Augustin u misli Paula Ricœura - core.ac.uk · PDF filePaul Ricœur, Aurelije Augustin, Prvi grijeh, vrijeme, priča, sebstvo, nutarnji učitelj, prisva-janje, teologija, filozofija

IzvorničlanakUDK1:2Augustin,A.;Ricœur,P.Primljeno2.4.2009.

JadrankaBrnčićSveučilišteuZagrebu,Filozofskifakultet,IvanaLučića3,HR–10000Zagreb

[email protected]

Augustin u misli Paula Ricœura

SažetakU članku se nastoji pokazati na koji način francuski filozof Paul Ricœur »prisvaja« (u hermeneutičkom smislu) neke od Augustinovih koncepcija – prvi grijeh, vrijeme, »nutarnji učitelj« i pamćenje – i uključuje ih u svoje promišljanje o razumijevanju i samorazumijeva-nju ljudskog »bitka u svijetu« posredstvom interpretacije teksta. Ricœurovo »prisvajanje« tekstova koji hrane i obogaćuju njegovo vlastito promišljanje, kompleksno je i slojevito. Pojedini stručnjaci, međutim, upućuju ovakvom »prisvajanju« kritike. Tako Isabelle Bochet u knjizi AugustindanslapenséedePaulRicœur (2004), u preciznoj analizi Augustinova utjecaja na Ricœura, zamjera Ricœuru proizvoljan pristup kakav privilegira jedne, a za-nemaruje druge aspekte Augustinove misli. Ona mu, zapravo, prigovara da ne prisvaja teološke argumente Augustinove rasprave, nju samu time lišavajući bitne dimenzije. Da bi se odgovorilo na pitanje: na čemu se ovakva kritika, zapravo, temelji, valjalo bi se ponovno pitati što uopće jest hermeneutičko »prisvajanje« te kakva je priroda veze između teologije i filozofije.

KljučneriječiPaulRicœur,AurelijeAugustin,Prvigrijeh,vrijeme,priča,sebstvo,nutarnjiučitelj,prisva-janje,teologija,filozofija

Francuski filozofPaulRicœur (1913.–2005.)bavio seproblemom tekstauokviruhermeneutičkefenomenologijekakvajepropitivaladosegeigranicespekulativnamišljenja.Ufilozofijirubnim,konkurentnimdiskursima–sim-boličkomihermeneutičkom–istraživaojerazumijevanjeisamorazumijeva-njeljudskoga»bitkausvijetu«dokojihsedolaziobilaznicominterpretacije.Njegovu hermeneutiku tvore barem četiri temeljna momenta: propitivanjesimbolikezla,prijeporainterpretacija,međuodnosanarativnosti i temporal-nostitekonstituiranjesebstva.Ukrštavajućisvojuputanjupromišljanjaspojedinimtuđimrefleksijamaigle-dištima,Ricœurihneopovrgava,negokorigirailidopunjujetesutakonje-govitekstovisvjedočanstvopomnihčitanjaidinamikemišljenja.Ostavljajućitragovevidljivima,konstantnopočinjeodpoznatihhipotezainadopunjujeihnovimpristupima,argumentacijama,terminologijom.Vraćasenekimtema-ma,uključujućiznanjakojajestekaoumeđuvremenu,epigonskiihistodobnoakumulirajućiirazgrađujući.Njegovjepostupak:tolikoozbiljnouzetiuobzirsvakiodrazmatranihpristupasvedokunjimaneotkrijemogućeverzijein-terpretacijatetakoiono»mjesto«nakojemjemogućartikuliranuviduonajdrugi, suprotstavljenpristup te spremnost da seodnjegauči (usp.Ricœur1986:270).UsvakojsvojojknjiziRicœurpokušavaodgovoritinazasebanproblem,aliunjihovunizumožese,zapravo,iščitatievolucijapostavljanjapitanja.Unjegovudjelunenalazimoključzainterpretacijukakvabipružala

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA116God.29(2009)Sv.4(669–688)

J.Brnčić,AugustinumisliPaulaRicœura670

odgovore,negootvorenprostorzarazmišljanjeodosezima,aporijamaigra-nicamainterpretacija.AugustinovamisaouRicœurovimjepromišljanjimatrajnoimalaprivilegira-nomjesto(usp.Ricœur1995a:212).Augustinjeprisutanunjegovimranimtekstovima o problemu zla (Le conflit des intérpretations, 1969), potomuistraživanjuodnosavremenaipriče(Temps et récit I-III,1983–1985),kaoivezeizmeđukonstituiranjasebstvaiaproprijacijebiblijskogateksta(Penser la Bible, 1998),teuposljednjimtekstovimaofenomenologijipamćenja(La mémoire, l’histoire, l’oubli,2000).Iakomuseponekadoštrosuprotstavlja,posebicekadajeriječokoncepcijiPrvogagrijeha,Augustinovafenomenološ-kaupitanostRicœurujepoticajinadahnućeuključnimmomentimanjegovevlastitefilozofije.

Enigmagrijeha

Ricœurovahermeneutikaproizlaziizhusserlovskefenomenologije.Korela-tivnokretanjeeidetičke i transcendentalne redukcije ilustriradvamomentasvakogainterpretacijskogposla:odvajanjeodstratifikacijakojetvorepovi-jesniprofilfenomenatevraćanjeprvotnimpozicijamasvijesti.Idućiodživ-ljenasvijetapremaustanovljujućojsvijesti,interpretacijasevraćaodsvijestiksvijetu.Kalemljenjehermeneutičkogaproblemanafenomenološkumetodumora,premaRicœuru,omogućitiponovnouspostavljanjemodusāpokojimasubjektshvaćasamogasebeinterpretirajućise.Subjektotkrivasvojuegzis-tenciju egzegezomvlastita života, a značenjamunisu dana izravno: da bidošaodonjihvaljamupoćihermeneutičkomobilaznicomposredstvomsim-boličkeaparaturekulture.KretanjepremahermeneutičkojfenomenologijianticipiranojeuRicœurovuprojektufilozofijevolje(Le volontaire et l’involontaire,1950.–1960.)unu-tar kojega je njegov interpretativan rad naišao na prepreke, tj. na problem»graničnihsituacija«ljudskeegzistencijepoputgrešnosti,patnjeismrti(usp.Jaspers1932:203),situacijaštoihspekulativnafilozofija,usvomnastojanjudadosegneapsolutnoznanje,neuspijevakonceptualnoartikulirati.StogaseRicœurokrenuopsihoanalitičkom,mitskomireligijskomdiskursu:njegovajetezadasetemeljnaljudskaiskustva,posebiceproblemzla,moguizrazitijedinonasimboličan,prematomeneizravan,nekonceptualannačin.Uzgrčke,hebrejske,babilonske ili bliskoistočnemitovekojipripovijedajuo erupciji zla uuniverzum,Ricœurdaje prednost pričama izPostanka.PonjegovumišljenjuhebrejskaikršćanskaBiblijaomogućujuićinajdaljeuraz-rješenjuenigmezlaigrijeha.Pojamgrijehaureligijskomkontekstu,unaj-širem smislu riječi, najčešće izražava nepodudarnost ljudske i Božje volje–odvajanjeodBoga.BiblijauprvimpoglavljimaKnjigePostanka(Post3,1–24)opisuječintogaodvajanjaupričioAdamovuiEvinu»prvom«grijehu(uteologijitajsegrijehnazivai»istočnim«,usmislu»prvotnim«).ZainterpretacijuPrvogagrijehajednakojepogubnaiteološkakonceptualiza-cijaiprihvaćanjedoslovnogaznačenjamita,tj.prijelazsmitanamitologiju.Doslovna,historicističkainterpretacijananijelajemnogeštetekršćanstvu.Uispovijestvjereuvelajeapsurdnupovijest,ausvojupseudoracionalnureflek-sijuspekulacijuokvazibiološkomprijenosupseudojuridičkekrivnjeporadipogreškejednogajedinogpretka,neandertalca.Objašnjenjaenigmezlaizraženemitomkrčilasusvojputkrozzapadnukul-turuposredstvomgnozekojajenekolikostoljećautjecalanakonceptualiza-cijumnogihtemeljnihpojmovanašekulture.Procesracionalizacije,koji je



otpočeo Pavlovom spekulacijom o dvaAdama, odvojio jemit od njegovasmisla,tj.nakalemionanjegapseudoznanje.Ricœurjeizmeđunaivnogfun-damentalizmaibeskrvnogaracionalnogmoralizmaizabraoputhermeneutikesimbola.Pomoćuhermeneutičkemetodenastoji»razgraditi«teološkikonceptPrvogagrijehadonajdubljeganjegovatalogateseprobitidorazumijevanjabiblijskogamitaikonvergencijenjegovihsimbolakakobinasvratioizvornojbiblijskojmisliutekstu.No,istodobnorazmišljaioznačenjuteološkogaradakojisekristaliziraoukonceptu:

»Razmišljatioznačenju(konceptaPrvogagrijeha–J.B.)značiponovnootkritiintencijekon-cepta, njegovumoćda seuspnedo trenutkakadanijebiokonceptnegonavještaj, navještaj(annonce)kojirazotkriva(dénnonce)zloinavještajkojiizriče(prononce)odrješenje.Ukratko,razmišljatioznačenjuznačiraščinitikoncept,rastavitinadijelovenjegovemotivacijeinekomvrstom intencionalne analizeponovnonaći strelice smislakoje smjerajuna samukerigmu.«(Ricœur1969:266)

