajevu, Bologni, Hamburgu, Dubrovni-ku i Novom Sadu. Poznata kao rijetki glas razuma koji je u Srbiji pozivao na priznavanje da jetokom rata 1992. - 1995. počinjen genocid nad Bošnjacima. Članica je Međunarodnog udru-ženja istraživača i profesora genocida. Nominovana za Nobelovu nagradu za mir 2005. godi-ne. Razgovor je vođen u Beogradu.

83

INTERVJU: Janja Beč Neumann

BEHAR 108

u ovoj situaciji suočeljavanje nije cilj.Štaviše suprotno, ona terorizira, i svepokušava da ostane na stepenuvečne žrtve: Srbi su uvek žrtve!

U kom smislu?Oni još uvek nisu izašli iz traume

Kosovske bitke. To je najdublja trau-ma. Dvije najdublje srpske traumesu Kosovska bitka i Jasenovac.Kosovska bitka je problem, jer se tovidelo po zakletvi žandameriji. Onaje bila zastrašujuća: Srbija majka!Kosovo majka! Isto kao da nikonema majku! Kao da ih majka nijerodila, nego kao da je Srbe donelaroda. Ja to ne razumem. To su mladiljudi koji imaju po dvadeset godina.Kako bi to sada bilo kada bi mađar-ska žandamerija u Budimpešti govo-rila o Sremu kao o svome teritoriju.Sulejman Veličanstveni nije 1521.godine uzeo Beograd od Srba, negood Mađara. To je bio mađarski grad.To su vrlo strašne stvari. To su opetopasne stvari. Opasno se igrati sapravima drugih, kada srpski narodkao kolektivitet nije prošao traumeJasenovca. Ono se samo koristilo zamanipulaciju, a ne za istinski prola-zak kroz traumu. Uporno se Jaseno-vac koristi za manipulaciju patnje,stradanja, koje ova radikaliziranaelita od ‘91 pa do danas upotreblja-vala za svoje politike. Sve su to bilenebuloze oko teritorija. Zašto će misve to, ako imamo mrtve, ako imamopustoš, ako nemamo omladine. Od -avde ljudi beže. Ne vrednuju ih koli-ko treba pa onda oni idu tamo gde ćese bolje osećati. Poricanje kroz drža-vne strukture najviše političke eliteje cilj da se zločini i genocid relativi-ziraju i da se potpuno negira.

Često tvrdite da je Srbija post-genocidno društvo? Šta pod ti -me podrazumjevate?

Pod time podrazumevam da je todruštvo koje ima iskustvo genocida.To nije Rumunija, Bugarska, ovi našisusedi, koji to nemaju. Mi to imamo.O tome se predaje u celom svetu.

Uvek kada se govori o XX. veku kažese da je započeo sa Jermenskim geno-cidom i završio sa genocidom protivBošnjaka, u toj istoj Otomanskoj ca r -evini koja je tada imala neko drugoime. Kada se govori o tom veku, ondase govori o Jermenskom genocidu, go -vori se o holokaustu, Kambodži, Ar -ge ntini, Ruandi i Bosni. To je naža-lost tragično iskustvo, i to je teško na -s leđe koje je ostavljeno narednim ge -ne racijama. U Srbiji se pošlo od pri-prema ratovanja, prošla je i faza go -vora mržnje, kojom ste vi morali oz -na čiti tog drugog, a to su bili Bošnja-ci, od nosno Turci, kako to ovde 90%ljudi još uvek kaže. Znači, Turci subili ti koji su bili krivi za sve. Oni subili krivi za sve što se dešavalo i na

njih je usmerena ta agresija zbogpredhodno neprođenih trauma. Onisu bili ta grupa na koju se fokusiralasva ta agresija, jer su ti Turci činiliovo ili ono, ali po celoj Evropi je feuda-lizam bio surov, a ne samo na Balka-nu. Agresija se preusmeravala na lju -de koji uopšte nemaju veze sa tim, alije bila dobar izgovor i što ne smijemozaboraviti, da veliki broj ljudi ima og -romne koristi i to se ne radi samo okrivičnoj pravdi nego i o socijalnojpra vdi. Ovde se privatizacija izvršilakroz pljačku i ratove. Ne možete tektako naterati ljude da ubijaju Turkeili već nekoga samo zato što vam sene sviđaju, ali ako vi kažete: Da su tonaši neprijatelji, oni su nas uvek ubi-jali, oni će nas opet ubijati, onda većljudi kreću da to čine.

Kad se završi rat, onda se najbo-lje vidi ko je imao interesa od toga.

Posle rata imate drugačiju situaciju.Eto, kako se danas ova država brineo svojim ljudima? Pa ne brine seuopšte! Kolika je stopa samoubistvameđu bivšim vojnicima u RepubliciSrpskoj? Kolika je stopa samoubi-stva u Srbiji? Zašto ja to nikad nigdene mogu da nađem? Zašto se to kri -je? To je vrlo osetljiva tema, i ne -ovisno da li su ti ljudi činili zlo ilinisu. Taj narod je sada ostavljen, na -pušten i nikome ne treba. Te sadljude treba skloniti, oni smetaju!Tre ba gledati tokove novca, intereseko jima su profitirali mnogi. Ovo je -ste post-genocidno društvo i ne zatošto ja tako mislim, nego zato što je toočigledno po sedam presuda Među-narodnog suda za bivšu Jugoslaviju

jer je u svim presudama reč o tome,da su to saučesništva u genocidu, po -kušaji genocida sl...

Krenula su suđenja Karadžiću iMladiću...

Oni su ogromni dokazni materi-jal. Bila sam na suđenju Ratku Mla-diću 12. jula i to je jedan osećaj kojidotiče sve žrtve. Žrtve nikada nisuhomogena kategorija. Vrlo je teškodokazati genocid. Optužnica za Ka -radžića je trebala biti jedinstvena, ane podeljena. Morala je biti jedin-stvena, jer je to bio proces. Trebao seprikazati proces od ‘92 koji se završiokrvavim finalom u Srebrenici ‘95.god.. To je vrlo važno da se to takopo stavi, jer je to važno, da se kaže dase to desilo, jer je u Srbiji dominan t -no da se kaže, da se to uopšte i nijedesilo.

Potrebna je sinhronizacija u državnim institucijama i otvaranjepitanja o genocidu i poricanju kao posljednjoj fazi strategije države.Država koristi svoje resurse koji su u suštini resursi građana i koji sudati na upravljanje toj politici i radikaliziranoj političkoj eliti kojoj uovoj situaciji suočeljavanje nije cilj. Štaviše suprotno, ona terorizira,i sve pokušava da ostane na stepenu večne žrtve: Srbi su uvek žrtve!

O kakvoj onda kulturi govori-mo?

Ova kultura je dominantno kul-tura laži, prevare i zastrašivanja. USrbiji bi samo nekoga mlatili. Ovdeje toliko prisutan taj policijski men-talitet, koji je kondiciniran da se sva -ki problem rešava silom. Zašto uSrbiji stalno treba nekoga da mlate?Mlate svoju decu, svoju mamu, svojuženu... problemi mogu da se rešava-ju i na drugačije načine. Međutim,zanimljivo je da ovo društvo raste uneznanju. Nije istina da svi misle:Nož, žica, Srebrenica. To misle ek s t -re mi. Stašno je to, što je ogromna ve -ćina odgojena u tome da uopšte ne -maju pojma. To su te zone ćutanjaposlije velikih trauma.

Pobjeda Tomislava Nikolića uSrbiji? Je li to znači da se Srbijavraća u devedesete godine pro-šloga stoljeća?

U Vojvodini on nije pobedio i onnije naš predsednik. 56% naših gra-đana je glasalo protiv njega. Bilo binajbolje da pitate nekoga iz Srbije, onjihovom predsedniku. On jednosta-vno za mene kao Vojvođanku nijepredsednik.

Je li se govori o mogućnosti ne -za visne Vojvodine?

Ne bih znala reći šta će biti.

Međutim, to nisu neke stvari koje supredvidive. Međutim, Vojvodina usvakom slučaju je jedina od osamfederalnih jedinica koja nije nezavi-sna država bivše Jugoslavije. Mi smobili kao i Kosovo, autonomna pokra-jima i bili smo deo Srbije. Imali smosvoj Ustav, svoju izvršnu, i zakono-davnu vlast. Vojvodina je bila premasvim pokazateljima iza Slovenije, ipo bogatstvu i po nacionalnom doho-tku. Slovenija je imala oko pet hilja-da i nešto, Vojvodina je imala tri i polhiljade. Srbija je imala hiljadu išesto. Svaka domačica, ako joj kaže-te da je Vojvodina imala tri i polhiljade, a Srbija hiljadu i šesto, znatće ko je bio napredniji. Postavlja sepitanja ko je platio taj rat... Rat jeskupa stvar. Neko je to morao plati-ti, jer to nije humanitarni događaj.Koliko su samo trajale pripremeratova?

