Autor, koji koristi pseudonim Harun Yahya, ro · Sto dvadeset miliona muškaraca, žena, staraca, djece i beba živote je izgubilo samo zbog ove hladne, bezdušne, okrutne i brutalne

Komunizam je ideologija koja je udarila krvavi pečat na proteklo, XX stoljeće.Komunistički diktatori kao što su Lenjin, Staljin, Mao ili Pol Pot pobili su 120miliona ljudi! Većinom su to civili koje su

komunističke države pobile u vlastitom narodu. Stodvadeset miliona muškaraca, žena, staraca, djece ibeba živote je izgubilo samo zbog ove hladne,bezdušne, okrutne i brutalne ideologije! Koji su korijeni ove ideologije? Kako se moglodogoditi da jedna toliko krvava i nemilosrdnaideologija na©e pristalice širom Svijeta, darevolucijom do©e na vlast i da za sobom povučemilione ljudi? Gdje je ro©en komunizam, kako serazvio i kako je okončao? Da li je zaistaokončao ili i dalje predstavlja opasnost poSvijet?U ovoj knjizi ćete naći odgovore na svaova pitanja.

Autor, koji koristi pseudonim Harun Yahya, ro©en je 1956.godine u Ankari. Studirao je filozofiju na Istanbulskom, aumjetnost na Mimar-Sinan univerzitetu. Od ’80-ih godinanaovamo napisao je niz djela iz oblasti vjere, nauke i politike.U fokusu većine njegovih studija je rušenje darvinizma imaterijalizma: legendi koje se danas pokušavaju prezentiratipod plaštom nauke. Knjige Haruna Yahye usmjerene su kaširokoj čitalačkoj publici, bez obzira da li su oni muslimani ili

ne, i bez obzira kojoj rasi i naciji oni pripadali. Razlog koji se nalazi u pozadini toga ječinjenica da su prire|ene samo sa jednim ciljem: podsticanje čitaoca na razmišljanjeo temeljnim postavkama vjere, kao što su Božije postojanje i Njegova jedinost, teukazivanje na neosnovanost i zabludjelost ateističkih sistema.

BBIILLJJEE[[KKAA OO AAUUTTOORRUU

Autor, koji koristi pseudonim Harun Yahya, ro|en je 1956. godine u Ankari.

Nakon osnovnog i srednjeg obrazovanja koje je stekao u Ankari, {koluje se na

Fakultetu primijenjenih umjetnosti na Mimar Sinan univerzitetu i na Filozofskom

fakultetu Istanbulskog univerziteta. Od '80-ih godina naovamo napisao je niz djela

iz oblasti vjere, nauke i politike, zna~ajna djela koja iznose neosnovanosti teorije

evolucije, obmanjiva~ke metode evolucionista i mra~ne povezanosti darvinizma sa

krvavim ideologijama.

Pseudonim Harun Yahya nastao je kao spomen i izraz po{tovanja prema dvojici

vjerovjesnika, Harunu i Jahji, a. s., koji su se borili protiv demantirane jevrejske misli.

Simbolika autorovog kori{tenja Resulullahovog pe~ata na koricama knjiga je u vezi

sa sadràjem ovih knjiga. Pe~at simbolizira Kur'an-i kerim kao posljednju Objavu

Allaha, d`. {., i vjerovjesnika, Muhammeda, a. s., kao hatemu’l- enbijaa. Sva svoja

djela autor je, tako|er, zasnovao na dva osnovna temelja: Kur'anu i sunnetu

Muhammeda, a. s. Na taj na~in on ima za cilj da kaè "posljednju rije~" koja }e, jednu

po jednu, pobiti sve temeljne tvrdnje ateisti~ke filozofije i u potpunosti u{utkati

ateisti~ke prigovore uperene protiv vjere. Resulullahov pe~at je kori{ten kao dova

namjere da se kaù ove "posljednje rije~i".

Zajedni~ki cilj svih autorovih djela je {irenje kur'anskih informacija i saop}enja

{irom Svijeta i na taj na~in podsticanje ljude na razmi{ljanje o temeljnim postavkama

vjere, kao {to su Allahovo postojanje, Njegova jedinost i budu}i svijet (ahiret) i

izno{enje neosnovanosti ateisti~kih sistema i njihove izopa~ene prakse.

Upravo su veliku pa`nju na sebe privukla djela Haruna Yahye u mnogim zemljama

{irom Svijeta od Indije do Amerike, od Engleske do Indonezije, od Poljske do Bosne

i Hercegovine, od [panije do Brazila. Djela koja su prevedena na mnoge jezike

poput engleskog, francuskog, njema~kog, bosanskog, talijanskog, {panskog,

portugalskog, pakistanskog (urdu), arapskog, albanskog, ruskog, ujgurskog i

indoneànskog prati {iroka ~itala~ka publika.

Ova djela bila su povod da mnogi ljudi postanu vjernici, a i povodom da mnogi

oja~aju svoje ve} postoje}e vjerovanje. Svako ko pro~ita i analizira ove knjige uo~it

}e njihov prepoznatljiv stil pun mudrosti, jezgrovitosti, jednostavnosti i srda~nosti

te njihov nau~ni i racionalni pristup. Djela nose odlike kategori~nosti i apsolutne

nespornosti. Nemogu}e je da materijalisti~ku filozofiju, ateizam i sve ostale zalutale

filozofije i gledi{ta ubudu}e iskreno brane oni koji pro~itaju i ozbiljno razmisle o

temama koje se obra|uju u njima. Ako, pak, budu branili, to moè biti samo

emocionalna odbrana iz inata, s obzirom da su se oni kroz ova djela uvjerili da

su u potpunosti pobijeni idejni oslonci ovih filozofija. Sve savremene ateisti~ke

tendencije su idejno poraène u djelima Haruna Yahye.

Nesumnjivo, ove karakteristike poti~u od izuzetno impresivnog stila i mudrosti

Kur'ana. Sam pisac nije ponesen gordo{}u zbog svojih djela; jedina mu je namjera

biti povod da ~itaoce usmjeri na Pravi, Allahov Put.

Od ovih djela autor nema nikakve materijalne zarade. Nikakvu materijalnu

zaradu nemaju ni svi ostali koji su uklju~eni u projekt publiciranja knjiga; od onih

koji rade na kompjuterskoj obradi teksta i dizajna stranica i korica, do onih koji

su uklju~eni u marketing i distribuciju. Jedini im je cilj da svojim hizmetom

postignu Allahovo zadovoljstvo.

Uzimaju}i u obzir ove ~injenice, proisti~e da je i podsticanje na ~itanje ovih

djela, koja omogu}avaju da se vidi ono {to se prethodno nije vidjelo i koja su povod

usmjeravanja na Pravi Put, tako|er jedan veoma zna~ajan hizmet.

Umjesto preporu~ivanja ovih vrijednih knjiga, publikovati knjige koje mute

ljudski razum, koje dovode do velikog misaonog nereda i koje su fiksirane

generalnim iskustvom koje nema jak i prodoran utjecaj u domenu odbrane vjere

i razbijanju sumnja bit }e razlog gubljenja vremena i truda. Sasvim je izvjesno

da efikasnu odbranu vjere nemaju djela koja su usmjerena ka isklju~ivom

nagla{avanju autorovog knjièvnog umije}a. Oni, pak, koji u aktualnom kontekstu

gaje odre|ene sumnje, iz op}ih mi{ljenja ~italaca, gdje se sasvim jasno vidi

efikasnost ovog hizmeta, njegov uspjeh i iskrenost, mo}i }e shvatiti da je pobijanje

ateizma i {irenje kur'anskog morala jedini cilj djela Haruna Yahye.

Tako|er se ne smije gubiti iz vida da je dominacija ateisti~ke misli osnovni

povod velikih svjetskih nereda, tiranija i stradanja koja doìvljavaju muslimani

{irom Svijeta. A na~in da se ~ovje~anstvo oslobodi ovih neda}a leì u poraàvanju

ateisti~ke misli, izno{enje vjerskih fakata i prezentiranje kur'anskog morala na na~in

na koji to ljudi mogu poimati i provoditi u praksi. Uzme li se u obzir okruènje

tiranije, intriga i anarhije, u koje se Svijet svakim danom sve vi{e nastoji uvu}i,

postaje sasvim jasno da se ovaj hizmet mora obaviti {to je mogu}e brè i efikasnije.

U protivnom, moè biti veoma kasno.

Djela Haruna Yahye, koja su u kontekstu ovog veoma bitnog hizmeta preuzela

ulogu prethodnice, uz Boìju pomo}, bit }e povod da ljude u XXI stolje}u dovedu

do mira i spokojstva koji su opisani u Kur'anu, do ~estitosti i pravde, do ljepota

i blagodati.

^̂ II TT AA OO CC UU

● Razlog {to smo u ovoj knjizi i u nizu na{ih drugih djela posebno mjesto posvetili porazu

teorije evolucije je ~injenica da ova teorija predstavlja osnovu svih antivjerskih

filozofija. Darvinizam, koji negira stvaranje, a samim time i Boga, bio je razlogom

{to su mnogi ljudi izgubili vjeru u Boga ili {to su, u najmanju ruku, pali u sumnju.

Prema tome, otkriti da je ova teorija jedna obmana je jedna veoma bitna du`nost koju

nalaè iman. Ova zna~ajna zada}a mora doprijeti do svih ljudi. Odre|eni ~itaoci }e

biti u prilici da mo`da pro~itaju samo jedno na{e djelo koje govori o obmanama

vezanim za ovu teoriju. Zbog toga smo smatrali va`nim da u svim na{im knjigama

odvojimo mjesta za ovu temu, pa makar to ponekad bilo samo i u vidu rezimea.

● Drugo pitanje koje se mora naglasiti je vezano za sadràj ovih knjiga. Vjerska pitanja

svih autorovih djela iznose se u svjetlu kur'anskih ajeta i pozivaju ljude na u~enje Allah-

ovih ajeta i ìvot u skladu sa njihovim naredbama. Sve teme vezane za Allahove ajete

iznose se na na~in koji kod ~itaoca ne ostavlja nikakvu sumnju, niti znak pitanja.

● Blizak, jednostavan i te~an stil koji je prepoznatljiv u na{im djelima osigurava lak{e

shvatanje kod ~italaca svih profila, od sedam do sedamdeset sedam godina. Ovim

efektnim i jednostavnim izraàvanjem na{e knjige sasvim zasluèno dobivaju laskavi

status "knjiga koje se ~itaju u jednom dahu". âk i ljudi koji zauzimaju kategori~an

stav o pitanju odbijanja vjere ostaju pod utiskom ~injenica koje se iznose u na{im

knjigama i apsolutno su u nemogu}nosti da zanije~u istinitost svega toga.

● Ova knjiga kao i ostala autorova djela mogu se ~itati kako pojedina~no tako i u

atmosferi uzajamne diskusije. Grupa ~italaca koja se èli okoristiti ovom knjigom

trebala bi je ~itati zajedno. Bit }e to neosporno korisno s pozicija me|usobnih izmjena

znanja i iskustava.

● Pored toga, u~estvovati u ~itanju i upoznavanju sa ovim knjigama koje su napisane

samo radi postizanja Boìjeg zadovoljstva, tako|er, predstavljaju veliki hizmet.

Umije}e dokazivanja i ubje|ivanja je krajnje jaka autorova osobenost koja je uo~ljiva

u svim njegovim knjigama. Iz tog razloga, jedan od najefikasnijih metoda onih koji

èle objasniti vjeru je stimuliranje drugih na ~itanje knjiga ovog autora.

● Predstavljanje ostalih autorovih djela u zadnjem dijelu ove knjige ima svoje va`ne

razloge. Zahvaljuju}i tome, osoba koja uzme u ruke ovu knjigu vidjet }e da autor ima

niz knjiga koje nose osobenosti koje smo malo~as naveli i otkrit }e kvalitete ove knjige,

koju }ete, nadamo se, ~itati sa velikim zadovoljstvom. Uvjerit }ete se da se nalazite

pred bogatim izvorom podataka o pitanju nesvakida{njih vjerskih i politi~kih tema

kojima }ete se mo}i koristiti.

KKOOMMUUNNIIZZAAMM UU ZZAASSJJEEDDII

HHAARRUUNN YYAAHHYYAA

KKoommuunniizzaamm,, kkoojjii jjee ookkrrvvaavviioo

XXXX ssttoolljjee}}ee,,

sspprreemmaa ssee zzaa nnoovvee ssttrraahhoottee

SSaa ttuurrsskkoogg pprreevveeoo::

Enver IBRAHIMKADI]

NNaasslloovv oorriiggiinnaallaa::Komunizm Pusuda

AAuuttoorr::Harun Yahya

PPrriijjeevvoodd ssaa ttuurrsskkoogg::Enver Ibrahimkadi}

UUrreeddnniikk::Nedàd Lati}

LLeekkttoorr::Dèmaludin Lati}

KKoorreekkttoorr::Emira Dànanovi}

DDeessiiggnn::Global Publishing

IIzzaaddaavvaa~~::Bosan~ica print

ZZaa iizzddaavvaa~~aa::Hadìb [i{i}

Sarajevo, 2003.

YAHYA, HarunKomunizam u zasjedi : komunizam, koji je okrvavio XX stolje}e, sprema se

za nove strahote / Harun Yahya ; [prijevod sa turskog na bosanski EnverIbrahimkadić]. - Sarajevo : Bosančica print, 2003. - 190 str. : ilustr. ;27 cm

Prijevod djela: Komünizm pusuda. - Harun Yahya. - Bilješke: str. 218-219ISBN 9958-650-09-6Yahya, Harun

323.28:141.82]:329

COBISS/BH-ID 10510342

SS AA DD RR @@ AA JJ ::

UUVVOODD .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 88

PPRRVVII DDIIOORRAA\\AANNJJEE KKOOMMUUNNIIZZMMAA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 1100

DDRRUUGGII DDIIOOHHIISSTTOORRIIJJAA BBOOLLJJ[[EEVVII^̂KKOOGG VVAANNDDAALLIIZZMMAA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 2244

TTRREE]]II DDIIOOUU^̂MMAALLII SSVVIIJJEETT KKOOMMUUNNIIZZMMAA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 8844

^̂EETTVVRRTTII DDIIOOCCRRVVEENNII TTEERROORR UU AAZZIIJJII .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 110088

PPEETTII DDIIOOKKOOMMUUNNIISSTTII^̂KKOO NNEEPPRRIIJJAATTEELLJJSSTTVVOO PPRREEMMAA VVJJEERRII .. .. .. 115500

[[EESSTTII DDIIOOSSKKRRIIVVEENNII KKOOMMUUNNIIZZAAMM .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 117700

BBIILLJJEE[[KKEE .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 118855

Komunizam je ideologija koja je udarila pe~at na proteklo, XX stolje}e.

Me|utim, ovaj pe~at je ispunjen samo presijama, zulumom, krvlju i suzama.

Prema predvi|anjima histori~ara, tokom XX stolje}a je, zaslugama jedino

ove ideologije, ubijeno 120 miliona ljudi! Nije rije~ o vojnicima koji su

poginuli na rati{tima ve} su to civili koje su komunisti~ke dràve pobile u

vlastitom narodu. Sto dvadeset miliona mu{karaca, ̀ ena, staraca, djece i beba

ìvote je izgubilo samo zbog ove hladne, bezdu{ne, okrutne i brutalne

ideologije! [tavi{e, jo{ desetine miliona ljudi je, od strane komunisti~kog

reìma, ostalo uskra}eno za slobodu i osnovna ljudska prava, prisiljeno na

seobu, sistematski iznurivano gla|u, hap{eno i kori{teno kao robovi u radnim

kampovima. Milioni ljudi su bili meta ili su ìvjeli pod strahom da }e biti

meta hitaca grupa komunisti~kih gerilaca, odnosno teroristi~kih organizacija.

Koji su korijeni ove ideologije? Kako se moglo dogoditi da jedna toliko

krvava i nemilosrdna ideologija na|e pristalice {irom Svijeta, da revolucijom

do|e na vlast i da za sobom povu~e milione ljudi? Gdje je ro|en komunizam,

kako se razvio i kako je okon~ao? Da li je zaista okon~ao ili i dalje predstavlja

opasnost po Svijet?

U ovoj knjizi iznijet }emo neke odgovore na ova pitanja.

[to je jo{ bitnije, skrenut }emo pa`nju na jednu veliku opasnost!

Komunisti~ka ideologija je tokom proteklog stolje}a bila razlog patnji i

svakojakih neda}a, cijeli Svijet je bio svjedok pokolja i opakosti komu-

nisti~kih lidera. Da li je sada sa lica Zemlje izbrisana ova opasnost? Naàlost,

UUVVOODD

KOMUNIZAM U ZASJEDI

8

nije! KOMUNIZAM JE U ZASJEDI!

Ova "jama za prolijevanje krvi", koja je ìvota ko{tala 120 miliona

ljudi, jo{ postoji. Ulaz je zatvoren, okolo je stavljeno ne{to {to kamuflira

jamu sa strana, ali je jama u poloàju otvorene klopke. Lukavo se skrivaju}i,

komunizam nastavlja sa svojim aktivnostima. U razli~itom obliku i pod

razli~itim imenima nastavlja ìvjeti i ~eka dan kada }e na}i priliku da

~ovje~anstvu priredi patnje sli~ne onima iz pro{losti.

Upravo iz tog razloga je krajnje zna~ajna du`nost otkriti stvarno lice

komunisti~ke ideologije, cijelom ~ovje~anstvu objelodaniti patnje i nesre}e

koje je ona prouzrokovala i zbaciti masku ove opasnosti koja je u tajnom

narastanju. Ova knjiga je napisana sa tim ciljem.

HARUN YAHYA

9

PP RR VV II DD II OO

KDa bi se ispravno shvatilo ra|anje komunizma,

neizostavno je potrebno baciti pogled na evropsku

kulturu XVIII i XIX stolje}a. Po~ev{i od drugog

stolje}a nove ere, Evropa je postepeno prihvatala

kr{}anstvo, koje je do "epohe prosvjetiteljstva" postalo preovla-

davaju}e na prostoru cijelog kontinenta. Prosvjetiteljski pokret

koji je svoju rasprostranjenost doìvio u XVIII stolje}u, po~eo je

sa ateisti~kim istupima odre|enih evropskih umjetnika i mislilaca

insipiriranih starogr~kom i rimskom paganskom kulturom. A

najve}i rezultat prosvjetiteljskog pokreta je Francuska revolucija

koja je, u isto vrijeme, i "antireligijska revolucija".

Infrastruktura Francuske revolucije formirana je na kroz pouke

ateisti~kih filozofa kao {to su VVoollttaaiirree,, DDiiddeerroott ii MMoonntteessqquuee. A

tokom te revolucije antireligijske i paganske tendencije prosvjeti-

teljskog pokreta postale su sasvim o~ite. U ishodu pove}ane

propagande jakobinaca, koji su predstavljali revolucionarnu

RRAA\\AANNJJEE KKOOMMUUNNIIZZMMAA

11

avangardu, razvio se veoma popularan pokret "odricanja vjere". [tavi{e,

radilo se na formiranju nove paganske vjere. "Revolucionarni kult", koji je

svoje prve znakove pokazao 14. jula 1790. g. prilikom proslave federacije,

brzo se {irio. Jedan od zlokobnih revolucionarnih lidera, RRoobbeessppiieerrrree,

"revolucionarnom kultu" dodao je neka nova pravila. Na~ela ovog kulta je

iznio u vidu referata koga je nazvao "Uzvi{eni kult postojanja". Poznata

pari{ka crkva Notre Dame je preobra}ena u, prema rije~ima Robespierrea,

"hram razuma"; sva kr{}anska obilje`ja su poskidana sa zidova crkve, a na

sredini je postavljen kip ̀ ene, koja je navodno predstavljala "boginju razuma".

Za vrijeme Francuske revolucije pobijeno je mnogo sve}enika, oplja~kane

su i uni{tene vjerske institucije.

Zajedno sa Francuskom revolucijom, u Evropu je do{la i jedna nova

filozofija koja se vremenom ra{irila na ~itavom njezinom prostoru:

mmaatteerriijjaalliizzaamm. Ova filozofija, koja priznaje postojanje samo materije i koja,

tako|er, predvi|a da je svijest ìvih bi}a i ~ovjeka na~injena samo od

"materije koja je u stanju kretanja", je, zapravo, prvi put iznesena od strane

odre|enih filozofa koji su ̀ ivjeli jo{ u staroj Gr~koj. Dva poznata imena koja

su u XVIII stolje}u prihvatila materijalizam i naturala ga masama su DDeennnniiss

DDiiddeerroott, jedan od prethodnika Francuske revolucije, i njegov veoma bliski

prijatelj BBaarroonn dd''HHoollbbaacchh. U svojoj knjizi Sistemi prirode (Systéme de la

Nature), objavljenoj 1770. g., pozivaju}i se na odre|ene hipoteze za koje je

tvrdio da su "nau~ne ~injenice", Baron d'Holbach je iznio da ne postoji ni{ta

drugo izvan materije i energije. Fanati~ni ateist d'Holbach se tako|er

usprotivio i poimanju morala; branio je stav da ~ovjek treba ostvariti {to je

mogu}e vi{e uìtaka i da zbog toga mora oprobati sve

puteve.

Materijalizam, koji je u XVIII stolje}u prihva}en

i branjen od strane nekoliko filozofa, u XIX stolje}u

se jo{ vi{e razvio i, ne ograni~avaju}i se samo na

prostor Francuske, svoje korijene pustio i u ostalim

zemljama Evrope. Po~etkom XIX stolje}a u Njema~-

koj su se pojavila dva veoma zna~ajna materijalisti~ka

filozofa: LLuuddwwiigg BBüücchhnneerr ii KKaarrll VVooggtt. Obja{njavaju}i

Korijeni komunizma proteù se do krvave Francuskerevolucije. Neprijateljstvo prema vjeri, koje se, tokomFrancuske revolucije, izraàvalo ilustracijom ''boginjemudrosti'', kasnije se koristilo na komunisti~ki posterima.

KOMUNIZAM U ZASJEDI

ljudski intelekt, Vogt je rekao: "Kako god jetra lu~i ù~nu te~nost, isto tako

i ljudski razum lu~i misli". Ova krajnje apsurdna komparacija nije nai{la na

podr{ku ~ak ni od strane materijalista toga vremena.

Iako se pojavio sa ovakvim i sli~nim tvrdnjama, materijalizam je

prihva}en od strane ateisti~kih krugova i polahko se po~eo nametati evropskim

zajednicama. Materijalizma je predstavljen kao osnova nauke i mudrosti. Ova

varljiva propaganda se brzo pro{irila me|u francuskim, potom njema~kim,

a zatim i me|u intelektualcima {irom Evrope. Nesumnjivo je da je u svemu

tome veliku ulogu imao i masonski pokret, koji je bio veoma popularan

me|u evropskim intelektualcima XIX stolje}a i koji je materijalizam prihvatao

kao svoju dogmu.

Dok se na takav na~in {irio materijalizam, kao jedna anti~ka dogma,

sa druge strane su se poduzimali razni koraci u nastojanjima da se

materijalizmu prilagode razli~ite nau~ne grane. U tom kontekstu mogu}e je

iznijeti slijede}e konstatacije:

11.. materijalizam je prilago|en prirodnim znanostima, a autor ovog

projekta je engleski prirodnjak CChhaarrlleess DDaarrwwiinn;

22.. Materijalizam je prilago|en socijalnim naukama, a autori toga su

njema~ki filozofi KKaarrll MMaarrxx ii FFrriieeddrriicchh EEnnggeellss.

Darwinova adaptacija je poznata kao "teorija evolucije", a Marxova i

Engelsova kao "komunizam".

MMaarrxx ii DDaarrwwiinnMogu}e je re}i da Darwinova teorija evolucije, zapravo, u sebi sadrì

i Marxovu i Engelsovu teoriju, po{to je komunizam "teorija evolucije",

odnosno oblik teorije evolucije prilago|ene historiji i sociologiji. Ova

~injenica je na slijede}i na~in rezimirana u Marxism and Darwinism, knjizi

autora AAnnttoonnaa PPaannnneekkooeekkaa, jednog od vode}ih darvinista i marksista s

po~etka XX stolje}a:

NNaauu~~nnii zznnaa~~aajj mmaarrkkssiizzmmaa,, aa,, uu iissttoo vvrriijjeemmee,, ii ddaarrvviinniizzmmaa jjee uu ttoommee {{ttoo oobbjjeeoovvee nnaauu~~nnee ggrraannee sslliijjeeddee tteeoorriijjuu eevvoolluucciijjee. Jedna od njih je to realizirala u sferiorganskog svijeta, na ̀ ivim bi}ima, a druga na polju ljudske zajednice... U~enjai Darwina i Marxa, dvije teorije koje su se, dakle, razvile na polju prirodnihnauka i ljudskih zajednica, teoriju su evolucije transformirale u jednu pozitivnunauku. Time su mase ubijedili u teoriju evolucije kao temeljni pojam socijalnogi biolo{kog razvoja.1

HARUN YAHYA

13

U kontekstu komunisti~keteorije, Engels (desno) jeDarwina i Marxa (lijevo)drào na istoj razini.Prema Engelsu, Marx jematerijalizam primijeniona dru{tvene, a Darwinna prirodne nauke.

U kontekstu dva osnovna pitanja, izme|u darvinizma i marksizma

tako|er je uo~ljiv potpuni sklad:

11.. Darvinizam iznosi da je sva ̀ iva bi}a oformila "materija u pokretu",

da je ova materija organizirana, a nije stvorena od strane Boga, da su,

prema tome, sva ìva bi}a nastala u ishodu slu~ajnosti i da je ~ovjek

jedna vrsta ìvotinje koja je tako|er evoluirala iz drugih ìvotinja. Ove

tvrdnje, koje nisu zasnovane ni na kakvim nau~nim ~injenicama i koje

}e se narednih godina pobiti nau~nim otkri}ima, u potpunom su skladu

sa idejama Marxa i Engelsa koji su vjerovali samo u postojanje materije

i koji su cijelu povijest ~ovje~anstva nastojali objasniti materijalnim

faktorima.

22.. Darvinizam isti~e "sukob" kao pokreta~ku snagu koja osigurava

razvoj u ìvom svijetu. Najosnovnija hipoteza Darwinove teorije glasi

da su prirodni izvori nedovoljni za ̀ ivi svijet, da je, prema tome, stalno

prisutna jedna "borba za opstanak" i da ova borba tako|er predstavlja

jednu evolucionu snagu. A to isto predvi|a i princip "dijalektike" koji

su prisvojili Marx i Engels. Prema dijalektici, sukob me|u suprotnostima

je jedina pokreta~ka snaga razvoja u Kosmosu. Povijest ~ovje~anstva

se, tako|er, razvila zahvaljuju}i sukobu; ~ovjek je napredovao

zahvaljuju}i upravo ovom sukobu.

Analiziraju li se u~enja Marxa i Engelsa i Darwinove teorije, uo~it }e

se da me|u njima vlada jedan veliki sklad, kao da poti~u iz istog centra.

Materijalisti~ku filozofiju Darwin je prilagodio prirodi, a Marx i Engels

historiji.

KOMUNIZAM U ZASJEDI

14

Upravo je Karl Marx bio taj koji je prvi shvatio zna-

~aj ovog velikog Darwinovog doprinosa materijalizmu.

Marx je studiozno i{~itao knjigu Porijeklo vrsta, koja je

objavljena 1859. g., i uvidio da je rije~ o djelu koje

predstavlja veliki oslonac za njegovu teoriju. U pismu

koje je 19. decembra 1860. g. napisao Engelsu on za

Darwinovu knjigu pi{e da ona ““iimmpplliicciirraa tteemmeelljj hhiissttoorriijjee

pprriirrooddee nnaa{{eegg uu~~eennjjaa””.2 A u pismu koje je 16. januara

1861. napisao Lasseleu pi{e slijede}e: ""DDaarrwwiinnoovvoo

ddjjeelloo jjee kkaappiittaallnnoo ddjjeelloo.. SSaa aassppeekkttaa pprriirrooddnniihh nnaauukkaa,, oonnoo

pprreeddssttaavvlljjaa tteemmeelljj bboorrbbee kkllaassaa kkrroozz ppoovviijjeesstt.."3

Svoje simpatije prema Darwinu Marx je izrazio i

kroz posvetu svog najve}eg djela Das Kapital. Poklanjaju}i mu njema~ko

izdanje Kapitala, Marx je u posveti napisao: ""CChhaarrlleessuu DDaarrwwiinnuu oodd KKaarrllaa

MMaarrkkssaa,, jjeeddnnoogg vvaattrreennoogg oobboo`̀aavvaatteelljjaa..""

[to se pak ti~e Engelsa, on je svoju naklonost Darwinu izrazio na

slijede}i na~in: "Priroda ne funkcionira kao metafizika ve} kao dijalektika.

U vezi s tim, prije svih treba spomenuti ime Charlesa Darwina."4 Engels se

o Darwinu toliko pohvalno izraàvao da ga je dovodio u isti nivo sa Marxom:

"Kako god je Darwin otkrio zakon evolucije u organskom svijetu, tako je i

Marx otkrio zakon evolucije kroz povijest ~ovje~anstva."5

A GGeeoorrggii VVaalleennttiinnoovviicchh PPlleehhaannoovv, pionir ruskog komunizma koga je

Lenjin okarakterizirao kao "najve}eg poznavaoca cijele svjetske literature

o marksizmu", u aktualnom je kontekstu iznio najkoncizniji komentar tvrde}i

da je marksizam ""pprriillaaggoo||aavvaannjjee ddaarrvviinniizzmmaa ddrruu{{ttvveenniimm nnaauukkaammaa"".6

Jedan od profesora Vatikanskog univerziteta, histori~ar pprrooff.. MMaallaacchhii

MMaarrttiinn, na slijede}i je na~in objasnio vezu izme|u Marxa i Darwina:Kada je obznanjena Darwinova teorija, Marx ju je vidio kao ne{to {to je dalekood teorije. To je prihvatio kao "nau~ni" dokaz da izvan "materijalnog svijeta"ne postoji nikakav "duhovni svijet". Darwin je stvorio podlogu Marxoveopravdanosti odbijanja Hegelovog idealizma... Marx, koji je apsolutnozanemarivao da je Darwinova teorija samo jedna teorija... mogu}nost da jedaleko od osnovanosti sa socijalnog aspekta, Darwinove je ideje prilagodiosocijalnim klasama svoga vremena... Kao i u Darwinovoj teoriji evolucije, Marxje mislio da i socijalne klase, kao i cijela materija, moraju biti u jednoj stalnojborbi za ìvot i dominaciju.7

Prema pioniru ruskog komu-nizma, Plehanovu, "marksizamje prilago|avanje darvinizmadru{tvenim naukama".

15

HARUN YAHYA

Ova tijesna veza izme|u darvinizma i marksizma isti~e se i od strane

savremenih evolucionista. Jedan od danas najvatrenijih branilaca teorije

evolucije, biolog Douglas Futuyma, na tu ~injenicu upozorava u uvodu svoje

knjige Biologija evolucije: "Zajedno sa Marksovom materijalisti~kom

teorijom, koja obja{njava povijest ~ovje~anstva, Darwinova teorija evolucije

je jedan veliki stepen u osnovi materijalizma."8 A jedan drugi veoma poznati

evolucionist, paleontolog Stephen J. Gould, kaè da je "komentiraju}i prirodu,

Darwin primijenio jednu veoma konsekventnu materijalisti~ku filozofiju".9

I Leon Trocky, koji je, zajedno sa Lenjinom, jedan od dvojice najve}ih

neimara ruske komunisti~ke revolucije, iznio je slijede}i komentar: "Dar-

winovo otkri}e je najve}a pobjeda dijalektike (dijalekti~kog materijalizma)

na polju cijele organske materije."10

Sve ovo jasno ukazuje da su darvinizam i marksizam u jednoj veoma

bitnoj povezanosti. Sa lahko}om je mogu}e iznijeti konstataciju: da nije

bilo darwinizma, ne bi bilo ni marksizma. Ako ~ovjek shvati i doku~i

neosnovanost darvinizma, izvjesno je da }e poimati i neutemeljenost

marksizma. Sasvim je sigurno da je i obrnuta postavka tako|er ispravna: ako

je u nekoj zajednici darvinizam {iroko prihva}en, onda je neizbje`no da se

u toj zajednici razvije i marksizam.

Zbog toga, uvidjeti da je darvinizam naprihvatljiv i neosnovan sa

nau~nog, a i sa sociolo{kog stanovi{ta za ~ovje~anstvo je veoma zna~ajno

pitanje. Izno{enjem ove ~injenice, onemogu}it }e se ponovno ja~anje

marksizma, koji proisti~e iz darvinizma i koji danas ~eka u zasjedi, osujetit

}e se ponovno doga|anje patnji koje je ova dogma u proteklom stolje}u

priredila velikom dijelu

~ovje~anstva. Upravo i po-

vijest ukazuje na ~injeni-

cu: bez darvinizma ne}e

biti ni marksizma.

Negiraju}i kreacionizam, Darwin jekomunizmu osigurao "nau~nu"osnovu. Zbog toga Trocky, jedan odkrvolo~nih lidera bolj{evi~kerevolucije, Darwina vidi kaopredstavnika dijalekti~kogmaterijalizma u sferi prirodnih nauka.

KOMUNIZAM U ZASJEDI

16

[[iirreennjjee ddaarrvviinniizzmmaa ii vveezzaa iizzmmee||uu kkoommuunniizzmmaa ii kkaappiittaalliizzmmaaAnaliziraju}i politi~ke utjecaje darvinizma, potrebno je obratiti pa`nju

na jednu ta~ku: ne samo sa jednom, ova teorija je u uskoj povezanosti sa

nizom ideologija koje su naizgled krajnje razli~ite jedna od druge. Istraìmo

li ideologije koje podràva darvinizam, pored komunizma susrest }emo se

sa {irokom lepezom ideologija kao {to su rasizam, imperijalizam, kapitalizam

i fa{izam. Zajedni~ka je strana ovih ideologija, koje na prvi pogled izgledaju

neovisne jedna od drugi i, {tavi{e, opre~ne jedna drugoj, njihovo protivljenje

Boìjim vjerama i moralnim principima koje one nalaù. Za~etnici ovih

ideologija u vjeri i njezinim normama vidjeli su smetnju za sebe te su zbog

toga darvinizam koristili kao oru`je za uklanjanje ove barijere. Zanimljivo

je u svemu tome da su, dok su na jednoj strani na taj na~in otvarali ìvotni

prostor za svoje ideologije, s druge strane ja~ali konkurentske ideologije.

Ilustracije radi treba navesti primjer kapitalista, koji su, radi ozakonjenja

slobodnog trì{ta u kome se, u pogledu njihovih tvrdnji, vodi bespo{tedna

"borba za opstanak", podràvali darvinisti~ki moral, a koji su, isto tako, s

druge strane, podràvali komunizam, ideju kojoj su se u biti protivili.

Marksisti~ki filozof, AAnnttoonn PPaannnneekkooeekk, u svojoj knjizi Marxism andDarwinism skre}e pa`nju na ovu zanimljivu ~injenicu i na slijede}i na~in

obja{njava podr{ku koju je buròazija, odnosno bogati kapitalisti~ki sloj

Evrope, pruàla darvinizmu:Svima je poznato da za svoj zna~aj i poziciju marksizam moè zahvaliti jedinosvojoj ulozi koju je imao u klasnoj borbi proleterijata... Nije te{ko uo~iti daje i darvinizam tako|er preìvljavao isto iskustvo kao i marksizam. Darvinizamnije konkretna teorija koja je prihva}ena nakon provedenih testiranja idiskutiranja uz objektivan pristup nau~nih krugova. Ne, nakon {to je na~inioprvi korak, darvinizam je nai{ao na entuzijasti~ne simpatizere i èstokeprotivnike. Darwinovo ime je uzdignuto zahvaljuju}i ljudima koji vrlo malorazumiju njegovu teoriju... A {to se ti~e darvinizma, on je odigrao jednu uloguu klasnoj borbi i, zahvaljuju}i toj ulozi, brzo se pro{irio, pridobio strastvenesimpatizere i tvrde neprijatelje. DDaarrvviinniizzaamm jjee sslluu`̀iioo kkaaoo oorruu||ee zzaa bbuurr`̀ooaazziijjuu,, kkoojjaa ssee pprroottiivviillaa pprraavviimmaa CCrrkkvveeii aarriissttookkrraacciijjii.. Cilj buròazije je uklanjanje starih vladaju}ih snaga, koje supredstavljale barijeru na njihovom putu... Zahvaljuju}i religiji, sve}enici supod svojom kontrolom dràli velike mase i na taj su se na~in mogli buniti voljiburòazije... Prirodne nauke su dovedene na nivo oru`ja uperenog protivreligije, isticana je nauka i novootkriveni prirodni zakoni i buròazija jeratovala tim oru`jem...

HARUN YAHYA

17

Darvinizam je do{ao u pravo vrijeme; Darwinova teorija, koja pretpostavljada je ~ovjek nastao iz niìh ìvotinja, uni{tila je cijelu osnovu kr{}anskogu~enja. Upravo je to razlog zbog koga je bbuurr`̀ooaazziijjaa vveeoommaa ssttrraassttvveennoo uussvvoojjiillaaddaarrvviinniizzaamm uu ttrreennuuttkkuu nnjjeeggoovvoogg ppoojjaavvlljjiivvaannjjaa...... Pod ovim okolnostima, sastra{}u i fanatizmom klasne borbe, vo|ene su ~ak i nau~ne rasprave. Tekstovio Darwinu, unato~ ~injenici {to nose imena autora nau~nika, nose karakteristikedru{tvenih polemika.11

Doista, {irenje darvinizna se odvijalo na ovaj na~in. Snage koje su

vladale Evropom podràvale su i doìvljavale darvinizam kao nepropustivu

priliku za ozakonjenje kako kapitalisti~kog sistema koga su uspostavili u

svojim zemljama, tako i imperijalisti~kih, kolonijalnih sistema koje su

uspostavili {irom Svijeta. (Radi detaljnijih podataka v. Harun Yahya,Darwinovo neprijateljstvo prema Turcima,1999.) Besmislene tvrdnje,

imaginarne pretpostavke i nau~ne protivurje~nosti darvinizma u potpunosti

su se zanemarivale i darvinizam, koji je tretiran kao neophodno oru`je protiv

religioznih ubje|enja i moralnih kriterija koje nalaè religija, ra{irio se

zahvaljuju}i ideolo{kim ciljevima.

Me|utim, "buròazija", odnosno kapitalisti~ka klasa, koja je na ovaj

na~in {irila darvinizam, u isto vrijeme, ovom je teorijom podràvala i svoga

rivala - zbog toga {to je {irenje darvinizma i na taj na~in uni{tavanje

religioznih ubje|enja - koliko kapitalizmu, toliko isto je koristilo i marksizmu.

Nakon uklanjanja moralnih odlika poput milosr|a, suosje}anja, nesebi~nosti,

bratskih odnosa, poniznosti, umjerenosti i skromnosti, koje je ~ovjeka pou~ila

vjera, zajednica poprima oblik jedne divlje arene. U ovoj areni, koliko "borba

za ìvot" me|u kapitalistima, toliko se tako|er razvija i "klasna borba za

opstanak" izme|u komunista i kapitalista.

Njema~ki dràvnik i prirodnjak, VViirrcchhooww, koji je u jesen 1871. g. uzeo

rije~ na jednom me|unarodnom kongresu, koji je okupio evropske nau~nike

iz oblasti prirodnih znanosti, rekao je: "Pazite, ova je teorija u veoma tijesnoj

povezanosti sa jednim u~enjem koje je prouzrokovalo veoma velike neda}e

u susjednoj zemlji!"1122 Zemlja o kojoj je pri~ao Virchow bila je Francuska,

a u~enje na koje je upozoravao bila je francuski komunizam, koji je te godine

inicirao krvavu PPaarrii{{kkuu kkoommuunnuu. (Pari{ka komuna je revolucionarna vlada

pari{kih radnih masa koje su ustale na oru`je 1871. g. nakon francuskog

poraza u ratu sa Njema~kom, u periodu slabljenja dràvnog autoriteta.

Mjesecima se gradska uprava nalazila u rukama ~elnika komune i organizirani

su napadi {irokih razmjera na vjerske centre i crkvena lica.)

KOMUNIZAM U ZASJEDI

18

Na kraju, mogu}e je iznijeti konstataciju da su se, unato~ me|usobnim

sukobima, komunizam i kapitalizam, u kontekstu neprijateljstva prema vjeri,

susreli na zajedni~koj osnovi i da su u aktualnom kontekstu jednu veliku

podr{ku dobijali od darvinizma. Upravo je to razlog {to komunisti smatraju

da je u pripremi dru{tva za komunisti~ku revoluciju prije svega potrebno

izvr{iti njegovu kapitalizaciju. Prema tome, uporedo sa {irenjem kapitalis-

ti~kih eti~kih normi - gdje darvinisti~ka propaganda ima egzistencijalni

zna~aj! - zajednica }e se prvenstveno ateizirati, a potom }e do}i komunizam.

U tekstu pod naslovom "Stav proleterske partije o pitanju religije", koga je

napisao 1909. g. lider ruske revolucije, Vladimir Ili~ Lenjin, na slijede}i na~in

obja{njava ovu ulogu koju je buròazija (kapitalisti~ka klasa) odigrala u

borbi protiv religije: Prvo, sa aspekta historije, obaveza borbe sa religijom je obaveza revolucionar-ne buròazije, i na Zapadu je buròaska demokracija, u periodu svoje revolu-cionarne borbe protiv feudalizma i srednjovjekovnog poretka, ovu obavezu uvelikoj mjeri izvr{ila... Kako u Francuskoj, tako i u Njema~koj postoji tradicijaborbe buròazije protiv religije, i to je zapo~elo mnogo prije socijalizma (prijeenciklopedista i Feuerbacha). [to se ti~e Rusije, zbog specifi~nosti na{erevolucije, i ova obaveza je tako|er gotovo u cijelosti natovarena na ple}aradni~ke klase.1133

Kao {to se da uo~iti, Lenjin obja{njava da "obaveza rata protiv religije"

pripada kapitalistima, da su u Evropi oni ovu obavezu izvr{ili, ali da u Rusiji,

zbog toga {to ne postoji ova klasa, obaveza borbe protiv religije pripada njima

samima. Ove Lenjinove rije~i sasvim jasno stavljaju do znanja da je borba

izme|u kapitalizma i komunizma zapravo samo jedan "unutarnji sukob" i

da je religija zajedni~ki i stvarni neprijatelj ovih dviju snaga.

Lenjin je pisao da su komunistii buròazija bili u istim

redovima u borbi protivreligije. Lenjinovi komentari

ukazuju na ~injenicu da jesukob izme|u komunizma i

buròazije u biti samo jedan"unutarnji sukob", da su ove

dvije materijalisti~ke ideologijepartneri, a da im je stvarni

neprijatelj religija.

19

Sasvim je o~ito da oni ulaù napore kako bi degenerirali svoje zajednice

i udaljili ih od istinskog puta kako bi ih oslabili sa eti~kog i humanog aspekta

i na taj na~in nametnuli svoj ateisti~ki, komunisti~ki sistem.

Me|utim, nemogu}e je da bilo koja od antireligijskih operacija ovih ljudi

postigne uspjeh. Ne smije se gubiti iz vida da su i u pro{losti ìvjeli narodi

koji su se borili protiv vjere, koji su bili neposlu{ni prema Boìjim

vjerovjesnicima i koji su okretali glavu od Boìjih Objava. I ovi narodi su

na svoj na~in poku{avali uni{titi vjeru. Me|utim, ove narode je o~ekivao

sli~an zavr{etak: nekima od onih koji se bore protiv Njegove rije~i Allah je

poslao kaznu na ovom svijetu, a neke je obavijestio da ih na budu}em svijetu

~eka te{ka patnja. Ova ~injenica je na slijede}i na~in istaknuta u Kur'anu:

OO AAllllaahhoovviimm aajjeettiimmaa rraasspprraavvlljjaajjuu ssaammoo oonnii kkoojjii nnee vvjjeerruujjuu,, ppaa nneekkaa ttee nneeoobbmmaannjjuujjee ttoo {{ttoo ssee oonnii ppoo ssvviijjeettuu kkrree}}uu.. II NNuuhhoovv nnaarroodd jjee pprriijjee nnjjiihh ppoorriiccaaoo,,aa ii ppoosslliijjee nnjjeeggaa oonnii kkoojjii ssuu ssee bbiillii pprroottiivv ppoossllaanniikkaa uurroottiillii.. SSvvaakkii nnaarroodd nnaassttoojjaaoojjee ddaa ssee ddoommooggnnee ssvvooggaa ppoossllaanniikkaa ii ttrruuddiioo ssee ddaa nneeiissttiinnoomm uugguu{{ii iissttiinnuu,, ppaa ssaammggaa JJaa kkaa`̀nnjjaavvaaoo,, -- aa kkaakkvvaa jjee bbiillaa kkaazznnaa MMoojjaa!! II ttaakkoo }}ee ssee rriijjee~~ GGoossppooddaarraattvvooggaa iissppuunniittii ddaa }}ee oonnii kkoojjii nniissuu hhttjjeellii ddaa vvjjeerruujjuu -- ssttaannoovvnniiccii uu vvaattrrii bbiittii..(Al-Mu'min, 4-6)

KKrrvvaavvaa ddiijjaalleekkttiikkaa ddaarrvviinniizzmmaa

Sliku koju smo iznijeli dovdje, zapravo, koncizno ilustrira i razvoj

komunizma u svijetu: gotovo u svim zemljama komunizam je dolazio kao

suprotnost kapitalizmu i fa{izmu. Naizgled opre~ne, ove krajnosti su

inspirirane sa istog izvora - darvinizma. Kapitalizam i fa{izam su formirali

desno, a komunizam lijevo krilo darvinizma. [irenje darvinizma u jednoj

Pari{ki komunci strijeljaju crkvena lica

20

Za~etnik komunizma, Marx, tvrdio je da jesukob jedini put koji vodi ka razvojupovijesti. Smatrao je da zajednice, misao

i ideje mogu napredovati jedino sukobom, ratomi revolucijom. "Da nije rada i sukoba, sve biostalo onako kako je bilo u svom prvobitnomobliku," govorio je. [tavi{e, govore}i da je "silatrudna jednim novim, a babica svakom staromdru{tvu", Marx je milione ljudi pozivao u rat,pokolje i prolivanje krvi.

Marxove ideje su vremenom zadobile veomaveliki broj pristalica. Lenjin, komunisti~ki liderkoji se potpisao iza najsurovijih pokolja, ovoobja{njava rije~ima da je ""rraazzvvoojj bboorrbbaaoopprree~~nnoossttii"" (V. I. Lenjin, Odabrana djela, tom 11,str. 81). Zastupao je tako|er mi{ljenje da se ovaborba mora voditi uz prolivanje krvi.

Poput komunisti~kih, i fa{isti~ki lideri sutako|er vjerovali da jedini put ka napretku vodikroz silu, revoluciju i rat. ""NNaacciijjee ssee mmoogguurraazzvviijjaattii jjeeddiinnoo ssuurroovviimm rriivvaallssttvvoomm kkoojjee llii~~ii nnaaDDaarrwwiinnoovvuu bboorrbbuu zzaa ooppssttaannaakk"", govorio jenajzna~ajniji Hitlerov idejni oslonac, njema~kihistori~ar HHeeiinnrriicchh vvoonn TTrreeiittsscchhkkee (Burns,Savremena politi~ka misao 1850-1950, str. 446).Drugi fa{isti~ki lider koji je tako|er vjerovao daje primjena sile pokretna snaga za povijest i darat donosi reformu bio je MMuussssoolliinnii. Slabljenjeengleske imperije dovodio je u vezu sa njihovim""nnaappoorriimmaa uu iizzbbjjeeggaavvaannjjuu rraattoovvaannjjaa,, {{ttoo jjee,, ppaakk,,nnaajjzznnaa~~aajjnniijjaa ppoottiiccaajjnnaa ssnnaaggaa eevvoolluucciijjee"".

Temeljni oslonac obje ideologije je ideja"borbe za opstanak" za koju je Darwin tvrdio daje prisutna u prirodi. Marxova tvrdnja o sukobukao osnovi dijalekti~kog materijalizma, a ifa{isti~ka tvrdnja da je rat poticajna snaga nijeni{ta drugo do prilago|avanje Darwinove teorijeevolucije dru{tvenim naukama.

[to se ti~e rezultata ovih ideologija, on jesasvim o~it: braniti potrebu konstantnog sukobaje nepregledni "potok krvi", jedan korak na~injenu smjeru totalnog uni{tenja ljudske rase.Neizbje`no, svi oni koji slijede ove ideologije suu konstantnom me|usobnom sukobu, tiranisanjui uzajamnom prolivanju krvi u ime napretka. Onigube humane emocije kao {to su ljubav,po{tovanje, po`rtvovanost, sau~esni{tvo, koje jeAllah, d`. {., naredio ~ovjeku, a u potpunostiprestaje okruènje mira i spokojstva. Upravo iztog razloga, zbog ovih ideologija je proteklo XX

stolje}e bilo period bola i nesre}a. A, zapravo, uop}e nniijjee bbiillaa ppoottrreebbnnaa

pprroottuurrjjee~~nnoosstt ii nneeppoottrreebbnnoo jjee bbiilloo iinniicciirraattiissttrraahhoottee ii ppookkoolljjee.. Opre~nosti su uvijek i nasvakom mjestu prisutne. Uvijek je postojala dani no}, svjetlo i tama, negativnost i pozitivnost,hladno i vru}e, dobro i zlo. SSvvee oovvee oopprree~~nnoossttiissuu ssttvvoorreennee ddaa bbii ssee nnaaggllaassiillaa lljjeeppoottaa,, ddaa bbiiiinniicciirraallee eettii~~kkee ooddlliikkee kkaaoo {{ttoo ssuu ttoolleerraanncciijjaa,, mmiirrii oopprraa{{ttaannjjee..

Ista situacija vaì i za idejno polje. To {toljudi razli~ito misle ne smije biti povod zame|usobno ubijanje, njihovo nemilosrdopogubljenje. Allah, d`. {., nare|uje da se ~ak iprema neprijatelju odnosimo na dostojanstven ilijep na~in, da drugima govorima samo lijeperije~i:

DDoobbrroo ii zzlloo nniissuu iissttoo!! ZZlloo ddoobbrriimm uuzzvvrraattii ppaa}}ee ttii dduu{{mmaanniinn ttvvoojj ooddjjeeddnnoomm pprriissnnii pprriijjaatteelljjppoossttaattii (Fussilat, 34).Sve proturje~nosti, kao {to je to i u Kur'anu

nagla{eno, me|u ljudima obdarenim razumomi savje{}u rje{avaju se u sferi uzajamnogspokojstva i tolerancije.Pripadnici naroda kojiovo nisu mogli pojmiti i koji su vjerovali uobmane dijalekti~kog materijalizma godinamasu me|usobno ratovali, tukli se poput divlja~ii na kraju samo padali u tegobe. Na taj na~in sumanifestirali ~injenicu na koju je Allah, d`. {.,upozorio u narednom ajetu:

II ppookkoorraavvaajjttee ssee AAllllaahhuu ii PPoossllaanniikkuu NNjjeeggoovvuu,,ii nnee pprreeppiirriittee ssee ddaa nnee bbiissttee kklloonnuullii ii bbeezzbboorrbbeennoogg dduuhhaa oossttaallii;; ii bbuuddiittee iizzddrr`̀lljjiivvii,, jjeerrAAllllaahh jjee,, zzaaiissttaa,, nnaa ssttrraannii iizzddrr`̀lljjiivviihh (Al-Anfal, 46).Kao {to je saop}eno u ajetu, ljudi su odstu-

pili od Allahovog Puta, na koji su upu}ivaliNjegovi poslanici, i umjesto da na Zemlji sijumir, oni su je pretvorili u leglo nasilja. Zbog to-ga su gubili snagu, sami sebe su gurnuli u pro-past. Ne smije se gubiti iz vida da je Kur'an, ko-ji nare|uje kvalitete poput saosje}anja, merha-meta, po`rtvovanosti, tolerancije i pravi~nosti,jedini izvor koji ljudima i narodima daje sna-gu. A paralogizmi proizvedeni ateisti~kim bes-mislicama, kao {to je materijalisti~ki dijalekti-zam, ~ovje~anstvu donose jedino propast i bol.Jedini put da ~ovjek na|e spas, da na Zemljiìvi spokojno i u sigurnosti je ìvljenje u skladus etikom koju je Allah, d`. {., naredio u Kur'anu.

ZAJEDNI^KA BESMISLICA FA[IZMA I KOMUNIZMA:DARVINISTI^KI SUKOB

Prema darvinizmom nadahnutom

dijalekti~kom materijalizmu, povijest je

sukob i bespo{tedna borba opre~nih

ideja. Shodno ovim ubje|enjima, proteklo,

XX stolje}e obiljeèno je me|usobnim

obra~unom fa{ista i komunista, ljudi iste

dràve su postali me|usobni neprijateljima,

a Svijet je pretvoren u ogromno jezero krvi.

U ishodu svega toga, tako|er, vjerovali su u

pobjedu svoje ideologije. Me|utim, iz ove

borbe komunizam nije uspio iza}i kao pob-

jednik, pobijene su tvrdnje o materijalisti~-

koj, a tako|er i historijskoj dijalektici.

Kroz povijest je uvijek postojao sukob

pozitivnog i negativnog. Ova borba izme|u

dobrih i lo{ih se odigravala i na idejnom polju.

Pozitivne snage su uvijek izlazile kao

pobjednici iz ovog sukoba. Metode borbe na

koje Allah, d`. {., upozorava u Kur'anu su

uperene ka uklanjanju proturje~nosti i

neprijateljstva i uspostavi mira, spokojstva i

prijateljstva me|u ljudima.

Ilustracije radi, Allah, d`. {., naloìo je

Musau, a. s., da faraona pozove na Pravi Put.

Musa i faraon bili su pristalice dviju opre~nih

ideja. Me|utim, upore|uju}i ove dvije

opre~ne strane, Allah, d`. {., se na slijede}i

na~in obra}a Musau i njegovom bratu Harunu,

a. s.:

IIddiittee ffaarraaoonnuu,, oonn ssee,, ddooiissttaa,, oossiilliioo,, ppaa mmuu

bbllaaggiimm rriijjee~~iimmaa ggoovvoorriittee nnee bbii llii rraazzmmiisslliioo

iillii ssee ppoobboojjaaoo!! (Ta Ha, 43-44).

