Autorstvo: Abaculus znanja d.o.o. Uredništvo i lektura ... · 1dflrqdoqd©grvwxsqrvw©prghuqlk©surjudpd©reud]rydqmd©x©srguxmx©srgx]hwqlâwyd ©wxul]pd ©surgdmh©l© pdunhwlqjd©rvorqmhqlk©qd©srvoryqh©ymhâwlqh©l©lqirupdflmvnx©whkqrorjlmx©ndr©rvqryh©]d©yhx©nrqnxuhqwqrvw

Autorstvo: Abaculus znanja d.o.o.

Uredništvo i lektura: Obrt za grafičke usluge „Novum“

Naslov: Voditelj poslovanja u malom poduzetništvu

Grafičko uredništvo: Mavi d.o.o.

Mjesto i godina izdanja: Zagreb, 2011.

Nacionalna dostupnost modernih programa obrazovanja u području poduzetništva, turizma, prodaje i marketinga oslonjenih na poslovne vještine i informacijsku tehnologiju kao osnove za veću konkurentnost

Sadržaj

Pokretanje poduzetničkog pothvata i pravni aspekti poslovanja ................................................91.1 Poduzetništvo, poduzetnik i poduzetnička ideja ........................................................................................101.2 Financiranje poduzetničkog pothvata ............................................................................................................14

1.2.1 Financiranje putem vlastitog kapitala ......................................................................................................141.2.2 Financiranje putem zaduživanja ................................................................................................................15

1.2.2.1 Financiranje poduzetničkog pothvata prema ročnosti ..............................................................161.3 Zakonski oblici poslovnih organizacija ...........................................................................................................20

1.3.1 Inokosno poduzeće ........................................................................................................................................221.3.2 Partnerstvo ili ortaštvo .................................................................................................................................221.3.3 Društvo s ograničenom odgovornošću ..................................................................................................241.3.4 Dioničko društvo ili korporacija ................................................................................................................241.3.5 Posebni tipovi poslovnih organizacija .....................................................................................................24

1.4 Pravno-zakonski oblici osnivanja poslovne organizacije u Hrvatskoj ..................................................261.4.1 Trgovačka društva ..........................................................................................................................................26

1.4.1.1 Društvo osoba ...........................................................................................................................................261.4.1.2 Društvo kapitala .......................................................................................................................................271.4.1.3 Procedure osnivanja trgovačkih društava .......................................................................................28

1.4.2 Obrt .....................................................................................................................................................................291.4.3 Posebni organizacijski oblici ........................................................................................................................30

1.5 Pokretanje poduzetničkog pothvata – moguće strategije ulaska .........................................................321.5.1 Počinjanje od nule ...........................................................................................................................................321.5.2 Otkup postojećeg poduzeća .......................................................................................................................341.5.3 Kupnja franšize .................................................................................................................................................34

1.6 Ugovor o prodaji......................................................................................................................................................371.6.1 Insolventnost i stečaj ......................................................................................................................................39

Poslovni plan, analitički i planski instrumenti ............................................................................. 432.1 Poslovni plan .............................................................................................................................................................44

2.1.1 Uvod .....................................................................................................................................................................442.1.2 Tko su korisnici poslovnog plana ...............................................................................................................452.1.3 Dijelovi poslovnog plana ..............................................................................................................................46

2.1.3.1 Opis poduzetnikova menadžerskog tima i njegovih kompetencija ......................................472.1.3.2 Opis proizvoda i usluga .........................................................................................................................482.1.3.3 Analiza tržišta ............................................................................................................................................482.1.3.4. Marketinške i prodajne strategije......................................................................................................482.1.3.5. Financijske projekcije ............................................................................................................................482.1.3.6. Opis trenutačne situacije......................................................................................................................482.1.3.7. Opis strateških ciljeva ............................................................................................................................492.1.3.8. Sažetak ........................................................................................................................................................492.1.3.9 Dodaci ..........................................................................................................................................................51

2.1.4 Zablude vezane uz pisanje poslovnog plana ........................................................................................522.2 Strategija ....................................................................................................................................................................54

2.2.1 Uvod .....................................................................................................................................................................542.2.2 Strateške i planske funkcije poduzetništva ............................................................................................54

2.2.2.1 Definiranje vizije i misije poduzeća ...................................................................................................552.2.2.2 Utvrđivanje snaga i slabosti poduzeća te prilika i prijetnji iz okoline putem SWOT- a ...582.2.2.3 Identificiranje ključnih čimbenika uspješnog poslovanja .........................................................592.2.2.4 Analiza zainteresiranih grupa i konkurencije .................................................................................632.2.2.5 Kreiranje ciljeva poslovanja ..................................................................................................................672.2.2.6 Formuliranje i odabir odgovarajuće strategije ..............................................................................682.2.2.7 Provođenje strateških u operativne planove .................................................................................75

2.2.2.8 Uspostavljanje kontrole izvođenja strategije ................................................................................752.2.3 Scenario analiza ..............................................................................................................................................76

2.2.3.1 Identifikacija alternativnih scenarija .................................................................................................772.2.3.2 Razvoj scenario strategija .....................................................................................................................792.2.3.3 Procjena vjerojatnosti scenarija ..........................................................................................................79

2.3 Investicijska analiza ...............................................................................................................................................80

Marketing ........................................................................................................................................ 813.1 Razvoj i implementacija marketinškog plana ...............................................................................................823.2 Osnove marketinga ................................................................................................................................................84

3.2.1 Marketinški splet (marketinški miks) ........................................................................................................843.3 Kupci i ponašanje kupaca tijekom kupovine ................................................................................................89

3.3.1 Segmentacija kupaca .....................................................................................................................................923.3.2 Upravljanje odnosima s kupcima ..............................................................................................................933.3.3 Dvostrana prodaja (engl. Cross-selling)..................................................................................................95

3.4 straživanje tržišta .....................................................................................................................................................963.4.1 Proces istraživanja tržišta ..............................................................................................................................973.4.2 Faze istraživanja tržišta ..................................................................................................................................993.4.3 Primarno i sekundarno istraživanje tržišta .............................................................................................993.4.4 Uzorak u istraživanju tržišta ......................................................................................................................1003.4.5 Problemi i ograničavajući faktori u istraživanju tržišta ...................................................................101

3.5 Politika proizvoda ................................................................................................................................................1023.5.1 Svojstva proizvoda .......................................................................................................................................1023.5.2 Politika proizvodnog miksa ......................................................................................................................1033.5.3 Strategije politike proizvoda ....................................................................................................................1043.5.4 Razvoj novih proizvoda ..............................................................................................................................105

3.6 Politika cijena .........................................................................................................................................................1083.6.1 Određivanje cijena .......................................................................................................................................108

3.6.1.1 Izbor cjenovnih ciljeva ........................................................................................................................1093.6.1.2 Određivanje potražnje ........................................................................................................................1103.6.1.3 Procjena troškova ..................................................................................................................................1103.6.1.4 Analiza troškova, cijena i ponuda konkurenata .........................................................................1113.6.1.5 Izbor metode određivanje cijene ....................................................................................................1113.6.1.6 Izbor konačne cijene ............................................................................................................................111

3.6.2 Diferenciranje cijena ....................................................................................................................................1113.6.3 Uvjeti prodaje i isporuke ............................................................................................................................111

3.6.3.1 Popust ili rabat .......................................................................................................................................1123.6.3.2 Kasa skonto (tal. Cassa sconto) ........................................................................................................1123.6.3.3 Kamate na zakašnjelo plaćanje ........................................................................................................1123.6.3.4 Uvjeti isporuke .......................................................................................................................................112

3.7 Distribucijska politika .........................................................................................................................................1143.7.1 Izravna distribucija .......................................................................................................................................1143.7.2 Neizravna distribucija ..................................................................................................................................115

