Autocesta A5: Beli Manastir-Osijek-Svilaj Dionica: Beli ...hac.hr/sites/default/files/2019-03/J73 Knjiga 4.1. Tehnički opis.pdf · Gornji ustroj.....35 1.8.1.4. Zaštitna oprema

HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. www.hac.hr za upravljanje, građenje i održavanje autocesta

Zagreb Medveščak, Širolina 4; OIB: 57500462912; MB: 1554964 tel: (01) 46 94 444 centrala tel: (01) 46 94 400 uprava

Autocesta A5: Beli Manastir-Osijek-Svilaj Dionica: Beli Manastir - Osijek

Izgradnja poddionice Beli Manastir most Halasica

od km 5+000,00 do km 22+458.10 Knjiga 3:

TEHNIČKI OPISI I NACRTI

Investor: Hrvatske autoceste d.o.o. Širolina 4, 10000 Zagreb

Dio građevine: Izgradnja poddionice Beli Manastir most Halasica (od km 5+000,00 do km 22+458.10)

Lokacija: Autocesta A5 Beli Manastir-Osijek-Svilaj Dionica: Beli Manastir – Osijek

Date: Listopad, 2018.

Autocesta A5 Beli Manastir – Osijek – Svilaj

Dokumentacija za nadmetanje

Dionica: Beli Manastir – Osijek Poodionica Beli Manastir – most Halasica

od km 5+000,00 do km 22+458.10

List 2 od 77 Sadržaj

SADRŽAJ

1. TEHNIČKI OPIS ................................................................................................................... 11

1.1. Glavna trasa od km 5+000,00 do km 22+458.10 ................................................................................ 12

1.1.1. Općenito .................................................................................................................................... 12 1.1.2. Granični elementi autoceste: ..................................................................................................... 12 1.1.3. Horizontalni elementi glavne trase ............................................................................................ 13 1.1.4. Vertikalni elementi glavne trase ................................................................................................ 13 1.1.5. Elementi poprečnog presjeka glavne trase ............................................................................... 15 1.1.6. Slobodni profil glavne trase ....................................................................................................... 16 1.1.7. Kolnička konstrukcija glavne trase ............................................................................................ 16 1.1.8. Pregled objekata u trasi i preko trase ........................................................................................ 16 1.1.9. Inženjersko geološke karakteristike terena na trasi .................................................................. 17 1.1.10. Presijecanje postojećih prometnica i puteva ............................................................................. 17 1.1.11. Presijecanje poljskih puteva ...................................................................................................... 17

1.2. Čvorište Beli Manastir.......................................................................................................................... 17

1.2.1. Općenito .................................................................................................................................... 17

1.2.1.1. Tlocrtni i visinski elementi. ......................................................................................... 18 1.2.1.2. Elementi poprečnog presjeka: ................................................................................... 20 1.2.1.3. Kolnička konstrukcija.................................................................................................. 20

1.3. Prateći uslužni objekt Beli Manastir – prometne površine .............................................................. 21

1.3.1. Prometne površine PUO Beli Manastir - istok ........................................................................... 21 1.3.2. Prometne površine PUO Beli Manastir - zapad ........................................................................ 21 1.3.3. Kolnička konstrukcija ................................................................................................................. 21

1.4. Cestarinski prolaz Sudaraš – prometne površine ............................................................................ 22

1.4.1. Prometne površine ulaznog (zapadnog) dijela platoa ............................................................... 22 1.4.2. Prometne površine izlaznog (istočnog) dijela platoa ................................................................. 22 1.4.3. Kolnička konstrukcija ................................................................................................................. 23

1.5. Paralelni putovi ..................................................................................................................................... 24

1.5.1. Poprečni presjek paralelnih putova: .......................................................................................... 24 1.5.2. Kolnička konstrukcija paralelnih putova: ................................................................................... 24

1.6. Unutarnja odvodnja .............................................................................................................................. 25

1.6.1. Uvod .......................................................................................................................................... 25 1.6.2. Režimi zaštite ............................................................................................................................ 25

1.6.2.1. Slobodna odvodnja .................................................................................................... 25 1.6.2.2. Područja pod strožim režimom zaštite ....................................................................... 25

1.6.3. Slivovi ........................................................................................................................................ 25 1.6.4. Opis elemenata odvodnje .......................................................................................................... 27

1.7. Vanjska odvodnja ................................................................................................................................. 32

1.7.1. Koncepcija tehničkog rješenja ................................................................................................... 32 1.7.2. Melioracijski kanali ..................................................................................................................... 32 1.7.3. Cestovni jarci ............................................................................................................................. 32 1.7.4. Oblaganje kanala ....................................................................................................................... 33 1.7.5. Propusti ..................................................................................................................................... 34 1.7.6. Betonska stepenica ................................................................................................................... 34

1.8. Objekti u trasi ....................................................................................................................................... 35

1.8.1. Općenito o objektima tipa - rasponi od 9,0+12,5+12,5+9,0m ................................................... 35

1.8.1.1. Značajke tla ................................................................................................................ 35




od km 5+000,00 do km 22+458.10


1.8.1.2. Donji ustroj ................................................................................................................. 35 1.8.1.3. Gornji ustroj ................................................................................................................ 35 1.8.1.4. Zaštitna oprema ......................................................................................................... 36 1.8.1.5. Ostala oprema i uređaji .............................................................................................. 36 1.8.1.6. Izvođenje i organizacija gradilišta .............................................................................. 36 1.8.1.7. Način zbrinjavanja građevinskog otpada ................................................................... 37 1.8.1.8. Uzemljenje ................................................................................................................. 38

1.8.2. Most odvodni kanal Karašica .................................................................................................... 40

1.8.2.1. Općenito ..................................................................................................................... 40 1.8.2.2. Dispozicija .................................................................................................................. 40 1.8.2.3. Odvodnja .................................................................................................................... 40

1.8.3. Most Bojana ............................................................................................................................... 40


1.8.4. Most Haljevo 1 ........................................................................................................................... 41


1.8.5. Prolaz na životinje Haljevo 2 ..................................................................................................... 41


1.8.6. Most i prolaz za životinje Stara Barbara .................................................................................... 42


1.8.7. Most Barbara ............................................................................................................................. 42


1.8.8. Most i prolaz za životinje Ćirina Ada ......................................................................................... 43


1.8.9. Općenito o objektima tipa – rasponi od 7,1m ............................................................................ 43

1.8.9.1. Značajke tla ................................................................................................................ 43 1.8.9.2. Donji ustroj ................................................................................................................. 43 1.8.9.3. Gornji ustroj ................................................................................................................ 44 1.8.9.4. Zaštitna oprema ......................................................................................................... 44 1.8.9.5. Ostala oprema i uređaji .............................................................................................. 44 1.8.9.6. Izvođenje i organizacija gradilišta .............................................................................. 44 1.8.9.7. Probno opterećenje .................................................................................................... 45 1.8.9.8. Način zbrinjavanja građevinskog otpada ................................................................... 45 1.8.9.9. Uzemljenje ................................................................................................................. 46

1.8.10. Most Sudaraš ............................................................................................................................ 48


1.8.11. Most MK VI/0 ............................................................................................................................. 48

1.8.11.1. Općenito ..................................................................................................................... 48




od km 5+000,00 do km 22+458.10


1.8.11.2. Dispozicija .................................................................................................................. 48 1.8.11.3. Odvodnja .................................................................................................................... 49

1.9. Nadvožnjaci .......................................................................................................................................... 49

1.9.1. Nadvožnjak u čvorištu Beli Manastir ......................................................................................... 49

1.9.1.1. Uvod ........................................................................................................................... 49 1.9.1.2. Osnovni podaci o građevini ........................................................................................ 49 1.9.1.3. Gornji ustroj ................................................................................................................ 49 1.9.1.4. Donji ustroj ................................................................................................................. 50 1.9.1.5. Temeljenje građevine ................................................................................................. 50 1.9.1.6. Kolnik i hodnik ............................................................................................................ 50 1.9.1.7. Hidroizolacija .............................................................................................................. 51 1.9.1.8. Vijenci i rubnjaci ......................................................................................................... 51 1.9.1.9. Ograde ....................................................................................................................... 51 1.9.1.10. Odvodnja .................................................................................................................... 51 1.9.1.11. Ostali radovi ............................................................................................................... 51 1.9.1.12. Uzemljenje ................................................................................................................. 52

1.10. Objekti visokogradnje ČCP-a Sudaraš............................................................................................... 53

1.10.1. Arhitektonsko – građevinski radovi ............................................................................................ 53

1.10.1.1. Lokacija i hidrogeološke karakteristike terena ........................................................... 53 1.10.1.2. Namjena građevine s programskim podacima .......................................................... 54 1.10.1.3. Objekt kontrole naplate .............................................................................................. 54 1.10.1.4. Naplatna kućica .......................................................................................................... 55 1.10.1.5. Nadstrešnica nad prolazom ....................................................................................... 55 1.10.1.6. Instalacije ................................................................................................................... 56 1.10.1.7. Nadstrešnica nad parkiralištem .................................................................................. 56 1.10.1.8. Objekt agregata .......................................................................................................... 57 1.10.1.9. Uvjeti za zaštitu od požara ......................................................................................... 57

1.10.2. Strojarski radovi ......................................................................................................................... 57

1.10.2.1. Instalacije UNP-a ....................................................................................................... 57 1.10.2.2. Sustavi grijanja i hlađenja .......................................................................................... 58 1.10.2.3. Sustavi ventilacije ....................................................................................................... 59

1.10.3. Vodovod i odvodnja ................................................................................................................... 60

1.10.3.1. Vodovodna mreža ...................................................................................................... 60 1.10.3.2. Vanjska hidrantska mreža .......................................................................................... 61 1.10.3.3. Izvedba građevine ...................................................................................................... 62 1.10.3.4. Odvodnja objekta (unutarnja instalacija) .................................................................... 63 1.10.3.5. Oborinske otpadne vode ............................................................................................ 63 1.10.3.6. Sanitarne otpadne vode ............................................................................................. 64 1.10.3.7. Biološki uređaj za pročišćavanje otpadnih voda (B-POV-TOPAS) ............................ 64 1.10.3.8. Tehnički opis elemenata građevine ........................................................................... 65 1.10.3.9. Građevine na trasi cjevovoda .................................................................................... 66

1.10.4. Elektroinstalacije ........................................................................................................................ 67

1.10.4.1. Električna instalacija jake struje ................................................................................. 67 1.10.4.2. Električna instalacija slabe struje ............................................................................... 69 1.10.4.3. Sustav zaštite od munje ............................................................................................. 69 1.10.4.4. Zaštitne mjere ............................................................................................................ 70

1.11. Prekopi za instalacije ........................................................................................................................... 70

1.11.1. Napajanje vodom ....................................................................................................................... 70

1.11.1.1. Napajanje vodom PUO-a Beli Manastir - Istok .......................................................... 70 1.11.1.2. Napajanje vodom ČCP-a Sudaraš ............................................................................. 70

1.11.2. Kabelska kanalizacija za telekomunikacijske kabele ................................................................ 72

1.11.2.1. Trasa .......................................................................................................................... 72 1.11.2.2. Kanalizacijske cijevi ................................................................................................... 72




od km 5+000,00 do km 22+458.10


1.11.2.3. Izrada kabelske kanalizacije ...................................................................................... 72

1.11.3. Kabelska kanalizacija prometne signalizacije ........................................................................... 73

1.11.3.1. Kabelska kanalizacija energetskih kabela ................................................................. 74 1.11.3.2. Kabelska kanalizacija signalnih kabela ...................................................................... 74 1.11.3.3. Zatrpavanje rovova .................................................................................................... 74 1.11.3.4. Mehanička zaštita kabela i instalacijskih cijevi .......................................................... 75

1.11.4. Izvedba elektroenergetskog kabelskog voda ............................................................................ 75 1.11.5. Rasvjeta ..................................................................................................................................... 75

1.12. Krajobrazno uređenje .......................................................................................................................... 76

2. GRAFIČKI PRILOZI.............................................................................................................. 77

2.1. Glavna trasa autoceste

2.1.1. Pregledna situacija ............................................................................................. M 1:25000

2.1.2. Situacija ............................................................................................... M 1:5000

2.1.2.1. Situacija od km 5+000,00 do km 10+000,00



2.1.2.4. Situacija od km 20+000,00 do km 22+520,00 .............................................. M 1:1000

2.1.3. Uzdužni profil glavne trase .................................................................................M 1:5000/500

2.1.3.1. od km 5+000,00 do km 10+000,00

2.1.3.2. od km 10+000,00 do km 15+000,00

2.1.3.3. od km 15+000,00 do km 20+000,00

2.1.3.4. od km 20+000,00 do km 22+520,00

2.1.4. Normalni poprečni profili glavne trase ......................................................................... M 1:100

2.1.4.1. Trasa u nasipu

2.1.4.2. Trasa u usjeku

2.2. Čvorište Beli Manastir

2.2.1. Uzdužni profili rampi čvorišta ...............................................................................M1:1000/100

2.2.1.1. Uzdužni profil – rampa MC10 – km 0+000 – km 0+580

2.2.1.2. Uzdužni profil – rampa MC10 – km 0+580 – km 1+186

2.2.1.3. Uzdužni profil – rampa MC20



2.2.2. Normalni poprečni profili ................................................................................................. M1:50

2.2.2.1. Normalni poprečni profil jednosmjerne rampe – os MC20 i MC30

2.2.2.2. Normalni poprečni profil jednosmjerne rampe – os MC40

2.2.2.3. Normalni poprečni profil dvosmjerne rampe – os MC10

2.2.2.4. Normalni poprečni profil spojne ceste




od km 5+000,00 do km 22+458.10


2.3. Paralelni putovi

2.3.1. Normalni poprečni profil uz nožicu nasipa autoceste ................................................... M 1:50

2.3.2. Normalni poprečni profil uz rub usjeka autoceste ......................................................... M 1:50

2.4. Unutarnja odvodnja

2.4.1. Normalni poprečni presjek kanalizacijskog rova ........................................................... M1:20

2.4.2. Tipski slivnik s jednom slivničkom rešetkom u rigolu ................................................... M 1:20

2.4.3. Tipski slivnik s dvije slivničke rešetke u rigolu .............................................................. M 1:20

2.4.4. Tipsko revizijsko okno (C 30/37) TIP-2 ......................................................................... M 1:25

2.4.5. Tipsko revizijsko okno (PE-HD) TIP-1 .......................................................................... M 1:25

2.4.6. Tipski separator ................................................................................................... M 1:50

2.4.7. Tipski ispust kanalizacije niz pokos nasipa TIP-1 ............................................M 1:100,50,20

2.4.8. Tipski detalji laguna: poprečni presjek, preljev, uljevna i izljevna građevina ..M 1:500,100,50

2.5. Vanjska odvodnja

2.5.1. Obloga kanala TIP-1 ................................................................................................... M 1:50



2.5.4. Detalj cijevnog propusta ............................................................................................... M 1:50

2.5.5. Detalj AB propusta .......................................................................................M 1:100,50,25

2.5.6. Detalj betonske stepenice ............................................................................................ M 1:50

2.6. Objekti u trasi

2.6.1. Most Odvodni kanal Karašica

2.6.1.1. Tlocrt M 1:100

2.6.1.2. Uzdužni presjek ............................................................................................. M 1:100

2.6.1.3. Karakteristični poprečni presjek ....................................................................... M 1:50

2.6.1.4. Stupište S2 M 1:100

2.6.1.5. Stupište S3 M 1:100

2.6.1.6. Uzemljenje, tlocrt ............................................................................................ M 1:100

2.6.1.7. Uzemljenje, uzdužni presjek .......................................................................... M 1:100

2.6.1.8. Uzemljenje, poprečni presjek .......................................................................... M 1:50

2.6.2. Most Bojana

2.6.2.1. Tlocrt M 1:100



2.6.2.4. Stupište S2 M 1:100

2.6.2.5. Stupište S3 M 1:100

2.6.2.6. Uzemljenje, tlocrt – razina kolnika .................................................................. M 1:100

2.6.2.7. Uzemljenje, tlocrt – razina temelja .................................................................. M 1:100





od km 5+000,00 do km 22+458.10



2.6.3. Most Sudaraš

2.6.3.1. Tlocrt mosta M 1:100






2.6.4. Prolaz za životinje Haljevo 1




2.6.4.4. Stupište S2 M 1:100

2.6.4.5. Stupište S3 M 1:100





2.6.5. Most MK VI/0







2.6.6. Prolaz za životinje Haljevo 2




2.6.6.4. Stupište S2 M 1:100

2.6.6.5. Stupište S3 M 1:100





2.6.7. Most i prolaz za životinje Stara Barbara






od km 5+000,00 do km 22+458.10



2.6.7.4. Stupište S2 M 1:100

2.6.7.5. Stupište S3 M 1:100





2.6.8. Most Barbara




2.6.8.4. Stupište S2 M 1:100

2.6.8.5. Stupište S3 M 1:100





2.6.9. Most i prolaz za životinje Ćirina Ada




2.6.9.4. Stupište S2 M 1:100

2.6.9.5. Stupište S3 M 1:100





2.7. Nadvožnjaci

2.7.1. Nadvožnjak u čvorištu Beli Manastir

2.7.1.1. Uzdužni presjek i tlocrt ................................................................................... M 1:100

2.7.1.2. Poprečni presjek .............................................................................................. M 1:25

2.7.1.3. Stupovi M 1:50

2.7.1.4. Odvodnja M 1:100



2.7.1.7. Uzemljenje, uzdužni presjek ........................................................................... M 1:100

2.7.1.8. Uzemljenje, poprečni presjek ........................................................................... M 1:50

2.8. Objekti visokogradnje ČCP-a Sudaraš




od km 5+000,00 do km 22+458.10


2.8.1. Arhitektonsko – građevinski radovi

2.8.1.1. Situacija M 1:1000

2.8.1.2. Objekt kontrole naplate i nadstrešnica - tlocrt temelja ............................... M 1:100

2.8.1.3. Objekt kontrole naplate i nadstrešnica - tlocrt prizemlja ............................ M 1:100

2.8.1.4. Objekt kontrole naplate i nadstrešnica - tlocrt kata .................................... M 1:100

2.8.1.5. Objekt kontrole naplate i nadstrešnica - tlocrt krovnih ploha ..................... M 1.100

2.8.1.6. Objekt kontrole naplate i nadstrešnica - presjeci ....................................... M 1:100

2.8.1.7. Objekt kontrole naplate i nadstrešnica - pročelja ....................................... M 1:100

2.8.1.8. Naplatna kućica - tlocrti, presjeci, pročelja ................................................. M 1:100

2.8.1.9. Nadstrešnica parkirališta - tlocrti, presjeci, pogledi ..................................... M 1:100

2.8.1.10. Objekt agregata - tlocrti, presjeci, pročelja ................................................. M 1:100

2.8.2. Strojarski radovi

2.8.2.1. Funkcionalna shema plinske instalacije

2.8.2.2. Dispozicija instalacija grijanja, hlađenja i UNP - prizemlje i naplatne kućice M 1:100

2.8.2.3. Dispozicija instalacija grijanja, hlađenja i UNP-a - kat ............................... M 1:100

2.8.2.4. Shema toplinske stanice

2.8.2.5. Dispozicija instalacija ventilacije - prizemlje i naplatne kućice ................... M 1:100

2.8.2.6. Dispozicija instalacija ventilacije - kat objekta ............................................ M 1:100

2.8.2.7. Presjek spoja ventilokonvektora na sustav ventilacije naplatnih kućica ...... M 1:50

2.8.2.8. Shema ventilacije naplatnih kućica

2.8.3. Vodovod i odvodnja

2.8.3.1. Pregledna situacija ................................................................................... M 1:1000

2.8.3.2. Pregledna situacija objekta ........................................................................ M 1:100

2.8.3.3. Instalacija unutarnje vodovodne mreže - tlocrt prizemlja ............................. M 1:50

2.8.3.4. Instalacija unutarnje vodovodne mreže - tlocrt 1. kata ................................. M 1:50

2.8.3.5. Shema vodovodne mreže ............................................................................ M 1:20

2.8.3.6. Instalacija unutarnje odvodnje - tlocrt prizemlja ........................................... M 1:50

2.8.3.7. Instalacija unutarnje odvodnje - tlocrt 1. kata ............................................... M 1:50

2.8.3.8. Shema kanalizacijske mreže ........................................................................ M 1:20

2.8.3.9. Uzdužni profil cjevovoda PEHD DN 110 - 90 mm - NH1 .................... M 1:100/100

2.8.3.10. Uzdužni profil cjevovoda PEHD DN 110 - 90 mm – NH2 ................... M 1:100/100

2.8.3.11. Instalacija vanjske hidrantske mreže - tlocrt .............................................. M 1:100

2.8.3.12. Nadzemni hidrant - NH1 i NH2 .................................................................... M 1:25

2.8.3.13. Uzdužni profil cjevovoda PP DN 200 mm - pročišćena voda .............. M 1:100/100

2.8.3.14. Uzdužni profil cjevovoda PP DN 160 mm - KV1 ................................. M 1:100/100

2.8.3.15. Uzdužni profil cjevovoda PP DN 160 mm - KV2 ................................. M 1:100/100

2.8.3.16. Normalni presjek rova .................................................................................. M 1:25

2.8.3.17. Normalni presjek rova - zaštita PP cijevi u betonskom sanduku ................. M 1:20




od km 5+000,00 do km 22+458.10


2.8.3.18. Detalj ispusta u jarak - pročišćena voda .......................................M 1:100, M 1:20

2.8.3.19. Detalj ispusta u jarak - oborinska otpadna voda (krovna) .............M 1:100, M 1:20

2.8.3.20. Kontrolno okno - KO1, KO2 i KO .................................................................. M 1:20

2.8.3.21. Krovna vertikala ............................................................................................ M 1:20

2.9. Prekopi za instalacije

2.9.1. Napajanje vodom

2.9.1.1. Normalni poprečni presjek rova za vodovod ................................................ M 1:20

2.9.1.2. Objekti na cjevovodu zasunsko okno ZO3 i muljni ispust MI6 ...................... M 1:25

2.9.1.3. Objekti na cjevovodu okno zračnog ventila ZV6 ........................................... M 1:25

2.9.1.4. Objekti na cjevovodu vodomjerno okno VO2 ................................................ M 1:25

2.9.2. Kabelska kanalizacija za telekomunikacijske kabele

2.9.2.1. Poprečni profil prekopa za TK kanalizaciju ................................................... M 1:10

2.9.2.2. Poprečni profil prekopa za TPS ..................................................................... M 1:10

2.9.3. Kabelska kanalizacija prometne signalizacije

2.9.3.1. Presjek rova za smještaj kabelske kanalizacije prometne signalizacije ........ M 1:50

2.9.4. Prekopi za elektroenergetsko napajanje

2.9.4.1. Skica kabelske kanalizacije – u slobodnom rovu .......................................... M 1:50

2.9.4.2. Skica kabelske kanalizacije – ispod prometnice ........................................... M 1:50

2.9.5. Prekopi za cestovnu rasvjetu

2.9.5.1. Presjek kabelskog rova za smještaj NN kabela ............................................ M 1:50

2.9.5.2. Presjek kabelskog rova za smještaj više NN kabela ..................................... M 1:50

2.9.5.3. Presjek kabelskog rova na križanju s prometnicom ...................................... M 1:50

2.9.5.4. Uzdužni presjek kabelskog rova na križanju s cestom.................................. M 1:50



Dionica 2: Beli Manastir – Osijek Poddionica: Beli Manastir - most Halasica

List 11 od 77 1. Tehnički opis

1. Tehnički opis





1.1. Glavna trasa od km 5+000.00 do km 22+458.10

1.1.1. Općenito

Autocesta A5 Beli Manastir (granica RH) - Osijek - Svilaj, odnosno njezina dionica broj 2, Beli Manastir - Osijek, dio je međunarodnog Paneuropskog cestovnog koridora Vc i jedan od važnijih ogranaka TEM/TER Projekta. Trasa predmetne autoceste je dio europske mreže s oznakom E73, koja sjever Europe povezuje s Jadranom i predstavlja okosnicu cestovne prometne infrastrukture u istočnom dijelu države. U prometnoj mreži Republike Hrvatske ovaj cestovni pravac predstavlja okosnicu istočnog dijela države i spaja Osječko-baranjsku županiju na koridor X, tj. autocestu Zagreb - Lipovac. Planirana autocesta, osim kraćeg, bržeg i ugodnijeg putovanja između istočnog dijela zemlje, metropole i primorskog dijela, svakako pridonosi i gospodarskom razvoju krajeva kroz koje prolazi.

Dionica Beli Manastir - Osijek, dužine 24,6 km, počinje u km 5+000.00 te završava u km 29+589,67 neposredno nakon prijelaza preko željezničke pruge R202 što ujedno predstavlja početak dionice Osijek-Đakovo koja je u prometu.

Dokumentacijom za nadmetanje obuhvaćena je izgradanja punog profila autoceste sa objektima, unutarnjom i vanjskom odvodnjom, prometnim površinama pratećih uslužnih objekata PUO Beli Manastir istok i zapad, prometne površine ČCP Sudaraš, te paralelnim i poljskim putovima uz putne prijelaze od početka dionice u km 5+000 do mosta Halasica u km 23+480,10 prema opisu kako slijedi:

1. Glavna trasa autoceste puni profil

2. Čvorište Beli Manastir

3. Prometne površine PUO Beli Manastir istok i zapad:

4. Prometne površine ČCP Sudaraš Ovom natječajnom dokumentacijom obuhvaćeni su radovi na dijelu glavne trase i prometnih površina PUO Beli Manastir i ČCP Sudaraš s kolničkom konstrukcijom od km 5+000 do km 22+360, a na dijelu od km 22+360 do km 22+458.10 radovi se dovršavaju izradom kolničke konstrukcije spajanjem na izvedeno stanje u prethodnoj dionici.

1.1.2. Granični elementi autoceste:

Dozvoljeni granični elementi:

polumjer tlocrtnih zavoja ................................................................................................ Rmin = 850 m

duljina prelazne krivine ................................................................................................... Lmin = 115 m

uzdužni nagib .................................................................................................................... smax = 4 %

polumjer konveksnih krivina ..................................................................................... Rmin = 27600 m

polumjer konkavnih krivina ....................................................................................... Rmin = 19000 m

Primijenjeni granični elementi:

polumjer tlocrtnih zavoja .............................................................................................. Rmin = 4000 m

duljina prelazne krivine ................................................................................................... Lmin = 200 m

uzdužni nagib ............................................................................................................... smax = 1.80 %

polumjer konveksnih zavoja ..................................................................................... Rmin = 28500 m

polumjer konkavnih zavoja ....................................................................................... Rmin = 19000 m





1.1.3. Horizontalni elementi glavne trase

Minimalna vrijednost horizontalnog radijusa je 4000 m, a minimalna duljina prijelaznih krivina 200 m. Os je vođena sredinom razdjelnoga pojasa buduće. Primijenjeni horizontalni elementi: Slijed horizontalnih elemenata osi glavne trase (u smjeru rasta stacionaže):

prijelazna krivina A=1224.74 L=200.00 m

desna krivina R=7500 m L=2477.71 m


prijelazna krivina A= 894.43 L=200.00 m

lijeva krivina R= 4000 m L=3590.06 m



desna krivina R= 4000 m L=5483.42 m









lijeva krivina R=-6000 m L=185.64 m


prijelazna krivina A=894,43 L=200.00 m



pravac R= 0 L=1055.68 m


lijeva krivina R=4500 m L=3078.64 m


pravac R= 0 L=669.10 m



1.1.4. Vertikalni elementi glavne trase

U vertikalnom smislu trasa je relativno ispružena, blagih uzdužnih nagiba. Niveleta je pretežito vođena u nasipu, čija se minimalna visina od cca 1.5 m povećava na lokacijama prijelaza preko vodotoka ili prometnica, ili objekata za prolaz životinja uvjetovanih propisanim mjerama zaštite. Slijed vertikalnih elemenata trase (u smjeru rasta stacionaže):

pad 0.71% / 89.14 m

R= 10 000 m uspon 0.28% / 1010.86 m R= - 70 000 m pad 0.29% / 807.44 m R= 100 000 m uspon 0.06 % / 772.56 m

R= -300 000 m pad 0.05% / 1440.00 m

R= -200 000 m pad 0.20 % / 1200.00 m R= 100 000 m





uspon 0.10 % / 800.00 m R= -100 000 m pad 0.31 % / 1320.00 m R= 130 000 m uspon 0.06 % / 740,00 m

R= 85 000 m uspon 0.61 % / 828.60 m R= -70 000 m pad 0.14 % / 1161.40 m R= -200 000 m pad 0.28 % / 1592.05 m R= 250 000 m uspon 0.21 % / 1533.45 m R= -130 000 m pad 0.41 % / 1164.50 m

R= 65 000 m uspon 0.56% / 756.30 m R= - 40 000 m pad 0.39% / 953.70 m R= 120 000 m pad 0.11 % / 490,00 m

R= 50 000 m uspon 0.61 % / 2310.83 m R= -40 000 m pad 0.61 % / 1593.72 m

R= 55 000 m uspon 0.25 % / 1115,45 m R= -100 000 m pad 0.18 % / 1054.08 m

R= 19 000 m uspon 1.80 % / 741.35 m R= -28 500 m pad 1.80 % / 767,30 m





1.1.5. Elementi poprečnog presjeka glavne trase

Elementi poprečnog presjeka desnog kolnika (od km 5+000,00 do km 22+458,10) U području zatvorenog sustava odvodnje (od km 5+000,00 do km 9+750,00):

širina prometnog traka ............................................................................................ 2x3.75 m

širina zaustavnog traka .......................................................................................... 2.50 m

širina rubnog traka .................................................................................................. 0.50 (0.20) m

razdjelni pojas......................................................................................................... 4.00 m

trak za usporenje (ubrzanje) ................................................................................... 3.50 m

rubni trak uz trak za usporenje (ubrzanje) .............................................................. 0.50 m

širina bankine (berme) ............................................................................................ 2.00 (2.50) m ukupna širina nasip (usjek) bez dodatnih trakova .................................................. 29.40 (30.40) m U području slobodne odvodnje (od km 9+750,00 do km 22+458,10):

širina prometnog traka ............................................................................................ 2x3.75 m

širina zaustavnog traka .......................................................................................... 2.50 m

širina rubnog traka .................................................................................................. 0.50 (0.20) m

razdjelni pojas......................................................................................................... 4.00 m

trak za usporenje (ubrzanje) ................................................................................... 3.50 m

rubni trak uz trak za usporenje (ubrzanje) .............................................................. 0.50 m

širina bankine (berme) ............................................................................................ 1.50 (2.50) m ukupna širina nasip (usjek) bez dodatnih trakova .................................................. 29.40 (30.40) m

Na mostovima i vijaduktima osnovna širina kolnika ista je kao i na ostalom dijelu trase.

Poprečni nagib kolnika u pravcu je 2.5 %, kao i maksimalni primijenjeni poprečni nagib 2.5% u krivini radijusa većeg ili jednakog 4000 m.

Nagibi pokosa nasipa predviđaju se 1:2 s obzirom na tehnologiju gradnje ovih nasipa. Pojava usjeka ili zasjeka je neznatna u odnosu na cijelu duljinu dionice. Tehnologija izgradnje nasipa glavne trase autoceste i čvorišta Beli Manastir predviđa ugradnju nasipa od pijeska koji osigurava Investitor. Tehnologija izgradnje čunjeva objekata i nasipa paralelnih puteva predviđa ugradnju nasipa od kamenih materijala. Nasip od pijeska se izvodi u debljini od 30-40 cm. Obzirom da je dravski pijesak sitnozrni do srednje krupnoće, jednolično graduiran (SU) s koeficijentom nejednoličnosti U » 2-3, kvalitetna ugradnja takvog materijala u nasip moguća je samo uz primjenu postupka refuliranjem uz zbijanje i naknadno formiranje pokosa. Modul stišljivosti nasipa od pijeska treba biti veći od 35MPa za slojeve do visine 2 m ispod posteljice odnosno veći od 40MPa za slojeve u zoni 2 m ispod posteljice dok za sloj na temeljnom tlu modul stišljivostitreba biti veći od 25 MPa. Nasip od kamenitih materijala se izvodi u slojevima 50-100 cm u skladu sa OTU (2-09.3.) . U svrhu razdvajanja, tj. sprečavanja miješanja materijala temeljnog tla i nasipa, i ojačanja na cijelom potezu trase, čvorištima i lokalnim putevima predviđeno je polaganje geotekstila na prethodno uređeno temeljno tlo. Predviđena je primjena netkanog geotekstila izrađenog od 100% polipropilenskih vlakana, vlačne čvrstoće u oba smjera min. 18.5 kN/m', istezanje kod maksimalne čvrstoće min. 55%, tlačna sila proboja klipa min 3000 N. U zoni oko mosta Odvodni kanal Karašica, projektom je predviđena upotreba geotekstlia izrađenog od 100% polipropilenskih vlakana, vlačne čvrstoće u oba smjera min. 23 kN/m', istezanje kod maksimalne čvrstoće





min. 55%, tlačna sila proboja klipa min 3850 N.gdje će u konačnosti biti definiran u izvedbenom geotehničkom projektu nakon izvršenih kontrolnih ispitivanja . Neovisno o materijalu od kojega se izrađuje nasip, završni sloj nasipa (Ms≥40 MN/m2) debljine min 50 cm izrađuje se od kamenitih materijala veličine zrna max 60 mm u poprečnom nagibu 2,5% u pravilu prema pokosu. Pokos nasipa autoceste oblaže se slojem humusa debljine 50 cm s travnatom smjesom. U ovoj natječajnoj dokumenaciji obračunata je obloga humusom do mosta Halasica. Na razini temeljnog tla potrebno je isplanirati teren do obodnog jarka sa svake strane, u nagibu prema kanalu.

1.1.6. Slobodni profil glavne trase

Slobodni profil iznad autoceste je min 4.8 m od najviše kote kolnika.

1.1.7. Kolnička konstrukcija glavne trase

Kolnička konstrukcija na prometnim trakovima te trakovima za ubrzanje i usporenje:

splitmastiks asfalt SMA 16, PmB 45/80-65, (AG1, M1)..................................................... d = 4.5 cm

vezni sloj AC 16, bin PmB 45/80-65, (AG6, M1E) ............................................................. d = 5.0 cm

bitumenizirani nosivi sloj AC 22, base 50/70, (AG6, M1E) ............................................... d = 6.0 cm

cementom stabilizirani nosivi sloj (σ28 = 3-6 MN/m2).....................................................d = 20.0 cm

nevezani drobljeni kameni materijal (Ms≥80 MN/m2) .....................................................d = 25.0 cm

ukupno: ....................................................................................................................................... 60.5 cm

posteljica: kameni materijali (Ms≥40 MN/m2) .................. (završni sloj nasipa od kamenog materijala) ....................................................(50.0 cm)

Kolnička konstrukcija na zaustavnim trakovima, demontažnim prolazima i ugibalištima separatora:

asfaltbeton AC 16, surf 50/70, (AG4, M4) ......................................................................... d = 6.0 cm

nosivi sloj od nevezanog drobljenog kam. mat. 0/63 mm (Ms 100 MN/m2) .................. d = 54.5 cm

ukupno: ....................................................................................................................................... 60.5 cm

posteljica: kameni materijali CBR≥15% (Ms≥40 MN/m2) .................. (završni sloj nasipa od kamenog materijala) ....................................................(50.0 cm)

Kolnička konstrukcija na objektima u trupu glavne trase i nadvožnjaku Beli Manastir:


zaštitni sloj hidroizolacije AC 16, bin PmB 45/80-65, (AG6, M1E) .................................... d = 5.0 cm

jednoslojna hidroizolacija bitumenskim trakama ............................................................... d = 1.0 cm

ukupno: ....................................................................................................................................... 10.5 cm

Na svim objektima u trasi projektiran je zaustavni trak s jednakim poprečnim nagibom kao i prometni trakovi.

Kolnička konstrukcija atoceste obračunata je unutar trase izuzev betonskog kolnika koji je obračunat u sklopu ČCP-a Sudaraš.

1.1.8. Pregled objekata u trasi i preko trase

Objekti u trasi od km 5+000,00 do km 22+458,10

1. Most „Odvodni kanal Karašica”, km 5+318.20; L=31 m 2. Most „Bojana”, km 6+446.19; L=31 m 3. Most „Sudaraš”, km 8+051.80; L=7.1 m 4. Prolaz za životinje „Haljevo 1”, km 10+572.00; L=31 m





5. Most „MK VI/0“, km 11+000.00; L=7.1 m 6. Prolaz za životinje „Haljevo 2, “km 14+588,60; L=31 m 7. Most i prolaz za životinje „Stara Barbara“, km 18+875.50; L=31 m 8. Most “Barbara”, km 20+504.28; L=31 m 9. Most i prolaz za životinje „Ćirina ada”, km 20+792.77; L=31 m

Objekti preko trase

1. Nadvožnjak „Beli Manastir“ km 5+860.01

Preostali nadvožnjaci na ovjoj poddionici nisu predmet ove natječajne dokumentacije.

1.1.9. Inženjersko geološke karakteristike terena na trasi

Geotehnički istražni radovi na ovoj dionici provedeni na cijeloj dionici, osim na manjem dijelu trase na baranjskoj strani, gdje je teren bio nepristupačan zbog miniranosti.

Na dijelu autoceste od Belog Manastira pa sve do kanala Barbara, teren izgrađuju slabije propusne praporne gline. Debljina pokrovnog slabo propusnog materijala kreće se na tom dijelu do 15 metara.