Zajedno sa svojim bratom, Musa, a. s., koji

je ispunjavao Boìje naredbe, iza{ao je pred

faraona i, isprobavaju}i razne metode, objas-

nio mu Allahove naredbe, Pravi Put i dobro-

~instvo. Na kraju ove njegove idejne borbe fa-

raon, koji nije mogao vidjeti Istinu i koji je

bio naklonjen tiraniziranju dobronamjernih,

utu{io se u moru, a Musa i njegove pristali-

ce su se spasili.

Ovaj primjer je jedan siè povijesti

~ovje~anstva. Kroz povijest niko nije izi{ao

kao pobjednik iz brutalnog rata i okr{aja uz

prolivanje krvi. Ako su ~ak i bili oni koji su

izgledali kao pobjednici u sukobu ove vrste

i koji su na taj na~in do{li na vlast, ni oni, a

niti njihovi podanici nisu mogli voditi

spokojan ìvot u miru. Naprotiv, uvijek su

bili izloèni neprilikama i duhovnoj i

materijalnoj bijedi. Stvarni pobjednici su oni

koji uvijek pozivaju na mir i spokojstvo,

vjernici koji, vode}i svoju borbu na idejnom

polju, upu}uju ljude na razmi{ljanje.

Faraon je posjedovao jednu tiransku i surovuupravu kojom se, na svojevrstan na~in,

ponosio. Kraj je, me|utim, bio poraàvaju}i.Na reljefu gore prikazan je faraon u okrutnomobra~unu sa neistomi{ljenicima ili podanicima.

ONI KOJI SU OPRE^NE IDEJE NASTOJALI U]UTKATI "DIJALEKTI^KIM SUKOBOM" SU KROZ POVIJEST UVIJEK PORA@AVANI

zemlji kao posljedicu ima istodobno {irenje oba krila. Prema tome, oni koji

koriste darvinizam da bi potkrijepili fa{izam ili kapitalizam, htjeli ne htjeli

oni pruàju podr{ku i komunizmu.

U ovom ateisti~kom okruènju gdje dominira darvinizam, desnica ra|a

i hrani ljevicu, a tako|er i ljevica desnicu. A, isto tako, obje strane su i u

konstantnom me|usobnom sukobu. [to se pak ti~e sukoba, to je ina~e

okruènje za koje darvinizma tvrdi da je potrebno i korisno za ljudsku

zajednicu.

Obratimo li pa`nju na izloènu shemu, sasvim je mogu}e konstatirati

da je, na politi~koj platformi, darvinizam formirao izvjesnu "dijalektiku".

Dijalektika je teorija "sukoba" koju je prvi iznio njema~ki filozof HHeeggeell, a

koja je potom usvojena od strane Marxa i Engelsa. Dijalektika predvi|a da

su svi razvoji u kosmosu mogu}i jedino uz pomo} sukoba. Prema ovoj

teoriji, svaka pozicija ili ideja je jedna "teza". Potom se pojavljuje "antiteza"

koja se suprotstavlja tezi. Teza i antiteza se sukobljavaju, a u ishodu sukoba

stvara se "sinteza". Nakon odre|enog vremena sinteza tako|er postaje teza,

kojoj se ponovo suprotstavlja nova antiteza. Prema teoriji dijalektike, ovaj

sukob se tako nastavlja.

Uporedo sa darvinizmom, koji negira kreacionizam i koji je bio

razlogom da se na ~ovjeka gleda kao na razvijenu ìvotinjsku vrstu, svijet

je postao mjesto sukoba ove darvinisti~ke dijalektike. U mnogo zemalja, a

prvenstveno u zemljama Evrope prethodno su prednja~ili darvinisti desnog

krila, koji su, uni{tavanjem ili iskrivljavanjem vjerskih u~enja i etike,

uspostavili brutalni kapitalizam, a nakon njega i surovi fa{izam. Kao

suprotnost ovoj ideologiji organiziraju se i darvinisti lijevog krila, odnosno

komunisti, i obje strane ulaze u jedan dugotrajan sukob. [to se ti~e sinteze

ove darvinisti~ke dijalektike, ona je uvijek ista: krv, bol, torture, ratovi, suze...

Teror i strahote koje su proizveli predstavnici desnog krila darvinisti~ke

dijalektike (fa{isti) smo iznijeli u drugim na{im djelima. [to se ti~e narednih

poglavlja ove knjige, u njima }emo iznijeti teror i strahote komunizma.

HARUN YAHYA

23

D R U G I D I O

Josif Staljin: ubica 40 miliona ljudi

Dvadeseto stolje}e je najkrvaviji period u historiji ~ovje~anstva.

U ovom stolje}u su se pojavile metode do tada nevi|enih

brutalnosti kao {to su svjetski ratovi, genocidi, koncentracioni

logori, hemijska i nuklearna naoruànja, bombardiranja, gerilski

ratovi i teroristi~ke akcije. Broj ljudi pobijenih navedenim metodama u tom

stolje}u izraàva cifrom od preko 100 miliona.

Postoje dva osnovna razloga zbog kojih je XX stolje}e bilo toliko

krvavo. Prvi razlog je {to je razvijena tehnologija omogu}ila proizvodnju

oru`ja koje je daleko ubita~nije u odnosu na oru`je iz pretodnog perioda. A

drugi razlog - a to je, zapravo, stvarni razlog - su ideologije koje su sluìle

kao povod kori{tenju ovog naoruànja i tehnologije, i to na najsvirepiji i

najokrutniji na~in. Razli~iti "izmi", ~iji su temelji zakopani u XIX stolje}u,

svoje su krvavo ubiranje plodova obavili u narednom, XX stolje}u.

Od svih ovih "izama" komunizam je najkrvaviji, najbespo{tedniji i sa

naj{irim kalibrom. Broj `rtava koje su u XX stolje}u izgubili ìvote od

strane komunisti~kih reìma ili organizacija iznosi pribli`no 120 miliona!

Samo u ime ove ideologije 120 miliona ljudi je strijeljano i ubijeno

iscrpljuju}im radom u koncentracionim logorima, pod izgovorom "progona"

odvo|eno od ku}a i uni{teno u stepama Sibira, ubijeno gla|u u namjerno

HHIISSTTOORRIIJJAA BBOOLLJJ[[EEVVII^̂KKOOGG VVAANNDDAALLIIZZMMAA

25

izazvanoj neima{tini, pogubljeno u stra{nim torturama zloglasnih zatvora,

strijeljano od strane komunisti~kih militanata ispranog mozga, zadavljeno,

zaklano i raskomadano. Strahote, koje su zapo~ele 1917. g., nakon ruske

Bolj{evi~ke revolucije, prvo su se pro{irile po cijelom, tek formiranom

Sovjetskom Savezu, a potom na prostore Isto~ne Evrope, Kine, Koreje,

Vijetnama, Kambodè, Kube, na zemlje Latinske Amerike i Afrike.

Prije|imo sada na detaljniju analizu ovog crvenog uàsa.

LLeennjjiinnoovvaa kkrrvvaavvaa rreevvoolluucciijjaaKarl Marx nije bio lider politi~ke partije. Bio je samo teoreti~ar. Bavio

se postavljanjem historije ~ovje~anstva u zakone koji su u skladu s

dijalekti~kim materijalizmom i, shodno tome na~inio odre|ene komentare

i predskazanja vezana za budu}nost. Najve}e Marxovo predskazanje je bila

revolucija. Obe}ao je da }e kapitalisti~ki sistem biti uni{ten od strane

pobunjenih radnika i da }e se, zajedno sa ovom revolucijom, roditi "besklasno

dru{tvo".

Godine 1883. Marx je umro. Unato~ tome {to su nakon toga pro{le

godine, ~ak decenije, nikako da se dogodi revolucija koju je Marx predskazao.

Nastranu revolucija, u kapitalisti~kim zemljama Evrope su se, iako neznatno,

dogodila odre|ena pobolj{anja u uvjetima ìvota i rada radnika te je do{lo

i do smanjenja zategnutosti izme|u radnika i buròazije. Nije bilo revolucije,

a niti naznaka da bi moglo do}i do njezine realizacije.

U ovakvom okruènju, skoro dvadeset godina nakon Marxove smrti, u

Rusiji se javlja drugo zna~ajno ime Vladimir Ili~ Lenjin, ~iji je ugled

vremenom porastao u Socijaldemokratskoj partiji, koja je u Rusiji formirana

od strane marksista, donio je novu interpretaciju marksisti~ke misli. Prema

Lenjinu, nemogu}e je da se revolucija desi sama od sebe po{to je radni~ka

klasa Evrope opijena olak{avaju}im uvjetima koje im je pruìla buròazija.

[to se ti~e ostalih zemalja, one ina~e nemaju radni~ku klasu vrijednu pa`nje.

Za ovaj problem Lenjin je predloìo militantno rje{enje: revoluciju ne bi

trebali izvesti radnici, kako je to Marx predvidio, ve} bi ona trebala biti

realizirana od strane KKoommuunniissttii~~kkee ppaarrttiijjee, koja posjeduje vojnu disciplinu

koju ~ine profesionalni revolucionari i koja }e djelovati u ime radnika

(odnosno, u ime "proleterijata", prema marksisti~koj literaturi). Koriste}i

oruànu borbu i metode propagande, Komunisti~ka partija }e izvesti jednu

KOMUNIZAM U ZASJEDI

26

Ideologiju koju je Marx ostavio iza sebe nakonnjegove smrti interpretirao je Lenjin. Dok je najednoj strani radio na popuni nedore~enosti iproturje~nosti, Lenjin je u isto vrijeme radio i na razvijanju formula za komunisti~ko oruànopreuzimanje vlasti. Gore: Lenjin (u sredini) i ostali komunisti~kimilitanti na fotografiji snimljenoj 1897. godineu St. Petersburgu. Dolje: rusko izdanje Marxovog Kapitala.

Lenjinovo obra}anje masama na Crvenom trgu 1919. g.

Naoruànibolj{evi~ki

revolucionari uSt. Petersburgu

novembra 1917.godine.

politi~ku revoluciju, od trenutka preuzimanja vlasti bit }e uspostavljena

autoritativna vlast, koju Lenjin naziva "proleterskom diktaturom",

opozicionari reìma }e biti uklonjeni, ukinut }e se privatno vlasni{tvo i

osigurat }e se napredovanje zajednice ka komunisti~kom ure|enju.

Zajedno sa ovom Lenjinovom teorijom, komunizam je do{ao u poziciju

ideologije naoruànih teroristi~kih grupa.

Poslije Lenjina se {irom Svijeta pojavilo na desetine komunisti~kih ili

radni~kih partija koje su se zavjetovale na izvo|enje revolucije uz prolivanje

krvi.

Dobro, koje metode bi Komunisti~ka partija trebala slijediti prilikom

izvo|enja revolucije? Na ovo pitanje Lenjin je odgovorio i teoretski i

prakti~no: Komunisti~ka partija bi trebala proliti {to je mogu}e vi{e krvi!!!

Jo{ 1906. g., dakle jedanaest godina prije Bolj{evi~ke revolucije, Lenjin

je, u ~asopisu Proletari, pisao slijede}e:

Djelo za koje se mi zanimamo je oruàna borba; ova borba se realizira od stranepojedinaca i malih grupa. Dok jedan dio pripada revolucionarnimorganizacijama, ostali dijelovi (ve}ina u odre|enim dijelovima Rusije) nisuvezani ni za koju revolucionarnu organizaciju. Oruàna borba je usmjerena kadva razli~ita cilja, koji se apsolutno moraju odvojiti jedan od drugog: kaoprvo, ova borba ima za cilj izvr{avanje atentata na pojedince, lidere, vojne ipolicijßske slu`benike, a kao drugo, konfiskovati vladin izvor prihoda, a iizvore prihoda privatnih lica. Dio konfiskovanog novca }e i}i u partijsku kasu,dio za cilj specijalnog naoruàvanja i priprema za ustanak, a dio za ìvotnetro{kove u~esnika u borbi koju definiramo.14

Velike konfiskacije (kao one u Kafkazu koje iznose 200.000 rubalja i

Moskvi od 875.000 rubalja) doista su i oti{le prvenstveno revolucionarnim

partijama, a ve}i dio malih, a ponekad i u cijelosti su i{le za ̀ ivotne tro{kove

konfiskatora.

U Socijaldemokratskoj partiji Rusije, u ~ijoj upravi se nalazio i Lenjin,

po~etkom 1900-tih godina desilo se jedno veoma zna~ajno idejno razilaènje.

Dok je grupa pod vodstvom Lenjina zagovarala podizanje revolucije uz

upotrebu sile, druga grupa je, u kontekstu uvo|enja marksizma u Rusiji,

zastupala demokrati~nije metode. Unato~ tome {to su u stvarnosti broj~ano

bili manji, raznim metodama pritisaka lenjinisti su do{li u poloàj "ve}ine"

i po~eli se spominjati kao "bolj{evici", {to je pak ruski izraz za "ve}inu".

Druga grupa je nazvana "menj{evici", rije~ju koja zna~i "manjina".

HARUN YAHYA

29

U skladu sa prethodno navedenim Lenjinovim citatom, bolj{evici su

krenuli sa organiziranjem atentata, konfiskacijom vladinog novca,

plja~kanjem zvani~nih ustanova i sl. Nakon godina koje su ve}inom pro{le

u izgnanstvu, planiranu revoluciju bolj{evici su izveli 1917. g. Te godine

su se dogodile dvije razli~ite revolucije. Prilikom prve, koja je realizirana

u februaru, sa prijestolja je skinut car Nikola Drugi, zatvoren je zajedno sa

~lanovima porodice i formirana je demokratska vlada. Bolj{evici su, me|utim,

bili odlu~ni u formiranju ne demokracije, ve} "diktature proleterijata".

Oktobra iste, 1917. g., dogodila se planirana revolucija. Predvo|eni Lenjinom

i njegovim najbliìm saradnikom LLeeoonnoomm TTrroocckkiimm, komunisti~ki militanti

su prvo zauzeli Petrograd, gdje je bila smje{tena centralna vlada, a potom i

Moskvu. U ishodu sukoba u oba ova grada formiran je prvi komunisti~ki

reìm na Svijetu.

Nakon Oktobarske revolucije Rusija je postala popri{te velikog

gra|anskog rata. Rat, koji je vo|en izme|u "Bijele armije", koju su oko

sebe okupili generali vjerni caru, i Crvene armije pod komandom Trockog,

trajao je pune tri godine. Jula 1918., naredbom Lenjina, od strane bolj{evi~kih

U telegrafima koje je oda{iljao bolj{evi~kimmilitantima rasprostranjenim {irom Rusije, Lenjin jestalno izdavao nare|enja za izvr{enje smrtnih kazni,a isto tako zahtijevao je i da se to izvr{ava na na~inkoji }e izazivati strah u narodu. Gore: Lenjin udru{tvu grupe bolj{evi~kih militanata 1918. g.

30

militanata strijeljanjem je izvr{ena smrtna kazna nad carem Nikolom Drugim

i cijelom njegovom porodicom (zajedno sa troje maloljetne djece). Tokom

cijelog gra|anskog rata bolj{evici se nisu ustezali da nad opozicionarima

reìma provode najkrvavije zlo~ine, pokolje i mu~enja.

I jedinice Crvene armije, a i tajna policijska organizacija, "êka", koja

je osnovana na Lenjinovu inicijativu, primjenjivali su veliki teror prema

svim grupama koje su vidjeli kao mogu}u opasnost po reìm. Bolj{evi~ki

teror je na slijede}i na~in opisan u Crnoj knjizi komunizma, poznatom djelu

o svjetskom komunisti~kom teroru:

Bolj{evici su odlu~ili eliminirati, legalno ali i fizi~ki, svaku opoziciju

i svaki, ~ak i pasivni otpor njihovoj hegemoniji, i to ne samo kada se radilo

o grupi politi~kih opozicionara, nego i o dru{tvenim grupama kao {to su

plemi}i, buròazija, inteligencija, Crkva itd., i profesionalnim kategorijama

(oficiri, àndarmerija...), a ppoonneekkaadd ssuu ttoommee ddaavvaallii ii ggeennoocciiddnnuu ddiimmeennzziijjuu..

Ve} od 1920., ""ddeekkoozzaakkiizzaacciijjaa"" u mnogo ~emu odgovara definiciji genocida:

cijela populacija jake teritorijalne determinacije, KKoozzaaccii,, iissttrriijjeebblljjeennaa jjee kkaaoo

ttaakkvvaa,, mmuu{{kkaarrccii ssttrriijjeelljjaannii,, `̀eennee,, ddjjeeccaa ii ssttaarrccii ddeeppoorrttiirraannii,, sseellaa ssrraavvnnjjeennaa ili

predata novim okupatorima koji nisu Kozaci.

Lenjin je drào Kozake u istoj ravni kao {to su bili Vandeji u vrijeme

Francuske revolucije i namjeravao je na njima primijeniti tretman koji je

Gracchus Babeuf, "izumitelj" modernog komunizma, ve} 1975. kvalificirao

kao populicide (narodoubistvo).15

Nakon ulaska u svaki grad bolj{evici su ~inili masakre nad svim grupama

koje se nisu blagonaklono odnosile prema njihovom reìmu, provodili su

pretjeranu brutalnost s ciljem ulivanja straha u narodu. U istom izvoru se

na slijede}i na~in opisuju brutalnosti koje su bolj{evici proveli na Krimu:

Identi~na nasilja desila su se u ve}ini krimskih gradova koje su okupiralibolj{evici: Sebastopol, Jalta, Alu{ta, Simferopol. Isti uàsi, od aprila do maja1918. g., dogodili su se u velikim koza~kim varo{ima koje su se bile pobunile.Vrlo precizni dosjei Denikinove komisije opisuju "le{eve svezanih ruku,slomljenih kostiju, razbijenih glava i vilica, odrezanih genitalnih organa".16

II SS.. PP.. MMeellgguunnoovv je, tako|er, u svom djelu La Terreur rouge en Russie,1918-1924 (Crveni teror u Rusiji, 1918.-1924.) pisao da je u ishodu "akcije

suzbijanja svjedo~enja preìvjelih" grad Sevastopolj pretvoren u ""ggrraadd

ppoovvjjee{{aanniihh""::

HARUN YAHYA

31

NEUKI KOMUNISTI^KIMILITANTINeukim narodnim masama bolj{evici su seobratili jednostavnim sloganima i,zahvaljuju}i velikoj propagandi, za veomakratko vrijeme veliki broj ljudi su primiliu svoje redove. Neobrazovano isiroma{no stanovni{tvo je s lahko}ompovjerovalo u laì komunista koji su imobe}avali kruh i mir. Komunisti~kupropagandu je, tako|er, u~vr{}ivao iateizam na koji je hu{kao darvinizam. Nafotografiji se vide seljaci i radnici koji suu ishodu aktualne propagande za svega nekoliko dana pre{liu komunisti~ke redove.

32

33

Vojni lider krvave Bolj{evi~ke revolucije bio je Leon Trocky.Trocky, koji je nakon Lenjinabio na poziciji drugog ~ovjeka,sa Crvenom armijom, na ~ijem~elu se nalazio, vodio jegra|anski rat koji je cijeluRusiju oblio krvlju. Gore: jedanprizor od hiljada nevinihpobijenih u gra|anskom ratu.

Propagandni plakat koji predstavljaTrockog kao ratnog junaka.

Ruski vojnici, koji su, pod utjecajem Trockog, u Petrogradu podràliustanak protiv cara, 1917.

Ulica Nahimovski bila je na~i~kana povje{anim

tijelima oficira, vojnika i civila uhap{enih na ulici.

Grad je bio mrtav, narod se skrivao po podrumima i

u hambarima. Svi stubovi ograda, svi zidovi ku}a,

telegrafski stubovi, izlozi trgovina bili su prekriveni

plakatima sa natpisom ''ssmmrrtt iizzddaajjiiccaammaa''. Radi

upozorenja drugima, ljude su vje{ali po ulicama.

Sve one koje su namjeravali likvidirati bolj{evici

su ̀ igosali odre|enim kategorijama. Naprimjer, "buròazija" ili "menj{evici",

koji su branili pristup socijalizmu razli~itom od bolj{evi~kog, bili su glavni

neprijatelji novoformiranog reìma. Broj~ano najve}a i ona koja je ciljala

na najvi{e mete bila je kategorija ""kkuullaakk"". Rije~ kulak je ruski izraz za

bogate zemljoposjednike. Tokom Revolucije i gra|anskog rata, Lenjin je izdao

na stotine nare|enja o primjeni bespo{tednog terora nad kulacima. Ilustracije

radi, u jednom telegrafu, koga je poslao UUpprraavvnnoomm kkoommiitteettuu ssoovvjjeettaa PPeennzzee,,

ppiissaaoo jjee sslliijjeeddee}}ee::

Drugovi! Ustanci kulaka u va{ih pet distrikta moraju biti nemilosrdo ugu{eni!Interesi ~itave Revolucije to zahtijevaju, jer ""ppoosslljjeeddnnjjaa bboorrbbaa"" ssaa kkuullaacciimmaappoossvvuuddaa jjee oottppoo~~eettaa. Potrebno je formirati jedan model: oobbjjeessiittii (kaèm objesiti tako da ljudi to vide)kkuullaakkee,, bbooggaattaa{{ee ii kkrrvvooppiijjee ~~iijjii bbrroojj nnee ssmmiijjee bbiittii mmaannjjii oodd 110000, objaviti njihovaimena i do~epati se sveg njihovog ìta... UU~~iinniittee ttoo ttaakkoo ddaa nnaa ookkoollnniihh ssttoottiinneemmiilljjaa lljjuuddii vviiddee,, ddrrhhttee,, zznnaajjuu ii ddaa uu sseebbii kkaa`̀uu:: OOnnii uubbiijjaajjuu ii nnaassttaavviitt }}ee uubbiijjaattiikkuullaakkee ̀̀ eeddnnee kkrrvvii.. Po{aljite mi telegraf da ste primili i izvr{ili ove instrukcije.Va{ Lenjin.17

Lenjinove direktive su, uz veliko zadovoljstvo, izvr{avane od strane

bolj{evi~kih militanata. âk su razvili i specijalne stilove brutalnosti i

iìvljavanja. Poznati ruski pisac, MMaaxxiimm GGoorrkkii, na slijede}i na~in opisuje

odre|ene metode ~iji je i sam bio o~evidac:

U Tambovu, na visini od jednog metra iznad zemlje, komunisti su u lijeve rukei noge zatvorenika zakucavali velike eksere, koji se koriste na prugama, isvjesno posmatrali patnje ovih ljudi. Razrezali su stomak jednog zatvorenika,izvadili tanko crijevo, prikovali ga za jedno drvo i sve to posmatrali. Sa nekihsu, pak, skidali odje}u i, po~ev{i od ramena, gulili im koù.18

Bolj{evici su zapo~eli ~istku svih onih koji nisu htjeli prihvatiti

komunizam. U ishodu prethodno navedenih, a i mnogih drugih Lenjinovih

Maxim Gorki

35

HARUN YAHYA

naredbi i prakse, na desetine hiljada ljudi je strijeljano i to bez ikakvog

sudskog postupka. Veliki broj opozicionara reìmu je, tako|er, otpremljeno

u "gulage", koncentracione logore gdje su, pod nepodno{ljivim uvjetima,

bivali nasmrt upo{ljavani. Ve}ina njih se nije uspjelo spasiti iz ovih kampova.

Na kraju, pobijeno je na stotine hiljada radnika i seljaka, koji su se, u periodu

izme|u 1918. i 1922. g., pobunili protiv bolj{evi~kog reìma.

U svojoj knjizi The Unknown Lenin (Nepoznati Lenjin), koju je napisao

pozivaju}i se na tajnu sovjetsku arhivu, histori~ar RRiicchhaarrdd PPiippeess iznosi

nebrojeno mnogo primjera naredbi za izvr{enje zlo~ina, pokolja i

mu~enja, koje je Lenjin izdao bolj{evicima, te na kraju daje slijede}i

komentar:

Nakon navedenih dokaza postaje nemogu}e negirati da je Lenjin, ne

idealist, nego mmaassoovvnnii uubbiiccaa kkoojjii vvjjeerruujjee ddaa nnaajjbboolljjii ppuutt zzaa rrjjee{{aavvaannjjee

bilo stvarnih ili imaginarnih pprroobblleemmaa llee`̀ii uu uubbiijjaannjjuu lljjuuddii kkoojjii iihh

pprroouuzzrrookkuujjuu.. On je prvi donio/zapo~eo praksu politi~kog i socijalnog

istrebljenja, uni{tenja na desetine miliona ìvota u XX stolje}u.19

PPaavvlloovvoovvii ppssii ii LLeennjjiinnoovvii ppllaannoovvii ""eevvoolluucciijjee ~~oovvjjeekkaa""Potrebno je veoma dobro shvatiti razloge brutalne komunisti~ke prakse

koju smo vidjeli kroz primjer Lenjina i kroz jo{ stravi~nije primjere koje }emo

navesti na narednim stranicama. [ta je to bilo presudno da komunisti~ki

lideri poput Lenjina, zatim Staljina, Maoa i Pola Pota, kojima }emo se

kasnije pozabaviti, postanu izbezumljene ubice?

Odgovor na ovo pitanje leì u njihovoj privrènosti materijalisti~koj

filozofiji i stajali{te ove filozofije o pitanju ~ovjeka. Kao {to smo naglasili

i na po~etku: komunizam je adaptacija materijalisti~ke filozofije na

dru{tvenom nivou, koji je u potpunom skadu sa Darwinovom teorijom

evolucije, koja, opet, predstavlja prirodnu adaptaciju ove filozofije u okvirima

prirode. Odre|ene temeljne postavke ovih izopa~enih u~enja mogu se

rezimirati u slijede}em:

1. ~ovjek je materijalno bi}e koje ne posjeduje du{u;

2. ~ovjek je napredna vrsta ̀ ivotinje. Jedina razlika od ostalih ̀ ivotinja

je u tome {to su uvjeti u kojima se nalazi ~ovjek malo vi{e "pripitomili

U su{tini, ne postoji razlika izme|u ~ovjeka i ìvotinje;

KOMUNIZAM U ZASJEDI

36

3. "sukob" je jedini nepromjenjljivi zakon i u prirodi i u ljudskoj

zajednici. Sukob nastaje uslijed me|usobnog podudaranja interesa. To

{to u ishodu sukoba jedna strana izlazi kao gubitnik, osje}a bol i umire

krajnje je prirodno, ~ak i potrebno;

4. prema tome, realiziranjem jednog razvoja, na primjer "komunisti~ke

revolucije", prema komunistima, neizbje`no je, ~ak i potrebno da ljudi

umiru u velikom broju, da pate i da prolaze kroz mu~enja.

Da bi ozvani~ili gore navedene stavke, komunizam - i sve ideologije

koje prihvataju materijalizam - koristi se metodom uni{tavanja vjere u Boga,

koja je prisutna u dru{tvu. Cilj materijalizma, zapravo, i jeste da iz dru{tva

udalji vjeru u Boga, eti~ke i vjerske vrijednosti i na taj na~in oformi mase

koje definira kao "zajednice bezdu{nih ̀ ivotinja". Misle da }e tako s lahko}om

vladati aktualnim masama, da }e osigurati svoju vlast, da }e pripremiti

zakonsku osnovu za sve svoje nemoralnosti i tiraniju.

Najve}i poduhvati komunisti~ke ideologije koja tako gleda na ~ovjeka

su: {to je mogu}e vi{e izvr{iti "animalizaciju" ljudi, okovati ih u lance kao

divlje zvijeri, "vaspitati" ih metodama bola i straha i, po potrebi, svirepo

ubijati.

Obratimo li pa`nju na Lenjina, sasvim jasno }emo uo~iti prisustvo

aktualne materijalisti~ko - darvinisti~ke filozofije koja ~ovjeka definira

samo kao jednu vrstu ìvotinje. [tavi{e, Lenjin

je obavio i specijalni razgovor sa ruskim

nau~nikom, II.. PP.. PPaavvlloovviimm, koji se proslavio

ispitivanjem uvjetovanog refleksa kod ìvotinja

i poku{ao inicirati primjenu Pavlovovih metoda

na ruskoj populaciji. U svojoj knjizi A People'sTragedy, A History Of The Russian Revolution(Tragedija jednog naroda: historija ruske

Revolucije), histori~ar OOrrllaannddoo FFiiggeess na slijede}i

na~in isti~e Lenjinov cilj dresiranja ruskog naroda

i darvinisti~ke korijene toga:

Prema odre|enim predanjima, oktobra 1921.

Lenjin je na~inio tajnu posjetu laboratoriji

velikog fiziologa I. P. Pavlova da bi saznao mogu

li, u kontroli pona{anja ljudi, biti od pomo}i

I. P. Pavlov, poznat po ispitivanju uvjetovanog refleksakod ìvotinja.

HARUN YAHYA

37

38

POUÂVANJE UVJETOVANOM

REFLEKSULenjin i Trocky vjerovali su da }e

ljude, kao ìvotinje, mo}i preodgajati uz pomo} uvjetovanog refleksa.

Organiziranje Komunisti~ke partije u Sovjetskom Savetu se

usmjeravalo prema ovoj logici. Naslici: Trocky na Crvenom trgu u

trenutku propagandnog obra}anjamasama koje ga slu{aju, 1918.

39

njegova otkri}a vezana za uvjetovani refleks. "@elim da ruske mase

razmi{ljaju na komunisti~koj liniji i da se pona{aju u skladu s tim," objasnio

je Lenjin... PPaavvlloovv jjee oossttaaoo zzaapprreeppaa{{tteenn.. OOnnoo {{ttoo jjee oonn pprraavviioo nnaadd ppssiimmaa,,

LLeennjjiinn jjee ttrraa`̀iioo ddaa to primijeni na ljudima! "Ho}ete re}i da ruski narod ̀ elite

dovesti pod jedan standard? Ho}ete da se svi pona{aju na isti na~in?" upitao

je Pavlov… "Upravo to," odgovorio je Lenjin. ""LLjjuuddii bbii ttrreebbaallii bbiittii ~~eessttiittii..

MMoorraajjuu ssee ddoovveessttii uu oobblliikk kkaakkaavv mmii hhoo}}eemmoo""...... MMiijjeennjjaannjjee lljjuuddsskkee pprriirrooddee bbiioo jjee kkoonnaa~~aannii cciilljj kkoommuunniizzmmaa.. Bio je to cilj komesu teìli i ostali totalitarni reìmi. Kao {to je 1920. godine rekao jedan odpredvodnika eugeneti~kog pokreta u nacisti~koj Njema~koj: "Skoro da smobili svjedoci jedne promjene u pojmu ljudskog roda... Zahvaljuju}i stra{nojratnoj eugenetici, primoravani smo biti razli~ite jedinke u odnosu napre|a{nje"... Posredstvom prosvije}enih masa, ideja o stvaranju nove ljudske vrste uvijekje bila spasila~ka misija ruskih intelektualaca XIX stolje}a - od kojih i potje~ubolj{evici. Marksisti~ka filozofija tako|er na isti na~in u~i da je ljudska prirodaprodukt povijesnog razvoja i da ju je zbog toga mogu}e pobijediti. DDaarrwwiinnoovvii HHuuxxlleeyyoovv nnaauu~~nnii mmaatteerriijjaalliizzaamm,, kkoojjii jjee,, uu LLeennjjiinnoovvoojj mmllaaddoossttii,, mmee||uu rruusskkiimmiinntteelleekkttuuaallcciimmaa iimmaaoo ggoottoovvoo ssvveettoosstt rreelliiggiijjee,, bbrraanniioo jjee iiddeejjuu ddaa ssee ~~oovvjjeekkooddrree||uujjee pprreemmaa ssvviijjeettuu uu kkoommee `̀iivvii.. Iz tog razloga, bolj{evici su vjerovali da}e njihova revolucija, uz pomo} nauke, stvoriti novu vrstu ~ovjeka...Unato~ tome {to je uvijek kritizirao Revoluciju i {to mu je prije}enoprotjerivanjem, bolj{evici su se uvijek blagonaklono odnosili prema Pavlovu.U Moskvi su mu, nakon dvije godine, dodijelili veliki apartman. Za Pavlovljevaistraìvanja Lenjin je govorio da "za Revoluciju imaju veliki zna~aj". Buharinje to nazivao “~eli~nim arsenalom” materijalizma.20

Najve}i Lenjinov pomo}nik i zna~ajni teoreti~ar komunisti~ke

ideologije, Trocky, tako|er je dijelio Lenjinovo mi{ljenje darvinisti~kog

porijekla o "izmjeni ljudske prirode". Trocky je pisao slijede}e:[[ttaa jjee ~~oovvjjeekk?? Jo{ je nesposobno i nneeffoorrmmiirraannoo bbii}}ee.. KKaaoo ̀̀ iivvoottiinnjjaa ~~oovvjjeekk nniijjeeeevvoolluuiirraaoo ssiisstteemmaattii~~nnoo,, vvee}} nnaa ssppoonnttaann nnaa~~iinn.. A razvilo se i mnogo opre~nosti.Pitanje kako kontrolirati i odgajati, kako se razvio i upotpunio duhovni i fizi~kisistem ~ovjeka je veliki problem koji je mogu}e obraditi samo na temeljimasocijalizma. Moèmo izgraditi prugu u pustinji, podi}i Ajfelovu kulu, direktnorazgovarati sa New Yorkom, ali ne moèmo usavr{iti ~ovjeka, je li tako? Ne,~ovjeka moèmo usavr{iti. Proizvesti novu i izmijenjenu verziju ~ovjeka - toje slijede}i zadatak komunizma... ^̂oovvjjeekk bbii ssaamm sseebbee ttrreebbaaoo ppoossmmaattrraattii kkaaoonneeoobbrraa||eennii mmaatteerriijjaall,, iillii ppoolloovvii~~nnoo pprrooiizzvveeddeennuu mmaatteerriijjuu.. I trebao bi re}iovako: "Dragi homo sapiens, radit }u za tebe".21

KOMUNIZAM U ZASJEDI

40

Zbog toga {to su ~ovjeka doìvljavali kao ìvotinjsku vrstu i smatrali gagomilom materije, Lenjin, Trocky i ostali bolj{evici ljudskom ìvotu nisupridavali nikakav zna~aj. Za uspjeh revolucije jednostavno se mogu `rtvovatimilioni ljudi, smatraju oni. Prema histori~aru RRiicchhaarrdduu PPiippeessuu,, autoru knjigeThe unknown Lenin, "LLeennjjiinn zzaa ~~oovvjjee~~aannssttvvoo uuoopp}}ee nniijjee ggaajjiioo nniikkaakkvvee eemmoocciijjeeiizzuuzzeevv nniippooddaa{{ttaavvaannjjaa,, Pisma potvr|uju tvrdnju Gorkog da zzaa LLeennjjiinnaa lljjuuddii''ggoottoovvoo nneemmaajjuu nniikkaakkaavv zznnaa~~aajj'' ii ddaa ssee oonn pprreemmaa rraaddnnii~~kkoojj kkllaassii ooddnnoossii kkaaoo{{ttoo ssee mmeettaallsskkii rraaddnniikk ooddnnoossii pprreemmaa rruuddii `̀eelljjeezzaa..""22

LLeennjjiinnoovvaa ssvvjjeessnnaa ppoolliittiikkaa iizzggllaa||iivvaannjjaa nnaarrooddaaGotovo zajedni~ka karakteristika komunisti~kih reìma XX stolje}a je

primoranost njihovih naroda na veliku glad. U vrijeme Lenjina vladala je

glad koja je na podru~ju cijele Rusije prouzrokovala smrt pet miliona ljudi.

U ve}oj mjeri se ova katastrofa ponovila i u vrijeme Staljina, u periodu

1932.-1933. g., i samo u Krajini je tada zbog gladi umrlo preko {est miliona

ljudi. Kao {to }emo se u to uvjeriti na narednim stranicama, i u Maovoj crvenoj

Kini i Pol Potovoj Kambodì je tako|er, zbog gladi ìvot izgubilo nekoliko

miliona ljudi.

Treba pomno razmisliti o tome {ta zna~i glad i oskudica. Za nas, danas

okruène supermarketima, pekarama, slasti~arnicama i restoranima, rije~

glad je strani pojam. Prema tome, kada ~ujemo rije~ glad, mnogi od nas to

shvatamo kao "privremeno ostati gladan". Me|utim, glad koja je doìvljavana

kroz primjere Rusije, Kine i Kambodè je stanje dugotrajne gladi koje je

trajalo mjesecima i godinama. Iz ruku seljaka koji su se hranili samo svojim

proizvodima (ìtom i riòm) silom je oduzeta sva ljetina. Nakon toga su ostali

bez bilo kakve hrane. Ljudi su prvo brali vo}e i povr}e i klali stoku ~ije je

meso bilo jestivo. To se odmah potro{ilo. Potom su krenuli sa varenjem

li{}a, trave i kore drveta. Nakon nekoliko sedmica tijela po~inju slabiti,

mr{ati. Ljudi su stalno gladni. Neki su po~eli hvatati i jesti pse i ma~ke. To

se produìlo i na ostala ̀ iva bi}a, sve do buba i insekata. Na kraju, iznemogli

i iscrpljeni, ljudi su po~eli umirati jedni za drugima. Nije ostao niko snaàn

da bi mogao pokopati umrle. I javlja se kona~no, najuàsnija dimenzija

gladi: kanibalizam. Prvobitno su po~eli jesti mrtve, a potom i napadati jedni

na druge, me|usobno otimati, klati i jesti djecu. Izgubili su ljudsko obilje`je

i animalizirali se.

HARUN YAHYA

41

A to i jeste cilj komunisti~kog reìma!

Navedeno - ma koliko izgledalo nevjerovatno - prvi put u XX stolje}u

se desilo u bolj{evi~koj Rusiji na ~elu sa Lenjinom.

Izvjesno vrijeme nakon dolaska na vlast, 1918. g., odlukom donesenom

od strane Lenjina, po~inje primjena politike ukidanja privatne svojine. U

ishodu ovakve politike izvr{ena je nacionalizacija selja~ke zemlje i zapljena

ljetine. Vr{e}i upade u sela, bolj{evi~ki militanti, jedinice êke i Crvene

armije su, silom oru`ja, po~eli oduzimati ljetinu, jedini izvor prehrane

seljaka, koji su ina~e ìvjeli u veoma te{kim uvjetima. Za svakog

zemljoradnika je propisana odre|ena kvota koju je morao dati bolj{evicima,

a da bi upotpunili ovu kvotu, ve}ina njih je morala dati cijeli urod. Seljaci

koji su se nastojali usprotiviti tome bivali su u{utkani na najsvirepiji na~in.

Da im ne bi bila oduzeta sva p{enica, neki seljaci su je skrivali u tajne

hambare. Me|utim, ove i sli~ne pojave bolj{evici su tretirali kao "izdaju

Revolucije" i za njih su primjenjivali do nepojmljivosti svirepa ka`njavanja.

O de{avanjima na podru~ju Omska jedan inspektor je 14. februara 1922. g.

napisao slijede}e:Zloupotrebe odreda za zapljenu dostigle su nezamisliv stepen. SSeelljjaakkeessiisstteemmaattsskkii zzaattvvaarraajjuu uu hhaannggaarree bbeezz ggrriijjaannjjaa,, bbii~~uujjuu iihh ii pprriijjeettee iimm ppoogguubblljjeennjjeemm..Oni koji nisu u potpunosti ispunili kvotu poreza priteù, tjeraju ih da nagi tr~edu` glavnog seoskog sokaka, a zatim ih zatvaraju u hangar bez grijanja. VVeelliikkiibbrroojj `̀eennaa bbiillee ssuu ttuu~~eennee ssvvee ddookk nniissuu iizzgguubbiillee ssvviijjeesstt,, aa zzaattiimm ssuu iihh nnaaggee bbaacciilliiuu rruuppee oodd ssnniijjeeggaa.....23

Lenjin bi bjesnio kada bi vidio da seljaci nisu ispunili zadatu kvotu. Na

kraju je, 1920., stra{nom kaznom kaznio seljake iz odre|enih podru~ja koji

su se protivili ovoj nasilnoj pljenidbi: ne samo urod, od ovih seljaka }e, u

isto vrijeme, biti oduzeto i sjeme. Oduzimanje sjemena je zna~ilo da seljaci

ne}e imati nove ljetine i da }e pomrijeti od totalne gladi. Upravo se tako i

desilo. Unutar sovjetske teritorije, 1921. i 1922. g., 29 miliona ljudi se borilo

sa gla|u! Od toga, njih pet miliona je zbog gladi izgubilo ìvote!

Kada ja za glad u Rusiji saznala svjetska javnost, u zemljama Zapada

su organizirane kampanje za pomo} u obuzdavanju ove katastrofe i, iako

neznatno, uspjeli su je ublaìti. Ali, dosta su zakasnili, po{to su, da bi prikrili

katastrofu agrarne politike, bolj{evici zabranili objavljivanje vijesti koje

govore o gladi. Istrajno su nijekali postojanje takve pojave. U svojoj knjizi

A Coincise History Of The Russian Revolution (Kratka historija ruske

Revolucije) Richard Pipes pi{e slijede}e:

KOMUNIZAM U ZASJEDI

42

U prolje}e 1921. g. sseelljjaaccii ssuu zzbboogg ggllaaddii jjeellii ttrraavvuu,, kkoorruu ddrrvvee}}aa ii ggllooddaarree.. BBii--lloo jjee ii sslluu~~aajjeevvaa kkaanniibbaalliizzmmaa.. Za vrlo kratko vrijeme milioni bijednih ljudi su po-hitali prema najbliìm èljezni~kim stanicama u nadi da }e oti}i negdje gdje }euspjeti na}i hranu. Prebacivanje ovih ljudi nije prihva}eno po{to je MMoosskkvvaa ddoo jjuu--llaa 11992211.. nniijjeekkaallaa ppoossttoojjaannjjee kkaattaassttrrooffee.. êkali su voz koji nikada ne}e do}i ili smrtkoja je za njih bila neizbje`na. Oni {to su posje}ivali gradove odlazili su prije ne-go {to su vidjeli bilo kakve tragove ̀ ivota; ljudi su oti{li odatle ili su leàli kod ku}aoslabjeli toliko da nisu bili u stanju da se kre}u. Leèvi su zaga|ivali ulice gra-da.24

Koji je bio cilj ove politike gladi? Nedvojbeno da je Lenjin i{ao za tim

da, oduzimanjem ljetine od seljaka, sa ekonomskog stajali{ta oja~a bolj{evi~ki

reìm i da, ukidanjem privatne svojine, realizira komunisti~ki san. Postoji,

Kao rezultat svoje privrènosti darvinizmu, Lenjin je narod doìvljavao kao krdo stoke.Prema tome, nije se ustezao da se na najsvirepiji na~in odnosi prema ljudima nad kojimavlada.

43

LJUDO@DERI UHVA]ENI DOK SU JELI KIDNAPIRANU DJECUU vrijeme gladi, koju je Lenjin smatrao veoma "korisnom", pojavili su se slu~ajevi kanibalizma. Na slicisnimljenoj 1921. g. na podru~ju Volge se vide dvoje ruskih seljaka - ljudo`dera uhva}enih u trenutku doksu komadali i jeli tijela djece koju su prethodno kidnapirali. Ova slika uàsa je dokument "modela ~ovjeka"koji su komunisti namjeravali stvoriti.

me|utim jo{ jedan razlog zbog koga su mase svjesno gurnute u glad. Lenjin

je znao da }e glad na~initi odre|ena o{te}enja u ljudskoj psihi; na taj na~in

je planirao kod naroda uni{titi vjeru u Boga i zapo~eti akciju protiv Crkve.

Ove Lenjinove bezdu{ne nakane su na slijede}i na~in opisane u knjizi Crnaknjiga komunizma:

Mladi advokat Vladimir Uljanov Lenjin boravio je po~etkom 1890. g. u Sa-mari, glavnom gradu jedne od najpogo|enijih pokrajina gla|u 1891. On je biojedini predstavnik lokalne inteligencije koji ne samo da nije prisustvovao so-cijalnoj pomo}i gladnim, nego se kategori~no izja{njavao protiv takve po-mo}i. Kao {to je podsjetio jedan od njegovih prijatelja, ""VVllaaddiimmiirr IIlljjii~~ UUlljjaa--nnoovv iimmaaoo jjee hhrraabbrroossttii oottvvoorreennoo iizzjjaavviittii kkaakkoo jjee ggllaadd iimmaallaa mmnnooggee ppoozziittiivvnnee ppoossll--jjeeddiiccee kao, na primjer, pojavljivanje industrijskog proleterijata, tog grobaraburòaskog poretka. (...) Uni{tvaju}i zaostalu selja~ku ekonomiju, ““ggllaadd nnaass””- obja{njavao je on - ““oobbjjeekkttiivvnnoo pprriibbllii`̀aavvaa nnaa{{eemm kkrraajjnnjjeemm cciilljjuu,, ssoocciijjaalliizz--mmuu,, kkaassnniijjoojj eettaappii kkaappiittaalliizzmmaa.. GGllaadd ttaakkoo||eerr uunnii{{ttaavvaa vvjjeerruu nnee ssaammoo uu ccaarraa,,nneeggoo ~~aakk ii uu BBooggaa..""25

Zbog neima{tine koju je Lenjin svjesno inicirao, unutar sovjetske teritorije, 1921. i 1922. g., 29 miliona ljudise borilo sa gla|u. Od toga, njih pet miliona je zbog gladi izgubilo ìvote.

45

DDOOKK SSUU SSEELLJJAACCII UUMMIIRRAALLII OODD GGLLAADDII,,

Glad s po~etka 20-ih godina XX stolje}a jenastala nakon {to su bolj{evici nasilno vr{ili

zapljenu ljetine od seljaka. Milioni ljudi, me|ukojima i stotine hiljada djece, umrlo je od gladi. ALenjin je svojim istomi{ljenicima pri~ao da je glad

veoma korisna i govorio da se "jedino na tajna~in kod naroda moè uni{titi vjera u Boga".

Lijevo: vre}e p{enice koje su1918. g. na podru~ju Kurganzaplijenjene od naroda i odveèneza prehranu Crvene armije.

......CCRRVVEENNAA AARRMMIIJJAA JJEE PPLLJJAA^̂KKAALLAA LLJJEETTIINNUU

Gr~e}i se od bola, umirala sudjeca od kojih je ostala samokost i koà. Bolj{evici su,me|utim, nastavili sazapljenom ljetine od seljaka.Vre}e koje su u velikomstrahu seljaci skrivali podzemljom su pronalaène i ,izvla~ene od strane komunisti~kih militanata, aseljaci koji su to skrivalibivali su mu~eni i ubijani.

Trideset godina kasnije, mladi advokat, koji je postao {ef bolj{evi~ke vlade,ponovo se pozvao na svoju ideju: ggllaadd jjee mmooggllaa ii ttrreebbaallaa ppoosslluu`̀iittii kkaaoo ''ssmmrrttnniiuuddaarraacc nneepprriijjaatteelljjuu uu ggllaavvuu''.. AA nneepprriijjaatteelljj jjee bbiillaa PPrraavvoossllaavvnnaa ccrrkkvvaa..26

U jednom pismu upu}enom ~lanovima Politbiroa 19. marta 1922. g.,

Lenjin je na slijede}i na~in obja{njavao kako }e se putem gladi slomiti

privrènost naroda religiji, da }e mase postati inertne i na taj na~in }e se lak{e

realizirati planirani atak na crkvene institucije:

Uistinu, aktualni moment je krajnje povoljan za nas, a ne za njih. Mi imamo99% {anse da usmrtimo neprijatelja udarcem u glavu, da garantiramo pozicijeza sebe, i samo za sebe u decenijama koje dolaze. SSaa ssvviimm ttiimm ggllaaddnniimm lljjuuddiimmaakkoojjii ssee hhrraannee lljjuuddsskkiimm mmeessoomm,, ssaaddaa kkaaddaa ssuu ppuutteevvii pprreekkrriivveennii ssttoottiinnaammaa,,hhiilljjaaddaammaa llee{{eevvaa,, ssaaddaa ii ssaammoo ssaaddaa mmii mmoo`̀eemmoo (i zna~i moramo) kkoonnffiisskkoovvaattiiiimmoovviinnuu CCrrkkvvee ̀̀ eessttookkoomm ii nneemmiilloossrrddnnoomm ssnnaaggoomm.. Upravo sada je trenutak kada}e nas ogromna ve}ina selja~kih masa podràti ili, jo{ ta~nije, ne}e biti umogu}nosti da podrì tu {a~icu sve{tenstva Sto-Crnih i male reakcionarneburòazije. (...) Sve indicira kako u nekom drugom trenutku mi ne bismouspjeli, jer ssaammoo bbeezznnaa||ee oodd ggllaaddii mmoo`̀ee ppoovvuu}}ii bbllaaggoonnaakklloonn,, ili bar neutralanssttaavv mmaassaa pprreemmaa nnaammaa..27

Zajedno sa praksom sve ove tirnije, Len-

jin je pokazao prvi veliki primjer komunis-

ti~ke surovosti. Granice brutalnosti, kojoj

je on prvi udario temelje, jo{ vi{e }e

uve}ati njegovi idejni nasljednici, komu-

nisti~ki diktatori kao {to su Staljin ili Mao.

[to se ti~e Lenjinovog okon~anja, bio je

veoma zna~ajan. Bolest koja se od 1922.

g. zna~ajno pogor{avala po~ela ga je po-

lahko paralizirati. Veliki dio 1923. g. pro-

veo je na kolicima bore}i se sa te{kom gla-

Fotografija snimljena neposrednoprije Lenjinove smrti.

KOMUNIZAM U ZASJEDI

48

LENJINOVA SMRT KAO OPOMENA DRUGIMALenjin je umro poreme}enog uma. Ova fotografija snimljena

izvjesno vrijeme prije njegove smrti pokazuje njegovoopominjuju}e okon~anje. Ovo je primjer patnje koju je Bog na

ovom svijetu priredio za one koji prednja~e u negiranjuNjegovog postojanja. O ovakvom kraju smo obavije{teni u

slijede}em ajetu: "Oni koji su zlo ~inili zavr{it }enajuàsnijom patnjom, zato {to su Allahove rije~i poricali i {to

su ih ruglu izvrgavali" (Ar-Rum, 10).

49

voboljom. Marta iste, 1923. godine pretrpio je jednu vrstu krize, nakon ~ega

je izgubio mo} govora. Oni koji su Lenjina vidjeli u posljednjim mjesecima

njegovog ̀ ivota bili su zaprepa{teni; njegovo lice bilo je prekriveno izrazom

prestravljenosti i djelovao je poluizbezumljen. Umro je 21. januara 1924.

g. nakon izliva krvi u mozak.

Bolj{evici su mumificirali Lenjinovo tijelo, a, za njih veoma vaàn,

njegov mozak su stavili pod specijalnu za{titu. Tijelo pohranjeno u mauzolej

na Crvenom trgu koji podsje}a na starogr~ki hram posje}ivale su mase koje

su formirale velike redove. Sa strahom su ga posmatrali.

Njihov strah }e narednih godina jo{ vi{e rasti. Zbog toga {to je nakon

Lenjina vlast u Sovjetskom Savezu preuzeo Josif Staljin, koji je ~ak i od

Lenjina bio ve}i tiranin i sadist. Za veoma kratko vrijeme formirao je

"imperiju straha", najve}u u savremenoj povijesti.

KKaakkoo jjee SSttaalljjiinn ppoossttaaoo kkoommuunniisstt??Kao dijete siroma{ne porodice, Staljin je ro|en 1879. g. u malom mjestu

u Gruziji. Ime mu je bilo Iosif Visarionovi~ Dùga{vili. Ime "Staljin", koje

na ruskom zna~i "~eli~ni ~ovjek", po~eo je koristiti nakon 1913. g.

Staljinova majka bila je pobo`na èna. @eljela je da njezin sin, koga je

Lenjinovo tijelo je mumificirano poput egipatskih faraona i pohranjeno u mauzolej koji podsje}a na starogr~ke hramove.

50

odhranila uz mnogo pote{ko}a, bude sve{tenik. Iz tog razloga ga je upisala

u crkvenu {kolu u Gori. Nakon okon~anja petogodi{njeg {kolovanja u Gori,

Staljin se upisuje na vjerski institut u Tiflisu i, da bi mogao biti sve{tenik,

po~inje raditi u Gregorijanskoj ortodoksnoj crkvi. Me|utim, odre|ene knjige

koje je pro~itao ba{ u tom periodu promijenile su njegov pogled na Svijet.

Staljin, koji je do tada bio pobo`no dijete pobo`ne majke, apsolutno je

izgubio vjeru u Boga i postao ateist.

Knjiga koja je bila presudna u Staljinovom gubljenju vjere bila je

Darwinova knjiga Porijeklo vrsta.