3.8 Komunikacijska politika .....................................................................................................................................1173.8.1 Imidž tvrtke i korporacijski dizajn ...........................................................................................................1183.8.2 Upravljanje markama (brendovima) ......................................................................................................1193.8.3 Oglašavanje ....................................................................................................................................................120

3.8.3.1 Reklamna kampanja ............................................................................................................................1213.8.4 Unapređenje prodaje ..................................................................................................................................1263.8.5 Događaji i iskustva (engl. event marketing) ......................................................................................1263.8.6 Odnosi s javnošću i publicitet ..................................................................................................................1273.8.7 Izravni (direktni) marketing .......................................................................................................................127

3.9 Marketinške strategije ........................................................................................................................................129


Prodaja .......................................................................................................................................... 1334.1 Osnove uspješne prodaje ..................................................................................................................................1344.2 Etika u prodaji ........................................................................................................................................................1354.3 Win-win situacija (situacija u kojoj svi dobivaju) .......................................................................................1374.4 Znanja i vještine potrebne za uspješnu prodaju ......................................................................................1394.5 Proces pregovaranja u prodaji .........................................................................................................................142

4.5.1 Faza pripreme ................................................................................................................................................1434.5.2 Prezentacija prijedloga – otvaranje prodajnog pregovaranja .....................................................1444.5.3 Faza rasprave ..................................................................................................................................................1454.5.4 Pogađanje, cjenkanje i dogovaranje .....................................................................................................1454.5.5 Signali za kupnju i zaključivanje prodaje .............................................................................................146

4.6 Pregovaračke vještine .........................................................................................................................................1494.6.1 Poslovna komunikacija ..............................................................................................................................1494.6.2 Aktivno slušanje ............................................................................................................................................1504.6.3 Prodajna pitanja ............................................................................................................................................1514.6.4 Potrebe kupca ................................................................................................................................................1524.6.5 Prezentacija proizvoda – osobine, značajke i koristi ........................................................................154

4.7 Prodaja velikim kupcima (korporacijama) ...................................................................................................1564.7.1 Upravljanje ključnim kupcima .................................................................................................................157

4.8 Dobavni lanac ........................................................................................................................................................159

Računovodstvo i financije ............................................................................................................ 1615.1 Osnove računovodstva ......................................................................................................................................162

5.1.1 Računovodstvo poduzetnika i računovodstvo obrtnika ................................................................1635.1.2 Temeljne poslovne knjige i financijski izvještaji ................................................................................1645.1.3 Ciljevi i korisnici financijskih izvještaja..................................................................................................1655.1.4 Poslovna i knjigovodstvena promjena .................................................................................................166

5.2 Bilanca ......................................................................................................................................................................1675.2.1 Aktiva ................................................................................................................................................................170

5.2.1.1 Upravljanje nabavom i kontrola zaliha ..........................................................................................1715.2.1.2 Inventura ..................................................................................................................................................173

5.2.2 Pasiva ................................................................................................................................................................1745.3 Račun dobiti i gubitka ........................................................................................................................................176

5.3.1 Osnovna načela računovodstvenog evidentiranja poslovnih događaja ..................................1765.3.2 Prihod ................................................................................................................................................................1775.3.3 Rashod ..............................................................................................................................................................1785.3.4 Sučeljavanje prihoda i rashoda................................................................................................................178

5.4 Rezerviranja ............................................................................................................................................................1845.5 Amortizacija ...........................................................................................................................................................1855.6 Kapitalni izdaci ......................................................................................................................................................1865.7 Izvještaj o novčanom toku ................................................................................................................................1875.8 Računovodstvo troškova ..................................................................................................................................189

5.8.1 Troškovi – obilježja i podjela ....................................................................................................................1905.8.1.1 Troškovi prema prirodnim svojstvima ...........................................................................................1905.8.1.2 Troškovi u odnosu na promjene opsega aktivnosti ..................................................................1905.8.1.3 Troškovi prema mjestima i nositeljima ..........................................................................................1915.8.1.4 Troškovi prema mogućnostima terećenja na zalihe .................................................................1925.8.1.5 Troškovi prema mogućnosti njihove usporedbe, predviđanja i planiranja .....................192

5.8.2 Apsorpcijska i varijabilna metoda obračuna troškova ....................................................................1935.8.3 Računovodstvo troškovnog centra ....................................................................................................195

5.8.4 Računovodstvo profitnog centra ............................................................................................................1965.9 Formiranje cijena ..................................................................................................................................................198

5.9.1 Cjenovne strategije ......................................................................................................................................1995.9.2 Utjecaj fiksnih troškova i ekonomije razmjera na cijenu ................................................................199

5.9.3 Marža kontribucije .......................................................................................................................................2005.9.4 Utjecaj iskorištenosti kapaciteta na cijenu ..........................................................................................201

5.10 Analiza financijskih izvještaja ........................................................................................................................2025.10.1 Klasifikacija temeljnih instrumenata i postupaka analize financijskih izvještaja ................202

5.10.1.1 Horizontalna analiza financijskih izvještaja ..............................................................................2025.10.1.2 Vertikalna analiza financijskih izvještaja ....................................................................................2025.10.1.3 Analiza na temelju različitih pokazatelja ....................................................................................202

5.10.2 Primjer financijske analize poduzeća ..................................................................................................2105.11 Financijsko planiranje ......................................................................................................................................217

5.11.1 Financijsko planiranje i instrumenti financijskog planiranja ......................................................2175.11.2 Odabir planskog razdoblja .....................................................................................................................2185.11.3 Procedura financijskog planiranja........................................................................................................220

5.11.3.1 Koraci u izradi godišnjeg plana .....................................................................................................2205.11.4 Izrada poduzetničkog plana ..................................................................................................................222

5.12 Ocjena isplativosti ulaganja ...........................................................................................................................2245.12.1 Statičke i dinamičke analize ulaganja – kratki pregled .................................................................225

Upravljanje poslovanjem ............................................................................................................. 2316.1 Oblikovanje organizacijske strukture............................................................................................................2326.2 Upravljanje ljudskim potencijalima ...............................................................................................................234

6.2.1 Uvod ..................................................................................................................................................................2346.2.2 Zapošljavanje i odabir .................................................................................................................................2356.2.3 Obrazovanje i razvoj ....................................................................................................................................2376.2.4 Ocjena učinkovitosti ....................................................................................................................................2386.2.5 Sustav plaća i koristi ....................................................................................................................................2396.2.6 Radno zakonodavstvo ................................................................................................................................240

6.3 Motivacija zaposlenika .......................................................................................................................................2416.3.1 Uvod ..................................................................................................................................................................2416.3.2 Motivacijske teorije ......................................................................................................................................241

6.4 Razvoj osobnih kompetencija vlasnika/menadžera - stilovi vođenja ...............................................2436.5 Komunikacija .........................................................................................................................................................245

6.5.1 Uvod ..................................................................................................................................................................2456.5.2 Oblici komuniciranja ...................................................................................................................................2456.5.3 Putevi komuniciranja ..................................................................................................................................246

6.5.3.1. Formalni putevi komuniciranja .......................................................................................................2466.5.3.2. Neformalni putevi komuniciranja ..................................................................................................246

6.6 Upravljanje konfliktima ......................................................................................................................................2476.6.1 Uvod ..................................................................................................................................................................2476.6.2 Uzroci konflikata ...........................................................................................................................................2476.6.3 Načini rješavanja konfliktnih situacija ...................................................................................................248

6.6.3.1. Indirektno upravljanje konfliktima ................................................................................................2486.6.3.2. Direktno upravljanje konfliktima ....................................................................................................248

6.7 Poslovno odlučivanje i rješavanje problema..............................................................................................2506.7.1 Uvod ..................................................................................................................................................................2506.7.2 Modeli donošenja odluka ..........................................................................................................................2506.7.3 Proces donošenja odluka ...........................................................................................................................251