Ko je platio rat?Vojvodina je platila te ratove, a

sada spada u nerazvijene deloveSrbije. Sve je devastirano, ekonom-ski opljačkano. Jedini ratni plenSrbije je Vojvodina. Kakva Republi-ka Srpska, pa to nema veze! SaRepublikom Srpskom se samo bacaprašina u oči nepismenom stanovni-štvu. Kako može biti RepublikaSrpska ratni plen. Pa ona je siroma-

šna. Pa ko je finansirao RepublikuSrpsku sve vreme? Pa Srbija! Uoptužnici protiv Slobodana Miloševi-ća piše da je 96% novca iz budžetaodlazilo za Republiku Srpsku. Nara-vno, taj se novac nije mogao uzimatiod onoga ko ga nema. Vojvodina jeimala ispod 10% stanovništa koji suživeli ispod linije siromaštva. Srbijaje imala skoro 13%. Sad je u Vojvodi-ni drastična razlika. Srbija i Vojvodi-na se mogu da drže samo preko sile!Iz Vojvodine je otišlo preko 10% sta-novništa koji su bili ne-Srbi. Ne-Srba je otišlo oko 200 000 pod priti-scima, ili, kako to mi kažemo, puzećirat. Mi nismo imali bombardovanje,nismo imali silovanja, ubistva, ali jeogroman broj otišao pod pritiskom istrahom prodavajući svoju imovinuza bescenje. To su uglavnom bili ne-Srbi ili pak ljudi koji su bili u anti-ratnom pokretu, ljudi iz mešovitihbrakova. Međutim, došlo je 400 000izbeglica.

Gdje je Vojvodina danas?Vojvodina je sada srpska pokraji-

na. Nije to nikada bila, ali sadajeste. Prvi talas na Vojvodinu je bio1918. godine kada su Mađari otera-ni, drugi talas kada je pola milionaNemaca 40-tih godina pobeglo, istalno se naseljavalo samo srpskosta novništvo. Vojvodina je unutra-šnja kolonija Srbije, koja samo služiza pljačku njenih resursa i naselja-vanje siromašnog stanovništva. Me -đu tim, da Vam odgovorim na jednood predhodnih pitanja. Šta značikancelarija u Briselu?! Je li to neštološe. Međutim, Vojvodini će da sezabrani, jer se tako gubi kontrola.

Jesu li izmireni odnosi izmeđuSrbije i Hrvatske?

Šta to znači izmireni? Kako ćebiti izmireni, kad u Srbiji što god dakažete, oni odgovoraju: “A Jaseno-vac!“ Oni još uvijek nisu ni završilisa Kosovskom bitkom, i naravno dane mogu biti izmireni. Srbi se miresa Otomanskom imperijom preko

84

INTERVJU: Janja Beč Neumann

Dvije najdublje srpske traume su Kosovska bitka i Jasenovac.Kosovska bitka je problem, jer se to videlo po zakletvi žandameriji.Ona je bila zastrašujuća: Srbija majka! Kosovo majka! Isto kao daniko nema majku! Kao da ih majka nije rodila, nego kao da je Srbedonela roda. Ja to ne razumem.

*

Vojvodina je platila te ratove, a sada spada u nerazvijene deloveSrbije. Sve je devastirano, ekonomski opljačkano. Jedini ratni plenSrbije je Vojvodina. Kakva Republika Srpska, pa to nema veze! SaRepublikom Srpskom se samo baca prašina u oči nepismenomstanovništvu. Kako može biti Republika Srpska ratni plen. Pa ona jesiromašna. Pa ko je finansirao Republiku Srpsku sve vreme? Pa Srbija!

serije Sulejman Veličanstveni, zatošto to ceo svet gleda. Ovde samo togledaju. Imate i taj vic pa kaže: CarLazar trči kod Karađorđa i kaže:Karađorđe diži se, moramo se boriti,idu Turci, a Karađorđe odgovora: Nakom kanalu?! Eh, to vam je to! Mo -žda je ovo smešno, ali ja ozbiljnogovorim. Na antropološkom nivou,Srbi prepoznaju sebe u tim odnosi-ma, u tim serijama. U suštini, srpskinarod se počeo oslobađati traumatek kad se Kosovo odvojilo. Ovdevećinu stanovništa baš i briga zaKosovo. To je jedna tanka elita kojamanipuliše sa raznim grupacijama,ali ovde se još uvek nije završilo saJasenovcem.

Uopšteno gledano, ovde ljudi nepodnose kritiku, zbog svog niskogsamopoštovanja. Ovde je samopošto-vanje jako nisko i najomiljenija ulo -ga je uloga žrtve. Svi ljudi bilo indi-vidualno ili kolektivno ako imajunisko samopouzdanje, vole da se vi -de kao žrtve. Ovde ljudi baš i nema-ju mnogo načina da se dokažu pokvalitetu, po svome znanju, po svo-jim sposobnostima, po svojoj dobroti.Ovde se samo dokazujete preko plja-čke, nasilnošću i slično. Srbi i Hrva-ti će morati da rešavaju puno stvarida se kroz tu traumu Jasenovcaprođe, razgovara o tome, a što se tičesuđenja koja se vode ona mogu biti

ispolitizirana. Mogu oni i da se nago-de, kao što su to učinili stvaranjemKraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.Nije to bila Kraljevina Srba, Hrvata,Bošnjaka, Makedonaca, Slovenaca iCrnogoraca. To je bila KraljevinaSrba i Hrvata, pa su nekako dopusti-li da budu i Slovenci. Nije to bilo slu-čajno. Oni mogu da se nagode naračun Bošnjaka i Crnogoraca.

Kako ocjenjujete rad Haškog tri-bunala?

Mislim da je Haški tribunal bioprvi međunarodni krivični sud kojije bio moguć iz dva razloga, a to je,zato što je završen Hladni rat i što sekonflikt događao u Evropi. Da sam upravu pokazuje da je Guatemalaimala genocid, pa Argentina, Urug-vaj, Čile, pa cela Afrika se pati, alikad se to desilo u Evropi, onda je sudi uspostavljen. Samim tim, što jeosnovan sud, to je bio civilizacijskiiskorak. Način na koji je osnovan, dali je on politiziran, ili pak da li je tobila amnestija za prehodne događa-je, to je već druga tema. Dominatnoje bilo da je to institucija za pravdu.

Mnogi nisu presudama zadovolj-ni?

Vi morate da shvatite, da imaloših optužnica. Ne može sudija pre-suditi prema lošoj optužnici. Nije to

tako jednostavno, zavisi puno i odistrage, od toga kakvi su tužioci,zavisi i od sudija. Drugo, sve te željeda Haški tribunal reši sve naše pro-bleme, to je potpuna iluzija. Moramouzeti odgovornost u svoje ruke. Mojaocena suda je upravo u njegovimtemeljima, i Richard Goldstone seizborio da to bude prije svega insti-tucija pravde. Da li je sud imao gre-ške, naravno da jeste. Mislim da bibez suda ovde bilo još gore. Bilo biskoro tragično. Ja pozitivno ocenju-jem rad suda, uz sve njegove greške.Svaki tužioc je ostavio svoj ličnipečat.

Po prvi put nije bio vojni sud?Da li će takvi sudovi na međuna-rodnoj sceni zaživjeti?

Međunarodni sud za bivšu Jugo-slaviju je bio prvi. Drugi sud je bio uRuandi. Iz toga je nastao Rimskistatut i Međunardni krivnični sudkoji je postao stalni sud i koji imamogućnosti da sudi u svim zemlja-ma koje su članice. Postoje i ti mixsudovi. To je sud u Kambodži. Kam-bodža koja pretrpi genocid od 1976.do 1979. tek 2007. godine dobija sud.To je sporazumni sud UN-a i njihovevlade. To je pomešani međunarodnisud i neki njihov lokalni, a cilj je dase sudi počiniocima najvišeg ranga.Oni nisu imali kao MKSJ različite

85

INTERVJU: Janja Beč Neumann

BEHAR 108

Mislim da je glavni problem što Srbija imasvoje žrtve, ali da je broj počinitelja koji sudrugima nanosili zlo, strašnonesrazmjeran. Srbija ima najmanji brojžrtava, a najveći broj počinitelja zločina.