U svojoj knjizi Stalin and The Shaping of the Soviet Uninon (Staljin i formiranjeSovjetskog Saveza) histori~ar sa Oxford univerziteta, AAlleexx ddee JJoonnggee, nagla{avada je Darwin odigrao va`nu ulogu u Staljinovoj mladosti. Prema Jongeu, ttoo{{ttoo jjee zzaa vvrriijjeemmee vvjjeerrsskkoogg oobbrraazzoovvaannjjaa SSttaalljjiinn iizzgguubbiioo vvjjeerruu uu BBooggaa ii {{ttoo ssee,,uummjjeessttoo ttooggaa,, oopprreeddiijjeelliioo zzaa aatteeiizzaamm,, ddeessiilloo ssee ii{{~~iittaavvaannjjeemm DDaarrwwiinnaa.. [to seti~e njegovog prihvatanja marksizma, ono je do{lo nakon toga. Jonge tako|ersaop}ava da je to ~injenica koju je i sam Staljin ~esto isticao prilikom privatnihrazgovora.28

U knjizi Hitler and Stalin: Parallel Lives (Hitler i Staljin: paralelni ìvoti), ukojoj je komparativno analizirao ìvote Staljina i Hitlera, engleski histori~arAAllaann BBuulllloocckk tako|er saop}ava da je Staljin umladosti pro~itao ruske prijevode djela Darwi-na, Augustea Comtea i Karla Marksa i da je os-tao pod njihovim utjecajem.29

Zapravo, ne samo Staljinu, ova zabluda se

desila ve}ini mlade i obrazovane generacije u

Rusiji. Darwinove, Huxleyove i Lamarckove

ideje, koje su u to vrijeme smatrane nau~nim

faktima, bile su razlog {to su mnogi mladi Rusi

postali ateisti. Na to je mislio histori~ar Orlando

Figes kada je u svojoj knjizi A People's Tragedy,A History Of The Russian Revolution(Tragedija jednog naroda: historija ruske

revolucije) rekao da je ""uu LLeennjjiinnoovvoojj mmllaaddoossttii

DDaarrwwiinnoovv ii HHuuxxlleeyyoovv nnaauu~~nnii mmaatteerriijjaalliizzaamm

iimmaaoo ggoottoovvoo ssvveettoosstt rreelliiggiijjee mmee||uu rruusskkiimm

iinntteelleekkttuuaallcciimmaa""30 U istom djelu kroz slijede}i

primjer Figes obja{njava kako je, pod utjecajem

HARUN YAHYA

51

Staljin je odgojen kao sve{tenik. Ali,odre|ene knjige koje je pro~itao u mladostiod njega su na~inile ateista, a potom ikomunista. Na vrhu liste ovih knjiga nalazilase Darwinova knjiga Porijeklo vrsta

evolucionisti~ke propagande, ateiziran mladi radnik, Semen Kanatchikov,

koji }e se potom priklju~iti bolj{evicima: Pokazuju}i mu kako se, drè}i je toplom, u kutiji napunjenoj zemljom formirajugliste i insekti, jedan mladi radnik mu je rekao da ~ovjeka nije stvorio Bog.Sirova nauka ovog tipa, koja se nalazila u ljevi~arskim bro{urama tog vremena,imala je veliki utjecaj na mlade radnike kao {to je bio i Kanatchikov. "To {tosam se oslobodio starih predrasuda usmjerilo me ka jednom uzlaznom tempu"- pisao je poslije. "...Vi{e ne idem u crkve i jedem ono {to sam nekada vjerovaoda mi je zabranjeno."31

Me|utim, primjeri poput ovoga iz prethodnog citata, koji se isti~u kao

dokaz tvrdnje da "ìva bi}a nisu stvorena od strane Boga, ve} da su se

slu~ajno formirala" puka su praznovjerja i neutemeljene besmislice. Gliste

i insekti se ne formiraju u zemlji slu~ajno i iz ni~ega, kako se tada vjerovalo,

ve} izlaze iz jaja koja su se ve} prije nalazila u zemlji. Me|utim, zbog toga

{to nauka tada jo{ nije bila doku~ila ~injenicu da "ìvot nikada ne nastaje

iz neìve materije", praznovjerja sli~na navedenom su isticana i {irena

velikom brzinom i poluobrazovanu rusku omladinu vodila u ateizam.

Ova ateisti~ka generacija, odrasla u Rusiji krajem XIX stolje}a,

po~etkom XX stolje}a pojavila se na sceni kao vatreni komunisti.

Jedan od tih vatrenih komunista bio je i Staljin. Godine 1898 uklju~uje

se u jednu tajnu komunisti~ku organizaciju. Od 1901. po~inje objavljivati

tekstove u komunisti~kom ~asopisu Brdzola (Borba). Od tada do 1917. g.

bio je aktivni militant komunisti~kog pokreta koji se nalazio pod liderstvom

Lenjina. Nakon Oktobarske revolucije 1917. g., izabran je u peto~lano

Nakon {to sepridruìo komunisti~komkadru, Staljin jenekoliko putahap{en od stranecarskog reìma.Lijevo: fotografijasnimljena u vrijemejednog od ovihhap{enja

52

~lanstvo Politbiroa, najvi{eg tijela Komunisti~ke

partije. Uporedo sa Lenjinovom bole{}u iz 1923.

g., Staljin je sve vi{e u~vr{}ivao svoju poziciju i mo}

u Partiji. A nakon Lenjinove smrti dolazi u poziciju

najmo}nijeg ~ovjeka. U periodu od pet godina, od

1924. do 1929., metodama kao {to su atentat, smrtna

kazna i progon, rije{io se svih opozicionara unutar

Partije. âk je i jedan od neimara Oktobarske

revolucije, Trocky, bio `rtva Staljinovog bijesa i

protjeran je iz Sovjetskog Saveza.

Nakon {to je ovako u~vrstio svoju vlast, Staljin

je posegao za narodom. Lenjin je rije{io

nacionalizirati sve agrarne sfere, me|utim, nakon

velikih {teta i gladi 1920. i '19. g. bio je primoran

odustati od ove nakane. Staljin je pak bio krajnje

odlu~an da ovaj posao do kraja realizira. Po~eo je

sa oìvotvorenjem politike zvane "kolektivizacija". Cilj ove politike je bio:

nacionalizacija sve imovine seljaka, zapljena njihove ljetine te njenim

izvozom formirati izvor za ja~anje sovjetske industrije i armije.

Svoju kolektivizaciju Staljin }e provesti ubijanjem, torturama i

mu~enjem gla|u i, dok }e {est miliona ljudi mukotrpno umirati od gladi, on

}e izvan Sovjetskog Saveza izvesti na stotine hiljada tona ìta. Staljinova

vlast }e jo{ jednom dokumentirati strahote materijalisti~kodarvinisti~ke

misli koja ljude tretira kao stoku koja se patnjama mora dresirati.

SSttrraahhoottee kkoolleekkttiivviizzaacciijjeePolitiku kolektivizacije Staljin je zapo~eo 1929. g. Prema odredbama

ove politike, ukida se sva privatna svojina zemlje, svaki seljak }e biti duàn

odre|enu kvotu dati dràvi i ne}e mo}i sam prodavati svoju ljetinu. Odre|ena

kvota je opet bila veoma visoka i, da bi je ispo{tovali, seljaci su morali dati

sve {to imaju. Ponavljala se tiranija koju je 1920. g. zapo~eo Lenjin.

Da bi proveo kolektivizaciju, Staljin je naredio primjenu najnemilosrd-

nijih metoda. Ubijani su oni koji su se suprotstavljali; deportirani su u Sibir

(dakle, ubijani su dugoro~no) ili bivali podvrgavani gladi (dakle, lagahno

umiranje). Na podru~ju cijele zemlje zapo~eta je hajka na "kulake" (bogate

Pribliàvaju}i se Lenjinu posljednjih dananjegovog ìvota, Staljin je imao ciljnapredovanja unutar Partije. Savladav{isve protivnike, nakon Lenjinove smrtiStaljin postaje jedini vladar SovjetskogSaveza.

HARUN YAHYA

53

zemljoposjednike) koji su se opirali kolektivizaciji ili komunizmu uop}e.

Ova politika se na slijede}i na~in opisuje u knjizi Crna knjiga komunizmaKKuullaaccii kkoojjii ssuu pprruu`̀aallii oottppoorr kkoolleekkttiivviizzaacciijjii ssttrriijjeelljjaannii ssuu,, ddrruuggii ssuu ddeeppoorrttiirraanniissaa `̀eennaammaa,, ddjjeeccoomm ii ssttaarrcciimmaa.. Svakako, svi nisu bili direktno istrijebljeni,ali prisilni rad na koji su ih tjerali, u nenaseljenim zonama Sibira i VelikogCrnila, davao im je malo izgleda da preìve. Vi{e stotina hiljada tu jeostavilo svoje ̀ ivote, ali ta~an broj ̀ rtava ostaje nepoznat. Velika ukrajinskaglad izme|u 1932. i 1933. g., koja je vezana sa otporom ruralne populacijeprisilnoj kolektivizaciji, prouzrokovala je,u nekoliko mjeseci, smrt {est milionaosoba.32

Teror koji se primjenjivao nad kulacimasadràvao je najokrutnija mu~enja. Na primjer,u kolhozu Napolovski, neki Plotkin,"opunomo}enik" Komiteta distrikta, tjerao je~lanove kolhoza da legnu na uzavrele pe}i,zatim ih je "hladio" zatvaraju}i ih gole uhangar.33

Poput prethodne, Lenjinove uprave, i

Staljinov reìm je pod imenom "kulak" sebi

stvorio imaginarnog neprijatelja i svi oni

koje je trebalo ukloniti bili su ̀ igosani kao

"kulaci". U sve distrikte se {alju zapovijedi,

nare|uje se hap{enje i strijeljanje odre|enog

broja kulaka i sve one koje su smatrali

nepoèljnima sa lahko}om su stavljali u

kategoriju "kulak". Ova situacija se na slijede}i na~in isti~e u knjizi Crnaknjiga komunizma

U tim uvjetima nije bilo ~udno {to su u nekim distriktima izme|u 80 i 90%dekulakiziranih seljaka bili serednjaki, nnii bbooggaattii nnii ssiirroommaa{{nnii. TTrreebbaalloo jjeeddoossttii}}ii,, ii aakkoo jjee mmoogguu}}ee pprreevvaazzii}}ii,, ""iinnddiikkaattiivvnnii"" bbrroojj kkuullaakkaa kkoojjii ssuu nnaazznnaa~~iilleellookkaallnnee vvllaassttii!! Seljaci su hap{eni i deportirani, neki zato {to su tokom ljetaprodavali ìto na pijaci, neki zato {to su tokom dva mjeseca 1925. ili 1926.zapo{ljavali jednog poljoprivrednog radnika, neki zato {to su posjedovalisamovare, neki zato {to su u septembru 1929. ubili jednu svinju "s ciljem daje pojedu kako bi izbjegli njezino otu|ivanje". Neki seljaci bili su uhap{eni pod izgovorom da su se "odali trgovini", a radilose o obi~nim siroma{nim seljacima koji su prodavali proizvode vlastiteproizvodnje; neki su bili deportirani pod izgovorom kako su njihovi stri~evi

Propaganda kolektivizacije vr{eneme|u seljacima Ukrajine 1929. g.

Prilikom ovih propagandikolektivizacija se predstavljala kao

oru|e poljoprivredne produktivnosti.Me|utim, u stvarnosti ta praksa je

bila po~etak jedne stra{neneima{tine i gladi.

KOMUNIZAM U ZASJEDI

54

bili carski oficiri; ddrruuggii ssuu bbiillii eettiikkeettiirraannii kkaaoo kkuullaaccii zzbboogg ""~~eessttoogg ppoossjjee}}iivvaannjjaaccrrkkvvee"".. Ali, naj~e{}e, oni su ih klasirali kao kulake jer su se otvoreno protivilikolektivizaciji. U brigadama za dekulakizaciju vladala je takva konfuzija daje ~esto dolazilo do vrhunaca apsurda. Tako je u jednoj varo{i Ukrajine, dasamo navedemo taj primjer, jedan srednjak, ~lan brigade za dekulakizaciju,bio uhap{en kao kulak od predstavnika jedne druge brigade za dekulakizacijukoja je vladala na drugoj strani varo{i!34

Me|u osobama etiketiranim i ubijenim kao "kulaci" prednja~ili su sve{tenici.Tako, "prema nepotpunim podacima, vi{e od 13.000 sluga kulta bili su"dekulakizirani" u 1930. g. U mnogo sela i varo{i kolektivizacija je simboli~nopo~ela zatvaranjem crkve i dekulakizacijom popa".35

Kolektivizacija je imala dva velika rezultata: glad i deportaciju.

GGllaadd -- SSttaalljjiinnoovv pprrooiizzvvooddIsto kao i Lenjin, Staljin je imao namjeru koristiti kolektivizaciju kao

oru`je protiv naroda. Sa teritorije koju odredi po li~nom naho|enju mogao

55

je skupiti ìta koliko god je èlio i na taj na~in je gla|u

mogao ubijati ljude u bilo kojem dijelu zemlje. Upravo je

tako i uradio. Ukrajina, koja se opirala komunisti~kom

reìmu, putem kolektivizacije uzeta je na ni{an. Najve}a

"glad ljudske proizvodnje" u historiji zabiljeèna je na ovoj

teritoriji: ukupno {est miliona ljudi je umrlo zbog gladi!

Razvoj doga|aja je veoma zanimljiv. Prvo je, 1931.,

u skladu sa generalnom politikom kolektivizacije, dràva

od Ukrajine, koja godi{nje ubire ukupno 18 miliona tona,

zatraìla isporuku 7.7 miliona tona ìta. To je za seljake,

koji su se i ina~e te{ko odràvali u ìvotu, gotovo zna~ilo

smrtnu presudu gla|u. U skladu s tim, ukrajinski seljaci se

po~e{e opirati Staljinovim jedinicama. Ova situacija je,

me|utim, Staljina u~inila jo{ vi{e nemilosrdnim. Jula 1932.

izdao je smrtnu presudu za cijelu Ukrajinu: na prethodnu

kvotu zatraìo je dodatnih 7.7 miliona tona ìta. Milioni

ukrajinske populacije bilo je time osu|eno na smrt gla|u.

Rezultati ovakve politike se na slijede}i na~in opisuju u

knjizi The Russian Century: A Photographic History ofRussia's 100 Years (Ruska era: historija 100 posljednjih

godina) autora BBrriiaannaa MMooyynnaahhaannaa::Zvani~ne komunisti~ke snage su oru`jem opkolile Ukrajinu."Pretresali su ku}e, spremi{ta i kolibe", pri~ao je jedan od`rtava. "Potom su izi{li vani i pretresali hambare ikoko{arnike." Na njivama su postavljene osmatra~nice.Naoruàni straàri su odatle posmatrali one koji kljune ̀ ito;uhva}eni bi osu|ivani na najmanje 10 godina zatvora, aneki su na licu mjesta ubijani. Na jednom sudu u Harkovuje u toku jednog mjeseca izre~eno 150 smrtnih kazni; jedna`̀eennaa jjee oossuu||eennaa nnaa 1100 ggooddiinnaa zzaattvvoorraa zzaattoo {{ttoo jjee,, nnaakkoonn {{ttoojjoojj jjee mmuu`̀ uummrroo oodd ggllaaddii,, iizz ssvvoojjee nnjjiivvee oottkkiinnuullaa 1100 kkllaassoovvaakkuukkuurruuzzaa.. Preostale koko{i i svinje su tako|er pojedene po~etkomzime 1932. g., potom i ma~ke i psi. "Njih je te{ko uhvatiti.@ivotinje su se ve} pla{ile ljudi i {irom su otvorile o~i.Ljudi su ih varili", pisao je Vasily Grossman. Do pred kraj1932. Moskvi su uspjeli isporu~iti svega 4.7 miliona tona

56

KOMUNIZAM U ZASJEDI

Rusko dijete koje je,zbog Staljinove namjerne

politike nesta{ice,preìvljavalo glad i ~ijesu noge izgledale skoro

kao dvije gran~ice.

57

ìta. Progla{ena je nova kampanja prisilnog skupljanja. Meteorolozi supohap{eni zbog {to su dali pogre{ne vremenske prognoze koje su prouzrokovaleo{te}enje ìtarica. Veterinari su strijeljani pod izgovorom da su na gazdinstvimasabotirali ìvotinje. Stru~njaci iz agronomije su optuèni i etiketirani kao"kulaci" i deportirani u Sibir. Kada su se 1933. otopili snjegovi, po~ela jemasovna glad. Ljudi su jeli mi{eve, mrave i gliste. Od masla~ka i koprive supravili ~orbe. The New York Evening Journal je posjetio jedno selo dvadesetmilja udaljeno od Kijeva. "U jednoj kolibi su varili ne{to poput sme}a. Uloncu je bilo ne{to nalik na kosti, koù i ~izme. Ljudi su napu{tali svoja sela.Kle~ali su na koljenima pored pruge i kroz prozore prosili komad kruha. No}usu po Kijevu hodala kola skupljaju}i tijela umrlih. Djeca su imala mr{ava iizduèna lica nalik mrtvoj ptici."^̂iinnoovvnniiccii ssuu ii ddaalljjee ttrraa`̀iillii lljjeettiinnuu;; uubbiijjaannee ssuu mmaajjkkee kkoodd kkoojjiihh ssuu uu kkaazzaanniimmaannaallaazziillii kkrroommppiirr.. Zbog toga {to nisu otkrivali izvor hrane, strijeljane su osobekoje svojim debelim tijelima nisu pokazivale tragove gladi. "Provodimohistorijsku neminovnost! Izvr{avamo na{u revolucionarnu zada}u! Pribavljamoìto za na{u socijalisti~ku zemlju", govorili su. "Vidio sam ène, djecunabubrenih stomaka, o~iju poplavljelih kao da su mrtve. I le{eve... u kolibamaseljaka, na otopljenom snijegu Stare Volge, vidio sam le{eve ispod mosta uHarlovu", pisao je Lev Kopolev, jedan od slu`benika...Putem diplomatskih izvje{taja i stranih kompetentnih lica, vijest o gladi je stiglana Zapad. Pod okriljem Be~ke nadbiskupije formiran je me|unarodni komitet.Me|utim, nisu mogli ni{ta uraditi po{to je sovjetska vlada negirala postojanjebilo kakve gladi.36

Ljudi su umirali odgladi, ali su skladi{taKomunisti~ke partijebila krcata. Lijevo:crkva koja je '30-ihgodina, u vrijeme realizacije kolektivizacije,kori{tena kaoskladi{te p{enice

KOMUNIZAM U ZASJEDI

Prilikom gladi koju je inicirao Staljin, u Ukrajini je umrlo {est miliona osoba. Gore: gla|u iscrpljena majkasa djetetom. Dolje: tijela maloljetne djece koja su pomrla od gladi.

SSTTAALLJJIINNOOVVAA LLAA@@......

II SSTTAALLJJIINNOOVVAA SSTTVVAARRNNOOSSTT

Jedna zna~ajna odlika komunizma je u tome {to on predstavlja sistem koji se zasniva na la-ìma koje su proizvedene i {irene od strane zvani~nih institucija. Prilikom neima{tine, kojuje prouzrokovala Staljinova politika, u Sovjetskom Savezu je od gladi umrlo {est miliona lju-di, a stotine hiljada djece je bilo na meti ove katastrofe. Ova fotografija dokumentira "ìvot-ni standard" koji je, u vrijeme Staljina, smatran pogodnim za djecu Sovjetskog Saveza.Me|utim, na propagandnim plakatima Staljin je predstavljen kao blagi rukovodilac kome dob-ro odnjegovana i sretna djeca poklanjaju cvije}e.

Prizori ovih strahota su utjecali na ruskog pisca MMiihhaaiillaa [[oolloohhoovvaa,, koji

je, u pismu upu}enom Staljinu, traìo zaustavljanje ove tiranije. Sve to je,

me|utim, Staljin radio svjesno:Aprila 1933. pisac Mihail [olohov, u prolazu kroz varo{ Kuban, napisao jedva pisma Staljinu iizzllaa`̀uu}}ii mmuu ddeettaalljjnnoo nnaa~~iinn nnaa kkoojjii ssuu llookkaallnnee vvllaassttii oottiimmaalleettoorrttuurroomm ssvvee rreezzeerrvvee ~~llaannoovviimmaa kkoollhhoozzaa,, kkoojjii ssuu zzaattiimm ggllaaddoovvaallii.. On je traìood prvog sekretara da po{alje pomo} u hrani. U svom odgovoru piscu, Staljinje bez okoli{anja otkrio svoju poziciju: seljaci su bili upravo ka`njeni jer su"{trajkali i pravili sabotaè", zato {to su "vodili rovovske ratove protiv sovjetskevlasti, rat na ìvot ili smrt". Dok su 1933. g. milioni seljaka umirali od gladi,sovjetska vlada nastavila je izvoziti u inozemstvo 18 miliona kvintala ìta za"potrebe industrijalizacije".37

Razlog smrti {est miliona mu{karaca, èna, staraca, djece i beba bila

je neima{tina, neima{tina stvorena zato {to su tako iziskivali prohtjevi

Komunisti~ke partije, ne zbog toga {to u Sovjetskom Savezu nije uspijevalo

dovoljno ̀ ita. Dakle, apsolutna "bijeda stvorena ljudskom rukom", masovni

pokolj! Staljin je èlio da za bijedu naroda ne sazna Zapad po{to je mislio

da bi humanitarna pomo} ublaìla kaznu koju je odredio za Ukrajinu. U

periodi~nom glasilu Soviet Studies, histori~ar DDaannaa DDaallrryymmppllee je o aktualnom

pitanju dala slijede}i komentar:Zvani~ni Sovjetski Savez nikada nije priznao postojanje gladi. Ameri~ka iengleska istraìvanja na Sovjetskom Savezu povremeno su spominjala nekuglad u Ukrajini, generalno ni{ta nisu govorili, izuzev jednog-dva detalja.Me|utim, vlada zna i raspolaè veoma dobrom arhivom vezanom za prethodnegladi u Sovjetskom Savezu. U ~emu je razlika? Odgovor: za razliku odprethodnih, neima{tina i glad iz 1932.-1934. izgleda kao kkaattaassttrrooffaa iizzaazzvvaannaalljjuuddsskkoomm rruukkoomm..38

Sa najmanje ~etiri miliona `rtava, ukrajinski seljaci su dali najve}i

danak kolektivizaciji. Zbog istog razloga, u Kazakistanu je umrlo milion ljudi.

Milion `rtava dao je tako|er i sjeverni Kafkaz i Crna Zemlja. Jednom

naredbom, Staljin je u smrt poslao {est miliona ljudi!

DDeeppoottrraacciijjee ii rraaddnnii kkaammppoovvii

Dok je gla|u ubijao Ukrajince, koji su se opirali komunizmu, pokolje

nad mnogim drugim narodima Staljin je obavio ka`njavaju}i ih deportiranjem.

Ova praksa, realizirana pod nazivom "deportacija", ko{tala je ̀ ivota nekoliko

miliona ljudi. Mnoge nacionalne manjine Sovjetskog Saveza, od kojih

KOMUNIZAM U ZASJEDI

62

naro~ito treba izdvojiti Turke sa Krima, u jednoj su no}i silom oru`ja istjerani

iz domova i upu}eni na hiljadama kilometara udaljena polja smrti. Samo broj

onih koji su umrli u putu mjeri se stotinama hiljada. Dolje navedene

zabilje{ke, koje je o ovim deportacijama vodio jedan slu`benik Komunisti~ke

partije, ilustrativno pokazuju da deportacija na jeziku Sovjeta ima zna~enje

"masovnog ubistva":Dvadeset devetog i 30. aprila 1933. dva konvoja deklasiranih elemenata bilasu nam poslata vozom iz Moskve i Lenjingrada. Kada su stigli u Tomsk, ovielementi bili su smje{teni na rije~ne la|e i bili su iskrcani, jedni 18., drugi 26.maja, na ostrvo Nazino, smje{teno na u{}u Oba i Nazine. Prvi konvoj ~iniloje 5.070 osoba; drugi 1.044, zna~i ukupno 6.114 osoba. UUvvjjeettii ttrraannssppoorrttaa bbiilliissuu uu`̀aassnnii:: nneeddoovvoolljjnnaa ii ggrroozznnaa hhrraannaa;; nneeddoossttaattaakk zzrraakkaa ii mmjjeessttaa;; nnaajjssllaabbiijjii ssuussnnoossiillii ppoosslljjeeddiiccee.. ((......)) RReezzuullttaatt:: ssvvaakkooddnneevvnnoo jjee uummiirraalloo oodd 335500 ddoo 440000 oossoobbaa..Me|utim, ovi ìvotni uvjeti pokazali su se kao pravi luksuz u odnosu na ono{to je ~ekalo deportirane na ostrvu Nazino (trebali su biti preba~eni, u grupama,do njihove krajnje destinacije, prema sektorima kolonizacije smje{tenim nagornjem toku rijeke Nazina). Ostrvo Nazino je potpuno pusto mjesto, bezijedne ku}e. (...) Bez alata, bez sjetve, bez hrane... Novi ìvot je po~eo.Sutradan, po dolasku prvog konvoja, 19. maja, po~eo je padati snijeg, digaose vjetar. IIzzggllaaddnnjjeellii,, mmrr{{aavvii,, bbeezz kkrroovvaa,, bbeezz aallaattaa ((......)),, ddeeppoorrttiirraannii ssuu ssee nnaa{{lliiuu bbeezziizzllaazznnoojj ssiittuuaacciijjii.. Mogli su samo zapaliti vatru i tako poku{ati izbje}ihladno}u. LLjjuuddii ssuu ppoo~~eellii uummiirraattii.. (...) Prvog dana pokopali smo 295 le{eva.(...) Tek ~etvrtog ili petog dana nakon dolaska deportiranih na ostrvo, vlastiposla{e brodom malo bra{na, nekoliko stotina grama po osobi. Nakon {to sudobili mr{avu porciju, ljudi su tr~ali prema obali i poku{ali rastopiti, u svojojkapi, pantalonama ili jakni, malo tog bra{na sa vodom. AAllii,, vvee}}iinnaa ddeeppoorrttiirraanniihhpprroo`̀ddiirraallaa jjee bbrraa{{nnoo bbeezz ii~~eeggaa ii zzaattiimm uummiirraallaa gguu{{ee}}ii ssee.. Tokom cijelog njihovogboravka na ostrvu, deportirani su sveukupno primili ne{to bra{na. Oninajsnala`ljiviji poku{avali su ispe}i galete, ali nije bilo posu|a. (...) Uskorosu se pojavili slu~ajevi kanibalizma. (...)39

U svojoj knjizi The Harvest of Sorrow (@etva tuge), RRoobbeerrtt CCoonnqquueesstt

ovako opisuje deportacije iz Staljinovog vremena:Dvadeset posto su ~inila djece do 15 godina, aa uuggllaavvnnoomm ssuu uu ttookkuu ddeeppoorrttaacciijjeeuummiirraallaa mmaallaa ddjjeeccaa.. Naro~ito se to doga|alo '40-ih godina u masovnimdeportacijama nacionalnih manjina. Prirodno je da je me|u deportiranima biloi onih u razli~itim fizi~kim stanjima; trudnice na primjer. Kada je umrla bebamajke, koja se porodila u vozu prilikom deportacije, vojnici su ga izbacilivani dok je voz bio u hodu. Deportirani veoma rijetko stignu do svoje krajnje

HARUN YAHYA

63

Prizor iz jednog zatvora sa teritorijeMagadan u Sibiru: milioni ljudi su ovdjeìvjeli i umirali pod katastrofalnimuvjetima

STALJINOVI LOGORI SMRTIOni koji su prema politici

Komunisti~ke partije pokazivali inajmanji otpor bili su otpremljeni u

radne kampove zvane "Gulag".Zatvorenici su u kampovima radili doiznemoglosti. Na fotografijama: neki

prizori snimljeni u Gulagu

66

destinacije. Uglavnom su ostajali u oblasnim varo{ima...U Arhangelu su sve crkve pozatvarane i kori{tene kao zatvori za deportirane.Seljaci se nisu mogli kupati i tijela su im bila prekrivena raznim ranama. Uvaro{i su preklinjali za pomo}. Me|utim, nnaarroodd jjee ddoobbiioo kkaatteeggoorrii~~nnuu nnaarreeddbbuuddaa iimm nnee ssmmiijjuu ppoommaaggaattii.. Ni mrtve ~ak nisu smjeli kupiti. Prestra{eni stanovnicivaro{i su se sami zatvarali. Svih 47 crkava u gradu Vologda je tako|er biloupotpunosti napunjeno deportiranima.40

Pored deportacija, drugi metod masovnog uni{tenja bili si rraaddnnii kkaammppoovvii..

Kao {to smo i prethodno naglasili, koncentracioni logori, koji se na ruskom

Gore: jedan prizor od nekoliko miliona ljudi, koji su za vrijeme

Staljina ukrcavani u vozove i deportirani

Industrijski projektiSovjetskog Saveza su se

realizirali upo{ljavajemzatvorenika. Desno: djeca,

Uzbeci, me|u radnicima kojisu, pod veoma te{kim

uvjetima, upo{ljavani nagradili{tu tunela Fergana.

67

nazivaju "Gulag", uglavno su podizani na teritorijima kao {to je Sibir, gdje

vladaju smrtonosni uvjeti. Milioni ljudi, za koje se mislilo da su protiv

sovjetske vlasti, uhap{eni su i otpremljeni u gulage. Ra~una se da je izme|u

1928. i 1953. g. (Staljinov period) kroz Gulag ukupno pro{lo preko 30

miliona osoba. Od toga preko dvije tre}ine, dakle nnaajjmmaannjjee 2200 mmiilliioonnaa lljjuuddii

jjee iizzgguubbiilloo `̀iivvoottee uu oovviimm kkaammppoovviimmaa.. Zatvorenici, koji su, ìve}i na granici

gladi, radili po 14 do 16 sati dnevno, pod banalnim su izgovorima bivali

ubijani od strane straàra. Namjernim ostavljem bez hrane, neki zatvorenici

Materijalisti~ka filozofija u koju jebezrezervno vjerovao, bila je presudnifaktor utjecaja da Staljin postane ovakonemilosrdan ubica. Njegovu radnu sobuu kojoj je potpisao odluke za smrtmiliona ljudi ukra{avao je hladni portretKarla Marxa.

su umrali od gladi, neki su umirali zbog fizi~ke slabosti nastale uslijed-

katastrofalnih uvjeta ̀ ivota i nedovoljne ishrane. Mnogi zatvorenici, koji su,

u pocijepanoj i krajnje tankoj odje}i, radili na sibirskim hladno}ama, umirali

su od studeni. Poznata je ~injenica da su, zbog smrzavanja, zatvorenicima

Gulaga otpadali prvo prsti na nogama i rukama, da su im se "lomili" i otpadali

nosevi i u{i i da je, zbog toga, umiralo na stotine hiljada zatvorenika. Sli~ni

primjeri uàsa navedeni su i u The Gulag Archipelago, 1918-1956 (Arhipelag

Gulag, 1918-1956), knjizi poznatog ruskog pisca AAlleekkssaannddrraa SSooll`̀eennjjiicciinnaa.

CCrrvveennii tteerroorr iissttoo~~nnoogg bbllookkaaStaljin je umro 1953.godine. Teror, koji je Lenjin zapo~eo, a Staljin uz

dopune nastavio, ko{tao je ìvota desetine miliona ljudi, na desetine raznih

naroda podvrgao bolu i torturama. Osnovne crte globalnog bilansa

komunisti~kog vandalizma iz vremena Lenjina i Staljina se na slijede}i

na~in iznose u knjizi Crna knjiga komunizmaStrijeljanje desetina hiljada talaca ili osoba koje su ba~ene u zatvor bez su|enjai masakr stotina hiljada revoltiranih radnika i seljaka izme|u 1918. i 1922.;glad 1922., koja je prouzrokovala smrt pet miliona ljudi;likvidacija i deportacija Kozaka sa obale rijeke Don;ubistvo desetine hiljada ljudi u koncentracionim logorima izme|u 1918. i1930.;deportacija gotovo 690.000 ljudi tokom "velike ~istke" izme|u 1937. i 1938.g.;deportacija dva miliona "kulaka" (ili onih za koje se tvrdilo da su kulaci)izme|u 1930. i 1932.;uni{tenje {est miliona Ukrajinaca namjernom i nezbrinutom gla|u u periodu1932.-1933.;deportacija stotina hiljada Poljaka, Ukrajinaca, Balta, Moldavijaca, Basarabijacau periodu 1939.-1941., zatim 1944.-1945.;deportacija Nijemaca s Volge 1941.;deportacija i napu{tanje Tatara sa Krima 1943.; depotracija i napu{tanje ê~ena 1944.;depotracija i napu{tanje Ingusa 1944. 41

Mada u ograni~enoj mjeri, sovjetski reìm je nakon Staljinove smrti u{ao

u jedan period popustljivosti. Me|utim, "imperija straha" formirana u vrijeme

Staljina opet je nastavila strahom upravljati masama. Ovaj reìm straha,

koji je vladao u Sovjetskom Savezu i uop}e u svim komunisti~kim dru{tvima,

KOMUNIZAM U ZASJEDI

68

detaljnije }emo analizirati u narednom poglavlju.

Sovjetski teror se nije ograni~avao samo na svoj narod. Uporedo sa

Drugim svjetskim ratom, Sovjetski Savez se pro{irio i na Isto~nu Evropu.

Okon~anjem rata, zna~ajan broj zemalja Isto~ne Evrope je ostalo pod

utjecajem SSSR-a. Raznim politi~kim zavjerama i manevrima, u toku

nekoliko godina, Moskva je sve ove zemlje uzela pod svoju dominaciju.

Evropske zemlje poput Poljske, Ma|arske, êhoslova~ke, Rumunije,

Bugarske, Albanije i Isto~ne Njema~ke su pale u ralje krvavog Staljinovog

reìma.

Crveni vandalizam je i stanovnicima ovih zemalja tako|er po~eo

prire|ivati pakleni ìvot. Reìmski opozicionari su jedan po jedan hap{eni,

mu~eni i ubijani. Za vrlo kratko vrijeme na svim ovim prostorima zavladao

je strah i teror. U jednom bugarskom dokumentarnom filmu snimljenom

nakon pada Sovjetskog Saveza, po~etkom '90-ih godina, jedna ̀ ena prepri~ava

doga|aj koji joj se dogodio ujesen 1944.:Nakon prvog hap{enja mog oca, sutradan oko podne do{ao je u ku}u jedanpolicajac i predao mojoj majci poziv da do|e u policijsku stanicu broj 10. Nakontoga, moja majka se obukla, bila je to lijepa èna, vrlo blage prirode, i oti{laje. Mi smo je ~ekali i ~ekali, nas troje djece. Ona se vratila oko 1 sahat i 30minuta, bijela kao snijeg, izgu`vana, odrpana. îm je u{la, pri{la je pe}i,skinula poklopac, po~ela se skidati, i sve spalila. Zatim se okupala, i tada nasje zagrlila. Mi smo zaspali. Sutradan, ona je po~inila svoj prvi poku{ajsamoubistva, nakon toga su bila jo{ tri poku{aja, a zatim se dva puta trovala.Ona je jo{ ìva, ja se brinem o njoj... mentalni je bolesnik. [ta su joj uradili,nikada nismo uspjeli saznati.42

Bile su strahote ono {to se ~inilo zarobljenima. O metodama torture u

Rumuniji, koje je primjenjivao reìm Nikolaya âu{eskua se u knjizi Crnaknjiga komunizma daju slijede}i podaci:

Osim ̂ ehoslova~ke, i Rumunija je obogatila originalne poteze historije represijeu centralnoj i jugoisto~noj Evropi: ona je vjerovatno bila prva zemlja koja jena evropski kontinent uvela metode ""rreeeedduukkaacciijjee"" ""iissppiirraannjjeemm mmoozzggaa"", kojusu koristili azijski komunisti. Nesumnjivo, ona ih je ~ak usavr{ila prije masovneupotrebe u Aziji. \\aavvoollsskkii cciilljj ppoodduuhhvvaattaa bbiioo jjee ddaa ssee zzaattvvoorreenniiccii ookkrreennuu jjeeddaannpprroottiivv ddrruuggoogg.. Ovaj pronalazak bio je upotrijebljen u relativno modernomzatvoru Pitesti, sagra|enom 30-ih godina, 110 km od Bukure{ta. On se po~eoupotrebljavati u decembru 1949. i koristio se oko tri godine. (...) Cilj je biorreeeedduukkaacciijjaa ppoolliittii~~kkiihh zzaattvvoorreenniikkaa,, kkoommbbiinniirraajjuu}}ii ppoouu~~aavvaannjjee tteekkssttoovvaa

HARUN YAHYA

69

70

STRAH KAO PORUKAZAJEDNICI:

MASOVNA VJE[ANJASmrtne kazne su se u vrijeme

Staljina ~esto realiziralenao~igled javnosti i na taj

na~in su se masamaoda{iljale poruke straha.

Opozicionari reìma sa oveslike su sa ovim ciljem

povje{ani na trgu od stranesovjetske tajne slu`be, 1946.

71

PROSTRIJELJENE LOBANJEStaljinova tajna policija je veliki dio

egzekucija izvr{ila tajno. Ove lobanjeekshumirane iz jedne masovne

grobnice u Chelyabinsku pripadajuosobama koje su ubijene pucanjem u

glavu od strane sovjetske tajne slu`beNKVD iz Staljinovog perioda.

(Na desnoj lobanji se vidi trag metka.)

kkoommuunniissttii~~kkee ddookkttrriinnee ssaa ffiizzii~~kkoomm ii mmoorraallnnoomm ttoorrttuurroomm..43

Ove torture su naro~ito imale za cilj uni{tavanje religioznih uvjerenja

zatvorenika. U ishodu zlo~ina~kih tortura, od zatvorenika se traìlo da

negiraju postojanje Boga:Sekuritatea, rumunska politi~ka policija, tokom saslu{anja koristila je "klasi~ne"metode torture: mla}enje, udaranje po tabanima i vje{anje za stopala sa glavomprema dolje. U Pitesti, okrutnost mu~enja daleko je prevazi{la ove metode:"Sve mogu}e i nemogu}e vrste patnji su se koristile: razli~iti dijelovi tijela bilisu spaljivani cigaretom; zzaattvvoorreenniiccii ssuu iimmaallii ggaannggrreennuu zzaaddnnjjiiccee,, mmeessoo iimm jjeeoottppaaddaalloo kkaaoo kkoodd gguubbaavvaaccaa;; tjerali su druge da jedu sve vrste izmeta i kad supovra}ali, ono {to povrate ubacivali su im u grlo."MMaa{{ttaa TTuurrccaannuuaa kkoojjaa ttjjeerraa nnaa ddeelliirriijj nnaarroo~~iittoo jjee bbiillaa ppllooddnnaa pprroottiivv ssttuuddeennaattaavvjjeerrnniikkaa kkoojjii ssuu ooddbbiijjaallii ddaa ssee ooddrreekknnuu BBooggaa.. Neki su bili svakog jutra "kr{teni"na slijede}i na~in: zagnjurili bi im glavu u klozetsku {olju punu urina i fekalija- dok su drugi zatvorenici pjevali psalme oko procesa kr{tenja. Da se mu~enikne bi udavio, vadili su mu glavu s vremena na vrijeme i pustili bi ga da nakratkoudahne prije no {to mu ponovo zagnjure glavu u magmu. (...) Prva faza zvala se "vanjsko demaskiranje": zatvorenik je morao pokazati dokazsvoje vjernosti priznaju}i {ta je sakrio tokom istrage o njegovoj aferi, naro~itoveze s prijateljima na slobodi. Tokom druge faze, "unutra{njeg demaskiranja",on je morao potkazati one koji su mu pomogli u zatvoru. Tokom tre}e faze,

U okupirane zemlje Isto~ne Evrope, Sovjetski Savez je doniokomunizam i vandalizam. Krvlju je bio ugu{en svaki pokret kojese nastojao suprotstaviti Moskvi. Nakon pokreta za nezavisnost,koji se u êhoslova~koj pojavio u prolje}e 1968., ova zemlja jeokupirana od strane Crvene armije. Na slici se vide sovjetskitenkovi na ulicama Praga u vrijeme okupacije, august 1968.

74

"demaskiranja javnog morala", ttrraa`̀iilloo ssee oodd zzaattvvoorreenniikkaa ddaa iizzvvrriijjee||aa ssvvee oonnoo{{ttoo jjee ssmmaattrraaoo ssvveettiimm -- ssvvoojjee rrooddiitteelljjee,, ssuupprruugguu,, vvjjeerreenniiccuu,, BBooggaa,, aakkoo jjee bbiioovvjjeerrnniikk,, pprriijjaatteelljjee.. Onda dolazi ~etvrta faza: kandidat za u~lanjenje u OZKUmmoorraaoo jjee ""rreeeedduucciirraattii"" ssvvoogg nnaajjbboolljjeegg pprriijjaatteelljjaa,, mmuu~~ee}}ii ggaa vvllaassttiittiimm rruukkaammaa,,ii ttaakkoo ii ssaamm ppoossttaajjuu}}ii dd`̀eellaatt..44

Torture poput ovih primjenjivale su se u svim zemljama Isto~nog bloka.

Izbezumljeni zlo~ini komunizma i njegova svirepa mr`nja prema vjeri stvorili

su reìme sa najstra{nijim torturama u historiji. Darvinisti~komaterijalisti~ka

filozofija, koja na ljudska bi}a gleda kao na pojedina~ne vrste ìvotinja i po

kojoj je potrebna konstantna upotreba sile, tortura i straha da bi se ove

navodne "ìvotinje" dovele u red, u tamnicama komunisti~kih reìma

pretvorena je u tragi~ne torture.

Upravo su to razlozi zbog kojih ovu knjigu s pa`njom moraju pro~itati

oni koji darvinizam ili teoriju evolucije ne vide kao opasnost. Zbog toga {to

je kona~ni cilj darvinisti~kokomunisti~ke ideologije slijede}i: me|usobno

sukobiti i uni{titi ljude i animalizirati ih udaljavaju}i ih od svih eti~kih

vrijednosti i duhovnih ljepota koje imaju i tako ljudsku zajednicu pretvoriti

u "ìvotinjska krda" koja se s lahko}om usmjeravaju. Mogu to raditi pod bilo

kojom ideologijom, cilj je isti. Historija tako|er svjedo~i o tome.

MMrraakk KKuubbeeDrugi komunisti~ki reìm koji se uz pomo} Sovjetskog Saveza odràvao

na nogama u periodu hladnoga rata je Castrova diktatura u Kubi. Gerilski

pokret, koji se razvio pod liderstvom FFiiddeellaa CCaassttrraa i podr{kom lidera

argentinske gerile, CChhee GGuueevvaarree, 1959. je u Kubi zauzeo vlast. Vojnom i

politi~kom pomo}i koja je dolazila od Sovjetskog Saveza, Castro je {titio

svoj reìm, a ~ak je na nogama uspio ostati i nakon raspada Sovjetskog

Saveza.

Komunisti~ki pokret Kube, a op}enito i cijele Latinske Amerike,

odslikavao se u jednoj romanti~noj atmosferi. Naro~ito se gerilska borba Che

Guevare predstavljala gotovo kao "juna~ka pri~a". Posteri Chea su se nalazili

u rukama mnogih omladinaca, koji su teìli komunizmu i koji su pjevu{ili

komunisti~ke melodije latinoameri~kog porijekla. S tim u vezi, komunisti~ka

revolucija u Kubi predstavlja "oslobodila~ku borbu" koja je od tiranije i

muka spasila kubanski narod.

Stvarnost, me|utim, uop}e nije takva. Razmaknu li se zavjese

HARUN YAHYA

75

romanti~no stvorenih legendi "Chea" i "Fidela", pojavit }e se mra~no lice

kubanske komunisti~ke diktature. Radni kampovi i zatvori komunisti~ke

Kube se na slijede}i na~in opisuju u Crnoj knjizi komunizma:Radni uvjeti bili su te{ki po{to su zatvorenici radili gotovo goli, jer su ododje}e imali samo ga}e. Za kaznu su neposlu{ni morali kkoossiittii ttrraavvuu zzuubbiimmaa,,a drugi su bili nekoliko sati potopljeni u septi~ke jame. Nasilje zatvorskog reìma pogodilo je i politi~ke i nepoliti~ke zatvorenike. Onoje po~injalo saslu{anjem koje je vodio Departemento Tecnico deInvestigaciones, DTI istra`ni odjel. DDTTII jjee kkoorriissttiioo iizzoolliirraannoosstt ii ffoobbiijjeezzaattvvoorreenniikkaa:: jjeeddnnaa `̀eennaa kkoojjaa ssee bboojjaallaa iinnsseekkaattaa bbiillaa jjee zzaattvvoorreennaa uu }}eelliijjuu ppuunnuu`̀oohhaarraa.. DTI je koristio i nasilne fizi~ke presije:zatvorenici su bili primorani popeti se uz stepenice ucipelama napunjenim olovom, a zatim su ih guralida bi zatvorenici sa stepenica. Na fizi~ku dodajese i psihi~ka tortura, koja je ~esto bila medicinskipra}ena; ~uvari su koristili pentotal i drugedroge da bi odràli zatvorenika budnim. Ubolnici Mazzora prakticirani su elektro{okoviu represivne svrhe, bez ikakvih restrikcija.ûvari su koristili pse ~uvare i pravili sekako }e pristupiti egzekuciji; disciplinske

Komunisti~ka revolucija koju je uKubi realizirao duo Fidel Castro-Che Guevara uglavnomse predstavlja u jednojromanti~noj atmosferi iprepri~ava se kao storija ojuna{tvu. Me|utim, komunizamje u Kubu donio samo bijedu iuàsne torture.

KOMUNIZAM U ZASJEDI

}elije bile su bez struje i bez vode; zzaattvvoorreenniikk kkooggaa ssuu `̀eelljjeellii oobbeezzllii~~iittii ddrr`̀aann jjeeuu ssaammiiccii.. (...)Posjete bli`njih davale su ~uvarima priliku da poniàvaju zatvorenike. U Cabanisu se oni morali pojaviti goli pred svojom porodicom. Zatvoreni muèvi moralisu prisustvovati intimnom rovljenju svojih supruga.U zatvorskom univerzumu u Kubi ppoolloo`̀aajj ̀̀ eennaa ppoosseebbnnoo jjee bbiioo ddrraammaattii~~aann po{tosu one bez odbrane bile izloène sadizmu ~uvara. Vi{e od 1.100 èna bile suosu|ene iz politi~kih razloga od 1959. g. Godine 1963. one su zatvorene u zatvorGuanajay. Nekoliko svjedo~enja govori o kori{tenju seansi batinanja i raznihponiàvanja. Primjer: prije no {to }e se tu{irati, zatvorenice su se morale skinutipred ~uvarima koji su ih bezrazlo`no tukli.45

Nakon revolucije u Kubi je pogubljeno skoro 10 hiljada osoba, a preko

30 hiljada ih je zatvoreno pod uvjetima navedenim u prethodnom citatu.

Komunisti~ki reìm, kao i svugdje i u Kubu je donio bol, torture i strah.

[tavi{e, narod Kube je sve vi{e siroma{io.

SSoovvjjeettsskkii ppookkoolljjii uu AAffggaanniissttaannuuAnaliziraju}i bilans vandalizma bolj{evisti~ke marksisti~kolenjinisti~ke

ideologije i Sovjetske Rusije, potrebno je imati u vidu i zemlje okupirane od

strane Sovjetskog Saveza. Ovdje treba ista}i Afganistan kao zemlju koja je

najvi{e bila izloèna tiraniji.

Godine 1978. u Afganistanu se dogodio dràvni pu~ koga su organizirali

komunisti~ki generali i odre|eni civilni komunisti. Pu~isti su izdali proglas

da }e zemljom upravljati komunisti~ki reìm. Protiv vjere su zapo~eli okrutan

rat. Ova politika se na slijede}i na~in izlaè u jednoj knjizi o aktualoj temi:Malo poslije, kkoommuunniissttii~~kkaa vvllaaddaa ddeekkrreettiirraallaa jjee aannttiivvjjeerrsskkuu kkaammppaannjjuu.. KKuurr''aann jjeessppaalljjiivvaann ppoo jjaavvnniimm ttrrggoovviimmaa.. VVjjeerrsskkii {{eeffoovvii ((iimmaammii)) ssuu hhaapp{{eennii ii mmaassaakkrriirraannii..Tako su u klanu Modàdedi, vrlo utjecajne {iitske vjerske grupe, svi ljudi, zna~i130 osoba iz iste porodice, masakrirani u no}i 6. januara 1979. Vjerske praksebile su zabranjene za sve vjere.46

Afganistanski komunisti nisu bili ni{ta vi{e do pla}ene marionete u

rukama Sovjetskog Saveza. Pona{ali su se u skladu sa "savjetni~kim"

direktivama koje su stizale iz Moskve, nad vlastitim narodom su provodili

genocid na na~in kako su im sugerirali drugovi iz Moskve. Za relativno kratko

vrijeme, koliko su ostali na vlasti, proveli su veliki teror:U martu 1979. godine selo Kerala bilo je Oradour-sur-Glan Afganistana: 11..770000

HARUN YAHYA

77

ooddrraasslliihh ii ddjjeeccee,, cciijjeellaa mmuu{{kkaa ppooppuullaacciijjaa sseellaa ookkuupplljjeennaa jjee nnaa ttrrgguu ii ssttrriijjeelljjaannaa;;mrtvi i ranjeni sahranjeni su jedni na drugima u tri masovne grobnice, uzpomo} buldoèra. Prestravljene ène dugo su posmatrale kako se mrdajubrda{ca zemlje, jer su oni koji su ìvi zakopani poku{avali da se oslobode. Azatim vi{e nikakvog trzaja. Sve majke i udovice oti{le su u Pakistan.47

U Kabulu je vladao teror. Zatvor Pol-e Tcharki, smje{ten na istoku grada,postao je koncentracioni logor. Direktor zatvora, Sayyed Abdullah, obja{njavaoje zatvorenicima: "Vi ste ovdje da bismo vas sveli na sme}e!" Tortura jeredovno prakticirana: "Najve}e kazna u zatvoru je zakopavanje ìvih ljudi ugrobnice!" Zatvorenici su pogubljivani iz vi{e razloga, za istu no} po nekolikostotina njih, "le{evi i oni koji su jo{ krkljali zakopavani su uz pomo} buldoèra".Pro{irena je Staljinova metoda koja je kori{tena za ka`njene narode. Tako je15. augusta 1979. uhap{eno 300 osoba iz etni~ke grupe Hazara osumnji~enihda podràvaju pokret otpora. "Oko 150 njih su bbuullddoo`̀eerriimmaa zzaakkooppaannii ̀̀ iivvii;; ddrruugguuppoolloovviinnuu ssuu ppoossuullii ggoorriivvoomm ii ̀̀ iivvee zzaappaalliillii.."" U septembru 1979. vlasti iz zatvorapriznale su kako je 12.000 zatvorenika eliminirano. Direktor zatvora Pol-eTcharki izjavljivao je: ""OOssttaavviitt }}eemmoo ssaammoo jjeeddaann mmiilliioonn AAffggaanniissttaannaaccaa `̀iivviihh,,ttoo jjee ddoovvoolljjnnoo ddaa ssee iizzggrraaddii ssoocciijjaalliizzaamm!!""48

TSve ovo je praksa kojom se rukovodilo iz Moskve. Doista, svi

unutra{nji nemiri u Afganistanu su doga|anja koja je Sovjetski Savez

unaprijed planirao. U Moskvi je unaprijed odlu~eno da se, uz pomo}

U Afganistanu, koga je 1979. okupirala, Crvenaarmija je provela vandalski genocid ne {tede}i ~akni ̀ ene i djecu. Gore: jedinice Crvene armije prilikomsvog navodno "pobjedni~kog mar{a" u Moskvi1984.

78

afganistanskih komunista, organizira pu~ u toj zemlji, a potom i agresija pod

izgovorom za{tite navodnog "demokratskog" reìma. Razlog koji je Moskvu

gurnuo u ovaj plan je, kao {to to danas priznaju i mnogi politi~ki analiti~ari,

islam koji je od strane komunista u to vrijeme doìvljavan kao velika opasnost.

Na kraju, isti~u}i otpor koji su muslimanski mudàhedini pruàli

afganistanskom komunisti~kom reìmu, Crvena armija je 27. decembra

1979. izvr{ila agresiju na Afganistan. Uporedo sa ovom agresijom rastao je

i obim vandalizma koji se primjenjivao nad afganistanskim narodom.

Godine 1979. Crvena armija je okupirala Afganistan i kao okupator je

u ovoj zemlji ostala punih 10 godina. A {to se ti~e opravdanog otpora, koga

su protiv Crvene armije pruàle mudàhedinske grupe, komunisti~ka armija

ga je nastojala ugu{iti najokrutnijim i najnemilosrdnijim metodama. Jedan

afganistanski borac obja{njava metode Crvene armije:SSoovvjjeettii ssuu ssee ookkoommiillii nnaa ssvvaakkoo ooggnnjjii{{ttee pplljjaa~~kkaajjuu}}ii,, nnaassmmrrtt pprreemmllaa}}uujjuu}}ii iissiilluujjuu}}ii `̀eennee.. Ovo barbarstvo je gore od onog instinktivnog, ono jeprogramirano; oni znaju da, ~ine}i takva zlodjela, duboko uni{tavaju na{edru{tvo.49

Protiv afganistanskih muslimana Crvena armija je koristila najbestijalnije

metode: kako bi zavarali i primorali afganistansku djecu da ih uzmu u ruke,

proizvodili i bacali "bombe u obliku igra~aka", nad zarobljenim

mudàhedinima su se primjenjivale najokrutnije torture, civile su bombardirali

bez ikakvog kolebanja. Iza desetogodi{nje sovjetske okupacije ostalo je

desetine hiljada mrtvih i isto toliko osaka}enih. Afganistan je danas zemlja

sa najve}om proizvodnjom proteza ruku i nogu, po{to su instalirane nagazne

mine Crvene armije bile uzrok da desetine hiljada afganistanskih mladi}a

ostane bez nogu i ruku. Nakon povla~enja Sovjeta, Afganistan, koji je gurnut

u nestabilnost, postaje popri{te krvavog gra|anskog rata.

Ukratko, iniciran 70-ih godina od strane Moskve, vandalizam je tokom

~etvrt stolje}a Afganistanu priredio veliki bol i tiraniju.

Kao {to smo i malo~as istakli, postepeno {irenje islama komunisti~ki

Sovjetski Savez je vidio kao opasnost koja mu prijeti. Tiranija koju je

provodio bila je s ciljem zaustavljanja ovog {irenja. Zbog toga su zabranjivani

vjerski obredi, Kur'an spaljivan, vjernici ubijani.

Ovdje je, me|utim, skrivena jedna veoma bitna ta~ka koju ne mogu

uvidjeti ovi ateisti~ki sistemi: zbog toga {to ne mogu poijmiti iskrenu vjeru

u Boga, ateisti smatraju da }e uni{tavanjem svetih knjiga nestati i vjere.

HARUN YAHYA

79

Me|utim, vjera je skrivena u ljudskim srcima. I svi iskreni vjernici znaju da

su isku{enje sve neda}e {to ih zadese i strpljivi su pod svim uvjetima i

okolnostima. Putem kur'anskih ajeta Allah, d`. {., daje slijede}e obavje{tenje

vjernicima:MMii }}eemmoo vvaass ddoovvooddiittii uu iisskkuu{{eennjjee mmaalloo ssaa ssttrraahhoomm ii ggllaaddoovvaannjjeemm,, ii ttiimmee {{ttoo}}eettee gguubbiittii iimmaannjjaa ii `̀iivvoottee,, ii lljjeettiinnuu.. AA ttii oobbrraadduujj iizzddrr`̀lljjiivvee,, oonnee kkoojjii,, kkaaddaa iihhkkaakkvvaa nneevvoolljjaa zzaaddeessii,, ssaammoo kkaa`̀uu:: ""MMii ssmmoo AAllllaahhoovvii ii mmii }}eemmoo ssee NNjjeemmuuvvrraattiittii!!"" NNjjiihh ~~eekkaa oopprroosstt oodd GGoossppooddaarraa nnjjiihhoovvaa ii mmiilloosstt;; oonnii ssuu nnaa PPrraavvoommPPuuttuu!! (Al-Baqarah, 155-157).