6.7.3.1. Generiranje alternativnih rješenja .................................................................................................2526.7.3.2. Evaluiranje alternativnih rješenja ...................................................................................................2526.7.3.3. Selekcija alternativnog rješenja ......................................................................................................252

6.8 Poduzetnički rizik .................................................................................................................................................2536.8.1 Uvod ..................................................................................................................................................................2536.8.2 Klasifikacija rizika ..........................................................................................................................................2536.8.3 Proces upravljanja rizikom ........................................................................................................................255


6.9 Upravljanje projektom ......................................................................................................................................2576.9.1 Uvod u upravljanje projektima ................................................................................................................2576.9.2 Procesi upravljanja projektima ................................................................................................................257

6.9.2.1. Inicijacija ..................................................................................................................................................2586.9.2.2 Planiranje .................................................................................................................................................2586.9.2.3. Izvršenje ..................................................................................................................................................2636.9.2.4. Kontrola ...................................................................................................................................................2636.9.2.5. Zatvaranje projekta ............................................................................................................................263

Razvoj poslovanja kroz vanjskotrgovinsko poslovanje ............................................................ 2657.1 Uvod ..........................................................................................................................................................................2667.2 Strategije izlaska na strana tržišta ..................................................................................................................267

7.2.1 Internet .............................................................................................................................................................2677.2.2 Indirektni i direktni izvoz............................................................................................................................2677.2.3 Zajedničko ulaganje ...................................................................................................................................2687.2.4 Strana licencija ...............................................................................................................................................2687.2.5 Barter .................................................................................................................................................................2697.2.6 Osnivanje međunarodnih podružnica i akvizicija stranih poduzeća .........................................269

Literatura ....................................................................................................................................... 270

Voditelj poslovanja u malom poduzetništvu 9


1. poglavlje

POkRETANJE PODUZETNIčkOg POThVATA I PRAVNI ASPEkTI POSLOVANJA

� Što je poduzetništvo, tko je poduzetnik i kako procijeniti po-slovni potencijal

� Koje su mogućnosti financiranja poduzetničkog pothvata

� Koji su mogući zakonski oblici poslovnih organizacija, njiho-ve prednosti i nedostatke

� O kojim zakonskim aspektima poslovanja poduzetnik mora voditi brigu

Pokretanje poduzetničkog pothvata i pravni aspekti poslovanja 10

1.1 Poduzetništvo, poduzetnik i poduzetnička ideja

U medijima i poslovnom svijetu poduzetništvo je česta tema razgovora i predmet aktivno-sti. No postavlja se pitanje što je zapravo poduzetništvo. Jesu li to male tvrtke ili tu spadaju i velike, jesu li poduzetnici inovatori koji na sajmovima osvajaju nagrade za svoje izume ili su to i vlasnici malih uslužnih ili trgovačkih poduzeća? Što je poduzetništvo i tko je po-duzetnik? Odgovore na pitanja daju mnogi autori, a naš je zadatak da se upoznamo s tim pojmovima.

„Poduzetništvo, aktivnost poduzetnika, može se opisati kao dinamičan proces neprestanog mijenjanja i gospodarske strukture i njezine učinkovitosti u kojemu pojedinci preuzimaju rizik glede rezultata poslovne akcije.“ (Vlajić i dr., 1994., str. 80.) Inovacija i kreativnost su riječi koje se najčešće povezuju s poduzetništvom, a tu su i preuzimanje rizika, pokretanje posla i komercijalizacija poslovnih prilika kroz poslovanje malih i srednjih tvrtki.

Značaj poduzetništva za uspješnost cjelokupnog gospodarstva više se uopće ne dovodi u sumnju. Mali poduzetnici danas čine preko 99% svih gospodarskih subjekata u gotovo svim razvijenim državama svijeta, zapošljavaju preko 60% ukupnog broja zaposlenih i stva-raju 50% i više BDP-a. Predstavljaju atraktivnu mogućnost samozapošljavanja i realizacije vlastitih ideja, a vrlo su često pokretači inovacija na tržištu. Gotovo sve države potiču razvoj poduzetništva kroz različite agencije, vladina tijela, projekte i programe, a jednako je tako i u Hrvatskoj.

„Poduzetnici su osobe koje znaju učinkovito spojiti nove ideje, znanstvene spoznaje i nji-hove tehnološke aplikacije, kapital i ljude i ine sastavnice poduzetničkoga procesa te i najnevjerojatnije zamisli sanjara i zanesenjaka pretvoriti u proizvode ili usluge kojima će zadovoljiti ljudske želje i potrebe.“ (Kuvačić, 2002., str. 19.) Za poduzetnike se može reći da su osobe koje su spremne „da na vlastiti rizik uvođenjem novih ideja (proizvodnih, tržišnih, upravljačkih), poduzmu i ostvare nove, profitno usmjerene gospodarske projekte“ (Vlajić i dr., 1994., str. 80.). Za potpuno razumijevanje pojma poduzetnik bitno je istaknuti da podu-zetnik istodobno ne mora biti i menadžer niti vlasnik. Vlasnik nekog poduzeća istodobno je i poduzetnik ako inovacijama, promjenama i prilagodbama aktualnom stanju tržišta želi razviti svoje poslovanje. Ako želi zadržati postojeće stanje i nije proaktivan, tada je samo vlasnik. Menadžer je pak stručnjak koji je svojim obrazovanjem stekao znanja i vještine potrebne za upravljanje poslovanjem. Kao i vlasnik, i menadžer može, ali ne mora, biti po-duzetnik. Bilo koja osoba može biti poduzetnik i ako je zaposlenik nekog većeg poduzeća, tj. nije nužno da ima svoje poduzeće ili vlasnički udio u tom poduzeću. To su zaposlenici koji unutar svojeg područja odgovornosti pokušavaju poslovati na inovativan i proaktivan način kako bi iskoristili prilike koje prepoznaju na tržištu. Peter Drucker rekao je da je podu-zetnik netko tko zaista traži promjenu, odgovara na nju i iskorištava ju kao priliku1.

1 What is enterpreneurship? http://www.america.gov/st/business-english/2007/November/20080603211339eaifas0.4090082.html, pristup 18.05.2011.



Poduzetnikom može postati svatko. Mnogi autori nabrajaju različite osobine koje podu-zetnik mora imati kako bi bio uspješan. Small Business Administration (SBA) navodi da je uspješan poduzetnik2:

• kreativan;

• znatiželjan;

• motiviran;

• orijentiran na ciljeve;

• neovisan;

• samouvjeren;

• proračunato poduzima rizike;

• predan;

• pohlepan učenik;

• samopokretač;

• marljiv radnik;

• otporan (sposoban učiti iz pogrešaka i rasti iz promjene);

• energičan;

• pošten;

• vješto rješava probleme;

• posjeduje vještine upravljanja i organizacije.

Pokretanje vlastitog posla ima i prednosti i nedostatke. Bilo bi lijepo kada bismo mogli reći da nedostataka nema, no oni su tu, a za uspjeh budućeg poslovanja potrebno je razmotriti i njih:

PREDNOSTI NEDOSTACINeovisnost Fluktuacija prodaje

Financijske mogućnosti Konkurencija

Sigurnost posla Povećana odgovornost

Obiteljsko zapošljavanje Financijski gubici

Izazov Radni odnosi

Normativna regulativa

Rizik propasti

Tablica 1.1.: Prednosti i nedostaci pokretanja vlastitog poslaIzvor: Horvat, Đ. i Kovačić, M. (2004.) Menadžment u malom poduzetništvu, Cera Prom, Zagreb, str. 24-31.