Teren između kanala Barbara i rijeke Drave izgrađuju aluvijalne pjeskovite naslage. U površinskom sloju debljine 2 do 5 m zastupljene su polupropusne i slabopropusne prašinasto-pjeskovite glinovite naslage, ispod kojih su pjeskoviti slojevi. Debljina im je i do 50 m.

Na dijelu trase za koje su obavljeni istražni radovi za potrebe autoceste ili ranije za potrebe buduće hidrocentrale Osijek, ustanovljen je generalno slijedeći geotehnički profil:

u površinskoj zoni nalaze se humus i meki prahovi (ML) do dubine 2 m;

dalje do dubine utjecaja ustanovljene su izmjene pretežito sitnozrnih jednolično graduiranih i prašinastih ili glinovitih pijesaka (SU, SM, SC). Zbijenost pijesaka povećava se s dubinom (rahlo do srednje zbijeno).Razina podzemne vode je većim dijelom godine pri razini terena;

1.1.10. Presijecanje postojećih prometnica i puteva

Presijecanje postojećih prometnica

Regulacije postojećih prometnica i i putnih prijelaza na ovoj dionici nisu predmet ove natječajne dokumentacije.

1.1.11. Presijecanje poljskih puteva

Parcelama kojima će izgradnjom autoceste biti onemogućen dosadašnji pristup osigurat će se izgradnja prilaznih odnosno paralelnih putova uz trup autoceste.

1.2. Čvorište Beli Manastir

1.2.1. Općenito

Čvorište „Beli Manastir“ je predviđeno za odvijanje slobodnog međugraničnog prometa te priključenja ostale prometne mreže na autocestu, te iz tog razloga nije pod naplatom. U svrhu naplate prometa koristit će se čeoni cestarinski prolaze „Sudaraš“ u km 7+000,00 autoceste. Čvorište se nalazi u km 5+860,00 autoceste, tipa je trube dok su rampe čvora projektirane za brzinu Vmin=40 km/h. Spoj čvorišta na državnu cestu D517 izveden je u obilku T raskrižja. Stacionaža sjecišta osi autoceste i rampe MC10 čvorišta „Beli Manastir“ je u stac. autoceste 5+860,01 (kota nivelete autoceste je 94,135 m.n.m.), dok je na rampi MC10 u stac. 0+570,47 (kota nivelete prijelaza je 100,351 m.n.m.).





1.2.1.1. Tlocrtni i visinski elementi.

Tlocrtni i visinski elementi rampi čvorišta odgovaraju računskoj brzini Vr=40 km/h. Najmanji primijenjeni horizontalni radijus je Rmin=50 m, a najmanja primijenjena duljina prijelaznice je Lmin=35 m. Slijed horizontalnih elemenata rampe MC10:





pravac R= 0 m L=118.16 m




pravac R= 0 m L=269.07 m




pravac R= 0 m L=19.63 m Slijed horizontalnih elemenata rampe MC20:
















desna krivina R= 50 m L=37.55 m Visinski elementri rampi čvorišta uvjetovani su uzdužnim i poprečnim nagibom na spojevima sa autocestom kao i međusobnim spojevima rampi MC20, MC30 i MC40 sa rampom MC10. Visinski je niveleta (rampe MC10) položena tako da se na autocesti omogući minimalni slobodni profil od 4.8

m. Najveći primijenjeni uzdužni nagib je smax=4.74 %, s konkavnim zaobljenjem Rmin=1600 m, odnosno

konveksnim zaobljenjem Rmin=600 m.





Slijed vertikalnih elemenata rampe MC10 (u smjeru rasta stacionaže:

Od km 0+000,00 u duljini od 281,00 m potrebno je izvesti visinsko uklapanje na kolnik autoceste.

pad 0.83% / 36.50 m

R= 1600 m

uspon 3.50% / 252.96 m

R= 3100 m

pad 3.50% / 192.84 m

R= 2000 m

pad 0.50% / 324.11 m

R= 20000 m

pad 0.19% / 92.33 m

Slijed vertikalnih elemenata rampe MC20 (u smjeru rasta stacionaže: Od km 0+000,00 u duljini od 254,32 m potrebno je izvesti visinsko uklapanje na kolnik autoceste.

pad 0.11% / 30.99 m

R= 15000 m

uspon 0.30% / 136.80 m

R= 8000 m

uspon 1.53% / 89.61 m

R= 2000 m

pad 0.50% / 248.85 m Slijed vertikalnih elemenata rampe MC30 (u smjeru rasta stacionaže: Od km 0+000,00 u duljini od 274,90 m potrebno je izvesti visinsko uklapanje na kolnik autoceste.

pad 0.65% / 56.65 m

R= 4000 m

uspon 2.04% / 154.33 m

R= 2200 m

pad 2.35% / 67.38 m

R= 2000 m

pad 0.50% / 276.05 m Slijed vertikalnih elemenata rampe MC40 (u smjeru rasta stacionaže: Od km 0+000,00 u duljini od 276,91 m potrebno je izvesti visinsko uklapanje na kolnik autoceste.

pad 0.08% / 82.66 m

R= 1700 m

uspon 4.74% / 53.84 m

R= 600 m

uspon 1.76% / 18.25 m

R= 1050 m

uspon 3.50% / 64.92 m





1.2.1.2. Elementi poprečnog presjeka:

Poprečni presjek spojne ceste:

širina prometnih trakova ................................................................................................................. 2 x 3,25 m

širina rubnog traka .......................................................................................................................... 2 x 0,30 m

širina bankine ............................................................................................................................ 1,70 + 1,50 m ukupna širina ....................................................................................................................................10,30 m

Poprečni presjek dvosmjerne rampe (MC10):

širina prometnih trakova ................................................................................................................. 2 x 3,25 m

širina rubnog traka .......................................................................................................................... 2 x 0,30 m


Poprečni presjek jednosmjerne rampe (MC20 i MC30):

širina prometnih trakova ............................................................................................................ 3,50 + 2,30 m

širina rubnog traka ..................................................................................................................... 0,30 + 0,20 m

širina bankine ............................................................................................................................ 1,70 + 1,50 m ukupna širina ...................................................................................................................................... 9,50 m

Poprečni presjek jednosmjerne rampe (MC40):

širina prometnih trakova ............................................................................................................ 3,50 + 2,30 m

širina rubnog traka ..................................................................................................................... 0,30 + 0,20 m


Poprečni nagib je jednostrešan i iznosi min. 2.5 %. Nagib pokosa nasipa je 1:2. Debljina sloja iskopa humusa iznosi dmin = 40 cm. Debljina sloja obloge humusom iznosi dmin = 50 cm.

1.2.1.3. Kolnička konstrukcija

Kolnička konstrukcija kolnika:


bitumenizirani nosivi sloj AC 22, base 50/70, (AG6, M1) .................................................. d = 7.5 cm

nevezani drobljeni kameni materijal (Ms≥100 MN/m2) .....................................................d =45.0 cm

ukupno: ....................................................................................................................................... 57.0 cm


Tehnologija izgradnje nasipa glavne trase autoceste primjenjuje se i za zradu čvorišta Beli Manastir.





1.3. Prateći uslužni objekt Beli Manastir – prometne površine

Na pratećem uslužnom objektu Beli Manastir – istok u km 6+800,00 te Beli Manastir – zapad u km 7+200,00, tipa C/C, predmetnim zahvatom izgraditi će se parkirališne površine obaju pratećih uslužnih objekata.

1.3.1. Prometne površine PUO Beli Manastir - istok

Gledano suprotno od smjera rasta stacionaža, od Osijeka prema Belom Manastiru, neposredno po izlasku s platoa naplate ČCP Sudaraš u km 6+870,00 početak je servisnoga kolnika širine 6,0 m (2 x 3,0 m) za omogućavanje pristupa platou pratećegeg uslužnog objekta Beli Manastir – istok u km 6+800, smještenog s lijeve trane projektirane glavne trase od koje je odijeljen razdjenim otokom minimalne širine 4,0 m. Servisni kolnik završava u km 6+663,72. Širina sabirnoga kolnika između parkirališta za teretna vozila, kamp prikolice i autobuse u odnosu na istoči dio parkirališta osobnih vozila iznosi 7,0 m (2 x 3,5 m). Plato i servisni kolnik u konstantom su nagibu od 2,50% od glavne trase. Širina bankine je 1,50 m, nagib pokosa nasipa 1:2 Otoci su obrubljeni betonskim ivičnjacima dimenzija 18/24 cm.

1.3.2. Prometne površine PUO Beli Manastir - zapad

Gledano u smjeru rasta stacionaža, od Belog Manastira prema Osijeku, neposredno po izlasku s platoa naplate ČCP Sudaraš u km 7+105,00 početak je servisnoga kolnika širine 6,0 m (2 x 3,0 m) za omogućavanje pristupa platou pratećeg uslužnog objekta Beli Manstir – zapad u km 7+200,00, smještenoga s desne strane projektirane glavne trase od koje je odijeljen razdjelnim otokom minimalne širine 4,0 m. Servisni kolnik završava u km 7+336,55 gdje počinje trak za ubrzanje širine 3,55 m (3,25 + 0,30) koji završava u km 7+600,00. Širina sabirnoga kolnika između parkirališta za teretna vozila, kamp prikolice i autobuse u odnosu na istoči dio parkirališta osobnih vozila iznosi 7,0 m (2 x 3,50 m). Plato i servisni kolnik u konstantom su nagibu od 2,50% od glavne trase. Širina bankine je 1,50 m, nagib pokosa nasipa 1:2 Otoci su obrubljeni betonskim ivičnjacima dimenzija 18/24 cm.

1.3.3. Kolnička konstrukcija

Kolnička konstrukcija parkirališta:



cementom stabilizirani nosivi sloj (28 = 3-6 MN/m2) ........................................................ d =20.0 cm

nevezani drobljeni kameni materijal (Ms≥80 MN/m2) ...................................................... d =30.0 cm

ukupno: ....................................................................................................................................... 59.0 cm


Kolnička konstrukcija pješačkih staza i otoka:

asfaltbeton AC 16, surf 50/70, (AG4, M4) ........................................................................ d = 5.0 cm

Nosivi sloj od nevezanog granuliranog kamenog materijala 0/63 (Ms≥80 MN/m2) .............................................................................................................. d = 24.0 cm

ukupno: ....................................................................................................................................... 29.0 cm






1.4. Cestarinski prolaz Sudaraš – prometne površine

Čeoni cestarinski prolazi Sudaraš u km 7+000,00 sastoji se od 2 naplatne kućice, 4 otoka, 6 voznih trakova, prolaza za vangabaritna vozila, katnog objekta kontrole naplate, čelične nadstrešnice, parkirališta i nadstrešnice parkirališta za vozila zaposlenih te objekta agregata. Ulazni i izlazni dio platoa čeonog cestarinsko prolaza u području naplatnoga bloka međusobno su potpuno odvojeni. Dva ulazna traka iz smjera Belog Manastira prema Osijeku odvojena su od 4 izlazna traka iz smjera Osijeka prema Belom Manstiru razdjelnim pojasom širine 4,0 m. Ispred naplatnoga bloka predviđen je su asfaltirani razdjelani pojas (demontažni prolaz) i to od km 6+840,00 do km 6+930,00. Za vozila koja dolaze iz smjera Osjeka, od km 7+060,00 do kraja zone čeonog cestarinskog prolaza u km 7+105,00, predviđen je asfaltirani razdjelani pojas za potrebe preusmjeravanja prometa na izlazni dio naplatnoga bloka. Budući da se ČCP Sudaraš nalazi u području gdje je glavna trasa u horizontalnoj krivini, za potrebe projektiranja prometnih površina naplatnoga bloka konstruirana je pomoćna os u pravcu u odnosu na koju su modelirani ulazni i izlazni trakovi. Gledano poprečno na os, cijeli je plato čeonog cestarinskog prolaza u dvostrešnom padu od razdjelnog pojasa.

1.4.1. Prometne površine ulaznog (zapadnog) dijela platoa

Gledano u smjeru rasta stacionaža, od Belog Manastira prema Osijeku, u km 6+870,00 početak je zone čeonog cestarinskog prolaza. Predviđena su dva ulazna traka širine po 3,50 m odijeljena otokom širine 2,20 m. S desne strane projektiran je katni objekt kontrole naplate koji se nalazi na otoku kojega puna širina iznosi 17,10 m. Zapadno od katnoga objekta kontrole naplate nalazi se prolaz za vangabaritna vozila širine 6,0 m, a do njega parkiralište za osam vozila djelatnika kontrole naplate, dimenzija 2,5 x 5,0 m. Od početka platoa čeonog cestarinskog prolaza u km 6+870,00 pa do km 6+952,50 poprečni nagib kolnika je 2,50%. Od km 6+952,50 do početka betonskog dijela kolnika ulaznih trakova u km 6+972,50 izvršeno je vitoperenje s 2,50% na 0,50% te je potom cijeli betonski kolnik do km 7+012,50 u nagibu od 0,50%, nakon čega slijedi vitoperenje s 0,50% na 2,50% koje završava u km 7+047,50 te se u tom nagibu nastavlja do završetka platoa čeonog cestarinskog prolaza u km 7+105,00. Širine prometnih trakova su 3,50 m, prolaz za vangabaritna vozila je širine 6,0 m. Otoci su obrubljeni betonskim ivičnjacima dimenzija 18/24 cm. Širina bankine je 1,50 m, nagib pokosa nasipa 1:2.

1.4.2. Prometne površine izlaznog (istočnog) dijela platoa

Gledano u smjeru suprotnom od rasta stacionaža, od Osijeka prema Belom Manastiru, u km 7+105,00 počinje zona čeonog cestarinskog prolaza. Predviđena su četiri izlazna odijeljena otocima. Između izlaza 001 i izlaza 002 nalazi se otok širine 2,80 m, između izlaza 002 i izlaza 003 nalazi se otok širine 1,80 m, a između izlaza 003 i izlaza 004, koji ujedno služi i kao prolaz za vangabaritna vozila, nalazi se otok širine 1,50 m. Od početka platoa čeonog cestarinskog prolaza u km 7+105,00 pa do km 7+045,50 poprečni nagib kolnika je 2,50%. Od km 7+045,50 do početka betonskog dijela kolnika ulaznih trakova u km 7+027,50 izvršeno je vitoperenje s 2,50% na 0,50% te je potom cijeli betonski kolnik do km 6+987,50 u nagibu od 0,50%, nakon čega slijedi vitoperenje s 0,50% na 2,50% koje završava u km 6+967,50 te se u tom nagibu nastavlja do završetka platoa čeonog cestarinskog prolaza u km 6+870,00. Širine prometnih trakova su 3,50 m osim izlaza 004 koji služi i kao prolaz za vangabaritna vozila stoga je širine 6,0 m.





Otoci su obrubljeni betonskim ivičnjacima dimenzija 18/24 cm. Širina bankine je 1,50 m, nagib pokosa nasipa 1:2

1.4.3. Kolnička konstrukcija

Struktura betonske kolničke konstrukcije

nearmirana betonska ploča C35/45 (E1=30000 N/mm2) ................................................. d = 22.0 cm

cementom stabilizirana mješavina kamenog zrnja (E2=10000 N/mm2) (σ28 = 3-6 MN/m2) ............................................................................................................ d = 20.0 cm

ukupno: ....................................................................................................................................... 42.0 cm


Kolnička konstrukcija pješačkih staza i otoka:

asfaltbeton AC 16, surf 50/70, (AG4, M4) ........................................................................ d = 5.0 cm

Nosivi sloj od nevezanog granuliranog kamenog materijala 0/63 (Ms≥80 MN/m2) .............................................................................................................. d = 20.0 cm

ukupno: ....................................................................................................................................... 25.0 cm


Kolnička konstrukcija parkirališta:



cementom stabilizirani nosivi sloj (28 = 3-6 MN/m2) ........................................................ d =20.0 cm

nevezani drobljeni kameni materijal (Ms≥80 MN/m2) ...................................................... d =30.0 cm

ukupno: ....................................................................................................................................... 59.0 cm


Kolnička konstrukcija ostalih voznih površina identična je kolničkoj konstrukciji glavne trase:


vezni sloj AC 16, bin PmB 45/80-65, (AG6, M1E) ............................................................. d = 5.0 cm

bitumenizirani nosivi sloj AC 22, base 50/70, (AG6, M1E) ............................................... d = 6.0 cm

cementom stabilizirani nosivi sloj (σ28 = 3-6 MN/m2).....................................................d = 20.0 cm

nevezani drobljeni kameni materijal (Ms≥80 MN/m2) .....................................................d = 25.0 cm

ukupno: ....................................................................................................................................... 60.5 cm






1.5. Paralelni putovi

Lokalne caste i poljski putovi projektirani su uz autocestu ili uz objekte na autocesti, na udaljenosti od cca 3.0 m od ruba autoceste, odnosno od ograde ili ruba kanala. Paralelni putovi prikazani su na poprečnim profilima autoceste. Poddionica Beli Manastir – Most Halasica uključuje paralelne caste 07, 00, S6, 02, 03, 03A, 05, L2, L3, 08, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 19, 20, 21, 22, 24, 25, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34 i 35.

1.5.1. Poprečni presjek paralelnih putova:

širina kolnika ......................................................................................................................................... 4,00 m

širina bankine ................................................................................................................................. 2 x 0,50 m ukupna širina krune puta ................................................................................................................... 5,00 m

1.5.2. Kolnička konstrukcija paralelnih putova:

nosivi sloj od nevezanog granuliranog kamenog materijala 0/16 mm Ms ≥80 MN/m2 ................. d = 6,0 cm

nosivi sloj od nevezanog granuliranog kamenog materijala 0/63 mm Ms ≥80 MN/m2 ............... d = 40,0 cm ukupno ......................................................................................................................................... t = 46,0 cm

posteljica: uređeno temeljno tlo (Ms≥30MN/m2)

Paralelni putovi se uklapaju u trasu postojećih putova na početku i kraju stacionaže, te će tijekom izvođenja radova biti potrebno izvesti usklađenje širina postojećeg i novog puta. Spojeve paralelnih putova s asfaltiranim prometnicama treba asfaltirati, a duljina asfaltiranog dijela iznosi 10 m. Kolnička konstrukcije na spojevima s postojećim cestama je:

asfalt beton AC 16 surf, BIT 50/70, (AG1, M4) .............................................................................. d = 5,0 cm

nosivi sloj od mehanički zbijenog zrnatog kamenog materijala 0/63 mm (Ms≥100 MN/m2) ....... d = 40,0 cm ukupno ........................................................................................................................................ d = 44,0 cm

Visinski su nivelete paralelnih putova položene na način da su maksimalno prilagođene postojećem

terenu te su na niskom nasipu. Na priključcima s postojećim cestama ili putnim prijelazima projektiranim u sklopu glavnog projekta, niveleta je prilagođena uklapanju. Na dijelu gdje treba osigurati prolaz postojećeg ili projektiranog kanala, visinski je paralelni put postavljen tako da omogućuje ugradnju propusta prema uvjetima kanala. Po potrebi je predviđena zamjena slabonosivog temeljnog tla kamenitim materijalom ukupne debljine sloja jednake izvedenom potrebnom produbljenju. Nakon izvedbe potrebnoga produbljenja (cca 50-100 cm) na uvaljano temeljno tlo postavlja se netkani geotekstil za razdvajanje i pojačanje (netkani geotekstil izrađen od 100% polipropilenskih vlakana, vlačne čvrstoće u oba smjera min. 18.5 kN/m', istezanje kod maksimalne čvrstoće min. 55%, tlačna sila proboja klipa min 3000 N). Na izvedeni zamjenski sloj od kamenoga materijala ugrađuje se nasip u tehnološkim debljinama slojeva ovisno o vrsti nasipnog materijala (kameniti, miješani, pijesak).





1.6. Unutarnja odvodnja

1.6.1. Uvod

Trasa autoceste koridor Vc u okviru prostora Republike Hrvatske prolazi kroz dvije županije i to Osječko-baranjsku županiju i Brodsko-posavsku županiju, a ujedno i presijeca prostor dvaju vodnih i nekoliko slivnih područja. U okviru tendera rješava se unutarnja odvodnja glavne trase autoceste A5 na dionici Beli Manastir-Osijek od km 5+000,00 do km 22+458,10, uključivo sve objekte u trasi, čvorište Beli Manastir te nadvožnjak Beli Manastir.

Tehničko rješenje unutarnje odvodnje će zaštititi površinske i naročito podzemne vode od onečišćenja oborinskim vodama sa prometnice, budući da na dijelu od st. 5+000,00 km do 9+750,00 km dionica prolazi III zonom sanitarne zaštite crpilišta "Livade" kao područjima sa strožim režimom zaštite.

1.6.2. Režimi zaštite

1.6.2.1. Slobodna odvodnja

Na dionicama sa slobodnom odvodnjom koje su izvan područja s režimom zaštite se oborinske vode slobodno ispuštaju u okoliš, gdje se voda s kolnika slijeva preko bankine pokosom nasipa u pripadajući obodni cestovni kanal koji uzdužno prati nožicu nasipa ceste. Oborinske vode s kolovoznih traka manjih mostova i prolaza za životinje dionica sa slobodnom odvodnjom se slijevaju u rigole ili uz rubnjake zaustavnih traka i odvode do nižeg upornjaka odakle se spuštaju, radi zaštite pokosa od erozije, betonskim kanalicama jednostrano ili obostrano niz pokose nasipa u pripadajuće cestovne kanale. Na dionici prometnice koja se nalazi u plitkom usjeku odvodnja oborinskih voda riješena je na način da se prikupljanjem u segmentnim kanalicama odvodi u jarke vanjske odvodnje čim je to gravitacijski moguće.

1.6.2.2. Područja pod strožim režimom zaštite

Od km 5+000,00 do km 9+750,00 prometnica prolazi kroz zaštitno područje vodocrpilišta "Livade" koje pripada sustavu vodoopskrbe grada Belog Manastira. Kako prometnica prolazi trećim (III) zonama sanitarne zaštite crpilišta predviđene su mjere zaštite važećom zakonskom regulativom. Dionica je u tom području vođena u nasipu s nadvožnjacima i njihovim prilaznim rampama. Oborinske vode s prometnih traka i bankina dionice područja pod strožim režimom zaštite se slijevaju u kanalice ili rigole, njima odvode u slivnike iz kojih se potom bez istaloženih čestica prelijevaju u zatvorenu zacijevljenu kanalizaciju kojom se dalje odvode prema pripadajućem recipijentu. Kako se radi o trećoj zoni sanitarne zaštite crpilišta predviđeno je da se sakupljene oborinske vode s kolnika prometnice prije upuštanja u cestovni kanal preventivno pročiste. Za pročišćavanje ovih većih količina sakupljene oborinske vode predviđeni su primarno separatori ulja i maziva u kojima se vrši flotacija tekućina lakših od vode. Sekundarno u cilju povećane zaštite poslije tretmana u separatoru, oborinska voda se odvodi u lagunu u kojoj se s produženom retencijom osigurava visoka učinkovitost uklanjanja onečišćenja. Na taj način odabrani sustav odvodnje i tretmna oborinske vode s autoceste uključivo separatore i lagunu s produženom retencijom u daljnjem tekstu LPR, daje na ispustu iz lagune, nakon 48 satnog zadržavanja u laguni pale oborine visine 13 mm, kvalitetu vode koja zadovoljava kriterije vezane uz ispuštanje vode u površinske tokove II kategorije, koji su izvan područja zone sanitarne zaštite crpilišta.

1.6.3. Slivovi

Prema provedenom proračunu količina oborinskih voda i dimenzioniranju kanala unutarnje odvodnje te separatora i uređaja visoke učinkovitosti (LPR) pojedine poddionice prometnice ovisno o nagibima nivelete i mogućnostima ispuštanja vode, podijeljene su na pripadne slivove na čijim najnižim dijelovima su locirani separatori i uređaji visoke učinkovitosti (laguna), ili samo ispusti u zonu slobodne odvodnje:





SLIV Poč.stac. Zav. stac. Separator Stac. sep. Ispust Stac. ispusta

(km+m) (km+m) TIP I (km+m) (km+m)

H 5+000,00 6+470,00 S-6 5+420,00 IS-6 IL-4 LAGUNA L-4

G 6+470,00 8+069,00 S-5 7+987,50 IS-5 IL-3 LAGUNA L-3

F 8+069,00 8+600,00 S-4 8+115,00 IS-4 IL-2 LAGUNA L-2

E 8+600,00 9+750,00 - - IK-10, IK-11 9+750,00

Sliv "E" omeđen je tzv. umjetno definiranom vododijelnicom na st. 8+600,00 km jer bi zbog iznimno maloga uzdužnoga pada nivelete (0,5‰) ispuštanje prikupljene oborinske vode u zonu slobodne odvodnje bez te granice - znači od desene obale melioracijskog kanala "Sudaraš" prouzročilo velike dubine polaganja kolektora i nemogućnost gravitacijskoga ispuštanja recipijent. Ova granica u Idejnom projektu je prvobitno bila logično položena u osi cijevnog propusta na st. 9+010,00 km, ali bi onda kolektor K-10 (kontrapada u odnosu na niveletu prometnice) i s minimalnim padom takve duljine uzrokovao zbog uvjeta ispuštanja, produbljivanje recipijenta (MK "Sudaraš") veće od onoga što se moglo izvesti u skladu s uvjetima na terenu i zahtjeva "Hrvatskih voda". Navedenome slivu je znači druga granica kraj III zone sanitarne zaštite crpilišta. Sliv "F" nastavlja se na prethodni sliv do mosta na kanalu "Sudaraš" (preko kojega nije mogao "proći" kolektor K-10) i kraj toga slivnog područja neposredno je prije navedenoga objekta. Sliv "G" najdulji je i najveći u čitavom području, uvjetovan lokacijom recipijenta (MK "Sudaraš") koji će se za potrebe ispuštanja morati produbljivati za više od 1,5 m: završava sa slivnom površinom mosta preko navedena kanala, a počinje neposredno iza mosta na kanalu "Bojana". Sliv "H" obuhvaća površine od navedenog mosta do kraja projektirane dionice prometnice. S drugog podsliva "J" voda se kroz zacjevljeni sustav odvodi uz nožicu nasipa prijelaza do okna unutar glavne trase i vodi prema separatoru S6 i laguni L4 već opisanoga sliva "H". Manji dio trase prijelaza uklapa se u postojeću prometnicu s iznimno malim uzdužnim nagibom gdje se tok vode uz već opisane rubnjake uz pješačku stazu, usmjerava kroz rešetke slivnika preko ispusta TIP-3 u kanal vanjske odvodnje. Tip ispusta definiran je u grafičkom dijelu projekta, a sastoji se od slivnika, ispusta kroz PEHD cijevi DN250 i pojedinačne obloge kanala na mjestu ispusta.

SLIV Poč.stac. Zav. stac. Separator Stac. sep. Ispust Stac. ispusta


I 0+000,00 0+703,72 S-7 0+052,50 IS-7 0+043,75

J 0+703,72 1+032,00 S-4* 5+420,00* IS-6 IL-4 LAGUNA L-4

Na sličan način je dano tehničko rješenje unutarnje odvodnje za čvorište "Beli Manastir" čiji su podslivovi definirani geometrijom rampi,odnosno stacionažom tjemena vertikalnih krivina, a sva prikupljena voda gravitira ili separatoru S-7 ili prema glavnoj trasi autoceste kako je definirano u niže navedenoj tabeli.

SLIV OS Poč.stac. Zav. stac.

Separator Stac. sep. Ispust Stac. ispusta


K MC10 0+570,47 1+185,41 S-7 0+052,50 (D517) IS-7 0+043,75

L MC10 0+296,16 0+570,47 S-6* 5+420,00* IS-6 IL-4 LAGUNA L-4

K MC30 0+522,07 0+760,79 S-7 0+052,50 (D517) IS-7 0+043,75

M MC30 0+303,80 0+482,44 S-6* 5+420,00* IS-6 IL-4 LAGUNA L-4

N MC20 0+220,00 0+522,07 S-6* 5+420,00* IS-6 IL-4 LAGUNA L-4

O MC40 0+300,00 0+496,58 S-6* 5+420,00* IS-6 IL-5 LAGUNA L-5

Čitav zatvoreni sustav odvodnje oborinske vode s predmetne građevine riješen je uzdužnim i poprečnim padovima kolnika prometnice uz cestovne rubnjake, rigole i kanalice do tipskih slivnika; te dalje od slivnika kanalizacijskim cijevima do upoja u revizijska okna. Na ovaj način prikupljene oborinske vode odvode se ukopanim kanalizacijskim cijevima do separatora ulja i masti kako bi se uklonile štetne tvari nastale kao posljedica korištenja prometnice, te se nakon toga primarnoga pročišćavanja odvode do objekta visoke učinkovitosti odnosno lagune u području strogoga režima odvodnje. Iz laguna nakon zadržavanja u trajanju





od 48 sati, prve pale oborine izlaze kao pročišćene vode u upravo onakvom stupnju pročišćenosti kakova i kategorija vode recipijenta u koji se vrši ispuštanje iz iste, a to je II. Svi detalji, grafički prilozi, tehnički opisi i funkcionalnost laguna, kao i separatora; te svaki pojedini recipijent, definirani i pojašnjeni su u grafičkim prilozima projekta.

1.6.4. Opis elemenata odvodnje

Ono što je zajedničko za sve tretirane slivne površine sustava odvodnje predmetne građevine je da čitav sustav sastoji od :

- slivnih površina (kolnik prometnice sa zelenim pojasom uključivo bankine, središnji dio i eventualni usjek)

- elemenata odvodnje kolnika (rigola, kanalica, rubnjaka, slivnika i ispusta) - zatvorenih kanala za skupljanje oborina u tijelu prometnice s revizijskim oknima - građevina za obradu sakupljene vode odjeljivača ulja i masti tzv. separatora - objekta visoke učinkovitosti pročišćavanja odnosno lagune s ispustom u recipijent.

Svi navedeni slivovi dio su sustava kojim se štiti područje crpilišta "LIvade" vodoopskrbnog sustava Grada Belog Manastira na navedenoj stacionaži. Konstrukcija autoceste je takva da je na ovome potezu čitava u nasipu, poprečni pad kolnika je u dvostranom simetričnom padu (I= 2,5%), osim na mjestima proširenja za plato separatora, dok je poprečni pad kolnika prometnice gdje se izvodi jedan krak autoceste jednostran. Poprečnim nagibom kolnika od centralne osi autoceste oborinska voda se slijeva do rubno smještenih rigola širine 75 cm, nagiba 15 % i visine 14 cm; nagibi bankina su usmjereni prema rigolu, tako da je to ukupna širina slivne površine s koje oborinska voda dospijeva preko slivnih rešetki u slivna okna, odakle se preko revizijskih okna dovodi u glavne odvodne kanale položene u bankini autoceste na udaljenosti od 45 cm od vanjskoga ruba iste. Na ostalim prethodno spomenutim podionicama ceste sa zacijevljnom odvodnjom u režimu slobodne odvodnje umjesto rigola položena je segmentna kanalica koja ima veći kapacitet kako bi prihvatila i oborinske vode s površina usjeka. Ispod kanalice je na dovoljnoj dubini položena drenažna cijev kojom se regulira odvodnja posteljice prometnice, a ista se izljeva u slivnike. Rigol je zapravo trokutasti betonski kanal, dok je kanalica dio kružnog odsječka, čiji uzdužni padovi prate pad ruba kolnika. Izvode se od nabijenoga betona klase C30/37 i postavljaju na isplaniranu podlogu od nevezanoga kamenoga materijala frakcija od 0 do 63 mm koja je zbijena tako da je Ms >80MN/m2. Hidrauličkim proračunom su izračunati elementi propusne moći formiranih rigolom u ovisnosti o geometriji istoga i uzdužnoga pada ceste. Prema kapacitetu takvoga rigola utvrđen je maksimalan razmak slivnika tako da se ne dopušta prelijevanje vode iz rigola po površini ceste. Na stacionažama prometnice; 6+500,00 do 6+625,00; od 6+870,00 do 6+930,00 i od 7+045,00 do 7+105,00 km mora se izvesti središnji pojas sa asfaltnim zastorom kao potencijalno okretište vatrogasnim, policijskim i vozilima hitne pomoći u slučaju nesreće. U takav središnji pojas se ne mogu ugraditi segmentne kanalice, pa će se na tim potezima između slivnika postaviti kanal s linijskom rešetkom. Kanal je izrađen od poliesterskog betona dimenzija 205x275x1000 mm koji sadrži rebra za sidrenje punom vlastitom duljinom; isti se postavlja na betonsku podlogu klase betona C40/45 kako je prikazano u grafičkom prilogu. Na kanal se ugrađuje linijska rešetka ispitne nosivosti 400kN, ista je monolitno povezana s kanalom sistemom učvršćenja bez vijaka kako bi se osigurao spoj bez vibracija i naprezanja. Rešetka je presvučena sa dodatnim zaštitnim premazom koji sprječava pojavu hrđe i korozije. Slivničke rešetke su tipske dim 450/450 mm od lijevanoga željeza nosivosti 250 kN za teški promet. Njezina propusna moć nije egzaktno definirana, stoga je predviđeno da može prihvatiti onu količinu oborinske vode koja proračunskim intenzitetom dotječe sa slivne površine od 400 m2 za jednostruki slivnik, odnosno 700 m2

za dvostruki slivnik. Njezin predviđen kapacitet je veoma važan na onim dionicama autoceste gdje je uzdužni pad nivelete veći od 0,1%, zato što je onda kapacitet rigola dovoljno veliki da primi računsku kišu, ali je ograničavajući čimbenik upravo taj kapacitet slivne rešetke. Slivnici su izrađeni od polipropilenskih cijevi obloženih betonom minimalnog promjera 50 cm koji se priključuju na gotova PEHD okna cijevima od PEHD promjera 200 mm ovisno o broju slivničkih rešetki. Za prihvat krupnih mehaničkih nečistoća s prometnih površina u slivnicima je izvedena taložnica dubine 100 cm. Detalji i elementi slivnika (jednostrukih i dvostrukih) kao i svih tipova okana dani su u grafičkim prilozima.





Sakupljene oborinske vode s prometnih površina i rigola se iz slivnika upuštaju u kanalizacijske kanale smještene u zelenom pojasu autoceste, odnosno udaljeni su 45 cm tlocrtno od vanjskoga ruba bankine, odnosno 40 cm od osi buduće autoceste na potezu gdje se izvodi jedan krak što trenutno čini udaljenost od 90 cm u odnosu na trenutni vanjski rub bankine. U konkretnom slučaju se radi o korugiranim polietilenskim cijevima strukturiranih stijenki visoke gustoće (tzv. PEHD korugirane cijevi) i nazivne krutosti SN8, kojima je na spojevima osigurana vodnepropusnost spojnicama i brtvama. Nazivna krutost kanalizacijskih cijevi je više nego dostatna da podnose sva prometna opterećenja uključivo potrebiti nadsloj, ali je samo iz sigurnosnih razloga tijekom zbijanja slojeva autoceste iznad kraka K-11 (st. kanala od st. 0+339,08 km do 0+352,38 km, st. autoceste A5 u 7+660,00 km; te od st. kanala 0+372,38 km do st. 385,68 km st. autoceste A5 u 7+640,00 km) i K-12 (st. kanala od st. 0+170,43 km do 0+181,48 km, st. autoceste A5 u 5+580,00 km; od st. kanala 0+462,45 km do st. 0+475,75 km st. autoceste A5 u 5+850,00 km; te od st. kanala 0+495,75 km do st. 0+509,07 km st. autoceste A5 u 5+870,00 km) projektirana obloga predmetne cijevi iz armiranoga betona klase C25/30 minimalnom armaturom (B500B: glavna i razdjelna Ø12/15 cm). Kao minimalni promjer cijevi definiran je Du = 271 mm odnosno DN = 315 mm, te ostalih unutarnjih promjera: 343, 427, 535, 678, 851 mm. Važno je još napomenuti da je na objektima preko kojih prolazi zatvorena kanalizacija sustav riješen drugom vrstom cijevnog materijala, a to su cijevi od nezasićene poliesterske smole ojačane staklenim vlaknima nazivne krutosti SN 5000. Hidrauličkim proračunom uzeta je u obzir količina oborina sa slivne površine konkretnoga objekta, dok su svi ostali elementi sustava na samome objektu (izvedbeni detalji, načini ovješenja u učvršćenja cijevi; kao i spajanja slivnika i cijevi) detaljno pojašnjeni u svakom pojedinačnom slučaju Projekata objekata. Uzduž kanalizacije predviđena su revizijska okna čiji je raspored dan u grafičkom dijelu projekta grupirana u nekoliko tipova kako slijedi:

RO tip 1: PEHD okno DN 1000, za spoj cijevi do DN 315 mm do DN 800 mm RO tip 2: AB okno unutarnjih dim 100x100 cm (kod mostova) RO tip 3: AB okno unutarnjih dim 120x120 cm (kod separatora) RO tip 4: PEHD okno DN 1200, za spoj cijevi DN > 800 mm RO tip 5: PEHD okno DN 800 (na rampama čvorišta "Beli Manastir" i prijelaza "Adica")

Revizijska okna tip 1., 4. i 5. (montažna PEHD okna) zastupljena su u najvećem broju na čitavom sustavu, dok su armirano-betonski tipovi okana zastupljeni samo u iznimnim slučajevima: kao uljevna i izljevna okna kod separatora, te ispred i iza mostova i drugih objekata u koje se upuštaju njihove oborinske vode dopremljene drugom vrstom cijevi. Polietilenska okna su izrađena od politilena srednje gustoće, različitih visina koje su definirane u grafičkom prilogu projekta. Na cjevovode se pričvršćuju spojnicom, naglavkom i duplom spojnicom. Unutar svakog okna su stepenice s prečkama presvučene polietilenom promjera 20 mm na svakih 250 mm. Osnovni dijelovi okana su: baza, tijelo i konusna redukcija. Okna su također opremljena lijevano-željeznim poklopcima promjera otvora Ø600 mm ispitne nosivosti 400kN ako su postavljene u središnjem pojasu ili prometnoj površini i nosivosti 150 kN ako su postavljena u bankini iza zaštitne ograde. Okna su u zelenom pojasu izdignuti 5 cm u odnosu na okoliš, dok su ona okna koja se nalaze na prometnoj površini ili u središnjem pojasu u razini terena. Kako je sliv "G" najveći, s njega dotiče i najveća količina vode, a padovi niveleta su manji od minimalnih, hidrauličkim proračunom se ukazala potreba za ugradnjom cijevi DN 1000. Tipovi okana br. 2 i 3 su armirano-betonska u svemu prema nacrtima iz projekta. Debljina stjenke im je 25 cm i izvode se u dvostranoj oplati betonom klase C30/37 s dodacima za postizanje vodonepropusnosti. Na isti način se izvodi i njegova pokrovna ploča. U dnu okna se izvodi hidraulički oblikovana kineta od nabijenoga betona klase C30/37 također s dodacima za postizanje vodonepropusnosti. Za kontrolu tečenja i čišćenja na pokrovnim pločama i ovih okana je predviđeno postavljanje tipskih lijevano-željeznih poklopaca dimenzija 600/600 mm ispitne nosivosti 400 kN ako su postavljene u prometnoj površini i nosivosti 150 kN ako su postavljena iza zaštitne ograde. Za silaz ovlaštenih osoba u okna se ispod otvora postavljaju naizmjenično lijevano-željezne penjalice na međusobnom razmaku od 30 cm.