Kao {to se vidi u navedenim ajetima, vjernici se na ovom svijetu na razne

na~ine stavljaju na ku{nju i, u svakoj nevolji, oni se obra}aju svome

Gospodaru i od Njega pomo} traè. Upravo iz tog razloga neda}e koje ih

zadese vjernicima ne predstavljaju nespokojstvo i bezna|e, ve}, naprotiv,

one su uzrok radosti zbog toga {to je to saop}eno u Kur'anu i {to je to jedno

obe}anje koje }e omogu}iti osiguranje jednog stepena vi{e na budu}em

svijetu.

BBrruuttaallnnaa kkoommuunniissttii~~kkaa ffiilloozzooffiijjaa:: aanniimmaalliizzaacciijjaa lljjuuddiiPodaci koje smo iznijeli od po~etka ovog poglavlja dovdje pokazuju

da je apsurd komunizma, koji su iznijeli materijalisti~ki ideolozi poput

Marxa i Engelsa, bio jedna ma{inerija smrti koja je XX stolje}e gu{ila u krvi.

Komunizam ~ovje~anstvu nije donio ni{ta vi{e osim uàsnih zlo~ina, tortura,

deportacija, radnih kampova, neima{tine, socijalnih presija i straha.

Me|utim, da se u budu}nosti isti vandalizam ne bi ponovio, potrebno

je detaljno prou~iti stvarne razloge ove brutalnosti. Da li je pitanje samo u

individualnom despotizmu i strasti diktatora poput Lenjina i Staljina? Ili je

problem u primjeni komunisti~ke ideologije koja se zasniva na darvinizmu?

Na~inimo li detaljan pristup aktualnoj temi, uo~it }emo da je ispravna

druga solucija. Vandalizam se pojavio kao prirodan rezultat komunisti~ke

filozofije.

U osnovi ovog fakta nalazi se doìvljavanje ~ovjeka kao jedne

"ìvotinjske vrste". Komunizam se, kako je to i sam Marx uporno isticao,

zasniva na Darwinovoj teoriji evolucije, koja ~ovjeka definira kao "razvijenu

ìvotinjsku vrstu". [tavi{e, pou~ava da su sukob me|u ljudima, presija,

tiranija i borba silom prirodni i nu`ni. Kada se u rukama ~ovjeka koji prihvata

KOMUNIZAM U ZASJEDI

80

ovu filozofiju na|e dovoljno mo}i i prilika, onda se on s lahko}om upu{ta

u vandalizam i svirepost.

I, doista, osvrnemo li se unatrag, postat }e sasvim jasno da je u

vandalizmu ppoo~~iinnjjeennoomm oodd ssttrraannee kkoommuunniissttaa vveelliikkuu uulloogguu ooddiiggrraallaa ~~iinnjjeenniiccaa

ddaa ssuu lljjuuddiimmaa pprriissttuuppaallii kkaaoo ""`̀iivvoottiinnjjsskkoojj vvrrssttii"".. Komunisti~ki ideolozi su

svoje protivnike definirali kao ìvotinje; {tavi{e, slijedili su politiku

psiholo{ke "animalizacije" ljudi nad kojima su vladali. Aktualna politika se

na slijede}i na~in opisuje u Crnoj knjizi komunizma:UUbbiijjaannjjuu uu ppuunnoomm ssmmiisslluu ttee rriijjee~~ii nneeoopphhooddnnaa jjee ppeeddaaggooggiijjaa:: spram sva~ijegoklijevanja da ubije svog bli`njeg, nnaajjeeffiikkaassnniijjaa ppeeddaaggooggiijjaa ssaassttoojjii ssee uu ttoommeeddaa nneeggiirraa hhuummaannoosstt `̀rrttvvee,, ddaa jjee pprreetthhooddnnoo ""oobbee{{~~oovvjjee~~ii"".. Alain Brossat pisaoje ispravno: "Barbarski ritual ~istki i funkcioniranje ma{ine za pogubljenje, ugovorima i praksama proganjanja, ne odvajaju se od animalizacije Drugog,svo|enja zami{ljenih i stvarnih neprijatelja na zoolo{ko stanje..."50

Brossat podsje}a kako su hurnebesna graha i karnevali uveli pravu tradicijuanimalizacije Drugoga, koju nalazimo u politi~koj karikaturi ve} u XVIIIstolje}u. Ovaj metafori~ki mit omogu}avao je, upravo kroz ìvotinju, da seizraze latentne krize i konflikti.U Moskvi, 30-ih godina, ni{ta nije metafori~ko: ""aanniimmaalliizziirraannii"" pprroottiivvnniikkttrreettiirraann jjee kkaaoo ddiivvlljjaa~~ zzaa lloovv pprriijjee nnoo {{ttoo }}ee ppoossttaattii zzlliikkoovvaacc - uistinu, kandidat}e dobiti metak u potiljak. Ako je Staljin sistematizirao i generalizirao ovemetode, njegovi kineski, kambodànski i drugi nasljednici su ih preuzeli. Tone zna~i da Staljin nije njihov izumitelj. Lenjin nije izuzet iz toga, ppoo{{ttoo jjeennaakkoonn pprreeuuzziimmaannjjaa vvllaassttii ttrreettiirraaoo ssvvoojjee nneepprriijjaatteelljjee kkaaoo ""iinnsseekkttee {{tteettoo~~iinnee"",, ""uu{{ii"",,""{{kkoorrppiioonnee"",, ""vvaammppiirree""..51

Darvinizam je temelj ove komunisti~ke ta~ke gledi{ta koja ~ovjeka

vidi kao ìvotinju. Ovo je ~ijenica koju su nebrojeno puta isticali Marx,

Engels i Lenjin. Komunisti~ki vandalizam, prema tome, nije ni{ta vi{e do

svojevrsni pakti~ni darvinizam.

Istraìva~ki direktor Francuskog nacionalnog nau~no istraìva~kog

centra (GéODE-Paris X) i stru~njak iz oblasti historije komunizma, SSttéépphhaannee

CCoouurrttooiiss, o ovom pitanju daje slijede}i komentar:UU kkoommuunniizzmmuu,, mmee||uuttiimm,, ppoossttoojjii ssoocciiooppoolliittii~~kkii eeuuggeenniizzaamm,, ssoocciijjaallnnii ddaarrvviinniizzaamm..Kao {to pi{e Dominique Colas: ""VVllaaddaarr zznnaannjjaa oo eevvoolluucciijjii ssoocciijjaallnniihh vvrrssttaa,,LLeennjjiinn ooddlluu~~uujjee oo oonniimmaa kkoojjii mmoorraajjuu nneessttaattii ppoo{{ttoo ssuu zzaarraa`̀eennii hhiissttoorriijjoomm.."" Odtrenutka kada je dekretirano, u~inkom nauke - ideolo{ke i politi~kohistorijskekao i marksizma-lenjinizma - da buròazija predstavlja prevazi|enu etapuevolucije ~ovje~nosti, opravdavamo njezino likvidiranje kao klase, a uskoro

HARUN YAHYA

81

CILJ KOMUNIZMA:ANIMALIZACIJA LJUDI

Na ljusku zajednicu komunizam gledakao na ìvotinjsko stado koje treba

tjerati. Vjeruje se da je radi toga ciljaovo stado potrebno izvrgavati

mu~enju i torturi, patiti ga gla|u,pla{iti. Ova svirepa ideologija, koja

predstavlja jedan vid prakti~nogdarvinizma, ovom je ubogom seljaku

i radniku iz perioda carske Rusijedonijela samo jo{ vi{e bola i tiranije.

i likvidiranje individua koje je sa~injavaju ili koje bi joj trebale pripadati.52

Nakon ovog komentara, Courtois tako|er postavlja i slijede}e pitanje:Da li se korijeni marksizma-lenjinizma manje oslanjaju na Marxa, a vi{e napropali darvinizam, koji se primjenjuje na socijalno pitanje i koji rezultiragre{kama kao i u rasnom pitanju?53

Nesumnjivo je da se oslanja vi{e na darvinizam. [tavi{e, darvinizam

eksplicitno predstavlja temelj komunizma. Darvinizam je osnova za tvrdnje

da je ~ovjek ̀ ivotinjska vrsta, da me|u ljudima postoji neizbje`na i prirodna

82

borba i da povijest funkcionira na ovaj na~in, da za svoja djela ~ovjek nikome

ne}e polagati ra~un kao i za sve ostale sofizme dijalekti~kog materijalizma,

i to sve pod pla{tom "nau~nosti". Darwin je na~inio teoriju toga, a komunisti

su to u djelo proveli.

Bilans krvavog komunizma je, zapravo, "prakti~ni darvinizam".

Zatvorenici Crvenearmije koji su, tretiranikao divlje zvijeri,zatvarani u kafeze.

83

T R E ] I D I O

ZZna~ajna karakteristika komunisti~ke ideologije je i ta {to

ona konstituira krajnje konzervativne, u~male, okrutne i

bezbojne modele individua i zajednica. Za razumijeva-

nje toga, potrebno je prije svega podsjetiti se na komu-

nisti~ki stav o ~ovjeku. Temelj komunizma, materijalisti~ka filozofija,

kao {to smo naglasili u prethodnom poglavlju, vidi ~ovjeka kao bi}e

na~injeno jedino od materije. Negira se postojanje du{e kod ~ovjeka

i isti~e se da je ljudska svijest samo jedan proizvod "materije u

akciji". Prema tome, {to se ti~e materijalisti~kih pogleda, ~ovjek je

samo jedna razvijena ma{ina. Sve misli i emocije koje ~ovjek

posjeduje prihvataju se kao odre|eni rezultat hemijske reakcije koja

se odvija u ovoj ma{ini.

Drugim rije~ima, materijalisti tvrde da, sa~injeni od }elija i

}elijskih organela, nerazumni atomi posjeduju svijest, da imaju mo}

razmi{ljanja, gledanja, slu{anja, da pred ljepotom ostaju o~arani, da

u te{kim situacijama pate. Dakle, to ta~no dolazi u zna~enju da su

"misli i emocije proizvod materije u akciji". Postavite li ovim ljudima

UU^̂MMAALLII SSVVIIJJEETT KKOOMMUUNNIIZZMMAA

HARUN YAHYA

85

pitanje: Imaju li atomi mo} razmi{ljanja?, sasvim je sigurno da }ete dobiti

negativan odgovor. Ali, isto tako, oni smatraju da atomi dobivaju mo}

razmi{ljanja kada se oni udruè i formiraju mozak.

[tavi{e, u marksisti~koj ideologiji postoji pretpostavka da se cijela

kultura i svijest koju ~ovjek posjeduje tako|er zasniva na materijalnim

faktorima. PPrreemmaa kkoommuunniizzmmuu,, iizzvvaann mmaatteerriijjaallnnoogg ssvviijjeettaa iizz lljjuuddsskkoogg

ookkrruu`̀eennjjaa nnee ppoossttoojjii nniikkaakkvvaa nneezzaavviissnnaa ssvviijjeesstt.. Naprotiv, ljudsku svijest u

potpunosti odre|uje materijalni svijet u kome se nalazi. ""NNiissuu ssvviijjeessttii ~~oovvjjeekkaa

ffaakkttoorr kkoojjii ooddrree||uujjee nnjjiihhoovvoo ppoossttoojjaannjjee,, nnaapprroottiivv,, nnjjiihhoovvoo ssoocciijjaallnnoo ppoossttoojjaannjjee

ooddrree||uujjee nnjjiihhoovvuu ssvviijjeesstt"", tvrdio je Marx.54 ""^̂oovvjjeekk jjee oonnoo {{ttoo jjeeddee"", rekao

je Marxov idejni prethodnik LLuuddwwiigg FFeeuueerrbbaacchh, i time rezimirao istu

materijalisti~ku nelogi~nost.

Zbog ovih svojih materijalisti~kih predrasuda, marksisti su i ljudske

zajednice tako|er mjerili materijalnim kriterijima. Mnogo se zadràvaju na

pojmu "klasa" koji u sebi nosi jedno materijalno zna~enje. Klase su razli~iti

ekonomski slojevi jednog dru{tva i, prema marksistima, to je jedini zna~ajan

kriterij. Prema marksizmu, na primjer, radnici formiraju samo jednu klasu,

tj. "proleterijat". Kapitalisti ~ine klasu "buròazije". Slijedom marksisti~ke

tvrdnje, svi radnici bi trebalo da dijele "proletersku svijest" zbog toga {to

ìve u istim nepogodnim ekonomskim uvjetima, svaki kapitalist bi trebalo

da ima istu "svijest buròazije" zato {to ìve u istom bogatstvu, povoljnim

ekonomskim uvjetima. Nemogu}e je prihvatiti da, zbog svog neovisnog

karaktera ili pogleda na svijet, jedan radnik ili vlasnik fabrike moè imati

svijest koja se apsolutno razlikuje od ostalih.55

Hladne face kojesu krasile po~asnamjesta svihkomunisti~kihreìma: Lenjin,Engels, Marx.

86

Prirodan rezultat ovakvog razmi{ljanja je odvajanje ljudi u odre|ene

materijalne kategorije i njihovo vrednovanje unutar tih materijalnih kategorija.

Za jednog marksistu postoje samo kategorije kao {to su "buròazija", "mala

buròazija", "proleterijat", "imperijalisti", "komprador". I, {to je najva`nije,

sve ove kategorije zasnivaju se na materijalnim faktorima. Ako je ~ovjek

radnik, ako snagom ruke radi u fabrici, tada je ovaj posao kojim se bavi jedini

determinant njegovog ljudskog postojanja. Ako je seljak koji radi na njivi,

tada je "svijest seljaka" jedina svijest koju on posjeduje.

Zbog ovakvog ugla posmatranja, marksisti tvrde da je "na~in

proizvodnje" jedini utjecaj koji odre|uje tok povijesti. Poznato djelo Karla

Marxa, Das Kapital, cijelu historiju komentari{e prema na~inu proizvodnje.

Prema Marxu, dok je u po~etku postojala "primitivna zajednica" koja je

ìvjela od lova, uporedo sa prelaskom na poljoprivredu rodilo se

"robovlasni~ko dru{tvo", a zajedno sa novim promjenama u na~inu

proizvodnje razvila se "feudalna zajednica", uporedo sa izumom ma{ina,

ra|anjem industrije kao novog na~ina proizvodnje javlja se i "kapitalisti~ko

dru{tvo". Slijedom Marxove tvrdnje, svi pojmovi, poput religije, dràve,

zakona, porodice, etike ra|ali su se i doìvljavali promjene sa razli~itim

oblicima proizvodnje.

Zablude ove {ture marksisti~ke definicije povijesti do sada su detaljno

komentarisane od strane niza mislilaca i napokon dokazane kroz konkretne

primjere. Iz tog razloga smatramo nepotrebnim da ovdje obja{njavamo

neosnovanosti ovog marksisti~kog pogleda na povijest. Zna~ajan moment

na kome se, me|utim, èlimo zadràti je konzervativan, u~mao, okrutan i

bezbojan model ~ovjeka koji je na~inio aktualni materijalisti~ki pristup.

U biti, ljudska bit nije proizvod materije, kako to smatraju marksisti.

Naprotiv, postojanja koje nazivamo materijom se opaàju, vide, ~uju i

osje}aju od strane duha, ljudske biti. Prema tome, apsolutno je nemogu}e

da se materijalnim uvjetima determinira stanje u kome se nalazi ljudski duh.

Ljudska bit je obdarena razli~itim odlikama (razumom, sposobno{}u

poimanja, emocijama, prohtjevima, sklonostima) koje su darovane od strane

Allaha, koji ju je stvorio. Ove karakteristike se ne mijenjaju bez obzira u

kojim okolnostima se ~ovjek nalazio, samo se manifestiraju na razli~ite

na~ine. Kakve god da je prohtjeve, emocije, misli i logiku posjedovao prvi

~ovjek u povijesti, isto sve posjeduje i savremeni ~ovjek. Jedino {to se

promijenilo su upotrebna sredstva.

HARUN YAHYA

87

Stvoritelj prvog ~ovjeka, Allah, d`. {., dao je i njemu iste karakteristike

i sposobnosti kakvim je obdario i dana{njeg ~ovjeka. Zbog toga ljudi ne mogu

imati razli~ite nivoe svijesti koji se odre|uju prema periodu, stolje}u ili

mjestu na kome se nalaze. Nivo ljudske svijesti se mijenja ili odre|uje prema

upotrebi sposobnosti razmi{ljanja i pokretanja savjesti kojom su obdareni.

Svjesni ove ~injenice, muslimani se ne ograni~avaju vremenom, prostorom,

sredinom ili idejama odre|enih ideologija. Kao {to je Allah, d`. {., u Kur'anu

naredio, muslimani nastoje razmisliti o svemu {to ih zadesi, pojmiti

delikatnosti, vidjeti lijepo. Ovu svijest vjernika Allah, d`. {., na slijede}i na~in

opisuje u Kur'anu:SSttvvaarraannjjee nneebbeessaa ii ZZeemmlljjee,, ssmmjjeennaa nnoo}}ii ii ddaannaa,, llaa||aa kkoojjaa mmoorreemm pplloovvii ss kkoorriissnniimmttoovvaarroomm zzaa lljjuuddee,, kkii{{aa kkoojjuu AAllllaahh ppuu{{ttaa ss nneebbaa ppaa ttaakkoo uu `̀iivvoott vvrraa}}aa zzeemmlljjuunnaakkoonn mmrrttvviillaa nnjjeezziinnaa -- ppoo kkoojjoojj jjee rraassiijjaaoo ssvvaakkoojjaakkaa `̀iivvaa bbii}}aa,, pprroommjjeennaavvjjeettrroovvaa,, oobbllaaccii kkoojjii iizzmmee||uu nneebbaa ii ZZeemmlljjee lleebbddee -- ddooiissttaa ssuu ddookkaazzii zzaa oonnee kkoojjiiiimmaajjuu ppaammeettii (Al-Baqarah, 164).

Upravo iz tog razloga je {iroka mo} shvatanja onih koji vjeruju u Allaha

i oni uvijek razmi{ljaju uvijek slobodno, zbog ~ega u umjetnosti i estetici

mogu formirati nepreglednu raznovrsnost.

[to se ti~e Marxa i njegovih idejnih sljedbenika, zbog toga {to nisu mogli

pojmiti ove ~injenice, oni su ljudsku svijest nastojali staviti u jednu krajnje

usku i imaginarnu formu kao {to je "kategorija svijesti". Svakoga do koga

su uspjeli doprijeti primoravali su da ̀ ivi i razmi{lja prema ovim imaginarnim

formama. Iz tog razloga je u svim zemljama u kojima se nametnuo marksizam

zamrzavao estetsko poimanje i umjetnost kao oblik izraàvanja ljudskog

duha. Kao {to su komunisti bezdu{no pobili desetine miliona ljudi, na

izvjestan na~in ubili su i humane kvalitete kao {to su umjetnost, estetika,

nauka, misao.

UU~~mmaalloosstt ""kkoommuunniissttii~~kkee uummjjeettnnoossttii""Prvi marksisti~ki reìm uspostavljen je bolj{evi~kom revolucijom

oktobra 1917. u Rusiji. U zemlji u kojoj je ~eli~nom pesnicom vladao prvo

Lenjin, a nakon njega i Staljin, po~elo je sa novim uobli~avanjem cijelog

dru{tva prema komunisti~koj ideologiji. Jedna od sfera za kojom su komunisti

posegnuli bila je umjetnost, estetika i arhitektura, koje spadaju me|u

najva`nije elemente kulture.

KOMUNIZAM U ZASJEDI

88

Odmah nakon Revolucije unesen je pojam ""uummjjeettnnoosstt pprroolleetteerriijjaattaa"".

Umjetnici koji su prihvatili komunizam okupili su se oko ~asopisa IskusstvoKommuny (Umjetni~ka komuna) i izdali saop}enje da }e "proizvoditi

umjetni~ka djela koja }e sluìti kulturi proleterijata". Sli~na ideja izno{ena

je i u udruènju Proletkult (Kultura proleterijata).

Pokrenute se razne rasprave o zna~enju i smislu "umjetnosti

proleterijata". Od samog po~etka 20-ih godina, vode}i ruski umjetnici, poput

TTaattlliinnaa ii RRooddcchheennkkaa, po~eli su braniti tezu da bi ""uummjjeettnniikk mmoorraaoo bbiittii tteehhnnii~~aarr

kkoojjii }}ee ppiittaannjjiimmaa pprroolleetteerriijjaattaa pprrooiizzvvooddiittii pprraakkttii~~nnaa rrjjee{{eennjjaa"". Ova teza, koja

je dobila i Lenjinovu saglasnost, isklju~uje mnoge poznate grane umjetnosti

smatraju}i ih "nekorisnim s aspekta proleterijata". Na primjer, Tatlin i

Rodchenko su ustanovili da jedna umjetni~ka slika niukom slu~aju ne}e

mo}i osigurati doprinos svakodnevnom ìvotu radnika i, oslanjaju}i se na

to, donijeli su odluku da je slika vrsta umjetnosti koja nema pro|e.

Ovo novo poimanje umjetnosti je 1921. definirano kao "constructivism"

i po~elo se pojavljivati kao zvani~na politika umjetnosti Sovjetskog Saveza.

Za~etnik ovog pristupa, Tatlin, smatrao je da su, umjesto "nekorisnih"

umjetnosti poput slikarstva, potrebni "korisni" radovi poput dizajna ku}a i

namje{taja. Dizajnirao je odje}u "minimalne teìne i utro{ka repromaterijala"

koja je u toku radnog vremena proleterima, odnosno radnicima osiguravala

"maksimalnu toplotu i pokretljivost". Opet istom

logikom, konstruirao je "pe} sa minimalnim

utro{kom goriva, a sa maksimalnom sposobno{}u

zagrijavanja". Na taj je na~in trebao

osigurati nove pogodnosti u ìvotu

"proleterijata".

Jedan odpionira

"socrealizma":AleksandarRodchenko

HARUN YAHYA

Svi umjetnici nisu bili sa "inìnjerskim sposobnostima" kao {to je to

bio Tatlin. Me|utim, i oni su prihvatili "umjetnost proleterijata" i dali se na

poslove koji }e koristiti komunisti~koj ideologiji. Gotovo svi sovjetski

umjetnici tog perioda u{li su u utrku proizvodnje radni~kih postera, koji su

se koristili u radni~kim klubovima i malim parlamentima zvanim "sovjeti",

plakata i slogana. Na svim ovim kreacijama nalazile se se zajedni~ke teme:

korpulentan sovjetski seljaci i radnici sa srpom ili ~eki}em u rukama sa

nabreklim mi{i}ima, figure razjarenih proletera koji se pridiù na noge

kidaju}i lance kojima su okovani, naoruàni vojnici koji, predvo|eni

Lenjinom, tr~e u sjenci crvene zastave...

Karakteristika ovog novog poimanja umjetnosti jjee ttaa {{ttoo jjee ppoojjaamm

""eesstteettiikkee"" uu ppoottppuunnoossttii iizzbbaa~~eenn ssaa ddnneevvnnoogg rreeddaa,, aa ssmmaattrraann jjee ~~aakk ii kkaaoo

{{tteettnnaa ""bbuurr`̀ooaasskkaa"" nnaavviikkaa.. Sve slike, skulpture, posteri, dekori i arhitektonske

kreacije bile su daleko od estetike, ispunjene hladno}om, u~malo{}u i grubim

crtama. Definiranjem Encyclopedia Britannica, komunisti~kom umjetno{}u

gospodario je ""aannttiieesstteettiizzaamm"" u punom smislu tog pojma.

Ovakvo poimanje umjetnosi je u vrijeme Staljina poprimilo jo{

konzervativniji oblik. Ovo u~malo poimanje umjetnosti, koje je Staljinov

reìm nazvao ""ssoocciijjaalliissttii~~kkiimm rreeaalliizzmmoomm"", dovedeno je u poloàj zvani~ne

politike. Socijalisti~ki realizam se definirao kao jedno poimanje umjetnosti

koje "u svakodnevnom ̀ ivotu proleterijata realno reflektira principe sovjetske

"OdbranaPetrograda":djelo ruskogumjetnikaAleksandraDeyneka, 1927.

KOMUNIZAM U ZASJEDI

revolucije (odnosno komunisti~ke ideologije)". U romanima napisanim u stilu

socijalisti~kog realizma, komunisti~ki militanti se prikazuju kao odlu~ni,

hrabri, po`rtvovani; opisuje se navodno uzorna borba ovih militanata;

sovjetski seljaci i radnici su opisani kao navodno "sretni" zahvaljuju}i

Revoluciji.

U stvarnosti, Revolucija narodu nije donijela blagostanje, ve}, naprotiv,

glad, torture i smrt, ali umjetnici "socijalisti~kog realizma" uop}e nisu

smatrali neispravnim da se to prikaè sasvim suprotno. Socijalisti~ki realizam

u biti nije bio izraz stvarnost (realizma), ve} ma{te i romantizma.

""IIddeeaalliizziirraannjjeemm ddooggaa||aajjaa ii llii~~nnoossttii kkaakkoo bbii uuttjjeeccaallii nnaa ssvviijjeesstt mmaassaa ii nnjjiihhoovviimm

uuzzddiizzaannjjeemm ddoo jjeeddnnee ooddrree||eennee ssvveettoossttii,, ssoocciijjaalliissttii~~kkii rreeaalliizzaamm ssee zzaassnniivvaaoo

nnaa rroommaannttiizzmmuu"", stoji u Encyclopedia Britannica. Socijalisti~ki realizan je definiran 1932., u krvavim danima Staljinovog

reìma i sve do 80-ih godina ostao je tako|er kao zvani~na politika umjetnosti

Sovjetskog Saveza. Tokom cijelog ovog perioda sovjetskom umjetno{}u

gospodarila je atmosfera komunisti~ke bezizraàjnosti, hladno}e i ustajalosti.

Da bi osigurao izvjestan presti` na me|unarodnom nivou, sovjetski reìm

Zajedno sa komunizmom, umjetnostje izgubila svu estetsku komponentu

i bila je preobra}ena u jedan hladnimetod propagande. Na slikama je

prikazivan model ~ovjeka kome seteìlo: grub, jak, bezizrazan seljak ili

radnik koji je odan sistemu i koji nerazmi{lja ni o ~emu drugom.

HARUN YAHYA

je stimulirao umjetnike, pridavao veliki zna~aj nastanku novih umjetni~kih

djela, me|utim, zbog dogmati~kog pristupa zvanog "socijalisti~ki realizam"

sva su ta novonastala djela ostajala u okviru krajnje sku~enih, neukusnih i

neestetskih formi.

Pored Sovjetskog Saveza, socijalisti~ki realizam se primjenjivao i u Kini

koja je 1949. g. pre{la na komunisti~ki reìm i koja je isto tako donijela

beìvotno i grubo poimanje umjetnosti.

Premda je, u biti, rusko dru{tvo dalo veoma velike umjetnike; to dru{tvo

se potpisalo ispod izuzetnih umjetni~kih djela i arhitektonskih ~uda. U svijetu

poznat muzej Hermitage, koji je osnovan u St. Petersburgu u periodu prije

Revolucije, sadràvao je jednu veoma bogatu i rasko{nu kolekciju. Ali,

komunizam je rusku umjetnost zaledio 1917. g., pa ~ak i daleko unazadio.

Aktualna beìvotnost komunisti~ke umjetnosti je rezultat materijalisti~ke

filozofije koja, kao {to smo to na po~etku naglasili, obrazuje komunisti~ki

pogled na svijet. Materijalisti~ka filozofija, kao {to smo ve} rekli, povr{na

je misao koja ~ovjeka vidi samo kao gomilu materije i koja, isto tako, sve

Sovjetski propagandni plakati iz 20-ih godina: "Deset zapovijedi proleterijata" i"Me|unarodna imperijalisti~ka zmija"

92

Prihvatljivo je da u komunizmuljudi izgledaju hladni, okrutni,

bezdu{ni. Lideri su ina~e togkaraktera, a tako se i opisuju.Ovi razli~iti Lenjinovi portreti

naslikani od strane sovjetskih umjetnika sutako|er i izraz tamnog

duhovnog stanja komunizma.

Primjer"antiestetskog"

nazorakomunisti~ke

umjetnosti: djelo sovjetskogumjetnika

Vladimira Tatlina,1920.

Drugi primjer komunisti~kog

"antiestetizma":portret

proletera, radjednog

sovjetskogumjetnika

nastoji reducirati na materiju. A {to se ti~e prilago|avanja materijalisti~ke

filozofije umjetnosti, ono je, kao uostalom i u svim drugim sferama, i u

ovoj sferi bilo uzrok jednom potpunom fijasku, po{to je umjetnost na~in

izraàvanja emocija poput odu{evljenja prema lijepom, estetska naslada

kojom je Bog obdario ~ovjeka. Da bi nastala lijepa umjetni~ka djela, ove

uro|ene sklonosti, koje potje~u od stvaranja koje se nalaze u biti ~ovjeka,

moraju se izraziti u potpuno slobodnom i mirnom okruènju. Komunisi~ka

diktatura, koja je prvobitno formirana u Sovjetskom Savezu, a nakon toga

opona{ana kroz komunisti~ke reìme u Kini, zemljama Isto~nog bloka,

Indokini ili Kubi, u potpunosti je uklonila ovaj ambijent slobode i mira i,

drè}i stanovni{tvo pod stalnom presijom, ubila i umjetnost.

Osim toga, udaljavanjem ljudi od vjere, zadala je jo{ jedan udarac

umjetnosti po{to su duhovni entuzijazam i odu{evljenje, koje ~ovjek crpi iz

vjere, osnovne emocije koje inspiriraju umjetnost. Najve}i slikari, skulptori

i neimari u povijesti uvijek su proizvodili djela sa vjerskim temama,

inspiraciju i snagu su crpili iz svojih vjerskih uvjerenja. Zbog toga {to su

~ovjeka doìvljavali ne kao ̀ ivotinju ili materiju koja nestaje nakon njegove

Propagandni plakat Tre}e komunisti~keinternacionale organizirane pod vodstvom

Sovjetskog Saveza. Na licu militanta sazastavom u ruci nalazi se potpuni izraz hladnog

komunisti~kog svijeta.

95

smrti, ve} kao bi}e kojem je Bog podario du{u, ovi umjetnici su s

entuzijazmom ~ovjeku iskazivali ljepotu, manifestaciju Boìje umjetnosti.

U jednoj zajednici u kojoj je vjera potisnuta, neizbje`no je da ljudi

izgube ovaj entuzijazam i odu{evljenje, da postanu besciljni zapadanjem u

duhovne krize. Ova pojava se doga|ala u svim komunisti~kim reìmima;

zajednicom je gospodarila ppoottii{{tteennoosstt,, uu~~mmaalloosstt,, bbeesscciilljjnnoosstt ii ppeessiimmiizzaamm

nnaassttaallii kkaaoo ppoosslljjeeddiiccaa aatteeiizzmmaa,, nneepprriiddaavvaannjjeemm zznnaa~~aajjaa ~~oovvjjeekkuu kkoojjii jjee

ddoo`̀iivvlljjaavvaann kkaaoo `̀iivvoottiinnjjaa iillii bbii}}ee ~~iijjaa ssee uullooggaa ssee zzaavvrr{{aavvaa zzaajjeeddnnoo ssaa

nnjjeeggoovviimm `̀iivvoottoomm..

Obla~enje cijelog dru{tva u istu odje}u u Maovoj crvenoj Kini,

zabranjivanje ~ak drànja i ku}nih ljubimaca u toku “Kulturne revolucije”

drugi su efektni primjeri komunisti~ke konzervativnosti i ograni~enosti.

(Maoizam i “Kulturnu revoluciju” }emo analizirati u narednom poglavlju.)

PPaarraallooggiizzmmii ""kkoommuunniissttii~~kkee nnaauukkee""Druga zna~ajna sfera koja je doìvjela komunisti~ki udar bila je nauka.

Dok je na jednoj strani izmi{ljao pojam "umjetnosti proleterijata",

Staljinov reìm je s druge strane posegao i za naukom i iznio pojam ""nnaauukkee

pprroolleetteerriijjaattaa"". Prema ovoj komunisti~koj teoriji, postoji "nauka buròazije",

a tako|er i "nauka proleterijata", a obje }e dati me|usobno razli~ite rezultate.

NNaauukkaa pprroolleetteerriijjaattaa uu pprriinncciippuu nniijjee nnii{{ttaa ddrruuggoo ddoo kkrriivvoo pprriikkaazziivvaannjjee

nnaauukkee pprreemmaa ppoottrreebbaammaa mmaatteerriijjaalliissttii~~kkee ffiilloozzooffiijjee.. Najo~itiji pokazatelj toga

je ''sslluu~~aajj LLii{{eennkkoo'', koji je svoj pe~at udario na sovjetsku nauku Staljinovog

perioda.

TTrrooffiimm DDeenniissoovviicchh LLii{{eennkkoo {kolovao se po razli~itim {kolama {irom

Sovjetskog Saveza i, stekav{i Staljinovu naklonost, 40-ih godina osigurava

apsolutnu dominaciju nad poljoprivrednom i biolo{kom politikom Sovjetskog

Saveza. Najzanimljiviji Li{enkov istup bio je odbijanje zakona genetike,

koje je krajem XIX stolje}a eksperimentima otkrio austrijski botani~ar,

sve}enik GGrreeggoorr MMeennddee,, i koji }e biti podràni stru~nim radovima XX

stolje}a. Li{enko je istakao da su Mendelini zakoni "nauka buròazije", a

zauzvrat podrào tezu da se "ste~ene karakteristike prenose na potonje

generacije", koju je u XVIII stolje}u iznio evolucionisti~ki biolog LLaammaarrcckk..

Ova Li{enkova ideja, koja se ne temelji ni na kakvom nau~nom dokazu,

po~ela je privla~iti pa`nju u Sovjetskom Savezu, koji je 30-ih godina

preìvljavao veliku agrarnu krizu. Li{enko je obe}ao da }e, za razliku od

KOMUNIZAM U ZASJEDI

96

drugih biologa, primjenom svojih teza osigurati ve}e, ja~e i plodonosnije

ìtarice. Na primjer, istakao je da }e p{enica, koja se uzgaja u odgovaraju}im

uvjetima okoline, po~eti ra|ati sjeme raì, i s tim u vezi na~injeni su odre|eni

poljoprivredni poduhvati. (Ova tvrdnja je nalik onoj da }e se u divljem

okruènju pas nakon izvjesnog vremena preobratiti u lisicu, {to je jedno

neodrìvo ubje|enje koje je u biti apsolutno opre~no nauci i ~iji ni jedan

primjer nije zabiljeèn do danas.) Godine 1940. Staljin je Li{enka postavio

na ~elo Geneti~kog instituta Akademije nauka Sovjetskog Saveza, gdje je

ostao punih 25 godina. Li{enko je u isto vrijeme bio i predsjednik Akademije

poljoprivrednih nauka “Vladimir Ili~ Lenjin”.

Godine 1948. zabranio je obrazovanje i istraìvanja na polju klasi~ne

genetike, a ooddrree||eennii nnaauu~~nniiccii kkoojjii ssuu,, ne prihvataju}i Li{enkove

evolucionisti~ke teze, nnaassttaavviillii ssaa ooddbbrraannoomm MMeennddeelloovvee ggeenneettiikkee ppoohhaapp{{eennii

ssuu ii ppoobbiijjeennii..

Li{enkova agrarna politika prouzrokovala je veliku neproduktivnost.

Tvrdio je, na primjer, da }e ìtarice posti}i strukturu prikladnu za hladne

vremenske uvjete ukoliko se njihovo sjeme dugo vremena drì potopljeno

u hladnoj vodi. A da bi to dokazao, nakon potapanja u hladnu vodu, po

sibirskim stepama je zasijao tone sjemena. Naravno da je svo sjeme propalo.

Sli~ni pokusi su se uvijek okon~avali fijaskom. Me|utim, na ovu ~injenicu

se otvorenim jezikom po~elo upozoravati tek 60-ih godina. Na kraju, 1964.

je zvani~no prihva}eno da su Li{enkove teze nau~no pogre{ne, a nakon toga

su se uloìli veliki napori za ponovnu primjenu i izu~avanje Mendelove

genetike u Rusiji, a pre{lo se i na metode ameri~kog tipa

|ubrenja i ukr{tavanja bilja. Unato~ tome {to je postalo

jasno da su njegove teze najobi~nije gluposti i da je zbog

toga veliki udarac zadao sovjetskoj nauci i poljoprivredi,

Li{enko i njegove pristalice nisu odustali od svojih ideja

i, {tavi{e, uspjeli su u velikoj mjeri o~uvati pozicije i

zvanja u nau~nim ustanovama Sovjetskog Saveza.

''SSlluu~~aajj LLii{{eennkkoo'' pprreeddssttaavvlljjaa hhiissttoorriijjsskkii ddookkuummeenntt oo

ttoommee kkoolliikkoo vveelliikkuu {{tteettuu nnaauuccii ii zzaajjeeddnniiccii zzaaddaajjee sslliijjeeppaa

pprriivvrr`̀eennoosstt mmaatteerriijjaalliizzmmuu ii tteeoorriijjii eevvoolluucciijjee.. Savremeni

evolucionisti uglavnom ne tematiziraju slu~aj Li{enko,

a kada to i ~ine, prikazuju to samo kao dogmatski pokret

koji je u vezi s Lamarckom.

Negiranjem genetskih zakona,

Li{enko je, u imeljubavi i odanostiteoriji evolucije,

nekoliko decenijaunazadio sovjetsku

poljoprivredu.

HARUN YAHYA

97

Me|utim, Li{enko i njegove pristalice nisu bili samo lamarkisti, nego,

u isto vrijeme, i darvinisti. Lamarcka i Darwina su doìvljavali kao dvojicu

veoma zna~ajnih evolucionisti~kih teoreti~ara koji su se me|usobno

upotpunjavali. Uo~ili su da }e i Darwinova teorija ostati u zraku ukoliko se

odbije Lamarckova teza o "preno{enju ste~enih osobina na potonja

pokoljenja", te su zbog toga krenuli na put slijepe odbrane Lamarcka.

U tekstu "Darwinian Evolution and Human History" (Darvinisti~ka

evolucija i historija ~ovjeka) marksisti~ki i darvinisti~ki mislilac RRoobbeerrtt MM..

YYoouunngg o ovom pitanju daje slijede}i komentar:Nedavno je mi{ljenje da dru{tvo i priroda slijede iste evolucione i komunisti~kezakone otvorilo put li{enkoizmu koji predstavlja jedan od najopasnijih doga|ajaStaljinovog reìma 30-ih i 40-ih godina. Prihva}eno je da u prirodnim zakonimafunkcionira dijalektika, a oni biolozi koji se nisu sloìli sa ovim usvojenimmi{ljenjem ostajali su bez posla, ~esto su gubili slobodu, a ponekad ~ak iìvote. LLii{{eennkkooiizzaamm jjee jjeeddaann eevvoolluucciioonniizzaamm kkoojjii ssee ssuupprroottssttaavvlljjaa oossttaattkkuuSSvviijjeettaa ii nnee pprriizznnaajjee nnjjiihhoovvaa zznnaa~~aajjnnaa ddoossttiiggnnuu}}aa uu ggeenneettiiccii.. AAllii,, ssvvee ttoo ssuu rraaddiilliiuu iimmee ddaarrvviinniizzmmaa......56

Otpor koji su sovjetski rukovodioci pruàli genetskim zakonima u

vrijeme Li{enka samo je jedan od primjera materijalisti~kog fanatizma. I danas

je veoma veliki broj materijalista poput Li{enka i njegovih pristalica koji

su se borili protiv istih zakona genetike, u slijepom protivljenju ~injenici

Li{enko (prvi zdesna) u trenutkuupoznavanja sovjetskih nau~nika saprojektima sovjetske poljoprivrede kojise zasnivaju na "nauci proletrijata".

98

"kreacionizma" koju je nauka otkrila u ̀ ivim bi}ima, odnosno u protivljenju

dokazima stvaranja. I iz tog razloga oni godinama tro{e milione dolara i

prouzrokuju velike gubitke za ~ovje~anstvo kako bi do{li do bar jednog

dokaza koji govori o suprotnom. Samo zbog svojih ideolo{kih predrasuda

prave istraìvanja koja nigdje i nikada ne}e dati nikakve rezultate, osim

jedino rasipanje truda i novca. (Za detaljnije podatetke konstatirati knjigu

Harun Yahya, Kur'an: vodi~ za nauku.)

UUttjjeeccaajjii kkoommuunniissttii~~kkee iiddeeoollooggiijjee nnaa ssoocciijjaallnnii `̀iivvoottFanati~na struktura komunisti~ke ideologije o kojoj govorimo od po~etka

ovog poglavlja prouzrokovala je krajnje negativne efekte u socijalnom ̀ ivotu

komunisti~kih teìma XX stolje}a. Ovakva struktura je nametnula jedan

ateisti~ki ìvot, gotovo pakao, bezdu{an ìvot koji je, negiranjem i

udaljavanjem od Boga, nipoda{tavao raznovrsne duhovne i eti~ke vrijednosti.

Dru{tvo je podu~avano jednom mentalitetu bez straha od Boga, mentalitetu

koji ~ovjeka percipira kao materiju koja nestaje nakon smrti, a u ishodu

Li{enkovi paralogizmi su se primjenjivali i detaljno obja{njavani sovjetskim seljacima. Rezultat je biofijasko u pravom smislu rije~i.

99

toga se namjeravala formirati jedna od najnehumanijih koncepcija koje je

historija zabiljeìla. Ovi efekti, koji su zapaèni u Sovjetskom Savezu,

zemljama Isto~nog bloka i Kini, ukazuju da je "ìvotinjsko stado" model

dru{tva koji komunisti~ki sistem ̀ eli oformiti, upravo onako kako to predvi|a

i materijalisti~kodarvinisti~ka teorija.

Odre|ene temeljne karakteristike komunisti~kog dru{tva moèmo

nabrojiti na slijede}i na~in:

● U skladu s Darwinovom teorijom evolucije i Marxovoj "dijalektici

prirode", ~ovjek se u komunisti~kim zajednicama tretira kao razvijena

ìvotinjska vrsta. Analogno tome, za zajednicu se moè re}i da

predstavlja "ìvotinjsko stado". Ova koncepcija, koja dru{tvo tretira kao

ìvotinjsko stado, javlja se u svim etapama komunisti~kih reìma.

ôvjek, kao produkt ovog sistema, beìvotno je, bezdu{no, hladno bi}e

koje se nalazi izme|u "~ovjeka-ìvotinje-ma{ine".

● U komunisti~kom sistemu se ne pridaje zna~aj individui. Ide se za

logikom da ih ina~e u "stadu ima mnogo, ako se jedan i izgubi, nije velika

{teta". Iz stada se izbacuju, odnosno prepu{taju se smrti oni koji ne

mogu raditi ili su sakati. Ocjenjuju se kao bolesni i {tetni. Ne postoje

osje}aji poput oprosta, milos|a, vjernosti. Iz tog razloga, svi se boje

starosti i nestanka. Starim osobama se ne iskazuje pa`nja i po{tovanje;

Komunizam je reìm straha. Narodne mase su konstantno zastra{ivane od strane uniformiranih rukovodilacahladnog izgleda koji su narod posmatrali s visina, a sistem je egzistirao zahvaljuju}i upravo ovom strahu.

100

naprotiv, uliva im se nemilosrdna misao da "prije smrti slonovi moraju

i}i na groblje".

● Kao i ìvotinjsko stado, dru{tvo se formira od ljudi istog profila. Imaju

istu odje}u, voze se u istom modelu auta, ̀ ive u istom tipu ku}a. Cijelim

dru{tvom gospodari monotonija. Sportist, umjetnik, akademik, radnik;

svi imaju isti model ìvota. Ku}e su ìvotinjska skloni{ta, a odje}a se

izra|uje logikom "krzna koje }e {tititi od hladno}e". Estetika je potpuno

odsutna.

● Jedinku u prvi plan ne izbacuju njegove individualne karakteristike, ve}

snaga i doprinos koji daje zajednici. Idealna osoba je vrijedan radnik,

vrijedan seljak. Sistem se gradi na jednom samo materijalnom pojmu

"rada i proizvodnje". Ispravna je logika da "proizvodnja ja~a stado".

Nikada se ne obra}a pa`nja na etiku ljudi, njihovu namjeru i du{evno

stanje. U ovoj koncepciji, koja ìvot doìvljava kao borbu za opstanak,

nema zamjerke uni{tavanju slabih; naprotiv, to je potrebno. Zbog

odsutnosti po`rtvovanja, koje posjeduju ~ak i ìvotinje, svako prvo

misli na sebe zbog ~ega dru{tvo ne moè prosperirati. Zato {to su ljudi

daleko od samilosti, nemogu}e je da dru{tvo bude mirno i spokojno.

Kada se siroma{tvo saosje}anja i bespo{tednost ujedini sa strahom od

budu}nosti, zajednicom zagospodare bezna|e i pesimizam.

SpecijalnajedinicaDjzhernskykoja se uSovjetskomSavezu koristila zazaustavljanje protestnihmitinga.

101

● U psiholo{kom okruènju stada, ljudi ̀ ive u jednom konstantnom strahu.

Vrlo brzo se upla{e svakog doga|aja. Boje se ~ovjeka u mantilu pred

vratima, strahuju kada ih direktor pozove na razgovor. Izvor straha je

nepoznat, niko ga ne moè definirati, ali svi ìve u njemu, od najdonjih

do najgornjih.

● [tavi{e, u dru{tvu postoje razli~iti "centri straha" koji su nadomjestili

strah od Boga. Na primjer, sovjetski KGB (i tajne slu`be koje su mu

prethodile, kao êka, NKVD) funkcionirao je kao ustanova koja je

sijala smrtni strah u cijelom dru{tvu. Dru{tvom je vladalo mi{ljenje da

ove ustanove "sve ~uju i sve vide". Razvile su sistem ~i{}enja koji se

zasnivao na "{umskim zakonima"; bez ikakvog su|enja i apsolutnog

nepriznavanja prava na odbranu, u smrt su mogle poslati milione ljudi.

● Zbog toga {to je sistematski uni{ten strah od Boga, ljudi su opstruirali

strasti jedino onoliko koliko su strahovali od sistema. Radili su sve

vrste nezakonitosti ako to sistem ne}e vidjeti i kazniti. Masovne pojave

su kra|a, zloupotreba poloàja, pronevjera.

Isto~na strana Berlinskog zida prije ru{enja: zid koji je ~uvan bodljikavom ìcom, minama i tenkovima,postao je simbol komunisti~kog despotizma.

102

● Zebnja, strah i panika, nastali uslijed ̀ ivotnih uvjeta, stvaraju stres kod

naroda. No}u ne spavaju, danju su napeti i uznemireni. Njihova tijela

slabe. Stalna presija i te{ki ̀ ivotni uvjeti u mladim godinama uni{tavaju

i mu{karca i ènu, a ponekad su uzrok i njihove preuranjene smrti.

Zbog beznade`nosti ne mogu se nasla|ivati ~ak ni imetkom koji

posjeduju. Jedini spas vide u pi}u i u polupijanom stanju vode ̀ ivot koji

je gotovo ravan paklu.

● Vezuju se objeru~ke i divlje za ìvot, zbog toga {to vjeruju da se on

okon~ava smr}u. Zato {to sve druge doìvljavaju kao neprijatelje i

rivale u svojoj borbi za opstanak, sve akcije posmatraju i doìvljavaju

kao da su okrenuta protiv njih, {to, opet, budi osje}aj mr`nje.

"Solidarnost", "bratstvo", "jedinstvo" su pojmovi koji ìve jedino u

sloganima. U stvarnosti se svi me|usobno gledaju sa sumnjom i

nepovjerenjem i svako je osu|en na ìvot usamljenika.

● Zbog odsutnosti vjere u Boga, ne postoji ni{ta u {to bi individue mogle

vjeovati, duhovno se vezati. Darvinisti~kokomunisti~ka dràva

konstantno ugnjetava jedinku. A {to se ti~e ostalih u zajednici, oni su

potencijalni neprijatelji koji svakog trenutka mogu uzeti ono {to

posjeduje. Prema tome, u komunisti~kim dru{tvima jedini kome jedinka

moè vjerovati je sama ona, ali zbog toga {to je slabi}, ne moè vjerovati

ni sama sebi na taj na~in preovladava jedna izrazita beznade`nost. Zato

je jedinka u komunisti~kim zajednicama umorna i stalno se àli na

ìvot, ali, isto tako, ne poduzima ni{ta da bi promijenila postoje}e

stanje.

● Zato {to pamet jedinki ne moè do}i do izraàja u komunisti~kom

dru{tvu, u svim sferama ìvota, na poslu, u {koli, kod ku}e, u zabavi

uo~ljivi su veliki nedostaci. Djeluju samo onoliko koliko su podu~eni

(kao ̀ ivotinje) i zbog toga ne donose novi i originalan pristupu problemu

ili doga|aju sa kojim su suo~eni. U protivnom bi, ina~e, bili podvrgnuti

lo{em tretmanu.

● Zbog ljudi koji ne razmi{ljaju nema organizacije, izvori se optimalno

ne koriste. Izvori se - kao {to se to na efektan na~in moglo uo~iti kroz

primjer Li{enka - nepotrebno tro{e u ime utopisti~kih snova i ciljeva.

HARUN YAHYA

103

● U komunisti~kom dru{tvu je naru{ena i porodica, kao najosnovnija

jedinica zajednice. Ne postoji brak u pravom smislu rije~i. Postoji

jedino parenje i nastavak potomstva. Brak nije ìvljenje u skladu s

uzornim moralom, ve} produènje pokoljenja. Dijete ne odgaja porodica,

nego dràva ili "stado", kako je to sama okarakterizirala. Dijete se

odgaja na taj na~in zato {to se doìvljava kao nova snaga koja }e

ratovati, {tititi stado. Zato {to mrzi ku}u i sredinu u kojoj ìvi, majka

postaje nervozna i divlja, a sve se to odraàva i na dijete. Djeca su

agresivna i pesimisti~na zato {to im je uskra}ena porodi~na ljubav i

pa`nja. Umjesto ljubavi i po{tovanja, u ku}i vladaju sva|a i zategnutost.

Nema nikoga kome bi dijete moglo vjerovati.

● Prostitucija je veoma ra{irena u dru{tvu u kome ne postoji institucija

braka, vjernost i ~ednost i gdje preovladava jedino logika parenja.

● Presija policijske dràve koja upravlja komunisti~kom zajednicom ne

moè nadomjestiti savjest i bogobojaznost. Zato je stepen krivi~nih

djela veoma visok, kra|a je u dru{tvu masovna pojava. Grupno su

opusto{ene fabrike, plantaè, kooperative. Na taj na~in, zbog toga {to

bi predstavljao krivi~nog partnera, niko nikoga ne optuùje.

● Ma koliko se tvrdilo da je komunisti~ka ideologija daleko od njega,

rasizam je veoma ra{iren u komunisti~kim reìmima. Na primjer, u

Sovjetskom Savezu su bile izuzetno nagla{ene rasisti~ke antipatije

prema narodima koji nisu Rusi, naro~ito prema muslimanima i Turcima.

Kri{om je prihva}ena Darwinova rasisti~ka teorija, Turci i ostali

muslimanski narodi su tretirani kao "etni~ke grupe ~iji evolucioni proces

nije okon~an" i, pod imenom deportacije, bili su podvrgnuti masovnim

pokoljima. Pokolj je, prema komunisti~koj ideologiji, jedan sastavni dio

"dijalektike prirode", odnosno evolucije.

● U komunisti~kom poretku ljudi se tretiraju jedino kao produktivne

ìvotinje. Naro~ito je prisutno poniàvanje i mr`nja prema seljacima.

Marx je seljake okarakterizirao kao "vre}e krompira", a Lenjin i Staljin

su - kao {to smo to detaljno iznijeli u prethodnom poglavlju - milione

njih pobili namjerno izazvanom gla|u. Seljaci su, prema njima, samo

ìvotinjska stada koja proizvode ̀ itarice, pamuk i sl. A zapljena njihovih

proizvoda (kolektivizacija) smatrala se legitimnom i logi~nom koliko

KOMUNIZAM U ZASJEDI

104

0

DARVINISTI^KOKOMUNISTI^KA RUSKA DR@AVA NASTAVLJA SA ZLOSTAVLJANJEM NARODA

Z bog toga {to mase tretira kao ìvotinjska stada,darvinisti~kokomunisti~ka dràva niti pridaje

va`nost, a niti vjeruje svom narodu. Zbog toga,konstituisanjem okruènja straha, presije, vje{ta~keopasnosti i zastra{ivanja nastoje uspostaviti kontrolunad njima. Svakoga doìvljava kao potencijalnogosumnji~enog, zlo~inca ili izdajicu. Da bi, u jednomovakvom dràvnom ustrojstvu, ljudi bili ka`njeni iliubijeni, nije, potrebno da oni po~ine krivi~no djelo,zlo~in ili bilo kakav prijestup. Samo sumnja jedovoljna da bi bili na mukama. Komunisti~ka Rusijaje najilustrativniji primjer ovoga.Poznati histori~ar TTzzvveettaann TTooddoorroovv na slijede}i na~inopisuje odnos prema svom narodu zemalja saovakvom vrstom pristupa:

"Neprijatelj je najve}e oru`je koje se koristi uopravdavanju terora; ne moè postojati totalitarnadràva bez neprijatelja. AAkkoo nneepprriijjaatteelljj nnee ppoossttoojjii,,oonnddaa ggaa ddrr`̀aavvaa ssttvvoorrii.. Kada se neprijatelji odrede,onda im vi{e nema milosti... Biti neprijatelj jenepopravljiva i nasljedna mahana... Ista situacijavaì i za kkoommuunniissttii~~kkuu vvllaasstt kkoojjaa `̀eellii pprriimmiijjeenniittiipprreessiijjuu nnaa bbuurr`̀ooaasskkuu kkllaassuu iillii uunnii{{ttiittii bbuurr`̀ooaazziijjuuuu ttrreennuucciimmaa kkrriizzee.. DDaa bbii bbiillii mmeettaa oovvee `̀eelljjee,, nniijjeeppoottrreebbnnoo ddaa ssuu ppoo~~iinniillii bbiilloo {{ttaa;; ppoottrreebbnnoo jjee jjeeddiinnoobbiittii iizz bbuurr`̀ooaasskkoogg ssttaallee`̀aa"" (Tzvetan Todorov,L'homme depayse, Paris, Le Seuil, 1995, str. 33).