UuobičajenojteološkojtradicijiPrvigrijehseshvaćakaočovjekovapreten-zijadasestavinamjestoBoga:čovjekbivoliobitiBogteznatiisamodlu-čivatištojedobro,aštozlo.AdamježelioneovisnostodBogaisagriješiojetimeštojeodbioljudskuograničenostizanijekaosvojustvorenost.Uovomsmislugrijehnijesamoneposluhspramodređenezabrane,većjeponajprijeodbijanjeidejedasmostvoreni.Ovohtjeti-biti-kao-Bogizvornijenedosta-takizkojegaslijedisamouzdizanje,udugojteološkojtradicijipoznatokaooholost.PremaAugustinu,esencijalniAdamovneposluhkaoposljedicuimazaslijepljenrazumikorumpiranuvolju.Ratiovišenaprostonijeustanjuspo-znavatistvarnost.Shvaćajućiprvogačovjekakaoinicijatoraipropagatorazla,kršćanskajeteo-logijaoblikovalashemupokojojljudi,Adamovipotomci,nasljeđujugrijehtedijelesolidarnostugrijehu.ShemujeuveoPavaouspoređujućiKrista,sa-vršenačovjeka,drugogAdama,inicijatoraspasenjasprvimčovjekom,prvimAdamom,inicijatorom»pada«(usp.Rim5,12).PrviAdam,kojijezaPavlaantitip,figuraonogakojitektrebapostati,postajeiprvimčvorištemspeku-lativnerefleksijeozluigrijehu.Adamovpadcijepapovijestpopola–dvijeshemesesuprotstavljajukaoizokrenuteslike:jednasavršenogaljudskogbićaprijepadaidrugaljudskogabićaskrajavremenakojeupuniniočitujearhe-tipskogčovjeka.IzovakveparabolskejezgreAugustin–kojijeodgovoranzaklasičnurazraduteološkogakonceptaPrvogagrijehaizanjegovouvođenjeudogmatskoeklezijalno»spremište«–izvodisvojuteološkuspekulacijuukojojseAdamshvaćakaopovijesnilik,predakljudskogarodaposliječijegagrijehasvimigriješimo.RicœursmatradaAugustin,timeštoPrvogačovjekashvaćakaokonkretnogapojedinca,minimalizirauloguprvogačovjeka:onjeuPavla–sobziromdagasuprotstavljaKristukaonjegovantitip(»Adamjeslikaonogakojijeimaodoći«,Rim5,14)–shvaćenkaomitskapozadinakojanadilazifiguruAdama.Doduše,grijehprolazikrozjednogačovjeka,alionnijeprviagent.Grijehjenadindividualaniobjedinjujeljudeodprvogačo-vjekapasvedonas–onjeonoštokonstituirasvakoggrešnika(usp.Ricœur1969:273).Drugitakavprimjerprodiranjagnostičkihelemenataukršćanskumisaopo-srednojeikonceptizabranja.IskustvoizabranjaIzraelovaiskustvojeosud-binirazličitojodsudbinedrugihnaroda,iskustvoosobitogastanjakakvonijeposljedica stjecaja okolnosti, nego osobiteBožje brige i vodstva, iskustvokojestanjudajeproročkudimenzijuposlanja.URim9,13(»Jakovasamlju-bio,aEzavanisamljubio«)PavaopremještaegzegetskosredištesprvogaidrugogAdamanadvaizboraBožja.Tip jeovdječin izabranja,aantitip,u



simetrijistipom,osuda.UpravonatemeljuovakvenapetostiAugustinstav-ljaEzavovukrivnjuu(neodređeno)vrijemeprijenjegovarođenja,asvenasupozicijudaosjećamodugpremabožanskome,aliinašuvlastitu,ljudsku,preuzetnostdasamiodređujemokomedugostaviti,akomeukloniti.Dabiracionaliziraobožanskuosudu–kojajekodPavlabilatekantitipizabranju–Augustinkonstruirakvazignozu.Naime, iako tvrdida jeBožje izabranjemisterij(nitkoneznazaštoiskazujemilostovomeilionome,anenekomedrugom),zaAugustinauosudinemamisterija.Izabranjesečinipomilosti,aosudasevršipopravu.Iupravodabiopravdaogubitakpravakojisedogađagrijehom,Augustinuvodikoncept»prirodne«krivnjekakvusmonaslijediliodprvogčovjeka,krivnjekoja jedjelotvornapoputčina,akažnjivapoputzločina.Augustin,dakle,razrađujeposveetičkuvizijuzlazakojeječovjekodgovo-ran,alijurazvijaiztragičnevizijeukojojčovjeknijeautor.Svojurazradudo-vodidovrhuncaudjeluContra Felicem(Acta contra Felicem Manichaeum),ukojem,komentirajućiMt12,33(perikopuoneplodnojsmokvi),zluvoljusuprotstavljazlojnaravi:

»Akopostojikazna,postojiikrivnja,akopostojikrivnja,postojivolja,akopostojivoljaugrije-hu,ondaonoštonas‘razdire’nijenarav.«(§8)(citiranoprema:Ricœur1969:270)

PremaRicœuru,svajeupitanostfilozofije,zapravo,okotogakakodačovjeku svomživotupomiri slobodukojamu jedanakao ljudskombiću (voljnadimenzija)iprotivštinekojemusenamećučinjenicomdaživiusvijetu(ne-voljnadimenzija).Utemeljnojfunkciji(pseudo)konceptaPrvogagrijehavidinapordaseočuvadosegprvekonceptualizacijenarazinibiblijskogateksta,tj.znanjeotomedagrijehnijeprirodanegovoljatedauvoljuinkorporirakvazipriroduzla:zlojeneštone-voljnogausamomsredištuvoljnoga,onojesamosebisvojevrstanarbitar.Stoga,kakobiočuvalitakvoshvaćanje,tvorciteološkogakonceptaPrvogagrijehakombinirajujuridičkikonceptpripisiva-njakrivnje(voljnielement)sbiološkimkonceptomnasljeđivanja(ne-voljnielement).Smislubiblijskoga tekstaoPrvomgrijehunesmijese, tvrdiRicœur,prila-zititekposredstvomkoncepta,negoizravno–posredstvomonogaštozove»racionalnimsimbolom«(Ricœur1969:277).Pod»racionalnimsimbolom«razumijeanalogneiskazepologiciznačenja.RopstvouEgiptu,aondaiiz-gnanstvouBabilon,šifresuzaiščitavanjeljudskesituacijepodvladavinomzla.Premaovim,višeopisnimnegoeksplikativnimsimbolima,biblijskiau-toriocrtavajuljudskoiskustvozlakakvosenemožeizrazitinegativnimkon-ceptimakakvamanjkaililišenosti.PrvafunkcijamitaoAdamujest,dakle,dauniverzaliziratragičnoiskustvoegzila, tj.primijeniganasav ljudski rod: tragičnaIzraelovasudbinaproji-ciranajenasveukupnočovječanstvo.RiječBožja,kojaječovjekaizgnalaizraja,onajeistariječsudakojajeIzraelposlalauizgnanstvotekojasemožeprimijenitinasvakotakvoradikalnoitragičnoiskustvo.Dakako,nijemitkaotakavRiječBožja,negojenjegovaobjaviteljskamoćuodnosunasveukupnuljudskusituacijutakvadaseunjumoženastanitiRiječ,onajemoćkojatvorimitskiobjaviteljskismisao.Aliovauniverzalizacijskafunkcijamitajošnijesve:mitoAdamuistodobnoobjavljujeimisterijskiaspektzlaštogasvatkoodnaszatječekadaserodi,nalazivećprisutnausebi,izvansebe,prijesebe.Izvješćujućioporijeklu zlaudalekompretku,mit, dakle, otkriva situacijusvakogčovjeka.Zlojevećbilotu,nepočinjesamnom.Zloimasvojuproš-lost,tj.onojesvojavlastitaprošlost.Trostrukiopiszlakaorealnoga,kolek-



tivnogaiizvoranemoćikristaliziraseumituoprvomčovjekukaojedno»pri-je«.Tusmonaizvoruspekulativneshemenasljeđivanjagrijeha,nosmisaooveshemepojavljujesetekkadasepotpunoodreknemoprojiciratiadamov-skufiguruupovijest,tj.kadagapočnemotumačitikaotip»starogčovjeka«.PokorničkoiskustvoHebrejaomogućiloje,dakle,vidjetidagrijehnijesamostanje,situacijaukojuječovjekuvučen,negostanovitamoćkojagaveže,držizarobljenim.KakokažeRicœur:»Grijehjerazlikaizmeđu‘jahoću’i‘jamogu’«(Ricœur1969:278).Pavaoopisujesvojeiskustvoobraćenjanaglašu-jućiaspektnemoći,ropstva,pasivnosti,govorećigotovognostičkimjezikomo»zakonugrijehakojinamjeuudovima«ilipriznajućidajesvakodnevnonjimevaran:»Neradimštobihhtio,većonoštomrzim«(Rim7,15).Prvigrijehnemožemorazumjetipromatramoligakaoizdvojen,pojedinačanljudskičinodstupanjaoduspostavljenogamoralnogzakona.Onsenijedo-godiouvremenukojerazgraničavauzrokiposljedicu,negogavaljatumačitietiološki: uzrok se pokušava razumjeti posljedicom, a individualno korpo-rativnim.Mi, tj.Adam, prvi čovjek, nije uzročnikPrvoga grijeha, nego jeonsvojevrsnostanjeukojemsmorođenikakvovaljashvaćatidijalektički,nekaobivanjenegokaomogućnost činjenja.Prvigrijehnaprosto jenaša,ljudskamogućnostdagriješimo,našepristajanjenatodagriješimo,štopro-izlaziizslabostistrukturenašegbićazbogkojejeuopćemogućedagriješimo.Zloje,zapravonašasposobnostdaživotunegiramonjegovuvrijednost(usp.Ricœur2000a:298)ili,drugimriječima,zlojeodbijanje(aversio)životana-suprotokretanja(conversio)životu.UinterpretacijiPrvogagrijehapostojiopasnostilidazaglavimouspekulacijitesetakosvevišeudaljavamoodbiblijskesimboličkepotkeilidaizgubimoizvidainterpretacijskesilnicekojetupotkudržeuplodnojnapetosti.Biblij-skamisaoiteološkikonceptiuprotutežisuteupravonjihovdijalektičkiin-terpretativanodnostvorisadržajvjere.Ricœur razvija redukcijsku interpretaciju na razini znanja, a obnoviteljskunarazinisimbola.JošuknjiziLe symbolique du mal(1960)kritizirakoncep-teropstva,pada,grijeha–»racionalnesimbole«konstruiraneiz»slikovnihimitskihsimbola«.Kritikanijenegativna.Svrhajojjepokazatidajeisamoto»krivotvorenoznanje«simbolnečegaštoseprenosikao»znanje«.Neuspjehznanjaobnovajesmislakojimseponovnomogunaćiprvotneintencijeekle-zijalnoga značenja Prvoga grijeha. Shvatimo li ovaj racionalan simbol nanjegovojsimboličkoj,nefaktičkojrazinidoslovnogaprenošenjasgeneracijenageneraciju,ondasepojamobraćenja(voljnogaokretanjaodzla)nemorashvaćati teknapovršnojmoralističkoj razini,negonadubokoj razini rege-neracije.AkojeikonceptPrvogagrijehastvorennapomaloapsurdannačin,konceptvolje,zahvaljujućiantitipuregeneracije,tj.novogarođenja,novogastvorenjaslobodnaodgrijehabivaobremenjen»pasivnomkonstitucijomim-pliciranomuaktivnojmoćioslobođenja«(Ricœur1969:282).Usvjetlubiblijskihsimbolaotkupljenja,nadeunatočbez-smisluteobiljami-losti,konkretizacijazlaučovjekumožesepromatratijedinopolazećiodslo-bode.Tkogovoriogrijehugovorionadispasenja.HermeneutikasimbolikezlazaRicœuratekjenaličjehermeneutikeslobode.Objavaubiblijskimteks-tovimanudiperspektivuponovnogastvaranjakojaomogućujepružatiotporsvimznakovimaneuspjehaokojemsvjedočisimbolikazla.SloboduRicœurshvaćakaoodluku,pristajanje ipodređivanjereduuskrsnućakaokrajnjemreferentunade(usp.Ricœur1980:69).Odgovornaskandalzlatrebatražitiusmislenojpovijestikakvupokrećenadauoslobođenjetekakvaomogućuje»ekonomijudara«.