Temeljna ploča, zidovi i pokrovna ploča armiraju se dvostrano mrežastom armaturom MA 500/560 Q-226. Oko otvora za reviziju potrebno je postaviti sa svake strane po dvije šipke zamjenske ravne rebraste armature ČBR 40-1 Ø14 mm. U zidu okna na mjestu priključka ulazne i izlazne kanalizacijske cijevi, treba umjesto izgubljene površine mreže postaviti iznad, ispod i uz bokove cijevi ili kružno savijene po dvije zamjenske šipke. Prilikom betoniranja zidova okana potrebno je postaviti specijalne kanalizacijske umetke "gibljivi nastavci" koji osiguravaju kvalitetan spoj cijevi na okno. Ovo je potrebno stoga što su PEHD ili centrifugalne cijevi glatkih površina i podložne širenju i skupljanju kod temperaturnih promjena, a negativna posljedica istoga je da se između cijevi i zida okna stvori zazor kojim može curiti onečišćenja voda van iz okna u tlo i iz tla u okno ispirući čestice tla. Ispitivanje vodonepropusnosti cjevovoda od kanalizacijskih cijevi obavezno se vrši radi ispitivanja spojenih cijevi, izgrađenih revizijskih okana i svakog spoja radi pravilne funkcionalnosti. Položaj, dimenzije i kote kanalizacijskih kanala, revizijskih okana i slivnika vidljivi su u situaciji i uzdužnom presjeku oborinske kanalizacije, a način ugradnje i potreban materijal i rad dati su u stavkama troškovnika. Kako se tijekom korištenja autoceste sakupljena oborinska voda nosi mehaničke nečistoće, pijesak, zemlju, masti, ulja, naftu i naftne derivate, te razne teške metale dospjele na kolovoz preko ispušnih plinova. Kako se ne mogu sve navedene tvari (teški metali, primjerice) zadržati u separatoru već ostaju u vodi i s njom odlaze dalje, nužno je osigurati dodatni stupanj pročišćavanja, koji je osiguran u laguni u skladu sa zahtjevima kakovi su na snazi u zoni strožega režima zaštite voda. Važan sastavni dio opisanoga sustava odvodnje jesu već spomenute građevine za obradu prikupljene vode s prometnih površina autoceste-odsnosno odjeljivači masti i ulja, tzv. SEPARATORI ili MASTOLOVI: u njima se, osiguravajući hidraulički uvjetovane karakteristike protjecanja koje omogućavaju odijeljivanje ulja i plivajuće tvari od taloživih čestica, vrši primarno pročišćavanje vode dospjele u uređaj s kolnika autoceste. Na predmetnoj dionici se nalazi tri objekta locirana na posebno predviđenim platoima kao dijelovima ugibališta same trase prometnice. Njihov je položaj uglavnom uvjetovan vertikalnim vođenjem trase autoceste, ali i uvjetima ispuštanja vode. Iz grafičkih priloga vidljive su granice pojedinih slivova čije oborinske vode gravitiraju pojedinome separatoru smještenom uglavnom u tjemenu konkavne vertikalne krivine autoceste. Njihovi ispusti su uvjetovani nizom ograničenja: mali uzdužni padovi nivelete ceste, veliki radijusi njezinih vertikalnih krivina, nedovoljna visina nasipa na lokaciji separatora, a sve da bi se osiguralo isključivo gravitacijsko tečenje s unaprijed utvrđenom kotom dna recipijenata. Veliki problem je bio osigurati gravitacijsko tečenje iz separatora S-4 i S-5 s obzirom na iznimno male padove nivelete prometnice, niski nasip (za uvjete gravitacijskog tečenje zatvorene odvodnje), nedostatak konačnih recipijenata na trasi i njihovu nedovoljnu dubinu. Stoga je bilo nužno melioracijski kanal "Sudaraš" produbiti do maksimalno moguće kote (a ista je uvjetovana kotom dna na mjestu njegova uljeva u kanal "Bojana") što je prikazano u Projektu vanjske odvodnje. Dimenzije predviđenih separatora usklađene su sa hidrauličkim proračunom istih, kojim su određene vrijednosti mjerodavnih veličina dotoka (mjerodavni i kritični), te propisane vrijednosti hidrauličkih karakteristika protjecanja koje osiguravaju funkcioniranje uređaja (brzina protjecanja kojom se omogućuje odvajanje tj. dizanje na površinu ulja i masti čija je specifična gustoća manja od vode, te taloženje težih čestica kao i brzina istjecanja iz mastolova, koja sprječava tzv. "ispiranje" mastolova odnosno separatora). Svaki separator je tako konstruiran da zapravo funkcionira i kao taložnica težih i krupnijih čestica koje se nisu zadržale u slivnicima. Zadržavanjem onečišćene oborinske vode u separatoru mehaničke nečistoće se uklanjaju iz vode taloženjem. Istovremeno se ulja, masti, nafta i naftni derivati zadržavaju u separatoru uslijed procesa flotacije (isplivavanja). Nakon oslobađanja od suspendiranih tvari, ulja i masti djelomično pročišćena prikupljena oborinska voda se iz separatora odvodi do laguna. Separatori ulja i masti su protočni i dimenzionirani za zadržavanje 15 m³ nafte ili drugih lakih tekućina koje bi iscurile iz oštećene prevrnute cisterne. Odabir separatora je proveden prema Preporukama za projektiranje separatora ulja i masti tipa “B” Švicarskog saveznog ureda za zaštitu čovjekove okoline u izdanju “Građevinske direkcije kantona ZÜRIH “ - uprave za zaštitu vode i vodogradnje iz BERNA, 1976.g. Separatori su ovisno o dubini ulazne cijevi pripadajućega kolektora različito ukopani ispod površine terena tako da su im izvučeni revizioni otvori od pokrovne ploče do terena. Odabrana je, radi tipizacije, veličina uređaja - nazvana u projektu separator TIP I dimenzija B x L = 3,6 x 8,0 m, kako je to i predočeno hidrauličkim proračunom i njegovim dimenzioniranjem.





Predmetni separatori su raspoređeni kako je to već naglašeno duž trase autoceste uz lijevi, odnosno desni rub glavnoga kolnika na predviđenim posebnim proširenjima odnosno ugibalištima za tu namjenu kako bi se omogućilo nesmetano prilaženje objektu tijekom kontrole, čišćenja, pražnjenja i održavanja općenito. Uz navedene separatore se nalaze i dva reviziona okna izvedena od armiranoga betona opisana kao RO tip-3: to su uljevno i izljevno okno. U uljevno okno priključnim se cjevovodom voda sakupljena sa kolnika dovodi u separator, a iz izljevnoga okna odvodi se kao pročišćena voda do uređaja za pročišćavanje visoke učinkovitosti odnosno laguna s produženom retencijom u kojima se odvija nastavak pročišćavanja u području sa strožim režimom zaštite, ili do ispusta u kanale vanjske odvodnje. Dovodne cijevi do separatora, kao i odvodne cijevi do lagune su iste kao i cijevi čitavoga sustava predmetne dionice: odnosno radi se o korugiranim polietilenskim cijevima strukturiranih stijenki visoke gustoće (tzv. PEHD korugirane cijevi) položenim na pješčanu dobro zbijenu posteljicu. Svaki se separator izvodi na iskolčenoj lokaciji u svemu prema nacrtima iz projekta. Nakon pripreme dna građevinske jame izvodi se sloj podložnoga betona debljine 10 cm kojim se točno definira projektirani pad dna separatora. Dno, zidovi pregrade i gornja ploča izvodi se iz vodonepropusnoga armiranoga betona klase C 30/37 u svemu prema projektu. Osiguranje vodonepropusnosti separatora tijekom građenja, a i po završetku gradnje, kao i sustava u cijelosti definirano je posebnim poglavljem ovoga projekta. Na gornjoj ploči objekta na predviđene otvore postavljaju se lijevano-željezni poklopci dimenzija 800x800 i 1000x1000 mm nosivosti 150 kN. Separatore treba opremiti stupaljkama, zaštitnim ljestvama s leđnom zaštitom za spuštanje stručnoga osoblja u objekt; na ulazu u separator treba ugraditi zapornicu koja omogućava sprječavanje dotoka za vrijeme kontrole, čišćenja i pražnjenja objekta. Oko zidova i dna separatora potrebno je izvesti hidroizolaciju separatora od dva vruća premaza bitumenom 85/25 i jednoslojne ljepenke debljine 4 mm, na pripremljenu podlogu i premazom temeljnog sloja epoksidnom smolom, te sa zaštitom na vertikalnim površnima zidom od opeke debljine 7 cm. Važno je napomenuti da separatori ulja i masti mogu propisno funkcionirati samo ukoliko su napunjeni oborinskom vodom do visine zadnje pregrade - što predstavlja statički nivo vode u separatoru obilježen na svim grafičkim prilozima kao RSW. Stoga je jako važno da se nakon čišćenja ulja i masti u postupku njihova redovita održavanja, separatori moraju ponovno napuniti čistom vodom do te navedene razine. Redovita kontrola separatora se vrši najmanje 4 puta godišnje, a u prvoj godini eksploatacije prema potrebi i češće. Primjetni sloj ulja ili onečišćenja koji se ustanovi pri pregledu mora se odmah ukloniti, tj. iscrpiti i odvesti specijalnim vozilom cisternom na za tu namjenu predviđenu deponiju. Također, ukoliko je prostor za talog u dnu uređaja ispunjen, treba pristupiti čišćenju, te talog odvesti na unaprijed predviđenu deponiju. Kako je dionica prometnice koja prolazi slivnim područjima "E", "F", "G" i "H" u strožem režimu odvodnje predviđeno je da se sve prikupljene vode, nakon primarne obrade u separatorima tretiraju i u uređajima visoke učinkovitosti - lagune s produženom retencijom. Na ovakav način se za tu vodu u kojoj su otopljene tvari koje se ne mogu zadržati u separatoru (kao što su teški metali, primjerice), a dospijevaju u kanalizaciju tijekom normalnoga korištenja prometnice, osigurava njezino dodatno pročišćavanje. Ovakav način pročišćavanja odabran je iz više razloga: konačni ispust iz lagune nalazi se van naseljenih područja na usamljenu mjestu gdje nema stalnih energetskih izvora, biološki postupci pročišćavanja su teže primjenjivi zbog sušnih razdoblja kad dotoka nema, preopterećenosti zakašnjelih dotoka i nemogućnosti brzoga stvaranja aktivnoga mulja, također vrlo skupi uređaji koji bi radili u prosjeku tek manji dio vremena su ekonomski neprihvatljivi. Znači, bilo je nužno za čišćenje oborinskih dotoka s autoceste primijeniti upravo takove postupke koji su prilagodljivi slučajnoj pojavnosti oborina, konkretnim klimatskim i hidrogelološkim uvjetima, učinkoviti su, pouzdani i jeftini u građenju, pogonu i održavanju. To su upravo one građevine koje se u stručnoj literaturi grupno nazivaju građevinama najboljih postupaka upravljanja (NPU) zato što objedinjuju jednostavnost, prihvatljivu učinkovitost i niske troškove građenja, pogona i održavanja u usporedbi s klasičnim tehnologijama čišćenja gradskih otpadnih voda. Isto tako ova vrsta građevine koristi postojeće prostorne i prirodne pogodnosti, te se uklapa u okoliš, a osim osnovne funkcije pročišćavanja oborinskih voda s prometnice služi i za regulaciju dotoka, odnosno očuvanje vodnoga režima koji je prethodio izgradnji prometnice. Uz pomoć navedene lagune s produženom retencijom (LPR) uklanjaju se iz oborinskog dotoka onečišćenja i smanjuju vršni protoci na razinu prije izgradnje prometnice.





Iz oborinskog dotoka putem LPR uklanjaju se taložive i plivajuće tvari, a s njima i hranjiva, teške kovine i toksične tvari. Regulacijom otjecanja štite se od erozije nizvodni objekti i smanjuje mogućnost plavljenja. Predviđena lagune (LPR) biti će objekt u formi nasipom ograđene kaseta s djelomično ukopanim dnom. Laguna nema stalni volumen vode između oborina. Laguna je u biti depresija (umjetna ili prirodna) koja povremeno retencira dio oborinskog dotoka. Učinkovitost u uklanjanju onečišćenja raste im s povećanjem vremena zadržavanja vode. U konkretnom slučaju vrijeme zadržavanja odabrano je s 48 sati. Temeljem odabranog vremena zadržavanja i mjerodavne visine oborine (13 mm) koja padne na slivnom području lagune (reducirana površina Fred u hektarima) u hidrauličkom proračunu izračunate su dimenzije lagune i broj otvora za njeno pražnjenje u odabranom vremenu od 48 sati (2 dana). Osnovni dijelovi LAGUNE S PRODUŽENOM RETENCIJOM (LPR) su:

Korisni volumen za retenciranje oborinskog dotoka sa srednjom dubinom od 0,9 m.

Ulazni dio koji omogućava pritjecanje vode bez erozije. Po potrebi ugrađuju se disipatori energije za smirenje toka.

Izlazna kontrolna građevina koja upravlja otjecanjem (projektom je proračunat broj otvora za istjecanje).

Temeljni ispust od izlazne građevine do prijamnika, koji po potrebi treba protuerozijski osigurati.

Rasterećenje preko kojeg se rasterećuju najveći dotoci bez erozije (projektom je proračunata veličina bunarskog preljeva s potrebnim nadvišenjem).

Dno i nasip (obala) koji osiguravaju korisni volumen, a izvedeni su od materijala koji osiguravaju nepropusnost.

Lokacije laguna uvjetovane su ispustima iz separatora i blizinom pogodnoga recipijenta za njihovo ispuštanje što je vidljivo iz grafičkog dijela projekta. Osim navedenoga smještaj laguna L-3 i L-4 uvjetovan je izmještenom instalacijom dalekovoda. Ostali ispusti iz zacijevljene kanalizacije na trasi su predviđeni na slijedeći način:

Ispust iz kolektora K-15 (s kolektorom K-15.1) je na početku dionice (5+000,00), a kako voda gravitira prema manjoj stacionaži ceste (odnosno budućoj dionici i pripadajućem separatoru i laguni) biti će po završetku čitave trase upuštena u taj sustav. Privremeno je definiran ispust u toj stacionaži u kanal vanjske odvodnje JARAK-1 koji će se ukloniti po dovršetku čitave trase.

Oborinska voda iz kolektora K-10 skuplja vodu iz područja sa strogim režimom zaštite i ispušta ju u područje slobodne odvodnje u JARAK-27 koji je na tom mjestu obložen, a prema uvjetima i rješenjima iz projekata Vanjske odvodnje.

Oborinska voda iz kolektora K-11 skuplja vodu iz područja sa strogim režimom zaštite i ispušta ju u područje slobodne odvodnje u JARAK-26 koji je na tom mjestu obložen, a prema uvjetima i rješenjima iz projekata Vanjske odvodnje.

Ispusti vode iz kolektora K-6 i K-7 na trasi su nametnu i kao rješenje odvodnje trase prometnice u usjeku, primaju relativno malu količine vode, nalaze se u području slobodne odvodnje i stoga se direktno ispuštaju u pripadajuće cestovne jarke koji su na mjestu ispusta obloženi prema uvjetima i rješenjima iz projekta Vanjske odvodnje.

Ispusti vode iz kolektora koji su zapravo zacijevljeni jarak J-15 i J-21 vanjske odvodnje vrše se u regulirano korito melioracijskog kanala "Sudaraš" koji je obložen u punoj dubini do obala;a takvo tehničko rješenje nametnuto je križanjem navedenih jaraka s ispustima iz laguna L2 i L-3 koji se nisu mogli položiti na drugi načini s obzirom na terenske uvjete.





1.7. Vanjska odvodnja

1.7.1. Koncepcija tehničkog rješenja

Obzirom na topografske, geološke i hidrogeološke karakteristike područja predloženo je odgovarajuće tehničko rješenje, kako regulacije zatečenih kanala koje presijeca trasa autoceste, tako i položene trase svih cestovnih jaraka. Da bi se omogućilo nesmetano otjecanje oborinskih voda i odvodnjavanje pripadajućeg slivnog područja te prirodno slijevanje svih voda s viših područja do recipijenta predviđena je izgradnja cestovnih jaraka a na mjestima gdje je autocesta (glavna trasa, prijelazi, čvorišta, cestarinski prolazi i pristupne ceste) u koliziji s postojećim melioracijskim kanalima, cestovnim i željezničkim jarcima predviđena je regulacija istih. Prodor kanala za provođenje vanjskih voda kroz autocestu riješen je za manje kanale propustima potrebnih dimenzija, a za veće kanale gradnjom mostova na autocesti koji su dati u posebnim mapama grupe dokumentacije O, te regulacijom samih vodotoka ili kanala. Dimenzioniranje objekata vanjske odvodnje provedeno je za mjerodavnu veliku vodu prema hidrauličkom proračunu. Od objekata vanjske odvodnje projektirani su betonska stepenica, propusti, obodni kanali uz cestu (obloženi ili zemljani) i izmještanje postojećih melioracijskih kanala, cestovnih i željezničkih jaraka.

1.7.2. Melioracijski kanali

Hidromelioracijski sustavi su izgrađeni da bi se na odabranom zemljištu pogodnom za razvoj intenzivne poljoprivrede osigurala primjerna zaštita lokaliteta od pojave poplavnih voda. Budući da je istočna Hrvatska izuzetno povoljan agrarni kraj, predmetna dionica autoceste je na puno mjesta ispresijecana mrežom melioracijskih kanala. Ovim projektom predviđeno je ukupno 15 izmještanja melioracijskih kanala u ukupnoj dužini od 5019,77 metara, melioracijski kanali MK-1 do MK-8 i MK-18 nalaze u slivnom području "Baranja" dok se preostali melioracijski kanali MK-10 do MK-17 nalaze u slivu "Karašica-Vučica", uzdužni padovi kanala su relativno mali i kreću se od 0,1 ‰ do 2,3 ‰, nagibi pokosa za sve melioracijske kanala su 1:1,5 osim za melioracijski kanal MK-8 (melioracijski kanala "Halasica") kod kojeg su nagibi pokosa 1:2 i za melioracijski kanal MK-18 (melioracijski kanal "Sudaraš") kod kojeg je nagib pokosa 1:1, širine dna melioracijskih kanala kreću se od 0,60 m do 5,00 m, izmješteni melioracijski kanali se na potezu od 10 metara prije i poslije izmještanja uklapanju u gabarite postojećih melioracijskih kanala. Kanali su zemljani koji se nakon izvođenja zatravnjuju a na pojedinim dionicama se oblažu oblogom TIP-1 i TIP-3. Križanja melioracijskim kanalima s autocestom riješena su u skladu s Vodopravnim uvjetima i Idejnim projektom. Melioracijski kanali u velikom dijelu prikupljaju vodu sa slivnih površina samo s lokalnih poljoprivrednih tabli. S obzirom da je kraj ravničarski kanali imaju male uzdužne padove. Kako su kanali zbog neodržavanja s promjenjivom geometrijom, kod izmještanje i kod preusmjeravanja za svaki kanal poštovala se postojeća geometrija kanala; širina dna, nagib pokosa te pad nivelete a trasa je položena je na način da se vodilo računa o minimalnim elementima horizontalnog i vertilaknog vođenja trase kanala. Podaci o geometriji kanala su dobiveni za slivno područje Baranja od VGI "Baranja" a za slivno područje Karašice-Vučice od VGI "Karašica-Vučica". Za svaki melioracijski kanal u tablicama iskaza materijala vidljivi su podaci o; širini dna, nagibu pokosa, visini oblaganja, dužini oblaganja, vrsti obloge a preostali podatci su prikazani u grafičkom dijelu projekta.

1.7.3. Cestovni jarci

Obzirom na konfiguraciju terena i položaj trase, vanjska odvodnja oborinskih voda s autoceste riješena je obodnim cestovnim jarcima koji se ulijevaju u postojeće odvodne kanale i vodotoke. Ovdje treba ukazati na male brzine tečenja vode u pojedinim jarcima i propustima, zbog malog uzdužnog pada terena. Ovime je pojačana mogućnost taloženja materijala u jarcima i propustima, što će zahtijevati pojačano čišćenje i održavanje. Projektirani su tipski trapezni jarci širine dna 0.60 m i nagibom pokosa 1:1.5, osim JARKA-27 čija je širina dna 1,00 m i JARKA-45 čija je širina dna 1,50 m. To su jarci sa zatravljenim dnom i pokosom a na pojedinim dijelovima s obzirom na karakteristike tečenja u jarcima, kako bi se povećala protočnost jarka predviđeno je oblaganje jarka oblogom TIP-1 a na svim dionicama jaraka u kojima se javljaju brzine veće od 1.00 (m/s) potrebno je zaštititi dno i pokos kanala oblogom TIP-2.





Iznimno cestovni jarci s oznakama JARAK-93 i JARAK-94 se moraju obložiti oblogom TIP-1 u punoj svojoj duljini i visini zbog svog položaja - naime nalaze se u inundacijskom pojasu rijeke Drave i podložni su plavljenju pri njezinu visoku vodostaju. Na pojedinim dionica zbog konfiguracije terena jarci se izvode u nasipu. Dubina tih jaraka to jest visina nasipavanja od nivetete jarka iznosi: - 0,50 m za JARAK-66 - 0,60 m za JARAK-70, JARAK-94, - 0,70 m za JARAK-93 Ukoliko teren koji se nalazi između nožice trupa ceste i jarka pada prema nožici trupa ceste potrebno je od ruba jarka nasuti teren a ne zasjeći teren, tako da teren pada od nožice trupa ceste prema rubu jarka s nagibom od 1,5%. Za jarke koji se nalaze u nasipu od vanjskog ruba jarka koji je povišen u odnosu na okolni teren potrebno je nasuti teren s pokosom nagiba 1:4 prema okolnom terenu osim kod JARKA-66 gdje nagib pokosa iznosi 1:10 i JARKA-124 i JARKA-125 gdje nagib pokosa iznosi 1:2. JARAK-63, JARAK-64, JARAK-65 i JARAK-66 se izlijevaju u prirodnu depresiju kako su se izlijevali i prije izgradnje autoceste, jer na tom prostoru nema nijedan odvodni kanal koji bi tu vodu mogao odvesti izvan tog prostora. Poprečni presjeci cestovnih jaraka prikazani su u knjigama grupe projekata: "A"- građevinski projekti glavne trase i čvorišta i "C"- ostale prometnice ili prometne površine.

1.7.4. Oblaganje kanala

Predviđena su tri tipa obloge kanala:

Obloga TIP-1: Obloga od gotovih prefabriciranih armiranobetonskih elemenata

Obloga TIP-2: Obloga od monolitnog betona

Obloga TIP-3: Obloga lomljenim kamenom Obloga TIP-1 se primjenjuje na mjestima cijevnih propusta gdje se ispred i iza cijevnog propusta vrši oblaganje kanala kako bi se zadržala geometrija kanala, na dionicama gdje je uzdužni pad mali te je potrebno obložiti kanal kako bi se povećala protočnost kanala, na mjestima izlijevanja zatvorene zacijevljene kanalizacije te na dionicama gdje se kanali nalaze u inundacijskom prostoru rijeke Drave kako bi sačuvala geometrija kanala nakon velikih voda. Obloga se ugrađuje na fino planirano dno i pokose iskopanog kanala, razastiranjem i nabijanjem šljunka; debljine d=15 cm po pokosima kanala i debljine d=10 cm po dnu kanala s finim završnim planiranjem na zadanu geometriju prema detaljima iz projekta te izrada betonske obloge postavom gotovih prefabriciranih armiranobetonskih elemenata debljine d=8 cm po pokosima kanala s obradom sljubnica masom za zalijevanje a na dno kanala se ugrađuje monolitni beton debljine d=20 cm. Na rubovima obloge (ispred, iza i u vrhu kosine obloge), na mjestima promjene pada dna te na svakih 20 m izvode se upušteni betonski pragovi dimenzija 20x30 cm. Betonski elementi moraju biti klase betona C 30/37 otporni na mraz i smrzavanje. Obloga TIP-2 se primjenjuje na svim dionicama jaraka u kojima se javljaju brzine veće od 1.00 (m/s). Obloga se ugrađuje na fino planirano dno i pokose iskopanog kanala, razastiranjem i nabijanjem šljunka debljine d=15 cm po pokosima i po dnu kanala s finim završnim planiranjem na zadanu geometriju prema detaljima iz projekta te izrada betonske obloge monolitnim betonom debljine d=15 cm. Na mjestima promjene pada dna te na svakih 10 m okomito na smjer kanala izvode se upušteni betonski pragovi dimenzija 20x40 cm. Betonski elementi moraju biti klase betona C 30/37 otporni na mraz i smrzavanje. Obloga TIP-3 se primjenjuje na melioracijskim kanalima kako bi se zadržala geometrija kanala te na mjestima cijevnih propusta na melioracijskim kanalima u "Baranjskom" slivu gdje se ispred i iza cijevnog propusta vrši oblaganje kanala kako bi se zadržala geometrija kanala. Obloga se ugrađuje na fino planirano dno i pokose iskopanog kanala, ugradnjom monolitnog betona debljine d=15 cm u kojeg se postavlja slaganjem lomljeni kamen srednje debljine zrna d=15 cm s finim završnimom obradom na zadanu geometriju prema detaljima iz projekta. Na rubovima obloge (ispred, iza i u vrhu kosine obloge), na mjestima promjene pada dna te na svakih 20 m izvode se upušteni betonski pragovi dimenzija 30x50 cm. Betonski elementi moraju biti klase betona C 30/37 otporni na mraz i smrzavanje.





Tehnologija izvođenja obloge kanala, nakon iskopa predviđena je u suhome (tijekom niskog vodostaja ili pregrađivanjem i crpljenjem). Preporučljivo je oblogu u potpunosti završiti od jednoga do drugoga praga s dovršenim gornjim uzdužnim pragom.

1.7.5. Propusti

U funkciji prevođenja cesta i željeznice preko cestovnih jaraka i melioracijskih kanala u sklopu ovoga projekta projektirano je tri tipa cijevnih propusta:

- Cijevni propust TIP-A (oznaka CP-A…), ukupno 35 propusta - Cijevni propust TIP-B (oznaka CP-B…), ukupno 15 propusta - Cijevni propust TIP-C (oznaka CP-C…), ukupno 9 propusta

Cijevni propusti TIP-A se izvode tako da se nakon iskopa kanala dodatno izvede iskop za cijevni propust te se izvrši fino planiranje dna u kojeg se ugradi podložni sloj šljunka debljine 10 cm, na šljunak se ugrađuje beton klase C 20/25 za temelje zidova propusta i oblogu tako da se najprije izvede donji dio obloge u koju se zatim ugrađuju gotove betonske cijevi kružnog poprečnog presjeka, nakon ugradnje cijevi izvodi se drugi dio betonske obloge. Obloga cijevi je debljine 15 cm osim kod cijevnih propusta CP-A35 i CP-A37 kod kojih je obloga cijevi debljine 20 cm te se obloga armira rebrastom armaturom RA Ø 12/15 cm (glavna i razdjelna armatura). Zidovi cijevnih propusta izvode se od betona klase C 30/37 u dvostranoj glatkoj oplati debljine 25 cm, zidovi i temelji se armiraju mrežastom armaturom Q-335. Cijevni propusti CP-A40 ispod državne ceste D2 (Osijek-Našice)i CP-A41 ispod željezničke pruge R-202 (Dalj-Varaždin)izvode se utiskivanjem kako se ne bi prekinuo promet, kanalizacijske cijevi su nazivnog promjera DN 1500 mm, vanjskog promjera DA 1638 mm, nazivnog tlaka PN 1 bar, ispod državne ceste D2 ugrađuju se cijevi nazivne krutosti SN 32000 N/m2 i debljine stjenke s = 52 mm a ispod željezničke pruge R-202 ugrađuju se cijevi nazivne krutosti SN 50000 N/m2 i debljine stjenke s = 60 mm od centrifugiranog poliestera proizvedene prema WN-50-05. Unutrašnji zaštitni sloj cijevi od poliestera bez punila i ojačanja mora imati debljinu od minimalno 1 mm. Nakon postavljanja cijevi izvode se temelji i zidovi propusta. Prije početka izvođenja cijevnih propusta CP-A40 i CP-A41 izvođač radova treba stupiti u kontakt sa "Hrvatskim cestama" odnosno "Hrvatskim željeznicama" i obavijest ih o početku radova. Odabrana cijev za prolaz ispod željezničke pruge zadovoljava opterećenje po shemi UIC 71 (250 kN po osovini i 80 kN/m). Cijevni propusti TIP-B izvode se mjestima gdje se obodni cestovni jarci ulijevaju u melioracijske kanala. Propusti se izvode identično kao i cijevni propusti TIP-A samo što se kod njih još izvodi na ulijevnom dijelu propusta taložnica. Temelj, temeljna ploča i zidovi taložnice se izvode od betona klase C 30/37. Cijevni propusti TIP-C izvode se na glavnoj trasi autoceste te na melioracijskim kanalima kod kojih je potrebna veća protočnost. Propusti se izvode tako da se nakon iskopa kanala dodatno izvede iskop za cijevni propust te se izvrši fino planiranje dna. Prvo se betoniraju temelji za zidove propusta betonom klase C 20/25 te se izvodi podložni sloj betona debljine 20 cm klase betona C16/20. Na podložni beton postavljaju se montažne AB cijevi kvadratnog poprečnog presjeka dimenzije B/H=150x150 cm dužine 1,00 metra, cijevi izvesti od betona klase C 30/37, cijevi se spajaju na utor i pero, spojevi prije spajanja moraju biti čisti te se na njih nanosi temeljni premaz, na jednom kraju cijevi se postave 2 butilne gumene brtve 30x30 mm koje se pod pritiskom prilikom spajanja cijevi spljošte i ispune prostor između cijevi te osiguraju vodonepropustan spoj. Sa vanjske strane cijevi predviđeno je da se spojevi cijevi omotaju s tri strane netkanim geotekstilom tip-300 širine 50 cm. Cijev koja ulazi u zid propusta (početna i završna) izvesti tako da se betonira 0,75 m cijevi a ugradi se armatura za cijev dužine od 1,0 metra, tako da se prilikom izvođenja zidova cijevnog propusta, armatura zida i cijevi mogu međusobno spojiti i betonirati u komadu. Melioracijski kanali i cestovni jarci kod kojih je širina dna 0,60 m, treba im se prije uljeva u cijevni propust TIP-C na udaljenosti od 3,00 m od cijevnog propusta proširiti dno sa 0,60 m na 1,20 m, a nakon izljeva treba dno kanala suziti na udaljenosti od 3,00 m od cijevnog propusta sa 1,20 m na 0,60 m. Dimenzije cijevnih propusta određene su u Idejnom projektu vanjske i unutarnje odvodnje na autocesti Koridor VC, dionica Beli Manastir Osijek – IGH d.d. Osijek.

1.7.6. Betonska stepenica

Da bi se svladala određena visinska razlika nastala kao posljedica produbljenja melioracijskog kanala "Sudaraš" projektirana je betonska stepenica. Betonska stepenica se izvode tako da se nakon iskopa kanala dodatno izvede iskop za betonsku stepenicu te se izvrši fino planiranje dna u kojeg se ugradi podložni sloj





betona klase C16/20 debljine 10 cm, na podložni beton se ugrađuje beton klase C 30/37 debljine 50 cm za temelj, nakon toga se izvode ostali dijelovi stepenice(krilni zidovi preljevnog i negativnog praga i bočni zidovi bučnice) betonom klase C 30/37.

Za svaki melioracijski kanal, cestovni jarak i cijevni propust u tablicama iskaza količina radova i u grafičkom dijelu projekta vidljivi su potrebni podaci za njihovo izvođenje.

1.8. Objekti u trasi

1.8.1. Općenito o objektima tipa - rasponi od 9,0+12,5+12,5+9,0m

Odnosi se na most odvodni kanal Karašica, most Bojana, most Haljevo 1, prolaz za životinje Haljevo 2, most Stara Barbara i most Ćirina Ada.

1.8.1.1. Značajke tla

Nosivosti temeljne konstrukcije - pilota i njihovo slijegavanje preuzeti su iz geotehničkih projekata objekata.

1.8.1.2. Donji ustroj

Donji ustroj se sastoji od dva stupišta, S2 i S3, te upornjaka U1 i U4, desnog I lijevog mosta. Veza između donjeg i gornjeg ustroja je puna upetost stupišta, S2 i S3, donjeg ustroja u rasponsku konstrukciju, a upornjaka U1 i U4 upetost sa oslobođenim momentom. Prijenos horizontalnih sila ostvaruje se na sve elemente donjeg ustroja srazmjerno njihovoj krutosti.

1.8.1.2.1 Upornjaci i krila

Upornjaci i krila objekta su AB zidovi debljine 80cm i 60cm, upeti u naglavne grede pilota. Tlocrtno su potkovičastog oblika. Izvode se monolitno u glatkoj oplati od betona klase C 30/37. Iza upornjaka izvodi se šljunčani klin sa zbijanjem materijala u slojevima 30 – 50 cm.

Na stražnjoj strani zida upornjaka nalazi se kratka konzola na koju se svojim krajem oslanjaju dvije prijelazne ploče. Prijelazne ploče izvode se na širini kolnika i duljine 2x3,50 m. Debljine su 25 cm i izvodi se od betona klase C25/30 i armature B 500B. Za ove konstruktivne elemente zaštitni sloj betona do armature je min 6,0 cm.

Upornjaci i krila se oslanjaju na temeljnu konstrukciju koju čine naglavne grede i piloti promjera Ø120 cm. Naglavne grede i piloti izvode se od betona klase C30/37 i armature B 500B. Zaštitni sloj betona do armature na naglavnim gredama je 6,0cm, a na pilotima je 7,5 cm.

1.8.1.2.2 Klinovi iza upornjaka i čunjevi nasipa

Iza upornjaka izvode se “šljunčani klinovi“ u nagibu 1:3. Svaki se sloj razastire vodoravno u debljini 30 cm, te sabija odgovarajućim sredstvima na stupanj zbijenosti ME=80 MN/m2 pri vrhu. Čunjevi nasipa uz upornjak izvode se od probranog kamenog materijala u nagibu 1:2. Pokosi se zaštićuju humusom i travnatim pokrivačem.

1.8.1.2.3 Stupovi

Stupište prolaza za životinje čine četiri kružna stupa Ø 80 cm oslonjena na naglavnu gredu pilota i upeta u rasponsku konstrukciju. Izvode se monolitno u glatkoj oplati od betona klase C 30/37 i armature B 500B. Za ove konstruktivne elemente zaštitni sloj betona do armature je min 6,0 cm. Stupovi stupišta prenose opterećenje na temeljnu konstrukciju koju čine naglavne grede i piloti promjera Ø120 cm. Naglavne grede i piloti izvode se od betona klase C30/37 i armature B 500B. Zaštitni sloj betona do armature na naglavnim gredama je 6,0cm, a na pilotima je 7,5 cm.

1.8.1.3. Gornji ustroj

1.8.1.3.1 Rasponski skIop

Uzdužno rasponski skIop prolaza za životinje ima tri polja s rasponima 9,50+12,0+9,50 m. Rasponska konstrukcija je AB ploča debljine 60 cm čija se debljina u poprečnom smjeru postupno smanjuje na 30 odnosno 20 cm na samom rubu. AB ploča je monolitno vezana punom upetošću za stupove, a za





upornjake linijskim betonskim zglobom i izvodi se u glatkoj oplati od betona klase C40/50 i armature B 500B. Zaštitni sloj betona do armature je min 4,5 cm. Pri izvođenju AB ploče potrebno izvesti nadvišenje od 1,5 cm u polovini raspona pojedinih polja.