Slijede}e Lenjinove rije~i su tako|er veoma va`ne saspekta prizme kroz koju darvinisti~kokomunisti~kadràva gleda na svoj narod:

Dràva je u rukama dominantne klase, ma{inekoja je namijenjena za uni{tavanje otpora njezinihklasnih protivnika. Diktatura proleterijata se usu{tini ne razlikuje ni u ~emu od diktature nekedruge klase po{to je proleterska dràva ma{inakoja sluì za uni{tavanje buròazije. Diktaturaje vlast koja se direktno oslanja na nasilje i kojune obavezuje nikakav zakon. RReevvoolluucciioonnaarrnnaaddiikkttaattuurraa pprroolleetteerriijjaattaa jjee vvllaasstt kkoojjaa jjee ssttee~~eennaa iikkoojjaa ssee ooddrr`̀aavvaa nnaassiilljjeemm pprroolleetteerriijjaattaa pprroottiivvbbuurr`̀ooaazziijjee,, vvllaasstt kkoojjuu nnee oobbaavveezzuujjee nniikkaakkaavv zzaakkoonn

(Lenjin, Proleterska revolucija i izrod Kautsky,str. 53).

Kao {to se to izraàva i u ovim Lenjinovim rije~ima,nepovjerenje koje je prema svom narodu gajiodarvinisti~kokomunisti~ki reìm Sovjetskog Savezai gledanje na taj narod kao na bezvrijednu stoku jebilo povod da, uslijed tortura i gladi, umre desetinemiliona ljudi i jedan narod decenijama ìvi u strahui tami.

Ruski narod i danas ispa{ta i `rtva je istih razloga,po{to Rusija nastavlja sa istim mentalitetom koji jeprethodno vladao u Sovjetskom Savezu, jo{ svojnarod doìvljava kao bezvrijedne stvari, stoku.Najupe~taljivija ilustracija ove konstatacije je doga|ajkoji se 2000. godine dogodio u Rusiji. U ovomdoga|aju je darvinisti~kokomunisti~ka Rusija jo{jednom pokazala svoje mra~no lice. Moskva dugovremena nije ni{ta poduzimala u cilju spasavanjaìvota vojnika koji su se nalazili u potopljenoj ruskojpodmornici. Pod izgovorom navodne "dràvnesigurnosti" o ovoj nesre}i dugo vremena nijeobavje{tavala zapadne zemlje koje su mogle prite}iupomo} i tako je svoje vojnike svjesno ostavila daumiru na okeanskim dubinama. Metod ruske slu`besigurnosti, koja se posluìlainjekcijom u u{utkavanjuuplakane majke koja jereagirala na ovaj vandalizam,jedan je efektan primjer iilustracija da se reìm uMoskvi jo{ ne odri~e metodakoje je nekada koristio Staljin.Nakon Lenjina i Staljina, kojisu, odvode}i od ku}a,porodica, djece, roditelja,raznim torturama ubijalinevine ljude, koji su provodilimasovna ubistva ne prave}i pri tome razliku izme|umu{karaca i èna, djece i staraca, koji su, kao {tosmo vidjeli tokom cijele knjige, ìvote miliona ljudiuni{tili gla|u, milione osakatili i protjerali, sada iPutin nastavlja sa istom darvinisti~kokomunisti~komtiranijom. Putinova vlada, koja vodi istu, surovupolitiku i prema muslimanima ê~enima, a i premaRusima, najnoviji je primjer vandalizmakomunisti~ke ideologije.

i ubiranje meda koga su proizvele p~ele.

Ovo malo~as navedeno je, zapravo, jedan rezime, saèta slika ateisti~kog

dru{tva. @ivot sli~an ovome neizbjeàn je u dru{tvima - bilo kako da se ona

zovu - u kojima nema vjere u Boga zato {to se u zajednicama ovog tipa

~ovjeku ne pridaje zna~aj kao bi}u koje je Bog stvorio i koje posjeduje du{u.

Ljudi se me|usobno cijene - kao {to to od po~etka nagla{avamo - kroz

prizmu malo razvijenijih ìvotinja, materije ~ija funkcija prestaje nakon

smrti. Zbog toga u dru{tvu nema mira, povjerenja, solidarnosti i bratstva.

Svako je maksimalno preokupiran za{titom vlastitih interesa, osiguranjem

dobiti za vlastiti ìvot. Niko ne misli na zdravlje, spokoj, zadovoljstvo

drugoga. Ne vode brigu o tome da drugoga ne o{tete, ne rade na izbjegavanju

toga. U ateisti~kim dru{tvima je, isto tako, nemogu}e na}i pravedne

rukovodioce, ljude koji }e raditi za dobrobit zajednice. Svaka jedinka na svom

poloàju radi na ostvarenju maksimalne li~ne koristi.

ôvjek, koji, pak, ̀ ivi u skladu sa kur'anskom etikom, drugome pristupa

i doìvljava ga kao Boìjeg roba. Ne o~ekuje materijalnu dobit od

dobro~instva koje uradi; naprotiv, natjecanjem u dobro~instvima, ~ine}i

stalno korisne stvari, nastoji pridobiti Boìje zadovoljstvo. On je uvijek

uzornog pona{anja zato {to se nada lijepom ̀ ivotu na ahiretu i {to je svjestan

poruke Allaha, d`. {., da nema nikakva dobra ""......oossiimm kkaaddaa ttrraa`̀ee ddaa ssee

mmiilloossttiinnjjaa uuddjjeelljjuujjee iillii ddaa ssee ddoobbrraa ddjjeellaa ~~iinnee iillii ddaa ssee uussppoossttaavvlljjaa ssllooggaa mmee||uu

lljjuuddiimmaa.. AA kkoo ttoo ~~iinnii iizz `̀eelljjee ddaa AAllllaahhoovvuu nnaakklloonnoosstt sstteekknnee MMii }}eemmoo mmuu,,

ssiigguurrnnoo,, vveelliikkuu nnaaggrraadduu ddaattii"" (An-Nisa',114). Sve to, tako|er, ne ~ini zbog

nekih o~ekivanja od ljudi, ve} jedino zbog onoga {to mu je Allah obe}ao.

Ovo primjerno pona{anje Allah, d`. {., opisuje u slijede}em kur'anskom

ajetu:

II hhrraannuu ssuu ddaavvaallii -- mmaaddaa ssuu jjee ii ssaammii `̀eelljjeellii -- ssiirroommaahhuu ii ssiirroo~~eettuu ii ssuu`̀nnjjuu.. ""MMiivvaass ssaammoo zzaa AAllllaahhoovvuu lljjuubbaavv hhrraanniimmoo,, oodd vvaass nnii pprriizznnaannjjaa nnii zzaahhvvaallnnoossttii nneettrraa`̀iimmoo!! MMii ssee GGoossppooddaarraa nnaa{{eegg bboojjiimmoo,, oonnooggaa DDaannaa kkaaddaa }}ee lliiccaa ssmmrrkknnuuttaa iinnaammrrggoo||eennaa bbiittii"" (Ad-Dahr, 8-10).

ZZaakklljjuu~~aakkNajzna~ajnija intelektualna prepreka razvoju umjetnosti i nauke u

jednom dru{tvu je konzervativizam. Ako je dru{tvo uvjetovano da konstantno

ìvi i razmi{lja u odre|enim sku~enim formama, u tom dru{tvu onda umire

KOMUNIZAM U ZASJEDI

106

nauka i umjetnost. Za razvoj nauke i umjetnosti potrebno je slobodno

razmi{ljanje ljudi, pogled na svijet sa otvorenim horizontom.

Ovu konzervativnost koja umrtvljuje nauku i umjetnost veoma

pogre{nim komentarima neki ljudi nastoje imputirati vjeri. Me|utim, stvarna

vjera, koja se definira u Kur'anu, apsolutno je protiv konzervativizma; ta vjera

osigurava ljudima maksimalnu slobodu i jedan {iroki misaoni horizont,

osloba|a ljude od nespokojstva i svih strahova, osim bogobojaznosti. U

ovakvoj slobodi se maksimalno razvijaju nauka, umjetnost i misao. Ljudi,

kao {to ih je Allah, d`. {., na to podu~io u Kur'anu, duboko razmi{ljaju, uvijek

racionalno pristupaju Kosmosu, prirodi i svakom doga|aju sa kojim se suo~e.

Osim toga, ukomponiranjem nazora sluènja vjeri i Bogu, vjera ljudima

osigurava jedno veoma veliko ushi}enje, entuzijazam i volju za {irenje

umjetnosti, nauke i misli. Upravo iz tog razloga je islamski svijet tokom prvih

stolje}a doìvljavao veliki procvat.

[to se ti~e komunizma, on je na jednoj strani formirao jedan apsolutno

konzervativni politi~ki i socijalni sistem, a s druge strane, uni{tavanjem kod

ljudi vjere u Boga, ru{io i njihovu volju za ìvotom, onu stvarnost koja je

osmi{ljavala ̀ ivot. Sabotirao je umjetnost, nauku i misao; zavukao ih je pod

jaram jedne isforsirane teorije kakva marksizam.

Primjeri komunizma koji }e nam ovu ~injenicu ilustrirati na jedan

efektniji na~in de{avali su se u dalekim prostranstvima Azije.

HARUN YAHYA

107

Jedna od miliona `rtavaMaovoga gerilskog rata.

^ E T V R T I D I O

Komunizam je ro|en u Evropi. Prvu revoluciju je

realizirao isto~nije, u Rusiji, a u drugoj polovini XX

stolje}a pro{irio se jo{ isto~nije. Najmnogoljudnija

zemlja na svijetu, Kina, 1949. g. je zauzeta od strane

komunisti~kih gerilaca pod vodstvom MMaaoo ZZeeddoonnggaa ((MMaaoo TTzzee--

ttuunngg)). Maoovi militanti, decenijskim gerilskim ratom protiv

vladinih snaga na razli~itim podru~jima Kine, izveli su u Svijetu

drugu po veli~ini komunisti~ku revoluciju. Posljedice ove druge

velike revolucije su bile kao i posljedice prve, odnosno bolj{evi~ke

revolucije: ubistva, masovni pokolji, torture, glad, siroma{tvo,

degenerirano i u~malo dru{tvo straha, zatvoreno samo u sebe...

Mao je, poslije Lenjina, bio drugi teoreti~ar koji je u

komunizam unio zna~ajne promjene. Priznaje se da je on u

kontekstu tri zna~ajna pitanja na~inio reformu marksisti~ke misli:

CCRRVVEENNII TTEERROORR UU AAZZIIJJII

HARUN YAHYA

109

1) suprotno zna~aju {to su ga Marx i ostali komunisti~ki ideolozi imputirali

pojmu "radni~ke klase" (proleterijata), Mao je prihvatio ""sseelljjaa~~kkuu kkllaassuu""

kao prethodnike revolucije i inangurirao pojam "selja~kog socijalizma";

2) umjesto Lenjinovog poimanja komunisti~ke partije, koja akcijama u

centrima gradova vr{i pripreme za revoluciju, Mao je razvio metodu

""ggeerriillsskkoogg rraattaa"" i formirao komunisti~ku partiju koja se organizirala u

brdima i na poljima, a ne u centrima gradova;

3) suprotno internacionalisti~kom pristupu, koji se nalazi u osnovi

marksizma, a koji je prihvatio i Lenjin, Mao je dao zna~aj nacionalizmu

i razradio pojam ""nnaacciioonnaallnnoogg ssoocciijjaalliizzmmaa""..

U biti, stvarni razlog navedena tri razli~ita Maova pristupa su uvjeti u

kojima se nalazio. U zemlji poput Kine, ~ije gotovo cijelo stanovni{tvo ~ine

seljaci i u kojoj preovladava jedan konzervativni nacionalizam, Mao i nije

imao drugog izbora osim da razvije pojam "nacionalnog selja~kog

socijalizma". Mao, koji pridaje zna~aj selja{tvu, neizbje`no se organizirao

me|u seljacima i, isto tako neizbje`no, primijenio model "poljske gerile".

Kineski komunizam se razvio ido{ao na vlast podr{kom StaljinoveRusije. Me|utim, vandalizam crveneKine je zasjenio ~ak i Staljina.

KOMUNIZAM U ZASJEDI

Ovi razlozi obja{njavaju zbog ~ega je maoizam razli~it od lenjinizma.

U isto vrijeme obja{njavaju se i razlozi zbog kojih je on ideologija koja je

divlja, barbarskija i è{}a ~ak i od lenjinizma. Kada je komunizmu, koji je

ina~e jedna bezdu{na, divlja i krvolo{na ideologija, zajedno sa maoizmom,

pridodata i neukost, fanati~ni nacionalizam i kulturnocivilizacijsko

neprijateljstvo, pojavila se prava nesre}a. Maoizam je najgora verzija

komunizma, "gore zlo od najgoreg zla".

Maoizam nije bio utjecajan samo u Kini, nego i u Kambodì (period

Crvenih kmera), Sjevernoj Koreji, ~ak i u Albaniji. Unato~ tome {to je Mao

na vlast do{ao uz pomo} Staljina i {to su u vrijeme Staljina odnosi izme|u

Kine i Sovjetskog Saveza bili dobri, 60-ih godina nastupila je zategnutost i

nakraju su nekada{nja dva saveznika postali neprijatelji. Kinesko-sovjetsko

rivalstvo je imalo svoje dalekose`ne posljedice i u cijelom komunisti~kom

svijetu; sovjetski saveznici su se odvojili od kineskih.

[to se ti~e posljedica koje je maoizam donio Kini i komunisti~kim

zemljama koje su slijedile put Kine, bile su, koliko i lenjinizam, krvave i

mra~ne. Jedino {to je maoizam, kao "gore zlo od najgoreg zla", proizveo

reìme koji su ~ak stra{niji od Lenjinovog i Staljinovog reìma u Rusiji.

Pri~a ovog crvenog vandalizma koji je opasao Aziju bit }e izloèna na

narednim stranicama.

DDaarrvviinniissttii~~kkii ppoohhoodd uu KKiinnuu Komunizam je u biti jedna nastrana evropska ideologija: iznesena je

od strane evropskih filozofa i prvi put oìvotvorena od strane evropskih

aktivista. U biti, on nije ni{ta drugo do posljedica materijalisti~kog

neprijateljstva prema religiji koji je u Evropi pustio korijenje. Zanimljivo

je, me|utim, kako je ova ideologija dospjela i pustila korijene u zemlji poput

Kine koja je u svim aspektima veoma daleko od Evrope i zatvorena u sebe.

Kada sa ovim zanimanjem pogledamo na blisku historiju ove zemlje, pred

nama se javlja poznata slika: dolazak komunizma u Kinu ima isto zna~enje

sa dolaskom ateizma. A dolazak ateizma zna~i dolazak darvinizma.

Do kraja XVIII stolje}a, Kina je bila krajnje daleko od zapadnja~ke

kulture, predstavljala je zajednicu, kao {to smo ve} rekli, koja je bila zatvorena

u sebe. Engleski trgovci koji su u XIX stolje}u po~eli dolaziti u Kinu, sa

sobom su, tako|er, donijeli i dosta promjena. Sa ovim trgovcima prvi put

dolazi i opijum, supstanca koja je do tada Kini bila nepoznata. Zbog potro{nje

HARUN YAHYA

111

opijuma, koja se u Kini {irila poput epidemije, dva puta je izbio rat izme|u

Kine i Engleske. Na kraju je Engleska porazila Kinu, a zna~ajni gradovi,

predvo|eni Hong Kongom, u{li pod su engleski utjecaj.

Ovakav ulazak engleskog imperijalizma u Kinu je u ovu zemlju unio

tako|er i darvinizam koji je do{ao u poziciju nau~nog oslonca ove

imperijalisti~ke strukture (pogledati Harun Yahya, Darwinovo neprijateljstvo

prema Turcima). Materijalisti~ke i darvinisti~ke ideje, koje su preovladavale

u Evropi XIX stolje}a, po~ele su se brzo {iriti me|u kineskim intelektualcima.

Evolucionisti~ki pisac RRiicchhaarrdd MMiilllleerr je o ovom pitanju pisao u svojoj knjizi

Encyclopedia of Evolution (Enciklopedija evolucije):

Zapad je u XIX stolje}u na Kinu gledao kao na izoliranog uspavanog diva kojinastavlja sa svojom starom tradicijom. Mali broj Evropljana je razumio da sukkiinneesskkii iinntteelleekkttuuaallccii ss vveelliikkiimm iinntteerreessoovvaannjjeemm pprriihhvvaattiillii DDaarrwwiinnoovvuu tteeoorriijjuueevvoolluucciijjee i da su postali svjesni da ona obe}ava nadu za promjene. Premakineskom piscu Hu Shihu, kkaaddaa jjee 11889988.. oobbjjaavvlljjeennaa kknnjjiiggaa TThhoommaassaa HHuuxxlleeyyaaEvolucija i etika, bbrrzzoo jjee ooddoobbrreennaa oodd ssttrraannee kkiinneesskkiihh iinntteelleekkttuuaallaaccaa.. Bogatisu sponzorirali jeftina kineska izdanja, i tako je ona dospjela do {irokih masa.57

Kao Mladoturci, koji su se, pod utjecajem Zapada, pred kraj osmanskog

perioda zanijeli materijalisti~kim idejama, i u posljednjem periodu Kine su

se, tako|er, pojavili ideolozi koji su prihvatili materijalizam i darvinizam.

Pod utjecajem i ovakvog raspleta, 1911. je dokraj~ena hiljade godina stara

kineska imperija i umjesto nje osnovana Republika Kina. Bez obzira koliko

da su tvrdili da su se pojavili sa antizapadnja~kim izgovorom i politikom,

kadar koji je formirao Republiku je u biti doslovno prihvatio mentalitet

rasisti~kog i socijalnog darvinizma koji ~ini osnovu zapadnja~kog

imperijalizma. U jednom tekstu autora JJaaccoobbaa HHeeiillbbrruunnnnaa objavljenom u

ameri~kom ~asopisu The New Republic o ovom pitanju je pisalo slijede}e:

Tih dana je ideja kori{tenja zapadnja~kih misli i izuma protiv Zapadadoìvljavala svoj vrhunac. Uo~i poznatog protestnog mitinga, koji je 4. maja1919. odràn u Pekingu, vr{ili su se pozivi na modernizam, demokraciju,patriotizam i nauku... Ali, prema kasnijem pisanju Tu Wei-minga, "to, zapravo,nije bila ni nauka, a niti demokracija, samo pozitivizam i populizam. U periodu4. maja jakobenvarski kolektivizam je ve} bio zahvatio intelektualni svijetKine." Reformisti poput Lianga Qichaoa, koji se bavio izdavanjem jednogtajnog ~asopisa, bili su pod krajnjim utjecajem jedne upro{tene, ali popularneverzije Darwina i Spencera. Rat izme|u rasa su vidjeli kao potrebu zanapredak.58

KOMUNIZAM U ZASJEDI

112

HHeerrbbeerrtt SSppeenncceerr, ime koje se spominje u citatu, rasisti~ki je filozof

koji je ìvio u istom periodu kada i Darwin i koji je Darwinovu teoriju

prilagodio socijalnim naukama. Iznio je ideje o superiornosti evropskih rasa,

da izme|u rasa i nacija treba postojati stalni sukob, da se ne trebaju pomagati

siroma{ni i onemo}ali u dru{tvu i jo{ niz ideja koje zra~e surovo{}u,

nepravdom i tiranijom.

Me|u kineskim intelektualcima koji su bili pod utiskom Darwina i

Spencera bila su i imena poput YYeenn FFuuaa (ili Yan Fua) i DDiinngg WWeennjjiiaannggaa, koji

su svojim idejama imali veliki utjecaj u formiranju moderne Kine. U svojoj

knjizi Chinese Communism and the Rise of Mao (Kineski komunizam i

Maov uspon) ameri~ki histori~ar BBeennjjaammiinn SScchhwwaarrttzz sa posebnom pa`njon

isti~e Yen Fua i njegove darvinisti~ke ideje. Prema Schwartzu, "Yen Fu je

doslovno uzeo zapadnja~ke ideologije i teorije, poput Spencerove teorije, i

to smatrao legalnim metodama za transformiranje dru{tva i postizanje snage

i bogatstva".59 Kako Schwartz kaè, zzaa YYeenn FFuuaa ""DDaarrwwiinnoovvee tteeoorriijjee ssee nniissuu

zzaaddoovvoolljjiillee ssaammoo ooppiissiivvaannjjeemm rreeaallnnoossttii,, uu iissttoo vvrriijjeemmee oonnee ssuu ooddrreeddiillee ii

vvrriijjeeddnnoossttii ii mmeettooddee kkoojjee ttrreebbaa sslliijjeeddiittii"".60

TTiinngg WWeenn--cchhiiaanngg (pi{e se i kao Ding Wenjiang) je drugi zna~ajni

kineski ideolog koji je komunizmu kr~io nove puteve. Temeljni oslonac i

njegovih ideja nije bilo ni{ta drugo do darvinizam. Ting je najzna~ajniji

predstavnik ""NNoovvee kkuullttuurree"", pokreta koji je bio veoma utjecajan u Kini 10-

ih i 20-ih godina XX stolje}a. Najbitnije obilje`je ovog pokreta je njegovo

suprotstavljanje konfu~ionizmu, vjeri kineskog dru{tva, i umjesto toga

Darwin, Huxley i Galton:trojica zna~ajnih evolucionista koji sukineske intelektualceusmjerili ka fa{izmu ikomunizmu

113

forsiranje materijalisti~kog pogleda na svijet. (“ Nova kultura”

je idejni za~etnik i Maovog komunizma, a i fa{izma njegovog

rivala CChhiiaanngg KKaaii--sshheekkaa..)

U svojoj knjizi Thing Wen-chiang: Science and China'sNew Culture (Thing Wen-chiang: nauka i kineska Nova

kultura), ameri~ki histori~ar CChhaarrlloottee FFuurrtthh je veoma detaljno

analizirao Ting Wen-chianga, doajena pokreta “Nova kultura”.

Prema Furthu, ono {to je Ting uradio nije ni{ta drugo do

pprreevvoo||eennjjee nnaa kkiinneesskkii iiddeejjaa eevvoolluucciioonniissttii~~kkiihh iiddeeoollooggaa kkaaoo {{ttoo

ssuu DDaarrwwiinn,, HHuuxxlleeyy ii SSppeenncceerr.. To je razlog {to Furth Tinga

naziva ~ak ""kkiinneesskkiimm HHuuxxlleeyyoomm""..61 (Huxley je bio najve}i

Darwinov oslonac i, {tavi{e, zbog toga su ga njegovi

savremenici spominjali pod imenom "Darwinov pas ~uvar".)

Ting, koji je na Glasgow univerzitetu u Engleskoj radio na zoologiji i

geologiji, 1911. se vratio u Kinu, gdje je, u novoformiranoj Republici Kini,

ulagao napore na {irenju darvinizma i materijalisti~kih ideja. Ting je ~~aakk

bbrraanniioo ii tteeoorriijjuu eeuuggeenniikkee kkoojjuu jjee iizznniioo FFrraanncciiss GGaallttoonn,, bbrraattii}} CChhaarrlleessaa

DDaarrwwiinnaa.62 (Eugenika je teorija koja, "razmnoàvanjem" zdravih i

uni{tavanjem bolesnih i sakatih u nekoj ljudskoj rasi, predvi|a osiguranje

navodnog evolucionog napretka. Najvi{e se primjenjivala u nacisti~koj

Njema~koj.)

Zna~ajan komentar o “Novoj kulturi” dao je profesor historije sa Harvard

univerziteta, JJaammeess RReeeevvee PPuusseeyy::

SSvvii ssllooggaannii ppookkrreettaa ““NNoovvaa kkuullttuurraa”” ssuu bbiillii oonnii kkoojjee jjee pprreetthhooddnnoo ppooddrr`̀aavvaaooDDaarrwwiinn i sada ih je ponovo nastavio podràvati. OOnn ((DDaarrwwiinn)) jjee nnaajjvvaa`̀nniijjiidduuhhoovvnnii lliiddeerr ppookkrreettaa ““NNoovvaa kkuullttuurraa””... Zato {to je njegova teorija, kao {to touporno isti~u lideri “Nove kulture”, (...) "dokazivala da je sada{njost boljaod pro{losti i da }e budu}nost biti bolja od sada{njosti". To obrazuje ubje|enjekoje se nalazi u pozadini slogana "Misli na sada{njost, ne obra}aj pa`nju napro{lost" koji su isticali anarhisti, ili na slogan koji }e kasnije izbaciti komunisti"Pridaji zna~aj sada{njosti, zaboravi pro{lost".63

Prema tome, kineski ideolozi, poput ovih koji su se pojavili po~etkom

XX stolje}a nakon {to se u Kini ra{irio darvinizam, donijeli su na svijet kineski

nacionalizam fa{isti~kih tendencija organiziran pod "Koumintang" partijom,

a nakon toga i kineski komunizam. U jednom svom tekstu objavljenom u

~asopisu New Scientist, kanadski darvinisti~ki filozof MMiicchhaaeell RRuussee o ovom

Darvinizam je u Kiniposluìo kao inspiracija ikomunizmu i fa{izmu.Chiang Kai-shek, fa{isti~kilider koji je bio pod utjecajem darvinizma.

114

KOMUNIZAM U ZASJEDI

pitanju iznosi slijede}u procjenu:

Na Zapadu se teorija evolucije suo~ila sa vjerskom i intelektualnom preprekom.Tako ne{to se nije dogodilo u Kini i ddaarrvviinniizzaamm ssee ooddjjeeddnnoomm uu~~vvrrssttiioo ii ppuussttiiookkoorrjjeennee.. Zapravo, sa odre|enih aspekata DDaarrwwiinn jjee pprriihhvvaa}}eenn ggoottoovvoo kkaaooKKiinneezz!! Taoisti~ka i neokonfu~ionisti~ka misao je uvijek nagla{avala ljudsku"predmetnost". Ideja da je na{e postojanje isto kao i ìvotinjsko za njih nijepredstavljala veliki {ok... Dana{nja zvani~na filozofija je (jedna vrsta)marksizma-lenjinizma. Me|utim, bbeezz DDaarrwwiinnoovvoogg sseekkuullaarrnnoogg mmaatteerriijjaalliissttii~~kkooggpprriissttuuppaa ((uu ffiilloozzooffsskkoomm zznnaa~~eennjjuu kkoojjee jjee ssaaddaa rraa{{iirreennoo)),, bbaazzaa ssee nnee bbii mmooggllaavveezzaattii zzaa MMaaooaa ii nnjjeeggoovvee rreevvoolluucciioonnaarree..64

""KKiinnaa ii CChhaarrlleess DDaarrwwiinn""Toliko je darvinizam imao velikog utjecaja na kinesku historiju XX

stolje}a da je poznati histori~ar sa Harvard univerziteta JJaammeess RReeeevvee PPuusseeyy

napisao knjigu China and Charles Darwin (Kina i Charles Darwin), u kojoj

je obradio samo ovu temu. U knjizi se govori o tome da je, 36 godina nakon

objavljivanja u Engleskoj, Darwinova knjiga Porijeklo vrsta 1895. prevedena

na kineski i da je, {ire}i se nevi|enom brzinom me|u kineskim

intelektualcima, nakon toga obrazovala veoma velike socijalne i politi~ke

efekte. U uvodu Puseyove knjige stoji i slijede}e:

Kineski prijevod yani yu sheng lieh pai (jaki pobje|uju, slabi gube) poznateSpencerove teze da "prikladni ostaju u ìvotu" je (...) nakon 1895. bilapredmetom hiljada tekstova i postala jedini oslonac bilo kojeg idejnogdjelovanja obrazovanih umova u Kini.65

U aktualnoj knjizi, James Reeve Pusey analizira idejne struje koje su

se u prvoj polovini XX stolje}a razvile u Kini i kako su one pripremile

podlogu za maoizam. Jedno od imena na kojima se posebno zadrào bilo je

ime LLiiaanngg CChhii--cchhaaoo. Liang Chi-chao, jedan od poznatih pisaca tog vreme-

na, bio je fanatik koji se upustio u darvinizam i materi-

jalisti~ku filozofiju:

Liang Chi-chao (...) u svom tekstu objavljenom u jednom~asopisu 16. oktobra 1902. pi{e da je, uu ooddnnoossuu nnaa

U svojoj knjizi “China and Charles Darwin”(Kina i Charles Darwin), histori~ar sa

Harvard univerziteta James Reeve Puseypi{e da je darvinizam imao velikog utjecaja u

Kini i da je pripremio idejnu podlogu i zafa{izam, a i za konumizam.

HARUN YAHYA

115

iiddeeaalliizzaamm,, mmaatteerriijjaalliizzaamm vvaalljjaannaa ffiilloozzooffiijjaa ii ddaa,, zzaahhvvaalljjuujjuu}}ii DDaarrwwiinnuu,, ppoo~~iinnjjeeppoorraa`̀aavvaattii iiddeeaalliizzaamm.. ""KKaakkoo jjee ssvviijjeett ssjjaajjaann uu oovviihh zzaaddnnjjiihh 2244 ggooddiinnee"", pisaoje, ""ssvviijjeett kkoojjii pprriippaaddaa tteeoorriijjii eevvoolluucciijjee,, mmaatteerriijjaalliizzaamm jjee uuzznnaapprreeddoovvaaoo,, aaiiddeeaalliizzaamm jjee pprriittiissnnuutt uuzzaa zziidd"". (...) A 31. oktobra 1902., u narednom broju istog~asopisa, koristi re~enicu koja }e, kasnije, za kineske komuniste predstavljatigotovo sveto pismo: "Filozofiju (...) obrazuju samo dva velika u~enja,materijalisti~ko i idealisti~ko."66

U knjizi China and Charles Darwin se na slijede}i na~in obja{njava da

je darvinizam u Kini obrazovao jednu materijalisti~ku kulturu sukoba i

revolucije i da je darvinizam bio najve}i faktor u dolasku maoizma na vlast:

Darwin je inspirirao realizaciju jednog istinskog ponovnog ra|anja kineskemisli, a to je uradio osobito ru{enjem odre|enih tradicionalnih pogleda i starihautoriteta. (...) Ova etapa je, me|utim, kratko trajala i zavr{ila se sa nametanjemjedne nove ortodoksije, dakle iiddeejjee MMaaoo TTssee--ttuunnggaa.. Naravno, ii oovvaa nnaammeettnnuuttaaiiddeejjaa jjee ttaakkoo||eerr mmnnooggoo ttooggaa zzaahhvvaallnnaa ddaarrvviinniizzmmuu.. Zato {to je Darwin ozakoniopojmove promjena i revolucije putem sile. Nesumnjivo, ovo je jedan odnajve}ih historijskih utjecaja koje je Darwin ostvario u Kini. (...) Pojam pobunase 3.000 godina u Kini smatrao velikim grijehom. Protiv ovog sna`nog osje}ajagrijeha, Mao Tse-tung (...) se borio sa velikom energijom i darvinisti~kimistupima. Na kraju, Mao Tse-tung je iznio da }e marksizam-lenjinizam uspjetisvesti na samo jedan slogan: "Opravdano je buniti se." (...) To dolazi u zna~enjuda je pobuna jedan prirodni zakon, a ovoj lekciji Mao Tse-tung nije podu~enod strane Marxa, ve} od Sun Yat-sena i Liang Chi-chaoa, a ovi su to nau~iliod Darwina.

PPoojjmmuu rreevvoolluucciijjaa DDaarrwwiinn jjee oossiigguurraaoo oopprraavvddaannoosstt,, a, prema tome, ppoommooggaaookkuullttuurrnniimm rreevvoolluucciijjaammaa MMaaoo TTssee--ttuunnggaa ii (...) Liang Chi-chaoa, a isto tako ippoolliittii~~kkiimm rreevvoolluucciijjaammaa MMaaoo TTssee--ttuunnggaa,, Sun Yat-sena i Chiang Kai-sheka.Mislim da se marksistima ne}e dopasti ova analiza. Oni }e najvjerovatnije re}ida vrelo njihove pobjede nisu socijal-darvinisti (...) da je u stvarnosti ukomunisti~koj revoluciji u pokretu "narodna snaga", da je ova snaga proizvedenaod strane presija zemljoposjednika, eksploatacije kapitalista i agresivnostiimperijalista. Me|utim, ova snaga se (osim komunista) mogla isprazniti i oddrugih snaga. (...) MMaarrkkssiissttii ssuu pprreeoobbrraazziillii iinntteelleekkttuuaallccee,, aallii oonnii ssuu iinnaa~~ee rraanniijjeebbiillii pprreeoobbrraa}}eennii oodd ssttrraannee ddaarrvviinniizzmmaa.. Ako su marksisti "vlasnici pronicljivosti"koje su probudile mase u Kini, "vlasnici pronicljivosti" su oni koji su uprethodnom periodu u Kini probudili socijal-darviniste, ali i marksiste. (...)Pitanje je jo{ aktualno: [[ttaa jjee DDaarrwwiinn uurraaddiioo uu KKiinnii ttiimmee {{ttoo jjee KKiinnuu nnaa~~iinniiooppooggooddnnoomm zzaa mmaarrkkssiizzaamm ii iiddeejjuu MMaaoo TTssee--ttuunnggaa?? 67

Prethodna analizna nam na sasvim jasan na~in pokazuje da je darvinizam

KOMUNIZAM U ZASJEDI

116

osnova kineskog komunizma. Pokreta~ idejnih promjena Kine, imperije koja

je hiljadama godina bila zatvorena u sebe, bio je darvinizam.

Na narednim stranicama }emo se pozabaviti odgovorom na pitanje {ta

je Darwin uradio time {to je Kinu pripremio za maoizam.

KKaakkoo jjee MMaaoo ppoossttaaoo kkoommuunniisstt??Do sada smo govorili o idejnom preobraàju koji je Kinu pripremao za

maoizam. Postoji, me|utim, jedan moment koji se mora analizirati u

individualnoj dimenziji: Mao Tse-Tung.

Mao je do{ao na svijet 1893. g. kao dijete selja~ke porodice iz ju`ne

Kine. Od djetinjstva je ̀ elio vidjeti Peking, prièljkivao i ma{tao da ̀ ivi tamo.

Nakon {to je navr{io petnaest godina po~eo je pratiti ~asopise za omladinu

koji su izlazili u glavnom gradu. Naro~ito je rado ~itao ~asopis Nova

omladina, jedno od glasila pokreta “Nova kultura” koji smo spomenuli na

prethodnim stranicama. Ovaj ~asopis je bio pun tekstova darvinisti~kih

ideologa poput Yan Fua i Ding Wen-chianga.

U Peking, koji je uvijek èlio vidjeti, mladi Mao oti{ao je 1918. g.

Ovdje je ostvario bliski kontakt sa YYaanngg CChhaannggzzhhiijjeemm, profesorom na Peking

univerzitetu.

Yang Changzhi, koji je Mao vidio kao talentiranog mladi}a, pomogao

mu je da se zaposli u univerzitetskoj biblioteci. Mao je po~eo obavljati

poslove kao {to su ~i{}enje prostorija, sortiranje i brisanje pra{ine sa knjiga.

U tom periodu postaje veoma blizak sa LLii DDaazzhhaaoooomm,, direktorom biblioteke

~ije je tekstove u Novoj omladini nekada ~itao sa velikim odu{evljenjem.

Li Dazhao je imao komunisti~ke ideje i zbog toga se tako|er i univerzitetska

biblioteka po~ela spominjati kao "crveni salon". Komunisti~ki teoreti~ari Kine

su se veoma ~esto sastajali upravo u "crvenom salonu". Mao je tu prvi put

~uo za imena kao {to su Marx, Engels, Lenjin.

Me|utim, najzna~ajnija osoba koja }e utjecati da Mao prihvati

komunizam nije iz Pekinga ve} }e to biti komunisti~ki lider iz [anghaja, CChheenn

DDuuxxiiuu. Nakon {to je nekoliko mjeseci proveo u Pekingu, mladi Mao je oti{ao

u [anghaj i upoznao se sa Chen Duxiuom. Najbitnija karakteristika ovog

~ovjeka je da je bbiioo ookkoorrjjeellii ddaarrvviinniisstt.. ^̂aakk jjee pprriipprreemmiioo ii uunniivveerrzziitteettsskkuu

tteezzuu kkoojjaa ggoovvoorrii ssaammoo oo DDaarrwwiinnuu..68 Ovaj ~ovjek, za koga se moè re}i da

je bio najbitniji predstavnik darvinizma u Kini, tokom cijelog ìvota bio je

HARUN YAHYA

117

najve}i Maov savjetnik. Godinama kasnije }e Mao izjaviti: ""NNiikkoo nnaa mmeennee

nniijjee ddjjeelloovvaaoo kkoolliikkoo CChheenn DDuuxxiiuu"".69

U svojoj knjizi Mao, histori~ar sa Hong Kong univerziteta CCllaarree

HHoolllliinnggwwoorrtthh pi{e da je MMaaoo bbiioo ppoodd vveelliikkiimm uuttjjeeccaajjeemm ddaarrvviinniissttii~~kkiihh iiddeejjaa

CChheenn DDuuxxiiuuaa,, da se ~ak 1970-ih godina sa nostalgijom sje}ao svojih

mladala~kih istraìvanja o Darwinu.70

Dok je na nau~nom nivou od Chen Duxiua uzimao darvinisti~ko

obrazovanje, Mao je na jednoj strani na politi~kom nivou bio i pod utjecajem

kineskog lidera SSuunn YYaatt SSeennaa.. Interesantno, Sun Yat Sen, koji se ra~una

osniva~em moderne Kine i Kuomintanga (Nacionalne kineske partije) tako|er

je bio darvinist. Ovako u svom tekstu objavljenom u The New Republic pi{e

ameri~ki analiti~ar JJaaccoobb HHeeiillbbrruunnnn:

VVeelliikkii kkiinneesskkii rreevvoolluucciioonnaarr ii nnaacciioonnaalliisstt,, SSuunn YYaatt SSeenn,, bbiioo jjee oossoobbaa kkoojjaa jjee nnaaiissttaakknnuutt nnaa~~iinn uuttjjeeccaallaa nnaa MMaaooaa.. Sun je vjerovao da je za pobjedu nadzapadnja~kim snagama potrebno prihvatiti nacionalizam, a branio je jednupoliti~ku doktrinu darvinizma. Prema Sunu, "bez obzira koliko one spororadile, prirodne sile mogu uni{titi ~ak i velike rase". (...) Po~etkom 20-ihgodina, Mao je podràvao Suna, lidera Koumintanga. Sun je formirao savezizme|u svoje nacionalne partije Koumintanga i komunista, a ~ak je Maoizvjesno vrijeme upravljao propagandnim odjeljenjem Koumintanga.71

Jedan od propagandnih postera kineskihkomunista

118

Mao, ~iji je mozak ispran Darwinovim i Marxovim idejama, od 1920.

se na sceni pojavio kao jedan vatreni komunist. Zajedno sa jedanaest svojih

istomi{ljenika, 1921. je u [anghaju formirao Komunisti~ku partiju Kine. Od

ovog perioda }e, koriste}i metode raznih koalicija, sukoba, gerilskog rata i

propagande, oja~ati Komunisti~ku partiju. Pod Maovim liderstvom, komunisti

su izvjesno vrijeme bili u savezu sa Nacionalisti~kom patrijom. A u drugoj

polovini 20-ih godina ove dvije strane su postali neprijatelji. Maovi militanti

su se smjestili na jugu Kine, u pokrajini Jiangxi i, taj dio nazvali

"oslobo|enom teritorijom" i formirali jedan reìm koji je bio izvan uprave

centralne vlasti. Sukob izme|u dviju strana je trajao godinama. "Oslobo|ena

teritorija" se nakon Drugog svjetskog rata postepeno {irila i po~ela zahvatati

gotovo cijelu Kinu. Godine 1949. Maovi komunisti su zauzeli Peking i

proglasili "Narodnu Republiku Kinu".

Nakon bolj{evi~ke revolucije (1917.) Svijet je postao svjedok jo{ jedne

komunisti~ke revolucije. [to se ti~e rezultata ove druge revolucije, oni su,

u najmanju ruku, bili krvavi kao i rezultati njezine prethodnice.

""VVeelliikkii sskkookk"" ii vveelliikkaa ggllaaddDo 1949. Mao je vodio dugogodi{nji gerilski rat, a protiv centralne vlasti

koja je vladala velikim gradovima organizirao se po brdima i poljima. Da

bi uspio u tome, morao je uspostaviti dobre odnose sa seljacima, a tako je i

uradio. Obe}ao im je zemlju i slobodu, dao im je rije~ da }e, kada se osnuje

Mao u godinamakada je ~itao

Darwina i nakon~ega je postao

vatreni komunista

Lijevo: Sun Yat Sen;jedan od onih {to suMaou u nasljedstvoostavili darvinisti~ku ideologiju

119

komunisti~ka Kina, uìvati veliko blagostanje i sre}u. Seljaci, koji su

povjerovali ovim obe}anjima, tako|er su podràli njega i njegove gerilce.

Me|utim, kada je Mao do{ao na vlast, sve se promijenilo. Prvih godina

nakon revolucije, Mao je radio na postizanju vlasti u cijeloj Kini i uspostavi

komunisti~kog autoriteta u svim pokrajinama. U me|uvremenu, pod

optu`bom da su "klasni neprijatelji”, uhap{eno je hiljade osoba i

demonstrativno povje{ano pred narodnim masama. A sredinom 50-ih godina

po~eo je razmi{ljati o poduhvatu nalik Staljinovoj kolektivizaciji provedenoj

u Sovjetskom Savezu. Godine 1958. pristupilo se oìvotvorenju ovog

poduhvata. Mao je projekat nazvao "velikim skokom", ali je kineskom

narodu donio samo veliku neima{tinu i torture.

Veliki skok je zapo~et sloganom "udvostru~iti poljoprivrednu i

industrijsku proizvodnju cijele Kine". Radnicima je produèno radno vrijeme,

a ma{ine su po~ele raditi bez zaustavljanja. Me|utim, ma{ine, za koje nije

postojala dozvola zaustavljanja ~ak ni za popravak i pregled, nakon kratkog

vremena po~ele su se kvariti i izbacivati iz stroja.

Istinska glupost i tragedija desila se u poljoprivredi. Pod imenom

"pove}anja proizvodnje ukidanjem privatne svojine" svi seljaci su bili

primorani kooperativirati svoje njive. Ponovilo se oruàno pljenjenje koje

se prethodno doga|alo u Staljinovoj Rusiji. [tavi{e, u pojedinim oblastima

Mao nakon krvave revolucije, utrenutku progla{avanja NarodneRepublike Kine

120

Kine seljaci su ka`njavani od strane Maoa zato {to dobrovoljno nisu pristupali

kolektivizaciji. Ovi ljudi su ka`njavani smrtnom kaznom - gla|u.

Za veoma kratko vrijeme 'veliki skok' se pretvorio u veliku neima{tinu

i glad. Ovo je, poput vje{ta~ke Staljinove gladi u Ukrajini, bila tako|er glad

ljudske proizvodnje. Prizori Kine iz perioda 'velikog skoka' se na slijede}i

na~in opisuju u Crnoj knjizi komunizma:

Da je glad jedno od politi~kih pokreta~kih sila, pokazuje velika smrtnost upokrajinama kojima su rukovodili maoisti~ki radikali, iako se radi o pokrajinamauglavnom izvoznicama ìta u normalno vrijeme: Sichuan, Henan, Anhui. (...)Aktivisti Henana bili su ubije|eni, kao i Mao, da su sve te{ko}e posljedica toga{to seljaci skrivaju ìto: prema sekretaru prefekture Xinyang (10 milionastanovnika), gdje je za~eta prva narodna komuna u zemlji, "nije da nedostajehrane. @ita ima u izobilju, ali 90% naroda ima ideolo{ke probleme". UUjjeesseenn11995599.. ppookkrreennuuttaa jjee ooffaannzziivvaa vvoojjnnii~~kkoogg ssttiillaa pprroottiivv ssvviihh sseelljjaakkaa.. ("Klasni redovi"su za trenutak zaboravljeni.) Kao razlog, odgovorni su evocirali metodeantijapanske gerile. Najmanje deset hiljada seljaka zatvoreno je i mnogi su umrliod gladi. Nare|eno je da se polome sva kuhinjska oru|a (ona koja do tada nisupretvorena u nekorisni ~elik), tako da bi im zabranili da se hrane i uni{tili ̀ eljuda se okoriste na ra~un kooperative. ZZaabbrraannjjeennaa jjee ii vvaattrraa uu vvrriijjeemmee kkaaddaa sseepprriibbllii`̀aavvaallaa ttee{{kkaa zziimmaa!! Represija je bila stra{na: ssiisstteemmaattsskkee ttoorrttuurree nnaaddhhiilljjaaddaammaa zzaattvvoorreenniikkaa,, uubbiijjaannjjee ddjjeeccee,, kkoojjuu ssuu bbaaccaallii uu pprrookklljjuu~~aalluu vvoodduu iikkaassnniijjee kkoorriissttiillii kkaaoo ||uubbrriivvoo - u isto vrijeme, nacionalna kampanja podsticalaje kako treba "u~iti od provincije Henan". U Anhui, gdje je objavljeno kako}e se "crvena zastava o~uvati ako umre i 99% populacije", kadrovi se vra}aju

Propagandni poster crvene Kine: komunisti~ka ideologijazapo~eta od strane Marxa i Engelsa, nastavljena od stra-ne Lenjina i Staljina i na kraju preuzeta od strane Maoa...Zaista, ono {to se od Marxa i Engelsa prenosilo na Lenjinai Staljina, a od njih na Maoa bio je komunisti~ki "vulkan ko-ji je bljuvao krvlju". Lenjin i Staljin su ubice 50 miliona, aMao 60 miliona ljudi!

121

starim dobrim tradicijama sahranjivanja `̀iivviihh lljjuuddii ii ttoorrttuurroomm uussiijjaanniimm`̀eelljjeezzoomm..72

Mao se pojavio sa sloganom "selja~ki socijalizam" i do dolaska na vlast

kineskim seljacima je stalno obe}avao zemlju, hranu i za{titu. Ali, njegova

vladavina je seljake izloìla takvim patnjama i torturama da sli~ne moderna

historija nije zabiljeìla:

DDooggaa||aajjii ssuu ddoobbiivvaallii pprrooppoorrcciijjuu pprraavvoogg aannttiisseelljjaa~~kkoogg rraattaa.. (...) Mortalitet kaoposljedica gladi pre{ao je 50% u nekim selima; ponekad samo oni kadrovi kojisu zloupotrebljavali svoju vlast uspjeli su preìvjeti.

Kao i u Henanu, slu~ajevi kanibalizma bili su brojni (63 zvani~no priznata) iposebno kroz "tontine", kojima su razmjenjivali djecu da bi ih pojeli.

(...) U cijeloj zemlji mortalitet se pove}ao od 11% u 1957. do 15% u 1959. i1961. te naro~ito za 29% 1960. g. Natalitet se smanjio za 33% u 1957. i za18% u 1961. godini. Ne uzimaju}i u obzir deficit ro|enja (mo`da 33 miliona,ali neki su sigurno retardirani), gubici uslijed pove}anog mortaliteta od gladimogu se procijeniti, od 1959. do 1961., iizzmmee||uu 2200 mmiilliioonnaa (gotovo zvani~nacifra u Kini od 1968.) ii 4433 mmiilliioonnaa lljjuuddii.. RRaaddii ssee,, oo~~iigglleeddnnoo oo nnaajjvvee}}oojj eeppiiddeemmiijjiiggllaaddii (bar prema apsolutnim brojkama) uu cciijjeelloojj hhiissttoorriijjii KKiinnee (druga po reduje glad u periodu 1877.-1878. na sjeveru zemlje, sa izme|u 9 i 13 miliona ̀ rtava)ii nneessuummnnjjiivvoo uu hhiissttoorriijjii SSvviijjeettaa..73

Pribilje{ke jednog zapadnog promatra~a, koji je u periodu 'velikog

Maov poduhvat, koga jenazvao 'velikim skokom', bioje toliko besmislen i okrutanprojekat da se paralizirala ipoljoprivreda, a i ekonomijazemlje. Zbog gladi je umrlopreko 30 miliona ljudi!Pozadinu ove gladi na veomadetaljan na~in u svojoj knjiziHungry Ghosts: Mao's SecretFamine (Gladne aveti: Maovatajna glad) opisuje JasperBecker, {ef pekin{kog biroadnevnika South ChinaMorning Post

122

skoka' pro{ao pored jednog kineskog sela, opisuju podlo i tiransko lice

maoizma:

Prolazili smo pored samog sela. Blistavi zraci Sunca obasjavali su divlje trave,zelene poput ̀ adi, koje su nicale izme|u zemljanih zidova, isti~u}i tako kontrastsa ure|enim riìnim poljima, ali i oja|enost pejzaà. Pred mojim o~ima, me|udivljom travom, pojavila se odjednom scena koju su mi ispri~ali tokom jednogbanketa: pprrii~~aa oo ppoorrooddiiccaammaa kkoojjee ssuu mmee||uussoobbnnoo rraazzmmjjeennjjiivvaallee ddjjeeccuu ddaa bbii iihhppoojjeellee.. VViiddiioo ssaamm jjaassnnoo ttuu`̀nnaa lliiccaa rrooddiitteelljjaa kkaakkoo `̀vvaa~~uu mmeessoo ddjjeeccee,, zzaa kkoojjuussuu ddaallii vvllaassttiittuu.. Dje~aci koji hvataju leptire u poljima pored sela izgledali sumi kao reinkarnacija djece koju su pojeli njihovi roditelji. Saàlio sam se nanjih. Ali, jo{ vi{e na njihove roditelje. Ko ih je primorao da pojedu, u suzamai bolu drugih roditelja, to ljudsko meso koje nikada ne bi, ni u ko{maru,pomislili da probaju? SShhvvaattiioo ssaamm ttaaddaa kkoo jjee bbiioo nnjjiihhoovv dd`̀eellaatt,, ""kkaakkvvoogg~~oovvjjee~~aannssttvvoo uu nneekkoolliikkoo ssttoolljjee}}aa ii KKiinnaa uu nneekkoolliikkoo mmiilleenniijjaa nniissuu iimmaallii"":: MMaaooTTzzee--TTuunngg.. MMaaoo TTzzee--TTuunngg ii nnjjeeggoovvii sseekkttaa{{ii kkoojjii ssuu ssvvoojjiimm ssiisstteemmoomm ii ssvvoojjoommzzlloo~~iinnaa~~kkoomm ppoolliittiikkoomm pprriimmoorraallii rrooddiitteelljjee,, iizzlluuddjjeellee oodd ggllaaddii,, ddaa ddrruuggiimmaapprreeddaajjuu mmeessoo ssvvoogg mmeessaa ddaa bbii uubbiillii ggllaadd ii ddaa pprriimmee mmeessoo mmeessaa ddrruuggiihh rrooddiitteelljjaaddaa bbii ssee zzaassiittiillii.. Mao Tze-Tung koji je, da bi oprao zlo~in koji je upravopo~inio ubijaju}i demokraciju, pokrenuo 'veliki skok' i primorao hiljade ihiljade seljaka, zatupljenih gla|u, da lopatama ubijaju stare kompanjone i takospase vlastiti ìvot, zahvaljuju}i mesu i krvi svojih kompanjona iz djetinjstva.Ne, dèlati nisu oni, dèlati su Mao Tze-Tung i njegovi nekrunisanisljedbenici!74

UUttjjeeccaajjii ""eevvoolluucciioonniissttii~~kkee nnaauukkee"" nnaa MMaaoovvuu ggllaaddNa kraju Maove politike 'veliki skok', u periodu izme|u 1958. i 1961.

Mnogi Kinezi, koji su se uperiodu 'velikog skoka'

poku{ali oduprijetiMaovom vandalizmu,

svirepo su ubijeni. Na ovom dunumu se

nalazi hiljade ljudi koji su

pogubljeni metkom upotiljak.

123

g., glad koja je vladala na podru~ju cijele Kine je u svjetske anale uknjièna

kao najve}a glad u historiji koja je odnijela najvi{e `rtava. Pretpostavlja se

da je u toku gladi umrlo oko 40 miliona ljudi!. To je uàsna katastrofa koja

je, prema broju stanovnika iz tog perioda, ravna smrti cijele turske populacije.

Koji su razlozi katastrofe? Kao {to smo se malo~as dotakli, Maovi

militanti su seljake prisiljavali na kolektivizaciju, osnovali su mnogoljudne

"komune" koje su ~inile izme|u 100 i 300 selja~kih porodica, {to je u velikoj

mjeri smanjilo poljoprivrednu proizvodnju. A seljaci u odre|enim

pokrajinama su ka`njavani od strane Maovog reìma i namjerno izlagani gladi.

Sve ovo, me|utim, nije dovoljno za obja{njenje i odgovor na pitanje

kako je smrtno stradalo 40 miliona ljudi. Zapravo, postoji jo{ jedan veoma

bitan razlog ove velike katastrofe: "Li{enkov model", koji se 30-ih i 40-ih

primjenjivao u Sovjetskom Savezu, Mao je rije{io adaptirati kineskoj

poljoprivredi, seljake je primorao da primjenjuju metode ovog sovjetskog

nau~nika-darvinista, {to je rezultiralo velikim gubicima poljoprivrednih

proizvoda.

Militant Komunisti~ke partije, koji, u godinama 'velikog skoka', Kinezima propagira komunizam

KOMUNIZAM U ZASJEDI

124

Pitanje Li{enka smo obradili u prethodnom poglavlju. Kao posljedica

gluposti ""nnaauukkee pprroolleetteerriijjaattaa"" iz Staljinovog vremena, Sovjetska biologija

je povjerena okorjelom darvinisti, Trofimu Li{enku, koji je odbijao genetiku

i namjesto nje vjerovao u teoriju "preno{enja ste~enih osobina na potonje

generacije", koja je iznesena od strane Darwinovog prethodnika Lamarcka.

Primjena Li{enkovih besmislica je prouzrokovala velike gubitke u sovjetskoj

poljoprivredi.

Mao, me|utim, nije nau~io potrebnu lekciju od ove katastrofe iz

Staljinovog vremena. Naprotiv, Mao i njegovi saradnici, koji su od djetinjstva

rasli uz krajnje darvinisti~ko obrazovanje, nastavili su vjerovati u "nauku

proleterijata" i, prema potrebama teorije evolucije, sa iskrivljavanjem nauke.

U toku 'velikog skoka' doslovno je kopiran Li{enkov model, a kineski seljaci

su bili primorani baviti se poljoprivredom u skladu sa "evolucionisti~kom

naukom".

Li{enkove poljoprivredne poduhvate, koji su u Kini oìvotvoreni u

toku 'velikog skoka', na veoma detaljan na~in u svojoj knjizi Hungry Ghosts:Mao's Secret Famine (Gladne aveti: Maova tajna glad) opisuje JJaassppeerr BBeecckkeerr,,

{ef pekin{kog biroa dnevnika South China Morning Post. Prema Beckerovom

saop}enju, ova praksa, ~ije su se sve sfere okon~ale razli~itim katastrofama,

izgleda ovako:

BBlliisskkaa ssjjeettvvaa:: Li{enko je iznio da }e biljno sjeme evoluirati ukoliko se

osigura sklad sa prirodnim uvjetima okruènja i tvrdio da }e se me|u

sjemenom stvoriti "socijalisti~ka solidarnost", ali pod uvjetom da se sjemenke

siju blizu jedna druge. Ova praznovjerja i gluposti maoisti su proveli u djelo.