*

Ovde je nasilje ogromno, siromaštvoogromno, jer je posle rata uveksiromaštvo, jer ste morali ratove daplatite. Ljudi u Srbiju su postalidezorijentisani, nezaposleni, gladuju, a zaKosovo se isplaćuju kojekakvi dodaci.

86

INTERVJU: Janja Beč Neumann

nivoe npr. od Erdemovića pa do Milo-ševića. Nakon suda za Kamdbodžuimamo sud za Istočni Timos i to su tisudovi koji su neki prelazni oblici kanekom stalnom sudu. Međutim, da liima smisla suditi danas tim ljudimaza Kambodžu? To su već dosta stariljudi. Ipak, smatram da ima i to nesamo za ljude koji su preživeli nego iza njihovu decu. To je dobro zbognasleđa traume.

Kada će se Srbija suočiti sa svo-jom prošlošću? Kada ćemo govo-riti o demokratskoj Srbiji?

Mislim da je glavni problem štoSrbija ima svoje žrtve, ali da je brojpočinitelja koji su drugima nanosilizlo, strašno nesrazmjeran. Srbijaima najmanji broj žrtava, a najvećibroj počinitelja zločina. Zato će to ićijako teško. Njena kulturna i intelek-tualna elita, profesori na univerzite-tima koji treba da proizvode znanjekao osnovu za razvoj zajednice, nisuse ogradili time što su nešto govorili,ili pisali o tome. Oni koji su to učini-li su potpuno marginalizirani, čestorizikujući svoj život, kao što je biopokojni prof. Ljubiša Ristić. Zastra-šujući mali broj ljudi iz te elite sečuje. Šta da kažemo za Srpsku pra-voslavnu crkvu? Šta možemo reći zaekonomsku elitu? Kako su oni posta-li elita? Pre svega umetnici, učitelji,sveštenici bi trebali biti ti koji moral-no posmatraju taj problem.

Šta onda činiti?Kada bi recimo partijarh Irinej

rekao da se dogodio genocid, ali da nekaže ALI i oni su nama to radili, jer jeto već relativizovanje zločina. Ako bito rekao patrijarh, kao što je to rekaopartijarh u Bugarskoj u vreme holo-kausta. Zahvaljujući tom 80% Jevre-ja je spašeno u Bugarskoj, zato što sunjihovi lideri govorili o tome. To jebitno. To je poruka. To je taj moralninivo da se kaže: Stidite se toga štoradite? Evo, zašto to ne kaže NovakĐoković? On je prominentan. Njegaceli svet zna. Njega znaju svi mladi.

Ali Novak Đoković to nije učio?Pa Novak Đoković se penje na

tribinu za kosovske demonstracijeu februaru 2008. god. i tamo urla iuzvikuje: Kosovo je naša majka! Toje taj problem. Takav problemimali smo u Kambodžiji. Njima jeta kompartija Crvenih kmerazamenjivala porodicu, majku, sve...Ovi naši polažu zakletvu tako štose kletu da im je Kosovo majka.Molim Vas, ovo mora postati zemljasvih građana, jer šta je sa namaVojvođanima koji nismo Srbi. Hoćeli sada nas neko da ubija u logori-ma, stavlja u vagone... Umjesto dažandamerija štiti svoje građane,ona će da štiti jednu naciju. Oni ćeočito da mlate sve one koji nisuSrbi i koji ne misle kao što ti Srbimisle. Hoće li tako mlatiti Vlahe pojužnoj Srbiji, Mađare po Vojvodini,Bošnjake po Sandžaku, Rome pocijeloj teritoriju. Sad se pitam, kogaće oni sve da mlate sa takvomzakletvom... Ovde je nasilje ogrom-no, siromaštvo ogromno, jer jeposle rata uvek siromaštvo, jer stemorali ratove da platite. Ljudi uSrbiju su postali dezorijentisani,nezaposleni, gladuju, a za Kosovose isplaćuju kojekakvi dodaci.

Koliko će to još trajati?Bojim se da će naše suočeljava-

nje trajati zaista dugo. Ja bih vole-la da to bude što brže, jer je todobro za ljude. Ja to tako mislim.Možda je to pogrešno, a ja mislimda ovde nema političke volje i nemamoralnog kapaciteta. Kada će sesituacija promeniti, ja to stvarnone znam, a ako nastavimo da ćuti-mo, onda se to sigurno nikada nećedesiti. Samo da Vas podsetim da jena Gazimestanu bilo oko milionljudi. Za stajanje Žena u crnom zaSre brenicu bilo je kao i uvek tride-setak aktivistki nja/aktivista, ugra du Beogradu koji ima oko dvami liona stanovnika. To vam je do -bar pokazatelj društvene svesti.

U Srbiji se pošlo od pripremaratovanja, prošla je i fazagovora mržnje, kojom ste vimorali označiti tog drugog, ato su bili Bošnjaci, odnosnoTurci, kako to ovde 90% ljudijoš uvek kaže. Znači, Turci subili ti koji su bili krivi za sve.Oni su bili krivi za sve što sedešavalo i na njih je usmerenata agresija zbog predhodnoneprođenih trauma. Oni su bilita grupa na koju se fokusiralasva ta agresija, jer su ti Turcičinili ovo ili ono, ali po celojEvropi je feudalizam bio surov,a ne samo na Balkanu.

*

Srbi se mire sa Otomanskomimperijom preko serijeSulejman Veličanstveni, zatošto to ceo svet gleda. Ovdesamo to gledaju. Imate i taj vicpa kaže: Car Lazar trči kodKarađorđa i kaže: Karađorđediži se, moramo se boriti, iduTurci, a Karađorđe odgovora:Na kom kanalu?! Eh, to vam jeto!

87

PRIKAZI I KRITIKE

BEHAR 108

Ne znam da li je to uvijek bilo tako. Često mi se čini da jest,mada bih se ponekad zakleo da nije; ali (bar) današnji čovjek imana raspolaganju (u nekom polusvjesnom lageru) čitav niz identi-teta koji se stalno smjenjuju. Ponekad je dovoljan i najmanji unu-trašnji ili spoljni, ugodni ili neugodni poticaj - pa da interes (kakou smislu koristi, tako u smislu zanimanja) koji nas povezuje snekom identitetskom grupom izblijedi, pred interesom koji nas,barem na neko vrijeme, pridružuje nekoj drugoj grupi. Koji ćeidentitet biti važniji od ostalih u bilo kom konkretnom momen-tu - rodni (onaj koji objedinjuje gotovo sve muškarce, bez obzirana njihovu rasu, etničko porijeklo ili vjersko opredjeljenje, sjedne – a gotovo sve žene, s druge strane), porodični ili jezični,etnički, vjerski ili socioekonomski, stvar je polusvjesne ili polune-svjesne procjene svakog pojedinca.

Logično je pretpostaviti da su ljudi oduvijek skakali iz jedneidentitetske orbite u drugu; ali mi se, ipak, čini da je nekada tihorbita bilo mnogo manje, te da su u tradicionalnom društvu istebile, nekako, paralelnije i manje međusobno usuproćene – takoda prelazi sa jedne na drugu nisu bili toliko oštri kao što su danas.Upravo zbog moje vlastite stalne usresređenosti na te složeneidentitetske poruke koje stalno šaljemo svijetu koji nas okružuje,i koje neprestano dobijamo od drugih, lako sam uplovio u Filipi-ke Mursela Begovića. Još lakše sam se poistovjetio sa Begoviće-vom borbom sa njegovim različitim identitetima, koji ga razvla-če i osvajaju, kojima se predaje i od kojih bježi, kojima se radopriklanja – e da bi ih, poslije par strana, nerijetko poslije pukihpar redova, ošinuo nekom šeretskom opaskom, promućurnomprimjedbom ili duhovitim opisom apsurdnih situacija u koje nassmiješta igranka zvana život.