Tumačećištozapravoznačireligijskaperspektivaekonomijedara,Ricœurin-terpretiraZlatnopravilo–»Sve,dakle,štoželitedaljudivamačine,činiteivinjima.Toje,doista,ZakoniProroci«(Mt7,12)–uokvirunjegoveperspek-tive.»Perspektiva«označujesmjeriznačenje,»dar«primordijalnodarivanjeukojem imaudjela svestvorenje,a»ekonomija«seodnosinadar izražensimboličkommrežommnogo širom od mreže dar–uzvrat ili ispovijed–ot-puštanjegrijeha.UovojseekonomijadaraartikulirakaoaktivnostslobodeZakona:darrađaobavezu.Prvipredikatdobrotekojiproizlaziizekonomijedaravezanjeuzstvorenobićekaotakvo,dakle,uzdobrotuprijemakojegamoralnogaodređenja(usp.Post1,31).Ricœurtozove»supra-etičnošću«eko-nomijedara(Ricœur1991:277).PrepoznatiovutemeljnudobrotustvorenogaznačiStvoriteljuinjegovombezgraničnommilosrđupremasvimstvorenjimaodgovoritiponiznošćuili,drugimriječima:poniznostkojavlastitobićedo-življavakaostvorenjeuvjetjetogaprepoznavanja.Utakvojanalizimožesedoćidozaključka,kakogaizvodiRicœur,dareligijaništanovoganedodajekrajnjemopravdanjumoraliteta,negoseartikulirapokriterijukrajnjegajam-stva»dobroga«stvorenoga.

simbol,metafora,tekst

Svoje propitivanje granica spekulativnog mišljenja Ricœur s proučavanjamitapremještanafrojdovskupsihoanalizukoju,uanalitičkojsituaciji,pred-stavljakaoposeban jezik razornekritike»lažnesvijesti« inovogaumijećatumačenja što ga zove hermeneutikom sumnje (De l’interprétation. Essai sur Freud,1965).Hermeneutikasumnje(kakvesu,primjerice,oneFreuda,NietzscheaiMarxa)počinjesumnjomdauopćepostojitakav»svet«predmetkojibiiziskivaopovjerenjeiodkojegbisemogaoočekivatipoziv,predmetkojibimogaobiti»mjestopreobraćanjaintencionalnogaciljaukerigmu,uočitovanje,uobjavu«(Ricœur1965:36),anjezinajemetodademistifikacija,dešifriranje,»skidanjemaski«.Usuprotnjoj,hermeneutikaobnavljanjasmis-la temelji senapovjerenjuu»obilje jezika«kakvoproizlazi iz simboličkepotkejezika(Ricœur1965:37).InteligentnuvjeruRicœurtumačiprelazećiizintencionalneanalizereligijskesimbolikedo»preobraćanja«oveanalizeuslušanjebogatagovorasimbolakojiprethoderefleksiji.Izmeđuhermeneuti-kekaoprimjenesumnjeihermeneutikekaoobnavljanjasmisla,Ricœurbiradijalektičkiput–ondo»svetog«,kaokrajnjereferencijesmisla,dolaziobi-laznicomkritičkesumnje.Njegovajehipoteza,kakvurazvijauspomenutojknjiziLe Conflit des interprétations, dasuhermeneutikasumnjeihermene-utikaobnavljanjasmislaobje legitimne,svakausvompodručju.Međutim,nijeihdovoljnosamopustitidasvakanasvojnačinobavisvojposao,negoihvaljaartikuliratijednudrugomteuočitinjihovekomplementarnefunkcije.Dvijeinterpretacije,sumnjaiobnavljanjesmisla,predstavljajudvasuprotnakretanjaudijalektičkomodnosu»produktivnekonfliktnosti«(Ricœur1995a:125)progresijeiregresije:jednoanalitičkoiregresivnopremanesvjesnomekaoprimordijalnomredu,adrugosintetičkoiprogresivnopremaduhukaonajvišemredu.Nesvjesnomutrebapristupitikaorazumijevanjufigurakojekonstituiraju duh, a duhu (u hegelijanskom smislu), tj. jezgri sebstva, kaosukcesijifigurakojesvijesttjerajupremanaprijed,tj.kaozadatkuštogavaljaispuniti(usp.Ricœur1969:318).Budućidanisamisebenisvijetnerazumijevamoizravno,većkroztekst–pričemusetekstshvaćakaouniverzumtekstova,kaocjelina»čitanja«svijeta,anekaozbirpojedinačnihlingvističkihjedinicailinjihovakombinacija–za-daćahermeneutikejest,kakotoRicœurvidi,sjednestrane,tražitiusamom



tekstuunutarnjudinamikukojaupravljanjegovimstrukturiranjemte,sdrugestrane,otkrivatimoćkojutekstimadaseprojiciraizvansebetvorećisvijetkojićeistinskibiti»stvar«nakojuseonreferira.Upravoovaunutarnjadi-namikaivanjskaprojekcijakonstituirajuonoštoRicœurzoveradomteksta,pričemujehermeneutikarekonstrukcijaovogadvostrukogkretanja.RicœurkoristiDiltheyovpojamhermeneutičkogakrugakojisekrećeodobjašnjenjadorazumijevanjateGadamerovepojmove‘potuđivanje’(Verfremdung),‘pri-svajanje’(Zugehörigkeit)i‘stapanjehorizonata’(Horizontverschmelzung)in-tegrirajućiihivodećikrozdijalektičkeetapedosvijetatekstaoslobođenaiodautoroveintencijeiodčitateljevihočekivanja.Razumjetisebepredtekstomneznačinametnutimusvojuvlastitusposobnostrazumijevanja,negoizložitiseprimanjuod»širegsebe«kaopredloženanačinapostojanjakakvonajboljeodgovarapredloženu svijetu teksta (usp.Ricœur1986: 11).Ricœurkoristisintagmu‘svijetteksta’dabinaznačioreferencijutekstakaocjelinu.Naime,tekstsenereferiranastvarnostsvijetaokojempiše,negonanesituacijskereferencijeopisivanjatestvarnosti.Ukratko,Ricœuridentificiračetirirazinenakojimainterpretiratekst:kaoodnospismaigovora,kaostrukturiranrad,kaoprojekcijusvijetaikaoposredovanjesamorazumijevanja.UovojfazisvojihpromišljanjaRicœurupućujenametaforičnostjezika(La Métaphore vive,1975),naiskustvotemporalnostiinherentnojeziku(Temps et récit)tenarealizacijusebstvakaodrugostikojasvojuparadigmunalaziupriči(Soi-même comme un autre,1990).UbrojnimtekstovimaRicœurpristupaprocesimasimbolizacije,metaforiza-cije i narativizacije kao prostorima »semantičke inovacije« (Ricœur 1986:219).Izbavljenjaproblemomsimbolaprešaojenametaforukaoiskazkojiomogućujebavljenjesemantičkomjezgromsimbola.Simboljesvakastruk-turaukojojizravno,doslovno,prvoznačenjeoznačavaneizravno,preneseno,drugoznačenjekojemožebitishvaćenotekposredstvomprvoga,proizvodećipritom»višak smisla«.MetaforuRicœur promatra na razini diskursa te senjezinaproblematikaodnosinareferencijumetaforičkogizrazaukolikopred-stavljamoćda»ponovnoopišestvarnost«(Ricœur1976:68).Ricœursmatradateorijametaforemožeponuditinovpristupfenomenuimaginacije:umjestodajurazumijekaoodnospercepcijeislike,teorijametaforevežeimaginacijuuzjezik.Utrenutkupojavljivanjanovogznačenjaponadruševinadoslovnepredikacije,imaginacijanudisvojespecifičnoposredništvo.Sličnost,nate-melju koje se gradimetafora, ukida logičku udaljenostmeđu semantičkimpoljimatekrozsemantičkisrazpotičeiskrumetaforičkogasmisla.Imagina-cijanijesadržaj,negometodazahvaljujućikojojmožemo»vidjetikao«.Ne-utralizirajućafunkcijaimaginacijeuodnosunasvijettekjenegativanuvjetzaoslobađanjereferencijalnemoćidrugogstupnjakojasetičenašedublje(on-tološke)pripadnostisvijetubivanja.Prijenossmislaureferencijudogađase,premaRicœuru,usamojfikciji.Budućidajefikcijananekinačinizmještenaizstvarnosti,onastvarnostmoženeizravnopromatrati,štojenovučinakrefe-rencije:paradoksalno,upravoizostanakpercepcijerađapovećanjemsposob-nostiviđenjastvari.Iakosefikcionalnidiskursnepridružujesvakodnevnojstvarnosti,ipaksereferirananjunajednojdrugoj,fundamentalnijojrazini.Nadalje,zametaforunijebitnosupostavljanjedvajuznačenja(doslovnogaifigurativnoga),nego»rješenjeenigme«kojumetaforapredstavljazačitate-lja.Vrijednostmetaforejeutomeštoprimoravačitateljadajuinterpretira:interpretacijajesastavnidiometaforičkogaprocesa.Uključujevezuizmeđuriječiikontekstacijelerečeniceukojojjesmješten,alijednakotakoiizmeđurečeniceikulturnogakontekstadiskursaukojemrečenicafunkcionira.Tuma-čenjemetafore,premaRicœuru,pružamodelzasvakotumačenje.