Do tog perioda se u ju`noj Kini na jedan dunum njive sijalo u prosjeku po

1.5 milion sjemenki. Godine 1958. komunisti su naredili da se taj broj pove}a

na 6-7 miliona. Naredne, 1959. g. ovaj broj su jo{ pove}ali, pa su naredili

da se sije od 12 do 15 miliona. Ovakva politika je rezultirala gubitkom

velikog dijela zasijanog sjemena i velikim padom u poljoprivrednoj

proizvodnji.75

DDuubbookkoo kkooppaannjjee:: Jedan od Li{enkovih pomo}nika, TTeevveennttyy MMaallttsseevv,,

tvrdio je da }e se isto tako i korijenje bilja dublje razvijati ukoliko se njive

dublje kopaju. I ova Lemarck(isti~ka) tvrdnja je tako|er prihva}ena i

oìvotvorena od strane kineskih komunista. Kineskim seljacima je u toku

'velikog skoka' nare|eno da njive prekopavaju ~ak i do 1.5 metar dubine. U

HARUN YAHYA

125

ishodu ove prisilne prakse, milioni seljaka su mjesecima bili primorani na

kopanje. Rezultat je bio opet veliki gubitak u proizvodnji i glad.76

PPookkoolljj vvrraabbaaccaa:: Mao je pokrenuo kampanju za uni{tenje ̀ ivotinjske vrste

koja nanosi {tetu poljoprivrednim proizvodima. Najve}i cilj ove kampanje

su bili vrapci. U cijeloj Kini su se po~ele primjenjivati specijalne metode

za lov i ubijanje ovih ptica. To je, me|utim, dovelo do naglog porasta kukaca

kojima su se vrapci hranili, a to je poljoprivrednim proizvodima pri~inilo

ve}u {tetu nego vrapci.77

PPoolljjoopprriivvrreeddaa bbeezz ||uubbrriivvaa:: U skladu sa Li{enkovim prijedlozima, kineski

komunisti su zaustavili kori{tenje hemijskog |ubriva. (Smatralo se da }e,

kada ostane bez |ubriva, sjeme "evoluirati" pokazuju}i prilagodljivost ovoj

novoj situaciji i na taj na~in }e se bez |ubriva posti}i isti urod.) Ovaj

eksperiment je tako|er u velikoj mjeri oborio poljoprivrednu produktivnost.78

Cijela ova praksa koja se zasnivala na Li{enkovim evolucionisti~kim

glupostima prouzrokovala je najve}u glad u povijesti. Dok su, me|utim,

milioni kineske populacije umirali od gladi, niko nije imao hrabrosti kritizirati

reìm i katastrofu koju je prouzrokovao. Jedino je ministar odbrane, general

PPeenngg DDeehhuuaaii, putem pisma poku{ao Maou objasniti katastrofu gladi, ali je

nakon toga smaknut uz optu`bu da je "desni~ar". U toku gladi, me|utim, uu

ssvviimm zzvvaannii~~nniimm iizzvvjjee{{ttaajjiimmaa nnaavvooddiillee ssuu ssee llaa`̀ii kkaakkoo ssuu ssee ""uu ppoolljjoopprriivvrreeddnnoojj

Na propagandnim posterima 'velikog

skoka' Mao je, uokruènju rodnih njiva,

prikazivan kao velikipoljoprivredni

genije. Me|utim, Maovemetode, koje je zasnivao

na Li{enkovimevolucionisti~kim

glupostima, rezultirale suvelikom poljoprivrednom

katastrofom.

126

pprrooiizzvvooddnnjjii oossttvvaarriillii vveeoommaa ssjjaajjnnii rreezzuullttaattii"".. Dok je u isto vrijeme narod

umirao od gladi, u odre|enim podru~jima su se ìto i rià ~uvali u velikim

ìtnim magacinima odakle su proslije|ivani u centre za izvoz.

Ista poljoprivredna politika se kasnije primjenjivala i u drugim

komunisti~kim zemljama kao {to su Kambodà i Sjeverna Koreja, gdje je

tako|er rezultirala na isti na~in: velika neproduktivnost, glad i masovno

umiranje. U svojoj izuzetnoj naivnosti, sljepilu i lahkomislenosti, komunisti

su poslu{no primjenjivali "komunisti~ki poljoprivredni juri{" koji su im

skuhali Li{enko i Staljin.

To sve zbog toga {to je to zahtijevala teorija evolucije, temelj

materijalisti~ke filozofije u koju su vjerovali.

MMaaoovvaa ddaarrvviinniissttii~~kkaa ttiirraanniijjaaTeorija evolucije je u uskoj sprezi sa svim katastrofama koje je Mao

priredio Kini. Kao {to se vidi iz prethodne analize, velika glad izme|u 1959.

i 1961. g. desila se u ishodu oìvotvorenja Li{enkovog modela "evolucionis-

ti~ke nauke". Svemu tome treba pridodati jo{ i nevjerovatnu tiraniju i

bezdu{nost Maoa i komunisti~kog kadra koji je vladao Kinom. Na kakvoj

strukturi razmi{ljanja se zasnivaju politike poput namjernog tiraniziranja gla|u

i prisiljavanja na nepojmljive vandalizme kao {to je to kanibalizam?

Nesumnjivo, to je u uskoj povezanosti sa prizmom kroz koju Mao i cijeli

komunisti~ki kadar pod njegovom kontrolom posmatraju narod. U prethodnim

poglavljima smo se uvjerili da u pozadini sovjetskog terora stoji tretiranje

naroda kao stoke. Ista situacija vaì i u primjeru Kine. Na Maoa i maoisti~ke

komuniste uop}e nisu utjecale patnje naroda koga su doìvljavali kao

ìvotinjsko stado, i to su vidjeli kao logi~no i normalno funkcioniranje

prirode. Ovaj Maov ugao posmatranja se na slijede}i na~in opisuje u Crnojknjizi komunizma

Mao, u skladu s tradicijom onih koji dominiraju Kinom, ali suprotno legendikoja je stvorena o njemu, ppookkaazzuujjee mmaalloo zzaabbrriinnuuttoossttii zzaa oobbii~~nnii ooppssttaannaakk ttiihhpprroossttaa~~kkiihh ii pprriimmiittiivvnniihh bbii}}aa kkaaoo {{ttoo ssuu sseelljjaaccii..80

Da je, s darvinisti~kim predrasudama, Mao tretirao "stokom" sve one

koje je vidio kao opoziciju komunizmu nagla{ava tako|er i histori~ar sa

Harvard univerziteta James Reeve Pusey u svom djelu China and CharlesDarwin (Kina i Charles Darwin). Pusey isti~e da su ""MMaaoovvee iiddeejjee mmoo}}nnaa

HARUN YAHYA

127

mmjjee{{aavviinnaa ddaarrvviinniissttii~~kkee iirroonniijjee ii pprroottuurrjjee~~nnoossttii""81 i dodaje:

Godine 1964. Mao je prijetio da }e "svu primitivnu stoku uni{titi". Time jenneepprriijjaatteelljjee iizzddvvaajjaaoo iizz lljjuuddsskkoogg rrooddaa,, a to se zasniva dijelom na tradicionalnomkineskom preuveli~avanju, a dijelom nnaa ssoocciijjaall--ddaarrvviinniissttii~~kkoomm ""rreeaalliizzmmuu"".Isto kao i anarhisti, oonnee kkoojjii rreeaaggiirraajjuu nnaa rreevvoolluucciijjuu ttrreettiirraa kkaaoo eevvoolluucciioonnii{{kkaarrtt ii mmiissllii ddaa ssuu zzaasslluu`̀iillii zzaattiirraannjjee rrooddaa.. Neprijatelji naroda nisu bili ljudi inisu zasluìli da se prema njima postupa kao prema ljudima.82

Mentalitet koji je ~ovjeka percipirao kao ìvotinjsku vrstu je krajnje

normalno prihvatao "eksperimentiranje" na ~ovjeku. U toku 'velikog skoka'

razmi{ljalo se o novim metodama ishrane, i to se bezdu{no isprobalo na

osobama koje su mu~ili gla|u:

Preìvjeli su bili prisiljeni traìti neprovareno zrnevlje kukuruza i crve ukonjskoj i kravljoj balegi. Oni su, tako|er, bili zamor~ad u eekkssppeerriimmeennttiimmaazzaa zzaammjjeennuu kkoojjaa bbii mmooggllaa ssmmaannjjiittii ggllaadd,, kkaaoo mmiijjee{{aannjjee bbrraa{{nnaa ssaa 3300%% ssmmjjeesseezzaa pprrooiizzvvooddnnjjuu ppaappiirraa uu pprraavvlljjeennjjuu hhlljjeebbaa,, iillii ppllaannkkttoonnaa iizz bbaarraa ssaa ssuuppoomm ooddrrii`̀ee;; prvi eksperiment u cijelom logoru prouzrokovao je uàsne bolove zbogtvrde stolice, nakon drugog ljudi su se razboljeli, aa mmnnooggii ssuu ii uummrrllii..Naposljetku, donesena je odluka o mljevenju stabljika kukuruza koje }e sepro{iriti na cijelu zemlju.83

Maov projekat 'velikog skoka' je u biti bio jedna vrsta opita prirodne selekcije.Mao je kinesku zajednicu prisiljavao na {to je mogu}e teè uvjete ìvota i nataj na~in su bili diskvalificirani slabi i oni koji su bili protiv komunizma. Sdruge strane se, putem gladi radilo i na ispiranju mozga seljaka, na njihovomdovo|enju u stanje pot~injenosti Maou i komunisti~kom reìmu. Idejni temeljove operacije bio je darvinizam. Tako je Mao u toku 'velikog skoka' u istovrijeme pokrenuo jedan "obrazovni potez", a glavnu ulogu u ovoj obrazovnojkampanji, zajedno sa dijalekti~kim materijalizmom, imao je darvinizam.""TTeemmeelljjii kkiinneesskkoogg kkoommuunniizzmmaa ssee zzaassnniivvaajjuu nnaa DDaarrwwiinnuu ii tteeoorriijjii eevvoolluucciijjee"",rekao je Mao u jednom govoru iz tog perioda i time sasvim jasno otkrio oslonacvandalizma koji je provodio.84

A u govoru {to ga je odmah nakon 'velikog skoka', 30. januara 1962.

g., odrào ~lanovima Komunisti~ke partije, Mao je na slijede}i na~in povukao

paralelu izme|u kineske Komunisti~ke partije i Darwina:... Doktrine prirodnjaka kao {to je Darwin dugo vremena nisu bile prihvataneod strane ve}ine ljudi i pogre{no su procjenjivane. Oni su bili manjina u svomdobu. I na{a Partija je, tako|er, u vrijeme osnivanja, 1921. g., imala sveganekoliko desetina ~lanova; i mi smo bili u manjini. Me|utim, ovako maloljudi je predstavljalo realnost i kinesku sudbinu.85

KOMUNIZAM U ZASJEDI

128

Ukratko, Mao napore svoje Partije i Darwinove napore drì u istoj

ravni, a svoju zadivljenost i uvaàvanje izrazio je navedenim rije~ima. Tvrdio

je da su ideje njegove, Komunisti~ke partije, kao i Darwinove ideje, u

po~etku bile prihva}ene od strane malog broja ljudi, ali da ta situacija nije

mijenjala istinitost ideja.

Me|utim, isto poput Darwinovih ideja, i Maove ideje su bile besmislice

i praznovjerja.

Zaista, izme|u 30 i 40 miliona ljudi je u toku 'velikog skoka' zbog gladi

izgubilo ìvote. Mnogi seljaci su zbog odupiranja kolektivizaciji bili

podvrgnuti torturi i ubijeni. Desetine hiljada ljudi, kod kojih je uo~en i

najmanji negativan stav prema komunizmu, progla{avani su "klasnim

neprijateljima”, hap{eni, podvrgavani torturama, u uàsnim kineskim

zatvorima imali su tretman ìvotinja i, na kraju, bili su pogubljeni.

Aktualni zatvori su bili specijalna mjesta gdje se prezentirao vandalizam

kineskog komunizma.

MMaaoovvii zzaattvvoorriiZa vrijeme Maoa, Kina je, u punom smislu rije~i, pretvorena u zajednicu

straha. Jedan od razloga tome je {to su ljudi, ~iji se broj izraàva milionima,

u ve}ini slu~ajeva bez ikakvih konkretnih prekr{aja, etiketirani kao

opozicionari komunizmu, hap{eni, zatvarani i, nakon izvjesnog vremena,

ubijani uz ceremonije pogubljenja koje su organizirane na trgovima velikih

gradova. Ra~una se da je direktnom Maovom direktivom ubijeno izme|u 6

i 10 miliona ljudi. Oko 20 miliona "antirevolucionara" je, tako|er, zna~ajan

dio svojih ìvota provelo u zatvoru. Ali, ìvjeti u ovim zatvorima je gore od

smrti. Aktualni zatvori se na slijede}i na~in spominju u Crnoj knjizikomunizma

Do 300 zatvorenika u jednoj }eliji od 100 m2 i 18.000 u Centralnom zatvoruu [engaju. Porcije hrane bile su tako bijedne da je vladala glad, a posao takoteàk da je dolazilo do iscrpljenosti; nehumana disciplina, uz stalno fizi~konasilje (na primjer, udaranje kundakom ~im se podigne glava, koja je obaveznomorala biti spu{tena tokom hoda). Mortalitet, do 1952. sigurno vi{i od 5%godi{nje (srednja vrijednost tokom godina 1949.-1979.), znao je dosezati i 50%tokom {est mjeseci u brigadi Guangxi gdje je u nekim rudnicima Shanxiumiralo i 300 ljudi dnevno. Najrazli~itije i nnaajjssaaddiissttii~~nniijjee ttoorrttuurree bile suuobi~ajene, a naj~e{}e je primjenjivano vvjjee{{aannjjee zzaa ggllee`̀nnjjeevvee rruukkuu iillii zzaa

HARUN YAHYA

129

ppaall~~eevvee;; jedan kineski sve}enik umro je nakon 102 sahata neprestanogsaslu{avanja. Najbrutalniji zlikovci mogli su harati bez ikakve kontrole: jedankomandant logora tako je ubio ili `̀iivvee ssaahhrraanniioo 1.320 zatvorenika tokom jednegodine, povrh brojnih silovanja. Pobune, tada brojne (nije bilo vremena zapsiholo{ku torturu nad zatvorenicima, me|u kojima je bilo mnogo vojnika),zavr{avale su pravim masakrima: nekoliko hiljada od 20.000 robija{a iznaftonosnih polja Yanchang je pogubljeno; u novembru 1949. hiljadu od 5.000buntovnika jednog {umskog radili{ta je ìvo zakopano!86

Staviti specijalne lisice na zglobove zatvorenika bila je jedna od tortura kojase naj~e{}e koristila u zatvorima Maoa. TTaakkoo||eerr ssee ddee{{aavvaalloo ddaa ssee ssttaavvee llaanncciiookkoo ~~llaannaakkaa zzaattvvoorreenniikkaa.. PPoonneekkaadd ssuu lliissiiccaammaa vveezzaannii zzaa rree{{eettkkee nnaa pprroozzoorriimmaattaakkoo ddaa zzaattvvoorreenniikk ~~aakk nniijjee mmooggaaoo nnii jjeessttii,, nnii ppiittii,, nniittii oottii}}ii uu WWCC.. Cilj je bioda se degradiranjem zatre moral individue. (...) PPoo{{ttoo jjee nnaarrooddnnaa vvllaaddaa ttvvrrddiillaaddaa jjee aabboolliirraallaa ssvvee oobblliikkee ttoorrttuurree,, oovvoo ssee zzvvaannii~~nnoo nnaazziivvaalloo ""kkaa`̀nnjjaavvaannjjeemm""iillii ""uubbjjee||iivvaannjjeemm"".87

Prvenstveni cilj svih ovih vandalizama bio je da se zastra{i cijela

populacija, a naro~ito reìmski opozicionari. Drugi cilj je bio uni{tavanje

individualnog dostojanstva putem tortura i zastra{ivanja, zatiranje ljudskih

obilje`ja i "animalizacija". Mao je na ovaj na~in mislio ostvariti svoj cilj

pretvaranja cijele kineske populacije u jedno ̀ ivotinjsko stado i tako vladati

njima.

Prijelomna ta~ka u oìvotvorenju ovih Maovih totalitarnih i tiranskih

projekata nad kineskom populacijom bila je "Kulturna revolucija".

““KKuullttuurrnnaa rreevvoolluucciijjaa””:: mmaassoovvnnoo kkiinneesskkoo lluuddiillooNakon fijaska 'velikog skoka', nagla{avaju}i da je on "iznad dnevne

politike", Mao je digao ruke od dràvnih poslova i po~eo razmi{ljati o

navodno "ve}im i bitnijim pitanjima". Ovaj period Maove {utljivosti okon~an

je 1966. g. Mao, koji je sebe proglasio "velikim kormilarom", proglasio je

da kineska revolucija jo{ nije ostvarila pobjedu zato {to se komunizam nije

sasvim usadio u svijest ljudi, da ~ak u najvi{im dràvnim organima vlasti

ima kadrova koji nisu shvatili komunizam i da je potrebna jedna "kulturna

revolucija" koja }e svemu tome stati ukraj.

“Kulturna revolucija” je bila potres koji }e sa zemljom sravniti cijelu

kinesku dràvu i njenzin narod. Maove upute su imale velikog utjecaja na

nauku omladine iz redova Komunisti~ke partije. Ova omladina, zvana "Crvena

KOMUNIZAM U ZASJEDI

130

garda", po~ela je sijati teror {irom zemlje. U grupama su {etali ulicama

pjevaju}i mar{ "Istok je crven", mogli su napasti ili uhapsiti sve one koje

su ocijenili kao "opre~ne komunizmu". Tako je hiljade birokrata na visokom

nivou, univerzitetskih profesora, nau~nika i intelektualaca uhap{eno i, nakon

stra{nih tortura, na poniàvaju}i na~in obje{eni.

LLiiuu SShhaaooqqii,, biv{i predsjednik dràve i jedan od najbliìh Maovih

prijatelja, Maovom naredbom je uhap{en, pretu~en na javnom trgu i, nakon

dugotrajnih tortura, bez ikakve medicinske intervencije, ba~en u }eliju gdje

je umro gr~e}i se od bolova. Profesor fizike na Pekin{kom univerzitetu,

PPuuffoonngg,, sin jednog od biv{ih Maovih "drugova" Deng Xiapinga, koji }e

nakon Maoa kinesku upravu uzeti u svoje ruke, saslu{an je od strane Crvene

garde, perverzno silovan u toku saslu{anja, tu~en debelim drvenim {ipkama,

a nakon toga izba~en kroz prozor sobe gdje je saslu{avan. Ostatak ìvota }e

provesti na kolicima za paraplegi~are, sa slomljenim prstima i izgubljenim

sluhom.88

U Crnoj knjizi komunizma se na slijede}i na~in, rije~ima jednog

posmatra~a, opisuju neljudske torture nad univerzitetskim profesorima koji

su uhap{eni u toku Kulturne revolucije:

U{ao sam unutra. Na sportskom terenu, i malo dalje pred jednom {kolskomzgradom, potpuno novom i na tri sprata, vviiddiioo ssaamm pprrooffeessoorree,, uukkuuppnnoo nnjjiihh 4400iillii 5500,, uu rreedduu.. GGllaavvaa ii lliiccee iimm jjee bbiilloo uummaalljjaannoo ccrrnnoomm ttiinnttoomm tako da su li~ilina "crne gangstere". Na vratu su nosili plakate sa natpisima "Reakcionarneakademske vlasti Untela", "Klasni neprijatelj Untela", "Sljedbenicikapitalisti~kog puta Untela", "Untel - {ef korumpirane bande" - sva imena suposu|ena iz {tampe. Svaki plakat bio je ozna~en crvenim krstom, {to jeprofesorima davalo izgled zatvorenika osu|enih na smrt, koji ~ekaju svojepogubljenje. Svi su imali magare}u kapu na glavi na kojoj su bili napisani sli~niepiteti, a na le|ima su nosili prljave metle, tara~e i cipele.

Za vrat su im tako|er objesili i kantu punu kamenja.Vidio sam direktora: njegova kanta je bila tako te{ka damu se metalna ìca urezivala duboko u koù i on jeposrtao. SSvvii bboossii,, oonnii ssuu uuddaarraallii uu ggoonngg ii uu {{eerrppee pprraavvee}}iikkrruuggoovvee ppoo tteerreennuu ii vvrrii{{ttee}}ii::

Kulturna revolucija je kriminalna furija pokrenutas ciljem uni{tavanja svih ljudi i ideja za koje se

procijenilo da su u suprotnosti sa komunisti~komideologijom. Poster desno je jedna ilustracija ovog

praznika prolivanja krvi: antikomunisti koje jepotukla {aka crvenih komunista.

HARUN YAHYA

KULTURNA REVOLUCIJA: BEZUMLJE KOJE JE UNI[TILO KINU

Crvena garda, ~iji je jedini ìvotni vodi~ bilaMaova Crvena knjiga, pod “Kulturnom

revolucijom” cijelu zemlju je potopila u krv istrah. âk je i na propagandnim posterima o~itbarbarizam Crvene garde. Na gornjem posteru

su univerzitetski profesori, uhap{eni ipodvrgnuti torturi Crvene garde, prikazani kao

paraziti koji degeneriraju dru{tvo.

Mladi crveni gardisti, ~iji jemozak ispran maoisti~kim

komunizmom

POVJE[ANI UNIVERZITETSKIPROFESORI Crvena garda jetokom “Kulturnerevolucije” torturipodvrgla desetine hiljadaljudi. Hapsili suuniverzitetskeprofesore,birokrate, umjetnikei pisce, poniàvali ihpred narodom i vje{ali ihsa pogrdnimnatpisima naplakatima obje{enimna vratu.

Jedno drugo politi~ko pogubljenje koje se dogodilo u Kini:èna po imenu Wang Shouxin uhap{ena je pod optu`bom da je

reìmski opozicionar, svezana je od strane vojnika, oborenana koljena i ubijena jednim metkom u potiljak. U egzekucijama

poput ove postojalo je jedno pravilo: ispaljeni metak moralaje platiti porodica pogubljenoga!

1

3

4

5

2

""JJaa ssaamm ggaannggsstteerr UUnntteellaa!!""

Naposljetku, ppaallii ssuu nnaa kkoolljjeennaa,, zzaappaalliillii ttaammjjaann ii pprreekklliinnjjaallii MMaaoo TTzzee--ttuunnggaaddaa iimm ""oopprroossttii zzaa nnjjiihhoovvee ggrriijjeehhee"".. Bio sam zapanjen pred tom scenom ipreblijedio sam. Nekoliko djevoj~ica se onesvijestilo.

Uslijedili su udarci i tortura. Nikada ranije nisam vidio takve torture: ttjjeerraalliissuu iihh ddaa jjeedduu ffeekkaalliijjee ii iinnsseekkttee;; pot~injavali su ih elektri~nim udarima; ttjjeerraalliiiihh ddaa kklleekknnuu nnaa rraazzbbiijjeennoo ssttaakklloo;; tjerali ih da glume "avion" vje{aju}i ih zanoge i ruke.89

Tokom “Kulturne revolucije” prakticirana je politika ""aanniimmaalliizzaacciijjee

(dehumanizacije) lljjuuddii"", koja je prije bila praksa Lenjinovog i Staljinovog

reìma. @igosani kao "neprijatelji naroda", opozicionari su prisiljavani da

pred narodom opona{aju ̀ ivotinje. Sa rukama svezanim na le|ima, odre|eni

profesori su bacani na travu i prisiljavani da "pasu", da, dakle, ustima ~upaju

travu sa zemlje i da je potom pojedu. [tampa u Pekingu je dodavala ulje na

vatru: "antimaoisti su 'pacovi koji hodaju ulicom, ubijte ih, ubijte ih!"90

“Kulturna revolucija” je bila kampanja masovnog ludila, kakva nije

zabiljeèna kroz povijest. Desetine hiljada ljudi je uhap{eno, podvrgnuto

torturi i pogubljeno od strane Crvene garde samo zato {to su slu{ali muziku,

hranili ku}ne ̀ ivotinje ili obavljali molitvu. A narod, koji je u{ao pod utjecaj

masovne hipnoze, podràvao je vandalizam svake vrste, dok su posmatrali

pokolje pu{tali su krikove koji su pokazivali njihovu podr{ku. Vandalizam

ove vrste se na slijede}i na~in opisuje u Crnoj knjizi komunizma:

Cijeli narod bio je pozvan na javne procese "kontrarevolucionarima", koji sugotovo svi osu|ivani na smrt. Narod je prisustvovao egzekucijama i oni suuzvikuju}i Crvenim gardama: "Ubij, ubij", ppoollaahhkkoo ssjjeekkllii ̀̀ rrttvvuu nnaa kkoommaaddee kkoojjee

Politi~kapogubljenja su bilauobi~ajena praksa

reìma crveneKine. Pod

optu`bom da "neidu Maovim

putem", veliki brojljudi je pogubljen

nasred ulice.

HARUN YAHYA

ssuu nneekkaaddaa ~~aakk ppeekkllii ii jjeellii iillii ssuu ppaakk ppeekkllii ii pprriissiilljjaavvaalliiddaa jjeeddee ppoorrooddiiccaa jjoo{{ ̀̀ iivvoogg nneessrreettnniikkaa nnaa nnjjeeggoovvee oo~~ii;;svi su bili pozivani na gozbu na kojoj su se dijelilijetra i srce biv{eg vlasnika i na mitinge na kojimaje orator govorio pred redom svjeè odrubljenihglava.91

Jedini izvor Crvene garde bila je Crvenaknjiga, koja je sadràvala Maove rije~i. Svi su

je znali napamet; {tavi{e, prethodnim

progla{avanjem "klasnim neprijateljem", na

licu mjesta su, pak, tukli, pa ~ak i ubijali one

koji knjigu nisu znali napamet. I najnormalnije i zakonito pona{anje su ~ak

karakterizirali kao "antikomunisti~ko" i ka`njavali:

Crvena garda, ta ozbiljna djeca dostojna saàljenja, pod izgovorom da"umanjuje revolucionarnu energiju", nnaa{{llii ssuu zzaa sshhooddnnoo ddaa zzaabbrraannee hhrraannjjeennjjeemmaa~~aakkaa,, ppttiiccaa ii uuzzggaajjaannjjee ccvviijjee}}aa ((ssaaddiittii ccvviijjee}}ee uu bbaa~~ii jjee bbiilloo aannttiirreevvoolluu--cciioonnaarrssttvvoo)).. ((......)) Patrole su u velikim gradovima, a naro~ito u [angaju, bezupozorenja {i{ali dugu ili kosu koja je namazana gelom, cijepali uske pantalone,otkidali visoke pete, bu{ili cipele na {pic i prisiljavali na davanje prikladnihimena radnjama. Crvene garde su zzaauussttaavvlljjaallee pprroollaazznniikkee ii,, ppoo ssvvoomm iizzbboorruu,,ttrraa`̀iillii ddaa ssee nnaappaammeett iizzggoovvoorree ooddrree||eennee MMaaoovvee iizzrreekkee.. Ve}ina stanovnikanisu imali hrabrosti izi}i iz ku}a.92

“Kulturna revolucija” je do{la u stanje takvog ludila da je, na kraju,

armija bila primorana na intervenciju i ponovnu uspostavu reda. Tokom 70-

ih godina Kina je lije~ila rane i popravljala ru{evine nastale uslijed “Kulturne

revolucije”. Mao Tze-Tung je 1976. g. umro. Iza sebe je ostavio preko 60

miliona mrtvih, desetine miliona ljudi koji su bili izloèni stravi~nim

torturama i mra~nu ideologiju.

VVaannddaalliizzaamm uu zzeemmlljjaammaa ppoodd kkiinneesskkoomm ookkuuppaacciijjoommMaoisti~ki vandalizam nije bio uperen samo protiv kineskog naroda.

@rtve crvenog vandalizma bili su i narodi koji su se nalazili pod kineskom

okupacijom ili pod stalnom kineskom dominacijom. Jedan od tih naroda su

i uujjgguurrsskkii TTuurrccii kkoojjii `̀iivvee uu iissttoo~~nnoomm TTuurrkkeessttaannuu,, odnosno u "Autonomnoj

Jedan drugi Kinez koji je nevinpogubljen u toku “Kulturnerevolucije”

136

pokrajini Ujgur" smje{tenoj na zapadnom dijelu Kine. I zbog toga {to su bili

muslimani, a i zbog toga {to su predstavljali nacionalnu manjinu, ujgurski

Turci su postali meta pekin{kog reìma, i od 1949., kada je Mao do{ao na

vlast, podvrgavani su sistematskom genocidu.

Ujgurskim Turcima je bilo zabranjeno da obavljaju svoje vjerske

du`nosti, pozatvarane su {kole i vjerski objekti, u mnogim mjestima na tom

podru~ju uhap{eni su vjerski slu`benici, od kojih su mnogi pobijeni.

Bez ikakvih mjera predostro`nosti, Kina je u Autonomnoj Pokrajini

Ujgur vr{ila nuklearne probe. Od 1964. do danas tu je izvr{eno 46 takvih

proba! One su rezultirale izuzetno velikim porastom oboljenja od raka, a

mnoga djeca su ro|ena sa tjelesnim mahanama ili mrtva.

U periodu izme|u 1949. i 1952. g. Kinezi su na razne na~ine pobili

2.800.000 ujgurskih Turaka, muslimana, izme|u 1952. i 1957. g. 3.509.000,

izme|u 1958. i 1960. g. 6.700.000, a izme|u 1961. i 1965. g. 13.300.000.

U isto~nom Turkestanu, gdje je muslimanima bilo zabranjeno da imaju vi{e

od jednog djeteta, prisilnim abortiranjem ubijana su djeca onih koji se nisu

pridràvali ove zabrane.

Zapo~eta u vrijeme Maoa, ova zabrana je jo{ na snazi u ovom dijelu

Kine. U ishodu prinudnih migracija, prisilnog planiranja porodice i pokolja

ujgurski Turci su u isto~nom Turkestanu stjerani na nivo nacionalne manjine.

Na podru~ju gdje je nekada ìvjelo 75% muslimanske populacije, ovaj broj

je sveden na 35%. Danas 25 miliona muslimana isto~nog Turkestana ìvi

Propagandni posteri su prikazivali Maoa kaocrveno Sunce koje je obasjavalo Kinu. Me|utim,maoizam je Kini donio glad, torture i ovu zemlju

pretvorio u darvinisti~ku arenu u kojoj "umirunajslabiji". Desno: ubica 60 miliona ljudi, Mao

Tze-Tung u godinama prije smrti.

137

pod kineskom presijom, a za sudbinu hiljada politi~kih zatvorenika muslimana

nikada se ni{ta nije saznalo.

Druga dràva za kojom je posegla vandalska ruka kineskog

komunisti~kog reìma bila je TTiibbeett. Odmah naredne godine nakon

Komunisti~ke revolucije, dakle, 1950., kineska vojska je izvr{ila agresiju

na Tibet. Ovo podru~je Kina je proglasila autonomnom pokrajinom u svom

sastavu, {to Tibe}ani nisu prihvatili. Kina je, me|utim, postepeno pove}avala

pritisak nad populacijom Tibeta; reìm iz Pekinga je primorao tibetanske

seljake da za veoma nisku cijenu prodaju svoje proizvode, u sve zna~ajne

institucije postavila je kineske naseljenike, a najmanju pobunu gu{ila je

veoma krvavim i okrutnim metodama. Dalaj-lama, duhovni i svjetovni vo|a

koji je dugi niz godina upravljao tibetanskim otporom protiv Kine, na

slijede}i na~in izraàva vandalizam koji je protiv njegovog naroda

primjenjivao komunisti~ki reìm iz Pekinga:

(Tibetanci) nisu samo strijeljani nego i prebijani do smrti, raspinjani na krst,spaljivani ìvi, gu{eni, osaka}ivani, izgladnjivani, davljeni, vje{ani, bacani uproklju~alu vodu, zakopavani ìvi, rastrzani na ~etiri strane ili im je bilaodrubljena glava.93

KKaammbboodd`̀aa:: vvrrhhuunnaacc ccrrvveennoogg bbeezzuummlljjaaMaova ideologija, odnosno maoizam je, kao {to smo to naglasili na

po~etku ovog poglavlja, najgora verzija komunizma. Komunizam, koji je i

ina~e nemilosrdna, sukobljavaju}a, tiranska i krvolo~na ideologija, zajedno

sa maoizmom doku~io je jo{ ve}u dimenziju vandalizma. Jedan od razloga

tome je {to je maoizam komunizmu dodao jo{ i "tradicionalni" vandalizam

Dalekog istoka. Za bolje poimanje ove ~injenice potrebno je osvrnuti se na

jedan drugi primjer azijskog komunizma. Aktualni primjer je reìm koji je

na vlast do{ao podr{kom Kine i koji je za sistem uzeo maoizam: reìm

Crvenih kmera u Kambodì.

Kineski vandalizmi u isto~nom Turkestanu detaljno supredo~eni u izvje{tajima me|unarodnih institucija. Kao{to je istaknuto u posebnoj publikaciji koju jeogranizacija Amnesty International posvetila ovomproblemu, ujgurski muslimani se uni{tavaju torturama iubistvima. Kina decenijama vr{i genocid nadmuslimanima, ujgurskim Turcima u isto~nom Turkestanu.Nuklearne probe, koje su se namjerno vr{ile u ovompodru~ju, rezultirale su ra|anjem velikog broja djece satjelesnim manama.

KOMUNIZAM U ZASJEDI

Kao {to smo to mogli vidjeti kroz

mnoge primjere navedene tokom

knjige, dràva sa

darvinisti~kokomunisti~kim nazorom,

radi svojih interesa, mu~i, tiranizira

vlastiti narod, vr{i pokolje nad njim,

izgladnjava ga i gura u neima{tinu i

bijedu. U darvinisti~kokomunisti~koj

dràvi nije bitno blagostanje, sre}a,

mir ni sigurnost naroda, ve} jedino

ja~anje njezine, dràvne vlasti. Rusija

i Kina su dva savremena primjera

ovog bezdu{nog dràvnog nazora.

Krajnje nemilosrdno gu{enje

novoro|ene bebe pred o~ima njezinih

roditelja, od strane kineskih dràvnih

slu`benika, krajem 2000. g. efektan

je primjer aktualnog tiranskog

darvinisti~kokomunisti~kog nazora.

Sli~ni vandalizmi se konstantno

primjenjuju u muslimanskom

isto~nom Turkestanu, okupiranom od

stane Kine. A pouke koje ~ovjeka

prikazuju kao bezvrijednu ìvotinju,

a ìvot predstavljaju kao teren borbe

interesa, polazna su ta~ka ovih

surovosti. [to se ti~e ukidanja svih

ovih vadalizama i postizanja mira i

spokojstva za ljude, bit }e mogu}e

kada se izbri{e aktualna darvinisti~ka

ideologija.

U CRVENOJ KINI SE NASTAVLJA DARVINISTI^KI VANDALIZAM

NEKI OD NASLOVA U TURSKOJ ·TAMPI11)) KKoommuunniissttiiããkkaa KKiinnaa jjee ssaammoo uu nnuukklleeaarrnniimmpprroobbaammaa ppoobbiillaa 221100 hhiilljjaaddaa nneevviinnoogg ssttaannoovvnnii‰‰ttvvaa22)) KKiinnaa uubbiijjaannjjeemm ppllaanniirraa ssttaannoovvnnii‰‰ttvvoo33)) PPllaanniirraannjjee uubbiijjaannjjeemm44)) UU KKiinnii ppoonnoovvoo ppookkoolljj mmuusslliimmaannaa

1

3

2

4

Kambodà se nalazi na podru~ju Azije smje{tenom izme|u Kine i

Indije, zbog ~ega je i nazvana "Indokinom". Siroma{na je i mala dràva.

Ogromna ve}ina stanovni{tva vijekovima ìvi od poljoprivrede. Glavni

element poljoprivrede predstavljaju ri`na polja koja se proteù du` cijele

zemlje. Me|utim, u periodu od 1975. do 1979. ova polja su pretvorena u "polja

smrti". U zemlji koja ima devet miliona stanovnika, metkom u glavu,

lupanjem lobanje sjekirom, gu{enjem nabijanjem najlonske vre}ice na glavu

ili izgladnjivanjem, pobijeno je oko tri miliona ljudi! Po~initelji ovog

nevi|enog vandalizma su maoisti Kambodè: CCrrvveennii kkmmeerrii.

Organizacija Crveni kmeri je komunisti~ka partija osnovana i vo|ena

od strane maoista po imenu Pol Pot. Crveni kmeri, koji su se dugi niz godina

organizirali po {umama Kambodè i koji su ma{tali o vlasti, 1975. g. ostvarili

su svoje snove. Nakon dolaska na vlast uspostavljaju jedan reìm ~ije

dimenzije totalitarnosti i surovosti nisu vi|ene ~ak ni u Staljinovoj Rusiji,

a ni u Maovoj Kini. Reìm Crvenih kmera predstavlja vrhunac komunisti~kog

bezumlja. Partija donosi odluku da je pakleni tempo rada na ri`nim poljima

jedina komunisti~ka obaveza koja se mora izvr{iti prema dràvi, nakon ~ega

se cijelo stanovni{tvo Kambodè upo{ljava na poljima. Desetine hiljada

ljudi koji su ìvjeli u gradovima - politi~ari, birokrati, prosvjetitelji,

intelektualci - protjerani su na sela gdje su, pod veoma te{kim uvjetima,

upo{ljavani na oformljenim kolektivnim plantaàma. Zabu{avati prilikom

posla, bez odobrenja jesti makar i najmanji dio proizvoda koji se ubiru ili

bilo koja vjerska molitva smatrani su "antirevolucionarnim aktima", i sa tim

izgovorom su po~ela veoma u~estala ubijanja.

Crveni kmeri su svoju partiju nazvali "Angkar" i, na smrt upo{ljavanim,

milionima ljudi u poljima su trubili o tome kako ih "Angkar stalno vidi".

Jedan Kambodànac, koji se uspio spasiti od vandaliz-

ma Crvenih kmera, na slijede}i na~in opisuje svakod-

nevnicu navodno "Demokratske" Kambodè:

U Demokratskoj Kambodì nniijjee bbiilloo zzaattvvoorraa,, nnii ssuuddoovvaa,,nnii uunniivveerrzziitteettaa,, nnii ssrreeddnnjjiihh {{kkoollaa,, nnii nnoovvccaa,, nnii ppoo{{ttaa,, nniikknnjjiiggaa,, nnii ssppoorrttaa,, nnii rraazzoonnooddee...... U danu od 24 sahatanije tolerirano ubijanje vremena. Svakodnevni ìvotbio je ovako podijeljen: 12 sati fizi~kog rada, 2 sahata

KOMUNIZAM U ZASJEDI

Lider Crvenihkmera, Pol

Pot - ubica trimiliona

Kambodànaca140

za obroke, 3 sahata odmora i rekreacije, 7 sati spavanja. Bili smo u ogromnomkoncentracionom logoru. Nije vi{e bilo pravde. AAnnggkkaarr (skra}enica za Angkarpadevat, (revolucionarnu organizaciju), paravan KPK-a koja je i dalje gotovoilegalna) ooddlluu~~iioo jjee oo ssvviimm ddiijjeelloovviimmaa nnaa{{eegg `̀iivvoottaa. (...) Crveni kmeri ~estosu se koristili alegorijskim pri~ama da bi opravdali svoja djela i svojekontradiktorne naredbe. OOnnii ssuu sshhvvaattaallii oossoobbuu kkaaoo vvoollaa:: ""VViiddiittee oonnoogg vvoollaa kkoojjiivvuu~~ee pplluugg.. OOnn jjeeddee ttaammoo ggddjjee mmuu ddaammoo ddaa jjeeddee.. AAkkoo ggaa ppuussttiimmoo ddaa ppaassee oovvaajjttrraavvnnjjaakk,, oonn }}ee ppaassttii.. Ako ga povedemo na drugi travnjak gdje nema dovoljnotrave, on }e ipak pasti. On se ne moè premjestiti. On je nadgledan. A kadamu kaèmo da povu~e plug, on ga vu~e. On nikada ne misli na svoju ènu isvoju djecu...94

Crveni kmeri su na najistaknutiji na~in oìvotvorili projekt "animali-

zacije ~ovjeka", koji se nalazi u osnovi komunizma. Kao {to se to nagla{ava

i u prethodnom citatu, ljudi su prisiljavani da budu kao "volovi koji vuku

plug". U me|uvremenu, velika pa`nja se pridavala uni{tenju humanih

predstava kao {to su religija, moral i porodica. U Crnoj knjizi komunizmase na slijede}i na~in opisuje praksa koju je reìm Crvenih kmera primjenjivao

za uni{tenje institucije porodice i ljubavi izme|u ~lanova porodice:

RRee`̀iimm jjee uu~~iinniioo ssvvee ddaa bbii oossllaabbiioo iillii rraasskkiinnuuoo ppoorrooddii~~nnee veze, koje je smatraobranom spontanog otpora na totalitarni pprroojjeekktt oo eekksskklluuzziivvnnoojj oovviissnnoossttii ssvvaakkeeiinnddiivviidduuee oodd AAnnggkkoorraa. Radna jedinica raspolagala je ~esto vlastitim"prostorijama" (~esto se radilo o obi~nim prostirkama ili leè}im krevetima),nedaleko od sela. Bilo je te{ko dobiti dozvolu da se one napuste: mmuu`̀eevvii ssuu,,ddaakkllee,, ~~eessttoo bbiillii uuddaalljjeennii oodd ssvvoojjiihh ssuupprruuggaa sseeddmmiiccaammaa iillii vvii{{ee;; ddjjeeccaa ssuuooddvvoojjeennaa oodd ssvvoojjiihh rrooddiitteelljjaa;; adolescenti su mogli provesti {est mjeseci bezdozvole da vide svoje roditelje, bez vijesti o njima, da bi kasnije, po povratku,shvatili kako oni vi{e nisu ìvi. I ovdje je uzor dolazio odozgo: parovi me|urukovodiocima i sami su ~esto ìvjeli odvojeno. BBiilloo jjee nneeuuggooddnnoo zzaa jjeeddnnuummaajjkkuu ddaa ssee ppeevvii{{ee ppoossvvee}}uujjee ssvvoomm ddjjeetteettuu,, ~~aakk ii mmaalloomm..95

Zapravo, praksa sa kojom se ovdje susre}emo nije ni{ta drugo do

provo|enje u djelo Marxovih i Engelsovih komentara o pitanju porijekla

porodice. Marx i Engels, koji su ~ovjeka doìvljavali kao ìvotinjsku vrstu

koja je evoluirala od majmuna, branili su postavku da ~ovjek ne treba imati

predstave poput religije, morala i porodice, da su to "institucije vi{ih struktura"

koje se pojavljuju u ishodu ekonomskih veza. Obe}ali su da }e ove predstave

nestati u komunisti~koj zajednici. Eto, projekt Crvenih kmera nije ni{ta

drugo do oìvotvorenje ovih neodrìvih ubje|enja Marxa i Engelsa.

HARUN YAHYA

141

Crveni kmeri, koji su namjeravali uni{titi vjeru i porodicu i dehuma-

niziranjem dovesti ljude u poloàj "volova koji vuku plug" tako|er su pre{li

na ponovno provo|enje metoda namjernog izgladnjivanja, koji je prethodno

kori{ten od strane Lenjina, Staljina i Maoa. Narod se svjesno izlaè gladi,

na taj na~in se uni{tavaju volja i individualnost, nakon toga se hrana dijeli

od strane Angkora, ~ime se kod naroda ̀ eli posti}i gotovo oboàvanje reìma

Crvenih kmera:

GGllaadd kkoojjaa jjee ggooddiinnaammaa mmuu~~iillaa KKaammbboodd`̀aannccee ttaakkoo||eerr jjee ssvvjjeessnnoo kkoorrii{{tteennaa zzaaeeffiikkaassnniijjee ppoorroobblljjaavvnnjjee.. Tako, oni koji su nesposobni stvoriti rezerve hrane,manje su mislili na bjekstvo. SSttaallnnoo ssuu ooppssjjeeddnnuuttii hhrraannoomm,, uu nnjjiimmaa jjee bbiillaasslloommlljjeennaa ssnnaaggaa ddaa rraazzmmii{{lljjaajjuu,, ddaa ssee bbuunnee,, ~~aakk ii sseekkssuuaallnnoosstt.. (...) On je tako|eromogu}avao i da se slomi me|usobna solidarnost, ~ak i izme|u roditelja i djece.Niko se nije pla{io poljubiti ruku koja ga hrani, koliko god ona bila krvava.96

Ova glad je svjesno stvorena, umirano je od gladi u cijeloj zemlji, a

eksploatirana je samo petina obradive zemlje!97 To {to su ljudi umirali od

gladi za reìm nije predstavljalo problem, to je, ina~e, i bio cilj. Lideri

Crvenih kmera su ~esto ponavljali: ""ZZaa zzeemmlljjuu kkoojjuu ggrraaddiimmoo ddoovvoolljjaann jjee jjeeddaann

mmiilliioonn rreevvoolluucciioonnaarraa;; oossttaallii nnaamm nniissuu ppoottrreebbnnii.. Vi{e volimo ubiti deset

prijatelja nego sa~uvati jednog neprijatelja ìvog."98

Crveni kmeri su do{li na vlast nakon krvavog gra|anskog rata. Ovo su prizori koji su se dogodili u vrijemegra|anskog rata u trenutku napada Crvenih kmera na glavni grad Pnom Pen, {to je bilo svojevrstannagovje{taj nadolaze}eg uàsnog vandalizma.

142

Tendencija ""nneepprriijjaatteelljjssttvvaa pprreemmaa lljjuubbaavvii,, lljjeeppoottii,, estetici i kulturi",

koja se pokazala u vrijeme Maove “Kulturne revolucije”, kod Crvenih kmera

je dostigla ta~ku ludila. ê{ljanje kose, paziti na izgled, pa ~ak i no{enje

nao~ala se ra~unalo u "narodno neprijateljstvo"!... Naredni citat je fragment

iz govora koji je upravitelj jednog kampa Crvenih kmera odrào pred

zatvorenicima:

U Demokratskoj Kambodì, pod slavnim reìmom Angkora, morali smo mislitina budu}nost. Pro{lost je zakopana, "novi" moraju zaboraviti konjak, skupuodje}u i moderne frizure. (...) Uop}e nam ne treba tehnologija kapitalista! Uovom sistemu nnee ttrreebbaammoo ddjjeeccuu ssllaattii uu {{kkoollee.. SSeelloo jjee nnaa{{aa {{kkoollaa.. ZZeemmlljjaa jjee nnaa{{ppaappiirr,, pplluugg nnaa{{aa oolloovvkkaa:: pi{emo oru}i! Potvrde i ispiti su nekorisni; znajte oratii znajte kopati kanale: to su va{e nove diplome! AA ddookkttoorrii nnaamm vvii{{ee nnee ttrreebbaajjuu!!Ako nekome treba izvaditi crijevo, ja }u se za to pobrinuti!

Nakon {to supreuzeli vlast,

Crveni kmeri sugotovo cijelostanovni{tvo

glavnog grada,Pnom Pena

primorali nanapu{tanje grada.

Narod, koji je,zbog rada na

ri`nim poljima,prisiljen na

seobu iz svojihdomova, u

grupama jenapu{tao grad.

Za svega nekoliko

dana glavnigrad je

pretvoren ubeìvotni

grad.

143

HARUN YAHYA

@RTVE VANDALIZMA CRVENIH KMERA

Crveni kmeri su numerirali ifotografirali odre|ene ljude koji

}e biti pogubljeni. Fotografije pripadaju Kambodàncima

snimljenim neposredno pred strijeljanje. Na poljima smrti

Crvenih kmera otkriven jeogroman broj masovnih

grobnica. Kosti na fotografijidesno pripadaju

Kambodàncima koji su pobijenigu{enjem nakon {to su im na

glave navukli plasti~ne vre}ice.

(...) Vidite, lahko je, ne treba i}i u {kolu za to! NNee ttrreebbaajjuu nnaamm nnii kkaappiittaalliissttii~~kkeepprrooffeessiijjee kkaaoo iinn`̀iinnjjeerrii iillii pprrooffeessoorrii!! Ne trebaju nam {kolski u~itelji da nam kaù{ta treba raditi: oni su svi korumpirani. NNee ttrreebbaajjuu nnaamm lljjuuddii kkoojjii nnee `̀eellee ttee{{kkoorraaddiittii nnaa ppoolljjuu!! Pa ipak, drugovi... postoje oni koji odbijaju rad i `rtvovanje...Postoje agitatori koji nemaju dobar revolucionarni mentalitet... Oni su, drugovi,na{i neprijatelji, a neki su ~ak ovdje ve~eras!

(...) Ti ljudi se vezuju za stari na~in kapitalisti~ke misli! Moèmo ih prepoznati:vviiddiimm mmee||uu vvaammaa nneekkee kkoojjii jjoo{{ nnoossee nnaaoo~~aallee!! AAllii zzaa{{ttoo nnoossee nnaaoo~~aallee?? Ne videme ako ih o{amarim?

(...) Ah! Oni povla~e glavu, zna~i mogu me vidjeti, zna~i ne trebaju im nao~ale!Oni nose nao~ale po kapitalisti~koj modi vjeruju}i da su tako ljep{i! Ne trebajunam OOnnii kkoojjii ̀̀ eellee bbiittii lliijjeeppii lliijjeenn~~iinnee ssuu ii kkrrvvooppiijjee kkoojjee ssii{{uu eenneerrggiijjuu nnaarrooddaa!!99

Ovi maoisti~ki psihopati, koji su uz podr{ku Kine ovladali Kambodòm,

kao {to smo istakli na po~etku, ubili su tri miliona ljudi! Prvobitno su

egzekucije izvodili metkom u glavu. Kasnije su, me|utim, donijeli odluku

o tome kako to predstavlja "nepotrebno tro{enje metaka" i pre{li su na

kori{tenje jo{ brutalnijih metoda. Francuski analiti~ar MMaarreekk SSlliiwwiinnsskkii, koji

je istraìvao ovo pitanje, pi{e da su pored "nepotrebnog tro{enja metaka"

ovi metodi bili preferirani i s aspekta zadovoljavanja sadizma militanata

Crvenih kmera. Prema njemu, 53% `rtava je ubijeno razbijanjem glave

(èljeznom {ipkom, dr{kom krampe, a ponekad i dr{kom motike), 5% ih je

ugu{eno navla~enjem plasti~ne vre}ice na glavu i 5% ih je zaklano.

Reìm Crvenih kmera okon~an je vijetnamskom okupacijom Kambodè

1979. g. Da bi Svijetu prezentirali vandalizam prethodnog reìma, Vijetnamci

su prekopali ri`na polja, poznata kao "polja smrti", povadili le{eve i izloìli

ih. Danas se hiljade lobanja i kostiju ljudi pobijenih od strane Crvenih kmera

koriste kao eksponati u jednom muzeju u Pnom Penu.

Komunizam, koji je svoju "nau~nu utemeljenost" na{ao u jednoj knjizi

Charlesa Darwina, koji je uobli~en sofizmima Marxa i Engelsa, Lenjinovim

i Staljinovim vandalizmima do{ao u poloàj svjetske sile, a sa Maom dostigao

dimenziju ludila, divlja{tvom u Kambodì svjetskoj je javnosti pokazao svoje

pravo lice.

SSjjeevveerrnnaa KKoorreejjaa ii VViijjeettnnaammCrveni vandalizam u Aziji nije bio ograni~en samo na Kinu i Kambodù;

nemilosrdni teror nad svojim narodom primjenjivali su i komunisti~ki reìmi

HARUN YAHYA

145

u Vijetnamu i Sjevernoj Koreji. Ra~una se da je reìm Sjeverne Koreje, koji

je decenijama upravljan pod diktaturom Kim Il Sunga, pobio 1.5 milion

ljudi, a stotine hiljada ljudi je bilo podvrguto torturama u uàsnim zatvorima

te dràve. Ovi zatvori, u kojima se prema zatvorenicima postupalo kao prema

stoci, na slijede}i se na~in na~in spominju u Crnoj knjizi komunizma

...Radi se o zatvoru, iako se taj termin zvani~no ne upotrebljava. Blizu 6.000osoba, od ~ega 2.000 ̀ ena, radilo je u tom zatvorskom kompleksu kao ̀ ivotinjeod 5:30 do pono}i, proizvode}i papu~e, futrole za pi{tolje, vre}e, kai{eve,detonatore za eksplozive, umjetno cvije}e. ZZaattvvoorreenniiccee kkoojjee ssuu bbiillee ttrruuddnneebbiillee ssuu pprriimmoorraannee bbrruuttaallnnoo ppoobbaacciittii.. SSvvaakkoo ddiijjeettee rroo||eennoo uu zzaattvvoorruu bbiilloo jjee bbeezzggrree{{kkee uugguu{{eennoo iillii uuddaavvlljjeennoo..100

O~evidac koji je boravio u zatvorima Sjeverne Koreje ovako opisuje egzekucijei torture koje su se provodile u ovim kampovima:

Ko vr{i egzekucije? Agentima sigurnosti data je mogu}nost diskrecije dastrijeljaju i tako ne prljaju ruke ili ubijaju polahko ako èle gledati agonije.Tako sam nau~io da moèmo ubiti {tapom, kamenovanjem ili lopatom. De{avalose da smo ubijali zatvorenike kao da su igra~ke, takmi~enjem u ga|anju,ciljaju}i u oko. Tako|er se de{avalo i to da nnaattjjeerraammoo mmuu~~eenniikkee ddaa ssee bboorreeiizzmmee||uu sseebbee ii ddaa ssee mmee||uussoobbnnoo rraassttrrggaajjuu. (...) Vlastitim o~ima nekoliko putasam vidio uàsno unakaène le{eve: ̀ ene su rijetko umirale u miru. VViiddiioo ssaammggrruuppee rraazzddeerraannee nnoo`̀eemm,, ddrr{{kkoomm llooppaattee rraassttrrggaannee ggeenniittaallnnee oorrggaannee,, uuddaarrcciimmaa~~eekkii}}aa rraazzbbiijjeennee ppoottiilljjkkee (...) U logoru, smrt je ne{to banalno. A "politi~kizatvorenici" se bore kako znaju da preìve. Oni ~ine sve da bi dobili vi{ekukuruza i svinjske masti. Ipak, u logorima, uprkos toj borbi, u prosjekusvakodnevno umire od gladi, neke nesre}e ili ... egzekucije ~etiri ili petosoba.101

Sjeverne Koreje je pprriihhvvaattaannjjee ii oo`̀iivvoottvvoorreennjjee tteeoorriijjee ""eeuuggeenniikkee"",, kkoojjaa

jjee,, iissttoo ttaakkoo,, bbiillaa pprroodduukktt ddaarrvviinniizzmmaa.. Eugenika je, kao {to smo i ranije

istakli, doktrina koju je iznio Francis Galton, brati} Charlesa Darwina, i

koja je s po~etka XX stolje}a izgledala kao nau~na teorija. Cilj eugenike je

"steriliziranje" jedne ljudske rase od bolesnih i sakatih jedinki, a umjesto

toga stimuliranje formiranja veza i "rasplo|avanje" zdravih osoba. Sanjalo

se o tome kako }e ovaj proces rezultirati stvaranjem jednog superiornijeg

dru{tva. A prva zemlja koja je eugeniku koristila kao zvani~nu politiku bila

je nacisti~ka Njema~ka. Hitler je u specijalne "sterilizacione centre" skupio

genetske bolesnike i sakate osobe iz njema~kog dru{tva, a nakon toga je

krenuo sa njihovom likvidacijom.