Jedan, meni jako drag, jevrejski vic govori o nekom staromSefardu koji se 1948. godine preselio iz Istanbula u Jerusalim, dabi poslije tridesetak godina života u Svetom Gradu, jednog danarekao ženi iznebuha: “Pakuj se… vraćamo se za Tursku… hoću daumrem kao Jevrej”! “Bog s tobom”, zaćuđena će žena, “pa oduvi-jek su Jevreji dolazili u Jerusalim da ovdje umru”; na šta će muž,sasvim opušteno: “Ako umrem ovde, šta će svijet reći? Umro onajTurčin. Ali, ako se vratimo u Istanbul, pa umrem, svi će reći: Umroonaj Jevrej.” Upravo na ovaj vic me je podsjetila Murselova priča“Zagrepčanec u Saraj’vu”. Slično Sefardu iz vica, i Mursel je pote-gao od Hrvatske, u kojoj je (shodno poznatom ratnom razvitkudogađaja) stasao u osjećaju manjinstva, bivajući uvijek mnogo

više Mursel nego Filip, da bi došao u Bosnu i otkrio da je, u očimamnogih bosanskih, dakle nedijasporičnih Bošnjaka, on ipakmožda malo previše Filip. Ako ništa, jezički (“naš si čo’ek, a takosmiješno govoriš”). Murselova (ili ono bi Filipova) jezička različito-sti dovodi do toga da pedijatar, Hasan, prečuje dva suglasnika uimenu LukMaN, sasvim siguran da se dijete zove Luka. Motiv jezi-čke drugačijosti pojavljuje se ponovo u anegdoti “Kužite šejh-efendija”, u kojoj Mursel prenebregava činjenicu da je jedna od“bitnijih” razlika između hrvatskog, bosanskog i srpskog dijalektanekadašnjeg zajedničkog jezika u regionalnom supstitutu glago-la shvatati. Dok u Zagrebu, eto, i Bošnjaci kuže; u Sarajevu pripad-nici svih četiriju konfesija kontaju, a u Beogradu svi kapiraju.

Bilo da Mursel govori kao novopečeni muž (ugrožen intere-

Kad Sarajlija u Jerusalimučita Zagrepčanca u Saraj’vuFilip Mursel Begović, Begovi su pali na tjeme, KDBH Preporod, Zagreb, 2012., 323 str.

Piše: Eliezer Papo

sima žene i cijele njene rodne grupe), kaoponosni otac (koji se nada da će njegovsin ispuniti njegove snove, baš kao što onnije ispunio snove svoga oca), bošnjačkidržavljanin Hrvatske, Zagrepčanec uSarajevu ili kao vjernik-musliman; njegovglas je uvijek (ili, tačnije, najčešće – azapravo bi najtačnije bilo reći sve češće ičešće, iz teksta u tekst, a mnoge sam čitaoin real time, hronološki, kako su i objavlji-vani) prvenstveno glas zapitanog čovjekakoji pokušava da nađe ili podari smisao(“Jer taj mučni posao dade Bog sinovimaljudskim da se muče oko njega”, Biblija,Knjiga Propovjednikova 1:13) vlastitomiskustvu i iskustvu različitih vlastitih iden-titetskih grupa, ipak kontrolišući vlastitedosege gotovo stalnim virenjem prekoplota drugih grupa i pojedinaca, živozainteresovan da shvati kako oni shvaćajusebe, njega – ili, uopće, međuodnossvega sa svim. Stoga, ma koliko da je uovoj zbirci tekstova bilo mjesta na kojimasu me moje vlastite identitetske orbitelocirale na tačke gledišta dijametralnosuprotne onima na koje se u datommomentu smjestio Begović, ipak jeneusporedivo više bilo mjesta na kojimasam se iskreno saosjećao sa njegovimidentitetskim hrvanjima – ili jednostavnouživao u njegovoj erudiciji, iskrenosti,raskošnom duhu i oštroumnom stilu.

Kako se ne nasmješiti pred majstor-skim natuknicama poput one: “Kroate sakravatama čekaju tramvaj” (“Kako odvehabije napraviti Mahatmu Ghandija”),koja neminovno stavlja u pogon svečitaočeve lične asocijacije na tipična naša,balkansko-kafanska, razmetanja i razMI-Tanja o srednje-evropejstvu, nebalkan-stvu i “nadmoćnosti” jedne naše kulturenad svim ostalim, intonirajući istovreme-no i autorov stav prema ideji kulturnogsupremacionizma? Kako se grohotom nenasmijati autorovom samo-pre”krštava-nju” u Tulifilipana (“Rob Roy i BaboHood”), autentičan islamski cvijet hrvat-skog naroda? Kako ne saosjećati sa Bego-vićevom balkanskom verzijom Dr. Džekilai Mr. Hajda (“Jesam ja spavao, ali nije efen-di Mursel”) i na koncu kako ne biti dubo-ko dirnut rečenicom napisanom podnadahnućem novotkrivenog očinstva:“Učinit ću to jer ti su mezari drvoredi

identiteta moga sina. Jednom ću i ja bitito drvo čiji je korijen tevhid, a granebogobojaznost” (ponovo “Kako od veha-bije napraviti Mahatmu Ghandija”)?

Begovićev stil je ličan. On se nedodvorava, nego radije potiče čitaoca(ponekad čak malo previše direktno) nahvatanje u koštac sa onim što Begovića udatom trenutku žulja. Unatoč činjenici damu stavovi gotovo uvijek zvuče priličnorezolutno i definitivno, oni se ipak stalnomijenjaju – i to ne protekom čitavih dece-nija, nego mnogo brže i očiglednije. Zbir-ka, naime, obuhvata tekstove nastale ušestogođu 2006 – 2012, i svejedno pružauvid u čitav niz evoluirajućih stavova.Nerijetko, i promijenjeni Begovićev stavodjekuje istom onom rezolutnošću ko -jom se odlikovao i prvotni stav, za koji seza lagao nekad ranije - ali ko ne vjeruje uono što govori ne može očekivati ni damu povjeruju drugi. Jednako tako, ko sta -lno i vjeruje i govori jedno te isto – ili jeveć jako star (barem duhom, ako ne i tije-lom) ili samo deklamuje tuđe misli i stavo-ve.

Begović je iskren. Njegovi stavoviodslikavaju njegovu ličnu istinu, dose-gnutu u datom trenutku. Izmjene u nje-govim stavovima, međutim, ukazuju da(ma koliko se ponekad činilo da on samoizvikuje svoju istinu) on, ipak, i te kakopomno osluškuje kako viku drugih tako iodjek vlastite vike. U protivnom, njegovobi pisanje bilo statično, kao pisanje mno-gih drugih bosansko-hercegovačkihkolumnista, čije kolumne čitamo samo iznavike i iz nedostatka boljih – premdabismo, poznavajući njihov jedan i po stavo svemu, te poznavajući nedjeljnu vrućutemu, uvijek lako mogli pretpostaviti štaće pisati u njihovim kolumnama, te kakoće se onaj jedan i po stav dovesti u vezusa temom koje se svaki BiH intelektualacmora dotaći te nedelje.

Sugerisao sam autoru, a ne znam da liće sugestiju prihvatiti, da ispod svakogteksta napiše i kada je i gdje izvornoobjavljen, jer držim da će Bosancima iHercegovcima biti zanimljiva evolucijanjegovih stavova o Bosni i Hercegoviniuopšte, te posebno o Bošnjacima i njiho-voj dosadašnjoj i odsadašnjoj ulozi u BiH.Na jedan se način, naime, vidi Bosna gle-

dana očima Bošnjaka u Zagrebu – a nabitno drugačiji način se ista ta Bosna vidiiz Sarajeva, očima zagrebli muhadžera.Begovićeva Bosna, od njegove lične hi dž -re pa na ovamo, sve je manje idealna alinesretna zemlja kojoj ne daju i kojoj se neda, a sve više stvarna Bosna, kakvu i samipoznajemo, vječito razapeta između razli-čitih stremljenja i strahova (što je najgore,često opravdanih) svojih stanovnika i nji-hovih složenih simultanih poli-identiteta.

Mislim da se hronološkim praćenjemBegovićevog pisanja o Bosni i Hercego-vini sasvim jasno može uočiti sazrijeva-nje njegovog ličnog uvjerenja da jeprava građanska država najbolje rješe-nje za složenu bosansku situaciju. Jednoje kada se taj stav iskazuje sa pozicijasekularnog evropskog liberalizma; anešto sasvim drugo, novo i nesvakida-šnje, kada se isti stav iskazuje sa pozicijaislamskog promišljanja (a Begovićevugao gledanja definitivno jeste i islam-ski) i jake bošnjačke svijesti. Ista ona slije-pa sila i ideološka prisila koja je svojevre-meno bila omrazila proklamovane vri-jednosti prethodnog sistema mnogimvjernicima, danas je, prešavši u ruke vjer-nika i nacional-patriota, polučila sličanstepen gađenja među svim ljudima koji-ma su prisila i nasilje strani.