Obzirom na odabrani tip konstrukcije građevine predviđene su asfaltne prijelazne naprave ukupnog pomaka 50 mm (uzdužni pomak ±25 mm).

Osobitu pažnju treba posvetiti izradi linijskog ležaja na spoju rasponske konstrukcije i upornjaka. Linijski čežaj se izvodi od sitnozrnog betona ili smjese za podlijevanje ležajeva klase tlačne čvrstoće C40/50 i armature B 500B.

1.8.1.3.2 Hidroizolacija

Jednoslojna hidroizolacija od zavarenih bitumenskih traka postavlja se po cijeloj širini ploče kolnika. Naročita pažnja mora se obratiti na pravilnu pripremu ploha i polaganje izolacije, uvažavajući upute proizvođača te OTU.

Hidroizolacija se smije postavljati samo u povoljnim vremenskim uvjetima (nipošto u velikoj vlazi i po hladnoći), jer od kakvoće izvedbe ovisi trajnost mosta. Postavljanju prethodi površinska obrada ploha koja obuhvaća čišćenje cementne skramice za betonsku kolničku ploču, mrlja od ulja i uklanjanje stršećih zrna agregata većih od 2 mm, te sušenje ili pjeskarenje površine do potrebne hrapavosti površine. Izolacija se ne smije probijati armaturom ispuštenom iz ploče.

Za sve betonske plohe prolaza za životinje, predviđena je zaštita sa atestiranim i u praksi potvrđenim premazom. Koristiti obojni premaz na bazi epoksidnih smola, koji ima zaštitno i dekorativno svojstvo u smislu ujednačavanja nijanse boje na cijeloj građevini.

Uzdužne reške na spoju rubnjaka, maske i kape sa pješačkom stazom izvode se širine i dubine 10 mm i ispunjavaju trajno elastičnim jednokomponentnim poliuretanskim kitom. Istim materijalom obrađuju se i poprečne reške na spoju montažnih komada rubnjaka. Naročitu pažnju potrebno je posvetiti izvođenju završetka hidroizolacije i uređenju rubova na spoju sa slivnikom i vijencem na rubu mosta.

1.8.1.3.3 Kolnički zastor

Kolnički zastor izvodi se od dva sloja za slučaj vrlo teškog prometnog opterećenja. Donji, izravnavajućeg i zaštitnog sloja AC 16 bin PmB 45/80-65 debljine 5 cm i gornji habajućeg sloj SMA 16 PmB 45/80-65 debljine 4,5 cm. Pri postavljanju kolničkog zastora potrebno je ostaviti rešku, koja se kasnije uređuje (brtvi) prema detalju spoja kolničkog zastora na rubnjak.

1.8.1.4. Zaštitna oprema

Servisna staza je zaštićena čeličnom ogradom sa štapnom ispunom od hladno oblikovanih profila, visine 1 m. Antikorozivna zaštita ograde izvodi se vrućim pocinčavanjem, prema DIN 50 967.

Uz kolnik postavlja se zaštitna odbojna ograda klase H2 i razine radne širine W1. Zaštitnu odbojnu ogradu uz kolnik također je potrebno prije postavljanja zaštiti vrućim pocinčavanjem.

1.8.1.5. Ostala oprema i uređaji

Servisne staze na obje strane izvode se od betona C35/45 i armature B 500B, a u prostoru između betonskog rubnjaka i vijenca koji služe kao oplata. Sve vidljive betonske plohe rubnjaka, servisne staze i maski vijenca, premazuju se zaštitinim premazom. Servisna staza, rubnjak i vijenac izvode se prema detalju koji će se prikazati u izvedbenom projektu.

Betonski rubnjaci su montažni, izrađeni od betona klase C40/50, postavljeni u sloj cementnog morta 1:1. Montažni vjenci na rubovima konstrukcije mosta su montažni i izrađeni od betona klase C40/50. Naročitu pozornost treba posvetiti tlocrtnom i visinskom postavljanju rubnjaka i vijenca, koji u potpunosti treba slijediti projektirani oblik nivelete.

Unutar vanjske servisne staze mosta predviđena je ugradba po dvije plastične (PEHD) cijevi promjera 160 mm, dvije promjera 50 mm i jedne promjera 110 mm, radi provođenja instalacija preko mosta. Cijevi se postavljaju izravno na hidroizolaciju.

1.8.1.6. Izvođenje i organizacija gradilišta

Kako je već navedeno gradnja građevine će se odvijati u jednoj fazi pri čemu se grade oba kolnika odjednom. Izvođač radova treba izvesti betonske i armirano-betonske radove u skladu sa zahtjevima norme ENV 13670 - Izvedba betonskih konstrukcija.





Izvođenje armirano betonskih pilota može započeti nakon točnog geodetskog pozicioniranja položaja upornjaka, stupišta i pripadajućih pilota. Armirano betonski vertikalni bušeni piloti izvode se u svemu prema uzdužnom presjeku mosta i tlocrtnoj dispoziciji temeljnih sklopova. Presjeci pilota njihov tlocrtni razmještaj u pojedinim upornjacima i stupištima kao apsolutne visinske kote početka i završetka pilota dane su u projektu. Piloti se izvode uz prethodno planiranje i pripremu terena. Samo bušenja I izvođenje pilota treba povjeriti specijaliziranom poduzeću za izvođenje navedenih radova. Izvodi sa sa strojnom bušilicom, sa vozila koji mora biti dobro fiksirano na mjestu upornjaka i stupišta, zacjevljenjem rotirajućim čeličnim kolonama, a iskop tla iz pilota po dubini istog, izvršiti grajferom, uz kontinuirani nadzor.

Nakon iskopa do projektiranih dubina, bušotina ostaje zacjevljena, a u nju se postavlja armaturni koš kvalitete armature B 500B, u svemu prema izvedbenom projektu. Betoniranje se vrši kontraktorom, s postupnim izvlačenjem kolona. Betoniranje svakog pilota izvršiti klasom betona C 25/30, kontinuirano bez prekida betoniranja. Prije samog betoniranja svakog pilota izvršiti geodetsku kontrolu njegove vertikalnosti, u dva okomita smjera. Dozvoljena odstupanja pilota od vertikale, može biti najviše do maksimum ± 1°.

Izvođenje pojedinačnog pilota, tj. njegov iskop, postavljanje armaturnog koša, kao i betoniranje, može trajati u prosjeku maksimalno jedan radni dan.

Nakon izvedbe pristupa se čišćenju gornjih dijelova pilota, uklanjanjem betona do tzv. “zdravog” betona, u dubinu 20,0 do 30,0 cm i u visini približno 1,0 m. Potom se pristupa izvođenju naglavnih greda od armiranog betona C 30/37, a u svemu prema glavnom i izvedbenom projektu.

Detaljni armaturni nacrti naglavnih armirano betonskih greda sa pilotima dat će se u izvedbenom projektu.

Obzirom na usvojeni tip konstrukcije, građevina se gradi u monolitnoj izvedbi. Beton propisane klase treba dopremiti iz tvornice betona, a savijenu armaturu dopremiti iz armiračnice te ju ugraditi na licu mjesta. Pogon za proizvodnju betona mora ispunjavati zahtjeve norme EN 206 - Beton: Specifikacije, svojstva, proizvodnja i sukladnost. Za svaku vrstu betona proizvođač odnosno izvođač je dužan dostaviti odgovarajuću ispravu o sukladnosti. Tehnologiju izrade konstruktivnih elemenata dati će izvođač.

Temelji, zidovi i krila upornjaka kao i temelji stupova betoniraju se u oplati na licu mjesta pri čemu se posebna pažnja mora obratiti na način betoniranja kako ne bi došlo do segregacije betona. Ugradnja se mora vršiti uz sve propisane postupke za kvalitetnu ugradnju i estetski prihvatljiv izgled ploha. Upravo je zbog kvalitetnije ugradnje betona propisana i minimalna veličina zrna agregata. Zbijanje nasipa iza upornjaka (šljunčanih klinova) potrebno je provesti u slojevima debljine od 30 do 50cm. Prijelazna ploča može se izvesti tek pošto se nasip dobro zbije (modul zbijenosti 80 MN/m2 na vrhu).

Nakon završetka donjeg ustroja slijedi izvođenje rasponske konstrukcije prolaza za životinje, odnosno monolitno izvođenje kolničke ploče. Vidljive plohe AB ploče rasponske konstrukcije izvode se u glatkoj oplati na prethodno postavljenoj teškoj cjevnoj skeli. Prilikom izvođenja treba posebno obratiti pozornost na pripremu podloge za postavljanje skele kako ne bi došlo do njenih pomaka u fazi betoniranja. Otpuštanju skele smije se pristupiti tek kada beton ploče dosegne minimalno 75% zahtijevane čvrstoće. Na završenoj AB rasponskoj konstrukciji postavljaja se hidroizolacija na pažljivo pripravljenu podlogu, prema uputama proizvođača, a osobito na mjestima povezivanja sa prijelaznim napravama I slivnicima. Na završenoj hidroizolaciji izvode se rubni traci te postavljaju zaštitni elementi, oprema mosta i zaštita hidroizolacije u obliku dva sloja asfaltbetona.

1.8.1.7. Način zbrinjavanja građevinskog otpada

Budući da će građevinskim zahvatom doći do devastacije okoliša, a unutar predviđene lokacije - parcele, istu je potrebno nakon građenja vratiti u stanje koje bi donekle ublažilo novonastali prostor.

Izvoditelj radova mora prije početka radova izraditi plan organizacije rada kojim će se dokazati da je uzeo u obzir sve mjere zaštite okoliša tijekom građenja. Radovi mogu započeti nakon odobrenja plana od strane nadzornog inženjera. Skidanje vegetacije treba izvesti samo u području građevinskog zahvata.

Sav kvalitetan materijal iz iskopa ugrađuje se u trup nasipa, a materijal koji se ne može ugraditi u nasip potrebno je odvesti na deponij građevinskog materijala po odluci nadzornog inženjera i lokalne samouprave. Svi transporti se moraju odvijati po postojećim prometnicama. Buka građevinskih strojeva može iznositi najviše 75 dBA na 100 m od mjesta rada.

Podizanje prašine za vrijeme rada po suhom vremenu treba spriječiti polijevanjem vodom na mjestu rada. Predviđene mjere zaštite nakon izgradnje su: * Ukloniti sve privremeno izgrađene nastambe koje su služile za skladištenje materijala, alata i opreme, kao i svih privremenih objekata koji su izgrađeni i korišteni za smještaj i boravak ljudi, za potrebe vođenja gradilišta, ishrane radnika, garderobe i sl. * Ukloniti sve privremene priključke gradilišta za komunalne objekte, kao i privremene elektroenergetske priključke, te mjesta radova urediti, očistiti i dovesti u stanje ispravnosti kakvo je bilo prije početka izvođenja radova.





* Sve površine koje su se koristile kao privremeni deponiji materijala, alata, opreme i strojeva, kao i površine koje su oštećene radi privremenog deponiranja materijala iz iskopa, potrebno je u potpunosti očistiti i sanirati sva oštećenja nastala na tim površinama. * Svu privremenu prometnu signalizaciju montiranu radi potreba funkcioniranja gradilišta i reguliranja prometa, potrebno je u potpunosti ukloniti nakon završenih radova, te vratiti u funkciju prijašnji režim prometa. * Asfaltne cestovne površine prekopane i oštećene prilikom izvođenja radova potrebno je u skladu s projektom obnoviti novom asfaltnom masom i slojevima, uz pravilno strojno zasjecanje postojećeg asfalta na spojevima sa novim asfaltom. * Nakon završenih radova i pojedinih faza radova potrebno je gradilište potpuno očistiti od sveg otpadnog građevinskog materijala, drvene građe, armature, oplate i ostalih otpadaka. Isto tako potrebno je ukloniti sve privremene skele, prepreke i zaštite ograde i preostale građevinske alate, opremu i strojeve. Izgradnjom predmetne građevine, zahvaćeni i devastirani okoliš potrebno je biološki sanirati. Radi toga je potrebno sve usjeke, zasjeke, nasipe i ostale površine stabilizirati, osim tehničkim mjerama i adekvatnim ozelenjavanjem autohtonim biljnim vrstama. Ozelenjavanje i uređenje preostalih slobodnih zemljanih površina, predviđeno je posebnim elaboratom krajobraznog uređenja i treba biti usklađeno s pristupnim prometnicama. U tom smislu sanacija istog treba obuhvatiti uređenje i dovođenje korištenih prometnica u minimalno postojeće stanje, te zaravnjenje i zatravljenje prostora oko prometnica. Prilikom sanacije okoliša gradilišta posebnu pozornost potrebno je obratiti na slijedeće :

sve putne prilaze gradilištu urediti prema vizuelnim zahtjevima okoliša, a one putove koji trajno ostaju u funkciji sanirati i urediti prema kriterijima za normalno odvijanje prometa i to u ovisnosti o razredu i namjeni prometnice

prethodno oformljene deponije i pozajmišta urediti i isplanirati, kako bi se u što većoj mjeri uklopili s prirodnim okolišem, a u što manjoj mjeri ugrozile bliže susjedne građevine

kompletnu zonu, devastiranu zahvatom, dovesti u uredno stanje tj. na razinu prvobitnog stanja.

1.8.1.8. Uzemljenje

Instalaciju zaštitnog uzemljenja objekta izvesti povezivanjem preko zaštitne trake 30x4 mm s metalnom konstrukcijom objekta kao glavnim odvodom spojenim na zaštitno uzemljenje. U trup objekta treba položiti FeZn traku prema priloženim nacrtima. Po završetku pilota ili temeljnih stopa potrebno je obaviti pojedinačno mjerenje uzemljenja. Tek nakon završenih mjerenja treba nastaviti izradu stupova objekta. Ukoliko nije moguće spajanje zaštitne trake s armaturom objekta traka će se položiti po vanjskoj strani objekta, te će se izvesti (na objektima koji imaju stupišta) zaštitno uzemljenje oko temelja stupišta u obliku prstena. Prsten ukopati na dubini 0.8 m. Potrebno je izvesti uzemljenje svih metalnih masa na objektima. Odvode je potrebno izvesti metalnom FeZn trakom 30x4 mm koja se ubetonira u tijelo objekta. Na taj način na svakom objektu je dobiveno onoliko odvoda koliko objekt ima stupišta (na svakoj strani objekta onoliko odvoda, koliko ima stupišta). Također, potrebno je izvesti poprečno povezivanje FeZn trakom svih metalnih masa na objektima te pojedinih traka međusobno, a sve prema priloženim nacrtima. Sukladno navedenom treba unutar stupova objekata, položiti FeZn traku dimenzija 30x4 mm te ju svakih 1 m spojiti varenim spojem na konstrukciju armature. Ukoliko nije moguće spajanje zaštitne trake na armaturu objekta potrebno je po vanjskoj površini stupova objekata, položiti FeZn traku dimenzija 30x4 mm, te izvesti uzemljivački prsten oko temelja stupa. Također, izvod predmetne FeZn trake na vrhu stupa potrebno je spojiti na metalne trake položene po dužini objekta, prema priloženim nacrtima. Mjerne spojeve izvesti na svakom odvodu, na visini 1.6 m od nivoa gotovog okolnog zemljanog terena, kako bi bila dostupna za redovni pregled Mjerni spojevi označeni su oznakama M i nalaze se na objektima prema priloženim nacrtima.





Na objektima treba dodatno spojiti pokositrenim bakrenim pletenicama presjeka 16 mm2 sva mjesta gdje nije ostvarena potpuna galvanska veza (metalne stepenice, metalne ograde, dilatacije i sl.). Na taj se način ostvaruje jedinstvena galvanska veza svih metalnih masa na mostu. Traku za uzemljenje potrebno je na mjestu prelaza preko „prelaznih naprava“ na objektima izvesti s bakrenim pletenicama presjeka 70 mm2 uz osiguranje rezerve istih prije i poslije prelazne naprave ostavljajući određenu dodatnu duljinu iste. Zaštitnu ogradu, rukohvate na ogradi i distantni odbojnik spojiti na traku uzemljenja. Izvođač radova treba položiti traku za uzemljenja u najpovoljnijem smjeru uvažavajući postojeće stanje na terenu, konzultirajući projektante ostalih instalacija na mostu. Nakon polaganja uzemljivača obavezno treba izmjeriti otpor uzemljenja i u slučaju otpora uzemljenja

većeg od 10 poduzeti odgovarajuće mjere i zahvate u dogovoru s projektantom elektroinstalacije mosta i uzemljenja objekata. Na svim stupovima objekata osigurati električnu neprekidnost armature na način:

da je oko 50% spojeva okomitih i vodoravnih šipki zavareno ili sigurno spojeno

da su okomite šipke zavarene ili međusobno preklopljene i sigurno spojene na dužini 20 njihovih promjera

osigurati električnu neprekidnost armature u pojedinim djelovima betona i armature u susjednim takvim blokovima betona sukladno IEC 62305.

Prema IEC 62305-3 točka 5.3, prirodne sastavnice sustava odvoda mogu biti kišne i druge cijevi, kovinska konstrukcija građevine te galvanski povezana armatura u armirano-betonskoj konstrukciji. Na krajevima objekata potrebno je u zemlju (nasip) položiti bakreno uže presjeka 70 mm2 te ga spojiti s uzemljivačkom bakrenom sondom. Drugi kraj užeta potrebno je spojiti na FeZn traku 30x4 mm položenu u tijelu objekata. Prolaz izvoda iz betonske armature kroz zid i njegovo nastavljanje treba pozorno zaštititi od kemijske korozije. Najlakši način je premaz krajeva silikonskim premazima ili bitumenom u blizini prolaza i to po 50 mm unutar zida i izvan zida. Metalne mase objekata (ograda, metalne konstrukcije…) bit će spojene s prethodno opisanim uzemljivačima pomoću odvoda, kako je prethodno opisano. Na taj način bit će osigurano efikasno uzemljenje objekta odnosno metalnih masa na objektima. Mjerenjem otpora uzemljenja nakon izgradnje objekta, treba potvrditi vrijednosti otpora uzemljenja na cjelokupnom sustavu. Također, potrebno je prilikom izvođenja radova na stupovima objekta izvršiti spajanje FeZn trake unutar konstrukcije stupa na armature pojedinog stupa predmetnog objekta. Potrebno je napraviti nekoliko spojeva iste armature na vanjske metalne konstrukcije pomoću FeZn trake. Na taj način su sve metalne mase preko armature spojene na temeljni uzemljivač čime je postignuto vrlo dobro uzemljenje i odvodnja prenapona. Armatura predstavlja metalne mase velikog presjeka te na taj način čini izuzetno dobro vodljivi odvod. Ukoliko izvođač smatra da predmetne radnje nisu moguće ili nisu u skladu s projektiranim stanjem objekta, potrebno je buduće stupove izvesti na način da se u samu konstrukciju stupa doda još jedna Fe/Zn traka kao uzemljivač neovisno od armature. Ista traka bila bi spojena na temeljni uzemljivač te sprovedena neprekinuto do vrha konstrukcije stupa gdje bi se na nju spajali odvodi s metalnih masa objekta. Na ovaj način također je efikasno riješen problem uzemljenja objekta. Metalnu FeZn traku potrebno je u temelju stupišta izvesti s izvodom izvan betona duljine 30-ak cm čime bi se ostavila mogućnost eventualnog budućeg nadograđivanja sustava uzemljenja zbog malog otpora ili slično. Ukoliko nije moguće spajanje zaštitne trake s armaturom objekta (ukoliko je objekt već izveden) traku treba položiti, koristeći nosače, po vanjskoj strani objekta, te na objektima, koji imaju stupišta, izvesti zaštitno uzemljenje oko temelja stupišta u obliku prstena. Također, ukoliko nije moguće postavljenje sondi zbog potpornih zidova, sondu povezati bakrenim užetom s uzemljivačkim prstenom postavljenim oko stupišta ili upornjaka.





1.8.2. Most odvodni kanal Karašica

1.8.2.1. Općenito

Prema projektnom zadatku, a u skladu s uvjetima izrađen je glavni projekt mosta odvodni kanal “KARAŠICA” u stacionaži 5+318,20 na autocesti A5 Beli Manastir-Osijek-Svilaj. Most je armirano-betonski monolitan, a po tipu konstrukcije poluintegralan. Namjena građevine je prijelaz preko kanala.

1.8.2.2. Dispozicija

Početak građevine je u stacionaži 5+296,30, a kraj je u stacionaži 5+340,10. Sredina mosta je u stacionaži 5+318,20. Građevina je u vertikalnoj konkavnoj krivini radijusa Rv=-70000m sa vrlo blagim uzdužnim padom – prosječni uzdužni pad 0,3 %. Tlocrtno je građevina u desnoj horizontalnoj krivini radijusa Rh=7500m.

Ukupna dužina građevine je 31,0 m (osi upornjaka), a zajedno sa krilima 43,80 m. Konstrukciju građevine u punom presjeku autoceste čine dva osno simetrična mosta dilatiranih rasponskih konstrukcija i upornjaka. Dilatacija rasponske konstrukcije je zatvorena montažnom AB kapom.

Ukupna širina oba rasponska sklopa mosta iznosi 29,00 m (14,45+0,10+14,45 m). Širina kolnika na mostu je 10,70 m, prometna ploha sastoji se od dvaju prometnih trakova širine 375 cm, zaustavnog traka 250 cm s rubnim trakovima 50 i 20 cm. Kolnik svakog sklopa je u jednostrešnom poprečnom nagibu 2,50%. Zbog velikog horizontalnog radijusa trase autoceste i male dužine mosta građevina je projektirana u pravcu, a horizontalni elementi kolnika ostvarit će se položajem rubnjaka.

1.8.2.3. Odvodnja

Odvodnja objekta se izvodi sustavom zatvorene odvodnje sa postavljenim slivnicima na udaljenosti 7 m kako je prikazano u nacrtu odvodnje mosta, a cijevi koje skupljaju vodu iz slivnika su PES cijevi promjera DN 250mm. Iza upornjaka U1 voda se ispušta u slivnik na nasipu u sustavu zatvorene odvodnje, koji je obuhvaćen građevinskim projektom unutarnje odovdnje - trasa autoceste od km 6+000 do km 22+520, mapa A05-1/2-GP/0-H01.

1.8.3. Most Bojana

1.8.3.1. Općenito

Prema projektnom zadatku, a u skladu s uvjetima iz lokacijske dozvole izrađen je glavni projekt mosta “BOJANA" u stacionaži 6+446,19 na autocesti A5 Beli Manastir-Osijek-Svilaj. Most je isprojektiran kao monolitan, armirano-betonski, a po tipu konstrukcije poluintegralan. Namjena građevine je prijelaz preko kanala i poljskog puta.


Početak mosta je u stacionaži 6+424,29, a kraj je u stacionaži 6+468,09. Sredina mosta je u stacionaži 6+446,19. Most se nalazi u vertikalnoj konkavnoj krivini radijusa Rv=-700000 m. Uzdužni pad mosta iznosi 0,3 %. Tlocrtno je građevina u desnoj horizontalnoj krivini radijusa Rh=-7500 m.

Ukupna dužina građevine je 31,0 m (osi upornjaka), a zajedno sa krilima 43,80 m. Konstrukciju građevine u punom presjeku autoceste čine dva osno simetrična mosta dilatiranih rasponskih konstrukcija i monolitiziranih upornjaka. Dilatacija rasponske konstrukcije je zatvorena montažnom AB kapom.

Ukupna širina oba rasponska sklopa mosta iznosi 29,85 m (15,30+0,10+14,45 m). Širina desnog kolnika na mostu je 10,70 m, prometna ploha sastoji se od dvaju prometnih trakova širine 375 cm, zaustavnog traka 250 cm s rubnim trakovima 50 i 20 cm. Kolnik svakog sklopa je u jednostrešnom poprečnom nagibu 2,50%. Širina lijevog kolnika na mostu je 11,55m, prometna ploha sastoji se od dvaju prometnih trakova širine 375 cm, zaustavnog traka 250 cm s rubnim trakovima 50 i 20 cm, te proširenja kolnika za 85 cm radi proširenja za POU.

Zbog velikog horizontalnog radijusa trase autoceste i male dužine mosta građevina je projektirana u pravcu, a horizontalni elementi kolnika ostvarit će se položajem rubnjaka.

1.8.3.3. Odvodnja

Odvodnja objekta se izvodi sustavom zatvorene odvodnje sa postavljenim slivnicima na udaljenosti 7 m kako je prikazano u nacrtu odvodnje mosta, a cijevi koje skupljaju vodu iz slivnika su PES cijevi promjera DN 250mm. Iza upornjaka U1 voda se ispušta u slivnik na nasipu u sustavu zatvorene odvodnje, koji je obuhvaćen građevinskim projektom unutarnje odovdnje - trasa autoceste od km 6+000 do km 22+520, mapa A05-1/2-GP/0-H01.





1.8.4. Most Haljevo 1

1.8.4.1. Općenito

Prema projektnom zadatku, a u skladu s uvjetima iz lokacijske dozvole izrađen je glavni projekt prolaza za životinje “HALJEVO 1" u stacionaži 10+572,00 na autocesti A5 Beli Manastir-Osijek-Svilaj. Prolaz za životinje je isprojektiran kao monolitan, armirano-betonski, a po tipu konstrukcije poluintegralan.


Početak prolaza za životinje je u stacionaži 10+550,10, a kraj je u stacionaži 10+593,90. Sredina mosta je u stacionaži 10+572,00. Prolaz sa životinje se nalazi vertikalno u pravcu. Uzdužni pad mosta iznosi 0,2 %. Tlocrtno je građevina u desnoj horizontalnoj krivini radijusa Rh=-4000 m.


Ukupna širina oba rasponska sklopa, podvožnjaka i prolaza za životinje, iznosi 29,00 m (14,45+0,10+14,45 m). Širina kolnika na podvožnjaku i prolazu za životinje je 10,70 m, prometna ploha sastoji se od dvaju prometnih trakova širine 375 cm, zaustavnog traka 250 cm s rubnim trakovima 50 i 20 cm. Kolnik svakog sklopa je u jednostrešnom poprečnom nagibu 2,50%.

Zbog velikog horizontalnog radijusa trase autoceste i male dužine mosta, građevina je projektirana u pravcu, a horizontalni elementi kolnika ostvarit će se položajem rubnjaka.

1.8.4.3. Odvodnja

Odvodnja objekta se izvodi sustavom zatvorene odvodnje sa postavljenim slivnicima na udaljenosti maksimalno 9,5m kako je prikazano u nacrtu odvodnje objekta, a voda iz slivnika skuplja se u PES cijevi promjera DN 250mm. Iza upornjaka voda se odvodi do slivnika u nasipu iz kojega ide kanalicama niz pokos nasipa do recipijenta. Prolaz za životinje nije u sustavu zatvorene odvodnje, ali su postavljeni slivnici zbog malog uzdužnog pada.

1.8.5. Prolaz na životinje Haljevo 2

1.8.5.1. Općenito

Prema projektnom zadatku, a u skladu s uvjetima iz lokacijske dozvole izrađen je glavni projekt prolaza za životinje “HALJEVO 2" u stacionaži 14+588,60 na autocesti A5 Beli Manastir-Osijek-Svilaj. Prolaz za životinje je isprojektiran kao monolitan, armirano-betonski, a po tipu konstrukcije integralan.


Početak prolaza za životinje je u stacionaži 14+566,70, a kraj je u stacionaži 14+610,90. Sredina mosta je u stacionaži 14+588,60. Prolaz sa životinje se nalazi vertikalnoj krivini radijusa 70000 m. Uzdužni pad mosta iznosi 0,2 %. Tlocrtno je građevina u desnoj horizontalnoj krivini radijusa Rh=-4000 m.




1.8.5.3. Odvodnja

Odvodnja objekta se izvodi sustavom zatvorene odvodnje sa postavljenim slivnicima na udaljenosti

maksimalno 9,5m kako je prikazano u nacrtu odvodnje objekta, a voda iz slivnika skuplja se u PES cijevi

promjera DN 250mm. Iza upornjaka voda se odvodi do slivnika u nasipu iz kojega ide kanalicama niz pokos

nasipa do recipijenta. Prolaz za životinje nije u sustavu zatvorene odvodnje, ali su postavljeni slivnici zbog

malog uzdužnog pada.





1.8.6. Most i prolaz za životinje Stara Barbara

1.8.6.1. Općenito

Prema projektnom zadatku, a u skladu s uvjetima iz lokacijske dozvole izrađen je glavni projekt mosta i prolaza za životinje “STARA BARBARA” u stacionaži 18+875,50 na autocesti A5 Beli Manastir-Osijek-Svilaj. Most i prolaz za životinje je armirano-betonski monolitan, a po tipu konstrukcije integralan.


Početak mosta je u stacionaži 18+853,60, a kraj je u stacionaži 18+897,40. Sredina mosta je u stacionaži 18+875,50. Most se nalazi u vertikalnoj konkavnoj krivini radijusa Rv=-130000 m sa vrlo blagim uzdužnim padom. Prosječni uzdužni pad mosta iznosi 0,1 %. Tlocrtno je građevina u desnoj horizontalnoj krivini radijusa Rh=-6000m. Ukupna dužina građevine je 31,0 m (osi upornjaka), a zajedno sa krilima 43,80 m. Konstrukciju građevine u punom presjeku autoceste čine dva osno simetrična mosta dilatiranih rasponskih konstrukcija i monolitiziranih upornjaka. Dilatacija rasponske konstrukcije je zatvorena montažnom AB kapom.


Ukupna širina oba rasponska sklopa mosta iznosi 29,00 m (14,45+0,10+14,45 m). Širina oba kolnika na mostu je po 10,70 m, prometna ploha sastoji se od dvaju prometnih trakova širine 375 cm, zaustavnog traka 250 cm s rubnim trakovima 50 i 20 cm. Kolnik svakog sklopa je u jednostrešnom poprečnom nagibu 2,50%. Zbog velikog horizontalnog radijusa trase autoceste i male dužine mosta građevina je projektirana u pravcu, a horizontalni elementi kolnika ostvarit će se položajem rubnjaka.

1.8.6.3. Odvodnja

Odvodnja objekta se izvodi sustavom zatvorene odvodnje sa postavljenim slivnicima na udaljenosti maksimalno 9,5m kako je prikazano u nacrtu odvodnje mosta, a voda iz slivnika skuplja se u PES cijevi promjera DN 250mm. Iza upornjaka voda se odvodi do slivnika u nasipu iz kojega ide kanalicama niz pokos nasipa do recipijenta. Objekt nije u sustavu zatvorene odvodnje, ali su postavljeni slivnici zbog malog uzdužnog pada.

1.8.7. Most Barbara

1.8.7.1. Općenito

Prema projektnom zadatku, a u skladu s uvjetima iz lokacijske dozvole izrađen je glavni projekt mosta “BARBARA” u stacionaži 20+504,28 na autocesti A5 Beli Manastir-Osijek-Svilaj. Most je armirano-betonski monolitan, a po tipu konstrukcije integralan.


Početak građevine je u stacionaži 20+482,38, a kraj je u stacionaži 20+526,18. Sredina mosta je u stacionaži 20+504,28. Građevina je u vertikalnoj konkavnoj krivini radijusa Rv=65000 sa vrlo blagim uzdužnim padom – prosječni uzdužni pad 0,6 %. Tlocrtno je građevina u desnoj horizontalnoj krivini radijusa Rh=8000m. Ukupna dužina građevine je 31,0 m (osi upornjaka), a zajedno sa krilima 43,80 m. Konstrukciju građevine u punom presjeku autoceste čine dva osno simetrična mosta dilatiranih rasponskih konstrukcija i monolitiziranih upornjaka. Dilatacija rasponske konstrukcije je zatvorena montažnom AB kapom.


Ukupna širina oba rasponska sklopa mosta iznosi 29,00 m (14,45+0,10+14,45 m). Širina oba kolnika na mostu je po 10,70 m, prometna ploha sastoji se od dvaju prometnih trakova širine 375 cm, zaustavnog traka 250 cm s rubnim trakovima 50 i 20 cm. Kolnik svakog sklopa je u jednostrešnom poprečnom nagibu 2,50%. Zbog velikog horizontalnog radijusa trase autoceste i male dužine mosta građevina je projektirana u pravcu, a horizontalni elementi kolnika ostvarit će se položajem rubnjaka.

1.8.7.3. Odvodnja

Odvodnja objekta se izvodi sustavom zatvorene odvodnje sa postavljenim slivnicima na udaljenosti maksimalno 16,5m kako je prikazano u nacrtu odvodnje mosta, a voda iz slivnika skuplja se u PES cijevi promjera DN 250mm. Iza upornjaka voda se odvodi do slivnika u nasipu iz kojega ide kanalicama niz pokos nasipa do recipijenta. Most nije u sustavu zatvorene odvodnje, ali su postavljeni slivnici zbog malog uzdužnog pada.





1.8.8. Most i prolaz za životinje Ćirina Ada

1.8.8.1. Općenito

Prema projektnom zadatku, a u skladu s uvjetima iz lokacijske dozvole izrađen je glavni projekt mosta i prolaza za životinje “ĆIRINA ADA” u stacionaži 20+792,77 na autocesti A5 Beli Manastir-Osijek-Svilaj. Most i prolaz za životinje je armirano-betonski monolitan, a po tipu konstrukcije integralan.


Početak građevine je u stacionaži 20+770,87, a kraj je u stacionaži 20+814,67. Sredina mosta i prolaza za životinje je u stacionaži 20+792,77. Građevina se nalazi blizu tjemena vertikalne konkavne krivine radijusa Rv=-40000 te je uzdužnim padom vrlo blag – prosječni uzdužni pad 0,1 %. Tlocrtno je građevina u horizontalnoj krivini radijusa Rh=-6000m, osim dijela prvog polja koje se nalazi u prijelaznoj krivini.




1.8.8.3. Odvodnja

Odvodnja objekta se izvodi sustavom zatvorene odvodnje sa postavljenim slivnicima na udaljenosti maksimalno 6,5m kako je prikazano u nacrtu odvodnje objekta, a voda iz slivnika skuplja se u PES cijevi promjera DN 250mm. Iza upornjaka voda se odvodi do slivnika u nasipu iz kojega ide kanalicama niz pokos nasipa do recipijenta. Prolaz za životinje nije u sustavu zatvorene odvodnje, ali su postavljeni slivnici zbog malog uzdužnog pada.

1.8.9. Općenito o objektima tipa – rasponi od 7,1m

Odnosi se na most Sudaraš i most MK VI/0.

1.8.9.1. Značajke tla

Nosivosti temeljne konstrukcije - pilota i njihovo slijegavanje preuzeti su iz geotehničkih projekata objekata.


Donji ustroj se sastoji od upornjaka U1 i U2. Rasponska konstrukcija se na donji ustroj oslanja upetom vezom na zidove upornjaka, sa kojim čine armiranobetonski okvir. Sustav je integralni i zajedno sa pilotima preuzima horizontalna djelovanja na konstrukciju mosta. Prema preporuci geomehaničara, a prema značajkama tla odabrano je temeljenje na pilotima na oba upornjaka.

1.8.9.2.1 Upornjaci i krila

Upornjaci i krila mosta su AB zidovi upeti u naglavne grede pilota. Zidovi upornjaka su debljine 80 cm. Upornjaci su tlocrtno potkovičastog oblika. Izvode se monolitno u glatkoj oplati od betona klase C 30/37. Iza upornjaka izvodi se šljunčani klin sa zbijanjem materijala u slojevima 30 – 50 cm. Krila su debljine 70 cm i upeta u zid s jedne i u naglavnu gredu pilota s druge strane.

Na stražnjoj strani zida upornjaka nalazi se kratka konzola na koju se svojim krajem oslanjaju dvije prijelazne ploče. . Prijelazne ploče izvode se na širini kolnika i duljine 2x3,50 m. Debljine su 25 cm i izvodi se od betona klase C25/30 i armature B 500B. Za ove konstruktivne elemente zaštitni sloj betona do armature je min 6,0 cm.

Upornjaci i krila se oslanjaju na temeljnu konstrukciju koju čine naglavne grede i piloti promjera Ø100 cm. Naglavne grede i piloti izvode se od betona klase C30/37 i armature B 500B. Zaštitni sloj betona do armature na naglavnim gredama je 6,0 cm, a na pilotima je 7,5 cm.





1.8.9.2.2 Klinovi iza upornjaka i čunjevi nasipa

Iza upornjaka izvode se “šljunčani klinovi“ u nagibu 1:3. Svaki se sloj razastire vodoravno u debljini 30 cm, te sabija odgovarajućim sredstvima na stupanj zbijenosti ME=80 MN/m2 pri vrhu. Čunjevi nasipa uz upornjak izvode se od probranog kamenog materijala u nagibu 1:2. Pokosi se zaštićuju humusom i travnatim pokrivačem.


1.8.9.3.1 Rasponski skIop

Statički sustav je okvirna konstrukcija sa jednim poljem raspona 7,10 m. Rasponsku konstrukciju čini ploča upeta u zidove upornjaka, debljine 60 cm, razreda C30/37. Rasponska konstrukcija je AB ploča debljine 60 cm čija se debljina u poprečnom smjeru postupno smanjuje na 30 cm na samom rubu. AB ploča se izvodi u glatkoj oplati od betona klase C40/50 i armature B 500B. Zaštitni sloj betona do armature je min 4,5 cm. Pri izvođenju AB ploče izvesti nadvišenje od 1,5 cm u polovini raspona.

1.8.9.3.2 Hidroizolacija

Jednoslojna hidroizolacija od zavarenih bitumenskih traka postavlja se po cijeloj širini ploče kolnika. Naročita pažnja mora se obratiti na pravilnu pripremu ploha i polaganje izolacije, uvažavajući upute proizvođača te OTU.