2 Is Entrepreneurship For You?, http://www.sba.gov/content/entrepreneurship-you, pristup 18.5.2011.


Pokretanje vlastitog posla pruža neovisnost, poduzetnik je šef samome sebi te je samo-me sebi i odgovoran. Za neke osobe to je izrazito motivirajuće. Jednako tako, poduzetnik svojim poslovanjem, ako ga uspješno vodi, može zaraditi više nego da radi na nekom pro-sječnom radnom mjestu. Naravno, ovdje moramo spomenuti i rizike poslovanja, koji nas upozoravaju da uspjeh nikome nije zajamčen (pa čak ni velikim poduzećima!). Sigurnost posla, ako je poduzeće uspješno, je zajamčena – poduzetnik neće sam sebi dati otkaz, a može zaposliti i obitelj. Obiteljsko je poduzetništvo jedno bitno i složeno područje, pa ga ovdje ne možemo detaljno obraditi. No svakako treba naglasiti da zapošljavanje, bez ob-zira na to je li riječ o članovima obitelji ili vanjskim zaposlenicima, mora biti utemeljeno na znanjima, sposobnostima i kompetencijama, a ne samo na obiteljskim vezama (o upravlja-nju ljudskim potencijalima više se govori u poglavlju 6). Nadalje, pokretanje vlastitog posla je izazov i može biti alat za ostvarivanje vlastitih ideja, snova i vizija. Ono može udovoljiti najvišoj potrebi, potrebi samoaktualizacije, i na taj način izrazito snažno motivirati podu-zetnika (više o samoaktualizaciji i ostalim potrebama vidjeti u poglavlju 6).

Fluktuacija prodaje ovisi o sezonskim ciklusima poslovanja. Na primjer, ako se poduzetnik bavi turizmom, imat će vrlo visoke prihode tijekom sezone, ali mora preživjeti razdoblje izvan sezone. Velika poduzeća, koja imaju i veći financijski potencijal i organizacijske resur-se, lakše će prebroditi ta razdoblja. To ne znači da mali poduzetnici trebaju „bježati“ od se-zonskih poslova; baš naprotiv. Ono što će im pomoći da unatoč tim oscilacijama postignu uspjeh je pažljivo planiranje i organiziranje poslovanja te osmišljavanje alternativnih aktiv-nosti koje će moći provoditi izvan sezone. Konkurencija općenito predstavlja opasnost – i za male i za velike poduzetnike. Mali su osjetljiviji zato što kod njih često izostaje strateško promišljanje i planiranje, pa nisu uvijek spremni za buduće tržišne promjene i aktivnosti konkurencije. Da biste taj problem izbjegli u svojem budućem poslu, pažljivo proučite po-glavlje 2 i poduzmite sve aktivnosti koje se u njemu preporučaju. Poduzetnik ima izrazito veliku odgovornost za poslovanje, on je osoba koja odlučuje o brojnim segmentima poslo-vanja, a svaka se loša odluka očituje na njegovu uspjehu. Zbog toga mora imati vrlo široka znanja o poslovanju, ali jednako tako mora biti spreman na pritisak i upravljati stresnim situacijama i konfliktima. Financijski će gubici izravno pogoditi malog poduzetnika, što može biti vrlo opasno, pa poduzetnik mora pažljivo upravljati rizicima i aktivno promišlja-ti poslovne odluke koje mogu dovesti do takve situacije. Radni su odnosi s jedne strane prednost (zbog mogućnosti samozapošljavanja i zapošljavanja obitelji), a s druge strane opasnost, ako poduzetnik nije vješt u upravljanju ljudskim potencijalima. Osim toga, podu-zetnik mora stalno pratiti promjene u zakonskoj regulativi i svoje poslovanje prilagođavati u skladu s tim promjenama. Svi ovi nedostaci dovode do rizika od propasti, s kojim se suo-čava svako poduzeće na tržištu.

U svojim promišljanjima o tome treba li pokrenuti vlastiti posao i postati mali poduzet-nik (engl. Small Business Administration – SBA) američka agencija za malo poduzetništvo preporučuje potencijalnom poduzetniku da evaluaciju i procjenu poduzetničkog projekta pokuša procijeniti kroz odgovore na sljedećih 20 pitanja3:

• Jesam li spreman utrošiti vrijeme, novac i resurse koji su potrebni da bi pokrenuo vla-stiti posao?

• Koju vrstu posla želim?

3 20 Questions Before Starting a Business, http://www.sba.gov/content/20-questions-before-starting-business, pristup 19.5.2011.



• Koje će proizvode/usluge nuditi moje poduzeće?

• Zbog čega pokrećem posao?

• Koje je moje ciljno tržište?

• Tko su moji konkurenti?

• Po čemu su moja poslovna ideja i proizvodi/usluge koje ću nuditi jedinstveni?

• Koliko brzo mogu proizvesti svoje proizvode/usluge?

• Koliko mi je novaca potrebno za osnivanje poduzeća?

• Koliko dugo moram financirati poduzeće prije nego što počnem ostvarivati profit?

• Hoću li morati dobiti kredit?

• Kako ću cjenovno pozicionirati svoj proizvod u odnosu na konkurenciju?

• Kako ću plasirati svoj posao na tržište?

• Kakva će biti pravna struktura mog posla?

• Kako ću upravljati svojim poslom?

• Gdje ću smjestiti svoj posao?

• Koliko zaposlenika trebam za početak poslovanja?

• Koje tipove dobavljača trebam kontaktirati?

• Koju vrstu osiguranja moram investirati?

• Što trebam učiniti kako bih bio siguran da pravilno plaćam svoje poreze?

Osim navedenoga treba razmisliti i o tome ima li ideja zaista i odgovarajući potencijal na tržištu. Ne mora svaka ideja biti tržišno isplativa, pa je bitno da poduzetnik svoju ideju do-bro i sustavno obradi kroz analizu okruženja i tržišta, financijske mogućnosti i ograničenja, isplativost realizacije same ideje i mogućnosti realizacije uzrokovane različitim faktorima (tehnološki i upravljački faktori, dostupnost radne snage, ekološki faktori i dr.).

Ne manje bitni elementi su i osobni ciljevi koje poduzetnik želi ostvariti pokretanjem vla-stitoga poduzetničkog pothvata. Abrams pri tome ističe „4C“ koncept, prema engleskom Creativity (kreativnost), Control (kontrola), Challenge (izazov) i Cash (gotov novac) (Abrams, 2004., str. 7.). Neki poslovi propadaju, a neki uspijevaju dijelom i zato što poduzetnici, osni-vači, nisu sigurni koji su njihovi ciljevi i što žele ostvariti. Naravno, zarada je jedan od moti-va, ali osim njih imamo i druge pokretače. Poduzetnik mora znati koji su to kako bi pravilno raspodijelio odgovornosti i poslove unutar svojega budućeg poduzeća.

Na navedena ćemo pitanja moći odgovoriti nakon što proučimo ovaj priručnik. Pokretanje poduzetničkog pothvata ozbiljan je posao i treba mu pristupiti na taj način. Dobro razmi-slimo, napravimo dobar plan, budimo kreativni, pripremimo se na rješavanje problema i puno rada te tek tada krenimo u realizaciju. Naravno, možemo očekivati i dobre rezultate koji će opravdati i nagraditi uloženi trud, vrijeme i sredstva.


1.2 Financiranje poduzetničkog pothvata

Za započinjanje novoga poduzetničkog pothvata, ali i za razvoj postojećeg, potrebna su sredstva financiranja. Osim ovih dvaju oblika financiranja (pokretanje posla i razvoj) podu-zetnik će se susresti i s tekućim financiranjem, a uloga svakog od navedenih oblika prika-zana je u sljedećoj tablici.

Početnim financiranjem treba osigurati dovoljnu količinu početnog ka-pitala za osnivanje i početak rada poduzetnika, što podrazumijeva osiguranje dugoročnih izvora za financiranje početnih ulaganja u dugotrajna sredstva i trajna obrtna sredstva.