Naša prava prestaju tamo gdje poči-nju prava drugih. Ta granica nije uvijeklako uočljiva, niti ju je lako definisati - alije, barem, “utješno” što i prava drugih pre-staju tamo gdje počinju naša. Možda nijeblesava ni ona narodna, samo nek komšijicrkne krava. Uz blagu izmjenu, dodavanjeslova i: samo nek i komšiji crkne krava,mogli bismo je pretvoriti u osnovu nekognašeg novog koncenzusa. Ekvifrustracija,ravnomjerna raspodjela frustracije zbognemogućnosti da se ikad ostvari san bilokoje grupe, mogla bi biti dobrom osno-vom za pax bosniaca i novi-stari bosanskimodus vivendi. Čini mi se i da je to jednaod bitnih, stalno prisutnih – a ipak neiska-zanih poruka ove zbirke. Samo je susretsa pravom i stvarnom Bosnom i Hercego-vinom mogao dovesti do takve evolucijestava autora, čiji prvotni stavovi odišuidealizmom posmatrača iz daleka, a poto-nji realizmom vrlo svjesnog sudionikabosansko-hercegovačke sadašnjosti.

88

PRIKAZI I KRITIKE

89

PRIKAZI I KRITIKE

BEHAR 108

Mostar iz književno-kritičkog uklona

Kad profesor književnosti,autor dvije sjajne monografskestudije o Edhemu Mulabdiću iOsmanu-Azizu, poeta u duši,“najednom“ iskorači van oblastiza koju se svojevoljno opredijelio, ikrene tumačiti društvene pojave iprocese, reakcija okoline uglavnom sesvodi na uobičajeno lakonsko geslo: “Odkud ga u jednom takvom poslu“? No,ukoliko ozbiljnije u jednom podužemkontinuitetu sagledamo cjelokupan opusSafeta Sarića, njegove spoznajno-teorij-ske preokupacije, onda zbirku kolumnipod nazivom “In Facto“ možemo prihvati-ti samo kao logičnu posljedicu, svojevr-snu sublimaciju njegovih intelektualnihpreokupacija od prvih pjesničkih korakado statusa univerzitetskog profesora.

Zbog čega jedan takav iskorak, poformi i karakteru bitno “drugačiju oblast“,čije granice u najvećoj mjeri određujustandardi političke analitike, doživljava-mo logičnim?! Prvenstveno iz razloga štoknjiževnost samu po sebi, bez obzira nametamorfoze društvene potrebe i impe-rative, jednostavno ne možemo postavitina bilo kakve tračnice koje bi vrludaleizvan društvenih tokova i problema. Bezčovjeka u mnogostrukosti njegovihodnosa i doživljaja svijeta, književnostpraktički ne bi postojala. Književnost je nakoncu samo jedna specifična perspektivapromatranja svijeta u kome čovjek, nje-gov unutrašnji svijet kao i njegove dru-štvene veze predstavljaju njenu temeljnutematsku preokupaciju.

Od jednog intelektualca, s druge stra-ne, bilo bi neprimjereno očekivati šutnju,

odsustvo razložne reakcije, pogotovo ozbivanjima u gradu, koji je po mnogimocjenama prolazio kroz najveća povijesnaiskušenja i izazove. Upravo zato u ovojknjizi kolumni Mostar i mostarski proble-mi, sagledani kroz prizmu univerzalnihvrijednosti i principa, predstavljaju oko-snicu njenog sadržaja.

U moru mostarskih problema Sarić jeimao i dosta sreće, s obzirom da praktičkiniti jedan ozbiljniji magazin, a pokretanoih je popriličan broj, nije održao kontinui-

tet izlaženja. Ipak, četiri godine, kolikosu izlazile Hercegovačke novine

(2004. – 2008.) bio je dovoljanperiod za Sarića, da izloži vlastita

promišljanja koja, naravno, ni pro-blematski ni administrativno nisu

ograničena Mostarom. Naprotiv, mostar-ski problemi koji sadržajno dominirajusamo su, zbog svojih ekstremnih specifič-nosti, bili interpretativno najegzemplarni-ji za suštinsko sagledavanje političkih,kulturnih, ekonomskih i svih drugih pro-blema u zemlji.

Ono što je u slučaju ovog štiva veomavažno napomenuti jeste samo koncep-tualno rješenje, sortiranje samih tekstova,koje je Sarić poredao na principima dram-ske scene u snažnoj dijalektičkoj vezi: pro-tagonisti – događaji – pojave. Ono što tojdijalektičkoj vezi, opet, daje posebnusnagu jeste paradigma samog pristupa,zasnovana na snažnom isticanju univer-zalnih vrijednosti i principa. Takva spoz-najno-promatračka perspektiva naprostorazgolićuje sve aktere povijesne dramekoja se odvija pred našim očima, “servira-jući“ ih u nepatvorenoj formi. Izvodeći ihna brisani prostor, na kome prikrivanjepredstavlja čin “nemoguće misije“, Sarićprobleme zapravo demaskira i čitaocupodastire bez ikakvih uvijanja, oslobađa-jući vlastitu retoriku i same pomisli navrludanja, koja bi oštricu kritike ublažila iliproblematski elegantno zaobišla.

Kako bi vlastite poglede oslobodio

Izvodeći ih na brisani prostor,na kome prikrivanjepredstavlja čin “nemogućemisije“, Sarić problemezapravo demaskira i čitaocupodastire bez ikakvih uvijanja,oslobađajući vlastitu retoriku isame pomisli na vrludanja,koja bi oštricu kritike ublažilaili problematski elegantnozaobišla.

Piše: Enes Ratkušić

Safet Sarić, In Facto, Centar za mir i multietničku saradnju Mostar; Mostar, 2012.

90

PRIKAZI I KRITIKE

Redovni profesor na Filozofskom fakultetu i Fakultetupolitičkih nauka Univerziteta Crne Gore te redovni članDukljanske akademije nauka i umjetnosti od osnivanja,čija su djela prevedena na više stranih jezika, Šerbo Rasto-der (1956., Radmanci, općina Berane), čiji je osnovni inte-res Historija Crne Gore i Jugoslavije XIX. i XX. vijeka te teo-rijsko- metodološki problemi historijske nauke, nakonbogate osobne biobibliografije, ovaj put se odlučio oknji-žiti historiju jedne porodice – Resulbegovića, ne bi li na tajnačin ostavio zapis koji bi potomcima bio putokaz i izvorčinjenica koje bi pojasnile kontinuitet, porijeklo i statusjedne značajne i ugledne porodice. Pritom ističe da uCrnoj Gori nema značajnijeg bratstva i plemena kojinemaju svoju monografiju u obliku pamfleta ili babalogi-ja nastalih na nepouzdanim kazivanjima pa sve do nau-čno utemeljenih iskaza. No, autor će također ustvrditi da upostojećoj historiografiji skoro da nema primjera da jepredmet obrade bila neka porodica, bratstvo ili plemekoje ne pripada kršćanskom korpusu u vjerskom smislu,odnosno, bošnjačkom u nacionalnom smislu. Rastoder uintervalu dužem od četiri vijeka prati kretanje i razvoj jed-nog bratstva (porodice) koja je egzistirala u različitim sre-dinama, državama i sistemima uz pouzdani kronološkikontinuitet priče o Resulbegovićima. Početak je naznačenprvim pomenom imena, a završetak je situiran u XX. vijek.Rastoder napominje da se historija ne može napisati jed-nom za svagda – ona se piše.