KOMUNIZAM U ZASJEDI

146

Ipak, ~injenice postoje: ssjjeevveerrnnookkoorreejjsskkii hheennddiikkeeppiirrccii ssuu ̀̀ rrttvvee ssttrrooggooggpprrooggoonnaa.. Oni nikako nisu mogli ostati u prijestolnici Pjongjangu. Svedo nekoliko godina, oni su razmje{tani u predgra|a grada da bi ih~lanovi porodice, koji imaju odobrenje, mogli posjetiti. Danas, ipak,oni su deportirani u zaba~ena mjesta, na planinu ili na ostrva @utogmora. Sa sigurno{}u se znaju mjesta gdje su oni prognani: Boujun iEuijo na sjeveru zemlje, nedaleko od kineske granice. Ovadiskriminacija prema hendikepiranim nedavno je poja~ana uz primjenupolitike isklju~enja i u drugim gradovima, a ne samo u Pjongjangu:Nampo, Kaesong, Chongjin.

PPaarraalleellnnoo ssaa hheennddiikkeeppiirraanniimm,, ppaattuulljjaassttii lljjuuddii bbiillii ssuu ssiisstteemmaattsskkiipprrooggaannjjaannii,, hhaapp{{eennii ii oottpprreemmaannii uu llooggoorree gdje su ne samo izolirani nego isprije~eni da stvaraju potomstvo. ""RRaassaa ppaattuulljjaakkaa mmoorraa nneessttaattii"",, nnaarreeddiioo jjee ssaammKKiimm JJoonngg IIll..102

[to se ti~e Vijetnama, on je tako|er postao krvava komunisti~ka diktatura

Azije. Sjeverni Vijetnam, koji je prvo dugo ratovao sa Francuzima, a nakon

toga i sa Amerikancima, 1975. zauzeo je Ju`ni Vijetnam, nakon ~ega se na

sceni pojavljuje jedan ujedinjeni komunisti~ki Vijetnam. Osniva~ Sjevernog

Vijetnama HHoo CChhii MMiinnhh i vijetnamski rukovodioci, koji su njega slijedili,

nisu se ustru~avali da nad svojim narodom provode te{ke presije i torture.

Situacija u zemlji se na slijede}i na~in opisuje u pismu koji je napisao

jedanVijetnamac koji je u jednom periodu izme|u 1975.-1977. bio reìmski

opozicionar:

Samo u zatvoru Chi Hoa, zvani~nom zatvoru u Sajgonu, gotovo 8.000 ljudibilo je zatvoreno tokom starog reìma, i to je bilo strogo ka`njeno. Danas, tajisti zatvor krcat je sa gotovo 40.000 ljudi. êsto zatvorenici umiru od gladi,nedostatka zraka, od torture ili, pak, vr{e samoubistva! (...)

Postoje dvije vrste zatvora u Vijetnamu: zvani~ni zatvori i koncentracionilogori. Ovi posljednji su izgubljeni u dùngli, zatvorenici su tamo doìvotnoosu|eni na prisilan rad, njima se nikada nije sudilo i nijedan advokat ne moèstati u njihovu odbranu.103

Sli~ni despotizmi de{avali su se i u Laosu, koji je 1975. okupiran od

strane Vijetnama nakon ~ega se pre{lo na upravljanje komunisti~kim

reìmom. "Pathet Leo" komunisti, koji su se razvili u ovoj siroma{noj zemlji

smje{tenoj u srednjem dijelu Indokine, nakon preuzimanja vlasti, pod presiju

su uzeli mnoge "reìmske opozicionare", a desetine hiljada stanovnika Laosa

su, zbog reìmskog vandalizma, do{li u poloàj emigranata.

Ho Chi Minh,diktator

SjevernogVijetnama

147

HARUN YAHYA

OOppaassnnoosstt mmaaooiizzmmaa ttrraajjeeOkrutnost je uo~ljiva u historijskoj tradiciji azijskih naroda. Naro~ito

je Daleka Azija tokom povijesti bila domovina jakih sukoba, krvne osvete,

brutalnih odmazdi. Rezultat je bio katastrofalan kada se na ovu tradiciju

nakalemila ideologija poput komunizma koja upotrebu sile i brutalnost

smatra legitimnim, pa ~ak i potrebnim. Komunizam, koji kao svoju osnovu

uzima darvinizam i koji, prema tome, ~ovjeka doìvljava kao ̀ ivotinjsku vrstu

osu|enu na sukob i prolivanje krvi, ri`na polja Daleke Azije pretvorio je u

polja smrti. [tavi{e, komunisti~ko neprijateljstvo prema kulturi i civilizaciji

u Dalekoj Aziji dospjelo je do znatno ve}ih dimenzija; nastala je uàsna

ideologija koja je neznanje, ru`no}u, jednoobraznost i nerazmi{ljanje

doìvljavala dopadljivim, ideologija koje se umjesto civilizacije odlu~ivala

za ìvotinjski na~in ìvota.

U svemu tome je veoma zanimljivo da postoji niz organizacija i struja

koje slijepo prihvataju ovako brutalnu i primitivnu ideologiju i koje rade na

Sjeverni Vijetnam pod komunisti~kom vla{}u, 1968.

KOMUNIZAM U ZASJEDI

148

njezinom {irenju u druge zemlje. Danas je veliki broj maoisti~kih teroristi~kih

organizacija ili ideolo{kih grupa u aktivnom stanju u razli~itim zemljama

Svijeta. Raspad Sovjetskog Saveza maoisti prikazuju kao "krah jednog

pogre{nog komentiranja komunizma", te, tako|er, tvrde da je ovim raspadom

maoizam postigao svoju opravdanost. Potpuno zanemaruju}i uàsni Maov

vandalizam, kriminal, glad, bezdu{nost, ovu mra~nu ideologiju nastoje

prikazati kao, navodno, jedinu alternativu budu}nosti Svijeta. Ponovnim

bu|enjem zastarjelog nazora poznatog pod imenom ""ttrree}}ii ssvviijjeett"",, maoisti,

koji su se naro~ito organizirali u nerazvijenim zemljama, ove zemlje teè

uvu}i u tamu komunizma.

Jedno je sasvim jasno; desetine miliona ljudi koje je Mao podvrgao

torturi i ubio nije uspjelo zadovoljiti ove komuniste. Oni traè jo{ vi{e krvi.

U posljednjem poglavlju knjige detaljnije }emo se pozabaviti ovim

podmuklim razvojem maoizma.

HARUN YAHYA

149

Bolj{evi~ki militanti uni{tavaju ostatkecrkve Giorgievsky u gradu Gorky.

P E T I D I O

Kur'anu je saop}eno da su tokom povijesti postojale

vo|e nasilni~kog i bezdu{nog karaktera koji su

nare|ivali negiranje Boga i vjere. Allah u jednom

ajetu ove ljude opisuje kao ""vvoo||ee kkoojjii ssuu ppoozziivvaallii

uu oonnoo zzbboogg ~~eeggaa ssee iiddee uu VVaattrruu"" (Al-Qasas, 41). U kur'anskom

kazivanju o Musau, a. s., ovaj karakter se spominje pod imenom

"firaun" (faraon). Ibrahimu, a. s., ili "Stanovnicima Pe}ine"

suprotstavili su se vladari okrutni kao faraon, koji su narod

ubijali samo zbog toga {to su bili vjernici. Primjere ovih

despotskih karaktera mogu}e je vidjeti tokom cijele povijesti.

Gotovo svi ovi ljudi, koji su predvodnici u ateizmu, provodili

su isti teror nad zajednicom u kojoj se nalaze, istim metodama

su ih nastojali udaljiti od vjere i prirediti im pakao i na ovom

i na budu}em svijetu.

A obratimo li pa`nju na ideologije koje su u proteklom

stolje}u cijelom Svijetu donijele belaje, bol, zulum i

vandalizam, vidjet }emo da su na njihovom ~elu opet bezdu{ni

i lideri koji su daleko od vjere. Na ~elu osoba koje su se u XX

stolje}u poistovjetile sa karakterom faraona, opisanim u

Kur'anu, nalaze se okrutni i lideri ateisti, poput krvavih vo|a

KKOOMMUUNNIISSTTII^̂KKOO NNEEPPRRIIJJAATTEELLJJSSTTVVOO PPRREEMMAA VVJJEERRII

HARUN YAHYA

151

revolucija u Rusiji i Kini, VVllaaddiimmiirr II.. LLeennjjiinn,, JJoossiiff SSttaalljjiinn ii MMaaoo TTssee--TTuunngg,,

njihovi idejni o~evi KKaarrll MMaarrxx ii FFrriieeddrriicchh EEnnggeellss..

[to se, pak, ti~e CChhaarrlleessaa DDaarrwwiinnaa, to je osoba koja je svojom teorijom

evolucije hranila ideje svih ovih bezdu{nih vo|a i koja je sa posebnih pozicija

vodila u ateizam.

Da je komunizam neprijatelj vjere, neosporna je ~injenica. Sasvim je

mogu}e uo~iti jasnu formulaciju toga ukoliko se obrati pa`nja na tekstove

Marxa, Engelsa, Lenjina, Staljina, Trockog, Maoa ili bilo kog drugog

komunisti~kog ideologa. Marx je religiju formulirao kao "opijum naroda" i

dodao kako je to navodno "jedna kultura proizvedena od strane vlastodràca

za uljuljkivanje siroma{nog staleà". [tavi{e, iznio je i da je potrebno uni{titi

vjerska uvjerenja da bi se ostvario komunizam. Isti~u}i da "~ovjek potje~e

od majmuna", Engels je u svojim knjigama iznosio tvrdnju da se i religija

pojavila u jednoj etapi ovog, navodno, evolucionog procesa.

Dobro, kakvu su politiku komunisti slijedili u cilju uni{tenja vjere?

Prvi obuhvatan odgovor na ovo pitanje dao je Lenjin. U tekstu pod naslovom

"Stav Proleterske partije o pitanju religije", {to ga je 1909. g. Lenjin napisao

kao lider Socijal-demokratske partije Rusije (kasnije Komunisti~ke partije),

pi{e slijede}e:

Socijaldemokracija se zasniva na temelju nau~nog socijalizma, odnosno

na marksisti~kom pogledu na svijet. Kao {to su to u raznim prilikama

ponavljali Marx i Engels, tteemmeelljj mmaarrkkssiissttii~~kkee ffiilloozzooffiijjee jjee ddiijjaalleekkttii~~kkii

mmaatteerriijjaalliizzaamm,, aappssoolluuttnnoo aatteeiissttii~~kkii ii aannttiirreelliiggiijjsskkoogg iizzrraazzaa,, koji je usvojio

historijske tradicije francuskog materijalizma XVIII stolje}a i

Feuerbachov materijalizam u Njema~koj (prva polovina

XIX stolje}a). Ne smijemo zaboraviti da je Marx jo{ u stanju

nacrta u cijelosti pro~itao Engelsov Antidiring i da je

materijalista i ateista Dhiringa optuìo da nije konsekventan

materijalist i da ostavlja otvorena vrata religiji i religijskoj

filozofiji. Tako|er ne smijemo zaboraviti da je Engels u

svom djelu o Ludwigu Feuerbachu napao Feuerbacha zato

{to nije radio na uni{tavanju religije ve} {to ju je ponovo

oìvljavao; zato {to je zapo~eo rat za osnivanje jedne nove,

"uzvi{ene" religije. ""RReelliiggiijjaa jjee ooppiijjuumm kkoojjii ssee kkoorriissttii zzaa

uulljjuulljjkkiivvaannjjee nnaarrooddaa"".. OOvvaa MMaarrxxoovvaa iizzrreekkaa jjee kkaammeenn tteemmeelljjaacc

mmaarrkkssiissttii~~kkee mmiissllii oo rreelliiggiijjii..104

Prema Lenjinu, komunisti suzaduèni sa revo|enjem i{tampanjem tekstovaokorjelih neprijatelja religijekakav je bioe Feuerbach.

KOMUNIZAM U ZASJEDI

152

A u tekstu pod naslovom "Socijalizam i religija" objavljenom 1905. u

~asopisu Novaya Zihn, Lenjin je religiju definirao kao navodnu "maglu" koju

treba rastjerati i iznio ateisti~ku propagandu koja se treba organizirati u

komunisti~koj borbi protiv religije:

Na{ program je apsolutno nau~ni, {tavi{e na temelju materijalisti~kog pogledana svijet... NNaa{{aa pprrooppaaggaannddaa nneezzaaoobbiillaazznnoo ssaaddrr`̀ii aatteeiissttii~~kkuu pprrooppaaggaanndduu,,ppuubblliikkoovvaannjjee ppoottrreebbnniihh nnaauu~~nniihh ddjjeellaa,, a tako|er i dovo|enje na{ih tekstova,koje je do danas zabranjivala i pratila autokratska feudalna vlast, u posebnugranu aktivnosti na{e Partije. Mo`da }e sada biti potrebno da slijedimo uputekoje je nekada Engels davao njema~kim socijalistima: MMoorraajjuu ssee pprreevvooddiittii ii{{iirrookkoo ddiissttrriibbuuiirraattii tteekkssttoovvii aatteeiissttaa ii ffiilloozzooffaa iizz XXVVIIIIII ssttoolljjee}}aa,, iizz ppeerriiooddaaffrraannccuusskkoogg pprroossvvjjeettiitteelljjssttvvaa..105

Treba obratiti pa`nju da Lenjin govori o tome da se rat, koji marksisti

trebaju organizirati protiv vjere, treba voditi sredstvima kao {to su "nau~ne

publikacije" i "tekstovima ateista i filozofa iz XVIII stolje}a, iz perioda

francuskog prosvjetiteljstva". Pod "nau~nim publikacijama" se ovdje cilja

na teorije koje pod pla{tom nauke name}u materijalizam. Na ~elu toga,

nesumnjivo, dolazi darvinizam. [to se ti~e aktualnih tekstova iz

prosvjetiteljskog perioda, rije~ je o propagandnim ateisti~kim tekstovima

materijalisti~kih filozofa prije Marxa, kao {to su Diderot, D'Holbach i dr.

Ova metoda na koju je ukazao Lenjin i danas se koristi od strane

komunista. Analiziraju li se, tako|er, odre|ene svjetske izdava~ke ku}e,

odre|eni nau~ni ~asopisi, medijske ustanove, sasvim jasno }e se uo~iti da

se iza publikacija privrènih darvinizmu i prosvjetiteljskoj filozofiji nalaze

marksisti.

SSkkrriivveennoo kkoommuunniissttii~~kkoo nneepprriijjaatteelljjssttvvoo pprreemmaa vvjjeerriiAnaliziraju}i komunisti~ko neprijateljstvo prema vjeri , potrebno je,

tako|er, shvatiti i stvarni cilj "umjerene" politike koju su u ovom kontekstu

ponekad pokazivali odre|eni komunisti. Zaista, ve}ina marksisti~kih struja

u Svijetu (u periodu prije dolaska na vlast) ne slijede èstoku i agresivnu

antireligijsku politiku. ̂ ak je iz usta komunista ponekad mogu}e ~uti i rije~i

koje naizgled zvu~e kao izraz po{tovanja prema vjeri i vjernicima. Dobro,

koji je onda cilj ovog "umjerenog" nastupa?

Odgovor na ovo pitanje je tako|er mogu}e na}i me|u Lenjinovim

tekstovima. U tekstu pod naslovom "Stav Proleterske partije u kontekstu

HARUN YAHYA

153

KOMUNISTI^KONEPRIJATELJSTVOPREMA BOGOMOLJAMAIzgled crkve Giorgievsky u graduGorky nakon {to su je komunistisravnili sa zemljom. Na podru~jucijele zemlje komunisti su, poputove, sru{ili ili preina~ili u {tale iliskladi{ta oko 50 hiljadabogomolja.

religije", pozivaju}i se na komentare i praksu eksperata poput Marxa i

Engelsa, Lenjin je napisao da se ne treba upu{tati u otvoreni rat sa religijom

i da bi to bilo nepotrebno "politi~ko kockanje".106 Lenjin je prostodu{nim i

po~etnicima smatrao ostale odre|ene materijaliste koji jasno proglase svoje

neprijateljstvo prema religiji, koji (anarhisti ili "buròaski ateisti", na primjer)

protiv religije vode kampanje ispunjene prezirom i uvredama. Odbijao je

optu`be "umjerenosti" i "oklijevanja" upu}ene komunistima od strane ovih

osoba te obznanio da je "naizgled marksisti~ka umjerenost" jedna pa`ljivo

smi{ljena taktika.107

Aktualnu taktiku "umjerenosti" Lenjin je provodio do 1917. g., do,

dakle, dolaska komunista na vlast. Nakon toga, me|utim, nestaje umjerenosti;

naprotiv, na podru~ju cijelog Sovjetskog Saveza zapo~inje velika presija na

vjeru. Lenjin, koji je prethodno govorio! "Ne smijemo otvoreno stavljati do

znanja da smo ateisti i u svoje redove bismo ~ak trebali primiti i religiozne",

nakon dolaska na vlast po~inje slijediti jedan sasvim druga~iji put. U svojoj

knjizi The Harvest of Sorrow (@etva tuge), ameri~ki histori~ar RRoobbeerrtt

CCoonnqquueesstt na slijede}i na~in navodi osnovne crte bolj{evi~ke politike prema

vjeri:

U 65. paragrafu Ustava iz 1918. sve}enici su progla{eni "buròaskim slugama".Tako su im obustavljene plate, a njihova djeca nisu primana na {kolovanje nakonosnovne {kole.

Zakonom usvojenim 28. januara 1918. zabranjeno je svako vjersko obrazovanjeu {kolama. Kasnije je, 13. juna 1921., zabranjeno vjersko obrazovanje za djecuispod 18 godina.

Osmog aprila 1929. su tako|er zabranili fondove pomo}i osnovane od stranevjerskih grupa koji su svojim ~lanovima dijelili pomo}, okupljanja na posebnimvjerskim obredima, Evan|elje {tampano za djecu i ène, organizirati zabavnecentre za djecu, knjièvnost, ku}ne radinosti, posao, vjersko obrazovanje,otvarati ~itaonice i biblioteke, organizirati medicinsku pomo}. Zvani~nomnaredbom su dokraj~ene sve aktivnosti Crkve.

Dvadeset drugog maja 1929. na~injena je izmjena 18. paragrafa Ustava pa je"sloboda vjerske i antivjerske propagande" preina~ena u "slobodu obavljanjavjerskih obreda i slobodu antivjerske propagande". U isto vrijeme je iKomesarijat za obrazovanje izdao naredbu za "antivjersku propagandu u{kolama".

KOMUNIZAM U ZASJEDI

156

Kolektivizacijom su zatvorene sve lokalne bogomolje. Popaljeno je sve {topodsje}a na vjeru. U jednom privatnom pismu, odaslanom 20. februara 1930.iz Lokalnog zapadnog komiteta, pi{e se o tome kako su pijani vojnici zatvaraliseoske crkve, razbijali vjerske simbole i kako su prijetili seljacima. Ovakampanja zatvaranja se primjenjivala na vjerske objekte svih vjerskih zajednica.

Uporedo s time, zatvaranje vjerskih objekata nije zna~ilo da se time dopu{taloobavljanje vjerskih obreda na nekim drugim mjestima. Uporedo sa zatvaranjemdevet velikih crkava u Harkovu, donesena je i ova odluka: "U ovim danimazatvaranja crkava sprije~it }e se vjerska okupljanja po privatnim ku}ama".

Katedrala Kazan u Lenjingradu je preina~ena u antireligijski muzej. Katedralasvete Sofije u Kijevu i ostale crkve pretvorene su u antireligijske centre. St.Andrey u Harkovu je pretvorena u kino, jedna u radio stanicu, a opet jednadruga u prodavaonicu rezervnih dijelova za ma{ine. Dvije crkve u Poltavipretvorene su u radionice za popravku ma{ina.

Ovo se primjenjivalo na sve religije. Crkve i sinagoge su se dràle u registrimaevropskog dijela Sovjetskog Saveza. Na isti na~in je i islam bio pod presijom.Tokom komunisti~kog perioda zatvorene su hiljade dàmija, a veliki brojvjerskih slu`benika su ìgosani kao "kulaci" i ubijeni ili deportirani u radnekampove Sibira.108

Lenjinova taktika "trebamo biti umjereni prema religiji" nakon

bolj{evi~ke revolucije pretvorila se u ekstremno i izbezumljeno neprijateljstvo

prema religiji. Kao {to smo istakli u prethodnim poglavljima, ~ak je i glad

1920.-1921., koja je ko{tala ìvota milione ljudi, Lenjin vidio kao koristan

razvoj koji }e "kod naroda umanjiti vjeru u Boga".

Lenjin je, sa ovim buntovni~kim duhovnim stanjem i odnosom prema

vjeri i Bogu, umro u gr~evima od bolova i kao umno poreme}en. Bog je na

ovom svijetu odgovorio na njegovo neprijateljstvo prema vjeri i tiraniju

koju je provodio nad narodom. U vezi sa ovakvim tiranima, koji }e i na

budu}em svijetu neizostavno dobiti protuvrijednost svega onoga {to su

uradili za vrijeme ovozemaljskog ìvota, u Kur'anu se kaè:

OOnnii kkoojjii ssuu nneeppoosslluu{{nnii AAllllaahhuu ii PPoossllaanniikkuu NNjjeeggoovvuu bbiitt }}ee oossrraammoo}}eennii,, kkaaoo {{ttoossuu bbiillii oossrraammoo}}eennii ii oonnii pprriijjee nnjjiihh.. MMii oobbjjaavvlljjuujjeemmoo jjaassnnee ddookkaazzee,, aa nneevvjjeerrnniikkee~~eekkaa ssrraammnnaa ppaattnnjjaa nnaa DDaann kkaaddaa iihh AAllllaahh ssvvee oo`̀iivvii ppaa iihh oobbaavviijjeessttii oo oonnoomm {{ttaassuu rraaddiillii;; AAllllaahh jjee oo ttoommee rraa~~uunn ssvveeoo,, aa oonnii ssuu ttoo zzaabboorraavviillii -- AAllllaahh jjee ssvveemmuussvvjjeeddookk (Al-Mudàdalah, 5-6).

Staljin, koji je nakon Lenjina do{ao na vlast, tako|er je bio neprijatelj

vjere ni{ta manji u odnosu na svog prethodnika. Svoje neprijateljstvo je

HARUN YAHYA

157

pokazao ubijanjem miliona pobo`nih ljudi, ru{enjem vjerskih ustanova i

bogomolja i stalnim vo|enjem ateisti~ke propagande. Najva`niji element

Staljinove ateisti~ke propagande bila je teorija evolucije. U svojoj

autobiografiji pisao je slijede}e: ""DDaa bbiissmmoo iizz ssvviijjeessttii {{kkoollsskkee ddjjeeccee iizzbbrriissaallii

lleeggeenndduu oo ssttvvaarraannjjuu uu {{eesstt ddaannaa,, mmoorraammoo iihh nnaarroo~~iittoo ppoodduu~~iittii ttrroommee:: ssttaarroossttii

ssvviijjeettaa,, ggeeoolloo{{kkoojj oorriiggiinnaallnnoossttii ii DDaarrwwiinnoovvoomm uu~~eennjjuu..109

A u svojoj knjizi Anarhizam ili socijalizam?, Staljin povla~i paralelu

izme|u Darwina i Cuviera, kreacionisti~kog nau~nika i osniva~a nauke o

fosilima, i kaè: ""MMaarrkkssiizzaamm ssee nnaassllaannjjaa nnaa ddaarrvviinniizzaamm ii bbeessppooggoovvoorrnnoo ggaa

pprriihhvvaattaa,, aa {{ttoo ssee ttii~~ee CCuuvviieerroovvee tteeoorriijjee,, nnjjuu mmaarrkkssiissttii `̀eessttookkoo nneeggiirraajjuu..""110

MMaaooiissttii~~kkoo nneepprriijjaatteelljjssttvvoo pprreemmaa vvjjeerriiMao, koji se na sceni pojavio kao kineski predstavnik lenjinizma i

staljinizma, isto tako je gajio i kroz praksu primjenjivao veliko neprijateljstvo

prema vjeri. Jedna Maova izreka o religiji je jasan pokazatelj njegovog

fanatizma u aktualnom kontekstu:

""...... NNaarraavvnnoo,, rreelliiggiijjaa jjee oottrroovv!! [tetna je iz dva razloga: prvo, u temelju ru{irasno poimanje (...) (i) usporava prosperitet dràve. Na ovaj na~in zatrovanisu Tibet i Mongolija.”111

Uporedo sa Maovim dolaskom na vlast, na podru~ju cijele Kine

zapo~inje jedan veliki rat protiv vjere i vjernika, koji se, me|utim, nije vodio

"skrivenim" metodama, na na~in kako je to radio Lenjin. Komunisti~ka

partija je u opticaj pustila politiku zvanu "pokret samostalnog upravljanja".

To je zna~ilo da sve vjerske ustanove budu jedne strukture "koje }e se

samostalno finansirati, samostalno upravljati i samostalno organizirati".

Politika, koja naizgled zra~i "slobodom vjeroispovijesti", je, me|utim, bila

kampanja usmjerena ka cilju apsolutnog uni{tenja religije. Sve vjerske

institucije i bogomolje (hramovi Bude ili Konfu~ija, dàmije ili kr{}anske

crkve) podredile su se centralnim organizacijama formiranim od strane

dràve. Za veoma kratko vrijeme su, pak, ove vjerske institucije prerasle u

"propagandne centre maoizma". To u svojoj izjavi, koju je 16. marta 2000.

dao u Americi, pred Me|unarodnom komisijom za slobodu vjeroispovijesti,

na slijede}i na~in obja{njava kineski kr{}anin HHaarrrryy WWoo::

Zato {to Mao Tse-Tung nije dozvoljavao da se bilo koji kineski dràvljanin

vezuje za autoritete izvan Komunisti~ke partije, ove centralne vjerske organizacije,

KOMUNIZAM U ZASJEDI

158

kojima je upravljala vlada na ~elu sa Maom, nisu se bavile nikakvim vjerskim

aktivnostima. Ove "tri samouprave", zajedno sa Komunisti~kom partijom, u toku

Maove 30-ogodi{nje vladavine radile su na uni{tenju religije i na {irenju komunisti~ke

ideologije. Jedina legalna kineska religija bila je maoizam, a Maova Crvena knjiga

je bila jedina sveta knjiga.112

Ujgurski Turci, muslimani, ili budisti sa Tibeta bili su na meti prakse

krvavog vandalizma. Smanjenjem stanovni{tva, a i uni{tenjem vjerskih

uvjerenja, Komunisti~ka partija Kine je ove narode nastojala dràti pod

kontrolom.

Maoisti~ko neprijateljstvo prema vjeri nastavljeno je i od strane ostalih

komunisti~kih reìma Azije koji su slijedili Maov put. U genocidu koji je

protiv naroda Kambodè vodio reìm Crvenih kmera svireposti je naro~ito

bila podvrgnuta Chamitska zajednica, koja je u Kambodì imala status

muslimanske nacionalne manjine. U Crnoj knjizi komunizma se na slijede}i

na~in opisuje vandalizam koji su protiv Chamita vodili Crveni kmeri:

Od 1973. u oslobo|enim zonama uunnii{{tteennee ssuu dd`̀aammiijjee,, zzaabbrraannjjeennaa mmoolliittvvaa.. Odmaja 1975. ove mjere postale su op}a pojava. SSkkuupplljjeennii ssuu ssvvii KKuurr’’aannii,, aa oonnddaazzaappaalljjeennii,, dd`̀aammiijjee ssuu bbiillee pprreeuurree||eennee uu oobbjjeekkttee ddrruuggee vvjjeerree iillii ssrraavvnnjjeennee ssaazzeemmlljjoomm.. U junu iste godine trinaest muslimanskih dostojanstvenika jepogubljeno: jedni, jer su vi{e voljeli molitvu od politi~kog mitinga, drugi, jersu traìli pravo da se vjen~avaju prema vjerskim obi~ajima. (...) VVjjeerrnniiccii,, kkoojjiissuu ppoosseebbnnoo bbiillii nnaa mmeettii,, ddeesseettkkoovvaannii ssuu:: od hiljadu hadìja, preìvjelo jetridesetak. Za razliku od ostalih Kambodànaca, Chami su se redovno dizalina ustanak, {to je izazivalo brojne masakre kao odmazdu. Od polovine 1978.Crveni kmeri po~eli su sistematski istrebljivati brojne zajednice Chama,uklju~uju}i i ène i djecu (...) Ben Kiernan evocira mortalitet od 50% me|unjima...113

Drugi komunisti~ki reìm koji je izlagao maoisti~ko neprijateljstvo

prema vjeri, bila je diktatura EEnnvveerraa HHoodd`̀ee u Albaniji. Unato~ tome

{to se nakon Drugog svjetskog rata pojavila kao satelit Sovjetskog

Saveza, u vrijeme kinesko-sovjetskog sukoba

60-ih godina Albanija je zauzela mjesto na

strani Kine i u veoma kratkom roku do{la u

poloàj evropskog predstavnika crvene Kine i

Kineski propagandni poster na kojemsu skupa predstavljeni albanski

diktator Enver Hodà i Mao

HARUN YAHYA

159

maoizma. Enver Hodà je zatvorio sve bogomolje (dàmije i katoli~ke crkve

na sjeveru zemlje), {tavi{e, stanovni{tvu je zabranio obavljanje molitve ~ak

i u privatnim ku}ama. Gajiti bilo kakva vjerska uvjerenja i ispoljavati ih

tretiralo se kao krivi~no djelo, a oni koji su se oglu{ivali na to bili su

podvragavani torturama. Smatraju}i da je ovom praksom u potpunosti uni{tio

vjerska uvjerenja, Enver Hodà je proglasio da je "osnovao prvu ateisti~ku

dràvu u Svijetu u pravom smislu rije~i".

KKOOMMUUNNIIZZAAMM II AATTEEIISSTTII^̂KKII SSIISSTTEEMMII NNAA KKOOJJEE UUPPOOZZOORRAAVVAA KKUURR''AANN

U osnovi negativnih karakteristika komunisti~kih sistema, koje smo

iznijeli tokom cijele knjige, leì to {to je komunizam ideologija apsolutno

opre~na vjeri i neprijatelj vjere. Razjareno neprijateljstvo prema vjeri je

razlog komunisti~kog vandalizma i u~malosti.

Vjera je forma ìvota i misli kojima je ~ovjeka obdario Bog, njegov

Stvoritelj. Za ~ovjeka je najdoli~niji ìvot onaj koji je u skladu s na~elima

vjere, zato {to je najbolji poznavalac ljudske du{e Allah, njegov Stvoritelj,

i jedino sistem zasnovan na principima Allahove vjere pruà spokojstvo

ljudskoj du{i. Neizbije`no je da sistemi koji negiraju vjeru kod ljudi pobu|uju

bol, tugu, strah i nepovjerenje. A nevolje }e biti jo{ daleko ve}e ako su to

sistemi koji se suprotstavljaju onome {to vjera podu~ava, koji brane vjeri

opre~ne principe i sistemi koji se na tim osnovama nastoje oìvotvoriti.

Komunizam je u{ao u historiju kao jedan od najefektnijih primjera ovih

sistema.

Krajnje zanimljiv moment u aktualnom kontekstu je da komunizam

ispoljava zna~ajnu sli~nost sa ateisti~kim sistemima opisanim u Kur'anu. Kada

se faraonov sistem, koji je u Kur'anu naveden kao primjer ateisti~kog sistema,

i drugi sistemi uporede sa dana{njim komunisti~kim reìmima, uo~it }e se

velika sli~nost me|u njima. Sada }emo krenuti analizom toga.

SSttrraasstt vveelliikkiihh ggrraa||eevviinnaaZajedni~ka karakteristika vladara ateista je {to ih, zbog poloàja na

kome se nalaze, obuzima osje}aj veli~ine, {to u svojoj nadmenosti poniàvaju

ostali narod. Ove karakteristike ispoljavaju na razli~ite na~ine.

KOMUNIZAM U ZASJEDI

160

Kao primjer ovih vo|a, Allah, d`. {., u Kur'anu navodi faraona, koji je

u vrijeme Musaa, a. s., vladao Egiptom. Iz svoje obijesti, faraon se hem

suprotstavio Allahovom izaslaniku Musau, a. s., hem svoj narod podvrgao

raznim vrstama presija. Interesantan izraz faraonovog osje}aja veli~ine je

odluka o gradnji "visokog tornja". Nalog koji je s tim ciljem faraon izdao

svom pomo}niku Hamanu se na slijede}i na~in navodi u Kur'anu:

""OO,, vveelliikkaa{{ii"",, -- rree~~ee ffaarraaoonn -- ""jjaa nnee zznnaamm ddaa vvii iimmaattee ddrruuggoogg bbooggaa oossiimm mmeennee,,aa ttii,, oo,, HHaammaannee,, ppeeccii mmii ooppeekkee ii ssaaggrraaddii mmii ttoorraannjj ddaa ssee ppooppnneemm kk MMuussaaoovvuuBBoogguu,, jjaarr jjaa mmiisslliimm ddaa jjee oonn,, zzaaiissttaa,, llaa`̀aacc!!'' (Al-Qasas, 38).

Strast "visokog tornja", koji je izraz faraonove nadmenosti, kod

komunisti~kih diktatora se, tako|er, pojavio kao strast "velikih gra|evina".

U svim komunisti~kim reìmima, a naro~ito u Sovjetskom Savezu, gradile

su se pretjerano velike dràvne zgrade, koje su izgledale kao simboli

besmrtnosti i snage komunisti~kog reìma. Pala~a koja je u Bukure{tu

izgra|ena po nalogu rumunskog diktatora NNiikkoollaayyaa ̂̂ aauu{{eesskkuuaa dugo vremena

je nosila titulu najve}e zgrade Svijeta. Pala~a, koja je djelovala krajnje

hladno i bez duha, jedino je svojom "grandiozno{}u" uspjela izi}i u prvi plan

i ostala je kao izraz kompleksa grandioznosti komunisti~ke ideologije.

Jedan primjer strasti velikih zdanja komunisti~ke arhitekture:zgrada vlade u Moskvi

161

NNaassiillnnoo pprrooggaannjjaannjjee nnaarrooddaaGovore}i o ateisti~kim snagama koje na Zemlji siju smutnju, Allah, d`.

{., u Kur'anu saop}ava da one odre|ene ljude izgone iz njihovih domova i

prisiljavaju ih na seobu. Ilustracije radi, nevjernici su pred poslanicima

nastupali sa prijetnjom ......""IIllii }}eettee vvjjeerree nnaa{{ee bbiittii iillii }}eemmoo vvaass,, ddooiissttaa,, iizz

zzeemmlljjee nnaa{{ee pprroottjjeerraattii!!""...... (Ibrahim, 13).

Nevjernici su naro~ito radili na protjerivanju muslimana koje su ocijenili

kao slabe. O ovome se govori u jednom kur'anskom ajetu i dodaje: ""OOnniimmaa

kkoojjii ssuu nnii kkrriivvii nnii dduu`̀nnii iizz zzaavvii~~aajjaa ssvvooggaa pprrooggnnaannii ssaammoo zzaattoo {{ttoo ssuu ggoovvoorriillii::

""GGoossppooddaarr nnaa{{ jjee AAllllaahh!!""...... (Al-Had`d`, 40).

[to se ti~e komunisti~kih reìma, oni su izazvali najve}e progone u

povijesti, a ti progoni su naro~ito na meti imali muslimane. Veliki broj

muslimanskih naroda, a naro~ito Turci sa Krima, za vrijeme Staljina je u toku

jedne no}i napustilo svoje zavi~aje i, gladni i bijedni, deportirani u neuvjetna

podru~ja Rusije. Desetine hiljada ih je nevino umro u toku deportacije, a

veoma veliki broj onih koji su uspjeli sti}i na odredi{te je umrlo od gladi,

epidemija bolesti i od izuzetno niskih temperatura.

UUnnii{{ttaavvaannjjee sslloobbooddee vvjjeerroovvaannjjaaJedan od temeljnih odlika faraonovog sistema, koji je istaknut u Kur'anu,

je taj {to sistem uskra}uje slobodu vjerovanja. Sistem odre|uje kakva vjerska

uvjerenja }e posjedovati zajednica. Ova struktura je sasvim o~ita u faraonovim

rije~ima ..."ZZaarr ddaa mmuu ppoovvjjeerruujjeettee pprriijjee nneeggoo {{ttoo vvaamm jjaa ddoozzvvoolliimm!!"... (Al-

A'raf, 123), koje je uputio ~arobnjacima koji su povjerovali Musau, a. s.. Kada

se obra}ao svome narodu, faraon je na slijede}i na~in rekao da ih on podu~ava

istini i iznio tvrdnju da, izvan toga, ne trebaju traìti pravi put:

......""SSaavvjjeettuujjeemm vvaamm ssaammoo oonnoo {{ttoo mmiisslliimm,, aa nnaa pprraavvii ppuutt }}uu vvaass ssaammoo jjaa iizzvveessttii""(Al-Mu'min, 29).

Nosioci aktualne odlike faraonovog sistema su u moderno vrijeme bili

komunisti~ki reìmi. Svi komunisti~ki sistemi XX stolje}a, predvo|eni

Sovjetskim Savezom, nose titule "totalitarnih reìma", ili su, u najmanju ruku,

radili na uspostavljanju jednog totalitarnog reìma. Totalitarizam je sistem

u kojem dràva pod svoju kontrolu uzima pojave javnog i kulturnog ìvota

i strogim mjerama spre~ava svaku privatnu inicijativu. Faraonov totalitarni

reìm, koji je opisan u Kur'anu, u XX stolje}u je oìvotvoren od strane

KOMUNIZAM U ZASJEDI

162

komunisti~kih diktatora kao {to su Lenjin, Staljin, Mao ili Enver Hodà.

Albanski diktator Enver Hodà je zabranio narodu posjedovanje bilo kakvog

vjerskog uvjerenja, zatvorio sve bogomolje i proglasio da je "osnovao prvu

ateisti~ku dràvu u povijesti:"

KKuulltt lliiddeerraaGovore}i o faraonovom sistemu, Allah, d`. {., nas u Kur'anu obavje{tava

o faraonovim naporima da od sebe na~ini boànstvo u o~ima naroda. Ova

~injenica se jasno o~ituje u njegovim rije~ima koje se navode u Kur'anu: ""OO,,

vveelliikkaa{{ii"",, -- rree~~ee ffaarraaoonn -- ""jjaa nnee zznnaamm ddaa vvii iimmaattee ddrruuggoogg bbooggaa oossiimm mmeennee......""

(Al-Qasas, 38). Historija Egipta nam tako|er daje isti podatak, pokazuje

nam da su faraoni sami sebe predstavljali kao "bogove na zemlji".

U komunisti~kim reìmima je uo~eno da su se diktatori, koji su vladali

sistemom, tako|er nalazili u istom psihi~kom stanju. Diktatori poput Lenjina,

Staljina, Maoa, Kim Il Sunga provodili su masovno ispiranje mozga, koje

}e ih na~initi gotovo bogom u o~ima naroda. Engleski izraz "cult of

personality" (kult li~nosti) formulira aktualno "oboàvanje lidera".

Ova tendencija stvaranja boànstva je po~ela sa Lenjinom, liderom

Oktobarske revolucije, koja je, ina~e, prva komunisti~ka revolucija. Doista,

obrati li se pa`nja na neke Lenjinove izjave i shvatanja, koja je ostavio u

naslije|e, za oko }e zapeti svojevrsna "atmosfera religije". Rije~ je, me|utim,

o idolopokloni~koj religiji. Komunisti~ku partiju je organizirao u vidu jedne

vrste ateisti~ke sekte. A kada je umro, ~lanovi Komunisti~ke partije su

priredili veliku ceremoniju i prema njegovom le{u, na ritualan na~in,

uzvikivali: ""DDrruu`̀ee LLeennjjiinnee,, mmii ttii ssee kkuunneemmoo ddaa }}eemmoo iizzvvrr{{iittii ttvvoojjaa

nnaarree||eennjjaa!!""111144 LLeennjjiinnoovvoo ttiijjeelloo jjee ppoohhrraannjjeennoo uu mmaauuzzoolleejj kkoojjii ppooddssjjee}}aa nnaa

hhrraammoovvee ssttaarrooggrr~~kkiihh bbooggoovvaa,, aa pprreetthhooddnnoo jjee mmuummiiffiicciirraannoo nnaa nnaa~~iinn iissttoovvjjeettaann

mmuummiiffiicciirraannjjuu ttiijjeellaa ffaarraaoonnaa,, ""zzeemmaalljjsskkiihh bbooggoovvaa"" ssttaarroogg EEggiippttaa,, {to je

veoma jasan primjer sli~nosti izme|u faraonovog i komunisti~kog sistema.

Staljin i Mao slijedili su Lenjinov put. Oba diktatora su pravili ogromne

biste i razmje{tali ih {irom svojih zemalja. Na taj na~in su kod naroda

nastojali stvoriti predo~enje "lidera-boga". Mao je napisao svojevrsnu "svetu

knjigu" zvanu Crvena knjiga i svaki Kinez je bio duàn ~itati je i u djelo

provoditi. Mnogi Kinezi i danas posje}uju Maove statue {irom zemlje, a na

njegov ro|endan de{avaju se masovna samoubistva.

HARUN YAHYA

163

Komunisti~ki propagandni posteri izra|eni s ciljem idoliziranja Maoa. Nije te{ko uo~iti da je Maopredstavljen kao sunce koje se ra|a iznad svih Kineza, kao nepoge{ivi vodi~ i "svetac" koji navodnosvima donosi sre}u i zadovoljstvo ìvljenja.

Korejci koji se klanjaju kipu sjevernokorejskom diktatoru Kim Il Sungu dokumentiraju ~injenicu da jekomunizam u biti savremeno idolopoklonstvo.

KOMUNIZAM: SAVREMENO IDOLOPOKLONSTVOTendencija "klanjanja lideru", koja se pojavila u komunisti~koj ideologiji, upu}uje na zaklju~ak da komunizamposjeduje jedan idolopokloni~ki nazor poput faraonovog sistema o kojem nas Kur'an obavje{tava.Komunisti~ki lideri, koji su, kao i egipatski faraon, tokom ìvota provodili tiraniju nad svojim narodom,nakon smrti su mumificirani isto kao i faraoni. Lenjinov mozak je, s ciljem navodnog "analiziranja nadljudskeinteligencije", izva|en iz lobanje i uzet pod specijalnu za{titu. Ljudi, koji sa strahom posmatraju le{eveLenjina (gore desno) i Maoa (dolje), odslikavaju despotizam komunisti~ke ideologije.

KKiimm IIll SSuunngg, lider Sjeverne Koreje, tako|er je idoliziran, nazvan je

"suncem naroda" i predstavljen kao nepogre{ivi vodi~ na pravom putu. Sve

navedeno isto vaì i za Ho Chi Mina, komunisti~kog diktatora Sjevernog

Vijetnama.

OOlliiggaarrhhiijjsskkaa ssttrruukkttuurraaOligarhija zna~i politi~ku ekomoniju, odnosno vlast male grupe

eksploatatora. Ako je u nekom sistemu politi~ka snaga u rukama samo jedne

ograni~ene grupe, taj sistem je oligarhijski. Obratimo li pa`nju na kur'anske

ajete, uo~it }emo da su svi ateisti~ki reìmi o kojima se govori u osnovi

oligarhijske strukture. U mnogim kur'anskim ajetima se spominju "glave{ine

naroda". Analiziramo li ajete u kojima se govori o glave{inama naroda,

primijetit }emo da je aktualna grupa svu politi~ku mo} dràla u svojim

rukama i da su cijelu zajednicu usmjeravali u skladu sa svojim idejama.

Faraonov poredak je, tako|er, bio oligarhijski. Obratimo li jo{ jednom pa`nju

na ajete o faraonu, zapazit }emo jednu oligarhijsku klasu koju ~ine faraonovi

savjetnici, ~arobnjaci i vojska. Da bi narod ostao pot~injen faraonovom

sistemu, idejnu kontrolu nad njim dràli su ~arobnjaci, a vojska je istu

kontrolu osiguravala upotrebom sile.

Komunisti~ki reìmi su savremena oìvotvorenja ateisti~kih oligarhijskih

sistema o kojima se govori u Kur'anu. Osnovna krilatica sa kojom su

Kao faraonov reìm opisanu Kur'anu, i komunizam jejedan oligarhijski sistem zasnovan na vlastimanjine. RukovodiociKomunisti~ke partijegledaju na narod sa visine ivladaju po li~nomnaho|enju. Na fotografijilijevo vidi se sovjetska oligarhija 20-ih godina:bolj{evi~ki kadar u stavukomunisti~kog pozdravaispred Lenjinovogmauzoleja.

KOMUNIZAM U ZASJEDI

komunisti nastupali u javnosti bila je uspostava navodne "narodne vlasti";

me|utim, u svakoj zemlji u kojoj su uspjeli preuzeti vlast komunisti su

ffoorrmmiirraallii vvllaaddaavviinnuu mmaannjjiinnee zzaassnnoovvaannuu nnaa uuggnnjjeettaavvaannjjuu nnaarrooddaa. Sva politi~ka

mo} u zemlji pre{la je u ruke rukovodilaca Komunisti~ke partije, koja, iako

je nosila etiketu "Partije proleterijata", odnosno radni~ke partije, nije imala

nikakve veze sa radnicima. Centralni komitet Komunisti~ke partije, Politbiro,

vrhovni politi~ki organ komunisti~kih partija, i iznad njih generalni sekretar

bili su vlasnici sve politi~ke mo}i zemlje, i to su bezdu{no koristili. Svi

navodni "demokratski" mehanizmi komunisti~kih reìma, poput izbora i

partijskih kongresa, bili su samo farsa.

""NNii{{tteennjjee uussjjeevvaa ii ssttookkee""Navode}i atribute vladara nevjernika, Allah, d`. {., u Kur'anu skre}e

pa`nju na veoma zna~ajnu ~injenicu:

^̂iimm ssee nneekkii oodd nnjjiihh ddoo~~eeppaa ppoolloo`̀aajjaa,, nnaassttoojjii ddaa nnaapprraavvii nnaa ZZeemmlljjii nneerreedd,,nnii{{ttee}}ii uussjjeevvee ii ssttookkuu.. -- AA AAllllaahh nnee vvoollii nneerreedd!! AA kkaaddaa mmuu ssee rreekknnee:: ""BBoojj sseeAAllllaahhaa!!"" -- oonn oonnddaa iizz iinnaaddaa ggrriijjee{{ii.. NNjjeemmuu jjee ddoossttaa dd`̀eehheennnneemm,, aa oonn jjee,, ddoo--iissttaa,, ggrroozznnoo bboorraavvii{{ttee (Al-Baqarah, 205-206)

Obratite pa`nju: dio ajeta "nastoji da napravi na Zemlji nered, ni{te}i

usjeve i stoku" uu ppoottppuunnoossttii ooppiissuujjee ppookkoolljjee ii kkoolleekkttiivviizzaacciijju koja se

primjenjivala u komunisti~kim reìmima poput Sovjetskog Saveza, crvene

Kine ili Kambodè. Lenjin, Staljin, Mao ili Pol Pot su pravili nered stvaraju}i

u svojim zemljama okruènje totalnog meteà, straha i terora. Primjenjivanjem

Li{enkovih evolucionisti~kih besmislica u poljoprivredi, uni{tili su

poljoprivredne proizvode, odnosno sjetvu. Ubijanje desetina miliona ljudi

je gotovo ravno kao pokolj cijele jedne ljudske generacije. U nastavku ajeta

se nagla{ava da su ovi ljudi ateisti i oholi, {to besprijekorno odgovara opisu

komunisti~kih diktatora Lenjina, Staljina, Maoa ili Pola Pota, koji su se iz

svoje oholosti pona{ali kao "bogovi na Zemlji".

ZZaakklljjuu~~aakkKomunisti vjeruju da povijest napreduje u jednoj konstantnoj evoluciji,

da su prija{nji narodi zaostali u odnosu na savremene. Prema tome, oni na

svojevrstan na~in nastoje ismijati i poniziti svete Knjige koje su hiljadama

godina ranije objavljene Boìjim poslanicima. Me|utim, njihova ideologija

HARUN YAHYA

167

i duhovno stanje u kome se nalaze je psiholo{ki poreme}aj, zabluda i neukost,

o ~emu nas je Allah, d`. {., obavijestio Kur'anom prije ~etrnaest stolje}a.

Bez obzira {to sebe vide kao ~elnike ideologije koju smatraju "najnaprednijom

etapom povijesti", komunisti~ki lideri nose iste odlike kao i egipatski faraoni

koji su ostali u dubinama povijesti.

U biti, u povijesti ne postoji "napredak" sa aspekta ljudske gra|e i

inteligencije. Ljudi od prije hiljada godina imaju iste karakteristike kao i

savremeni, a {to se ti~e kulturnog i tehnolo{kog razvoja, kroz historiju su

biljeèni i progresi i dekadencije. Ilustracije radi, jo{ su nepoznate mnoge

tajne, poput tehnologije iz perioda Sulejmana, a. s., kao i tehnike gradnje

piramida iz vremena starog Egipta. Da su odre|ene civilizacije imale veoma

naprednu kulturnu i tehnolo{ku akumulaciju jasno se vidi iz iskopina koje

pripadaju aktualnim civilizacijama. Me|utim, nikada nije postojao konstantan

razvoj. Nekada se de{avao progres, a nekada dekadencija.

Ali, sa aspekta ljudske gra|e, kao {to smo i na po~etku naglasili, Allah,

d`. {., je stvorio odre|eni tip ljudi sa odre|enim mentalnim sklopovima, a

povijest izme|u toga funkcionira prema zakonima koji su, opet, odre|eni od

strane Allaha, d`. {. U Kur'anu se na slijede}i na~in daje saop}enje o

apsolutnoj nepromjenljivosti Boìjih, socijalnih i prirodnih zakona:""PPrreemmaa AAllllaahhoovvoomm zzaakkoonnuu kkoojjii jjee vvrriijjeeddiioo zzaa oonnee kkoojjii ssuu bbiillii ii nneessttaallii!! AA ttii

nnee}}ee{{ uu AAllllaahhoovvuu zzaakkoonnuu iizzmmjjeennee nnaa}}ii"" (Al-Ahzab, 62).

Postojanje komunisti~ke ideologije je tako|er Boìja odredba. Ljudi su

povjerovali u jednu brutalnu, mra~nu i svirepu ideologiju, zato {to je to tako

Allah odredio. Allahovom odredbom je komunizam u crno zavio XX stolje}e.

Allah, d`. {., je tako odredio po{to su oni koji su odabrali ateizam vjeruju}i

u Darwinove stranputice, zasluìli komunizam - a sa jedne strane i fa{izam.

U jednom ajetu se ova Boìja odredba obja{njava na slijede}i na~in:

""ZZbboogg oonnooggaa {{ttoo lljjuuddii rraaddee,, ppoojjaavviioo ssee mmeettee`̀ ii nnaa kkooppnnuu ii nnaa mmoorruu,, ddaa iimm OOnnddââ ddaa iisskkuussee kkaazznnuu zzbboogg oonnooggaa {{ttoo rraaddee,, nnee bbii llii ssee ppoopprraavviillii"" (Ar-Rum, 41).

Do jednog sociolo{kog zaklju~ka o ovim zakonima do{ao je poznati ruski

pisac i dobitnik Nobelove nagrade AAlleekkssaannddaarr SSooll`̀eennjjiicciinn. U jednom govoru

u Londonu 1983. g., ovaj èstoki kriti~ar komunizma na slijede}i na~in je

komentirao razloge katastrofe koja je zadesila njegov narod:

Sje}am se da su za razloge katastrofe koja je zadesila Rusiju prije pola stolje}a,dok sam jo{ bio dijete, stariji govorili: ""LLjjuuddii ssuu zzaabboorraavviillii BBooggaa;; ttoo jjee rraazzlloogg

KOMUNIZAM U ZASJEDI

168

ssvviihh oovviihh nneessrree}}aa.."" Od tada sam pedeset godina proveo rade}i na historiji na{erevolucije, pro~itao sam stotine knjiga, saslu{ao stotine svjedoka, napisaoosam tomova knjiga. Ali ako traìte da formuliram osnovni razlog revolucijekoja je uni{tila 60 miliona ljudi, onda ne mogu ni{ta vi{e osim da ponovimovo: LLjjuuddii ssuu zzaabboorraavviillii BBooggaa;; ttoo jjee rraazzlloogg ssvviihh oovviihh nneessrree}}aa..115

Komunizam je belaj koji se pojavio kao rezultat ~ovjekovog

zaboravljanja Boga. @ivi je to primjer koji dokazuje kako su rezultirale

filozofije poput darvinizma i materijalizma, koje negiraju postojanje Boga,

te koliko ateisti~ko dru{tvo moè biti brutalno, nemilosrdno i varvarsko. Kada

ljudi vide neda}e koje je donio komunizam, onda mogu uo~iti veliku razliku

izme|u ateisti~kog dru{tva i vjerske etike. Upravo je to bio povod da ljudi

shvate da je ìvljenje u skladu sa normama vjerske etike jedino rje{enje sa

aspekta spasa ~ovje~anstva.