Tekućim financiranjem treba osigurati dovoljne količine kratkoročnih izvora za financiranje tekućih kratkoročnih po-treba poduzetnika, što znači financiranje po-trebnih obrtnih sredstava za podržavanje nje-gova kvalitetnog poslovanja te za održavanje solventnosti i likvidnosti poduzetnika. No svaki poduzetnik nastoji biti što uspješniji u svome po-slovanju i težiti razvoju i rastu, čime će osigurati povećanje imovine, opseg proizvodnje, dobit i vlastito bogaćenje. Na razvoj i rast tjera ga i bor-ba za opstanak na tržištu.

Razvojnim financiranjem trebaju se osigurati dovoljne količine dodatnih dugoročnih izvora za financiranje novih investi-cija, odnosno razvoja i rasta.

Tablica 1.2.: Osnovni oblici financiranjaIzvor: Horvat, Đ. i Tintor, Ž. (2006.) Poduzetnička ekonomija, Trgovačka akademija, Zagreb, str. 140.

U ovom ćemo dijelu objasniti temeljne oblike financiranja, putem vlastitog kapitala i kroz zaduživanje, te osnove financiranja poduzetničkog pothvata.

1.2.1 Financiranje putem vlastitog kapitala

Mnogi, a osobito mali poduzetnici odlučuju se financirati svoj pothvat vlastitim novcem, bilo svojim, bilo vlastitim novcem raznih vrsta ulagača. Marković (2000.) navodi da razliku-jemo dvije osnove kategorije financiranja putem vlastitog kapitala:

1. financiranje vlastitim novcem poduzetnika i

2. financiranje vlastitim novcem drugih potencijalnih ulagača.

Financiranje vlastitim novcem poduzetnika

Najčešći oblik ovakvog financiranja je u obliku ušteđevine (u banci ili “u čarapi”), u obliku naslijeđa te eventualno dobivene otpremnine kod bivšeg poslodavca. Poduzetnici jednako tako mogu prodati određenu financijsku imovinu na tržištu kapitala ili materijalnu imovi-



nu te ih pretvoriti u novac potreban za poduzetnički pothvat. Primjer financijske imovine su dionice koje ćemo pomno definirati u sljedećim poglavljima. Ovakav oblik financiranja prakticiraju mnogi poduzetnici koji ne žele svoj poduzetnički pothvat započeti “na dug”, tj. kroz razne oblike kredita.

Financiranje vlastitim novcem drugih potencijalnih ulagača

Potencijalni ulagači koji imaju višak vlastitog novca su raznovrsni te se takvo financiranje može podijeliti na sljedeće vrste:

a) ušteđevina i višak novaca od kategorije “3F” ulagača. Kako navodi Škrtić (2006.), to su prijatelji (engl. Friends), obitelj (engl. Family) i naivci (engl. Fools). Oni mogu posuditi ili pokloniti novac poduzetniku, no njihov se financijski ulog također može i formalizirati tako da oni postanu suvlasnici poduzeća, partneri ili dioničari. Na taj način poduzetnik može osnovati svoj poduzetnički pothvat kao primjerice obiteljsko partnerstvo ili obi-teljsko dioničko društvo, o čemu će biti riječi na sljedećim stranicama ovog poglavlja. Za sada recimo samo da je prednost takvog načina financiranja veća doza empatije od strane ulagača koji su spremni pričekati s vraćanjem posuđenoga i posuditi, kao što je rekao jedan poduzetnik, “uz 0% kamata”, ili u slučaju obiteljskih partnerstava i dioničkih društava ostvareni neto-dobitak podijeliti u krugu obitelji;

b) ulozi tvrtki poduzetničkog kapitala i drugih ulagača. Tvrtke poduzetničkog kapita-la (engl. Venture Capital Firm) su specijalizirane organizacije za rizična ulaganja koje osnivanju banke i osiguravajuća društva, poduzeća, razni fondovi, bogati pojedinci i obitelji itd. Jedan od poznatijih takvih ulagača su i “poslovni anđeli”. U svojoj definiciji poslovni su anđeli “uspješni poduzetnici i menadžeri koji ulažu u inovativne tvrtke u ranom stadiju razvoja. Oni ulažu “pametan novac”, jer osim novca ulažu vlastito zna-nje, vještine i kontakte.”4 Priliku za privlačenje ovakvog oblika financiranja imaju podu-zetnici koji imaju dobru ideju i poslovni plan, a za uzvrat financijeri postaju partneri ili dioničari poduzetničkog pothvat.

Uz tvrtke poduzetničkog kapitala, u nove poduzetničke pothvate mogu ulagati i velika po-duzeća te same banke, i to ulogom u dionice novostvorenog pothvata. Motiv ovakvih veli-kih sustava je, naravno, dodatna zarada, a motiv poduzetnika je privlačenje kapitala, isplata dividende te mogućnost otkupa vlastitih dionica u ugovorom određenom roku.

1.2.2 Financiranje putem zaduživanja

Pod zaduživanjem obično smatramo neki oblik kreditiranja, na koji poduzetnik plaća odre-đenu kamatu, tj. naknadu za posuđeni novac koja će ovisiti o visini kredita, o vremenu otplate kredita te o visini ugovorenog kamatnjaka ili kamatne stope.5 Vrste zaduživanja mogu biti sljedeće:

a) krediti prijatelja, članova obitelji i ostalih privatnih kreditora – primjenjuje se ako ove skupine kreditora nisu voljne trajno uložiti novac kroz partnerski ili dionički ulog.

4 Izvor: Škramić, S. (2011.) Kako razmišljaju najpoznatiji poslovni anđeli, http://www.poslovni.hr/vijesti/kako-razmisljaju-najpoznatiji-poslovni-andeli-178601.aspx, pristup 20.05.2011.5 Izvor: Znate li dovoljno o kreditima? http://www.komora.hr/adminmax/publikacije/znatelidovoljnookreditima.pdf, pri-stup 21.5.2011.


Obično se potpisuje ugovor o kreditiranju, gdje se specificiraju uvjeti kredita: iznos, način i rok otplate te kamata;

b) krediti banaka i štedionica – mali poduzetnici, obično početnici, za banke su klijenti vi-sokog rizika, osobito pri davanju kredita ili bankovnog zajma. Prilikom davanja kredita banke će napraviti procjenu kreditnog rejtinga koje definiramo kao: ”Mjerilo (kriterij) za odobravanje kredita... [kao što su, op. aut.] npr. ocjena njegovih osobnih karakteri-stika, njegovog ugleda (rejting, dostojanstvo, renome, image) i njegovih ekonomskih i financijskih prilika (npr. njegove imovine, dugova, prihoda, jamstvenih obveza, založ-nih obveza (zaloga), realnih opterećenja imovine itd.”6

Rizik je, naravno, da poduzeće ne zaživi te na taj način ne bude u mogućnosti vratiti kredit banci i štedionici. Stoga su i uvjeti kreditiranja rigorozniji nego kod većih po-duzeća, a u načelu se krediti novim poduzetnicima u procjeni kreditnog rizika banke (metoda kojom stručnjaci banke “procjenjuju klijenta” putem financijskih izvještaja, poslovnog plana, razgovora s klijentom i statističkim metodama) ocjenjuju visokori-zičnima. Marković (ibid., str. 70.) navodi kako će u slučaju poduzetničkog kreditiranja banke tražiti neki način osiguranja zajma, kao što su:

1. vlastita financijska imovina (dionice i sl.) ili materijalna imovina (zemljište, kuća, stan);

2. mjenica (vrijednosni papiri po naredbi na temelju zakona; vrsta obligacijskoga vrijednosnog papira čija je gospodarska funkcija u dužnikovu davanju osiguranja plaćanja vjerovniku uz dužnikovo preuzimanje apstraktne novčane obveze prema vjerovniku, čije ispunjenje dospijeva prema naznaci na samoj mjenici7) supotpisana od strane imućnih sudionika ili prijatelja;

3. oročeni novčani depozit;

4. garanciju primjerice druge financijske institucije, garancijske agencije i sl.