Po vlastitom uvjerenju, on će nam skrenuti pozornostna činjenicu da čak i oni koji drže do svog porijekla jedvada mogu obuhvatiti opis generacijskog kontinuiteta urazdoblju od pet koljena (150 godina unazad). Pritommisli da samo djelatni ljudi proizvode određene društve-ne posljedice te ostavljaju vidljive tragove o svome djelo-vanju, a time postaju predmet interesa historije. U ovojknjizi, vidljivo je da u svakoj generaciji Resulbegovićapostoji po jedna takva djelatna ličnost, a time se možepohvaliti zaista mali broj porodica u današnjoj Crnoj Gori.Uz stručnu predanost autor unosi i neminovnu subjektiv-nost u tekst. Također je svjestan da bi besprijekorno zado-voljavanje metodoloških standarda podrazumijevalo tra-ganje za izvorima u mletačkim, austrijskim, dubrovačkim,bosanskohercegovačkim, turskim i crnogorskim arhivimai to u kontinuitetu od pet vijekova, stoga se autor opredi-jelio za kraći put pregledavajući dubrovačke zbirke i crno-gorske arhive. Pritom je izbjegavao tekstove koji nisu nau-čno fundirani i koji su ideološko politički iskonstruirani. Uknjizi se prepoznaju samo najpoznatiji, najdjelatniji i naj-zaslužniji. Pritom se obrađuje razdoblje počevši od Her-ceg Novog i 1575. godine i pojave pomena Resulbegovi-ća pa do Ulcinja i prvih decenija XX. vijeka. U predgovoruRastoder još upućuje na zastupljenost Resulbegovića uknjiževnosti, na njihov socijalni status (imovinu), kao i napitanje njihovih zadužbina i materijalnih ostataka štozorno predočavaju priložene razne arhivalije.

bilo kakvih ograničenja, što je greška u koju upadaju mnogikolumnisti, koja se u pravilu očituje u nedosljednim definicijamaproblema kao eminentno “bosanskih“, “balkanskih“ i sl., Sarić cjelo-kupnu ratno-poratnu zbiljnost sagledava kroz prizmu svjetsko-povijesne situacije, ne libeći se pri tom snažno razobličiti licemjer-je svijeta, koji se deklarativno pozicionira na jedan, a praktično-politički na potpuno drugačiji način.

Ova dimenzija se snažno osjeća u tekstovima u kojima autorknjige secira i skenira likove poput glavne tužiteljice Haškog tribu-nala Carle Del Ponte ili međunarodnih medijatora ChristianaSchwarza Schillinga i Lajčaka, sagledavajući ih u kontekstu klasič-nih farsi, manipulacija pravdom ili pregovaračkim marifetlucima,koji sa demokratskim standardima nemaju bilo kakvih dodirnihtačaka. Šta više njihovu pojavu Sarić hrabro, ne libeći se otvoreno-sti izricanja, razmatra u kontekstu tendencija najmoćnijih sila svije-ta da ostatak svijeta dovedu u stanje bespogovorne planetarneposlušnosti.

U povećoj galeriji likova u Sarićevim kolumnama mjesto suzbog različitih uloga u ratu i miru našli: Jadranko Prlić, Ivo MiroJović, Stjepan Mesić, Alija Izetbegović, Haris Silajdžić, ZdravkoTomac, Slobodan Praljak, Milorad Dodik, Vojislav Šešelj, SlobodanMilošević, Fikret Abdić, Jusuf Prazina, Franjo Tuđman, Jole Musa,Radovan Karadžić, biskup Ratko Perić, Božidar Vučurević, Leo Plo-čkinić, Milan Bodiroga, Dijana Čuljak, Smiljko Šagolj, Adin Hebib...

Događaje i pojave autor analizira u “svjetlu“ njihovih angažma-na statusno ih, manirom režisera dramske radnje, pozicionirajući imodgovarajuću ulogu – pozitivaca ili negativaca. S obzirom da samambijent u kome ih tretira u biti implicira destrukciju, najveći brojnjih dobio je ulogu negativaca. Uz to cijela drama odvija se u uvje-tima vladavine mediokriteta, koji naprosto hrle “poklopiti“ i prigra-biti sve društvene uloge. Ipak, pojedini likovi iz Sarićeve galerijeotvaraju tračak nade za pojavu svjetla na kraju jednog tunela.

Ono što, na samom kraju, posebno treba podvući, kad je o ovojknjizi riječ, jeste sama priroda kolumne. Sarićev stil, dakako, nadila-zi klasiku novinarskog standarda. Taj eminentno esejistički pečat,koji otkriva autorove autentične sklonosti, je više nego vidljiv.Autor se ne ustručava da igrače na sceni uvede u koloplet Selimo-vićevih junaka glasovite “Tvrđave“, razotkrivajući na jednom opro-banom receptu njihova mentalna stanja, pobude i skrivene ambi-cije. Ali, ta hermeneutika, mora se priznati, cijelom štivu daje pose-ban kvalitet. Taj stil čitaoca oslobađa od stereotipnih formulacijasvakodnevnice sa kojima se suočavamo listajući štampu, i na nekinačin ga usmjerava na povratak istinskoj riječi, gdje je zasigurnospas i pribježište, ukoliko iole imamo ambiciju da napustimopodručja u kojima je “svetost riječi“ oskrnavljena i zlurado obezvri-jeđena.

Polazeći od činjenice da je knjiga kolumni Safeta Sarića u naj-većoj mjeri sadržajno fokusirana na Mostar, odnosno, na problemesa kojima se ovaj grad i njegovi stanovnici suočavaju, treba podvu-ći da svako ko uistinu u spisateljskom smislu kani išta ozbiljnijepoduzimati na tom planu, “In Facto“ bi morao uzeti za obaveznoštivo. Naravno, ukoliko o Mostaru, s obzirom na osjetljivost temeuzrokovane pored ostalog i hiperprodukcijom skribomanije,namjerava izgraditi što objektivniju predodžbu.

Primjerice, u narodnoj pjesmi “Boj podBanjalukom 1737“, koju je zabilježio begKapetanović Ljubušak, sačuvana je uspo-mena na učešće Ibrahim-bega Resulbego-vića u ovom boju. No, među indirektnimpotomcima Resulbegovića, piše Rastoder,nailazimo i na značajne stvaraoce u knjiže-vnosti. Najznačajniji je svakako unukHasan-age, trebinjskog dizdara iz 1718.godine, sin Mustafe koji slovi kao rodona-čelnik trebinjskih Dizdarevića. Bio je jedanod najpoznatijih pjesnika alhamijado knji-ževnosti i pjevao je pod imenom Muha-med Rušdi, a rodio se u Trebinju 1825.godine gdje je i umro. Prvi koji je ušao unarodnu pjesmu bio je Osman-paša Resul-begović, a ponos i sjećanje na četvoricupaša u porodičnoj tradiciji nalazimo u pje-smi Derviša Hasana. Resulbegovići su, oja-čani carskim fermanom, započeli gradnjuTrebinja koji se prvotno zvao Banjvir. Tadaje Osman-paša Resulbegović godine 1698.prvo sagradio stari grad – Ićhisar, a 1721. inovi grad i Hendek, da bi 1728. dogradiobedeme oko grada koji su opasivali i novutvrđavu. Doveo je i vodu s Trebišnjice ipodigao pokretni most (na čekme ćuprija).Podigao je i konak (rezidenciju, ljetnedvore na begovini uz desnu obalu Trebi-šnjice, a po carskoj zapovijedi u Ljubinju je1721. izgradio tvrđavu, podigao sebi dvorei započeo graditi džamiju.

Nakon prve džamije (mesdžida) kojusu zapalili uskoci i uz to još poklali svemuslimane na sam Bajram u vrijemedžume, bacivši ih u Trebišnjicu, najvećivakif ovoga grada, Osman-paša Resulbe-

gović podiže novu džamiju, a po godinikoja je upisana na šerifi na munari to jebilo 1719. godine na ime sultana AhmedaIII., pa je ova džamija nazvana Careva. Sli-jedi gradnja Osman-pašine džamije kojase nalazila unutar tvrđave u gradu Trebi-nju. Već poslije gradnje ove džamijeOsman-paša je optužen u Carigradu da jena svoje ime u Trebinju sagradio ljepšudžamiju od careve i da je naredio da senjegovo ime u hutbi spominje. Zbog togaje sultan Ahmed III. izdao ferman kojim seOsman-paša i njegovih devet sinova osu-đuju na smrt te je on pogubljen u Carigra-du 1729. Godine. Džamija je renovirana1911. godine, a u blizini je Osman-pašapodigao i mekteb i medresu kao prveprosvjetne ustanove u Trebinju. Za radovih institucija Osman-paša je odrediovakuf iz kojeg su plaćani mualimi i mude-risi, no, vakufnama je preživjela tek do1945. godine.