Vrijemeipriča

Ricœurovo istraživanje naracije, kakvo je razvio u trilogijiTemps et récit,komplementarnojesistraživanjemmetafore.Unaracijifunkcijuproduktivneinvencije imazapletkojimnoštvodogađajaokuplja te integriraucjelovitupričupričemushematizirainteligibilnoznačenjepripisanonaracijikaocje-lini.Ricœurpričomnazivasvakijezičniartefaktuosnovikojegserazaznajemŷthos,tj.sklopdogađaja.Insistiranatomedaseimímēsisimŷthosshvatekaopostupci, anekao strukture.UsvojivšiAristotelovopoimanjemímēsis tijesnopovezanasmŷthosom,Ricœurdržidasenaracijasastojiodtrineodvo-jivastadijamímēsis:1.predfiguracije,praktičkogapred-razumijevanjakojemoramounijetiutekstkakobismogauopćemogličitati;2.konfiguracije,tj.nizanjadogađaja,situacija,okolnosti,poticaja,ciljevaukao dakauzalnomredui3.refiguracije,činačitanjaukojemjenaševlastitorazumijevanjesvije-tapovećanonovimmogućnostimarazumijevanjanastanjenimaunaraciji,tj.usamomnarativnompostupku.Narativnilûktijesnojevezanuztemporalni:predfiguracija jeposredovanje ljudskogavremenaizpoljaprakse,konfigu-racijapripovjednogvremenaizpoljateksta,arefiguracijavremenačitanjaizpoljarecepcije.SpoznajnudjelotvornostpričeRicœuruspoređujesfilozofskimmišljenjemovremenunadvanačina.Najprijeizdvajapostojećefilozofskepristupeovomproblemu–kozmološki i fenomenološki – pa analizira razumijevanje vre-menaonihmislilacakojisuuokviruovihpristupaprirodivremenanajzna-čajniji:Aristotel,Augustin,Kant,Husserl iHeidegger (usp.Ricœur 1985:105–144). Fenomenološko stajalište podrazumijeva subjektivnu percepcijuvremena,opažanjeimjerenjevremenauljudskojsvijesti(poAugustinu»vri-jemeduše«),akozmološkovrijeme(»vrijemesvijeta«)kojejestukozmosu,prirodi,svijetu,neovisnojeodsubjektakojigadoživljava.Naovaj ilionajnačin izsvakefilozofijevremena,bilaonakozmološka ilifenomenološka,proizlazipoznatiAugustinovodgovornapitanje»Štojevri-jeme?«:»Akomenitkonepita«–veliAugustin–»znam,ali akobihne-kome trebaoodgovoriti na topitanje i razjasniti ga–ne znam« (Augustin1991:263).Prijeilikasnije,dakle,svakosefilozofskomišljenjesuočavasnedokučivošćuvremena.Mišljenjeovremenuopireseteorijskomdiskursuiobjašnjenjima.Nemogućnostusklađivanjakozmološkeifenomenološkeperspektivetenji-hovomeđusobnopreklapanje, paondaponekad i zamračenje (occultation)RicœurprvopropitujeuokviruparalelneanalizeAristotelovakozmološkogpristupaizčetvrteknjigeFizikeiAugustinovafenomenološkapristupaizje-danaesteknjigeIspovijesti.Aristotelovoshvaćanjeprirode(physis)–kakvoonoslanjanaučenjepredsokratovaca(Parmenid,Heraklit iAnaksimandar)iPlatona(Timaj)kojiizražavajuuvjerenjedasvepostojiusveobuhvatnostivremena,davrijemeokružujesvastvorenjaidanenestajespercepcijomvre-mena–podrazumijevadanačelokretanja,svojstvenoprirodi,tvorivrijemekao»neštoštopripadakretanju«ineovisioljudskojpercepciji.Ipak,uFiziciAristotelnavodidajeodnosvremenapremadušidostojnoispitivanjatedabisetkogodmogaodvoumitibilibilovremenadanemadušejer,dabiseneštoizbrojiloidabiuopćebiloizbrojivo,trebapostojatiisubjektkojibroji.Dakle,odpočetkaljudskemislipostojeaporijeokovremenakojeproizlazeizpoteškoćeurazumijevanjusamogkretanja:statusavremenaizmeđukretanjailjudskogduhakojitovrijemerazaznaje.Ricœurdosvojihodgovoradolazipromišljajućiproblemnaracije injezinetemporalnekonstitucijepolazećiodpretpostavkedačovjekmožepojmitivri-



jemeičinitiga»ljudskimvremenom«ukolikojeartikuliranouoblikunara-cije,adaznačenjapričeoviseonarativnojobradiiskustvavremena.Svojurefleksiju gradi na temeljuAugustinova shvaćanja vremena iAristotelovihtermina‘zaplet’(mŷthos) i ‘oponašanje’(mímēsis).Dvabitnorazličitafilo-zofskahorizonta–prvipropitujućipriroduvremena,adrugigradećiteorijudramskogazapleta,tj.inteligibilneorganizacijepriče–približavajuseistimpitanjima:obahorizontaproizvodeobrnutuslikudrugoga,auRicœurovojsemislinadopunjujuiuzajamnopotvrđuju.UsvomčitanjuXI.knjigeIspovijesti AurelijaAugustinaRicœurizdvajadvijeteme:aporetičnostmišljenjaopostojanjuinepostojanjuvremenateparadok-salanproblemmjerenjavremena.Augustinovaontološkazapitanostobićuine-bićuvremenaproizlazi iz ljudskoga, fenomenološkog iskustvavremenaukojem»prošloviše nepostoji,abudućejošnepostoji,doksadašnje,kadanebi prelazilou prošlost, ne bi ni bilo vrijeme, negovječnost« (Augustin1991:263).VrijemejezaAugustinaproizvodljudskeduše,tj.ljudskoguma–prošlostpredstavljajutragoviprošlihdogađajauljudskojduši,abudućnostnjezinoiščekivanjebudućihdogađaja:

»Štomijesadajasnoiočevidno,tojedanepostojinibudućnostniprošlostidasenemožespravomreći:‘Trisuvremena:sadašnjeuprošlosti,sadašnjeusadašnjostiisadašnjeubudućnos-ti’.Onasu,naime,umojojdušikaoneketristvariidrugdjeihnenalazim:sadašnjostuprošlostijepamćenje, sadašnjost u sadašnjosti jegledanje, a sadašnjost ubudućnosti je iščekivanje.«(Augustin1991:268)

Augustinvrijeme,dakle,vidikaoneprestanorazlučivanjetrijuaspekata:proš-losti,sadašnjostiibudućnosti,tj.kao»neprestanosuprotstavljanjenestabilneprirodeljudskesadašnjostiistabilnostibožanskesadašnjostikojauključujeprošlost,sadašnjostibudućnostujedinstvupromatranjaikreativnogdjelova-nja«(Ricœur1991:31).Usadašnjostismoneprestanorazapetiizmeđunašenestabilnostiuvremenukojeprolaziitežnjezastabilnošćuuvremenukojetraje.Aporijavremena,dakle,proizlaziiztemeljneegzistencijalnečinjenicedasudvatemporalnausmjerenjaljudskeduše–njezinoprotezanjeuvremenui raspršenost (distentio animi) i njezina usredotočenost, sabranost (intentio animi)–uopreci.NapozadinitakvashvaćanjavremenaAugustinrazlikujevrijemeivječnost,noovorazlikovanjenije,premaRicœuru,potaknutosamoteološkimrazlozi-ma, nego i potrebomda se naglasi ontološki nedostatak karakterističan zaljudskovrijeme.PremaAugustinuBogje,stvarajućisvijet,stvorioivrijeme,aonoćeprestatikadaisvijetudođekraj.Bognijeograničenvremenom–onjebezvremen,amimožemokušatineštoodnjegovebezvremenostitekinten-cijom(intentio).Augustinseoslanjanavjeruuvječnoststogaštojeuvjerendaonamožedistentioobratitiu intentio.Vječnostnije tek»vrlodugovri-jeme«,negojeizvan vremena,uopćenijevrijeme–onajedrugo vremena,odlikasloženostiljudskesvijestiovremenu,kojaomogućujeprodubljivanjeihijerarhizacijutemporalnosti.Ricœurpreuzimaformuluintentio in distentioshvaćajućijukaodijalektičkokretanjeizmeđuintencijedušedadosegnemirbezkretanjakojejevrijemetedistencijedušekojaproizvodivrijemeiauto-percepcijusebe.Usvakoj ispričanojpričidvasuvremena:otvoreno(teorijskinedefinirano)nizanjetrenutaka(vrijemekojeprolazi)iintegrirajućevrijemesasvojomgra-dacijom,kulminacijomizavršetkomunutarodređenekonfiguracije(vrijemekojetraje).Poetskičinihobjedinjuje.Temporalnostpričesastojiseoddvijusastavnica:sjednestranetojeapstraktnaineodredljivasukcesivnostonogaštozovemoperipetijamapriče,aštojeepizodičnolicepriče,asdrugestrane,



to jeaspekt integracije,kulminacije izatvaranjaposredstvomkonfiguracij-skogačinanaracije.Ovajčinsastojiseugrupiranjuperipetijapričeistvaranjukonfiguracijeizsukcesije,štojekarakteristikavezanauzdvostrukustrukturuljudskog vremena: vrijeme je istodobno ono koje prolazi i ono koje traje.Stvaranjevremenskecjelineupravojepoetskosredstvoposredništvaizmeđuvremenakaoprolaženjaivremenakaotrajanja.Priča,dakle,nastojinaznačititemporalanidentitetonogaštotrajeusredonogaštoprolazi.Sintezuhetero-genihelemenatadovodiukupnostperipetijadonepredvidljiva,aliprihvatlji-varaspleta.Zaplettakoshematiziranarativnuinteligenciju.Organizaciju(ilikonfiguraciju)pričerazumijevamozahvaljujućisposobnostipraćenjapriče,složenojoperacijivođenojočekivanjimaishodapriče.Ovase,pak,očekiva-njaprilagođujupomacimausamojpriči,svedoksenepoklopesazaključkompriče.Narativnizaplet semožedefiniratikao sintezaheterogenihelemenata,kaoobjedinjavanjenizadogađajaudovršenu, cjelovitupriču,kao sámoobdje-dinjavajućenačelo.Događaj,pritom,značivišenegonaprosto»neštoštosedogodilo«,onsvojomnutarnjomdinamikomomogućujenapredovanjepričeodnjezinapočetkadonjezinakraja.Nizanjedogađajavišejeodnjihovana-brajanja,a redmeđunjimanemorabitikronološki,ali jest logički.Zapletorganiziraelementedogađaja–okolnostiiotkrića,konflikteisklad–štogadoživljuju»onikojidjelujuionikojitrpe«(Ricœur1991:21)takodastvara »suglasjenesuglasja«(concordia discors).1Drugimriječima:građenjezapletaspomenutimelementimapodajedvoznačnistatuscjelinesuglasjanesuglasjai nesuglasja suglasja zahvaljujući kojoj dosežemo sintetičko razumijevanjekompozicijepriče.PovezujućiAugustinovoshvaćanjevremenakaonesuglasjakojeneprestanorazotkrivakonstitutivnosuglasjeanimeteAristotelovoshvaćanjezapletakaouspostavljanjanadmoćisuglasjanadnesuglasjem,Ricœurstvarasvojudefi-niciju»suglasjanesuglasja«:

»Suglasjenesuglasjailinesuglasjesuglasjaostvarenojeunutarsintezeheterogenihelemenatakoja se javljakao (…) temporalnakonfiguracija štou sebi spajaproturječnostvremenakaotrajanjaivremenakaoprotjecanja.«(Ricœur1984:18)2

Uumijećugrađenjazapletanalazimoparadigmusvihpripovjednihstratage-maštoihpripovjedačikoristekakobiiznizadogađajailiperipetijaizvukliinteligibilnupričuili,recipročno,kakobiovedogađajeiperipetijeuvukliupriču.Natajnačingrađenjezapletaobjedinjujenajrazličitija,heterogenaobi-lježjapoputokolnosti,agenata,interakcija,posljedica,sredstavairezultata.Onoistodobnoovimheterogenimelementimadajedvostrukstatussuglasjainesuglasja,čimeuspostavljatemporalnostvlastitupoetskojkompozicijipriče.Konačnogazaključkaorješavanjuaporijavremena,zapravo,premaRicœurunemožebiti:odgovornazagonetkuljudskogvremenamožepružititekpri-povjednaaktivnost.Dakle,aporijaserješavaupoetskom,aneuteorijskomprostoru.Pričesuprimjerimodela»vremenaduše«kaonizanja»sada«,kaotrijadesadržaneusadašnjosti:prošlostpostojiusjećanju,abudućnostuišče-kivanjimaionisedosežu(distentio)ljudskomdušom(anima),anesamimfizičkimvremenom(»vremenomsvijeta«).IntencijaintencijezaRicœurafe-nomenološkajemotivirajućasnagakojaanimiraznačenje.Akoznačenjepro-izlaziizkretanja–riječiurečeniciirečenicaudiskursu–ondaseonomožeiproizvestiirazumjetitekuvremenu.Augustinovskirečeno:otkritismisaopričeznači»otkritivječnuistinuljudskeduše«.Našprotekliživot,kadagaispričamo, izgledanamkaopoljekonstruktivneaktivnostikakvu»posuđu-



jemo«iznarativnograzumijevanjakojimnastojimootkritivlastitinarativniidentitet.Narativni identitet, poRicœuru, jest subjektivnost definirana kaoidentitetštogamožeoblikovatitekdinamikanarativnekonfiguracije.Utekstujevrijemeuobličenoprojiciranjemutekst, refiguracijomusvijestčitatelja.Ovuposrednuspoznajuponajprijeomogućujenarativnainteligen-cija – koje posredstvom se uopćeostvaruje recepcija priče, a prirodukojeRicœuruspoređujesAristotelovompraktičnommudrošću(phrónēsis)–po-tomhermeneutičkorazumijevanjeneodvojivoodestetskekomponenteužitkate,naposljetku,hermeneutičkaprimjenakaoprožimanjesmisladokojegvaljadoprijetistumačevimvećpostojećimduhovnimsadržajem.Niautorničita-telj,doduše,nemogunedvosmislenoiupotpunostiobrazloženoodgovoritinaAugustinovo pitanje »Što je vrijeme?«, ali oni to »znaju«, premda ovoznanjenijeplodnispekulativnespoznajeniempirijskog ispitivanja,već jeposredovanopričom.

Konstituiranje sebstva

Čovjekspoznajevrijemeoblikujućiitumačećipričeukojimavrijemenužnobivatransfigurirano.Takouobličeno,preoblikovanoipreobraženovrijeme,vrijemepriče,postajeduhovnimsadržajemčovjekakojipripovijedaionogkojipripovijedanorazumijeva.Vrijemepričejeljudskovrijeme,pričomizra-ženidentitetpojedincailizajednice.Pojamnarativnogidentitetaoblikujeseposredstvomsvihzamislivihpripovjednihžanrova:odkozmogonijskihmi-tova,predaja,legendi,epovaukojimaseformiralajezgraidentitetaprvihci-vilizacija;prekopripovjedneaktivnostipacijenataupsihoanalitičkojterapijiukojojjepotragazaosobnimidentitetomiintegritetompojedincapraktičnasvrhasvedonajrazličitijihhistoriografskihifikcionalnihpripovjednihžan-rovakojiizravnoiliposrednoutječunaformiranjeosobnogilikolektivnogidentiteta.Narativniidentitetjepričakojasemožeponuditikaoodgovornapitanja:Tkosamja?Tkosmomi?Štoviše,vlastitoječovjekudapostajeso-bomsamimupravopripovijedajućisebe.3

Narativniidentitetmožeseshvatitikaonadilaženjesuprotnostiizmeđu»vre-mena svijeta« i »vremenaduše« stoga štoobaova shvaćanjavremenapo-djednako tvore egzistencijalan i narativan identitet pojedinca ili zajednice.Upriči,urecepcijiirazumijevanjupriče,fenomenološkiikozmičkipristupmeđusobnosenezasjenjuju,neisključuju,neposuđujujedanoddrugogjer

1Pojamconcordia discors (»suglasjenesugla-sja«)svojeporijeklovučeizantičkefilozofije(Pitagora, Heraklit, Empedoklo), a izražavamisao kako brojni konflikti među četirimaelementima (zrak, zemlja,vatra ioganj)pa-radoksalno stvaraju sklad u svijetu. Ovakvakozmologija prešla je u rimsko pjesništvo(Ovidije, Metamorfoze), a latinski prijevodzahvaljujemoHoraciju20.pr.Kr.).PojamjepotomušaoupoezijurenesansnihhumanistainjihovihnasljednikauEngleskoj(JohnDen-ham,Alexander Pope) u XVII. i XVIII. st.uglavnomopisujućiravnotežuuprirodi–pa-radoksalnu ravnotežu suprotnosti (definicijasažetaiparafraziranaizKnjiževne enciklope-dije:www.litencyc.com).

2

Ricœurovpojam ‘građenjezapleta’ (mise en intrigue) blizak je onome što Tomaševskijnazivasižeom,zakojisekažedapredstavlja»ukupnostmotivauuzastopnosti ivezikojuimdajeknjiževnodjelo«,zarazlikuodfabulekojaje»ukupnostmotivaunjihovojlogičkojuzročno-vremenskojvezi« (usp.Tomaševski1972:199–200).

3

Kazivatisebezamnogejepoststrukturalistič-keteoretičare(Lacan,Foucault,deMan,La-Capra, Caruth), međutim, upravo suprotno–neosvajanje,negogubljenjesebeuprostoruneiskazivog,traume.Bilobizanimljivovidje-tizaštoseRicœurspojmomtraumenijeozbilj-nijepozabavio,čakniuknjiziopamćenjuizaboravu(La mémoire, l’histoire, l’oubli).



nemapočetnog,spekulativnograzdvajanja.Sintetičkonačelokojejeuteme-ljupričeshvaćenekao»suglasjenesuglasja«spajaraznorodno–itonesamoraznorodneelementezapleta,negoiraznorodnaspekulativnanačela–tvorećitakovišeznačanposredanodgovornaspekulativnuaporiju:

»Književnostseotkrivapoputvelikoglaboratorijazapropitivanjemisli,laboratorijaukojempriča stavlja na kušnjumogućnosti što ih pružaju varijacije narativnog identiteta.« (Ricœur1990:176)

Identitetnarativnogtekstaneograničavasenaonoštoseobičnozove»unu-tar«teksta,negoonproizlaziizinterakcijesvijetatekstaisvijetačitatelja.Učinučitanjaotkrivase,premaRicœuru,sposobnostzapletadatransfiguriraiaktualiziraiskustvo.Podsvijetomtekstaonovdjerazumijehorizontmogućihsvjetovaukojetekstsmještačitatelja,apodsvijetomčitateljasvijetučinakaukojemseinačeodvijarealnodjelovanje.Ovotrostrukoposredništvorefe-rencijalnosti, komunikatibilnosti i samorazumijevanja tvori glavno pitanjehermeneutikepoetskogateksta.Upovijestihermeneutičkihpropitivanjadugo jebilazapostavljenavažnostulogečitateljakojiodgovaranaproblematikuteksta.InterpretacijatekstazaRicœurajetrajnareinterpretacijakojimčitatelj,krozimaginativnevarijaciještomuihpredlažetekst,interpretirajućisebeuspostavljasvojnarativniiden-titet.Narativniidentitetjeunjegovojsposobnostidapodučenpoznavanjemnarativnekonfiguracijepripovijedaosebi.Onje,poRicœuru,subjektivnostdefiniranakaoidentitetštogamožeoblikovatitekdinamikanarativnekon-figuracije.Narativnostnemasamoepistemološkoznačenje–kojese,premaRicœuru,sastojiutomedakonfiguriravrijemeposredstvompriče–nitiontič-koznačenje–kojesesastojiutomedarefiguriravrijemeodređenompoviješ-ću–negoimaontološkoznačenje.Onopovezuje»pričanje«sebstvasnjego-vimkonstituiranjem.Razumjetisebeznačirazumjetisepredtekstom,aondaipred»tekstom«vlastitadjelovanja,teizsvijetatekstačinomčitanjaprimatipoticajsebstva.UTemps et récitsnarativniidentitetopisanjekaoidentitetštogačitateljigradeususretustekstovimakojetumače,auSoi-même comme un autrekaoosobniidentitetkojiproizlaziizsamotumačenja,tj.tumačenjasebstvakonstituiranapoputpriče.Poetskisetekstnezaustavljateknatomeda»ponovnoopišestvarnost«,negoponovnorekreirasvijetdjelovanja.Ulazećiusvijetteksta,čitateljpreuzimakretanje,stil,grafizamtekstateihinkorporirausvojuinterpretacijuteksta.Razumjetineznači–veliRicœur–projicirati sebena tekst,negoproširitisebe,svojeiskustvo,svojdoživljajsvijetaivremenaposredstvomimaginativ-nihvarijacija.Autortekstapreobražavasvijetisebe,aovajpreobraženisvijetmožebitikonkretiziransamouimaginacijičitateljakojiizlazitekstuususret,čimeisamčitateljbivapreobražen.Interpretacijajeetičkičinstogaštopotičenapromjenutumačevaživotaiponašanja.Poetikaietikautijesnojsuvezi:promjenasvijetaetičkajeperspektivapoetskoga.Jednakokao što točinimakoji čitateljski subjekt izložen fikcionalnom ilihistoriografskomtekstu, tako i subjektunutaržidovske ikršćanske tradici-jerazumijesamogasebeposredstvomsimboličkemrežebiblijskihdiskursa.No,zarazlikuodfilozofskogasebstvakojesebeapsolutnoimenujeisamo-dostatnoje,subjektkojidovlastitasamorazumijevanjadolaziposredstvominterpretacije biblijskoga teksta, subjekt je koji odgovara na poziv što ganalaziubiblijskomtekstu.Ricœurgazove»pozvanimsubjektom«(Ricœur1988:83–99).Mogućejevidjetistrukturalnuanalogijuizmeđufilozofijeseb-stva,kakvujeRicœurrazviousvojojknjiziSoi-même comme un autre,itipa