Banke će također na zajam zaračunati određenu kamatnu stopu. “Kamatna stopa koja je baza za obračun kamata zove se nominalna kamatna stopa.”8 Uz to, po hrvatskim zakonima, banka je obvezna izračunati i efektivnu kamatnu stopu, koja uključuje “…sve troškove kredita, uključujući naknade, osiguranja, depozit, i ostale izravno pove-zane troškove kredita”9;

c) krediti nebankarskih financijskih institucija – nebankarske institucije su primjerice dr-žavne, lokalne ili regionalne financijske institucije koje pružaju potpore malim podu-zetnicima.

1.2.2.1 Financiranje poduzetničkog pothvata prema ročnosti

Vukićević (2002.) navodi kako se poduzetnik za svoj pothvat može zadužiti na dulji ili kraći rok, ovisno o tome za što mu zajam treba i kolika je svota zajma ali i ovisno o poduzetniko-vu kreditnom rejtingu. Financiranje prema ročnosti definira se kao ono u kojem se zajmovi

6 Izvor: Kreditni rejting, http://www.moj-bankar.hr/Kazalo/K/Kreditni-rejting, pristup 21.5.2011. 7 Izvor: Mjenica, http://limun.hr/main.aspx?id=20420&Page, pristup 21.5.2011.8 Izvor: Znate li dovoljno o kreditima, http://www.komora.hr/adminmax/publikacije/znatelidovoljnookreditima.pdf, pri-stup 21.5.2011.9 Izvor: Efektivna kamatna stopa, http://www.moj-bankar.hr/Kazalo/E/Efektivna-kamatna-stopa-%28EKS%29, pristup 21.5.2011.



dijele s obzirom na trajanje duga te dospijeće posuđenog novca. Marković (op. cit., str. 129.) navodi kako se, s obzirom na ročnost, financiranja mogu svrstati u sljedeće skupine:

• kratkoročna financiranja (do godine dana);

• srednjoročna financiranja (od jedne do pet godina);

• dugoročna financiranja (više od pet godina).

Kratkoročna financiranja

Poduzetnici obično pribjegavaju kratkoročnim oblicima zaduživanja kada im nedostaje sredstava za obavljanje tekućeg posla ili ne mogu podmiriti dospjele obveze. Kratkoročno financiranje ima svoje prednosti i nedostatke. Prednost je u tome što se sredstva dobivaju lakše, primjerice pri dobivanju kratkoročnih kredita procjena kreditnog rejtinga nije toliko opsežna i duboka kao primjerice kod dugoročnih kredita. Nedostatak koji se može poja-viti je da su ponekad kamate na kratkoročne kredite više nego na dugoročne (ne mora biti nužno točno!). U pravilu je na dugoročne iznose zaduživanja, koji su i na veće iznose, kamata viša zato što je riječ o većim iznosima. Vukićević (ibid., str. 487.) navodi kako krat-koročno financiranje povećava rizik gubitka zbog fiksnog opterećenja poslovnog rezultata vraćanjem glavnice i plaćanja kamata. Kratkoročna financiranja možemo podijeliti na: krat-koročne kredite, financiranje trgovačkim kreditom i faktoring.

1. Kratkoročni krediti

Kratkoročni su krediti zajmovi određene svote novaca na rok do godine dana, pri čemu se kredit obično vraća uz određenu kamatu. Kratkoročne kredite u pravilu daju banke, ali ih mogu davati i ostali izvori financiranja. Neki od kratkoročnih bankarskih kredita su:

a) kontokorentni kredit – poznatiji je po svojem imenu „prekoračenje po tekućem raču-nu“. Banka ga odobrava u korist tekućeg računa klijenta, a odobrena se sredstva mogu upotrebljavati za promet i plaćanje, tj. za izdavanje naloga za plaćanje iznad vlastitih sredstava na računu. Kredit se odobrava do određenog limita, no klijenti mogu kori-stiti kredit i u manjem iznosu te plaćaju kamatu samo na iznos koji su potrošili, a na neiskorišteni iznos plaćaju proviziju banci. Kontokorentni je kredit vrlo raširen oblik kratkoročnoga kreditnog kreditiranja, koji komitentu omogućuje jednostavnije pre-mošćenje kratkoročne nelikvidnosti. Nedostatak ovih kredita je u tome da su kamatne stope u pravilu više nego na ostale vrste kredita jer promjenljivi obujam njegove upo-trebe nameće banci potrebu održavanja višeg stupnja likvidnosti10;

b) lombardni kredit – vrsta kratkoročnog kredita koji se odobrava na nekoliko dana do nekoliko mjeseci na temelju zaloga pokretnih stvari (plemenite kovine, umjetnička djela) ili vrijednosnica (dionica, obveznica i sl.). Načelo je da su te stvari vlasništvo kli-jenta, ali do trenutka otplate u posjedu su banaka. Na taj način, ako klijent ne vrati kredit, banka ima pravo prodati založene predmete i naplatiti dug. Prednost lombarda je da klijent može doći do sredstava za tekuću proizvodnju i potrošnju, a da ne prodaje pokretnine i vrijednosnice. Osobito se upotrebljava primjerice uz zalog uskladištene robe, ploveće robe, odnosno robe na putu, što omogućuje vlasnicima založnih dobara da dobiju potrebna novčana sredstva i prije završne prodaje.11

10 Izvor: Kredit, http://hr.wikipedia.org/wiki/Kredit, pristup 21.5.2011. 11 Izvor: Kredit, http://hr.wikipedia.org/wiki/Kredit, pristup 21.5.2011.


Marković (op. cit., str. 161.) navodi i ostale izvore kratkoročnog kreditiranja, kao što su:

a) krediti od fizičkih osoba, npr. obitelji, prijatelja, rodbine i sl. To je vrlo bitan izvor kredi-ta za mala poduzeća;

b) krediti povezanih poduzeća koje jedno poduzeće odobrava drugom, na temelju po-slovne ili vlasničke povezanosti.

2. Financiranje trgovačkim kreditom

Trgovački se kredit obično definira kao odgođeno plaćanje dobavljaču, koje nastaje zbog toga što će dobavljač kupcu po isporučenom računu odobriti odgađanje naplate do odre-đenog datuma. Ovakav oblik financiranja nastaje iz prirode posla te pravila određenih pri-vrednih grana.

3. Faktoring

Faktoring je „posao kratkoročnog financiranja izvoznog ili uvoznog posla preko faktora kao posebne organizacije“12. Faktoring se bavi kupoprodajom potraživanja od vjerovnika, ko-jem odmah plaća od 70 do 90% vrijednosti fakturiranog potraživanja umanjeno za njegov postotak – faktorsku naknadu (koja varira ovisno o poslu, veličini iznosa i sl. ), dok on na-plaćuje potraživanje od dužnika. Po naplati vjerovniku isplaćuje preostalih od 10 do 30% vrijednosti.

Srednjoročna financiranja

Srednjoročno financiranje, s rokom dospijeća od jedne do pet godina, za poduzetnike je najpovoljnija mogućnost financiranja poduzeća u situaciji stalnih potreba za sredstvima, osobito kada na tržištu vladaju nepovoljne tendencije za izdavanje dugoročnih instrume-nata duga ili se nastoje izbjeći sveobuhvatne i ponekad komplicirane procedure povezane s dugoročnim financiranjem. Razlikujemo nekoliko oblika srednjoročnog financiranja.

1. Srednjoročni krediti

Srednjoročni krediti, oni koji se odobravaju na rok od jedne do pet godina, dijelimo na bankarske kredite, revolving kredite te srednjoročne kredite osiguravajućih društava. Za srednjoročne kredite banaka kamatna je stopa uglavnom slična onoj za kratkoročne kredi-te, a banka s klijentom izrađuje plan otplate kredita kojim se utvrđuje raspored dospijeća u ugovorenim obrocima (anuitetima), i to na mjesečnoj, polugodišnjoj i godišnjoj razini. Kamatna stopa u ovom slučaju može biti fiksna, znači ista za cijelo kreditno razdoblje, i promjenjiva, ovisna o promjenama na tržištu.