Knjiga (monografija) sadrži i rodoslovResulbegovića, kartografsko predočavanjebosanskog pašaluka, pregled njihove imo-vine, odnosno svojine (pa i one nepokre-tne), a autor se dotiče i prava nasljedstva inačinom upravljanja njime. S kraćometnografskom crticom (s priloženim foto-grafijama) Rastoder opisno ulazi i u Bego-vu kuću koja je spaljena 1992. godine. Smnoštvom toponimskih, hidronimskih idrugih provjerenih podataka, s akribično-šću preciznog historiografa, Rastoder razu-đenim postupkom postiže to da se historij-sko mišljenje i događaji te njihovi očitirezultati uvedu u trajno nasljeđe kao vjero-

dostojan nazor o jednom odmaklom vre-menu, svijetu i svjetonazoru koje je vrije-dno zabilježiti, odnosno, znanstveno obra-diti. Autor također promatra duh povije-snih proizvoda jedne porodice koji surezultat historijskog procesa i odigravanjanjihovih smislenih života i shodno tomeiznosi na vidjelo smisao takva života i nji-hov stvarni sadržaj.

Na sceni je obilježavanje bitka (biv-stvovanja) i ljudskog opstanka jedneporodice. Očito, ovom knjigom, Resulbe-govići su zaista nadživjeli svoje vrijeme, ana neki način očuvale su se i tradicijskevrjednote upravo kontinuiranom obra-dom mnoštva povijesnih fakata sistema-tiziranih u priču o Resulbegovićima.Šerbo Rastoder prilazi povijesnoj građi poprincipu homo – mensura (čovjek je mje-rilo svih stvari) te ju pojmi individualnoznanstvenički i generički.

91

PRIKAZI I KRITIKE

BEHAR 108

Ponos i sjećanje na djelatne ResulbegovićeŠerbo Rastoder, Begovi na granici (Resulbegovići od Novog, Trebinja do Ulcinja), Almanah, Pod-gorica, 2011., str. 289

Piše: Sead Begović

92

PRIKAZI I KRITIKE

Netom nakon što je Mirsad Bakšić objavio ovutematski heterogenu, a sadržajno kompaktnu iujednačenu knjigu – preselio je na Ahiret. Rođen jeu Trebinju godine 1936., a umire u Zagrebu sredi-nom ove godine. Bio je istaknuti hrvatski odvjetnik(budući je studirao u Zagrebu gdje je već 1957. naneodređeno vrijeme isključen s Pravnog fakultetazbog svojih prohrvatskih političkih stavova), zatimpovijesno tonirani publicist, pisac brojnih radova izpodručja prava te visokopozicionirani hrvatski čas-nik s mnogo dobivenih odličja i priznanja nakonDomovinskog rata (bio je i Vojni tužitelj u Hrvat-skoj).

Bez svake sumnje da je Bakšić u sebi nosio nacio-nalne i identitarne dvojbe na relaciji Hrvatska –Bosna, odnosno hrvatstvo – bošnjaštvo. No s obzi-rom na njegovo godište rođenja i traumatične identi-tarne preinake koje su kroz povijest pratile Bošnjakemuslimane (od hrvatstva, srpstva, te muslimana svelikim i malim “m“ pa sve do rečenog bošnjaštva) tonas ne bi trebalo previše očuđavati. Također je dobroznano da je on do kraja svoga života promicao starće-vićanske ideje, ali bez obzira koliko je po različitimprosudbama svojih zagovarača (s kojima je dijeliouglavnom usamljeničku sudbinu) i svojih osporava-telja (kojih je bilo više, posebice nakon inauguracijebošnjaštva) bio objektivan, on je (pa i u ovoj knjizi)pridonosio pozitivnom sučeljavanju dvaju naroda –hrvatskog i bošnjačkog. Iako, u tom je smislu vjerovaou jedan narod – hrvatski, dakle, hrvatski narod s dvijevjere, što je iz današnjeg političkog rakursa, zaBošnjake neprihvatljivo rješenje. Njegov, na dalekodobro uočljivi idealizam, kao zadnji izdanak takvihpromišljanja o Hrvatima muslimanima (koji s njimdijeli istomišljenik Zlatko Hasanbegović, vrsni mladipovijesnik iz Zagreba) u naše doba gubi realne teme-lje, s obzirom na političko povijesnu i kulturološkuosviještenost i obaviještenost Bošnjaka i, nažalost, sobzirom na mučne posljedice zadnjeg rata.

U knjizi su predočeni eseji, razgovori, novinskičlanci, osvrti i prikazi, neki odgovori i reakcije na pri-jeporna pitanja u pogledu diskriminacijskih ponaša-nja prema muslimanima, a koja su dolazila iz raznihsredina, javnih ustanova, televizijskih kuća, novina idrugih medija. Pretežni dio uvrštenih tekstovaobjavljen je u “Političkom zatvoreniku“, ali i u“Hrvatskoj reviji“, časopisu “Marulić“, Zbornikuhrvatskog žrtvoslovnog društva te u “Fokusu“, dvo-mjesečnicima “Jornal“ i “Behar“ KDBH Preporod, alii u “Vjesniku“, “Slobodnoj Dalmaciji“, “Večernjemlistu“. “Oslobođenju“ i drugdje. Po vlastitom prizna-nju u esejima obrađuje upravo ono na što upućujenaslov knjige: na doprinose muslimana hrvatskojkulturi i državi i to u nastojanju da se spasi od zabo-rava sve ono što je od vrijednosti i značaja. Prijesvega to su izabrani velikani koji su na neki načinformativno djelovali i na samog Bakšića i to u raspo-nu od Sultana Mehmeda II. – El-Fatiha i franjevcaDominika Mandića pa sve do suvremenijih i moder-nijih značajnika: Safvet – bega Bašagića, Džemalu-dina Čauševića, Hamdije Kreševljakovića, Džafer –bega Kulenovića, Ademage Mešića, Hakije Hadžića,

Mehmeda Alajbegovića, Hivzi Bjelavca, Alije Name-tka, Muse Ćazioma Ćatića, Edhema Mulabdića,Envera Ćolakovića, Ahmeda Muradbegovića, MakaDizdara i druge s različitim referencama (ponekadbome i u onim s oštrim polemičkim predznakom).

Bakšić se posebno osvrće na prešućene podatkeo žrtvama u zadnjem ratu u Hrvatskoj (posebicekada je riječ o muslimanima koje je osobno odliko-vao predsjednik Tuđman i koji su položili svoje živo-te za današnju hrvatsku državu) te kako na njegovuidentitarnu opredijeljenost utječe globalizacija. Onposebno ističe recipročne vrijednosti pri njegovanjuuzajamne tradicijske tolerantnosti i pritom, kako seto odražava na pažljivo čuvanje vlastite posebnosti.Jedan je od prvih (oslobođen od bilo kakvog straha) “ustao“ protiv onih kojima je tendencija muslima-ne prikazati kao teroriste, a islam kao terorističkuvjeru. Za one (pa i za svećenstvo) koji nisu u Hrvat-skoj zaštitili muslimane od takvih napada – kaže:“da su kompromitirali hrvatski duh i genij“. Na timće mjestima pratiti i isticati potrebu punog poštova-nja katolika spram muslimana. Naravno, u knjizi sui opisi o srpskoj agresivnosti i potrebi da se posegneza tuđim. U reagiranjima, ma koliko da su ponekadi ishitrena, nikada neće “istrčati“ s nekom tezomkoja je usuprot interesima muslimana i tu pokazujeveliku građansku hrabrost. On će naprosto raskrin-kati tuđe zle namjere i nemoralnost.

U predgovoru Josip Lončarirć piše da ova knjigazaslužuje pažnju javnosti i struke i da Mirsadov glasnipošto ne smije postati “glas vapijućeg u pustinji“.No, nije sporno da njegovi tekstovi djeluju informa-cijski poticajno, ali koliko će oni sudjelovati u novomgrađenju povijesti – tek će se vidjeti. U svakom slu-čaju Mirsad Bakšić iznosi stavove intelektualcaislamskog kulturnog kruga, zalažući se za civilizaci-ju ljudskih prava i istinske duhovne obnove. U tomsmislu, neke dijelove ove knjige nitko mu ne možeotuđiti pa ni osporiti.

Potreba za puninom razumijevanja između katolika i muslimana Mirsad Bakšić, Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i državi, Udruga Dr. Safvet-beg Bašagić,Zagreb, 2011., str. 463

Piše: Sead Begović

93

PRIKAZI I KRITIKE

BEHAR 108

U Uvodu knjige razmatra se samoubistvo kao (vrlo)kompleksan problem, permanentno prisutan u svimdruštvima kroz historiju. Prema zvaničnoj statistici, utoku godine u svijetu jedan milion ljudi izvrši samoubi-stvo. U posljednjih pedeset godina stopa samoubistava usvijetu je povećana za 60%. Godišnje u Evropi oko 43.000ljudi izvrši samoubistvo, a preko 700.000 njih pokušasamoubistvo. Od 1974. godine zabilježen je porastsamoubistava među muškarcima za 35%. Upozoravajućije porast samoubistava za 65% kod mladih osoba (od 15do 24 godine života). U periodu 1985.-2005. ukupno je uBosni i Hercegovini počinjeno 10.219 samoubistava.Očekivani trend samoubistava u Bosni i Hercegovininastavljen je i u periodu 2006.-2010., kada je zabilježe-no ukupno 2.525 samoubistava.