subjektakakavjeprisutanubiblijskimpričamao(po)zvanju.»Pozvanisu-bjekt«,međutim,neodmjenjujefilozofijskosebstvo,alidajenovuperspekti-vusamorazumijevanjauopće.Sintagma»pozvanisubjekt«upućujenamjestoodređenekongruencijesasebstvomopisanimuhermeneuticikao»jajesam«,sebstvomkojejeuodnosupremasebitesamimtimupozicijidaodgovora.Sebstvo židovske i kršćanske tradicije odgovara sebi tako da odgovara nasimboličkusveukupnostbiblijskogateksta.»Drugostsvijesti«,poRicœuru,nemožebitisvedenaninaHeideggerov»bi-tak-u-svijetu«(utemeljenonaistovjetnosti),ninaLévinasovojeksterijoriza-ciji drugoga (utemeljenoj na drugosti).Ricœur bira treći put (usp.Ricœur1990:409).ZanjegajevezakakvapovezujesimboličkisvijetBiblijeidefini-cijusebstvakojeseberazumijepredtekstom–vezaizmeđupozivaiodziva.Sebstvosekonstituiraidefinirasvojimodzivomnaznačenjekojedolaziizsimboličkogabiblijskogasvijeta.Osobniidentitet,dakle,posredstvom»du-gogputa«samointerpretacije,zadobivaistovjetnostsasamimsobomtekponarativnom identitetu koji se formira pred »tekstom«. Religijski identitet,mogli bismo reći, samo je jedanodoblikanarativnoga identitetakakav seoblikujeodzivomnasvijetteksta,ovdjebiblijskoga.Ricœururazličitimtekstovimanavodinekolikofiguraodgovaranjasebstvaštobi ihsemoglosvrstatiu trikategorije:proročkipoziv,nutarnjiučitelj isvjedočanstvo savjesti.Ukršćanskoj tradiciji svrha jeodgovaranja sebstvasamomsebiposredstvombiblijskogateksta–preobrazbauKrista.Upravojeovapreobrazbasadržajodgovora.Isvjedočanstvakojejeizpravnesemantikeprešlouduhovnu,iznaracijeočemu(ilikome)viđenomičuvenom»izvana«usvjedočanstvosameistinekoja»govori«unutriničovjekovojikroznjega.Augustinova figura»nutarnjegučitelja«, okojoj jepisaou svomdjeluDe Magistro (prijevod:Augustin 1953), ponajbolji je primjer korespondencijeizmeđubožanskogapolapozivailjudskogpolaodgovoranapoziv.IakojeAugustingradinaneoplatonističkomshvaćanjuodnosaučiteljaiučenika–ukakvom,zbogsuperiornostiučiteljaičinjenicedajeon»izvan«učenika,uči-teljiučeniknisumoglizamijenitiuloge–uvodiunjukršćanskigravitacijskiprostortepomičegranice:učiteljsesmješta»unutar«učenika.PoAugustinu,ništasebitnoga,iličakništa(nusquam igitur discere),nemoženaučitiizvana:teknutarnjaosobaotkrivaistinuusebi,aučiteljmutekmožepomoći.Štovi-še,samaistinaupravljamislimaiznutra,apamćenje,zarazlikuodpamćenjaokakvomAugustingovoriuIspovijestima,nijepamćenjeprošlihdogađaja,negopamćenje»vječnihistina«,štoihAugustinidentificirasKristom.Kristnijesamoučitelj,negoionajtko»uzdišeunašimsrcima«(usp.Ef3,16–17).UpripisivanjuKristovefigurevječnojmudrostislijeditragoveStarogazavje-ta(usp.Izr8,22–31).Dakle,kadausebiotkrijemoistinuinteligibilnogareda,»savjetujemose«snutarnjimučiteljem.»Savjetovatisesnutarnjomistinom«neznačibiti»po-učen«riječima(tobibiloučenje»izvana«),negokontemplirati,tj.»izložitise nutarnjem svjetlu istine koje osvjetljuje nutarnjeg čovjeka i ispunja ne-zasluženomradošću«(Augustin1953:96).Ovatemailuminacije,primjeću-jeRicœur,činisedaapsorbira temuučenjasvedodokidanja, ilibaremdoukidanjaposredništvajezika(usp.Ricœur1995:270).Ipak,metaforasvjetlanemožebitizamijenjenafiguromnutarnjegučiteljajersusvjetloisvijetjed-no.No,samo»učenje«nijetimeispražnjenoodznačenja:ikontemplacijajesvojevrsnoučenjejerotkrivanjeistine,kojajevećunutriničovjekovoj,sve-jednočekabitiotkrivena.Samootkrićejošseuvijekmožezvati»nutarnjimučenjem«(usp.Augustin1953:100).Figuranutarnjegučiteljazapravonije



dokinuta, nego uzdignuta ponad uvjetovanosti duše koja, budući stvorena,napredujenaputukontempliranjainteligibilnihistina.Onajenutarnjeosvje-dočenjeuistinu.

Nesvjesnaegzistencijapamćenja

Ricœurjesvojufilozofskupotragupočeointerpretacijomadamovskogamita.DoslovnainterpretacijaovogamitavodidovizijesvijetaukojojjeBogza-konodavacisudac.Takvamoralističkavizijasvijetatražiobjasnitizlouter-minimazloupotrebeslobode,notojuvodidoupitnihzaključakaoBogukojikažnjavainagrađuje,anijeponajprijeBogljubaviteonadikojabivarazore-naljudskomneposlušnošću,aneopstojiunatočneposlušnosti.VećisamStarizavjet,premaRicœuru,ozbiljnostavljatakvuvizijusvijetaupitanjepoonimakojitrpeinedužnisu,kaoštojetoJob.CijelitekstoJobu,zapravo,hoćepo-kazatidajemoralističkavizijasvijetakrivavizija:BogdopiredoBogaonkrajpitanjaomoralnosti,uvjerikakvudefiniramisterij.Preusmjeravanjeproblemaetikeizmoralnedimenzijepukeobavezeidužnos-tiuželjuza»dobrim«životomomogućujenanovnačinpostavitipitanjereli-gijskejezgreetike.PonovnouspostavljanjeetičkogatemeljakaonašeželjezabivanjemomogućujenovpoglednavezuizmeđuEvanđeljainašemoralnostiu smjeru štoga jevećnaznačioapostolPavaou svojoj teologiji oodnosuzakonaimilostikojiseuEvanđeljupreobražavauodnosvjereimilosti(usp.Rim7iHeb11).Mislitioreligijskojjezgrietikekaoozapovijediizvannje-zinaporijeklaubožanskomeznačishvaćatijukaomitmoralističkereligije.Ovajmittrebabitidemistificirankakobisezapovijedpokazalakaodogađajkerigmeštootkrivaporijeklonašeželjezabivanjem.Nadakojapotičenašuželjuzabivanjem(Kantovopitanje»Čemusemogunadati?«)vezanajeuzdjelovanjekojetežiostvarenjunade(»Štotrebamči-niti?«).Umjeriukojoj jereligijamjestoovihpitanja,onanije tekdubletamorala–kaoštobibilakadabidužnosttumačilakaobožanskuzapovijed(aštočiniusvojojpedagogijikakvakaže:»slušajzapovijedikaodatisamBogzapovijeda«)–negomjestonadenakojemsamazapovijedpostajenjezinimmomentomkojimsudjelujeuKraljevstvuBožjem.Religija,zapravoonoštojeunjojvjera,nijeusvojojbitiosudaneposlušnostizapovijedi,nego»rados-navijest«kaoobećanje.Odnosproduktivneimaginacijeisamogaelananašeželjerješavaseuvjeri.Onaomogućujedagenezuželjerazumijemousim-bolu»novogastvorenja«,tj.usvimsimbolimanovogarođenjaiobnovekojenevaljashvaćatikaomoralizantnealegorije,negokaomoćiuspostavljanjaKraljevstvaBožjeg.KrajnjireferentEvanđelja,KraljevstvoBožje,kvalificiraljudskoiskustvoiotkrivamogućnostinovativnihsposobnostiitemeljnihka-rakteristikaljudskosti.Malo-pomaloantropologija»pogrešiva«(l’homme faillible)ili»čovjekakri-va«(l’homme coupable)vodiRicœuraprekofenomenologije»čovjekakadra«(l’homme capable) – sposobna za pripovijedanje i angažman, za kritiku iuvjerenje–dohermeneutikeljudskepovijesnesituacijeukojojječovjekisto-dobno sputanpoviješću i sposoban se u njoj angažirati. Izmeđuneuspjehavoljeu»pogrešivučovjeku«idjelujućevoljeu»sposobnomčovjeku«postojidugitežakprijelazspasivnostikojapodnosiiaktivnostikojanezaboravljaprvotnupasivnost,negojupreokrećeičiniaktivnom.Pamćenje,većzaAugustina (nesamou Ispovijestimanego iuVIII. iXV.knjizi De Trinitate), usklađuje prošlost, sadašnjost i budućnost kao jedno–ljudskovrijeme.Uljudskomse,pak,vremenu,premaRicœuru,razlikaiz-