Me|utim, ne zaboravimo da }e komunizam i sli~ne izopa~ene ideologije

nalaziti svoj ìvotni prostor sve dok ljudi, negiranjem Boga, budu nastavili

vezivati se za aktualne filozofije. Ako ~ovjek ne èli da se "zbog onoga {to

ljudi rade, pojavi mete` i na kopnu i na moru", kao {to je istaknuto u

prethodnom ajetu, onda sebe, a i druge mora, prije svega, udaljiti od navedenih

ideologija. A da bi to uspio realizirati, prvenstveno mora upoznati ljude sa

porazom i mra~nim licem darvinizma, koji sve ove ideologije, koje za sobom

povla~e ogromne nesre}e, isti~u kao navodno nau~nu potporu svojim idejama.

Jedan od esencijalnih zadataka osoba obdarenih svije{}u, savje{}u,

dovitljivo{}u i obazrivo{}u u XXI stolje}u je vo|enje idejne borbe sa

""mmaaddddiiyyyyuunn vvee tabiiyyun taunu" (bole{}u materijalizma i prirodoslovlja)

na koju je pa`nju skrenuo veliki islamski u~enjak Bediuzzaman.

HARUN YAHYA

169

[ E S T I D I O

Stari i novi ruski diktatori: 1917.Lenjin i 2000. Putin (naredna stranica)

Stteepphhaann JJaayy GGoouulldd je jedno od prvih imena u Americi koje,

nakon Darwina, pada s pameti pri spomenu "teorije

evolucije". Gould, koji dugi niz godina radi na Harvard

univezitetu kao profesor zoologije i paleontologije, poznat

je po velikom broju knjiga koje je napisao podupiru}i teoriju evolucije

i ~estom medijskom pojavljivanju kada je rije~ o aktualnoj teoriji.

Kada se pojavi neka debata o evoluciji, svjetski poznati ~asopisi,

poput Timea i Newsweeka, neizostavno ustupe mjesto Gouldovom

mi{ljenju. Njegove knjige zauzimaju naistaknutije mjesto u vitrinama

muzeja historije prirode. Gould nastoji zatvoriti Darwinove propuste,

nekako spasiti poraz teorije evolucije koji je doìvjela od fosila, ali

je, naravno, bezuspje{an. Iz tog razloga ga PPhhiilliipp JJoohhnnssoonn,, profesor

sa Berkeley univerziteta i jedan od poznatih kriti~ara teorije evolucije,

naziva "darvinisti~kim Gorba~ovom". [tavi{e, ovaj svoj neuspjeh

Gould je u vi{e navrata sam priznao. (Za detaljnije podatke pogledati:

Harun Yahya, Stvarni korjeni ìvota, 2000.)

SSKKRRIIVVEENNII KKOOMMUUNNIIZZAAMM

HARUN YAHYA

171

Postoji jo{ jedna ideologija kojoj je, koliko i

darvinizmu, privrèn Stephen Jay Gould: marksizam.

Gould je to uvijek otvoreno izraàvao. Prema

njemu, darvinizam i marksizam su dva nerazdvojna

lica medalje. Darwin je obja{njavao "dijalektiku

prirode, a Marx "dijalektiku povijesti". Gouldova

privrènost darvinizmu je, zapravo, rezultat njegove

privrènosti materijalisti~koj dijalektici. Za Darwina

kaè da on, "komentiraju}i prirodu, primjenjuje jednu

veoma konsekventnu materijalisti~ku filozofiju" i

zbog toga ga uporno brani.116

Tako je 1992.g., jedan od najpoznatijih

marksista-darvinista, Gould, posjetio Rusiji. Nekoliko

godine prije ove posjete Isto~ni blok se raspao, prije na godinu dana raspao

se i Sovjetski Savez, Komunisti~ka partija pokopana u historiji. Cijeli Svijet

je govorio o tome "kako je komunizam doìvio apsolutni poraz". Gould je,

me|utim, imao druga~ije mi{ljenje. Po povratku u Ameriku, on je novinarima

izjavio:: ""SSrruu{{eennaa jjee jjeeddnnaa mmaarrkkssiissttiikkaa pprraakkssaa,, aallii jjee mmaarrkkssiizzaamm zzaaddrr`̀aaoo

ssnnaagguu ssvvoogg nnaauu~~nnoogg kkoommeennttiirraannjjaa ppoovviijjeessttii"".117

Dakle, prema Gouldu, marksizam je jo{ ìv.

KKoommuunniizzaamm `̀iivviiStephen Jay Gouldova privrènost darvinizmu nije izniman slu~aj.

Tokom XX stolje}a bilo je mnogo marksista me|u vode}im nau~nicima koji

su branili teoriju evolucije. Okorjeli komunisti su bili nau~nici, poput

AAlleekkssaannddrraa OOppaarriinnaa ili JJ.. BB.. SS.. HHaallddaanneeaa, koji su u prvoj polovini stolje}a

na~inili najzna~ajnija ostvarenja u ime teorije evolucije. Jo{ su

evolucionisti~ki nau~nici Zapada, poput JJoohhnn MMaayynnaarrdd SSmmiitthhaa i RRiicchhaarrdd

LLeewwoonnttiinnaa, tako|er uporni zagovara~i marksizma.

Prema njima, darvinizam i marksizam imaju isto zna~enje. Obe teorije

se zasnivaju na zajedni~koj filozofskoj osnovi: dijalekti~kom materijalizmu.

Marx je to adaptirao na povijest, a Darwin na prirodu. [to se ti~e fakta koji

Svijet komentira kao slom komunizma, odnosno raspad Sovjetskog Saveza

i Isto~nog bloka, prema ovim nau~nicima to je samo "poraz jednog pogre{nog

komentiranja marksizma". Sve dok postoji dijalekti~ki materijalizam, postojat

}e i marksisti~ki politi~ki pristup.

Vode}i ameri~ki darvinist,nau~nik Stephen Jay Gould,

okorjeli je marksist kojibrani mi{ljenje da je

marksizam oja~ao raspadomSovjetskog Saveza

KOMUNIZAM U ZASJEDI

172

Ovo mi{ljenje brane i mnoge organizacije i intelektualci u Svijetu koji

jo{ vjeruju u komunizam. Ovi aktualni komunisti su, dok je jo{ postojao

Sovjetski Savez i Isto~ni blok, odvojili marksisti~ku ideologiju od

komunisti~kih reìma u ovim zemljama. Aktualne komunisti~ke reìme su

nazivali prakti~nim socijalizmom, odnosno "realsocijalizmom", a zauzvrat

tome, smatrali su da socijalizam kao idologija nije u vezi sa tim reìmima

i da }e on ostati u slu~aju da se ovi reìmi raspadnu.

A danas ovu tvrdnju oni aktualiziraju na jedan efektniji na~in. Njihova

tvrdnja glasi: Jedno dru{tvo, prema Marxu, mora pro}i kroz odre|ene faze.

Prvo se mora ̀ ivjeti kapitalizam, nakon njega socijalizam i na kraju se mora

napredovati ka komunizmu. Me|utim, u Sovjetskom Savezu i ostalim

komunisti~kim reìmima XX stolje}a desio se nagli prijelaz iz poljoprivredne

zajednice u socijalizam. Presko~en je kapitalizam kao prijelazna faza ka

socijalizmu. Prema tome, neuspjeh ovih reìma je prirodan, smatraju

marksisti. Uporedo s prihvatanjem kapitalizma od strane tih zemalja, dogodit

}e se "kapitalisti~ka etapa", o kojoj je govorio Marx, a nakon toga }e do}i

socijalizam, ja~i i postojaniji.

Ovaj komentar danas prihvataju mnogi koji i dalje vjeruju u marksizam.

A me|u njima mjesto zauzima {iroka lepeza kadra, od vode}ih ameri~kih

nau~nika, poput Stephena Jay Goulda, do evropskih komunisti~kih partija,

od marksisti~kih intelektualaca i novinara do separatisti~ko-teroristi~kih

komunisti~kih organizacija.

Prema tome, krajnje je pogre{no misliti da je raspadom Sovjetskog

Saveza i Isto~nog bloka komunizam pokopan u pro{lost i da vi{e ne

predstavlja opasnost po Svijet. Komunizam je pliti~ka teorija dijalekti~kog

materijalizma. Dok ìvi dijalekti~ki materijalizam, ìvjet }e i komunizam.

Ako je jedna filozofija sna`no prisutna u jednom

dru{tvu, onda je samo "pitanje pronalaska prikladnog

okruènja" da bi ona bila efektna sa politi~kog aspek-

ta. Ako dijalekti~ki materijalizam ìvi kao jaka i

ra{irena filozofija, onda, tako|er, i komunizam, kao

njegova politi~ka dimenzija, pronalaskom prikladnog

Dok ìvi darvinizam, ìvjet }e i dijalekti~ki materijalizam, pa,prema tome, i komunizam.Marksisti~ko-darvinisti~ki nau~niciAmerike su izraz ove ~injenice. Lijevo: faksimil naslovne straniceknjige Darvinist lijevo, autora Petera Singera.

HARUN YAHYA

173

okruènja, moè do}i u stanje efektne mo}i.

Generalno, u Svijetu danas vlada jedno veoma izraèno povjerenje u

liberalnu ekonomiju i demokraciju. Me|utim, potencijalna me|unarodna

kriza, koja bi se dogodila u sistemu liberalne ekonomije, u trenutku moè

izmijeniti psihologiju i tendencije ljudi. Zapravo, primjeri toga su zabiljeèni

u pro{losti. U ishodu "Velike krize" 1929. g. u cijelom Svijetu je nastao veliki

ekonomski haos, koji je naglo pove}ao popularnost komunisti~kih i fa{isti~kih

partija. Komunistima, koji "Veliku krizu" komentiraju kao "kolaps

kapitalisti~kog sistema", ukazala se prilika mnogo lak{eg utjecaja na mase.

Osim toga, komunisti ~ak i sada posjeduju zna~ajnu mo} u Svijetu, a

naro~ito u zemljama Evrope. I dalje su veoma jake komunisti~ke partije

Francuske i Italije, koje na gotovo svim izborima ostvaruju prili~no visok

broj glasova. U skoro svim zemljama biv{eg Isto~nog bloka postoje

socijalisti~ke partije na ~ijem ~elu se nalaze biv{i komunisti~ki kadrovi i koje,

tako|er, iza sebe imaju krajnje brojnu glasa~ku populaciju. Jedna

me|unarodna ekonomska kriza poput one iz 1929. g. o kojoj smo malo~as

govorili, ove zemlje s lahko}om moè baciti u naru~je aktualnih socijalisti~kih

partija, a nakon toga i u naru~je komunisti~kog reìma.

RRuussiijjaa:: kkoorraakk nnaapprriijjeedd,, ddvvaa nnaattrraagg!!Situacija u Rusiji je jo{ alarmantnija. Nakon raspada Sovjetskog Saveza

1991. g., ova zemlja je, u biti, na~inila prijelaz u fa{izam, a ne u demokraciju.

Jeljcin, koji je za vrijeme svoje vladavine tenkovskom paljbom zasipao

Dumu (ruski parlament), i njegov nasljednik Putin posjeduju, u pravom

smislu rije~i, fa{isti~ki karakter i na~in upravljanja.

[to se ti~e komunizma i fa{izma, dviju ideologija koje naizgled

zauzimaju mjesto na potpuno opre~nim krajevima politi~ke lepeze, izme|u

njih postoji veoma tanka nit razdvajanja. Obje ove ideologije su sli~nog

socijalnog i eti~kog sklopa i imaju sli~an model lidera. Zapravo, obje su u

politi~koj nauci uvr{tene u istu kategoriju kao "totalitarne ideologije".

Totalitarizam je model koji dràvom i dru{tvom vlada presijama,

zastra{ivanjem i propagandom i koji se najsvirepijim metodama obra~unava

sa svojim neistomi{ljenicima.

Ruska politi~ka kultura i reìm se znatno promijenio nakon 1991. g.

KOMUNIZAM U ZASJEDI

174

Sa komunizma se pre{lo na jednu vrstu fa{izma, koji se zasniva na savezu

dràva-mafija, {to, kao {to smo ve} rekli, u osnovi ne predstavlja neku

zna~ajnu promjenu. Stvarne promjene nastale su u ekonomiji i socijalnoj

strukturi. Pojavilo se veoma mnogo bogata{a skorojevi}a, velikom dijelu

populacije je opao ìvotni standard, izme|u bogatih i siroma{nih je nastao

veliki jaz, koji je u konstantnom porastu. Rusijom je zavladala struktura

"divljeg kapitalizma", nalik onome u Engleskoj XIX stolje}a. [to se ti~e

mafija{kih organizacija, koje su se pojavile uporedo sa slabljenjem

centralisti~kog autoriteta dràve, one ~ine svojevrsnu "feudalnu strukturu".

Zanimljivo je da, prema marksizmu, obje ove strukture obrazuju uvjeti

koji prethode revoluciji. Dakle, postoje}e rusko ustrojstvo je, sa marksisti~kog

stajali{ta, "predkomunisti~ko" ustrojstvo. Komunisti, koji u Rusiji jo{ imaju

visok procent glasova i koji su, povrh svega, utjecajni u dràvnom mehanizmu,

postoje}e stanje ocjenjuju na taj na~in. Mogu}a ma|unarodna kriza, koja bi

poljuljala povjerenje u liberalnu ekonomiju i demokraciju, ovu komunisti~ku

teoriju bi mogla pretvoriti u praksu i veoma lahko bi se Rusija mogla ponovo

na}i pod komunisti~kim reìmom.

Zapravo, u ovom trenutku se pred nama javlja jedna od podmuklih

Ruski demonstranti koji se bune novom kapitalisti~kom poretku uRusiji uzvikuju slogane za povratak komunizma.

HARUN YAHYA

175

taktika komunizma. Komunisti rade na "uspostavi reda" koji je, po njihovom

mi{ljenju, naru{en uslijed poreme}enog povijesnog redoslijeda (prijelaz sa

kapitalizma na komunizam). Iz tog razloga su ruski narod predali u ruke mafiji

i pripremili okruènje za oìvljavanje klasi~nog kapitalizma. Ovim

namje{tenim sistemom oni iznuruju svoj narod i rade na tome da ga privoli

da zaklju~i kako nema drugog rje{enja osim komunizma.

S druge strane, komunizam potajno nastavlja svoje bivstvovanje. Sav

postoje}i kadar ~ine biv{i komunisti. I, obrazovane Marxovim dijalekti~kim

materijalizmom, ove osobe nisu odustale od snova o komunizmu. Naprotiv,

oni koji vjeruju da komunizam treba do}i nakon kapitalisti~kog stadija, dok

se ne ispuni jedan uvjet prelaska na "komunizam", oni ostaju posmatra~i

de{avanja kapitalizma. Zbog toga {to su istinski komunisti, oni sada brane

i provode kapitalizam.

Sa aspekta ovih ljudi, koji su prihvatili principe dijalekti~kog

materijalizma, za postizanje krajnjeg cilja veoma je jednostavno jedan dan

izgledati kao komunist, a drugi dan kao fa{ist. Zapravo, i fa{izam i komunizam

u biti imaju isti cilj: zlostavljanje naroda... Kao {to smo ve} rekli, razlika je

samo u onoj tankoj niti razdvajanja. Svoju tiraniju komunizam obavlja

podmuklo i pod sloganima "humanosti". Komunizam uvijek prona|e

opravdanje svoje tiranije i vandalizma.

Iza svih ovih tajnovitih zavjesa, komunizam je i dalje na vlasti u Rusiji;

ruska dràva ima ustrojstvo klasi~nog komunizma. Rusija, koja drì vojnu

kontrolu turskih republika, nije se promijenila; Sovjetski Savez de facto jo{

postoji. Okorjeli komunisti~ki kadar vidno tla~i narod u jednom

kapitalisti~kom okruènju; {tavi{e, nastavlja se sa u~estalim ateisti~kim i

amoralnim podukama, koje }e rezultirati vidnim udaljavanjem naroda od

eti~kih vrijednosti. Ra~una se da ne}e biti nikakvog razloga da zajednica,

koja je zanemarila Boìje postojanje, ne prihvati komunizam.

Ruski komunisti, koji na protestne mar{eve i danas izlaze sa posterima

Staljina i Lenjina u rukama, posjeduju mo} koja se ne smije zanemarivati

ni poniàvati. Raspad Sovjetskog Saveza 1991. g. vide, kao {to je to i Lenjin

naglasio u svojoj knjizi iz 1904. g. Korak naprijed, dva natrag, kao trenuta~no

povla~enje natrag na putu koji vodi ka kona~nom cilju. Lenjin je u aktualnoj

knjizi napisao i slijede}e:

Jedan korak naprijed, dva koraka natrag... to se de{ava u ìvotu

KOMUNIZAM U ZASJEDI

176

Uvelikoj zabludi su oni koji danas vjeruju da je komunizam, koji svoju snagu crpi

iz darvinizma, poraèn prije nekoliko godina i da vi{e ne predstavlja opasnost.

On i dalje jeste opasnost - zato {to on nije sru{en, ve} je, u skladu sa najosnovnijim

principom dijalekti~kog materijalizma, na~inio dva koraka natrag.

Prema ovom osnovnom principu ""KKoorraakk nnaapprriijjeedd,, ddvvaa nnaattrraagg"", koga je Lenjin ob-

radio u svojoj istoimenoj knjizi, komunisti, ~ine}i po potrebi nekoliko koraka natrag

radi postizanja svoga cilja, izgledaju kao da su se udaljili od svog cilja. Iz tog razloga,

u komunisti~koj Kini su se djeca podu~avala "dijalekti~kom putu hoda" koji se zasni-

va na temelju tri koraka naprijed, dva koraka natrag.

Jedan od najkonkretnijih primjera ovoga je komunisti~ki stav o instituciji po-

rodice. Prema Karlu Marxu, utemeljiva~u dijalekti~kog materijalizma, da bi se ost-

vario komunizam prvenstveno je potrebno ukinuti instituciju braka. "Ukidanje poro-

dice! âk se i najradikalnije osobe razbjesne naspram ovog gnusnog komunisti~kog

cilja", pisali su Marx i Engels u Komunisti~kom manifestu, a kasnije su, tako|er, po-

ku{ali objasniti zbog ~ega je, prema njima, potrebno ukinuti ovu instituciju. Iznijeli

su da se "buròaska porodica" zasniva na kapitalu i privatnoj zaradi; govore}i da }e

nestati i porodice kada se ukine privatni kapital i zarada (kada se, dakle, ostvari ko-

munisti~ka revolucija), tvrdili su da }e "prirodno nestati i buròaske porodice kada

nestane njezinog partnera".

U svojoj knjizi Porijeklo porodice, privatne svojine i dràve Friedrich Engels

je nastojao prikazati porodicu kao vje{ta~ku instituciju koja nije postojala u prvim

etapama historije ~ovje~anstva, koja se pojavila kasnije kao instrument eksploataci-

je. Prema ovoj Engelsovoj filozofiji, uporedo sa komunisti~kom revolucijom ukinut

}e se i dràva i privatna svojina, ali i porodica.

Da bi postigli ove svoje ciljeve, komunisti nastupaju po mjeri na~ela dijalek-

ti~kog materijalizma. Da bi ukinuli instituciju porodice, oni imaju potrebu za sna`-

nom dràvom. Me|utim, za postizanje jake dràve, potrebno je prvenstveno imati ja-

ku instituciju porodice. Iz tog razloga, ~ine}i korak natrag, oni ja~aju porodicu. Na

osnovu toga ja~a komunisti~ka dràva, nakon ~ega, u narednom stadiju, rade na pot-

punom ukidanju institucije porodice.118

Kao {to se razumije iz ovog primjera, javnost se ne bi trebala zavaravati komu-

nisti~kim sloganima poput "komunizam je poraèn", "oja~ale su porodi~ne veze u Ru-

siji" i sl. To je taktika dijalekti~kog materijalizma, koju je Lenjin istakao knjigom Je-dan korak naprijed, dva koraka natrag. Komunizam mijenja boje kao kameleon, ~e-

ka da se pripremi pogodan teren.

Iz tog razloga, neizostavno je potrebna idejna borba protiv dijalekti~kog mate-

rijalizma, kao osnove filozofije komunizma, i darvinizma, kao njegova navodno nau~-

nog oslonca. U protivnom, komunisti ~ekaju u zasjedi - da bi na~inili krvave i surove

korake naprijed.

PODMUKLA TAKTIKA DIJALEKTI^KOG MATERIJALIZMA:JEDAN KORAK NAPRIJED, DVA KORAKA NATRAG

pojedinca, u historiji nacija i razvoju partija. Ali, bila bi najzlo~estija

podlost sumnjati u principe revolucionarne socijaldemokracije, da }e

proleterska organizacija i partijska disciplina, na kraju krajeva, ostvariti

potpunu pobjedu.119

MMaaoo `̀iivvii!!Isto~na Evropa i Rusija, koje smo do sada razmatrali, predstavljaju

primjere mogu}nosti ponovnog aktiviranja komunizma koji je poraèn 90-

ih godina. Postoji, me|utim, jedna verzija komunizma koja nikako nije

poraàvana i, pod jednom slikom kapitalizma, nastavlja svakodnevno ja~ati.

Ova verzija je, u isto vrijeme, i najgora i najbrutalnija verzija komunizma:

maoizam.

Sovjetski Savez se raspao 1991., nakon toga su demontirani svi, po cijeloj

zemlji razasuti, kipovi Lenjina i Staljina: Rusija je zvani~no napustila

komunizam. Me|utim, ne{to sli~no se nije dogodilo u Kini. Ovom zemljom

jo{ i danas, i nakon Maove smrti 1976., vlada komunisti~ka partija. Kina je

prihvatila pravila kapitalisti~ke ekonomije i na taj na~in ostvarila veoma veliki

ekonomski razvoj, ali je politi~ki sistem i dalje ostao komunisti~ki. A Mao,

krvavi ubica desetina miliona Kineza, zanimljivo, i dalje se od strane Kineza

doìvljava gotovo kao svetac.

U tekstu pod naslovom "Mao lives!" (Mao ̀ ivi!) ~asopis Time je, u svom

broju od 10. januara 1994. g., ovu masovnu tendenciju maovske orijentacije

formulirao kao "maomanija" i naveo slijede}e:

ZZaa oobbii~~nnee KKiinneezzee MMaaoo jjee jjoo{{ ssffiinnggaa,, iiddooll kkoojjii iimmaa ssttoottiinnuu rraazzllii~~iittiihh lliiccaa.. KKaaoossvveettaa kknnjjiiggaa,, nnjjeeggoovvee rriijjee~~ii ssee cciittiirraajjuu nnaa ssvvaakkoomm mmjjeessttuu.. (...) Kolekcionarisakupljaju kasete koje sadrè njegove govore, a amblemi, zna~ke, knjige iupalja~i sa Maovom slikom se toliko prodaju da proizvodnja ne uspijevaudovoljiti potra`nji. Pet hiljada zlatnih sahata sa dijamantima, izra|enim upovodu Maovog ro|endana, prodaju se po 1500 dolara - trideset puta skupljeod prosje~ne plate. (...) Grad [ao{an, rodno mjesto "Velikog Kormilara"(Maoa), koji se nalazi na jugu srednjeg dijela pokrajine Hunan, samo je 1992.g. ugostila milion Maovih "hodo~asnika". Grad je, tako|er, proteklih danaizgradio i otvorio 10 metara visoku, ogromnu bistu svog sina ljubimca.120

U dugom tekstu pod naslovom "Mao More Than Ever" (Mao, vi{e nego

ikada) ameri~ki ~asopis The New Republic je 1997. na slijede}i na~in opisao

"idol Maoa" u Kini:

Mao Tse-Tung je i dalje centralna, presudna figura politi~ke kulture Kine: jo{

KOMUNIZAM U ZASJEDI

178

je svojevrstan imperator, jo{ mu se izraàva duboko po{tovanje i jo{ je krajnjepopularan. Dokazi toga su na svakom mjestu Kine. U jednoj anketi provedenoj1994. g. 40% Kineza se izjasnilo da Maoa vide kao idealnog lidera, suprotnotome Deng Xiaoping (kineski lider u tom periodu) pridobio je svega 10%glasova. Yan Jiagi, jedan od biv{ih ~lanova kineske Akademije socijalnihnauka, u izjavi datoj ~asopisu Asiannews, rekao je da ""ddaannaa{{nnjjaa oommllaaddiinnaa nneezznnaa MMaaoovvee ppooggrree{{kkee iillii iihh nnee sshhvvaattaajjuu oozzbbiilljjnnoo.. Misle da je on bio veliki lideri znaju samo za Dengove propuste."

U ruralnim zonama, u pokrajinama Fujian i Guangdong, u Maov spomenizgra|eni su novi i veliki hramovi, a jo{ jedan novi gradi se u podru~ju sjevernogShaanxia. Partijski slu`benici i seljaci, koji veoma ~esto obilaze ove hramove,vvjjeerruujjuu ddaa jjee MMaaoo ssvveemmoogguu}},, oodd ttooggaa ddaa lliijjee~~ii bboolleessttii,, ddoo ggaarraannttiirraannjjaa ddoobbrree`̀eettvvee.. GGrruuppaa rraaddnniikkaa,, koji su radili u jednoj fabrici u Sichuanu, uu ~~aasstt MMaaoovvoogg110000.. rroo||eennddaannaa 11999933.. gg.. iizzvvrr{{iillaa jjee ggrruuppnnoo ssaammoouubbiissttvvoo.. (...) Taksi voza~i uPekingu i [anghaju lijepe Maove slike na retrovizore. Maov portret veoma ~estokoriste umjetnici na svojim slikama; jedan njegov ogroman portret i danasgospodari trgom Tiananmen. I, {to je najva`nije, nnaa ffaakkuulltteettiimmaa ii uu pprraattiijjii,, nnoovvaammooddaa ppoolliittii~~kkee ffiilloozzooffiijjee nniijjee ddeemmookkrraacciijjaa vvee}} nnoovvii mmaaooiizzaamm..

Mao nije na~inio povratak (u Kinu). On se, ina~e, nikada nije ni odvajaoodavdje. Za razliku od Njema~ke i Rusije, Kina se uop}e nije obra~unavalasa pro{lo{}u, nikada nije pokazivala nastojanje "odustajanja od maiozma".

Mao Lives! (Mao ìvi!) - tako je ~asopis Time 10. januara 1994. g.rezimirao politi~ku kulturu Kine.

179

Komunisti~ka partija apsolutno ne dozvoljava ispitivanje vandalizma “Velikogskoka” 50-ih godina (kada je glad Maove proizvodnje ubila desetine milionaKineza) ili vandalizma “Kulturne revolucije” (a to je period kada je barabrizam,koji je izbio uz stimulans dràve, pao na tako nisku ta~ku da su {kolska djecapodsticana na kanibalizam). Gu{e se poku{aji izno{enja ~injenica o ovimpitanjima. Ilustracije radi, kada je ~asopis [anghay univerzitet 1993. objavioda je od Maove gladi umrlo 40 miliona osoba, cijeli tira` je naglo pokupljen...

Kineska politika (...) zzaassnniivvaa ssee nnaa jjeeddnnoojj ffiilloozzooffiijjii kkoojjaa uujjeeddiinnjjuujjee nnaacciioonnaalliizzaammii kkoommuunniizzaamm,, aa ttoo ssee,, ttaakkoo||eerr,, zzaassnniivvaa nnaa lleeggeennddaarrnnoossttii MMaaooaa,, uutteemmeelljjiivvaa~~uuoovvee ffiilloozzooffiijjee..121

Kako onda komentirati kapitalisti~ku tendenciju koja se pokazala u

Kini nakon Maoa? Da li to zna~i kinesko udaljavanje od maoizma ili

ekonomsko ja~anje maoizma?

U istom ~asopisu se o ovom pitanju daju slijede}i podaci:

Kult Maoa je nastavio ìvjeti ~ak i nakon okon~anja “Kulturne revolucije”.Komunisti~ka partija se nastavila intelektualno {arìtati maoizmom. Pojavilesu se dvije osnovne grupe: radikalni maoisti (fanshipai) i nostalgi~ari(huanyuanpai). Ova druga grupa ~ezne za zlatnim periodom 50-ih godina.Maoisti koji su rukovodili Partijom odràvali su svoju vjeru u Maoa, ali to nisujasno o~itovali zbog toga {to je barbarizam “Kulturne revolucije” bio svje` usvijesti populacije. Da bi maoizam u pravom smislu procvjetaokomunisti~konacionalisti~kom filozofijom, bilo je potrebno ra|anje dojmanastanka opasnosti usmjerene prema Kini, jedan doga|aj koji }e narod ubijeditida je kineska veli~ina izloèna iznemoglosti i da su zavjere Zapada po~ele bivatidjelotvorne... Ovaj doga|aj se dogodio 4. juna 1989. kada su kineski tenkovikrenuli na studente koji su protestirali na trgu Tiananmen. OOddmmaahh nnaakkoonnTTiiaannaannmmeennaa,, ddoojjaamm KKiinnee gguurrnnuuttee uu hhaaooss pprruu`̀iillaa jjee pprriilliikkuu PPaattiijjii ddaa oo`̀iivvii ppoojjaamm""ssuukkoobbaa kkllaassaa""...... Predsjednik Jiang Zemin saop}io je da }e Kina nastaviti saekonomskim reformama, ali da niko ne treba sanjati o demokratizaciji.Jiangovom naredbom, Partija je u ruralnim sredinama ppookkrreennuullaa ""rreeffoorrmmuummiissllii"" ttee oorrggaanniizziirraallaa oobbrraazzoovvnnee kkaammppaannjjee mmaaooiissttii~~kkoogg ttiippaa......

Danas, ssnnaaggaa iinniicciijjaattiivvee zzaa ppoonnoovvnnuu aappssoolluuttnnuu pprriimmjjeennuu mmaaooiizzmmaa uu KKiinnii ddoollaazziioodd mmllaaddiihh iinntteelleekkttuuaallaaccaa uunnuuttaarr PPaarrttiijjee.. Velikim dnevnicima, poput Narodnogdnevnika ili Traènja istine, rukovode radikalni marksisti... Ovi su 1995. i 1996.objavili "dokumente od 10 hiljada rije~i" koji zagovaraju apsolutni povratakmaoizmu i sukobu klasa.122

Kao {to se moè vidjeti, maoizam i danas dominira Kinom, a ta

KOMUNIZAM U ZASJEDI

180

dominacija nije vezana samo za starije partijske rukovodioce, koji su kao

miraz ostali iza Maovog perioda, ve} i za mlada pokoljenja koja su se slijepo

vezala za marksizam. Seljaci i neuke mase Maoa doìvljavaju kao superiorno

bi}e, a velika ve}ina intelektualaca svjesno brane i {ire marksisti~ko-

lenjinisti~ko-maoisti~ku ideologiju. Kineski kapitalizam koristi samo

prikrivanju i ja~anju maoizma.

Kina, koja sa 1.2 milijarde stanovnika predstavlja najmnogoljudniju

zemlju na Svijetu, sve vi{e ja~a svoju ekonomiju, a s druge strane, pridaje

veliki zna~aj naoruàvanju. [tavi{e, ra~una se da }e Kina u XXI stolje}u

postati super sila i rival SAD-u. To {to je Kina, koja posjeduje toliku mo},

i danas maoisti~ki nastrojena i {to su Kinezi i dalje u jednoj "maomaniji"

jo{ jedan je pokazatelj da komunizam nije umro ve} da se samo prikriva.

[tavi{e, ovaj skriveni komunizam, naro~ito maoisti~ka verzija

komunizma, je najgora, najsvirepija i najbrutalnija verzija.

MMee||uunnaarrooddnnii mmaaooiissttii~~kkii ppookkrreettNe samo u Kini, Mao je ìv i na me|unarodnom nivou. Nakon raspada

Sovjetskog Saveza, ve}ina komunista Svijeta se priklonila maoizmu. U

Sjevernoj Koreji i Vijetnamu na vlasti je komunisti~ki kadar koji vlada

maoisti~kom ideologijom. Bitnije od toga je da, danas u razli~itim zemljama

Svijeta postoje teroristi~ke organizacije koje prihvataju maoizam i prolivaju

krv gerilskim ratom Maovog stila. Maoisti~ke organizacije raznih zemalja

djeluju u okvirima jedne zajedni~ke organizacije zvane "Maoist

Internationalist Movement" (Maoisti~ki internacionalni pokret) i uìvaju

veliku potporu komunisti~kih partija Evrope.

U jednom analiti~kom tekstu, objavljenom na zvani~noj stranici Turske

Republike Sjeverni Kipar, na slijede}i na~in se govori o maoisti~kom

internacionalnom pokretu:

Prema podacima Me|unarodnog centra za teroristi~ka istraìvanja, bbrroojjmmaarrkkssiissttii~~kkoo--lleennjjiinniissttii~~kkoo--mmaaooiissttii~~kkiihh tteerroorriissttii~~kkiihh oorrggaanniizzaacciijjaa jjee uuaallaarrmmaannttnnoomm ppoorraassttuu ppoosslljjeeddnnjjiihh ggooddiinnaa.. (...) Prema izvorima koji promatrajume|unarodni teror, uuoo~~eennoo jjee ddaa ssee mmaaooiizzaamm nnaallaazzii uu jjeeddnnoojj ppoovvee}}aannoojjaakkttiivvnnoossttii,, kkaakkoo uu vveerrbbaallnnoojj,, ttaakkoo ii uu pprraakkttii~~nnoojj.. Na ~elu organizacija i grupau ovoj aktivnosti me|unarodnog cilja, koja se vodi nemilosrdnim, krvavim,antizapadnja~kim i antidemokratskim intelektualnim sklopom, (...) nalaze semaoisti~ke teroristi~ke organizacije kao {to su "Tamilski tigrovi" u Sri Lanki,

HARUN YAHYA

181

"Jasan put" u Peruu, "Crveni kmeri" u Kambodì i organizacije i grupe za ~ijase imena tek po~inje ~uti.

CCiilljj mmaaooiissttaa jjee {{iirreennjjee iiddeejjaa MMaaoo TTssee--TTuunnggaa mmeettooddaammaa kkrrvvoopprroollii}}aa,, ru{enjemdemokratskih reìma u mati~nim zemljama, putem oruàne borbe, i, umjestotoga, formiranjem marksisti~ko-lenjinisti~ko-maoisti~ke dràve. (...) Naravno,u pozadini toga krije se stvarni veliki cilj: {irenje maoizma na cijeloj planeti.

GGooddiinnee 11999966.. mmaaooiissttii~~kkee tteerroorriissttii~~kkee oorrggaanniizzaacciijjee ZZaappaaddaa ii IIssttookkaa ssuu ssee ssaassttaalleeddvvaa ppuuttaa ii mmee||uussoobbnnoo ddoonniijjeellee ooddlluukkuu oo sslliijjee||eennjjuu zzaajjeeddnnii~~kkee ppoolliittiikkeeddjjeelloovvaannjjaa.. (...) Odluke koje su usvojene nakon sastanka u Americi su:

ru{enje parlamentarne demokracije u dràvama u kojima djeluju;

da bi se ostvario cilj, ne boriti se samo protiv vojske, policije i dràvnihslu`benika;

uubbiijjaattii ssvvee pprroottiivvnniikkee,, bbeezz rraazzlliikkee,, ddjjeeccuu,, mmllaaddee,, ssttaarree,, `̀eennee;;

formirati upravu, koja }e biti centralisti~ka i jedinstvena, koja se ne}e obaziratina ljudska prava;

dali su zakletvu da }e stvoriti jednu svjetsku revoluciju, koja }e biti odanamarksisti~ko-lenjinisti~ko-maoisti~koj ideologiji.

Jedna druga zna~ajna odluka donesena na sastancima u Americi i Indiji je iodluka o formiranju cceennttrraa ""mmaaooiissttii~~kkee pprrooppaaggaannddee"" kkoojjii }}ee pprriipprreemmiittii tteerreenn""ssvvjjeettsskkoojj rreevvoolluucciijjii"". Smatra se da ovaj centar, pod imenom MaoistInternationalist Movement (MIM), djeluje u Kanadi. Unutar okvira djelovanja"internacionalnih maoista" nalazi se i pripremanje hu{ka~kih publikacija, koje}e stanovni{tvo zemalja na meti podsticati na pobunu. Publikacije se proslje|ujupristalicama, koji su u aktulanim zemljama zaduèni za njihovu distribuciju.123

Zasnovani na konkretnim ~injenicama, ovi podaci jo{ jednom pokazuju

da se maoizam nalazi u jednoj me|unarodnoj aktivnosti. Internacionalna

komunisti~ka mreà, ~iji se korijeni proteù do krvolo~nog diktatora crvene

Kine, nastavlja bivati velika opasnost po Svijet.

[to se ti~e razloga nedjelotvornosti ove komunisti~ke mreè u na{oj

zemlji (Turskoj), oni svakako proisti~u iz zdravog karaktera i vjerovanja kojim

se turski narod napaja iz islama. Vjera je najve}a barijera koja se isprije~ila

na putu komunizma i jedino zajednice koje ̀ ive u jednoj iskrenoj predanosti

vjeri mogu se odbraniti od komunisti~kog hu{kanja i smicalica. Pobo`ni

turski narod osujetio je sva nastojanja komunizma da se prihvati na tim

prostorima, u skladu sa Ataturkovom izjavom da je "komunizam najve}a

KOMUNIZAM U ZASJEDI

182

opsnost po turski svijet i treba ga uni{titi gdje god da se uo~i",124 komunizam

i filozofija dijalekti~kog materijalizma u Turskoj nikada nije nai{la na plodan

teren. Sa svojim zdravim karakterom, turski narod }e biti prethodnica borbe

koja se u XXI stolje}u u cijelom Svijetu vodi protiv materijalizma.

ZZaakklljjuu~~aakkKomunizam jo{ ìvi, i to ne daleko, ve} tik uz nas. Nije te{ko da na

vlast u velikom dijelu Isto~ne, ~ak i u odre|enim zemljama Zapadne Evrope

do|u komunisti~ke ili socijalisti~ke partije. Postoji mogu}nost, ako se stvore

povoljni socijalni uvjeti, da ove partije, koje bi do{le na vlast - na na~in sli~an

nacisti~kom, jer su nacisti na vlast u Njema~koj do{li putem izbora 1933.,

ali su, nakon toga, formirali diktaturu - formiraju jedan postojaniji

komunisti~ki reìm. Rusija je ve} doìvjela jedno talasanje od komunizma

prema fa{izmu i divljem kapitalizmu, me|utim, zbog tanke linije razgrani~enja

izme|u ovih ideologija, moè se, u ishodu jednog novog socijalnog

pomjeranja, dogoditi ponovni povratak komunizmu. Kina i dalje Maove

ideje doìvljava kao jedino ispravne. O o~itom utjecaju komunizma u jo{

komunisti~koj Kubi, Sjevernoj Koreji i Vijetnamu, izli{no je govoriti.

Savremeni komunizam je u opticaj stavio taktiku "jedan korak naprijed,

dva natrag" i na~inio korak natrag. Iz tog razloga u razli~itim zemljama

svoju aktivnost provode pod razli~itim imenima i daju imid` nepostojanja

komunisti~ke opasnosti. MMee||uuttiimm,, ttvvrrddnnjjoomm ddiijjaalleekkttii~~kkoogg mmaatteerriijjaalliizzmmaa oo

""ssuukkoobbuu"",, kkoommuunniizzaamm jjee zzaa cciijjeelloo ~~oovvjjee~~aannssttvvoo,, uu ssvviimm uuvvjjeettiimmaa,, nneepprreessuu{{nnii

""vvuullkkaann kkoojjii bblljjuujjee kkrrvv"". U bilo kom obliku i pod bilo kojim imenom,

nemogu}e je da ljudima priredi bilo {to drugo osim tiranije i belaja - zbog

toga {to dijalekti~ki sukob vide kao beskompromisni zakon povijesti.

[to se ti~e mjera predostro`nosti naspram ove opasnosti, one se nalaze

u preventivnom isu{ivanju baru{tine koja proizvodi ovu opasnost. U

suprotnom, boriti se sa pojedina~nim komarcima, odnosno pristalicama

komunizma, ne}e biti dovoljno u kontekstu trajnog osloba|anja od ove

nesre}e. Sve dok se ne isu{i baru{tina, komarci }e pove}ano nastaviti sa

razmnoàvanjem.

Koji je na~in isu{ivanja ove baru{tine?

Darwinova teorija evolucije je zajedni~ki oslonac marksizma, marksizm-

lenjinizma, maoizma ili bilo koje druge verzije komunizma, pa ~ak i fa{izma.

HARUN YAHYA

183

Analizirali smo u prethodnim poglavljima: ova teorija, slijedom Marxove

formulacije, "osnova je komunizma sa aspekta prirodnih nauka". Sa aspekta

u~enja dijalekti~kog materijalizma, Engels je Darwina vidio u istoj ravni sa

Marxom. Lenjin i Trocky su inspirirani Darwinom, Staljin je postao ateist,

zato {to je pro~itao Darwina, i to, {tavi{e, dok je jo{ bio mladi sve{tenik.

Intelektualne osnove Maoa i kineskog komunizma u potpunosti su skivene

u darvinizmu. HHeerrbbeerrtt MMaarrccuussee, lider marksisti~kog pokreta studenata iz

1968. koji je potresao Svijet, tako|er je ideolog koji je bio pod utjecajem

darvinizma, a naro~ito je bio inspiriran Darwinovom idejom o "opstanku

pogodnih".125 Navode}i socijaliste, koji su izabrali darvinizam kao svog

vodi~a, pred nama se javlja {iroka lepeza poput revizionisti~kih marksista,

kao {to su KKaarrll KKaauuttsskkyy ii EEdduuaarrdd BBeerrnnsstteeiinn,, utemeljiva~a poznatog "Fabian

Society", koji se smatra izvorom engleske ljevice.126

Bez darvinizma nema ni komunizma. Prema tome, jedini efikasan na~in

borbe protiv komunizma, koji je u toku XX stolje}a odnio preko 100 miliona

ìvota i koji je jo{ u podmuklom organiziranju i ja~anju, jeste pobijanje

darvinizma na nau~nom i idejnom polju. Kada se argumentirano iznese da

je darvinizam teorija koja je nau~no u potpunosti poraèna, da ̀ iva bi}a nisu

nastala evolucijom, ve} da ih je besprijekorno savr{eno stvorio dragi Bog,

ne}e vi{e biti ni Marxa, ni Lenjina, ni Maoa, a ni krvolo~nih militanata koji

njihove postere lijepe svuda okolo.

Nestankom darvinisti~kih obmana, ga{enjem "vulkana koji bljuje krv",

odnosno komunizma, s jedne strane, bit }e povod i da se ljudi vrate Bogu,

svom stvarnom Gospodaru i Stvoritelju, i da ìve prema eti~kim normama

koje On upu}uje. Tako }e ljudi, kao {to se nare|uje u narednom ajetu,

posti}i spokojstvo i mir:

OO,, vvjjeerrnniiccii,, `̀iivviittee ssvvii uu mmiirruu ii nnee iiddiittee ssttooppaammaa {{eejjttaannoovviimm;; oonn vvaamm jjee,, zzaaiissttaa,,nneepprriijjaatteelljj oottvvoorreennii (Al-Baqarah, 208).

KOMUNIZAM U ZASJEDI

184

"Hvaljen neka si" - reko{e oni - "mi znamo samo

ono ~emu si nas Ti pou~io; Ti si Sveznaju}i i Mudri"

(Al-Baqarah, 32).

185

BILJE[KE

1 Anton Pannekoek, Marxism and Drawinism, Translated by Nathan Weiser. Transcribed

for the Internet by Jon Muller, Chicago, Charles H. Kerr & Company Co-operative

Copyright, 1912 by Charles H. Kerr & Company. (http://www.marxists.org/archive/

pannekoe/index.htm)

2 Marx Engels, Pisma, str. 426

3 Marx Engels, Pisma, tom 2, str. 126

4 Friedrich Engels, Utopijski socijalizam - nau~ni socijalizam, str. 85

5 Gertrude Himmelfarb, Darwin and the Darwinian Revolution, Chatto & Windus, London,

1959, str. 348

6 Robert M. Young, Darwinian Evolution and Human History, Radio talk given in an Open

University course on Darwin to Einstein: Historical Studies on Science and Belief, 1980

7 Malachi Martin, The Keys of This Blood: The Struggle for World Dominion Between

Pope John Paul II, Mikhail Gorbachev, and the Capitalist West, New York: Simon &

Schuster, 1990, str. 203-5

8 Douglas Futuyma, Evolutionary Biology, 2nd ed., Sunderland, MA: Sinauer, 1986, str.

3

9 Alan Woods and Ted Grant. "Marxism and Darwinism", Reason in Revolt: Marxism and

Modern Science, London, 1993

10 Ibid

11 Anton Pannekoek, Marxism and Darwinism. (http:// www.marxists.org/archive/

pannekoe/index.htm)

12 Ibid

13 Vladimir Ilji~ Lenjin, "Stav Proleterske partije o pitanju religije", Proleterya, Broj: 45,

13 (28. maj 1909, Eri{ Yayinlari)

14 Vladimir I. Lenjin, 30. septembar 1906, Proletari, Nr. 5,

15 N. Werth, "Le Pouvoir sovi_tique et l'Eglise ortnodoxe de la collectivisation _ la

Constitution de 1936", Revue d'_tudes comparatives Est-Quest, 1993, no. 3-4, str. 41-

49

16 Stephane Courtois, Nicolas Werth, Jean-Louis Panne, Andrzej Paczkowski, Karel Bartosek,

Jean-Louis Margolin, Crna knjiga komunizma, Dogan Kitapcilik A.S., str. 84

17 RTHIDNI (Rossiyskiy Tsentr Hraneniya i Izuceniya Dokumentov Noveysey Istorii - Ruski

Centar za pohranjivanje i izu~avanje dokumenata nove historije), 2/1/6/898

18 Orlando Figes, A People's Tragedy, A History Of The Russian Revolution, Penguin Books

Ltd, 1997, USA, str. 775

19 Richard Pipes, The Unknown Lenin: From the Secret Archive, Yale University Press,

New Haven, London, str. 181

20 Orlando Figes, A People's Tragedy, A History Of The Russian Revolution, str. 733

KOMUNIZAM U ZASJEDI

186

21 Ibid, str. 734

22 Richard Pipes, The Unknown Lenin: From the Secret Archive, str. 10

23 Crna knjiga komunizma, str. 159-160

24 Richard Pipes, A Coincise History Of The Russian Revolution, Vintage Books, New

York, 1995, str. 357

25 A. Belyakov, Yunost vozdya, Moskva, 1960, str. 80 - 82, adaptacija M. Heller, "Premier

avertissement: un coup de fouet. L'histoire de l'expulsion des personnalites culturelles

hors de l'Union sovietique en 1922", Cahiers du monde Russe et Sovietique, tom XX,

no. 2, april - juni 1979, str. 134

26 Crna knjiga komunizma, str. 165

27 Ibid, str. 167

28 Alex de Jonge, Stalin and The Shaping of the Soviet Uninon, William Collins Sons &

Limited Co., Glasgow, 1987, str. 22

29 Alan Bullock, Hitler and Stalin: Parallel Lives, Fontana Press, London, 1993, str. 13

30 Orlando Figes, A People's Tragedy, A History Of The Russian Revolution, str. 733

31 Ibid, str. 65


33 Ibid, str. 219

34 Ibid, str. 196

35 Ibid, str. 227

36 Brian Moynahan, The Russian Century: A Photographic History of Russia's 100 Years,

Random House, New York, 1994, str. 152


38 Dr. Dana Dalrymple, "The Great Famine In Ukraine" 1932-33, Uvodni dio.;

http://www.ukrweekly.com/ Archive/1983/128312.shtml


40 Robert Conquest, The Harvest of Sorrow: Soviet Collectivization and the Terror-Famine,

Oxford University Press, New York, 1986, str. 138


42 Ibid, str. 505

43 Ibid, str. 536

44 Ibid, str. 536

45 Ibid, str. 859-861

46 Assem Akram, Histoire de la guerre d'Afghanistan, Paris, Balland, biblioteka "Le Nadir",

1996, str. 516

47 Michael Barry, La Resistance Afghane, du Grand Moghol _ l'invasion Sovi_tique, Paris,

Flammarion, biblioteka "Champs", 1989, str. 314

48 Ibid, str. 306-307


50 Alain Brossat, Un Communisme Insupportable, Paris, L'Harmattan, 1997, str. 265

HARUN YAHYA

187


52 Ibid, str. 999

53 Ibid, str. 1000

54 Karl Marx, "Ekonomi Politigin Elestirisine Katki'ya _ns_z"; Jozef Stalin, Diyalektik ve

Tarihi Materyalizm, Bilim ve Sosyalizm Yayinlari, 9. izdanje, str: 676

55 Naravno da su i marksisti svjesni da stvarna situacija nije takva. Iz tog razloga marksisti

isti~u da su radnici, koji sebe ne smatraju "proleterijatom", prevareni "la`nom svije{}u",

da je to klopka kapitalista koji ̀ ele sprije~iti revoluciju proleterijata. Me|utim, to je veoma

povr{no obja{njenje.

56 Robert M. Young, "Darwinian Evolution And Human History", Open University course

on Darwin to Einstein: Historical Studies on Science and Belief, 1980

57 Richard Milner, Encyclopedia of Evolution, Facts on File Publisher, 1990, str. 81

58 Jacob Heilbrunn, "Mao More Than Ever", The New Republic, april 21, 1997

59 Benjamin Schwartz, Chinese Communism and the Rise of Mao, Cambridge: Harvard

University Press, 1951, str. 37

60 Ibid, str. 45

61 Charlotte Furth, Ting Wen-chiang: Science and China's New Culture, Cambridge:

Harvard University Press, 1970, str. 27

62 Ibid, str. 71

63 James Reeve Pusey, China and Charles Darwin, Harvard University Press, Cambridge

(Massachusetts), 1983, str. 438

64 Michael Ruse, The Long March of Darwin, New Scientist, 103 (16 avgust 1984): str.

35

65 James Reeve Pusey, China and Charles Darwin, Harvard Univeristy Press, Massachusetts,

1983. str. 4

66 Ibid, str. 257

67 Ibid, str. 449-452

68 Clare Hollingworth, Mao, Triad Paladin Grafton Books, Glasgow, 1985, str. 26

69 Ibid, str. 27

70 Ibid, str. 26

71 Jacob Heilbrunn, "Mao More Than Ever", The New Republic, april 21, 1997


73 Ibid, str. 646-647

74 Ibid, str. 649

75 Jasper Becker, Hungry Ghosts: Mao's Secret Famine, New York: The Free Press, 1996.

str. 72-73

76 Ibid, str. 73-74

77 Ibid, str. 76

78 Ibid, str. 75

79 Ibid, str. 92

KOMUNIZAM U ZASJEDI

188


81 James Reeve Pusey, China and Charles Darwin, str. 456

82 Ibid, str. 455


84 K. Mehnert, Kampf um Mao's Erbe, Deutsche Verlags-Anstalt, 1977

85 Talk At An Enlarged Central Work Conference, 30 January 1962, (http://www.

maoism.org/msw/vol8/ mswv8 62.htm)


87 Ibid, str. 668

88 Malachi Martin, The Keys of This Blood, str. 406

89 Ken Ling, Miriam London ve Ta-ling Lee, La vengeance du ciel: un jeune Chinois dans

la Revolution culturelle, Paris, Laffont, 1981 (originalno englesko izdanje 1972), str.

20-23. (Ova scena desila se u jednoj uglednoj srednjoj {koli u Xiamenu.)


91 Ibid, str. 617

92 Nien Cheng, Vie et mort a Shangai, Paris, Albin Michel, 1987 (originalno englesko izdanje

1986), str. 86


94 Ibid, str. 783

95 Ibid, str. 793

96 Ibid, str. 790

97 Ibid, str. 788

98 Ibid, str. 798

99 Ibid, str. 817-818

100 Ibid, str. 727

101 Ibid, str. 731

102 Ibid, str. 736

103 Ibid, str. 753

104 Viladimir Ili~ Lenin, Stav Proleterske partije o pitanju religije, Proleterya, broj: 45, 13

(28) maj 1909

105 Viladimir Ili~ Lenin, Socijalizam i religija, Novaya Zihn, broj: 28, 3. decembar 1905

106 Viladimir Ili~ Lenin, Stav Proleterske partije o pitanju religije, Proleterya, broj: 45, 13

(28) maj 1909

107 Ibid

108 Robert Conquest, Harvest of Sorrow, str. 200-212

109 Kent Hovind, The False Religion of Evolution, http://www.hsv.tis.net/...ke4vol/

evolve/ndxng.html

110 J. V. Stalin, "Anarchism Or Socialism?", From J. V. Stalin, Works, Foreign Languages

Publishing House, Moscow, 1954, Vol. 1, str. 302

111 http://www.tibet.com/WhitePaper/white7.html

HARUN YAHYA

189

112 Statement of Harry Wu Before the U.S. Commission on International Religious Freedom

March 16, 2000 (http://www.laogai.org/tstmny/relgn.htm)


114 R. Payne, The Life and Death of Lenin, London: 1967, str. 609-610.

115 Edward E. Ericson, Jr., Solzhenitsyn - Voice from the Gulag, Eternity, oktobar 1985,

str. 23-24

116 Alan Woods and Ted Grant. "Marxism and Darwinism", Reason in Revolt: Marxism and

Modern Science.

117 Daniel C. Dennett, Darwin's Dangerous Idea: Evolution and the Meanings of Life,

Touchstone, New York, 1996, str. 309

118 Dr. Fred C. Schwarz, Kako komunisti laù, Istanbul, 1976, str. 215-216

119 Viladimir Ili~ Lenin, Bir Adim ileri, iki Adim Geri, prev. Yurdakul Fincanci, Sol

Yayinlari, mart 1979, 4. izdanje, str. 267

120 James Walsh, "Mao Lives!", Time, 10 januar 1994

121 Jacob Heilbrunn "Mao More Than Ever, The New Republic, april 21, 1997

122 Ibid

123 http://www.pubinfo.gov.nc.tr/h040199b.htm

124 Faruk Sukru Yersel, Eski{ehir Gazetesi, 1926

125 Robert M. Young, Darwinian Evolution And Evolution And Human History, Radio talk

given in an Open University course on Darwin to Einstein: Historical Studies on Science

and Belief, 1980

126 Ibid

KOMUNIZAM U ZASJEDI

190

Documents

Autor, koji koristi pseudonim Harun Yahya, ro · Sto dvadeset miliona muškaraca, žena, staraca, djece i beba živote je izgubilo samo zbog ove hladne, bezdušne, okrutne i brutalne