Hidroizolacija se smije postavljati samo u povoljnim vremenskim uvjetima (nipošto u velikoj vlazi i po hladnoći), jer od kakvoće izvedbe ovisi trajnost mosta. Postavljanju prethodi površinska obrada ploha koja obuhvaća čišćenje cementne skramice za betonsku kolničku ploču, mrlja od ulja i uklanjanje stršećih zrna agregata većih od 2 mm, te sušenje ili pjeskarenje površine do potrebne hrapavosti površine. Izolacija se ne smije probijati armaturom ispuštenom iz ploče.

Za sve betonske plohe mosta, predviđena je zaštita sa atestiranim i u praksi potvrđenim premazom. Koristiti obojni premaz na bazi epoksidnih smola, koji ima zaštitno i dekorativno svojstvo u smislu ujednačavanja nijanse boje na cijeloj građevini.

Uzdužne reške na spoju rubnjaka, maske i kape sa pješačkom stazom izvode se širine i dubine 10 mm i ispunjavaju trajno elastičnim jednokomponentnim poliuretanskim kitom. Istim materijalom obrađuju se i poprečne reške na spoju montažnih komada rubnjaka.

Naročitu pažnju potrebno je posvetiti izvođenju završetka hidroizolacije i uređenju rubova na spoju sa slivnikom i vijencem na rubu mosta.

1.8.9.3.3 Kolnički zastor

Kolnički zastor izvodi se od dva sloja za slučaj vrlo teškog prometnog opterećenja. Donji, izravnavajućeg i zaštitnog sloja AC 16 bin PmB 45/80-65 debljine 5 cm i gornji habajućeg sloj SMA 16 PmB 45/80-65 debljine 4,5 cm. Pri postavljanju kolničkog zastora potrebno je ostaviti rešku, koja se kasnije uređuje (brtvi) prema detalju spoja kolničkog zastora na rubnjak.

1.8.9.4. Zaštitna oprema

Servisna staza je zaštićena čeličnom ogradom sa štapnom ispunom od hladno oblikovanih profila, visine 1 m. Antikorozivna zaštita ograde izvodi se vrućim pocinčavanjem, prema DIN 50 967. Uz kolnik postavlja se zaštitna odbojna ograda klase H2 i razine radne širine W1. Zaštitnu odbojnu ogradu uz kolnik također je potrebno prije postavljanja zaštiti vrućim pocinčavanjem.

1.8.9.5. Ostala oprema i uređaji

Servisne staze na obje strane izvode se od betona C35/45 i armature B 500B, a u prostoru između betonskog rubnjaka i vijenca koji služe kao oplata. Sve vidljive betonske plohe rubnjaka, servisne staze i maski vijenca, premazuju se zaštitinim premazom. Servisna staza, rubnjak i vijenac izvode se prema detalju koji će se prikazati u izvedbenom projektu.

Betonski rubnjaci su montažni, izrađeni od betona klase C40/50, postavljeni u sloj cementnog morta 1:1. Montažni vjenci na rubovima konstrukcije mosta su montažni i izrađeni od betona klase C40/50. Naročitu pozornost treba posvetiti tlocrtnom i visinskom postavljanju rubnjaka i vijenca, koji u potpunosti treba slijediti projektirani oblik nivelete.

Unutar vanjske servisne staze mosta predviđena je ugradba po dvije plastične (PEHD) cijevi promjera 160 mm, dvije promjera 50 mm i jedne promjera 110 mm, radi provođenja instalacija preko mosta. Cijevi se postavljaju izravno na hidroizolaciju.

1.8.9.6. Izvođenje i organizacija gradilišta

Kako je već navedeno gradnja građevine će se odvijati u jednoj fazi pri čemu se grade oba kolnika odjednom.





Izvođač radova treba izvesti betonske i armirano-betonske radove u skladu sa zahtjevima norme HRN EN 13670 - Izvedba betonskih konstrukcija .

Izvođenje armirano betonskih pilota može započeti nakon točnog geodetskog pozicioniranja položaja upornjak i pripadajućih pilota. Armirano betonski vertikalni bušeni piloti izvode se u svemu prema uzdužnom presjeku mosta i tlocrtnoj dispoziciji temeljnih sklopova. Presjeci pilota njihov tlocrtni razmještaj u pojedinim upornjacima kao apsolutne visinske kote početka i završetka pilota dane su u projektu. Piloti se izvode uz prethodno planiranje i pripremu terena. Samo bušenja I izvođenje pilota treba povjeriti specijaliziranom poduzeću za izvođenje navedenih radova. Izvodi sa sa strojnom bušilicom, sa vozila koji mora biti dobro fiksirano na mjestu upornjaka, zacjevljenjem rotirajućim čeličnim kolonama, a iskop tla iz pilota po dubini istog, izvršiti grajferom, uz kontinuirani nadzor.

Nakon iskopa do projektiranih dubina, bušotina ostaje zacjevljena, a u nju se postavlja armaturni koš kvalitete armature B 500B, u svemu prema izvedbenom projektu. Betoniranje se vrši kontraktorom, s postupnim izvlačenjem kolona. Betoniranje svakog pilota izvršiti klasom betona C 30/37, kontinuirano bez prekida betoniranja. Prije samog betoniranja svakog pilota izvršiti geodetsku kontrolu njegove vertikalnosti, u dva okomita smjera. Dozvoljena odstupanja pilota od vertikale, može biti najviše do maksimum ± 1°.

Izvođenje pojedinačnog pilota, tj. njegov iskop, postavljanje armaturnog koša, kao i betoniranje, može trajati u prosjeku maksimalno jedan radni dan.

Nakon izvedbe pristupa se čišćenju gornjih dijelova pilota, uklanjanjem betona do tzv. “zdravog” betona, u dubinu 20,0 do 30,0 cm i u visini približno 1,0 m. Potom se pristupa izvođenju naglavnih greda od armiranog betona C 30/37, a u svemu prema glavnom i izvedbenom projektu.

Detaljni armaturni nacrti naglavnih armirano betonskih greda sa pilotima dat će se u izvedbenom projektu.

Obzirom na usvojeni tip konstrukcije, građevina se gradi u monolitnoj izvedbi. Beton propisane klase treba dopremiti iz tvornice betona, a savijenu armaturu dopremiti iz armiračnice te ju ugraditi na licu mjesta. Pogon za proizvodnju betona mora ispunjavati zahtjeve norme EN 206- Beton: Specifikacija, svojstva, proizvodnja i sukladnost. Za svaku vrstu betona proizvođač odnosno izvođač je dužan dostaviti odgovarajuću ispravu o sukladnosti. Tehnologiju izrade konstruktivnih elemenata dati će izvođač.

Temelji, zidovi i krila upornjaka betoniraju se u oplati na licu mjesta pri čemu se posebna pažnja mora obratiti na način betoniranja kako ne bi došlo do segregacije betona. Ugradnja se mora vršiti uz sve propisane postupke za kvalitetnu ugradnju i estetski prihvatljiv izgled ploha. Upravo je zbog kvalitetnije ugradnje betona propisana i minimalna veličina zrna agregata. Zbijanje nasipa iza upornjaka (šljunčanih klinova) potrebno je provesti u slojevima debljine od 30 do 50cm. Prijelazna ploča može se izvesti tek pošto se nasip dobro zbije (modul zbijenosti 80 MN/m2 na vrhu).

Nakon završetka donjeg ustroja slijedi izvođenje rasponske konstrukcije mosta, odnosno monolitno izvođenje kolničke ploče. Vidljive plohe AB ploče rasponske konstrukcije izvode se u glatkoj oplati na prethodno postavljenoj teškoj cjevnoj skeli. Prilikom izvođenja treba posebno obratiti pozornost na pripremu podloge za postavljanje skele kako ne bi došlo do njenih pomaka u fazi betoniranja. Otpuštanju skele smije se pristupiti tek kada beton ploče dosegne minimalno 75% zahtijevane čvrstoće.

Na završenoj AB rasponskoj konstrukciji postavljaja se hidroizolacija na pažljivo pripravljenu podlogu, prema uputama proizvođača, a osobito na mjestima povezivanja sa prijelaznim napravama I slivnicima. Na završenoj hidroizolaciji izvode se rubni traci te postavljaju zaštitni elementi, oprema mosta i zaštita hidroizolacije u obliku dva sloja asfaltbetona.

1.8.9.7. Probno opterećenje

Prije puštanja mosta u uporabu, potrebno je izvršiti probno ispitivanje glavne rasponske konstrukcije objekta. Ispitivanja treba obaviti prema prethodno izrađenom programu, od strane mjerodavne institucije. Svrha probnog ispitivanja je utvrđivanje da li se izvedena konstrukcija ponaša u skladu s projektiranim stanjem. U tom smislu, nužno je utvrđivanje stanja pomaka, deformacija i naprezanja rasponske konstrukcije, te utvrđivanje dinamičkih karakteristika građevine. Rezultati probnog ispitivanja moraju biti dostupni u pisanom izvješću.

1.8.9.8. Način zbrinjavanja građevinskog otpada

Budući da će građevinskim zahvatom doći do devastacije okoliša, a unutar predviđene lokacije - parcele, istu je potrebno nakon građenja vratiti u stanje koje bi donekle ublažilo novonastali prostor.

Izvoditelj radova mora prije početka radova izraditi plan organizacije rada kojim će se dokazati da je uzeo u obzir sve mjere zaštite okoliša tijekom građenja. Radovi mogu započeti nakon odobrenja plana od strane nadzornog inženjera. Skidanje vegetacije treba izvesti samo u području građevinskog zahvata.

Sav kvalitetan materijal iz iskopa ugrađuje se u trup nasipa, a materijal koji se ne može ugraditi u nasip potrebno je odvesti na deponij građevinskog materijala po odluci nadzornog inženjera i lokalne samouprave. Svi transporti se moraju odvijati po postojećim prometnicama. Buka građevinskih strojeva može iznositi najviše 75 dBA na 100 m od mjesta rada.





Podizanje prašine za vrijeme rada po suhom vremenu treba spriječiti polijevanjem vodom na mjestu rada. Predviđene mjere zaštite nakon izgradnje su: * Ukloniti sve privremeno izgrađene nastambe koje su služile za skladištenje materijala, alata i opreme, kao i svih privremenih objekata koji su izgrađeni i korišteni za smještaj i boravak ljudi, za potrebe vođenja gradilišta, ishrane radnika, garderobe i sl. * Ukloniti sve privremene priključke gradilišta za komunalne objekte, kao i privremene elektroenergetske priključke, te mjesta radova urediti, očistiti i dovesti u stanje ispravnosti kakvo je bilo prije početka izvođenja radova. * Sve površine koje su se koristile kao privremeni deponiji materijala, alata, opreme i strojeva, kao i površine koje su oštećene radi privremenog deponiranja materijala iz iskopa, potrebno je u potpunosti očistiti i sanirati sva oštećenja nastala na tim površinama. * Svu privremenu prometnu signalizaciju montiranu radi potreba funkcioniranja gradilišta i reguliranja prometa, potrebno je u potpunosti ukloniti nakon završenih radova, te vratiti u funkciju prijašnji režim prometa. * Asfaltne cestovne površine prekopane i oštećene prilikom izvođenja radova potrebno je u skladu s projektom obnoviti novom asfaltnom masom i slojevima, uz pravilno strojno zasjecanje postojećeg asfalta na spojevima sa novim asfaltom. * Nakon završenih radova i pojedinih faza radova potrebno je gradilište potpuno očistiti od sveg otpadnog građevinskog materijala, drvene građe, armature, oplate i ostalih otpadaka. Isto tako potrebno je ukloniti sve privremene skele, prepreke i zaštite ograde i preostale građevinske alate, opremu i strojeve. Izgradnjom predmetne građevine, zahvaćeni i devastirani okoliš potrebno je biološki sanirati. Radi toga je potrebno sve usjeke, zasjeke, nasipe i ostale površine stabilizirati, osim tehničkim mjerama i adekvatnim ozelenjavanjem autohtonim biljnim vrstama. Ozelenjavanje i uređenje preostalih slobodnih zemljanih površina, predviđeno je posebnim elaboratom krajobraznog uređenja i treba biti usklađeno s pristupnim prometnicama. U tom smislu sanacija istog treba obuhvatiti uređenje i dovođenje korištenih prometnica u minimalno postojeće stanje, te zaravnjenje i zatravljenje prostora oko prometnica. Prilikom sanacije okoliša gradilišta posebnu pozornost potrebno je obratiti na slijedeće :

sve putne prilaze gradilištu urediti prema vizuelnim zahtjevima okoliša, a one putove koji trajno ostaju u funkciji sanirati i urediti prema kriterijima za normalno odvijanje prometa i to u ovisnosti o razredu i namjeni prometnice

prethodno oformljene deponije i pozajmišta urediti i isplanirati, kako bi se u što većoj mjeri uklopili s prirodnim okolišem, a u što manjoj mjeri ugrozile bliže susjedne građevine

kompletnu zonu, devastiranu zahvatom, dovesti u uredno stanje tj. na razinu prvobitnog stanja.

1.8.9.9. Uzemljenje

Instalaciju zaštitnog uzemljenja objekta izvesti povezivanjem preko zaštitne trake 30x4 mm s metalnom konstrukcijom objekta kao glavnim odvodom spojenim na zaštitno uzemljenje. U trup objekta treba položiti FeZn traku prema priloženim nacrtima. Po završetku pilota ili temeljnih stopa potrebno je obaviti pojedinačno mjerenje uzemljenja. Tek nakon završenih mjerenja treba nastaviti izradu stupova objekta. Ukoliko nije moguće spajanje zaštitne trake s armaturom objekta traka će se položiti po vanjskoj strani objekta, te će se izvesti (na objektima koji imaju stupišta) zaštitno uzemljenje oko temelja stupišta u obliku prstena. Prsten ukopati na dubini 0.8 m. Potrebno je izvesti uzemljenje svih metalnih masa na objektima. Odvode je potrebno izvesti metalnom FeZn trakom 30x4 mm koja se ubetonira u tijelo objekta. Na taj način na svakom objektu je dobiveno onoliko odvoda koliko objekt ima stupišta (na svakoj strani objekta onoliko odvoda, koliko ima stupišta). Također, potrebno je izvesti poprečno povezivanje FeZn trakom svih metalnih masa na objektima te pojedinih traka međusobno, a sve prema priloženim nacrtima. Sukladno navedenom treba unutar stupova objekata, položiti FeZn traku dimenzija 30x4 mm te ju svakih 1 m spojiti varenim spojem na konstrukciju armature. Ukoliko nije moguće spajanje zaštitne trake na armaturu objekta potrebno je po vanjskoj površini stupova objekata, položiti FeZn traku dimenzija 30x4 mm, te izvesti uzemljivački prsten oko temelja stupa.





Također, izvod predmetne FeZn trake na vrhu stupa potrebno je spojiti na metalne trake položene po dužini objekta, prema priloženim nacrtima. Mjerne spojeve izvesti na svakom odvodu, na visini 1.6 m od nivoa gotovog okolnog zemljanog terena, kako bi bila dostupna za redovni pregled Mjerni spojevi označeni su oznakama M i nalaze se na objektima prema priloženim nacrtima. Na objektima treba dodatno spojiti pokositrenim bakrenim pletenicama presjeka 16 mm2 sva mjesta gdje nije ostvarena potpuna galvanska veza (metalne stepenice, metalne ograde, dilatacije i sl.). Na taj se način ostvaruje jedinstvena galvanska veza svih metalnih masa na mostu. Traku za uzemljenje potrebno je na mjestu prelaza preko „prelaznih naprava“ na objektima izvesti s bakrenim pletenicama presjeka 70 mm2 uz osiguranje rezerve istih prije i poslije prelazne naprave ostavljajući određenu dodatnu duljinu iste. Zaštitnu ogradu, rukohvate na ogradi i distantni odbojnik spojiti na traku uzemljenja. Izvođač radova treba položiti traku za uzemljenja u najpovoljnijem smjeru uvažavajući postojeće stanje na terenu, konzultirajući projektante ostalih instalacija na mostu. Nakon polaganja uzemljivača obavezno treba izmjeriti otpor uzemljenja i u slučaju otpora uzemljenja

većeg od 10 poduzeti odgovarajuće mjere i zahvate u dogovoru s projektantom elektroinstalacije mosta i uzemljenja objekata. Na svim stupovima objekata osigurati električnu neprekidnost armature na način:




Prema IEC 62305-3 točka 5.3, prirodne sastavnice sustava odvoda mogu biti kišne i druge cijevi, kovinska konstrukcija građevine te galvanski povezana armatura u armirano-betonskoj konstrukciji. Na krajevima objekata potrebno je u zemlju (nasip) položiti bakreno uže presjeka 70 mm2 te ga spojiti s uzemljivačkom bakrenom sondom. Drugi kraj užeta potrebno je spojiti na FeZn traku 30x4 mm položenu u tijelu objekata. Prolaz izvoda iz betonske armature kroz zid i njegovo nastavljanje treba pozorno zaštit iti od kemijske korozije. Najlakši način je premaz krajeva silikonskim premazima ili bitumenom u blizini prolaza i to po 50 mm unutar zida i izvan zida. Metalne mase objekata (ograda, metalne konstrukcije…) bit će spojene s prethodno opisanim uzemljivačima pomoću odvoda, kako je prethodno opisano. Na taj način bit će osigurano efikasno uzemljenje objekta odnosno metalnih masa na objektima. Mjerenjem otpora uzemljenja nakon izgradnje objekta, treba potvrditi vrijednosti otpora uzemljenja na cjelokupnom sustavu. Također, potrebno je prilikom izvođenja radova na stupovima objekta izvršiti spajanje FeZn trake unutar konstrukcije stupa na armature pojedinog stupa predmetnog objekta. Potrebno je napraviti nekoliko spojeva iste armature na vanjske metalne konstrukcije pomoću FeZn trake. Na taj način su sve metalne mase preko armature spojene na temeljni uzemljivač čime je postignuto vrlo dobro uzemljenje i odvodnja prenapona. Armatura predstavlja metalne mase velikog presjeka te na taj način čini izuzetno dobro vodljivi odvod. Ukoliko izvođač smatra da predmetne radnje nisu moguće ili nisu u skladu s projektiranim stanjem objekta, potrebno je buduće stupove izvesti na način da se u samu konstrukciju stupa doda još jedna Fe/Zn traka kao uzemljivač neovisno od armature. Ista traka bila bi spojena na temeljni uzemljivač te sprovedena neprekinuto do vrha konstrukcije stupa gdje bi se na nju spajali odvodi s metalnih masa objekta. Na ovaj način također je efikasno riješen problem uzemljenja objekta. Metalnu FeZn traku potrebno je u temelju stupišta izvesti s izvodom izvan betona duljine 30-ak cm čime bi se ostavila mogućnost eventualnog budućeg nadograđivanja sustava uzemljenja zbog malog otpora ili slično.





Ukoliko nije moguće spajanje zaštitne trake s armaturom objekta (ukoliko je objekt već izveden) traku treba položiti, koristeći nosače, po vanjskoj strani objekta, te na objektima, koji imaju stupišta, izvesti zaštitno uzemljenje oko temelja stupišta u obliku prstena. Također, ukoliko nije moguće postavljenje sondi zbog potpornih zidova, sondu povezati bakrenim užetom s uzemljivačkim prstenom postavljenim oko stupišta ili upornjaka.

1.8.10. Most Sudaraš

1.8.10.1. Općenito

Prema projektnom zadatku, a u skladu s uvjetima iz lokacijske dozvole izrađen je glavni projekt mosta “SUDARAŠ” preko melioracijskog kanal u stacionaži 8+051,80 na autocesti A5 Beli Manastir-Osijek-Svilaj. Most je kos, a os mosta i os melioracijskog kanala sijeku se pod kutem od 84,00°. Most je projektiran kao upeta okvirna armirano-betonska konstrukcija sa jednim otvorom. Prema namjeni most je cestovni.


Početak građevine je u stacionaži 8+041,70 km, a kraj je u stacionaži 8+061,90 km. Sredina mosta je u stacionaži 8+051,80 km. U vertikalnom smislu građevina se nalazi u konveksnoj krivini radijusa Rv=-300000 sa tjemenom desno od upornjaka U2, a niveleta trase na mostu je uzdužnim padu od 0,06 %. Tlocrtno je građevina u prijelaznoj krivini. Ukupna dužina građevine je 7,10 m (osi upornjaka), a zajedno sa krilima 20,20 m. Konstrukciju građevine u punom presjeku autoceste čine dva osno simetrična mosta dilatiranih rasponskih konstrukcija i monolitiziranih upornjaka. Dilatacija rasponske konstrukcije je zatvorena montažnom AB kapom.

Ukupna širina oba rasponska sklopa mosta iznosi 29,00 m (14,45+0,10+14,45 m). Širina kolnika na mostu je 10,70 m, prometna ploha sastoji se od dvaju prometnih trakova širine 375 cm, zaustavnog traka 250 cm s rubnim trakovima 50 i 20 cm. Kolnik svakog sklopa je u jednostrešnom poprečnom nagibu 2,50%.


1.8.10.3. Odvodnja

Odvodnja objekta se izvodi sustavom zatvorene odvodnje sa postavljenim slivnicima na udaljenosti 3,25 m kako je prikazano u nacrtu odvodnje mosta, a cijevi koje skupljaju vodu iz slivnika su PES cijevi promjera DN 250mm. Iza upornjaka U1 voda se ispušta u slivnik na nasipu u sustavu zatvorene odvodnje, koji je obuhvaćen građevinskim projektom unutarnje odovdnje - trasa autoceste od km 6+000 do km 22+520, mapa A05-1/2-GP/0-H01.

1.8.11. Most MK VI/0

1.8.11.1. Općenito

Prema projektnom zadatku, a u skladu s uvjetima iz lokacijske dozvole izrađen je glavni projekt mosta “MK VI/0” preko melioracijskog kanala u stacionaži 11+000,00 na autocesti A5 Beli Manastir-Osijek-Svilaj. Most je projektiran kao upeta okvirna armirano-betonska konstrukcija sa jednim otvorom. Prema namjeni most je cestovni.


Početak građevine je u stacionaži 10+989,90 km, a kraj je u stacionaži 11+010,10 km. Sredina mosta je u stacionaži 11+000,00 km. U vertikalnom smislu građevina se nalazi u konkavnoj krivini radijusa Rv=100000 sa tjemenom lijevo od upornjaka U1, a niveleta trase na mostu je prosječnom uzdužnim padu od 0,05 %. Tlocrtno je građevina u kružnoj krivini radijusa Rh=-4000.


Ukupna širina oba rasponska sklopa mosta iznosi 29,00 m (14,45+0,10+14,45 m). Širina kolnika na mostu je 10,70 m, prometna ploha sastoji se od dvaju prometnih trakova širine 375 cm, zaustavnog traka 250 cm s rubnim trakovima 50 i 20 cm. Kolnik svakog sklopa je u jednostrešnom poprečnom nagibu 2,50%.






1.8.11.3. Odvodnja

Odvodnja objekta se izvodi sustavom zatvorene odvodnje sa postavljenim slivnicima na udaljenosti maksimalno 4,5m kako je prikazano u nacrtu odvodnje objekta, a voda iz slivnika skuplja se u PES cijevi promjera DN 250mm. Iza upornjaka voda se odvodi do slivnika u nasipu iz kojega ide kanalicama niz pokos nasipa do recipijenta. Most nije u sustavu zatvorene odvodnje, ali su postavljeni slivnici zbog malog uzdužnog pada.

1.9. Nadvožnjaci

1.9.1. Nadvožnjak u čvorištu Beli Manastir

1.9.1.1. Uvod

Nadvožnjak u čvoru Beli Manastir vezeže se na državnu cestu D517 i nalazi se u km 5+860,00 glavne trase autoceste. Monolitna pločasta rasponska konstrukcija izvedena na licu mjesta monolitno je povezana sa stupištima tako da čini okvirnu konstrukciju, a na upornjacima su po dva elastomerna ležaja.

1.9.1.2. Osnovni podaci o građevini

Ukupna duljina građevine 82.00 m

Ukupna širina građevine 11.70 m

Ukupna površina građevine 960 m2

Osni razmaci oslonaca 16.0 + 20.0 + 20.0+16.0 m

Tip građevine monolitna kontinuirana armiranobetonska ploča

Ukupna širina ploče 11.48 m

Ukupna duljina ploče 72.70 m

Debljina ploče 0.90 m

Raspon rubnih konzola ploče 2.19 m

Beton ploče C 30/37

Oblik stupova stupovi stijene

Dimenzije stupova 70x200/256 cm

Beton stupova C 30/37

Tlocrt pravac

Oblik nivelete konveksna

Kosina građevine 90°

Temeljenje plitki temelji 6x8x1.2 m + bušeni piloti Φ120, L=24m

Beton pilota upornjaka C 30/37

Beton temelja stupova C 25/30


Rasponski sklop građevine je na licu mjesta izvedena monolitna armiranobetonska kontinuirana ploča preko četiri raspona. Ploča je konstantne debljine, a na rubovima završava bočnim konzolama promjenljive debljine, duljine 2,19 m. Sa stupištima je monolitno povezana (stupovi su upeti u ploču), a na upornjacima su elastomerni ležajevi. Cijela horizontalna sila uzdužnog i poprečnog smjera raspoređuje se u ovisnosti o krutosti na stupove i upornjake što je vrlo povoljno za ponašanje cijele konstrukcije. Kompletna ploča izvodi se na montažnoj rešetkastoj skeli. Oslonci skele koriste oslonce mosta tako da nije potrebno izrađivati privremene oslonce za skelu. Ovisno o svojoj opremljenosti izvoditelj radova dužan je izraditi projekt skele pri čemu mora biti jasno naznačena nosivost skele i način horizontalnih ukruta uzduž i poprijeko na smjer mosta. Nadvišenje skele mora se definirati barem u petinskim točkama raspona. Nosači skele moraju biti dovoljno kruti da bez većih deformacija podnesu opterećenje svježim betonom kako lokalne deformacije ne bi bile vidljive na rasponskoj konstrukciji.





Ploča je armirana armaturom B500B. Prije betoniranja ploče obavezna je geodetska kontrola visina oplate ploče. Isto tako i za vrijeme betoniranja i

neposredno po završenom betoniranju. Obavezno je postavljanje vodilica kako bi površina ploče bila ravna i u padovima prema projektu. Ploča se betonira odjednom, bez prekida, u simetričnom rasporedu, najbolje od upornjaka prema sredini mosta. Otpuštanju skele smije se pristupiti tek kada beton ploče dosegne minimalno 75% zahtijevane čvrstoće. Neposredno nakon otpuštanja skele potrebno je izvršiti geodetsko snimanje visina i ravnosti ploče.

Gornju površinu AB ploče potrebno je zaštititi odgovarajućom jednoslojnom hidroizolacijom prije izvođenja asfaltnih slojeva.


Donji ustroj građevine čine stupišta i upornjaci na pilotima, sa prijelaznim pločama, koji se izvode na licu mjesta. Upornjaci i stupišta su monolitne izvedbe, grade se standardnim, uobičajenim načinom.

Za horizontalne utjecaje mjerodavno je potresno djelovanje uslijed kojeg nastaju naponi znatno veći nego od

osnovnih i dopunskih opterećenja građevine. Armatura cjelokupnog donjeg ustroja je B500B. Na svim betonskim plohama donjeg ustroja (vertikalnim i horizontalnim) koje se naknadno zatrpavaju izvodi

se hidroizolacija. Prije zatrpavanja obavezno se izvodi zaštita hidroizolacije od mehaničkih oštećenja. Iza upornjaka, do visine prijelaznih ploča, izvode se klinovi od šljunčanog ili probranog kamenog materijala.

Iznimno se mogu izvoditi i od miješanog materijala ako ispitivanja dokažu zahtijevanu kvalitetu, ali obavezno uz prethodnu suglasnost investitora.

Kolnička konstrukcija između krila upornjaka izvodi se istog sastava kao i u trupu ceste.

1.9.1.5. Temeljenje građevine

Temeljenje upornjaka i stupova predviđeno je u skladu sa geotehničkim profilom tla, geotehničkim elaboratom i iskustvom prilikom temeljenja sličnih građevina u sličnim uvjetima. Iskop za temelje treba vršiti respektirajući karakteristike tla i razinu podzemne vode te je prilikom iskopa nužno poduzeti sve mjere osiguranja uključivo i zaštitu građevnih jama i crpljenje vode ako to lokacija i trenutni uvjeti nalažu.

Za stupišta je odabrano plitko temeljenje, a upornjaci su temeljeni na pilotima. Dimenzije temeljnih ploča

osiguravaju potrebnu sigurnost na prevrtanje za najnepovoljnija horizontalna opterećenja te osiguravaju napone na tlo u dopuštenim granicama.

Nakon betoniranja temelja prostor između temelja i sraslog tla potrebno je ispuniti dobro zbijenim kamenim

ili šljunčanim materijalom ili uz suglasnost geotehničkog nadzora i investitora materijalom iz iskopa (obavezna je suglasnost geotehničkog nadzora da je materijal zadovoljavajućih karakteristika kojima se može garantirati potrebna zbijenost) kako bi se osiguralo potpuno nalijeganje vertikalnih stranica temelja na okolno sraslo tlo, što je važan uvjet sigurnog temeljenja za slučaj potresnog djelovanja.

Kod plošno temeljenih oslonaca postoji mogućnost da se na lokaciji ponekog temelja nalaze materijali

drugačijih karakteristika od očekivanih, odnosno da se ispod razine temeljenja, a u zoni utjecaja temelja, pojave defekti tla. Iz tog razloga potrebno je da kod svake građevne jame geomehaničar ustanovi da li materijal odgovara pretpostavkama iz projekta.

Ako se prilikom iskopa građevne jame konstatira da materijal znatnije odstupa od očekivanog ili se naiđe na

defekte ispod razine temeljenja potrebno je izvršiti sanaciju tla zamjenom materijala, ili nekim drugim odgovarajućim zahvatom na temeljnom tlu uz suglasnost geotehničkog nadzora i projektanata geotehničkog projekta i građevine.

1.9.1.6. Kolnik i hodnik

Poprečni pad kolnika te vođenje trase i nivelete na građevini potpuno je u skladu sa cestarskim projektom. Ukupna širina građevine prilagođena je zahtjevima prometa (širinama voznih traka posebnim uvjetima građenja i zahtjevima održavanja).

Kolnički zastor je ukupne debljine 10.5 cm. Sastoji se od jednoslojne hidroizolacije lijepljenim trakama debljine 1,0 cm sa 5,0 cm debelim zaštitnim slojem asfaltbetona AC 16 bin PmB 45/80-65 i od 4,5 cm debelog habajućeg sloja SMA 16 PmB 45/80-65.





Armiranobetonska staza na koju se ugrađuje odbojna ograda izvodi se skupa s kolničkom pločom od betona C35/45.

Fuga između asfalta kolnika i rubnjaka obrađuje se trakom. Između asfaltnog zastora i rubnjaka

treba ostaviti urednu rešku širine 2 cm koja se ispunjava posebnom smjesom predviđenom za to (zalijevanje i prethodno lijepljenje bitumenskih traka).

U donjem, veznom, sloju ispravljaju se eventualne manje neravnosti kolničke ploče tako da završni sloj bude besprijekorno ravan. Zato treba prije asfaltiranja provjeriti visinske kote kolničke ploče na dovoljno gustoj mreži. Time se osigurava udobnost prijelaza preko nadvožnjaka.

1.9.1.7. Hidroizolacija

Hidroizolacija kolničke ploče je jednoslojna hidroizolacija bitumenskim trakama (na bazi bitumena i polimera SBS, ojačana netkanim vlaknima poliestera). Površinski sloj zaštićen je zrnatom keramikom. Postavlja se po cijeloj širini armiranobetonske ploče kolnika.

Hidroizolacija vanjskih zatrpanih betonskih ploha izvodi se sa jednostrukim polimer cementnim premazom d=5mm zaštićenim tvrdim stiroporom d=5,0 cm. Osobitu pažnju treba posvetiti pravilnoj pripremi ploha i polaganju izolacije.

1.9.1.8. Vijenci i rubnjaci

Armiranobetonski rubnjaci i vijenci se izvode od betona C40/50 i postavljaju se na sloj cementnog morta 1:1. Na ukopanom dijelu vijenca treba izvesti hidroizolaciju. Svi uzdužni spojevi montažnih rubnjaka i betonske staze zapunjuju se masom za zalijevanje spojnica. Masom za ispunu spojnica također se zapunjavaju reške između pojedinih komada montažnih rubnjaka.

1.9.1.9. Ograde

Na armiranobetonskoj stazi predviđena je odbojna ograda klase H2. Ugrađuje se na izravnavajući sloj cementog morta, a sidri se u monolitni beton armiranobetonske staze. Antikorozivna zaštita izvodi se vrućim pocinčavanjem (OTU IV st 7-01.12.).

Pješačka ograda visine h=110 cm sa dodatnom mrežastom zaštitnom ogradom se također ugrađuje na izravnavajući sloj cementog morta, a sidri u monolitni beton armiranobetonske staze. Antikorozivna zaštita izvodi se vrućim pocinčavanjem (OTU IV st 7-01.12.). Zaštitno uzemljenje čelične zaštitne ograde sastoji se od gromobranske instalacije s pomoću koje će se svi metalni dijelovi nadvožnjaka (zaštitne ograde i police za kabele) biti spojeni s uzemljivačima. Uzemljenje nadvožnjaka predmet je posebnog projekta.

1.9.1.10. Odvodnja

Na objektu je predviđen zatvoreni sustav odvodnje, pa se na nižim rubovima nadvožnjaka uz betonski rubnjak ugrađuju slivnici. Oborinska voda odvodi se slivnicima i cijevima odvodnje slobodnim padom s prometne površine.

Slivnici s tipskim rešetkama moraju biti dvodjelni tako da mogu skupljati eventualnu procjednu vodu, te također moraju imati umetak u kojem će se zadržavati nečistoća. Voda iz slivnika putem priključnih cijevi 150 mm odlazi u odvodne cijevi od poliestera, promjera 300 mm.

Cijevi odvodnje završavaju u revizionim oknima najbližima mostu. Na krajevima mosta mora se izvesti dilatacijski nastavak cijevi odvodnje.

1.9.1.11. Ostali radovi

Predviđena je ugradnja elastičnih dilatacijskih naprava za ukupni pomak od 70mm (+/-35mm). Prijelazne naprave kojima je osiguran udoban prijelaz cestovnih vozila na mjestima dilatacionih razdjelnica pojedinih dilatacija građevine osim standardnih karakteristika definiranih općim tehničkim uvjetima moraju biti i vodonepropusne. Veličina njihovog hoda izračunata je za dilatiranje koje odgovara promjeni temperature za +/-40°C što zadovoljava zahtjev EC. Napominje se da je po EC dopušteno oštećenje prijelaznih naprava za maksimalni intenzitet računskog potresa.

Cijevi za instalacije, odnosno priprema za polaganje kablova, vode se u pješačkim stazama. U skladu s

posebnim uvjetima za potrebe TK mreže polažu se 2 (dvije) PHD cijevi 100/110 mm u beton lijeve i desne pješačke staze.

Svi metalni dijelovi, ograde i prijelazne naprave se uzemljuju. Uzemljenje metalnih dijelova vrši se trakom za

uzemljenje. Obaveza izvoditelja građevine je prilikom građenja izvršiti elektropovezivanje svih metalnih dijelova prema propisima i pravilima struke.





Čunjevi nasipa i pokosi oko upornjaka izrađuju se od mješovitog probranog materijala u nagibu 1:1.5, humuziraju se i zatravnjuju.

Svi pokosi strmijeg nagiba kao i pokosi nasipa uz upornjake ispod građevine oblažu se betonskim pločama. Obloga betonskim pločama izvodi se i u dnu pokosa čunjeva nasipa do visine od 2 m iznad terena. Obloga se oslanja na za tu svrhu izrađeni betonski temelj.

Čunjeve nasipa i pokose na mjestima gdje se ne izvodi kamena obloga potrebno je humuzirati i zatravniti.