međulinearnogapovijesnogpamćenjaikulturalnogapamćenja,štogaproš-lost nanovo »proizvodi« izražavajući smisleni stav o sebi samoj, stavlja uaktualankulturnikontekst(usp.Ricœur2000b:122).Ovakvopamćenje je,dakle,onajproceskojipremošćujesrazizmeđuindividualnogaikolektivnogapamćenja, između svjedoka i baštinika promjena što ih određeni povijesnidogađajizazivauljudskojkulturi.Uzdužnostpamćenjanevaljazanemaritivažnostzaborava.Iakopostojebroj-nepovijesnesituacijeukojimajedužnostpamćenja»kategoričkiimperativ«prevodljivsnalogom»Sjetise!«,postoje,premaRicœuru,ibrojnesituacijekojevaljazaboraviti,pričemurazlikuje»zaboravkaobrisanjetragovaizabo-ravkaostanovitusuzdržanost«(oubli de résérve;Ricœur2000b:652).Zapra-vo,kakotvrdi,nemogućeježivjetizajedno,posebiceupluralističkimdruštvi-ma,nerazlikujućiodnosizmeđuživogpamćenjaindividualnihosobaijavno-gapamćenjazajednicakojimaonepripadajustogaštosuzajednicezahvaćenedvostrukomgroznicom: komemoracije imanipulacije pamćenjem.Zadatakjepovijesnogapamćenjadakolektivnopamćenjeuzdigneponadefektivno-gasjećanja,korigirajućiga,kritizirajući,čakdemantirajućiukolikozajednicuzatvaraupreživljenepatnjeičinijuslijepomigluhomzapatnjedrugihzajed-nica.Uovakvojperspektivizaboravutemeljennasuzdržanostisjećanjanijepreprekazapamćenje,negopamćenjuomogućujeelankojimzajednicamožegraditisvojubudućnost.Zloupotrebepamćenjagušeživotiniječumunjegovusposobnostnadanja.Zaboravitineznačizaboravitičinjenice:naprotiv,»valjaočuvatitragčinjenicadabisemogloućiuterapijupamćenja:valjaizliječitidestruktivnusposobnostnjezinihsjećanja«(Ricœur1995c:175).Ovom suptilnomvezom zaborava i pamćenjaRicœur konceptualizira pro-blematičneodnosepovijesti,pamćenjaipravde,trijupodručjameđukojimajetankaipokretljivagranicateuvodigovorokrivnjiipraštanju.Uspostav-ljanje stanovite fenomenologije pamćenja vodi Ricœura od epistemološkeraspraveo istiniupovijestido razmišljanjaoparadoksimasamepovijesneuvjetovanosti.Onneniječepovijesti ni njezinu autonomijuni njezinepri-vilegije, posebice privilegiju »korektivne funkcije istine« koju primjenjujeizravnonapamćenje,nopozivana–poniznost.Ponovnopostavljapitanjesposobnostipovijesnogapredočavanjainjezinenemoćipreddogađajemkaoštoje,primjerice,Šoakojanajdubljemogućezadireuvezsolidarnostimeđuljudima.Budućidajestoga,zarazlikuoddrugihpovijesnihdogađaja,ušlaukolektivnopamćenjeprijenegouobzorpovijesnogaistraživanja,svatkotkoju»pamti«,naosobitjenačinu»situacijiodgovornosti«.

Ricœurovo»prisvajanje«Augustinovemisli

Ricœurovo »prisvajanje« pojedinih autora koji hrane i obogaćuju njegovovlastitopromišljanjekompleksnojeislojevito.Pojedinistručnjaci,međutim,upućujuovakvom»prisvajanju«kritike.TakoIsabelleBochet,stručnjakinjazaAugustinovumisao,usvojojpreciznojanalizi»prisvajanja«AugustinauknjiziAugustin dans la pensée de Paul Ricœur(2004),zamjeraRicœurupro-izvoljanpristupkakavprivilegirajedne,azanemarujedrugeaspekteAugusti-novemisli.UčetiripoglavljaautoricasukcesivnopropitujeRicœurovintelektualandija-logsAugustinom.Uprvompoglavlju»Enigmazlaihermeneutikasimbola«podsjećakakoRicœuročituje jasanodmakodaugustinovskogapesimizmai njegove individualističke koncepcijemilosti, ali mu spočitava da sumuanalizekadikad»nepravedne«(Bochet2004:37).Naime,RicœurAugustinu



pristupapolazećiodKantovemislikojamupružakonceptualanokvirinado-punjujega,asustavnoizbjegavateološkudimenzijurasprave.No,kadajeriječoanaliziAugustinovarazumijevanjavremena,tj.psihološ-komopisudoživljajavremena,štojetemadrugogapoglavljaknjigeIsabelleBochet,sintagmadistantio animi(disperzijadušeumnoštvuusuprotnjezi-nunaporudasesabereučinu intentio)postajestožernimpojmomsamogaRicœurovapromišljanja.No,autoricanaglašavačinjenicudajeRicœurizo-stavioAugustinovuraspravuovječnostiiobraćenjuBogu,abezkojeAugusti-novo promišljanje vremena da ostaje nekoherentno. Ricœur »izokreće redtema«,kažeautorica(Isto:53).Da,ontemuvječnostirazumijekaodalekho-rizontsvojerefleksijeumjestodapolaziodnjekaoodpretpostavke.OvakavpostupakBochetovaobjašnjavaRicœurovimnamjernimnaglašavanjemapo-retičnostiAugustinovemislinebiliseonapokazalaštosukladnijomnjegovojvlastitoj(usp. isto:43).Ipak,kadaisamRicœurotvorenijekročiuprostorteologije,kaouknjiziPenser la Bible,Augustinovutjecajje,poBochetovoj,prepoznatljiviji(usp.isto:61),očemupišeupoglavlju»NepresušnostsebstvaposredstvomSvetogapisma«.Ricœur,doduše,priznajesvojdug»neupitnomučitelju«kadajeriječopro-mišljanjuvezeizmeđupamćenjaisvjedočanstvateindividualnaikolektivnapamćenja,aliseIsabelleBochet,uposljednjempoglavlju»Fenomenologijapamćenjaifilozofskateologija«,pitazaštojeizostavioanalizeizAugustinovaDe civitate Dei(usp.Ricœur2000b:122,460).No,njegovajenakana,među-tim,promišljatipamćenjepolazećiod»pamćenjasebe«tetakozaobićitrijaduimago DeikakonebimoraozalazitiurefleksijuobožanskomTrojstvu.Zanimljivo,usvojojhipotezio»suzdržanomzaboravu«,držiIsabelleBochet(Isto:652),RicœurjeizravnonadahnutAugustinovomraspravomopamćenju:otajstvenasposobnostprisjećanjaonogaštojebilozaboravljenosvojevrsnajenesvjesnaegzistencijapamćenja»kojaomogućujesrećuprepoznavanja«.Pre-maBochetovoj,»suzdržanzaborav«je,zapravo,zaboravBoga,njegovaskri-venaprisutnostiotkrićeupamćenju(usp.Bochet2004:86).RicœurjeovisnijioAugustinunegotosampriznaje–autoričinjezaključak(usp.isto:87).Ricœuruona,činise,istodobnozamjeradvoje:daneprisvajateološkeargu-menteAugustinoverasprave,njusamutimelišavajućibitnedimenzije,tedaondakadaihprisvaja,tonepriznajehotećivlastituargumentacijuprikazatiautonomnom,dok,zapravo,očitujestanovitunostalgijuzasponomteologijeifilozofije(usp.isto:99).Daseodgovorinapitanje:načemuseovakvakritikazapravotemelji,valjalobiseiznovapitatištouopćejesthermeneutičko»prisvajanje«tekakvajepri-rodavezeizmeđuteologijeifilozofije.Prvo:hermeneutikajedijalektičkiproces.Premdajeobjedinjavanjerazliči-tihhorizonatatekstainjegovačitateljamogućetekukolikopostojitemeljnasrodnostizmeđučitateljainjegovaobjekta,tj.prisvajanje,kakotozoveGa-damer, iskustvookokojegseonoorganizira istodobno jevrstpotuđivanja.Ricœurgovorio»dvostrukomzatamnjenju« (double éclipse) nakrajevimateksta,mislećipodtimudaljavanjeautoraičitatelja.Sjednestrane,iskazansubjekt,kaofunkcijateksta,podređujesebisubjektiskazivanjakaofunkcijukomunikacije, a s druge strane, sam tekst stvara uvjete razumijevanja kaovlastitintencijskihorizont.Tekstsereferiranasvojkomplementarnipol,tj.načitanjeukojemsepojavljujenovadijalektikaprisvajanjaipotuđivanja.Pri-svajanjeponovnopribližavaonoštojepismoodvojilo–tekstodnjegovaau-tora–aligasadačiničitataljevim»vlasništvom«,čimesenanovo»spašava«značenjeteksta.Svapoetskaiznenađenjadogađajuseu»bitku-u-svijetupred



tekstom«.Čitanjejepharmakon (dvoznačnastarogrčkariječ:značii»lijek«i»otrov«),kojimseurazumijevanjeteksta»drugost«uključujeu»vlastitost«. Pretpostavkanastankahermeneutikeupravojeodmakodtekstovaizprošlostikojeusadašnjostinanovovaljatumačitikakavjepoticajepistemologiji.No,ovaj seodmakdoistamože shvatiti i kaoprepreka jer je tumačenjeuvijeknaknadno,a to jepoložajukojempostojiopasnostda tumaču tekstunesevlastiteprojekcije.Tekstodčitateljatražidaponovnouspostavinjegovotu-mačenjetakodapritomprotumačisebe.Čitatiznačidiskursutekstapridružitinovdiskurs.Drugim riječima:moguće je rećida za smisaoneodgovarajuautorinjegovtekst,negosmozanjegamiodgovorni.Drugo:oprirodiveze između teologije i filozofije, dakako,unatočveć is-pisanommnoštvuknjiga,dakakodasejošmožeraspravljati.Ovdjejevaž-noukratkonaglasitiAugustinovuiRicœurovupoziciju.Distinkcijaizmeđuteološkog i filozofskogdiskursanaprosto jeAugustinubilanemisliva te jenjegovafilozofijauglavnomteologijakakvakoristifilozofskumetodu.StogajeirazumljivodaRicœur,insistirajućinaagnostičkomutemeljenjufilozofije,»prisvaja«Augustinovumetodu, ali ne uvijek i njegove zaključke.No, neotvaraliupravoricœurovskipristupAugustinovojmisli–uperspektivirazu-mijevanjabiblijskogteksta,aneteološkerefleksije–mogućnostuklanjanjanesporazumaprisutnaupovijestirecepcijeovemisli?UdjeluPaulaRicœurafilozofskaibiblijskahermeneutikauuzajamnomsuodnosu.PremdajesamRicœurumnogonavrataisticaodajeoduvijek»hodaonadvijenoge«,tj.dajehtioafirmiratidvostrukureferencijuteiztekstualnostiutekstualnostuspostavljatiravnotežu(usp.Ricœur1995c:211),njegoviko-mentatorirazličitogledajunatakavpostupak:jedni,poputOlivieraMongina,insistirajunatomedajehtioradikalnorazdvojitiovedvijediscipline,4drugitvrdedajefilozofskahermeneutikauRicœurapodvrgnutabiblijskojegezege-zi,atreći,uvećini,naglašavajuukrštavanjeiuzajamnudijalektičkuplodnostdvajupristupa.5Zaštojetomutako,tj.zaštojedniinsistirajunaRicœurovufilozofskomishodištu,adrugimisledajeonosamo»izgovor«zasvojevrsnuteologiju?MoždastogaštoRicœurradokoristiteološkepojmovepoputobja-ve,vjere,eshatologije,aliihpunismislomproizašlimizfilozofskerefleksije.No,upravofilozofskizahtjevinagoneRicœuradausvojurefleksijuuključiotvorenostRiječikojaprethodičovjekuivodigadonjegovakonačnasmisla.Sabiranje smisla dugačkomobilaznicomprimjene sumnje, kojemuRicœurposvećujesvojeenergije,nemožeucogitonaćisvuekonomijuodnosačo-vjekaitranscendencijeteRicœurulaziudijalogsonimštozove»ne-filozo-fijom«,posebicesbiblijskomegzegezomiteologijom.No,pritomuvijekpo-laziodtekstovanemiješajućinjihovekorpuse–registarfilozofskihtekstova,dakle,različitjeodbiblijskihpremdaihpovezujedjelatnostčitanja.RicœurnijeskrivaodajenjegovozanimanjezaBiblijuproizlaziloiznjego-veosobnevjere iuvjerenja.No, jasno je i svjesnousvomradurazlučivao

4

VidinjegovuknjiguPaul Ricœur(EditionsduSeuil, Pariz 1994.) i predgovor Ricœurovojknjizi Lectures 3 (Editions du Seuil, Pariz1994.).