Revolving kredit je: „sporazum po kojem kreditor stavlja određeni iznos novčanih sredstava na raspolaganje poduzeću, s tim da ih ono može koristiti u svakom trenutku u obliku kon-tinuiranih kratkoročnih kredita. Kredit se odobrava kao okvirni iznos.“13

2. Lizing

Lizing (engl. leasing) ili financiranje pomoću najma predstavlja: „posebnu metodu sred-njoročnog i dugoročnog financiranja koji se temelji na korištenju, a ne na posjedovanju

12 Izvor: Faktoring, http://limun.hr/main.aspx?id=24484&Page, pristup 21.5.2011. 13 Izvor: Revoving kredit, http://wmd.hr/rjecnik-pojmovi-r/web/revolving-kredit, pristup 21.5.2011.



investicijskog dobra (predmeta leasinga). Riječ je o posebnom aranžmanu o najmu nekog investicijskog dobra u kojemu davatelj leasinga nabavlja određeni predmet leasinga i pre-daje ga korisniku leasinga na korištenje, a korisnik leasinga obvezuje izvršiti niz isplata (rata leasinga) davatelju leasinga u vremenu trajanja leasinga“.14 Lizing kao financiranje upotre-bljava se osobito za kupnju vozila (gospodarskih, osobnih, plovnih i sl.) te opreme (strojevi, uredska oprema i sl.).

Razlikujemo dvije vrste lizinga:

• operativni – predmet se upotrebljava bez stjecanja vlasništva. Pravni i ekonomski vla-snik je davatelj lizinga, a klijent nakon isteka roka lizinga predmet može vratiti vlasni-ku. Prilikom sklapanja ugovora klijent uplaćuje jamčevinu za koju se umanjuje iznos financiranja i otplate, a koja se nakon isteka ugovora vraća korisniku. Klijent plaća mjesečne rate lizinga uključujući i PDV, što ulazi u trošak poslovanja, a PDV se odbija kao pretporez. Nakon isteka ugovora predmet lizinga se otpisuje knjigama davatelja lizinga te tako ne opterećuje bilancu korisnika lizinga;

• financijski – predmet se upotrebljava tako da se stječe vlasništvo. Pravni vlasnik je davatelj lizinga, a ekonomski korisnik, tj. klijent, snosi i sve rizike vezane za korištenje. Kao i kod operativnog lizinga, klijent uplaćuje jamčevinu za koju se umanjuje iznos otplate, ali koja se ne vraća. PDV se obračunava nakon isporuke objekta lizinga i odbija se kao pretporez. Klijent plaća mjesečne rate, koje ulaze u trošak poslovanja.

Dugoročno financiranje

Dugoročno financiranje je financiranje na rok dulji od pet godina kojim poduzetnici obično financiraju veće financijske zahvate, primjerice kupnju dugotrajne imovine ili neke veće investicijske projekte. Jedan od najuobičajenijih načina dugoročnog financiranja je dugo-ročni kredit, za kojeg će banka napraviti sveobuhvatnu procjenu kreditne sposobnosti po-duzetnika, što povećava i troškove dobivanja kredita. Vukićević (op. cit., str. 492.) navodi kako za njih u pravilu banke traže oblik založnog prava na nekretninu poduzetnika (tzv. hipoteka), a mogu se tražiti i jamstva od strane drugih osoba, plaćanje police osobnog osiguranja od posljedica smrtnog slučaja poduzetnika i sl.

Financiranje izdavanjem korporativnih obveznica

Posebna vrsta financiranja koja može biti kratkoročna, srednjoročna i dugoročna je izdava-nje takozvanih korporativnih obveznica. Korporativne obveznice su: „...dužnički vrijednosni papiri kojima se poduzeće (korporacija) kao izdavatelj obvezuje da će u određenom roku vratiti pozajmljena sredstva uz određenu (fiksnu ili promjenjivu) kamatu.“15 Kamatu koju poduzeća – izdavatelji korporativnih obveznica plaćaju poprima različite oblike: plaćanje odjednom, zajedno s glavnicom u trenutku dospijeća obveznice te u ratama.

Korporativne obveznice su oblik kreditnog instrumenta, ali uz manje troškove za poduzeće nego klasični kredit. U Hrvatskoj su obveznice izdale tvrtke kao što su Podravka, Atlantic gru-pa, Metronet itd. Korporativne su obveznice u potpunosti prenosivi vrijednosni papiri bez obzira na to glase li na ime ili na donositelja, a ulagač u obveznice može ih držati do roka dos-pijeća uz redovitu isplatu kamata i glavnica ili prodati u bilo koje vrijeme prije roka dospijeća.

14 Izvor: Leasing društva u RH, http://hgk.biznet.hr/hgk/tekst.php?a=b&page=tekst&id=328, pristup 21.5.2011. 15 Izvor: Korporativne obveznice, http://www.obveznice.com/korporativne-obveznice.html, pristup 21.5.2011.


1.3 Zakonski oblici poslovnih organizacija

Poslovne organizacije, odnosno gospodarski subjekti, pod najvećim su utjecajem trgovač-kog prava – jedne od grana prava. Naravno, poduzetnik nije pravnik, pa ne može poznavati sve detalje; u konačnici, i pravnici se specijaliziraju za određene grane prava, jer ne mogu znati sve o svima. Ipak, za kvalitetno poslovanje nužno je da poduzetnik poznaje temelje trgovačkog prava, dok će se za složenije poslove morati konzultirati sa stručnjacima (od-vjetnicima specijaliziranima za trgovačko pravo). Kako bismo prikazali izvore i institucio-nalne okvire trgovačkog prava, koje bi svaki poduzetnik trebao poznavati, poslužit ćemo se sljedećom tablicom.

Propisi

su opći pravni akti kojima se uređuju pravni odnosi, a donose ih zakonodavna tijela pojedine države. Propisi su osnovni izvor prava. Najviši pravni akt pojedine države je ustav, a hijerarhijski slijede zakoni i podzakonski akti (uredbe, naredbe, odluke, pra-vilnici). Norme sadržane u propisima mogu biti kogentne priro-de, odnosno obvezne za sve subjekte na koje se odnose, ili dis-pozitivne prirode, koje se primjenjuju između subjekata jednoga pravnog odnosa samo ako stranke pravnog odnosa nisu određe-nu stvar drukčije uredile.

Autonomno trgovačko pravo

kao izvor prava stvaraju ga sami subjekti trgovačkog prava u obliku trgovačkih običaja, uzanci i formularnog prava.

Trgovački su običaji bitan izvor trgovačkog prava i označuju tr-govačku (poslovnu) praksu koja je toliko uobičajena da je svi poštuju prilikom zasnivanja pravnih odnosa i očekuju da će se prema njoj postupati pri sklapanju određenoga pravnog posla.

Uzance su kodificirani poslovni običaji koje prikupljaju, bilježe i objavljuju ovlaštena tijela, kao što su komore, burze ili strukovna udruženja. U Republici Hrvatskoj postoje opće uzance za promet robom ili posebne uzance u pojedinim djelatnostima, primjerice u ugostiteljstvu ili graditeljstvu koje prikuplja Hrvatska gospo-darska komora.

Formularno pravo dio je autonomnoga trgovačkog prava koje se sastoji u primjeni formulara (tiskanica) ugovora pri sklapanju ugovora. Osnovna značajka formularnog prava jest da olakšava zaključenje ugovornih odnosa, a pojavljuje se u obliku tipskih ugovora ili općih uvjeta poslovanja koje utvrđuje jedna ugovor-na strana.