Nakon završetka izvedbe potrebno je napraviti probno opterećenje građevine. Po završetku radova okoliš valja vratiti u prvobitno stanje, a sve devastirane površine urediti tako da se

uklapaju u okoliš (poravnanjem terena i ostalog materijala od iskopa, humuziranjem, sijanjem trave, zasađivanjem

1.9.1.12. Uzemljenje

Instalaciju zaštitnog uzemljenja objekta izvesti povezivanjem preko zaštitne trake 30x4 mm s metalnom konstrukcijom objekta kao glavnim odvodom spojenim na zaštitno uzemljenje. U trup objekta treba položiti FeZn traku prema priloženim nacrtima. Po završetku pilota ili temeljnih stopa potrebno je obaviti pojedinačno mjerenje uzemljenja. Tek nakon završenih mjerenja treba nastaviti izradu stupova objekta. Ukoliko nije moguće spajanje zaštitne trake s armaturom objekta traka će se položiti po vanjskoj strani objekta, te će se izvesti (na objektima koji imaju stupišta) zaštitno uzemljenje oko temelja stupišta u obliku prstena. Prsten ukopati na dubini 0.8 m. Potrebno je izvesti uzemljenje svih metalnih masa na objektima. Odvode je potrebno izvesti metalnom FeZn trakom 30x4 mm koja se ubetonira u tijelo objekta. Na taj način na svakom objektu je dobiveno onoliko odvoda koliko objekt ima stupišta (na svakoj strani objekta onoliko odvoda, koliko ima stupišta). Također, potrebno je izvesti poprečno povezivanje FeZn trakom svih metalnih masa na objektima te pojedinih traka međusobno, a sve prema priloženim nacrtima. Sukladno navedenom treba unutar stupova objekata, položiti FeZn traku dimenzija 30x4 mm te ju svakih 1 m spojiti varenim spojem na konstrukciju armature. Ukoliko nije moguće spajanje zaštitne trake na armaturu objekta potrebno je po vanjskoj površini stupova objekata, položiti FeZn traku dimenzija 30x4 mm, te izvesti uzemljivački prsten oko temelja stupa. Također, izvod predmetne FeZn trake na vrhu stupa potrebno je spojiti na metalne trake položene po dužini objekta, prema priloženim nacrtima. Mjerne spojeve izvesti na svakom odvodu, na visini 1.6 m od nivoa gotovog okolnog zemljanog terena, kako bi bila dostupna za redovni pregled Mjerni spojevi označeni su oznakama M i nalaze se na objektima prema priloženim nacrtima. Na objektima treba dodatno spojiti pokositrenim bakrenim pletenicama presjeka 16 mm2 sva mjesta gdje nije ostvarena potpuna galvanska veza (metalne stepenice, metalne ograde, dilatacije i sl.). Na taj se način ostvaruje jedinstvena galvanska veza svih metalnih masa na mostu. Traku za uzemljenje potrebno je na mjestu prelaza preko „prelaznih naprava“ na objektima izvesti s bakrenim pletenicama presjeka 70 mm2 uz osiguranje rezerve istih prije i poslije prelazne naprave ostavljajući određenu dodatnu duljinu iste. Zaštitnu ogradu, rukohvate na ogradi i distantni odbojnik spojiti na traku uzemljenja. Izvođač radova treba položiti traku za uzemljenja u najpovoljnijem smjeru uvažavajući postojeće stanje na terenu, konzultirajući projektante ostalih instalacija na mostu. Nakon polaganja uzemljivača obavezno treba izmjeriti otpor uzemljenja i u slučaju otpora uzemljenja

većeg od 10 poduzeti odgovarajuće mjere i zahvate u dogovoru s projektantom elektroinstalacije mosta i uzemljenja objekata.





Na svim stupovima objekata osigurati električnu neprekidnost armature na način:




Prema IEC 62305-3 točka 5.3, prirodne sastavnice sustava odvoda mogu biti kišne i druge cijevi, kovinska konstrukcija građevine te galvanski povezana armatura u armirano-betonskoj konstrukciji. Na krajevima objekata potrebno je u zemlju (nasip) položiti bakreno uže presjeka 70 mm2 te ga spojiti s uzemljivačkom bakrenom sondom. Drugi kraj užeta potrebno je spojiti na FeZn traku 30x4 mm položenu u tijelu objekata. Prolaz izvoda iz betonske armature kroz zid i njegovo nastavljanje treba pozorno zaštititi od kemijske korozije. Najlakši način je premaz krajeva silikonskim premazima ili bitumenom u blizini prolaza i to po 50 mm unutar zida i izvan zida. Metalne mase objekata (ograda, metalne konstrukcije…) bit će spojene s prethodno opisanim uzemljivačima pomoću odvoda, kako je prethodno opisano. Na taj način bit će osigurano efikasno uzemljenje objekta odnosno metalnih masa na objektima. Mjerenjem otpora uzemljenja nakon izgradnje objekta, treba potvrditi vrijednosti otpora uzemljenja na cjelokupnom sustavu. Također, potrebno je prilikom izvođenja radova na stupovima objekta izvršiti spajanje FeZn trake unutar konstrukcije stupa na armature pojedinog stupa predmetnog objekta. Potrebno je napraviti nekoliko spojeva iste armature na vanjske metalne konstrukcije pomoću FeZn trake. Na taj način su sve metalne mase preko armature spojene na temeljni uzemljivač čime je postignuto vrlo dobro uzemljenje i odvodnja prenapona. Armatura predstavlja metalne mase velikog presjeka te na taj način čini izuzetno dobro vodljivi odvod. Ukoliko izvođač smatra da predmetne radnje nisu moguće ili nisu u skladu s projektiranim stanjem objekta, potrebno je buduće stupove izvesti na način da se u samu konstrukciju stupa doda još jedna Fe/Zn traka kao uzemljivač neovisno od armature. Ista traka bila bi spojena na temeljni uzemljivač te sprovedena neprekinuto do vrha konstrukcije stupa gdje bi se na nju spajali odvodi s metalnih masa objekta. Na ovaj način također je efikasno riješen problem uzemljenja objekta. Metalnu FeZn traku potrebno je u temelju stupišta izvesti s izvodom izvan betona duljine 30-ak cm čime bi se ostavila mogućnost eventualnog budućeg nadograđivanja sustava uzemljenja zbog malog otpora ili slično. Ukoliko nije moguće spajanje zaštitne trake s armaturom objekta (ukoliko je objekt već izveden) traku treba položiti, koristeći nosače, po vanjskoj strani objekta, te na objektima, koji imaju stupišta, izvesti zaštitno uzemljenje oko temelja stupišta u obliku prstena. Također, ukoliko nije moguće postavljenje sondi zbog potpornih zidova, sondu povezati bakrenim užetom s uzemljivačkim prstenom postavljenim oko stupišta ili upornjaka.

1.10. Objekti visokogradnje ČCP-a Sudaraš

1.10.1. Arhitektonsko – građevinski radovi

1.10.1.1. Lokacija i hidrogeološke karakteristike terena

Na Autocesti A 05 ( koridor V c ) na dionici 2 Beli Manastir - Osijek predviđa se u čvoru Sudaraš izgradnja Čeonog cestarinskog prolaza sa 2 naplatnih kućica , 4 otoka , 6 voznih traka, trake za vangabaritni promet , katnog objekta kontrole naplate,čelične nadstrešnice , nadstrešnice za vozila zaposlenih i objekta agregata. Veza između naplatnih kućica i objekta u kojem su smješteni uređaji uspostavit će se podzemnim instalacionim kanalom, širine 110 cm, visine 90 cm. Karakteristika cestarinskog prolaza u građevinskom smislu su tri osnovna elementa, koji tvore cjelinu. To su naplatne kućice, nadstrešnica i objekt kontrole naplate. Za autocestu su rađena geomehanička ispitivanja, te ista vrijede i za budući cestarinski prolaz koji je lociran na istoj autocesti. Prema sezmičkoj karti i Pravilniku o tehničkim normativima za izgradnju





objekata visokogradnje u sezmičkom području, područje objekta nalazi se u VIII potresnoj zoni po MCS.

1.10.1.2. Namjena građevine s programskim podacima

Čeoni cestarinski prolaz "Sudaraš" sastoji se od 2 naplatnih kućica, 4 naplatnih otoka, 6 voznih traka, trake za vangabaritni promet , nadstrešnice nad njima, katnog objekta kontrole naplate, nadstrešnice parkinga djelatnika te objekta agregata .

1.10.1.3. Objekt kontrole naplate

Objekt kontrole naplate ima funkciju smještaja službenika koji vrše službu u naplatnim kućicama, kao i operativnih zadataka na cestarinskom prolazu. Tlocrtno su postavljene dvije grupe prostorija prema namjeni. Iz ulaznog prostora koji je pod kontrolom i gdje se nalazi prodaja pretplate ulazi se u hodnik koji povezuje radne urede u objektu kontrole naplate, kancelariju šefa smjene, prostoriju kontrole prometa,prostoriju referenta, prostoriju elektropreme , prostorija za smještaj plinskog bojlera i opreme grijanja i ventilacije, sanitarije sa garderobama , sanitarije za invalide i sistemska soba. Na katu se iz centralno smještenog hodnika dolazi do ureda, čajne kuhinje sa blagovaonicom spremišta i sanitarija zaposlenika . Netto korisne površine prizemlje objekta kontrole naplate: Prostorija vrsta poda koeficijent netto površina Ulazni prostor keramičke pločice 1,00 8,00 m2 Prodaja pretplate keramičke pličice 1,00 5,60 m2 Hodnik I keramičke pločice 1,00 11,05m2 Hodnik II keramičke pločice 1,00 5,45 m2 Hodnik III keramičke pločice 1,00 11,05 m2 Referenti linoleum 1,00 14,20 m2 Šef smjene linoleum 1,00 11,05 m2 Kontrola prometa linoleum 1,00 13,90 m2 Kontrola prometa linoleum 1,00 13,70 m2 Muška garderoba keramičke pločice 1,00 11,40 m2 Ženska garderoba keramičke pločice 1,00 11,50 m2 Sanitarije za invalide keramičke pločice 1,00 4,40 m2 Stubište keramičke pločice 1,00 8,75 m2 Elektroprostorija keramičke pločice 1,00 9,05 m2 Sistemska soba kompjuterski pod 1,00 9,50 m2 Prostorija za bojler keramičke pločice 1,00 18,80 m2 Netto površina prizemlja objekta kontrole naplate je 167,40 m2 Netto korisne površine kata objekta kontrole naplate: Prostorija vrsta poda koeficijent netto površina Spremište keramičke pločice 1,00 11,90 m2 Hodnik I keramičke pločice 1,00 7,90 m2 Hodnik II keramičke pločice 1,00 3,35 m2 Hodnik III keramičke pločice 1,00 5,45 m2 Ured linoleum 1,00 13,90 m2 Ured linoleum 1,00 34,45 m2 Ured linoleum 1,00 20,90 m2 Stubište keramičke pločice 1,00 8,50 m2 Ured linoleum 1,00 14,40 m2 Čajna kuhinja+blagovanje keramičke pločice 1,00 34,45 m2 Ženski WC keramičke pločice 1,00 6,80 m2 Muški WC keramičke pločice 1,00 6,80 m2 Netto površina kata objekta kontrole naplate je 168,80 m2 Sveukupna netto površina objekta kontrole naplate PR+KAT 336,20 m2





Razvijena brutto površina objekta kontrole naplate PR+KAT 424,88 m2 Objekt kontrole naplate je zidani katni , tlocrtnih dimenzija 22,60 x 9,40 m . Visina do atike krova iznosi maks. 7,86 m od kote platoa. Objekt je zidan na betonskim temeljima porotherm opekom deb. 38 cm, sa toplinskom izolacijom i ventiliranom fasadom od max compact ploča. Stropovi su ab ploče deb. 16 cm. Unutarnji zidovi se liče disperzivnim bojama osim u prostorima sanitarija osoblja i gdje se popločavaju zidnim keramičkim pločicama do visine 2,20 m od gotovog poda. U kuhinji se popločuje zid uz kuhinjske elemente u visini od 0,80 do 1,40 m od gotovog poda. U sklopu podne konstrukcije predviđena je ugradba hidroizolacije i toplinske izolacije, a u sklopu stropne konstrukcije ugradba toplinske izolacije. Nad objektom je krov od željezne rešetke sa pokrovom od poc. željeznog profiliranog obojenog lima i opšavom. Podovi su izvedeni od linoleuma u kancelarijama te keramičkih pločica u svim ostalim prostorijama. Ispod poda objekta nalazi se instalacioni kanal kroz koji prolazi direktna veza ispod platoa cestarinskog prolaza do naplatnih kućica, gdje prolaze instalacije električnog napajanja, grijanja,ventilacije,klimatizacije i signalizacije. Sveukupna razvijena brutto površina objekta kontrole naplate je 424,88 m2, naplatne kućice cca 5,25 m2 , nadstrešnice cca 614,90 m2 , nadstrešnice parkirališta 122,40 m2 i objekta agregata 18,05 m2 . U objektu kontrole naplate predviđeno je 10 radnih mjesta, a u naplatnim kućicama po jedno radno mjesto. Provjetravanje radnih i pomoćnih prostorija u objektu kontrole naplate vrši se putem prisilne tlačne i otsisne ventilacije ,osim u sanitarijama i sistemskoj sobi gdje je prirodno preko otvora na pročelju .

1.10.1.4. Naplatna kućica

Naplatne kućice su na vlastitom otoku na betonskom soklu +20 cm iznad prometne površine. Naplatna kućica služi za automatsko, odnosno ručno izdavanje kartica i naplatu cestarinske takse.Tlocrtno, naplatna kućica zadovoljava potrebe za jedno radno mjesto/jednosmjerni promet/. Dimenzija naplatne kućice je 3,50 x 1,50 m ,podna površina je cca 4,10 m2, pa je time kubatura zračnog prostora u potpunosti zadovoljena /11,48 m3/, svjetla visina do rešetkastog spuštenog strope iznosi 2,80 m. Konstrukcija naplatne kućice sastoji se od čelične konstrukcije i od čeličnih pocinčanih profila. Posebnu pažnju kod izvođenja naplatne kućice treba obratiti na detalj ojačanja uglova /čelični profili sa zaštitnim pločama/ jer su ta mjesta najizloženija eventualnom udaru vozila. U međuprostoru dvostrukog uzdignutog poda prolaze elektroinstalacije, instalacije centralnog grijanja, te ventilacioni kanal na koji se nastavlja ventilaciona vertikala do podgleda stropa iznad kojeg se upuhuje kondicionirani zrak u naplatnu kućicu. U kućici se na taj način postiže nadtlak i zaštićuje radnike od utjecaja ispušnih plinova. Grijanje je riješeno smještajem ventilkonvektora centralnog grijanja . U zaštitnom sistemu prilaza kabini predviđeni su betonski zaštitni blokovi. Ulaz u kabinu smješten je na čeonoj strani kućice što omogućava izlaz na dio zaštitnog otoka iza zaštitnog bloka – odnosno na najzaštićenije mjesto. Sva vanjska bravarija ustakljena je “IZO” kaljenim staklom, a zaštita od insolacije postiže se antistatičnim, nezapaljivim “PLISE” roletama. Vrata i prozori su od čeličnih pocinčanih profila s punim parapetima od 2-strukog pocinčanog lima i s ispunom 10 cm mineralne vune. Na bočnoj demontažnoj vanjskoj stijeni predviđena je ugradba opreme za elektronsku i kartičnu naplatu cestarine. Izolacija krova naplatne kućice izvedena je od 12 cm mineralne vune . Sva bravarija na kućici tvornički će biti finalizirana pečenim lakom. Osvjetljenje je opće na stropu, a radna rasvjeta se nalazi uz radne površine. Za ugradnju automatske opreme, potrebno je postaviti nosač detektora za klasifikaciju vozila i osigurati radni stol u kabini, na kojeg se montira oprema.

1.10.1.5. Nadstrešnica nad prolazom

Funkcija nadstrešnice je da pokriva predviđeni prostor za naplatu cestarine i vizuelno naglašava ulaz i izlaz na autocestu. Glavni nosivi elementi su rešetke iz valjanih profila i cijevnih profila. Sve se izvodi iz montažnih elemenata, a na gradnji se spaja vijčanim spojnim sredstvima i varenjem. -Nadstrešnica je čelične zatvorene konstrukcije .





Pristup do rasvjetnih tijela i promjenjive signalizacije u donjoj zoni nadstrešnice omogućen je preko čeličnih penjalica, koje se nalaze uz objekt kontrole naplate ,do hodnih traka smještenih u konstrukciji nadstrešnice . Hodne trake su širine 90 cm sa zaštitnom ogradom na visini od 100 cm. Penjalice su čelična konstrukcija, osigurane leđobranom. Prečke ljestava su od

okruglog željeza16 mm na razmaku od 30 cm.Širina ljestava je 57 cm. Leđobran je dimenzija 70/70cm, počinje od 7. prečke /cca 200cm/ i visine je 1,00 m iznad završetka ljestvi. Preko čeličnih penjalica moguć je pristup na krov objekta kontrole naplate radi održavanja i čišćenja . Nosači rešetki su osam dvostrukih cijevnih stupova promjera 168,3/8,8 mm temeljeni u armiranom betonu. Ukupno natkriveni prostor u smjeru kretanja vozila je 16,25 m, ukupna širina nadstrešnice je 37,84 m . Svjetli prolaz ispod nadstrešnice iznosi 5,34 m. Na stupove se oslanja glavna rešetka. Na nju se oslanjaju sekundarni rešetkasti nosači. U poprečnoj osi prolaza predviđenena je svjetlosna traka , pokrov čelični profilirani pocinčani lim. Rasvjeta je usklađena sa prolaznim trakama i ukomponirana u podgled rešetke. Na čeonim fasadama nadstrešnice predviđeni su elementi vertikalne promjenjive signalizacije. Servisiranje i održavanje rasvjete i promjenjive signalizacije obavlja se po potrebi putem krana sa odgovarajućom regulacijom prometa.

1.10.1.6. Instalacije

U cestarinskom prolazu od instalacija se predviđa: - električna instalacija za rasvjetu, pogon i signalizaicju, te pogon naplatnih uređaja, - vodovod , kanalizacija spojena na bio pročistač , - instalacije centralnog grijanja , ventilacije i klimatizacije - instalacije telefona. Oprema kod cestarinskog prolaza su detektori koji određuju kategoriju vozila, automati za izdavanje kartica, kase za naplatu sa aparatom za registriranje naplate, te kompletna oprema za kontrolu naplate.

1.10.1.6.1 Instalacije vodovoda i kanalizacije

Objekt se opskrbljuje vodom iz javnog vodovoda. Priprema potrošne tople vode osigurana je centralno putem plinskog bojlera . Fekalne otpadne vode odvode se plastičnim kanalizacionim cijevima u uređaj za pročišćavanje otpadnih voda i dalje u obodni kanal.

1.10.1.6.2 Instalacije jake i slabe struje i telefona te gromobrana

U objektu su smještene glavne razvodne ploče instalacija struje i telefona . Električnom energijom se opskrbljuje iz nove trafostanice koja se nalazi uz prolaz za vangabaritna vozila .

1.10.1.6.3 Instalacije grijanja

Objekt kontrole naplate zagrijava se sistemom centralnog grijanja putem ventilkonvektora sa UNP kao energentom.U sanitarnim prostorijama za grijanje služe ALU radijatori . U naplatnim kućicama se nalaze ventilkonvektori . Spremnik UNP od 5 m3 nalazi se na otoku uz objekt kontrole naplate , zaštićen je djelomično betinskim zidom i ograđen metalnom ogradom .

1.10.1.7. Nadstrešnica nad parkiralištem

Funkcija nadstrešnice je da pokriva predviđeni prostor za smještaj vozila zaposlenih na parkiralištu uz prolaz za vangabaritna vozila. Glavni nosivi elementi iz valjanih profila i cijevnih profila. Sve se izvodi iz montažnih elemenata, a na gradnji se spaja vijčanim spojnim sredstvima i varenjem. Nadstrešnica je čelične otvorene konstrukcije dim 20,40/6,00 m. Pokrov je od rebrastog čeličnog lima u jednostrešnom padu.





1.10.1.8. Objekt agregata

Predviđa se zasebni objekt između trafostanice i natkrivenog parkinga za djelatnike tlocrtnih dimenzija 5,10/3,54 m, što omogućuje nesmetano kretanje i održavanje agregata. Agregat od 60 Kw dimenzija 2,70 x 1,04 , visine 1,5 m. Diezel električni agregat temeljen je na dilatiranom temelju sa elastičnim osloncima / vibroizolatori / koje isporučuje proizvođač agregata. Usis svježeg zraka za hlađenje diezel motora preko usisne rešetke na pročelju objekta, dok se ispušni plinovi od izgaranja izbacuju preko ispušne grane na kotu krova objekta .

1.10.1.9. Uvjeti za zaštitu od požara

Kao požarni putevi koriste se javne površine oko objekta koje su dovoljne širine za nesmetano odvijanje zaštite. Nadležna je najbliža vatrogasna jedinica. Kod izrade tehničke dokumentacije za građevinsku dozvolu potrebno je pridržavati se posebnih uvjeta izdanih od nadležne Policijske uprave Ministarstva unutarnjih poslova, Odjela za zaštitu od požara i eksploziva.

1.10.2. Strojarski radovi

Predmetnim zahvatom obuhvaćaju se instalacije grijanja ihlađenja objekta kontrole naplate i naplatnih kućica, zagrijavanja PTV-a, hlađenja sistemske sobe, ventilacije uredskih prostora, sanitarija, ventilacija naplatnih kućica, sustav za skladištenje i razvod UNP-a.

1.10.2.1. Instalacije UNP-a

1.10.2.1.1 Stanica ukapljenog naftnog plina

Za pohranu ukapljenog naftnog plina su odabran je mali plinski spremnik. Spremnik je kapaciteta 4,8 m3 za UNP, projektni tlak: 16,7 bar, ispitni tlak : 25 bar. Tip izvedbe horizontalni na dva sedla, vanjskog promjera 1250 mm. Spremnk plina zajedno sa isparivačkom stanicom, smješten je u žičanim pletivom ograđenom prostoru izvan zgrade. Plinom se osim kotlovnice napaja plinski aparati u čajnoj kuhinji. Spremnik ima sljedeće priključke:

Punjenje : NPT 5/4”, PN 25 Kombinirani ventil : NPT 3/4”, PN 25 Blok ventil : NPT 3/4”, PN 25 Ispust kondenzata : NPT 1”, PN 25 Sigurnosni ventil : NPT 5/4”, PN 25 Pokazivač razine : DN 50

Svi priključci spremnika opskrbljeni su s protulomnim ventilima. Ispust kondenzata je s donje strane plašta, a svi ostali priključci su s gornje strane. Priključci su s gornje strane su zaštićeni poklopcem, osim sigurnosnog ventila i pokazivača razine. Spremnik je snabdjeven s 2 uške za dizanje i manipulaciju istim. ISPARIVAČ za UNP – električni suhi isparivač tip Plinotehnika SPI-12 (6-15 kg/h),

maksimalnog kapaciteta isparavanja 15 kg/h, napon 230V, 50Hz, snaga grijača 2 kW, max. radni tlak 16,7 bar. Regulacijska linija: dvostupanjska, izlazni tlak: 30-50 mbar

1.10.2.1.2 Vanjski razvod plinskih instalacija

Trasa i dimenzije plinovoda vidljive su na priloženim nacrtima. Nakon ulaska trase u zemlju, prelazi se na PEHD d32 (sama trasa vidi se prema priloženim nacrtima). Dubina polaganja instalacije približno iznosi 1 m sa 10 cm posteljice i 20 cm nadsloja od suhog pijeska. Na dubini cca 40 cm iznad plinovoda postavlja se PE traka s natpisom „pozor plin“. Ostatak rova zatrpava se zemljom iz iskopa uz sabijanje slojeva po 30 cm. Svi prijelazi PEHD-čelik dimenzija d32 prelazi izvode „draw-lock“ prelaznim komadom neposredno ispred zaporne slavine. Čelični dio plinovoda u zemlji potrebno je antikorozivno izolirati dvostrukim slojem PE trake (Plastizol ili sl.). Na izlasku iz zemlje potrebno je postaviti zaštitnu čeličnu cijev koja nadvisuje tlo cca 500 mm te sve zajedno





ponovno omotati plastizolom. Antikorozivna zaštita čeličnih plinskih cijevi iznad zemlje dvostrukim premazom temeljne boje i završnim naličem žute boje.

1.10.2.1.3 Unutarnji razvod plinskih instalacija

Cijevni razvod unutar građevine izvest će se od čeličnih bešavnih cijevi DIN 2440. Razvod plinske instalacije projektiran je za radni tlak od 50 mbar. Trase i dimenzije plinovoda vidljivi su u priloženim nacrtima. Unutarnji razvod plinske instalacije vodi se ispod spuštenog stropa. Potrošači plina su:

plinski kondenzacijski zidni uređaj (bojler) i plinski štednjak koji se nalazi u čajnoj kuhinji.

Prije svakog trošila predviđena je zaporna armatura. Spajanje čeličnih cjevovoda i drugih čeličnih elemenata plinovoda predviđeno je zavarivanjem, a na mjestima prolaska kroz zidove ugrađuje se proturna cijev u plinotijesnoj izvedbi.

1.10.2.2. Sustavi grijanja i hlađenja

1.10.2.2.1 Sustav centralnog grijanja

Sustav centralnog grijanja prostorija u objektu kontrole naplate i naplatnih kućica zasniva se na proračunu toplinskih gubitaka prema EN 12381. Ukupni toplinski gubici za čitav sustav iznose oko 31500 W. Predviđena temperatura u prostorijama je kako slijedi: Prostorije u kojima borave djelatnici i hodnici: 20°C Sanitarne prostorije: 24°C Hodnici: 16°C Ogrijevni medij (35% glikol) koji se koristi u sustavu grijanja je topla voda temperaturnog režima 70/50°C koja se priprema u kondenzacijskom plinskom zidnom bojleru nazivnog toplinskog učinka 45kW (kao tip: Vitodens 200-W 17-45kW). Optimizacija rada uređaja vrši se standardno ugrađenom modulirajućom digitalnom regulacijom koja upotrebljenu snagu kotla prilagođava trenutnom toplinskom opterećenju konzuma. Temperatura polaznog voda grijanja regulira se prema vanjskoj (atmosferskoj) temperaturi preko pojačala koje inpute(ulazne podatke) prima od vanjskog temperaturnog osjetnika (smještenog na vanjskom sjevernom zidu objekta) I naliježnog osjetnika temperature smještenog na polaznom vodu tople vode. Cijevna mreža se preko razdjelnika/sabirnika dijeli u četiri grane: granu ventilokonvektora naplatnih kućica, granu ventilokonvektora prizemlja objekta kontrole naplate, granu ventilokonvektora kata objekta kontrole naplate i granu radijatorskog grijanja u objektu kontrole naplate. Cijevna mreža iza razdjelnika/sabirnika se koristi kao dvocijevna u sustavu grijanja. Kompletna cijevna mreža se izvodi od bakrenih cijevi, izoliranih pjenastom izolacijom, tip kao Armacell debljine 1/3 promjera cijevi, a u energetskom kanalu i u toplinskoj stanici debljine 2/3 promjera cijevi, prema Tehničkom propisu o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama. Mreža je vođena u estrihu poda unutar objekta kontrole naplate, odnosno u energetskom kanalu prema naplatnim kućicama. Odzračivanje se obavlja na svim ogrjevnim tijelima na katu. Pražnenje je moguće na najnižoj točki, a ona je u energetskom kanalu ispod poda prizemlja. Djelomično pražnjenje je moguće na radijatorima u prizemlju i na razdjelnicima. U prostorijama u kojima ljudi borave, kancelarije, blagovanje s kuhinjom, naplatne kućice, kao ogrjevna tijela izabrani su ventilokonvektori. Ventilokonvektori su vertikane izvedbe za parapetnu ugradnju. U naplatnim kućicama, zbog potrebe ventiliranja svježim i čistim zrakom predviđeni su ventilokonvektori sa mogućnošću miješanja zraka iz prostorije sa zrakom izvana, tj. sa zrakom iz ventilacijskog kanala kojeg uzimaju preko plenuma montiranog na usis. Odnos količine svježeg i recrkulacijskog zraka regulira se zaklopkom u plenumu. Mješavina zraka prije dolaska na izmjenjivač topline u ventilokonvektoru prolazi kroz filter klase G3. Ventilokonvektori u prostorijama objekta za kontrolu naplate nemaju mogućnost miješanja zraka. Svi ventilokonvektori su opremljeni tavom za skupljanje kondenzata, maskom, fleksibilnim priključcima i automatskom regulacijom u funkciji održavanja zadane temperature u prostoriji. Automatski se reguliraju brzina ventilatora i otvorenost TA-Compact-P ventila na povratnom vodu, a u naplatnim kućicama otvorenost troputog modulirajućeg ventila i omjer miješanja svježeg zraka sa zrakom iz prostorije. Cijevni priključci na ventilokonvektore su 3/4“. Ventilokonvektori su opremljeni i protusmrzavajućim termostatom s povratnom oprugom za zatvaranje usisa svježeg zraka. Odvod kondenzata je PVC cijevima u najbliži kanalizacijski sifon smješten u sanitarnim prostorijama ili oborinsku vertikalu.





Radijatorsko grijanje je predviđeno za zajedničke prostorije, dakle muške i ženske garderobe sa WC-ima i hodnike. Predviđeni su aluminijski člankasti radijatori izrađeni metodom tlačnog lijeva, tip Lipovica Orion 500/95, u plus (+) izvedbi. Plus izvedba je posebna izvedba koja omogućava spoj radijatora na podni cijevni razvod, na način da prva dva radijatorska članka čine par koji na sebi imaju priključke, jedan za polazni, a drugi za povratni spoj grijanja. U projektu je predviđeno da svi radijatori budu tzv. desne izvedbe (priključci s desne strane - vidi nacrt), dok se priključak izvodi kao zidni (izvedba DZ). Radijatori su tvornički opremljeni sa Danfoss radijatorskim ventilom sa pripadajučom termostatskom glavom, prigušnicom, odzračnom slavinom i slavinom za pražnjenje/punjenje. Odzračivanje sustava se vrši na samim radijatorima, na razdjelniku i sabirniku u hodniku i na najvišoj točki cijelog sustava, u prostoriji pogona. Pražnjenje se može vršiti na radijatorima i na najnižoj točki sustava, u energetskom kanalu ispod prostorije pogona. Nakon montaže opreme izvršiti ispitivanje sustava grijanja prema programu kontrole i osiguranja kvalitete.

1.10.2.2.2 Sustav centralnog hlađenja

Sustav centralnog hlađenja prostorija u objektu kontrole naplate kao i naplatnih kućica zasniva se na proračunu toplinskih dobitaka prema VDI 2078. Ukupni toplinski dobici za čitav sustav su oko 30000 W. Predviđena temperatura u prostorijama u kojima ljudi borave je 26°C. Ostali prostori se ne hlade. Rashladni medij je mješavina vode sa 35% glikola nazivnog temperaturnog režima 7/12°C. Izvor rasshladne energije je agregat kao tip: LENNOX EAC 431 SM4 HN sa serijski ugrađenom pumpom i spremnikom rashladnog medija (hidraulički modul), kao i regulacijom. Nominalni rashladni učin rashladnog agregata je 36,4 kW, pri vanjskoj temperaturi od 35°C i temperaturnim režimima 7/12°C. Radna tvar je R410A. Hladnjak je smješten pored nadstrešnice parkirališta, na vlastitom temelju. Priključci hladnjaka su 1 1/2“. Cijevna mreža (dvocijevnog) sustava hlađenja polazi iz rashladnog agregata prema zgradi u energetskom kanalu. U energetskom kanalu, ispod objekta se dijeli u tri grane: granu naplatnih kućica i dvije grane ventilokonvektora u objektu kontrole naplate, prizemlje i kat. Kompletna cijevna mreža se izvodi od bakrenih cijevi, izoliranih pjenastom izolacijom, tip kao Armacell AF, debljine 17-21 mm. Odzračivanje se obavlja na svim rashladnim tijelima (ventilokonvektorima), kao i na rashadnom agregatu. Pražnenje sustava je moguće na najnižoj točki, a ona je u energetskom kanalu ispod objekta. Nakon montaže opreme izvršiti ispitivanje sustava hlađenja prema programu kontrole i osiguranja kvalitete.

1.10.2.2.3 Sustav hlađenja sistemske sobe

Hlađenje sistemske sobe je nužno kako bi se u njoj osigurala konstantna temperatura od 22°C, potrebna za rad instalirane elektroničke opreme koja konstantnim radom emitira toplinsku energiju. Predviđen je MONO SPLIT uređaj sa ugrađenim inverterom tip kao: DAIKIN FTXS/RXS 25G Qh = 2,5 kW Qg = 3,2 kW S obzirom na stalni rad tijekom ljetnih mjeseci, predviđena je energetska klasa A/A. Na zahtjev investitora, navedeni SPLIT sustav mora imati ugrađenu „auto-restart“ funkciju. Unutarnja jedninica se postavlja na unutarnji zid pod stropom u sistemskoj sobi, a vanjska jedinica se postavlja na vanjski zid objekta.

1.10.2.3. Sustavi ventilacije

1.10.2.3.1 Sustav ventilacije naplatnih kućica

Ventiliranje naplatnih kućica nužno je kako bi se osigurao pretlak i spriječio ulazak zraka zagađenog ispušnim plinovima u prostor istih. Zbog toga je usis zraka predviđen sa stražnje strane zgrade kontrole naplate, na vanjskom zidu prostorije br. 12, kako bi bio što dalje od prometa. Također, na usisu zraka u ventilacijski sustav obavezan je filter klase G4 ili veće. Potrebna količina zraka za ventilaciju iznosi 165-170 m3/h po kućici, odnosno 340 m3/h ukupno. Dobavu zraka u potrebnoj količini osigurava kanalski ventilator sa EC motorom i mogućnošću podešavanja brzine, predviđen za ugradnju u prostoriji br. 12. Zbog mogućnosti povećanja broja naplatnih kućica u budućnosti, predviđen je ventilator s rezervom kapaciteta. Dobava se vrši kroz kanalski razvod smješten u energetskom kanalu. Kompletan kanalski razvod izrađuje se iz spiro cijevi od pocinčanog lima. Konstantnu količinu dobavljenog zraka za svaku kućicu posebno osigurava regulator konstantnog protoka ugrađen na svaki ogranak kanalskog razvoda, a prekid dobave za





slučaj kada naplatna kućica nije u funkciji omogućeava se on-off zaklopkom sa motornim pogonom koji se uključuje iz same kućice. Ispuh zraka u prostor naplatnih kućica je preko ventilokonvektora koji imaju mogućnost miješanja unutarnjeg zraka iz prostorije i svježeg zraka tj. zraka iz ventilacijskog kanala. Zrak se u ventilokonvektor uvodi preko plenuma montiranog na usisnu stranu istog. Taj zrak se grije ili hladi pri strujanju preko izmjenjivača topline unutar ventilokonvektora, kroz čije cijevi struji ogrjevni/rashladni medij. Ventilokonvektori su opremljeni protusmrzavajućim termostatom s povratnom oprugom. Zrak se iz prostora naplatne kućice odvodi kroz otvoreni prozor za vrijeme naplate i kroz pretlačnu žaluziju montiranu na konvektoru suprotnoj strani naplatne kućice.

1.10.2.3.2 Sustav ventilacije objekta kontrole naplate

Ventilacija ovog objekta riješena je kao prisilna putem ventilacijske jedinice sa rekuperacijom topline smještene pod stropom prostorije br. 13 (prostorija za smještaj plinskog bojlera). Raspodjela svježeg i odvođenje otpadnog zraka vrši se pravokutnim kanalima od pocinčanog čeličnog lima smještenim u spuštenom stropu prizemlja i kata, tako da su vidljivi samo distributivni odnosno odsisni elementi, tanjurasti ZOV i ZOT ventili. Kapacitet prozračivanja dimenzioniran je za oko 50m3/h po osobi koja boravi u prostoriji, što ukupno iznosi oko 1500m3/h. Rekuperacijska jedinica montira se pod strop prostorije br. 13, a svježi i otpadni zrak izvode se na fasadu. Rekuperacija je predviđena preko rotacijskog izmjenjivača topline. Uređaj je projektiran u varijanti da radi u VAV načinu (variabile air flow), što znači da se isporučuje sa osjetnicima diferencijalnog tlaka i da je regulirana na način da radi sa konstantnim tlakom u sustavu. Kako bi se spriječilo da se pothlađeni zrak ulazi u prostoriju kod vrlo niskih vanjskih temperatura, u rekuperacijsku jedinicu se ugrađuje tipski vodeni grijač (HWL) sa pripadajućim troputim ventilom za vođenje temperature predgrijanog zraka. Potrebno je istaknuti da ovaj uređaj nije predviđen za toplozračno grijanje prostorija nego samo za predgrijavanje hladnog zraka, dok se sobna temperatura postiže termostatima na ventilokonvektorima. Zato podešenje temperature zraka na izlazu iz ventilacijske jedinice treba držati na 18-20°C. NIje peredviđen hladnjak zraka za ljetne uvjete jer razlika temperatura u ljetnom režimu između ubacivanog zraka i temperature u prostoriji ne predstavlja neugodu i opasnost za zdravlje. Rekuperacijska jedinica ima dva EC motora koji omogućavaju podešavanje kapaciteta uređaja. Ventilacisjki kanali izvode se kao pravokutni od pocinčanog lima. Debljina lima je minimalno 0,6mm. Uzdužno spajanje limova izvesti s pomoću dvostruko povijenih šavova. Svaki segment ima na kraju limenu prirubnicu minimalne debljine 3mm. Na spojevima između prirubnica stavlja se brtvena traka. Na mjestu prolaska kanala kroz zidove koji predstavljaju granice požarnih sektora, ugrađuju se protupožarne zaklopke. Zaklopke su ručne, a posluživanje je omogućeno otvorima u spuštenom stropu. Prodor oko kanala, koji nije moguće zatvoriti zidarskim radovima potrebno je zabrtviti pjenastom ispunom koja osigurava traženu požarnu otpornost.

1.10.2.3.3 Sustav ventilacije sanitarnih čvorova

Ventilacija sanitarnih prostorija djelomično je omogućena prirodnim provjetravanjem kroz prozore. Zbog zagađenog zraka koji bi ulazio kroz otvorene prozore predviđena je prisilni odsis zraka (i mirisa) iz sanitarija, uz dobavu zraka kroz prestrujne rešetke u vratima Odsisni ventilatori su centrifugalni cijevni ventilatori koji odsisavaju zrak kroz razvod od spiro cijevi i odsisnih tanjurastih (ZOV-100) ventila kao odsisnih elemenata. Izuzetak je invalidski WC koji ima nezavisni tlačni kupaonski ventilator s protupovratnom zaklopkom, koji se pali po potrebi.