5

UtomsmjeruiduradoviAlainaThomasseta(vidiPoétique de la morale,LeuvenUniver-sityPress,Leuven1996.,str.251–276),Fran-çoisa Dossea (Paul Ricœur, LaDécouverte,Pariz2001., str.665–680) iFrançoisa-Xavi-

era Amherdta (L’herméneutique philosphi-que de Paul Ricœuret son importance pour l’exégèse biblique,lesEditionsducerf,Pariz2004.).Odnosfilozofskeibiblijskehermene-utikenalinijijedijalektičkihuzajamnoposre-dovanihodnosatipičnihzaRicœura:odnosafenomenologijeihermeneutike,arhéaitelo-sa, objašnjenja i razumijevanja, povijesti ifikcije, stvarnoga i imaginarnoga, ateizma ivjere.



područjeteologije,zapravoegzegeze,odpodručjafilozofijepremdasljedećioba(usp.Ricœur1990:37).Svojparalelanintereszafilozofskuibiblijskuhermeneutikuzovesvojim»ustrojstvommišljenja«,čak»kontroliranomši-zofrenijom«(Ricœur1995a:10).Jednakoseoštrobranioodoptužbidamufilozofskispisinaginjukripto-teologiji,kao iodoptužbidabiblijskojvjeripridajekripto-filozofskufunkciju.Odbijaojedagaseetiketirakao»kršćan-skog«ili»protestantskog«filozofa,svejednoštojeisâmznaoapostrofiratisvoje»kršćanstvofilozofa«.Ricœurje,dakle,poštovaosporazumpokojemsekršćanskiizvorinjegovauvjerenjanisumiješaliuargumentenjegovafi-lozofskogadiskursa.Međutim,izmeđufilozofskeracionalneargumentacijeikršćanskihvjerskihuvjerenjauRicœuranemanikonfuzijeniseparacije:ovadvažarištanjegovemisli jednosudrugomjeka teulazeudijalog jedansedrugomenenamećući.IakosečitanjeBiblijenužnosusrećesodjekomvjere,vjerazaRicœuranijeključ za čitanje niti je sudbina hermeneutike teološka egzegeza. Njegovoproučavanjebiblijskihtekstovavaljapromatratiudvostrukomhorizontu:ho-rizontuhermeneutičkerefleksijekojasenebavigotovimdogmatskimizri-čajima, horizontu vjere koja se kuša kroz tekstove istodobno promatrajućitekstovekritičkiisdistance.StogazaRicœurafilozofijakojasesuočavasreligijomivjeromulaziudijalogsbiblijskomegzegezom,anesteologijom,egzegezomkakvaneodvajafigureBogaoddiskurzivnihoblikakojimaovefi-gurepripadaju.Ricœurtvrdidajeprisvajanjebiblijskogatekstakaovelikoga,živoginterteksta,aondaiinterpretativnadiskursakojitoprisvajanjenastoji»objektivizirati«,mogućeupravozatojerBiblijaneiznosidoslovneistine.UteološkimiskazimaRicœurdržidasu raznolikostnereligijskih i religijskihpriča(uključujući,dakako,iBibliju)potencijalnoobjaviteljski–nestogaštobibili»depoziti«božanskinadahnutihistina,negostogaštovjernopropisujuproduktivnisraz,ponekadistapanje,izmeđuvlastitasvijetaisvijetačitate-lja.Ricœurnerazumijevaobjavuuokvirimatvrdnjenegouperformativnomokviru:objavajedogađajnovogaznačenjaizmeđutekstaitumača,prijenegoprimljenadoktrinapodnadzorompartikularnogamagisteriuma.PoputKanta,iRicœurnastojirazriješitisukobizmeđufilozofijeireligije,tj.teologije, kao njezine spekulativne artikulacije, pooštravajući autonomnostobijudisciplina:filozofijaoperirauregistrurefleksivnihanaliza,ateologijafunkcionirakaoživosvjedočanstvomogućnostibiblijskevjeresegzistenci-jalnim,nemetafizičkimutemeljenjem.Međutim,Ricœurneprelaziizpret-postavkikritičke filozofijena religijskapitanja.Naprotiv,onpuninomvje-re»sluša« različiteprojekte tepotompropitujevlastituvjerukakobiboljerazumionjezine implikacije u filozofijskoj potrazi.Ricœurovopitanje nijeonokantovsko:»Kakosemožemoodrećiznanjadabismonapravilimjestavjeri?«,negoprijeanselmovsko:»Kakoupuninivjeremožemokritičkiobja-snitiznačenjepretpostavkiibrigageneriranihvjerom?«Iakonijerazvioek-splicitnufilozofijureligije,istraživaojeimplikacijerazlikovanjakonačnogiapsolutnogaznanjatedošaodozaključkaonužnostidijalektikehermeneutikepovjerenjaihermeneutikesumnje,dijalektikekojaizražavadobrobitsumnjekaosredstvoepistemološkeponiznosti.



Literatura

Augustin,Aurelije. 1953.»TheTeacher«,prev.HansWindisch iGilmourMacLean,u:Earlier writings,Philadelphia:WestminsterPress,str.69–101.

Augustin,Aurelije.1991.Ispovijesti,prev.StjepanHosu,Zagreb:Kršćanskasadašnjost.

Bochet,Isabelle.2004.Augustin dans la pensée de Paul Ricœur,Pariz:EditionsFacultésJésuitesdeParis.

»Concordiadiscors«.www.litencyc.com.

Japers,Karl.1932.Philosophie 2,Berlin:Springer.

Ricœur,Paul.1955.Histoire et vérité,Pariz:ÉditionsduSeuil.

Ricœur,Paul.1965.De l’interprétation. Essai sur Freud,Pariz:ÉditionsduSeuil.

Ricœur,Paul.1969.Le conflit des interprétations,Pariz:ÉditionsduSeuil.

Ricœur,Paul.1976.Interpretation Theory: Discourse and the Surplus of Meaning,FortWorth:TexasChristianUniversity.

Ricœur,Paul.1980.Essays on Biblical Interpretation,Philadelphia:FortressPress.

Ricœur,Paul.1983.Temps et récit I:L’intrigue et le récit historique,Pariz:ÉditionsduSeuil.

Ricœur, Paul. 1984.Temps et récit II: La configuration dans le récit de fiction, Pariz:ÉditionsduSeuil.

Ricœur,Paul.1985.Temps et récit III:Le temps raconté,Pariz:ÉditionsduSeuil.

Ricœur,Paul.1986.Du texte à l’action,Pariz:ÉditionsduSeuil.

Ricœur,Paul.1988a.»LeSujetconvoqué.Al’Écoledesrécitsdevocationprophétique«,Revue de l’Institut Catholique de Paris, br. 28, Pariz: InstitutCatholique de Paris, str.83–99.

Ricœur,PauliLaCoque,André.1988b. Penser la Bible,Pariz:ÉditionsduSeuil.

Ricœur,Paul.1990.Soi-même comme un autre,Pariz:ÉditionsduSeuil.

Ricœur,Paul.1991.»Lifeinquestofnarrative«,u:On PaulRicœur: Narrative and Inter-pretation,ur.DavidWood,NewYork:Routledge,str.20–33.

Ricœur,Paul.1994.Lectures 3. Aux frontières de la philosophie,Pariz:ÉditionsduSeuil.

Ricœur,Paul.1995a.La critique et la conviction. Entretien avec François Azouvi et Marc de Launay,Pariz:Calmann-Lévy.

Ricœur, Paul. 1995b.Figuring the Sacred: Religion, Narrative and Imagination, prev.DavidPellauer,Minneapolis:Fortress.

Ricœur,Paul.1995c.La critique et la conviction. Entretien avec François Azouvi et Marc de Launay,Pariz:Calmann-Lévy.

Ricœur,Paul iChangeux,Jean-Pierre.2000a.Ce que nous fait penser,Pariz:OdileJa-cob.

Ricœur,Paul.2000b.La mémoire, l’histoire, l’oubli,Pariz:ÉditionsduSeuil.

Tomaševski,Boris.1972.Teorija književnosti,prev.NanaBogdanović,Beograd:Srpskaknjiževnazadruga.



JadrankaBrnčić

Augustin dans la pensée de Paul Ricœur

RésuméDans cet article on essaye de montrer comment le philosophe français Paul Ricœur « approprie » (dans un sens hérméneutique) certaines conceptions d’Augustin – péché originel, temps, « maître interieur », mémoire – et les inclue dans sa propre pensée sur la comphrension et autocom-prehension « d’être dans le monde » par intermédiare de l’interprétation. « L’appropriation » des textes qui nourissent et enrichissent la pensée de Ricœur est complexe et elle a plusieurs couches. Certains experts, cependant, adressent à tel « appropriation » ses critiques. Isabelle Bochet (AugustindanslapenséedePaulRicœur, 2004), dans son analyse précis de l’influence d’Augustin sur Ricœur, reproche à Ricœur son appropriation provisoire qui privilège les uns et néglige les autres aspects de la pensée d’Augustin. Elle lui rapproche, en effet, qu’il n’aproprie pas les arguments théologiques de la discussion d’Augustin en la dépouillant de sa dimension essentielle. Pour qu’on puisse répondre sur la question: sur quoi se fonde telle critique, il faut se demander de nouveau qu’est que c’est que « l’appropriation » hérméneutique et quelle est la nature da la relation entre la théologie et la philosophie.

Mots-clésPaulRicœur,AurelijeAugustin,péchéoriginel,temps,récit,soi-même,maîtreinterieur,appropriation,théologie,philosophie

Documents

Augustin u misli Paula Ricœura - core.ac.uk · PDF filePaul Ricœur, Aurelije Augustin, Prvi grijeh, vrijeme, priča, sebstvo, nutarnji učitelj, prisva-janje, teologija, filozofija