Rezultati dosadašnjih istraživanja, kao i svakodne-vna klinička praksa, ukazuju na porast samoubistava uBosni i Hercegovini, naročito nakon agresije (1992.-1995.). U knjizi Samoubistvo – izbor pojedinca i (ili)posljedica krize, autora doc. dr. sci. Sinanović Zemira, nasadržajan način prikazani su rezultati empirijskog istraži-vanja samoubistava u Bosni i Hercegovni (1985.-2005.),posebno su prikazani uzroci i motivi samoubistava uposlijeratnom periodu.

“Po broju samoubistava (na svjetskom nivou) entitetRepublika Srpska za 2000. godinu zauzima 9. mjesto, što jeviše nego alarmantan podatak, ne samo za bosanskoher-cegovačko društvo i državu, već i za Svjetsku zdravstvenuorganizaciju. Odgovor na visoke i kritično visoke stopesamoubistava u Republici Srpskoj - posebno na kritičnovisoke stope samoubistava kod demobilisanih boraca Voj-ske Republike Srpske (37,2) treba tražiti (i) u činjenici da supripadnici Vojske Republike Srpske bili (i) nosioci planira-nja, naređivanja i izvršavanja brojnih ratnih zločina, a njih19.473 je učestvovalo (i) u zločinu genocida nad Bošnjaci-ma u i oko Srebrenice. Navedeni problem (samoubistava)ne smije biti samo problem Republike Srpske, (zvanično inije: na brojnoj skali problema u Republici Srpskoj ovaj se

problem uopšte ne nalazi), ovo treba biti problem državeBosne i Hercegovine, ali i međunarodni problem (posebnoSvjetske zdravstvene organizacije), budući da u slučajunedostatka adekvatne društvene predikcije i prevencije, kodnavedene kategorije lica, možemo imati ekspanziju (najte-žih oblika) PTSP i samoubistava, ali i drugih oblika društve-ne destrukcije. Snage odbrane BiH od agresije, ipak, bilježemali broj samoubistava, u odnosu koliko se to (znanstveno)očekivalo. Tačnije, prisutan je nesrazmjer između obima ijačine traume (kroz koju su prolazile snage odbrane) i brojarealiziranih samoubistava“.

Dakako da ovakva istraživanja kompleksnog pro-blema ne lišavaju naučnu sociologiju i psihologiju nimogućnosti ni dužnosti da detaljnije proučavaju i astruk-turni (elementarni) oblik pojedinih socioloških i psiholo-ških problema, a naročito onih koji se javljaju kao tipičnereakcije na podražaje fizičke okoline. U današnjem odre-đenom spoznajno-teorijskom smislu, autor obrađujeproblem i pojavu samoubistva i, pri tome, označuje onozbiljsko što opstoji, neovisno o subjektu koji spoznaje.

Um, faktor ja i razum pripadaju području osjetneprirode, a sastoje se od profinjene psihičke materije.Socijalni i psihički život autor promatra kao organsku cje-linu. Zalaže se da društvo potpunije razumije i shvati pro-blem samoubistva izdvajajući ga iz cjeline društvenogživota (socijalne i psihičke strukture).

Cjelovitost i strukturalna međuzavisnost socijalnih ipsihičkih procesa, naglašena i izražena kroz samoubi-stvo, kao reakciju na određene socijalne uslove i društve-nu praksu, podstiče daljnja istraživanja u oblasti psihoa-nalize i individualne psihologije. Autor je detaljno obra-dio i religijsko-moralni pristup razumijevanju činasamoubistva. Jasno je da ni u jednoj religiji samoubistvonije dozvoljeno. Međutim, etičke teorije različito određu-ju prirodu moralne sankcije. Autonomna etika nalazisankciju u samoj prirodi etičkog čina, u njegovoj pripad-nosti vrijednosnom redu, u njegovoj saglasnosti sa savje-šću. Heteronomnu religijsku etiku sačinjava Božija volja i

određenje, nagrada ili kazna u budućem svijetu. U knjizi su prisutni i stavovi da odgovor na samoubi-

stvo postoji. Raznim oblicima prevencije moguće je doki-danje ove štetne društvene pojave, koja počinje raznimoblicima otuđenja osobe. Zbog toga je neophodno pre-ventivno djelovati u otkrivanju suicidne osobe i optimi-stički ih uvjeravati u bolje sutra. Ovo uvjeravanje trebabiti zasnovano na što realnijem shvaćanju sadašnjostikao adimenzionalne granice između dviju negativnihdeterminacija: prošlosti (onoga što više nije) i budućno-sti (onoga što još nije).

Aktuelnost i originalnost tematike knjige ogleda seu tome da autor na jednom mjestu ukazuje na svu pro-blematiku vezanu za problem samoubistva. Na jasan,stručan i pregledan način uspio je obraditi problematikuvezanu za ovu društvenu pojavu. Pristup obrađenoj temije originalan, kako po svojim sadržajima, tako i po kon-kretnoj problematici. Autor je u knjizi pravilno koristiostručni vokabular. Tekst je primarno pisan opisnim i ana-litičkim jezikom. Jezik i stil su razumljivi, jasni, jednosta-vni, prirodni, odmjereni, racionalni, koherentni i stručni.Autor je pravilno koristio ekspertni jezik sa stručnimsociološkim i psihološkim terminima. Uspješno je izbje-gao zamke frazeologije, u smislu da je poopštavao kon-kretne pojmove i koristio leksiku sui generis.

Ono što je u ovoj knjizi najbitnije su lični stavovi izapažanja - naučne činjenice koje je autor izučavaotokom niza godina. Teorijski i praktični diskurs problema-tiziranja samoubistva, u najširem smislu, odlikuje stalnonastojanje afirmacije temeljnih naučnih principa koji seprelamaju i kontekstualiziraju u višeslojan set sociološkihi psihološih repera. U tom smislu, knjiga, u svojoj ukup-nosti, nosi značajnu dozu edukativnog sadržaja, što ječini korisnom za studij brojnih nauka (političkih, pravnih,medicinskih, kriminalističkih, socioloških i dr.). Potrebnaje velika količina “namjernog“ nepoznavanja činjenica dabi se bilo koji dio ove knjige protumačio tendencioznimili, pak, kao puka koincidencija.

Vrijedna istraživanja kompleksnog problema samoubistva u BiHZemir Sinanović, Samoubistvo – izbor pojedinca i (ili posljedica krize),Univerzitet u Sarajevu – Institut za istraživanje zločina protiv čovječ-nosti i međunarodnog prava, recenzenti prof. dr. Ismet Grbo, prof.dr. Ismet Dizdarević i prof. dr. Jusuf Žiga, Sarajevo, 2012., 528 str

Piše: Džemal Najetović

BERIĆET RIJEČI

Kemal Mahmutefendić

RASPRAVA O METODI

Vi govorite o državi – ja zapažam dlačice u nosu.

Vi vidite drvored, a ja oko crva koji migolji izkorijena jednog stabla.

Dok vi raspravljate o Bogu, moja pažnja je usmjerenana očajnu dramu jedne fleke nasuprotnom zidu.

Vi kažete “umjetnost”, “filozofija”, “poezija” a jase hrvem sa neimenovanim istinamakoje mirišu na samoubistvo ili,recimo, raj nepostojanja.

Vaše su riječi ljubav, a moja (da li je moja?) dušapokušava da se smjesti u vršci jednogbajoslovno dalekog stabla.

Vi o ratu, a ja o nevinosti rudače od koje će bitiproizveden metakkoji će biti stavljenu pušku i ubiti dijete koje se igra: oneiskazivoj nevinosti ovog opšteg zla!

Vi o smrti, a mene zasanjuje misao o onome što je biloprije onoga što je bilo prijeonoga što je bilo prije onoga štoje bilo prije... i iza onoga što ćebiti kasnije od onoga što će bitikasnije od onoga što će bitikasnije i kasnije od najkasnijeg.

Ko, dakle, više griješi – ja ili vi, vi ili ja?Ko to gaji manje ili više bezbolne iluzije?