1.10.3. Vodovod i odvodnja

1.10.3.1. Vodovodna mreža

1.10.3.1.1 Hladna voda

Unutarnja instalacija vodovoda previđena je od PC cijevi DN 32 mm – DN 15 mm, NP 10 bara. Unutarnja instalacija od PC cijevi za sanitarne čvorove polaže se iza zidnih obloga (gips ploče i sl.-podžbukno), a cijevi se zaštićuju toplinskom izolacijom. Na vodovodnoj instalaciji predviđeni su sekcijski zatvarači tako da se pojedine grupe uređaja mogu isključiti iz mreže. Sve cijevi položiti s blagim padom prema vodomjeru tako da se putem ispusnog ventila cijela





mreža može isprazniti. Ispred svakog sanitarnog uređaja postavlja se slobodno protočni zatvarač, a svaki se sanitarni čvor može posebno isključiti iz vodovodne mreže.

1.10.3.1.2 Topla voda

Topla voda (80/60C) će se pripremati u sklopu centralne kotlovnice (energent plin) te će se cirkulacijskim sustavom od PC cijevi DN 32 mm – DN 15 mm, NP 10 bara distribuirati do potrošnih mjesta za toplu vodu sanitarnih uređaja i sanitarnog čvora. U centralnoj kotlovnici potrebno je postaviti crpku kako bi se osigurala cirkulacija tople potrošne vode .Razvod tople vode predviđen je PC cijevima iza zidnih obloga (gips ploče i sl.-podžbukno), a cijevi se zaštićuju toplinskom izolacijom.

1.10.3.1.3 Sanitarni uređaji

Svi sanitarni uređaji su I klase u boji po izboru investitora. WC-školjke su s vertikalnim podnim odvodom i niskomontažnim plastičnim vodokotlićem. Umivaonici su zidni sa stojećom jednoručnom poniklanom mješalicom i poniklanim sifonom.

1.10.3.1.4 Ispitivanje

Nakon završene montaže vodovodne instalacije istu treba ispitati na vodonepropusnost tlačnom probom s predtlakom 1,5x radni tlak u trajanju 12 sati. Ako se za vrijeme ispitivanja nepropusnosti ne primijeti pad tlaka, instalacija se smatra ispravnom. Tada se mogu cijevi izolirati i u rovovima zatrpati, najprije pijeskom, a zatim materijalom od iskopa, a cijevi u utorima u podovima i zidovima zatvoriti žbukom. Prije upotrebe treba čitavu vodovodnu mrežu isprati protokom vode, dezinficirati vodenom otopinom klora koncentracije 10 g Cl/m3 vode, uz protok vode jednak peterostrukom obujmu vode u instalaciji te dobaviti atest o higijenskoj ispravnosti vode za piće.

1.10.3.2. Vanjska hidrantska mreža

Vanjska hidrantaska mreža sastoji se od cijevnog razvoda (PEHD cijevi DN110 i DN90, NP 10 bara) od vodomjernog okna (VO - nije predmet ovog projekta) i dva nadzemna hidranta DN80 (NH1 i NH2). Nadzemni hidranti predviđeni su za protupožarnu zaštitu građevine ČCP Sudaraš. Cjevovodi su predviđeni u izvedbi od PEHD-a (polietilena visoke gustoće). Isporuka cijevi predviđena je u kolutovima dužine 50,0 m ili štapovima dužine 12, 0 m, a međusobno spajanje cijevi te fazonskih komada (prelazi na prirubnice) izvode se elektro-spojnicama (iznimno sučeonim zavarivanjem). Izvedba pojedinih konstruktivno-projektnih rješenja predviđena je primjenom oblikovnih komada i armatura od lijevanog željeza (nodularni lijev). Asortiman dimenzija i oblik fazonskih komada omogućava izvedbu svih uobičajenih rješenja.

1.10.3.2.1 Transport cijevi

Transport cijevi od tvornice do gradilišta, uključujući manipulaciju oko utovara i istovara treba obaviti tako da ne nastanu nikakva oštećenja cijevi. Utovar se obavlja viličarima i dizalicama s posebnom pažnjom glede oštećivanja. U prijevoznim se sredstvima cijevi slažu i osiguravaju drvenom građom prema detaljnom uputstvu proizvođača cijevi, koje posebno tretira razne promjere cijevi, odnosno razna prometna sredstva. Odlaganje cijevi na gradilišne deponije, gdje čekaju raznošenje duž trase treba obaviti prema uputstvima proizvođača glede oblika i dimenzija pojedinih stokova cijevi. Eventualna oštećenja treba zapisnički konstatirati te utvrditi mogućnost sanacije oštećenja. Cijevi koje se raznose duž trase treba odlagati tako da naliježu na ravno tlo i da budu osigurane od pomicanja. Posebnu pažnju treba posvetiti osiguranju cijevi od zagađenja neposredno prije i za vrijeme montaže.

1.10.3.2.2 Ugradnja cijevi

Trasa cjevovoda prolazi terenom C kategorije. Minimalna dubina ukapanja cjevovoda usvojena je s 1,0 m, što predstavlja dovoljnu zaštitu cijevi kako u pogledu statičke sigurnosti, tako i u pogledu toplinske zaštite. Širina rova odabrana je s 0,8 m što zadovoljava u pogledu potreba za polaganjem i montažom cjevovoda. Iskop rova predviđen je strojno s okomitim zasjecanjem stranica i djelomičnim razupiranjem rova, a u zonama kolizije i križanja s drugim podzemnim instalacijama predviđen je ručni iskop. Cijevi se polažu u rov na pripremljenu posteljicu minimalne debljine 0,1 m, koja se izvodi od pijeska.





Cijevi se na posteljicu polažu tako da cjelokupnom duljinom naliježu na posteljicu bez defekata koji bi mogli uzrokovati efekte “proste” grede ili “prepusta”. Kut nalijeganja treba iznositi 900. Cijevi se međusobno spajaju elektrozavarnim spojnicama. Spoj između PEHD cijevi i lijevanoželjeznih fazonskih komada (rastavljivi spoj) predviđen je putem spojnice za zavarivanje, prirubničkog tuljca od PEHD-a te slobodne prirubnice. Vertikalni i horizontalni lomovi za kuteve manje od 35O izvest će se savijanjem cijevi. Minimalni radius zakrivljenosti kod odabranih cijevi za radni tlak od 10 bara iznosi 20*DN (nazivni promjer). Lomovi za veće kuteve (45O – 90O) izvode se u kombinaciji elektro koljena 45O i savijanja cijevi. Kod zatrpavanja rova treba razlikovati dvije zone zatrpavanja. Zona cijevi je cjelokupni prostor oko cijevi mjeren od dna rova do 0,3 m iznad tjemena cijevi. Ova zona zatrpava se istim materijalom od kojeg se izvodi posteljica. Preostala zona u rovu iznad zone cijevi zatrpava se materijalom od iskopa. Nakon završne montaže, a prije provedbe tlačne probe cjevovod se zatrpava tako da zatrpani nadsloj dostigne 1,0 m. Pri tome svi spojevi ostaju slobodni za vizuelne kontrole tokom tlačne probe. Nakon uspješno provedene tlačne probe, tlak se u cijevi smanjuje do nazivnog i tada se zatrpavaju svi spojevi. Na kraju se obavlja konačno zatrpavanje rova uz nabijanje laganim mehaničkim nabijačima. Na dijelu trase vodoopskrbnih cjevovoda gdje su kolizije s prugom i gdje su učestali prelazi teških vozila preko trase cjevovoda potrebno je cijevi zaštiti uvlačenjem u zaštitne cijevi. Na priloženim nacrtima prikazani su tipski nadzemni hidranti s detaljnim opisom pojedinih elemenata.

1.10.3.3. Izvedba građevine

1.10.3.3.1 Zemljani radovi

Iskop rova s proširenjem i produbljenjem za tipska polipropilenska kontrolna okna i B-UPOV izvodi se u terenu, C kategorije prognozirane prilikom rekognosciranja terena. Prilikom iskopa utvrditi će se stvarne kategorije i ovjeriti kroz građevinski dnevnik. Dubine rova su prosjeku cca 1,75 m, a širina 0,8 m u svemu kako je prikazano u nacrtima. Obračun je prema teoretskom normalnom presjeku jarka (vertikalne strane) i nikakvi prekoprofili i druge količine neće se posebno priznavati. Iskop je ručni i strojni ovisno o mogućnosti. Sve komunikacije u kojima se izvode radovi treba osigurati odgovarajućim prometnim znakovima, a za pješake izraditi provizorne drvene prijelaze radi nesmetanog prijelaza. Po potrebi razupirati rov, te poduzeti i sve druge potrebne mjere da se spriječi urušavanje jarka, pokreti potpornih zidova, temelja, terena itd. kao i sve druge štete koje mogu nastati uslijed građevinske aktivnosti. Sve gore navedene radnje uključene su u jediničnu cijenu iskopa. Posteljica je prosječne visine 10 cm, koja se planira prema uzdužnom presjeku. Zaštitni sloj oko cijevi, do visine 30 cm iznad tjemena cijevi izvodi se od pijeska po cijeloj širini jarka sa nabijanjem ručnim nabijačima. Spojevi se zatrpavaju nakon ispitivanja na vodonepropusnost („tlačna proba“). Nakon završetka montaže i ispitivanja na vodonepropusnost rov se zatrpava u slojevima od 30 cm. Zatrpava se tako da se prije ispitivanja cijevi opterete na sredini, a nakon ispitivanja i nasipavanja spojeva pijeskom, ostali dio jarka. Sloj iznad pijeska izvodi se od zamjenskog materijala krupnoće 0-50 mm. Slojevi se nabijaju do prirodne zbijenosti. Na dionicama gdje će se jarak asfaltirati, betonirati ili popločati zatrpava se do visine podloge. Višak materijala iz iskopa odvozi se na deponiju, a pod odvozom se podrazumijevaju sve vrste transporta, te utovar i istovar. Prijem pojedinih dionica, kao i svake faze rada izvršiti će nadzorni inženjer te dati odobrenje za izvođenje slijedeće faze rada.

1.10.3.3.2 Betonski i armiranobetonski radovi

Ispod svih tipskih polipropilenskih kontrolnih okana, B-UPOV-a i tipskih betonskih kanalica potrebno je izvesti betonsku podlogu od betona tlačne čvrstoće C 20/25. Sve izvesti kako je prikazano u grafičkom prilogu ovoga projekta. Ispod armatura i oblikovnih komada izvode se betonski blokovi i ukrućenja betonom klase C 20/25. Na horizontalnim i vertikalnim krivinama cjevovoda izvode se betonska ukrućenja betonom klase C 16/20. Spravljanje i ugradnja betona je u svemu prema propisima za beton i armirani beton. Oplata je propisno izvedena i uključena u cijenu betona.





Betonska armatura je pripremljena i postavljena prema propisima za armirani beton i nacrtima savijanja i postavljanja željeza. Sve oštećene zidove, pločnik, kolnik i sl. dovesti u prvobitno stanje u skladu sa važećim tehničkim propisima.

1.10.3.3.3 Vodovodni radovi

Cjevovodi se izvode od PEHD cijevi spajanim elektro-spojnicama. Cijevi se polažu na pripremljenu posteljicu bez podmetanja bilo kakvih tvrdih predmeta ispod i sa strane cijevi. Sav vodovodni materijal mora odgovarati važećim Hrvatskim normama što se, kao i eventualna oštećenja, provjerava prilikom zaprimanja na gradilištu. O ovome se sastavlja zapisnik, a neispravni materijal se stavlja na raspolaganje isporučiocu sa zahtjevom za isporuku ispravnog materijala. Prije montaže ponovo sav materijal treba pregledati, a armature podmazati i pregledati ispravnost brtvljenja. Cijevi, oblikovne komade i armature mora savjesno montirati kvalificirano osoblje, pod nadzorom visokokvalificiranog montera ili poslovođe. Prije ispitivanja cijevi se opterete, a krajevi podupru. Naročitu pažnju kod punjenja cjevovoda vodom treba obratiti na ispuštanje zraka. Na jedan kraj se postavlja crpka za tlačenje sa manometrom, a na drugi kraj ili odgovarajuće mjesto glavni manometar. O tijeku ispitivanja vodi se zapisnik koji potpisuju predstavnici izvođača, investitora i nadzorni inženjer. Vodonepropusnost (tlačna proba) se provodi prema HRN EN 805. Ako se prilikom ispitivanja pokažu nedostaci na cijevima, oblikovnim komadima ili armaturama sastavlja se o tome zapisnik sa zahtjevom proizvođaču da nadoknadi sve troškove oko zamjene neispravnog dijela. Prije puštanja u pogon potrebno je isprati i dezinficirati vodovodnu mrežu, te od ovlaštene ustanove dobiti odgovarajuću potvrdu o upotrebljivosti vode za piće. Zapisnik o ispitivanju na vodonepropusnost i potvrda o ispravnosti vode u vodovodnoj mreži su dokumenti potrebiti pri tehničkom pregledu vodovodne mreže.

1.10.3.4. Odvodnja objekta (unutarnja instalacija)

Odvodnja objekta ČCP Sudaraš sastoji se od odvodnje sanitarnih otpadnih voda i krovnih voda objekta. Sanitarna odvodnja predviđena je za izvedbu od PP cijevi odgovarajućih profila (DN 50 – DN 200 mm). Cijevi se polažu ispod podnih površina i priključuju na interni vanjski sustav odvodnje putem kontrolnog okna (KO1). Sanitarne otpadne vode pročišćavaju se na biološkom uređaju prije dispozicije u Jarak 15 Oborinske otpadne vode (krovne) sakupljaju se horizontalnim žljebovima i s dvije krovne vertikale i „horizontalnim cjevovodom u Jarak 15. Odvodnja krovnih voda (s kosog krova) riješena je putem horizontalnih žljebova i krovnih vertikala (odvodne cijevi okruglog presjeka DN 110 mm) od pocinčanog lima koje se 0,5 m prije terena priključuju na PP cijevi DN 110 mm, te nastavno cjevovodom od PP cijevi DN160 i ispusnom građevinom disponiraju u Jarak 15. Izvedenu kanalizaciju (cjevovode i kontrolna okna) treba ispitati na vodonepropusnost prema HR EN 1610.

1.10.3.5. Oborinske otpadne vode

Oborinske otpadne vode (krovne) sakupljaju se horizontalnim žljebovima i s dvije krovne vertikale KV1 i KV2 disponiraju u cjevovode DN 160 te dalje tipskim betonskim ispustima u Jarak 15. Odvodnja krovnih voda riješena je putem horizontalnih žljebova150/150 i krovnih vertikala (odvodne cijevi kvadratnog presjeka DN 110 mm) od pocinčanog lima koje se 0,5 m prije terena priključuju na PP cijevi DN 110 mm, te nastavno spajaju na postojeću internu kanalizaciju. Predviđen je horinzontalni žljeb po obodu kosog krova i dvije kišne vertikale DN 110 mm.





1.10.3.5.1 Kišne vertikale

Oborinska kanalizacija s jednostrešnog kosog krova nagiba krovne plohe od cca 5%:

Površina krova: F = 185,05 m2 = 0,0185 ha Intenzitet kiše: I = 181,78 l/(s x ha)

0,0185 181,78 0,90 3,03oQ l/s

Površina krova objekta m2

Presjek hor. žljeba J=0,005

mm

Proticaj

l/s

Vertikala izvan objekta mm

320 150/150 9,1 100

580 200/200 16,4 125

950 250/250 26,7 150

2000 300/300 57,5 200

Oborinske otpadne vode disponiraju se u Jarak 15 sa po cjevovoda te se dalje vode tipskim betonskim ispustima. Iz kišne vertikale 1 ( KV1 ) oborinska krovna voda disponira se cjevovodom PP DN 160 mm – KV1, L=16,57 m, I=5‰ te dalje tipskim betonskim ispustom L=12,17 m u Jarak 15. Iz kišne vertikale 2 ( KV2 ) oborinska krovna voda disponira se cjevovodom PP DN 160 mm – KV2, L=16,33 m, I=5‰ te dalje tipskim betonskim ispustom L=12,28 m u Jarak 15.

1.10.3.6. Sanitarne otpadne vode

Sanitarne otpadne vode objekta ČCP Sudaraš odvode se iz objekta PP cijevima DN 50 mm – DN 160 mm u nagibu od 1%. Shema kanalizacijske mreže dana je u grafičkom prilogu ovog projekta. Sanitarne otpadne vode dalje se odvode do biološkog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (B-UPOV-a) PP cijevima DN 200 mm ukupne duljine L=32,34 m ( od toga duljina L=29,34 m otpada na PP cijevi, duljina L=3,0 m je duljina B-UPOV-a). Na horizontalnim lomovima trase te na ulazu i izlazu iz B-UPOV-a predviđena su kontrolna okna.

Popis KO na trasi cjevovoda PP DN 200 mm:

K.T. K.N. H (m)

KO1 95.66 94.61 1.51

KO2 95.39 94.52 1.32

KO3 95.42 93.71 2.16

Pročišćena voda dalje se odvodi u Jarak 15 tipskim betonskim ispustom duljine 9,61 m. Izvedenu kanalizaciju (cjevovode i kontrolna okna) treba ispitati na vodonepropusnost prema HR EN 1610.

1.10.3.7. Biološki uređaj za pročišćavanje otpadnih voda (B-POV-TOPAS)

B-POV-TOPAS je uređaj za dvostruku biološko-aerobnu obradu otpadnih voda. Kvaliteta pročišćene vode zadovoljava Pravilnik o graničnim vrijednostima pokazatelja, opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama. Odabran je uređaji za pročišćavanje sanitarno-fekalnih otpadnih voda do 30 ES dimenzija 3,0 x 2,3 x 2,5 m. B-UPOV se postavlja na temeljnu betonsku ploču dimenzija 3,4 x 2,7 x 0,15 m beton klase C 20/25. Kod postavljanja uređaja potrebno je ostaviti barem 600 – 700 mm prostora nakon iskopa radi lakše montaže cijevi na uređaj. Priključna cijev je PP DN 200 mm i priključuje se na 1,5 m visine od dna uređaja. Sve izvesti prema nacrtu danom u grafičkom prilogu ovog projekta. Pročistači TOPAS Automatic su namijenjeni za biološko pročišćavanje otpadnih voda kod malih izvora onečišćenja, iz obiteljskih kuća, kuća za odmor i rekreaciju idr. Otpadne vode se moraju pročistiti biološki u granicama pH 6,5 – 7,8 i KPK = max. 4 x BPK5, a njihova količina i opterećenje mora biti sukladna kapacitetu pročistača. Pročistač radi na principu izmjenjivanja dviju faza koje se reguliraju pomoću prekidača povezanog sa sondom ili nivo plovkom u ulaznom dijelu pročistača.





Protočna faza je glavna faza u kojoj dolazi do pročišćavanja otpadne vode i slijedi otjecanje čiste vode iz pročistača. Faza protoka je završena istekom programiranog vremena. Kod faze povrata, prozračuje se akumulacijski spremnik i istodobno se aktivacijski spremnik odmuljuje mamut crpkom u spremnik s muljem iz kojeg pak suvišna voda otječe u akumulacijski spremnik. Nakon prelaska razine u akumulacijskom spremniku, upravljačka jedinica prebacuje trokraki elektro ventil i dovedi pročistač u prvobitni protočni položaj.

Kod pročistača Topas garantiraju se na odvodu ove vrijednosti:

VRIJEDNOSTI

POKAZATELJA

PROSJEK

(mg/l)

UČINAK (%) HR

VRIJEDNOSTI

(mg/l)

BPK5 15 97 25

NL (ST) 15 94 35

KPK 70 94 125

N-NH4 15 80 15 (10)

Gore navedene vrijednosti pročišćene otpadne vode se postižu i garantiraju pod uvjetom da:

* POV funkcionira bez tehničkih grešaka, a količina otpadne vode odgovara predloženom kapacitetu,

* POV je stavljen u funkciju prema važećim uputama za korištenje,

Kompaktni modul B-POV-a je sukladan HRN EN 12 566-3:2011. Pročistači TOPAS A rade na principu pročišćavanja otpadnih voda pomoću aktivnog mulja. Zrak, potreban za život mikroorganizama, se dodaje malim membranskim zračnim puhalom nečujnog rada (<36dB) smještenim u samom pročistaču. Instalirana snaga ovog uređaja (puhala) je 230 V.

1.10.3.8. Tehnički opis elemenata građevine

1.10.3.8.1 Kanalizacijski cjevovodi

Za izvedbu vanjske odvodnje ČCP Sudaraš odabrane su kanalizacijske punostijene glatke cijevi od polipropilena (PP), klase nosivosti SN10, DN 200 mm. Odabrane cijevi su otporne na agresivnost otpadne vode, velike su statičke čvrstoće, a omogućuju vodonepropusnu izvedbu. Polažu se u rov na pješčanu posteljicu (sitni šljunak) minimalne debljine 10 cm, te se oblažu i pokrivaju pijeskom (sitni šljunak) 30 cm iznad tjemena, a ugrađeni pijesak se nabija. Ostali dio rova zatrpava se materijalom od iskopa ili zamjenskim materijalom (u zoni prometnica) i strojno nabija. Spajanje kanalizacijskih punostijenih cijevi DN 200 mm mm od PP-a, klase nosivosti SN10 međusobno i na revizijska okna (PP kontrolna/revizijska okna) predviđeno je na kolčak s gumenim brtvama kako bi se spojevi izveli vodonepropusno. Lako i brzo se montiraju, a uz primjenu predgotovljenih kontrolnih okana izvedeni kanali se mogu pustiti u uporabu znatno prije konačnog dovršenja radova.

1.10.3.8.2 Transport cijevi

Transport cijevi od tvornice do gradilišta, uključujući manipulaciju oko utovara i istovara treba obaviti tako da ne nastanu nikakva oštećenja cijevi. Utovar se obavlja viličarima i dizalicama s posebnom pažnjom glede oštećivanja. U prijevoznim se sredstvima cijevi slažu i osiguravaju drvenom građom prema detaljnom uputstvu proizvođača cijevi, koje posebno tretira razne promjere cijevi, odnosno razna prometna sredstva.





Odlaganje cijevi na gradilišne deponije, gdje čekaju raznošenje duž trase treba obaviti prema uputstvima proizvođača glede oblika i dimenzija pojedinih stokova cijevi. Eventualna oštećenja treba zapisnički konstatirati te utvrditi mogućnost sanacije oštećenja. Cijevi koje se raznose duž trase treba odlagati tako da naliježu na ravno tlo i da budu osigurane od pomicanja.

1.10.3.8.3 Ugradnja cijevi

Iskop rova s proširenjem i produbljenjem za kontrolna okna izvodi se u terenu, C kategorije. Dubine rova variraju od 0,8 m do 2,4 m, a širina š=0,8 m (ovisno o dimenzijama cijevi, radnom prostoru u rovu i dimenzijama „krings“ oplate za razupiranje) u svemu kako je prikazano u nacrtima. Iskop je ručni i strojni ovisno o mogućnosti. Sve komunikacije u kojima se izvode radovi treba osigurati odgovarajućim prometnim znakovima, a za pješake izraditi provizorne drvene prijelaze radi nesmetanog prijelaza. Po potrebi razuprijeti rov (predviđena je tipska „Krings“ oplata za razupiranje rova), te poduzeti i sve druge potrebne mjere da se spriječi urušavanje rova, pomaci potpornih zidova, temelja, terena itd. kao i sve druge štete koje mogu nastati uslijed građevinske aktivnosti. Prije iskopa asfalt ili beton treba zasjeći motornom pilom, a kamene betonske ploče pažljivo skinuti i deponirati na određenu deponiju. Dubina ukapanja je određena potrebom gravitacijskog odvođenja otpadne vode i odgovarajućeg pada kanala, a širina rova usvojena je prema odnosu š= DN +0,5 + 0,3 m. Dno rova planira se na ± 1 cm. Na mjestima gdje se cjevovod križa s trasama drugih instalacija, iskop se na tim križanjima mora izvršiti ručno. Posteljica je prosječne debljine 10 cm, koja se planira prema uzdužnom presjeku. Cijevi se na posteljicu polažu tako da cjelokupnom duljinom naliježu na posteljicu bez defekata. Kut nalijeganja treba iznositi min. 60°. Zaštitni sloj oko cijevi, do visine 30 cm iznad tjemena cijevi, izvodi se od pijeska po cijeloj širini rova sa nabijanjem ručnim nabijačima. Cjevovodi se izvode od kanalizacijskih punostijenih cijevi DN 200 mm od PP-a, klase nosivosti SN10. Spoj cijevi od PP-a, klase nosivosti SN10 predviđen je putem kolčaka s gumenom brtvom. Prijem pojedinih dionica, kao i svake faze rada izvršiti će nadzorni inženjer te dati odobrenje za izvođenje slijedeće faze rada. Prije puštanja u pogon potrebno je izvršiti ispitivanje na vodonepropusnost prema HRN EN 1610:2002, a pozitivan atest na vodonepropusnost je dokaz kvalitetno izvedenih radova. Ispitivanje vrši akreditirani laboratorij osposobljen prema zahtjevima norme HRN EN ISO/IEC 17026:2000 "V" postupkom (ispitivanje vodom), a prema normi za Polaganje i ispitivanje kanalizacijskih cjevovoda (HRN EN1610).

1.10.3.9. Građevine na trasi cjevovoda

Na horizontalnim i vertikalnim lomovima kanalizacijskih cjevovoda, te pozicijama bočnih priključaka izvode se kontrolna okna. Predviđena su tipska predgotovljena PP kontrolna okna prikazana na nacrtima.

1.10.3.9.1 Kontrolna okna

Tipska PP kontrolna okna su predgotovljena okna (izrađena po mjeri) od PP cijevi DN 630 mm i PP dna okna koji se međusobno zavaruju. Okna su pokrivena L.Ž. poklopcima nosivosti 250 kN proizvedenim u skladu s HRN EN 124. Na dnu okana formirane su odgovarajuće kinete. Kotu gornjeg nivoa poklopca uskladiti s kotom uređene prometne ili druge površine. Pokrovna ploča revizijskih okana izvodi se od armiranog betona klase C30/37. Za silaz u okno u ploči će se ostaviti otvor na koji se ugrađuje tipski lijevano željezni poklopac veličine DN 600 mm, a za odgovarajuću vrstu opterećenja. U širini otvora ugraditi će se penjalice na vertikalnom razmaku 30 cm. Spravljanje i ugradnja betona je u svemu prema propisima za beton i armirani beton. Oplata je propisno izvedena i uključena u cijenu betona. Betonska armatura je pripremljena i postavljena prema propisima za armirani beton i nacrtima savijanja i postavljanja željeza. Sve oštećene zidove, pločnik, kolnik i sl. dovesti u prvobitno stanje u skladu sa važećim tehničkim propisima. Kontrolna okna izvode se vodonepropusno uz primjenu odgovarajuće tehnologije rada i potrebnih materijala.





1.10.4. Elektroinstalacije

Elektrotehničkim projektom objekata ČCP SUDARAŠ razrađuje se električna instalacija jake struje (glavno i pričuvno napajanje električnom energijom, instalacije rasvjete, utičnica i drugih trošila), slabe struje (telefonsko–računalna instalacija), te instalacije (vanjskog i unutarnjeg) sustava zaštite od djelovanja munje.

1.10.4.1. Električna instalacija jake struje

1.10.4.1.1 Niskonaponski priključak i napajanje električnom energijom

ČCP "SUDARAŠ", sukladno pripadajućoj prethodnoj elektroenergetskoj suglasnosti, napajat će se primarno iz TS 10(20)/0,4 kV SUDARAŠ.

Sekundarni električni priključak ČCP-a "SUDARAŠ" predviđeno je izvesti kabelom PP00 4x120 mm2 podzemno od samostojećeg priključnog ormarića SPMO-MG (postavljenog pored transformatorske stanice i u kojem će biti smještena oprema i uređaji obračunskog mjernog mjesta) do glavnog razdjelnika GR smještenog u elektro prostoriji objekta kontrole naplate.

Cjelokupna električna instalacija ČCP-a "SUDARAŠ" napaja se iz glavnog razdjelnika GR u kojem je ugrađena glavna sklopka (samostojeći metalni ormar, sastavljen iz 3 polja, izrađen od dvostrukog pojačanog lima, sa vratima i bravicom). GR je ujedno i komutacijski ormar za izbor napajanja (mreža/ agregat).

U slučaju kvara na agregatu ili sustavu prekapčanja mrežnog i agregatskog napajanja u GR-u je ugrađena sklopka kojom se izvodi "bypass" sustava prekapčanja (ploča komutacije) i agregatska sabirnica se direktno može priključiti na mrežnu.

Električna instalacija vlastite potrošnje agregata (grijač i punjač akumulatorskih baterija) napajaju se iz razdjelnika agregatnice R-A.

Razdjelnik GR smješten je u elektro prostoriji objekta kontrole naplate. Iz njega se napaja cjelokupna

instalacija jake struje unutar spomenute građevine, te razvodi električna instalacija za napajanje razdjelnika prostorije za smještaj plinskog bojlera R-PB, razdjelnika kata objekta kontrole naplate R-K, ormarića MBS-SPM sa modulom za paralelni rad besprekidne "bypass" sklopke UPS-ova (montiranog na zidu u sistemskoj sobi, preko kojega se napaja razdjelnik besprekidnog napajanja R-UPS), razdjelnika rashladnog agregata ("chillera") R-H, razdjelnika trošila hodne staze R-H (na konstrukciji hodne staze u blizini penjalice) i razdjelnika agregatnice R-A vodovima tipa PP00-Y (NYY-J) odgovarajućeg presjeka i broja žila.

Iz razdjelnika R-UPS (samostojeći metalni ormar, sastavljen iz jednog polja, izrađen od dvostrukog pojačanog lima, sa vratima i bravicom, smješten neposredno uz razdjelnik GR) napaja se razdjelnik prometne signalizacije i sustava kontrole naplate R-PS (samostojeći metalni ormar, sastavljen iz jednog polja, izrađen od dvostrukog pojačanog lima, sa vratima i bravicom, namijenjen za ugradnju opreme za potrebe opskrbe sustava prometne signalizacije i sustava kontrole naplate, a smješten uz razdjelnik R-UPS).

Iz razdjelnika R-HS (metalni ormar u nadgradnoj izvedbi) napojit će se razvodni ormari utičnica hodnih staza Rou1…3.

Ukupna instalirana snaga ČCP-a "SUDARAŠ" iznosi: PI= 135kW, a predviđena vršna snaga je: PV= 80kW.

1.10.4.1.2 Pričuvni izvori napajanja

U slučaju prekida opskrbe električnom energijom, napajanje cjelokupne potrošnje CP-a preuzima standardno otvoreno stacionarno diesel elektroagregatsko postrojenje P88E, smješteno u zasebnom objektu. Snaga postrojenja je: 88kVA/70,4kW prema ISO8528/5, kod 3x400/231 V, cos=0,8, 50 Hz, 1500 min-1, maksimalna struja: 125A.

U svrhu osiguranja sigurnosti besprekidnog rada računalne opreme i prometne signalizacije za

potrebe ČCP-a (za slučaj nestanka električne energije osigurane preko diesel agregata ili tijekom prebacivanja sa mrežnog na agregatsko napajanje) predviđen je odgovarajući uređaj za besprekidno napajanje (UPS) u paralelno redundantnom radu snage 2x(20 kVA/ 18 kW, autonomije 30 min.

1.10.4.1.3 Razdjelnici

Glavni razdjelnik GR, razdjelnik besprekidnog napajanja R-UPS i R-PS projektirani su kao samostojeći metalni ormari stupnja zaštite IP55.

Razdjelnik kata R-K je predviđen kao plastični uzidni ormar minimalnog stupnja zaštite IP43 (ugrađuje se u zid svojim donjim rubom na visini +1,2 m u odnosu na gotovi pod).





Razdjelnik prostorije za smještaj plinskog bojlera R-PB, razdjelnik trošila hodne staze R-HS i razdjelnik agregatnice R-A odabrani su kao metalni ormari u nadgradnoj izvedbi, stupnja zaštite IP55.

Razdjelnik rashladnog agregata R-H i razdjelnik bio pročistača R-BD isporučuju se zajedno sa navedenom opremom.

Nadalje, na konstrukciji hodnih staza je predviđena ugradnja tipskih vodonepropusnih industrijskih priključnih ormarića (razvodni ormarići utičnica Rou1…3) na zid (industrijske garniture zaštite IP 55, opremljene sa glavnom RCD sklopkom i pripadajućim osiguračima, trofaznom utičnicom 400V~,16A, monofaznom utičnicom 230V~, 16A i schucko utičnicom 230V~, 16A).

Razvodni ormari RNK002 i RK003 u naplatnim kućicama predviđeni su kao metalni plastificirani (RAL 7035), ukupnih dimenzija 600x400x210 mm (VxŠxD ), zaštite IP66, podijeljen na dva dijela (mrežni i dio besprekidnog napajanja).

1.10.4.1.4 Kabelski razvod

Za uvod niskonaponskog priključnog kabela, kabela diesel električnog agregata (napojni i signalni kabeli agregata, napojni kabel razdjelnika agregatnice R-A) i napojnih kabela razdjelnika rashladnog agregata R-H i bio-pročistača R-BD u glavni razdjelnik GR od transformatorske stanice odnosno agregatnice predviđen je montažni kabelski zdenac odnosno položene PEHD cijevi kabelske kanalizacije. Napojni kabeli koji se vode od glavnog do ostalih razdjelnika, te od razdjelnika do pojedinih podradzdjelnika polagat će se u kabelskom instalacijskom betonskom kanalu (R-UPS, R-PS), PVC cijevima u podu (MBS-SPM), te metalnim kabelskim policama na konstrukciji nadstrešnice i hodne staze (R-HS, Rou1…3) .

Razvodni instalacijski kabeli polagat će se uglavnom podžbukno ili izuzetno nadžbukno (elektro prostorija, prostorija za smještaj bojlera, agregatska stanica, naplatne kućice), te na kabelske police (nadstrešnica). Kod nadžbuknog polaganja valja zabrtviti (pomoću kita) sve kabelske uvodnice i ostvariti stupanj mehaničke zaštite najmanje IP44.

Predviđeni su nearmirani kabeli s izolacijom i plaštem od PVC mase tip PP00-Y i PP-Y.

1.10.4.1.5 Električna instalacija rasvjete, utičnica i pogonskih trošila

Za opće osvjetljenje unutrašnjih prostora izabrane su svjetiljke i instalacijski pribor odgovarajuće izvedbe za ovakvu vrstu prostora i namjenu. Osim radne i opće rasvjete, u prostorijama gdje je to potrebno, predviđeno je postavljanje sigurnosne rasvjete i to

- sigurnosne rasvjete na putevima evakuacije: - protupanične rasvjete (svjetiljke opće rasvjete s ugrađenim AKU SET-om):

Upravljanje rasvjetom predviđeno je sa jednog ili više mjesta zavisno od stvarnih potreba i namjene samog prostora.

Rasvjeta na nadstrešnici uključuje se automatski preko luksomata, a impuls se dobiva s fotosondi postavljenih na fasadi objekta. Ova rasvjeta je podijeljena na više odvojenih strujnih krugova može se alternativno ručno uklopiti grebenastim sklopkama ugrađenima na vratima razdjelnika GR. Instalaciju rasvjete nadstrešnice treba izvesti kabelima PP00-Y 5(3)x2.5mm2. Napojne kabele treba položiti u instalacijske perforirane kabelske police zatvorene poklopcima koji se vode dijelom po krovu objekta naplate i spajaju krov objekta naplate i nadstrešnicu, dijelom po konstrukciji penjalice, dijelom na cijevaste nosače konstrukcije ili konstrukciju hodnih staza. Odvojci za spoj na svjetiljke izvest će se u razvodnim kutijama.

Instalacija rasvjete unutarnjih prostora izvest će se vodovima tipa PP-Y. U objektu kontrole naplate,

osim u prostoriji za smještaj plinskog bojlera, kabeli rasvjete će se uvući u plastične instalacijske CSS cijevi, položene u betonskim stropovima odnosno zidovima. U naplatnim kućicama vodovi će se u stropu, odnosno u podu, uvući u plastične CSS ili PNT cijevi, a po okvirima staklenih površina, od poda ili stropa do mjesta postave, uvući će se u zaštitni plastični DLP prilagodljivi kanalni sustav s poklopcem. Unutar tolinske i agregatske stanice kabeli se polažu po zidu na odstojnim obujmicama i zaštitnim PNT cijevima. U instalacijskom podzemnom kanalu vodovi će se položiti u PVC cijevi koje su smještene u instalacijski kanal. Utičnice se u pravilu postavljaju na visinu +0,3 m, osim u čajnoj kuhinji gdje se postavljaju iznad radne plohe na visinu 1,15 m od poda. Instalacija utičnica izvest će se vodovima tipa PP-Y 3x2.5 mm2, odnosno tipa PP00-Y 5x2.5 mm2. U svakoj naplatnoj kućici (kabini) predviđen je razdjelnik, te ukupno po 3 dvostruke utičnice za ugradnju u PVC kabelski kanal, koji će se postaviti na konstrukciju kućice.





U svim prostorijama, osim u prostorijama sa tuševima, predviđene su jednofazne schuko utičnice 16 A, 230 V. Broj utičnica u pojedinim prostorijama varira u zavisnosti od same naravi i veličine prostorije. U svim suhim prostorijama predviđaju se podžbukne utičnice, a u prostoru krovišta nadstrešnice (na konstrukciji hodnih staza) predviđene su nadžbukne utičnice (razdjelnici Rou1…3) za potrebe popravka svjetlosnih prometnih znakova i druge opreme.

U prostoriji za smještaj plinskog bojlera unutar objekta kontrole naplate predviđene su priključnice slijedećih pogonskih napona: 24V - 2-polna preko rastavnog transformatora 200VA, 230V - 2-polna + zaštitni kontakt, 400V - 3-polna + nulvodič + zaštitni kontakt.

Bojleri su pogonjeni na ukapljeni naftni plin, a strojarskim je projektom predviđena prirodna ventilacija prostorije za njihov smještaj, pa ista predstavlja zonu sigurnosti u smislu opasnosti od eksplozije. Temeljem toga je i električna instalacija predviđena u standardnoj industrijskoj izvedbi. Obzirom da se prostorija za smještaj plinskog bojlera nalazi u sastavu građevine, predviđen je i sustav za kontrolu istjecanja plina. Uzbunjivanje se vrši pomoću svjetlosnog i zvučnog signala, čiji indikatori su izvedeni u samoj plinodojavnoj centrali.

Elektrokomandni ormarić EKO električnog isparivačko-regulacijskog sklopa UNP – spremnika, koji se isporučuje u sklopu postrojenja, potrebno je postaviti u prostoriji za smještaj plinskog bojlera - izvan zone opasnosti.

Instalacija elektromotornih pogona građevine obuhvaća instalaciju napajanja sustava grijanja,

ventilacije i hlađenja.

1.10.4.2. Električna instalacija slabe struje

1.10.4.2.1 Telefonska i računalna instalacija

Priključak na EK mrežu nije predmet ovog projekta i bit će riješen zasebnim projektom. Ovim projektom predviđen je razvod telefonske, odnosno računalne instalacije unutar COKP-a.

Sama računala i telefoni nisu obuhvaćeni projektom.

KDO je samostojeće izvedbe i smješten je u posebnoj kimatiziranoj prostoriji (sistemska prostorija). Razvod telefonsko-računalne instalacije je predviđen UTP odnosno FTP kabelima cat 6, koji

završavaju u ormaru KDO u kojemu se prema želji i potrebama investitora ugrađuje oprema za LAN računalnu mrežu i IP telefoniju (opremu dobavlja investitor). Instalacija se izvodi prema načelu generičkog/ strukturnog kabliranja, te se postavlja u cijevi odgovarajućeg profila u pod ili zid (podžbukno), te u izuzetnim slučajevima nadžbukno (naplatne kućice, tehnički kabineti automatskih ulaznih staza i automatske naplate).

Telefonsko-računalna instalacija objekta kontrole naplate izvest će se kabelom tipa UTP 4x2x0,5 mm, cat. 6 i položenim u CSS cijevi Ф16 mm u podu ili podžbukno u zidu. Svaki kabel iz KDO završava sa utičnicom RJ 45.

Veza s naplatnim kućicama i tehničkim kabinetima automatskih ulaznih staza i automatske naplate predviđa se kabelom tipa FTP 4x2x0,5 mm, cat. 6 vođenim kroz betonski instalacijski kanal, te se u svakom od tih objekata također završava na utičnici RJ 45.

1.10.4.3. Sustav zaštite od munje

Vanjski sustav od munje predmetnih objekata sastoji se od hvataljki koje čine prihvatnu mrežu, odvoda i temeljnog uzemljivača.

Za spoj uzemljenja ograde UNP postrojenja, te temeljnog uzemljivača spremnika UNP-a na združeno uzemljenje potrebno je položiti traku Fe/Zn 40x4 mm2 u iskopani zemljani rov.

Pored navedenog, predviđeno je i povezivanje svih metalnih masa u objektu kontrole naplate (oluci, metalna vrata, PE sabirnice svih razdjelnika: GR, R-UPS, R-PS, komunikacijsko-distribucijski ormar za telefonsko-računalnu opremu KDO, i dr.) sa temeljnim uzemljivačem u jedinstveni sustav uzemljenja. U tu svrhu predviđeni su izvodi sa temeljnog uzemljivača.

Kako bi otpor uzemljenja bio čim manji, potrebno je sva uzemljenja pojedinih građevina i vanjske rasvjete međusobno povezati u jedinstveni sustav uzemljenja (združeno uzemljenje).

U objektu kontrole naplate se provodi mjera zaštitnog izjednačivanja potencijala, a prema HRN HD 60364-5-54: 2007 (glavno i dodatno izjednačenje potencijala).

Za sustav zaštite od neposrednog djelovanja munje i sekundarnih posljedica neposrednog djelovanja munje i smetnji iz mreže predviđena je prenaponska zaštita (zaštita elektroinstalacije, instalacije informatike).





1.10.4.4. Zaštitne mjere

Zaštita od električnog udara predviđena je u skladu s HRN HD 60364-4-41: 2007 kao: - zaštita pod normalnim uvjetima (osnovna zaštita odnosno zaštita od izravnog dodira) i - zaštita pod uvjetima kvara (zaštita u slučaju kvara odnosno zaštitu od neizravnog dodira), a

primijenjeni tip razvoda je TN-S.

1.11. Prekopi za instalacije

1.11.1. Napajanje vodom

Predmet ovog dijela natječajne dokumentacije su građevinski radovi za polaganje zaštitne cijevi za napajanje vodom ČCP Sudaraš i PUO Beli Manastir Istok, do spoja na opskrbni cjevovod Sudaraš

1.11.1.1. Napajanje vodom PUO-a Beli Manastir - Istok

U svrhu opskrbe vodom PUO-a „Beli Manastir“– Istok (km 6+800,00) predviđena je izvedba zaštitne cijevi budućeg opskrbnog cjevovoda (Cjevovod 1, DN 140 mm, NP 10 bara, L=54,90m) koja je predmet ove natječajne dokumentacije. Zaštitna cijev izvodi se od PEHD cijevi profila DN 250mm, NP 6 bara, duljine L=54,90 m. Trasa zaštitne PEHD cijevi položena je okomito na glavnu trasu autoceste (u km 6+793,00). Tlo kojim prolazi cjevovod je C kategorije. Projektirana zaštitna cijev izvest će se od polietilena visoke gustoće (PEHD) koja spada po MRS klasifikaciji u grupu PE 100. Nazivni promjer cijevi DN 250 mm sukladan je sa prEN 12201 - 2 (2000.), ISO 4427 (1996.), DIN 8074 (1999.) za radne tlakove do 6bara. Cijevi se isporučuju u palicama od 6,0 ili 12,0m. Međusobno spajanje cijevi predviđeno je pomoću spojnica za elektro-fuzijsko zavarivanje. PE cijevi i drugi sastavni dijelovi moraju biti prije montaže pregledani i sa unutrašnje strane očišćeni. Oštećene dijelove cijevi treba isjeći. Minimalna dubina ukapanja zaštitne cijevi uvjetovana je položajem instalacija koje se nalaze u trasi autoceste. Širina rova je 0,60 m. Iskop rova predviđen je strojno sa okomitim zasijecanjem stranica i djelomičnim razupiranjem rova. Na mjestima gdje je to potrebno troškovnikom je predviđena evakuacija vode iz rova, odnosno ručni iskop. Cijev se polaže u rov na pripremljenu posteljicu debljine 0,10 m, koja se izvodi od pješčanog materijala iz iskopa ili pozajmišta. Cijevi se na posteljicu polažu tako da cjelokupnom dužinom naliježu na posteljicu bez defekata. Kut nalijeganja treba iznositi 90°. Prije zatrpavanja rova zaštitne cijevi potrebno je istu zatvoriti na krajevima odgovarajućim PE čepovima s brtvom koji čvrsto prijanjaju uz stjenke cijevi. Njih treba odstraniti prilikom slijedeće etape polaganja odnosno izvedbe opskrbnog cjevovoda za PUO Beli Manastir-Istok (Cjevovod 1) zajedno s pripadnim okanima te fazonskim komadima i vodovodnim armaturama. Prilikom prekida rada potrebno je sve otvore zatvoriti čepovima, poklopcima ili slijepim prirubnicama. Kod zatrpavanja rova treba razlikovati dvije zone zatrpavanja. Zona cijevi je cjelokupni prostor oko cijevi mjeren od dna rova do 30 cm iznad tjemena cijevi. Ova zona zatrpava se istim materijalom od kojeg se izvodi posteljica (pijesak). Preostala zona u rovu iznad zone cijevi zatrpava se materijalom od iskopa bez sadržaja kamena, komada betona, asfalta i sl., u slojevima do 30 cm uz nabijanje do prirodne zbijenosti. Kada cjevovod prolazi ispod prometnice, preostala zona u rovu iznad zone cijevi, zatrpava se zamjenskim materijalom (materijalom od kojeg se izvodi nasip prometnice) u slojevima do 30 cm s nabijanjem do potrebne zbijenosti (40 MN/m2).

1.11.1.2. Napajanje vodom ČCP-a Sudaraš

Opskrbu vodom ČCP-a Sudaraš predstavlja izvedba dijela cjevovoda budućeg opskrbnog cjevovoda Sudaraš predviđenog u izvedbi od PEHD cijevi, DN 160 mm, nazivnog tlaka NP 10 bara, duljine L= 24,0 m.

Trasa dijela opskrbnog cjevovoda Sudaraš položena je okomito na glavnu trasu autoceste (u km 7+012,00). Tlo kojim prolazi cjevovod je C kategorije.





Projektirani opskrbni cjevovodi izvest će se od polietilena visoke gustoće (PEHD) koja spada po MRS klasifikaciji u grupu PE 100. Nazivni promjer cijevi DN 160 mm sukladan je sa prEN 12201 - 2 (2000.), ISO 4427 (1996.), DIN 8074 (1999.) za radne tlakove do 10 bara. Cijevi se isporučuju u palicama od 6,0 ili 12,0m. Međusobno spajanje cijevi predviđeno je pomoću spojnica za elektro-fuzijsko zavarivanje. Spoj između PEHD cijevi i lijevano-željeznih fazonskih komada (rastavljivi spoj) predviđen je putem spojnice za zavarivanje, prirubničkog tuljka od PEHD-a i slobodne prirubnice. PE cijevi i drugi sastavni dijelovi cjevovoda moraju biti prije montaže pregledani i sa unutrašnje strane očišćeni. Oštećene dijelove cijevi treba isjeći. Svi fazonski komadi od sivog lijeva moraju biti zaštićeni od korozije. Minimalna dubina ukapanja zaštitne cijevi uvjetovana je položajem vodovoda ispod obodnog cestovnog jarka. Širina rova je 0,60 m. Iskop rova predviđen je strojno sa okomitim zasijecanjem stranica i djelomičnim razupiranjem rova. Na mjestima gdje je to potrebno troškovnikom je predviđena evakuacija vode iz rova, odnosno ručni iskop. Cijevi se polažu u rov na pripremljenu posteljicu debljine 0,10 m, koja se izvodi od pješčanog materijala iz iskopa ili pozajmišta. Cijevi se na posteljicu polažu tako da cjelokupnom dužinom naliježu na posteljicu bez defekata. Kut nalijeganja treba iznositi 90°. Na promjenama smjera nivelete cjevovoda od PEHD (vertikalni i horizontalni lomovi) potrebno je ugraditi odgovarajuća koljena i izvesti betonska osiguranja (blokove) oblika i veličine prema uputstvima proizvođača cijevi. Kod zatrpavanja rova treba razlikovati dvije zone zatrpavanja. Zona cijevi je cjelokupni prostor oko cijevi mjeren od dna rova do 30 cm iznad tjemena cijevi. Ova zona zatrpava se istim materijalom od kojeg se izvodi posteljica (pijesak). Preostala zona u rovu iznad zone cijevi zatrpava se materijalom od iskopa bez sadržaja kamena, komada betona, asfalta i sl., u slojevima do 30 cm uz nabijanje do prirodne zbijenosti. Kada cjevovod prolazi ispod prometnice, preostala zona u rovu iznad zone cijevi, zatrpava se zamjenskim materijalom (materijalom od kojeg se izvodi nasip prometnice) u slojevima do 30 cm s nabijanjem do potrebne zbijenosti (40 MN/m2). Nakon završene montaže, a prije provedbe tlačne probe cjevovod se zatrpava tako da zatrpani nadsloj dostigne 1,0 m. Pri tome svi spojevi ostaju slobodni za vizualne kontrole tokom tlačne probe. Nakon uspješno provedene tlačne probe, tlak se u cijevi smanjuje do nazivnog i tada se zatrpavaju svi spojevi. Na kraju se obavlja konačno zatrpavanje rova uz nabijanje laganim mehaničkim nabijačima. Prolaz cjevovoda ispod kanala (obodnog cestovnog jarka) predviđen je uvlačenjem vodovodne cijevi DN 160 mm, NP 10 bara u zaštitnu PEHD cijev DN 280 mm, NP 6 bara. Dužina zaštitne cijevi određena je prema uzdužnom profilu. Gornji rubi zaštitne cijevi je na dubini min. 1,0 m od dna kanala. Zaštitna cijev polaže se na podložni betona C12/15, debljine 10 cm. Na dijelu cjevovoda koji se nalaze u zaštitnoj cijevi, montirani su plastični distančni prsteni na međusobnom razmaku 2,0 m. Obodni cestovni jarak na mjestu prolaza cjevovoda predviđeno je zaštititi kamenom oblogom. Izvedba zaštite dna i pokosa kanala (cestovnog jarka) predviđena je u dužini 3,0 m i debljini 40 cm, kamenom veličine 20-30 cm. Kameni nabačaj se polaže na geotekstil GTX 300. Po potrebi izvodi se fugiranje mršavim betonom C12/15.

Na predviđenom opskrbnom cjevovodu Sudaraš, koja je predmet ove natječajne dokumentacije, predviđena je izvedba zasunskog okna + muljni ispust, okna zračnog ventila i vodomjernog okna. Sva okna previđena su u izvedbi od armiranog vodonepropusnog betona C25/30 debljine dna i zidova 0,25 m te armiranobetonske montažne pokrovne ploče 0,20 m. Na pokrovnim pločama okana nalaze se otvori za ulazak u okno veličine 0,6 x 0,6 m. Za silazak u okno predviđene su ljestve. Na ulaznim otvorima ugrađen je lijevano-željezni poklopac veličine 600x600 mm s pripadnim okvirom nosivosti 250 kN i 400 kN. Unutar okna ugrađeni su lijevano-željezni fazonski komadi i vodovodne armature za nazivni tlak NP 10 bara. Ispod okana predviđena je izvedba podložnog betona klase C12/15, debljine 10 cm. Kod izvedbe fazonskih komada zasunskog okna+mulnji ispust, krajevi fazonskih komada zatvaraju se pripadnim slijepim prirubnicama (X komadima).





Beton koji se upotrebljava za izvedbu okana je u razredu izloženosti okoliša XC1 (vlažno, rijetko suho – dijelovi spremnika za vodu (min. tlačna čvrstoća C25/30). Vodocementni faktor je 0,4. Minimalna količina cementa 300 kg/m3. Maksimalni udio iona klora na masu cementa: 0,4%-za razred sadržaja klorida Cl 0,40. Debljina zaštitnog sloja armature je 5 cm. Armatura B500A. Agregat sa maksimalnim zrnom 32 mm Gc 85/20.

Za potrebe ispuštnja vode iz opskrbnog cjevovoda predviđena je izvedba izljevne građevine od betona C25/30 s ugradbom konstruktivne armature Q-283. Ispusti je predviđeni u obodni cestovni jarak.

1.11.2. Kabelska kanalizacija za telekomunikacijske kabele

1.11.2.1. Trasa

Predmet ovog dijela natječajne dokumentacije su građevinski radovi za polaganje zaštitnih cijevi za telekomunikacijske kabela ispod autoceste A5 Beli Manastir – Osijek – Svilaj; sektor 1 – dionica 2, Beli Manastir – Osijek, od Belog Manastira do mosta Halasica.

Na mjestima za priključak TPS uređaja i prelaska ceste radi osiguranja priključka za potrebe cestarinskih i uslužnih objekata, ispod trupa ceste se ugrađuju PVC Ø110 i PEHD Ø90 cijevi, na slijedećim stacionažama:

5+720 čvor Beli Manastir 4x PVC Ø110 + 2x PEHD Ø50

6+320 TPS 1-2 2x PEHD Ø90

7+215 PUO Beli Manastir 2x PEHD Ø90

8+000 TPS 3-4 2x PEHD Ø90

10+000 TPS 5-6 2x PEHD Ø90

11+565 PUO Baranja 4x PVC Ø110 + 4x PEHD Ø50

12+000 TPS 7-8 2x PEHD Ø90

14+000 TPS 9-10 2x PEHD Ø90

15+480 za CP Čeminac 2x PVC Ø110 + 2x PEHD Ø50

16+200 TPS 11-12 2x PEHD Ø90

18+000 TPS 13-14 2x PEHD Ø90

20+000 TPS 15-16 2x PEHD Ø90

22+000 TPS 17-18 2x PEHD Ø90

1.11.2.2. Kanalizacijske cijevi

Radi racionalnije izrade kabelske kanalizacije predviđa se upotreba kanalizacionih cijevi iz polietilena visoke gustoće (PEHD), koje se mogu isporučiti na kolutovima, standardne dužine, odnosno prema dogovoru. Ova vrsta cijevi znatno je fleksibilnija od cijevi iz tvrdog PVC-a, a zbog većih duljina pakiranja smanjuje se broj potrebnih nastavaka.

Oblik, dimenzije i fizikalno-kemijska svojstva cijevi, definirane su Pravilnikom o tehničkim uvjetima za kabelsku kanalizaciju (NN 114/10, 29/13).

Prema tim izvorima, osnovna fizikalna svojstva su:

srednja gustoća 950 kg/m3

linearni koeficijent toplinskog širenja 2x10-4/K

toplinska vodljivost 0,4 W/mK

modul elastičnosti 1000 N/mm2

površinski otpor > 1013 Ω.

1.11.2.3. Izrada kabelske kanalizacije

Sve troškovnikom predviđene radove izvođač izvodi prema odredbama ove tehničke dokumentacije, a radove naknadno određene po nadzornom organu u skladu s tehničkim normativima, te važećim standardima i propisima.

Izvođač je dužan:

izvoditi radove prema propisima o tehničkim normativima i standardima

organizirati kontrolu kvalitete radova

ugrađivati materijale, elemente i opremu koji odgovaraju odredbama projekta

dokumentirati kvalitetu radova po pojedinim fazama građenja





pravovremeno poduzimati mjere za sigurnost objekata, radova, opreme, materijala, radnika, prolaznika, prometa, susjednih objekata i okoline

provjeriti da je tehnička dokumentacija u pogledu tehničkih rješenja cjelovita i usklađena s tehničkim normativima i standardima.

Količina radova za obračun utvrđuje se mjerenjem stvarno izvedenih, u okviru projekta ili odredbom nadzornog organa predviđenih količina. Rad se plaća po ugovorenim jediničnim cijenama izvedbe.

Jediničnom cijenom izvedbe obuhvaćeni su svi troškovi izrade (nabava, dovoz, spravljanje i ugradnja materijala i dijelova, plaće radnika, troškovi mehanizacije i drugih sredstava rada, troškovi kontrole i dokaza kvalitete upotrijebljenih materijala i izvedenih radova, troškovi zaštite sigurnosti radova, opreme, materijala, radnika, prolaznika, prometa, susjednih objekata i okoliša) i njima se podmiruju sve zakonske i ugovorene obaveze izvođača.

Pripremni radovi obuhvaćaju sve radove koji se izvode radi organizacije gradilišta i primjene određenih tehnologija izvođenja radova. Ova grupa radova obuhvaća iskolčenje trase odnosno sva geodetska mjerenja kojima se podaci iz projekta prenose na teren, osiguranje iskolčenja, te obnavljanje i održavanje iskolčenih oznaka na terenu za vrijeme građenja, odnosno predaje radova investitoru.

Zemljani radovi obuhvaćaju iskop rova za polaganje cijevi, radove na uređenju dna rova, izradu pješčane podloge i ispunu kanalizacijskog rova. Iskop rova izvodi se u zemljanom materijalu, vertikalnim zasijecanjem bočnih strana, a iskopani materijal se odbacuje na 1 m od ruba iskopanog rova. Ako se za odbacivanje iskopa koristi zaustavna traka, potrebno ju je nakon završetka faze rada dovesti u prvobitno stanje.

Položaj, širina i dubina rova definirani su projektom. Širina rova zavisi od broja cijevi u jednom redu, razmaka između cijevi, širine prostora potrebnog za manipulaciju sa cijevima i dubine rova.

Širina prostora za manipulaciju s cijevima iznosi po 10 cm s obje strane cijevi. Iskop rova je pretežno strojni, osim u blizini drugih instalacija ili kod nasipa s većim kosinama. Radovi se mogu izvoditi bez razupiranja. Ako dođe do potrebe razupiranja, način razupiranja predlaže izvođač, ovisno o kvaliteti iskopanog materijala, a odobrava ga nadzorni organ. Eventualno razrahljeni dio iskopa mora se sabiti na gustoću okolnog tla. Dno iskopanog rova treba biti poravnato, čisto od otpada i ostalog materijala. Za vrijeme iskopa treba osigurati crpljenje vode koja na bilo koji način dospije u rov.

Izrada ispune kabelskog rova podrazumjeva ugradbu sloja pijeska debljine 10 cm ispod cijevi, oblogu položenih cijevi pijeskom i izradu pješčanog sloja debljine 10 cm iznad tjemena najgornje cijevi. Za izradu posteljice i obloge kabela može se upotrijebiti prirodni ili drobljeni pijesak frakcije 0,1 - 2,0 mm bez glinovitih sastojakai organskih nečistoća (max 5%). Nakon izrade posteljice i polaganja cijevi i obloge, nastavlja se s popunjavanjem rova materijalom iz otkopa, s nabijanjem po slojevima od 20 cm.

Prvi postavljeni red cijevi zasipava se slojem pijeska, koji se pažljivo nabija ručnim nabijačem. Iznad najgornjeg reda cijevi izvodi se obloga pijeskom, također minimalne debljine 10 cm.

Razmak između tjemena najgornjeg reda cijevi i kote uređenog terena treba biti za nogostup i zeleni pojas (bankinu – bermu) min 60 cm, a za kolnik min 120 cm. Na mjestima gdje to nije moguće postići, primjenjuju se posebne mjere zaštite, tj. cijevi se polažu u betonsku oblogu.

1.11.3. Kabelska kanalizacija prometne signalizacije

Predmet ovog dijela natječajne dokumentacije su građevinski radovi za polaganje zaštitne cijevi za kabelsku kanalizaciju u trupu autoceste A5 Beli Manastir – Osijek – Svilaj; sektor 1 – dionica 2, Beli Manastir – Osijek, od Belog Manastira do mosta Halasica.

Kabelska kanalizacija sastoji se od kabela položenih u napravljene rovove. U rovove se polažu i instalacijske cijevi kroz koje se polažu svjetlovodni i bakreni signalni kabeli. Kabeli i instalacijske cijevi prolaze ili završavaju tipskim montažnim zdencima tipa MZ-D3/P (ili MZ-D2/P). Potrebno je napomenuti da se rovovi zatrpavaju tek nakon polaganja kabela i instalacijskih cijevi, te da se traka za uzemljenje Fe-Zn 30x4 mm, traka za upozorenje, plastični štitnici kabela i instalacijskih cijevi u rovove polažu tijekom njihovog zatrpavanja. Energetske kabele i instalacijske cijevi signalnih kabela potrebno je međusobno udaljiti prema pravilima koja reguliraju taj dio struke. Općenito za kabelsku kanalizaciju energetskih i signalnih kabela vrijedi pravilo da se skup energetskih kabela i skup signalnih kabela postavljaju u isti rov na međusobno suprotne strane rova (na prvi sloj pijeska) gledano u smjeru normale presjeka rova.





Prijelazi preko kanala izvest će se polaganjem PVC cijev promjera 110 mm na mjestima prijelaza kroz koje će se provući energetski odnosno signalni kabeli, a sve prema zahtjevima na terenu.

1.11.3.1. Kabelska kanalizacija energetskih kabela

Trasu kabela treba odabrati u skladu s projektnim rješenjem uvažavajući lokalne prilike na terenu i treba je iskolčiti u ravnoj liniji sa što manje zavoja izbjegavajući ostale komunalne instalacije i podzemnu vegetaciju. Dubina rova za polaganje kabela treba iznositi najmanje 80 cm, a širina rova mora iznositi najmanje 40 cm (pri vrhu oko 50 cm). Prilikom iskopavanja rova zemlju od iskopa treba odmaknuti najmanje 50 cm od rova. Prije polaganja kabela potrebno je na dnu rova oformiti sloj pijeska debljine 10 cm. Taj prvi sloj posteljice od pijeska se lagano nabije i poravna prije polaganja kabela. Energetski kabeli se zatim polažu direktno u iskopani rov na pripremljeni sloj pijeska te se nakon polaganja zasipavaju istim pijeskom dodatne debljine 10 cm tako da ukupna debljina pijeska u rovu iznosi najmanje 20 cm i da su kabeli u potpunosti prekriveni pijeskom. Na mjestima prekopa prvi, prethodno opisani, sloj posteljice od pijeska treba biti debljine oko 25 cm da se nivelira s posteljicom iz ostalih dijelova kabelskih rovova jer su na mjestima prekopa rovovi za oko 15 cm dublji. Instalacijske cijevi u prekopima treba zaliti betonom marke C25/30 do visine od oko 40 cm, te ostatak rova prekopa nasuti šljunkom i pijeskom tako da do budućeg nivoa asfalta ostane najmanje 30 cm. Šljunak i pijesak se trebaju nabiti. Rov se završava slojem betona i asfaltom propisanim u građevinskom projektu. Dubina rova prekopa za polaganje instalacijskih cijevi na posteljicu od pijeska treba iznositi najmanje 95 cm, a širina rova mora iznositi najmanje 40 cm. Prilikom zatrpavanja zemlju iz iskopa potrebno je usitniti i nanositi u slojevima uz nabijanje. Na prvi sloj posteljice u prekopima polažu se instalacijske cijevi PEHD Ø110 mm za potrebe provlačenja energetskih kabela. Cijevi se zalijevaju slojem betona do debljine od oko 30 cm na kojeg se nasipava sloj šljunka uz nabijanje. Prekop se završava slojem mršavog betona marke C25/30. Na prijelazima kabeli se polažu u unaprijed predviđene cijevi odnosno kabelske kanale.

1.11.3.2. Kabelska kanalizacija signalnih kabela

Kabelsku kanalizaciju signalnih kabela čine signalni (bakreni i svjetlovodni) kabeli. Za potrebe provlačenja signalnih kabela polažu se instalacijske cijevi signalnih kabela u isti rov na sloj od pijeska na koju se polažu energetski kabeli. Instalacijske cijevi su tipa PEHD Ø50 mm, PEHD Ø90 mm, PEHD Ø110 mm ili MHT 1844. Nakon polaganja instalacijskih cijevi u iskopani rov na prvi pripremljeni sloj pijeska iste se zasipavaju pijeskom dodatne debljine 10 cm tako da ukupna debljina pijeska u rovu iznosi najmanje 25 cm i da cijev bude u potpunosti prekrivena pijeskom. Krajevi instalacijskih cijevi obično završavanju u montažnim zdencima tipa MZ-D3/P (ili MZ-D2/P) na mjestima gdje se pojedini kabeli račvaju ili u temeljima razdjelnih ormarića odnosno temeljima stupova nosača portala ili konzola. Cijevi se na ulazima u spomenute objekte brtve protiv prodora vode ili vlage. Prilikom zatrpavanja rova zemlju iz iskopa potrebno je usitniti i nanositi u slojevima uz nabijanje. Nakon zatrpavanja rovova višak zemlje se odvozi na deponij. Svi kabeli nakon uvođenja u instalacijske cijevi moraju biti jednoznačno označeni na početku i na kraju s označenim pločicama prema kojima s oba kraja mora biti jasno raspoznatljiv svaki pojedini kabel. Ulazi kabela u kabelske uvodnice moraju biti popunjeni sredstvom nepropusnim za vodu ili vlagu, ako nisu konstruirane za takve namjene.

1.11.3.3. Zatrpavanje rovova

Po završetku polaganja kabela i instalacijskih cijevi potrebno je zatrpati rovove i prekope uz osiguravanje mehaničke zaštite kabela i instalacijskih cijevi. Prilikom zatrpavanja rovova i prekopa u slojevima nabijanje se treba napraviti motornim nabijačem zemlje. Pri čemu treba voditi računa da se nabijanjem ne ošteti položeni kabel.





1.11.3.4. Mehanička zaštita kabela i instalacijskih cijevi

Osim već spomenutih plastičnih štitnika kako dodatna mjera mehaničke zaštite iznad energetskih kabela i instalacijskih cijevi označavanje trase položenih kabela i cijevi treba izvesti crvenom (za energetske kabele) odnosno žutom (za signalne kabela) plastičnom trakom za upozorenje na kojoj treba kontinuirano pisati informacija o postojanosti energetskog odnosno signalnog kabela. Traka se polaže na dubini od oko 30 cm iznad gornjeg ruba kabela odnosno cijevi.

1.11.4. Izvedba elektroenergetskog kabelskog voda

Predmet ovog dijela natječajne dokumentacije su građevinski radovi za polaganje zaštitne cijevi za potrebe polaganja kabela EEN napajanja ispod autoceste A5 Beli Manastir – Osijek – Svilaj; sektor 1 – dionica 2, Beli Manastir – Osijek, od Belog Manastira do mosta Halasica. Kabeli se polažu u pripremljenu kabelsku kanalizaciju koju čine zaštitne plastične cijevi promjera Ø200 mm položene u kabelski rov. Kabelski rov, obzirom na broj i vrstu paralelnih kabela i obzirom na teren u kojem sa trasa kabela nalazi te koje instalacije križa, ima različitu širinu i dubinu. Prije polaganja kabela dno kabelskog rova treba izravnati i očistiti od oštrih predmeta. Dno kabelskog rova potrebno je zasuti strojnim pijeskom u sloju od 5-10 cm. Na tako pripremljenu ''posteljicu'' polažu se cijevi. Polaganje kabela smije se obavljati samo kod temperature iznad 5°C, a ukoliko je temperatura niža, kabel se mora zagrijati jednom od poznatih metoda zagrijavanja. Na mjestu savijanja kabela ne smije se prekoračiti dozvoljeni polumjer savijanja. U kabelski rov se osim energetskog kabela polaže i čelična pocinčana traka 40×4 mm za uzemljenje. Električna zaštita kabela povezuje se na zaštitni uzemljivač postrojenja. Presjek uzemljivačke pletenice ne smije biti manji od 16 mm². U kabelskim spojnicama električne zaštite kabela se također spajaju bakarnim pletenicama presjeka ne manjeg od 16 mm². Plastična traka za upozorenje sa natpisom ''POZOR VISOKI NAPON'' postavlja se 40-60 cm iznad položenog kabela (ovisno o dubini polaganja kabela). Svaki kabel treba biti tvornički ispravan i o tome svjedoči tvornički znak ispitivanja na bubnju. Kabel bez tog znaka ne smije se polagati. Poslije polaganja kabela i spajanja na postrojenje potrebno ga je ispitati prema važećim propisima da bi se otklonile eventualne greške nastale bilo u izradi, bilo kod polaganja. Prije zatrpavanja položenih cijevi potrebno je izraditi geodetski snimak kabelske trase. Položene cijevi potrebno je zasuti strojnim pijeskom u sloju od 5-10 cm. Dalje se cijevi zatrpavaju zamjenskim materijalom (zemlja) u sloju od oko 30 cm. Na dubini od 30 cm od vrha rova polaže se upozoravajuća plastična traka. Zatrpavanje se zatim dalje nastavlja zamjenskim materijalom (tampon s nabijanjem), a od viška materijala načini se humka iznad zatrpanog kanala radi daljnjeg slijeganja tla. Trasu kabelskog voda treba označiti betonskim stupićima dimenzija 100×100×800 mm, koje treba ukopati okomito u tlo do polovice dužine na mjestima loma trase, u trasi i centru rezervne petlje. Kod polaganja kabela ispod ceste kut prelaska mora biti u pravilu 90°. Kabel se polaže u zaštitnu cijev promjera Ø200 mm na dubini od minimalno 1.2 m ispod nivelete ceste. Cijevi treba položiti na podlogu od 5 cm mršavog betona te potom zaliti mršavim betonom iste debljine, radi mehaničke zaštite kabela. Dubina ugradnje cijevi je najmanje 1 m ispod gornjeg sloja ili dna cestovnog jarka. Zatrpavanje rova na trasi gdje se kabel polaže ispod ceste treba izvesti šljunkom u slojevima 10-30 cm uz propisno nabijanje. Mjesto križanja mora biti označeno betonskim stupićima na dovoljnoj udaljenosti od ruba asfalta, tj. od ruba cestovnog kanala.

1.11.5. Rasvjeta





Predmet ovog dijela natječajne dokumentacije su građevinski radovi za polaganje zaštitne cijevi za potrebe polaganja kabela cestovne rasvjete ispod autoceste A5 Beli Manastir – Osijek – Svilaj; sektor 1 – dionica 2, Beli Manastir – Osijek, od Belog Manastira do mosta Halasica. Kabeli se polažu u zemljani rov dimenzija 0,4 × 0,8 m na dubini 0,7 m u sloj pijeska visine 2 × 10 cm preko kojih dolazi mehanička zaštita. U zajednički rov iznad kabela polaže se i pocinčana čelična traka 30 × 4 mm, a iznad njega prvo mehanička - traka za upozorenje (štitnici), a potom i traka za upozorenje. Prilikom iskopavanja rova zemlju od iskopa treba odmaknuti najmanje 50 cm od rova. Prije polaganja kabela potrebno je na dnu rova oformiti sloj pijeska debljine 10 cm. Taj prvi sloj posteljice od pijeska se lagano nabije i poravna prije polaganja kabela. Energetski kabeli se zatim polažu direktno u iskopani rov na pripremljeni sloj pijeska te se nakon polaganja zasipavaju istim pijeskom dodatne debljine 10 cm tako da ukupna debljina pijeska u rovu iznosi najmanje 20 cm i da su kabeli u potpunosti prekriveni pijeskom. Na prijelazu ispod kolnika u rov dimenzija 0,65 × 1,2(minimalno) m se polažu PEHD cijev Ø110mm i dvije PEHD cijevi Ø160mm na dubini ne manjoj od 120 cm od nivoa gotovog kolnika. Cijevi se zalijevaju slojem betona C12/15 do visine od oko 35 cm, te ostatak rova prekopa nasuti šljunkom u koji dolazi traka za upozorenje. U PEHD cijev Ø110mm uvlači se pocinčana čelična traka 30 × 4 mm, a u PEHD cijevi Ø160mm uvlače se energetski kabeli. Gradilište organizirati na način da se iskop kabelskog rova na križanju s prometnicom vrši po izradi posteljice a prije izrade tampona od mehanički zbijenog kamenog materijala. Kabelske prijelaze ispod kolnika potrebno je označiti betonskim označnim stupićima. Po završetku polaganja kabela i instalacijskih cijevi potrebno je zatrpati rovove i prekope uz osiguravanje mehaničke zaštite kabela i instalacijskih cijevi. Prilikom zatrpavanja rovova i prekopa u slojevima nabijanje se treba napraviti motornim nabijačem zemlje. Pri čemu treba voditi računa da se nabijanjem ne ošteti položeni kabel.

1.12. Krajobrazno uređenje

Krajobrazno uređenje obuhvaća sadnju autohtonih vrsta biljnog materijala (uz zadržavanje zatečene postojeće vegetacije) u svrhu integracije objekta autoceste u postojeći okoliš te zaštite vizualnih kvaliteta prostora kao i postojeće biocenoze.

Sadnja biljnog materijala predviđa se samo do žičane ograde (osim kod prijelaza za životinje) na udaljenosti cca 1-1.5 m od iste radi održavanja i mogućnosti prolaska. Isto tako se radi sigurnosti prometa sadnja stablašica predviđa na udaljenosti minimalno 4 m od ruba bankine, grmlje visine veće od 60 cm na 3 m, a grmlje visine do 60 cm na 2 m od ruba bankine. Ovom natječajnom dokumentacijom obuhvaćeno je samo zatravnjivanje odnosno zaštita površine travnatim pokrivačem ploha na odmorištima PUO Beli Manastir, te plohama unutar čvorišta Beli Manastir. Zatravljivanje pokosa, nasipa i usjeka provodi se kao metoda bioinženjerske sanacije ili hidrosjetva na razastrtoj plodnoj zemlji a s odgovarajućom travnom smjesom dok se zatravljivanje ravnih površina izvodi ručnom sjetvom. Predviđena travna smjesa:

Agrostits tenuis 10% Festuca ovina 35% Festuca rubra comutata 20% Lolium perenae 25% Poa pratensis 10%

Izvoditelj radova može upotrijebiti alternativnu travnu smjesu, ali sa sortama koje odgovaraju specifičnim uvjetima, i sa najmanje 5 trava u smjesi s time da udio niti jedne vrste ne prelazi 50% udjela u mješavini.

Hidrosjetva nije obuhvaćena troškovnikom radova krajobraznog uređenja već je sastavni dio građevinskog projekta.



Dionica 2: Beli Manastir – Osijek Poddionica: Beli Manastir - most Drava

List 77 od 77 2. Grafički prilozi

2. Grafički prilozi

Documents

Autocesta A5: Beli Manastir-Osijek-Svilaj Dionica: Beli ...hac.hr/sites/default/files/2019-03/J73 Knjiga 4.1. Tehnički opis.pdf · Gornji ustroj.....35 1.8.1.4. Zaštitna oprema