Sudska ili arbitražna praksa

temelji se na poštovanju odluka sudova kojima je presuđena pojedina stvar ili na prihvaćanju prijašnjih arbitražnih odluka pri odlučivanju u novim pravnim stvarima. U pravnom sustavu Re-publike Hrvatske, za razliku od anglosaksonskoga pravnog su-stava u kojem se odluka suda može zasnivati na prijašnjim pre-sudama, sudska praksa je samo sporedan izvor prava koji djeluje snagom svoje uvjerljivosti.



Pravna znanost

sporedan je izvor prava kao i sudska praksa, a temelji se na radu i mišljenjima poznatih pravnih stručnjaka, njihovim izlaganjima, člancima i znanstvenim djelima. Zakonodavac pri donošenju propisa ili sudovi pri suđenju ne mogu se pozvati na stajalište pravne doktrine te stoga one djeluju samo snagom svoje uvjer-ljivosti.

Akti pojedinih nezakonodavnih tijela

kao izvor prava pojavljuju se kada zakonodavac dopušta pojedi-nim tijelima, primjerice Hrvatskoj gospodarskoj komori, uređiva-nje pravnih odnosa u sklopu određene gospodarske grane.

Statut i društveni ugovor

odgovarajući su akti pojedinog subjekta i trgovačkog prava, kao njihovi osnovni akti, kojima se uređuju pravni odnosi u pravnom subjektu i izvor su prava za same pravne subjekte. Bitna je zna-čajka akata pojedinog subjekta trgovačkog prava da svojim sa-držajem moraju biti sukladni zakonu.

Institucionalni okvir trgovačkog prava

temelji se na načelu Ustava Republike Hrvatske koji kao temelj gospodarskog sustava utvrđuje načelo tržišne i poduzetničke slobode. Poduzetnička sloboda znači da se svatko pod jedna-kim uvjetima može baviti poduzetništvom, odnosno obavljati gospodarske djelatnosti radi stjecanja dobiti ili dohotka. Tržišna sloboda određuje da se onaj koji se bavi dopuštenom gospo-darskom djelatnošću radi stjecanja dobiti ili dohotka slobodno pojavljuje na tržištu, iz čega proizlazi slobodna konkurencija na tržištu. Poduzetnička i tržišna sloboda nisu u pravnom sustavu potpuno neograničene, već se iznimno mogu ograničiti radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, zaštite prirode, ljudskog okoliša ili zdravlja ljudi.

Tablica 1.3.: Izvori i institucionalni okvir trgovačkog pravaIzvor: Horvat, Đ. i Tintor, Ž. (2006.) Poduzetnička ekonomija, Trgovačka akademija, Zagreb, str. 29.

Unutar navedenih kategorija trgovačko pravo uređuje pravne oblike (statusno trgovačko pravo) i pravne poslove (ugovorno trgovačko pravo), a sljedeći se tekst bavi objema nave-denim kategorijama.

Škrtić (ibid., str. 160.) navodi kako sustavi različitih pravnih oblika poduzeća, tj. poslovnih organizacija, čine temelj organizacije društvenog rada u svakoj nacionalnoj ekonomiji. Naj-češći pravni oblici malih poduzeća odnosno načina organiziranja u zemljama tržišnog gos-podarstva variraju od zemlje do zemlje, no neki temeljni prevladavajući oblici su: inokosno poduzeće, partnerstva ili ortaštva, društvo s ograničenom odgovornošću te korporacija ili dioničko društvo. Uz to se u literaturi može naći posebno izdvojeno obiteljsko poduzet-ništvo, kao posebni oblik poduzetničkog pothvata. U nastavku ćemo navesti dobre i loše strane svakoga pojedinog oblika poduzetništva.


1.3.1 Inokosno poduzeće

Inokosno poduzeće je najrasprostranjeniji, ali ujedno i najstariji oblik privatne poduzet-ničke djelatnosti. Škrtić (op. cit., str. 162.) navodi kako se inokosna poduzeća osnivaju prije svega zbog osiguravanja egzistencije svoje obitelji, ali i zarade i bogaćenja, te su uglavnom usmjerena na pružanje svakodnevnih usluga, proizvodno obrtništvo te maloprodaju. Neki pojavni oblici inokosnih poduzeća su u obliku obrta, trgovca pojedinca (prema Zakonu o trgovačkim društvima, to je fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtništvu te je upisana u trgovački registar) i slobodnih zanimanja (odvjetnici, stomatolozi, umjetnici i sl.). Nositelj poslovne aktivnosti je jedna fizička osoba kojoj pripada dobit u kojoj je sadržana funkcija poduzetnika, menadžera i radnika te koja za svoje obveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom, osobnom i poslovnom (tzv. nače-lo neograničene odgovornosti). Tvrtku je lako osnovati i uz relativno male troškove.

Nedostaci inokosnog poduzetništva su: neograničena odgovornost (vlasnik odgovara za obveze cjelokupnom svojom imovinom), nedostatak kontinuiteta (smrću vlasnika prestaje postojanje tvrtke) te smanjeni kredibilitet (inokosna poduzeća teže dolaze do kredita i dru-gih izvora financiranja).

Obiteljsko poduzeće

Jedan od bitnih derivata inokosnog poduzeća je i obiteljsko poduzeće koje čine članovi obitelji (otac, majka, kćeri i sinovi te bliža rodbina). Pojavljuje se u različitim oblicima, kao što su trgovačko društvo, obrt, tajno društvo16, ortaštvo, zadruga i sl. O trgovačkom društvu te ortaštvu govorit ćemo u nastavku ovog poglavlja.

Prednosti obiteljskog poduzeća su: jednostavnost pokretanja i relativno mali troškovi osni-vanja, relativno lak put do (samo)zapošljavanja nezaposlenih članova obitelji, psihološka povezanost (kohezija) i solidarnost članova obitelji, relativno jednostavno učenje i preuzi-manje poslova od članova obitelji (učenje od malih nogu) i sl.

Nedostaci obiteljskog poduzeća su: neograničena odgovornost, nizak stupanj kredibiliteta (poteškoće u financiranju iz tuđih izvora), visoki stupanj rizika, potencijalni sukob interesa mlađih i starijih članova obitelji (sukob upravljačke subordinacije i obiteljske hijerarhije) te izostanak slobodnog vremena.

1.3.2 Partnerstvo ili ortaštvo

Partnerstvo ili ortaštvo je: „...ugovorom zasnovan obveznopravni odnos kojim se ugovor-ne stranke obvezuju udružiti svoj trud (rad) i/ili svoju imovinu u cijelosti ili djelomice radi postizanja nekog zajedničkog cilja, bez stvaranja novog subjekta. Ortaci mogu biti fizičke i pravne osobe koje se moraju dogovoriti o zajedničkom cilju ortaštva. Izostane li takav dogovor, ne postoji ortaštvo. Svrha ortaštva mora biti dopuštena. Mora postojati spora-zum makar i o labavoj zajedničkoj organizaciji preko koje svaki ortak ima određeni utjecaj

16 „Tajno društvo (engl. silent company, secret company, njem. stille Gesellschaft), društvo u kojem tajni član sudjeluje s imovinskim ulogom u nečijem poduzeću javnog člana (komplementara, poduzetnika) tako da ima udio u dobitku, dok prema trećima nema nikakvih obveza. Imatelj poduzeća mora biti po svojstvu trgovac, ali tajno društvo nije trgovačko društvo, nego interni ugovorni odnos između tajnog i javnog člana.“ Izvor: Tajno društvo, http://limun.hr/main.aspx?id=22754&Page, pristup 23.5.2011.



i pravo sudjelovanja pri odlučivanju, ali čime se ne stvara pravna osoba. Ortaštvo ne može biti stranka u parničkom postupku, ne može biti upisano u zemljišne knjige, a i u stečajnom postupku subjekti su ortaci, a ne ortaštvo.... Imovinu ortaštva čine ulozi ortaka (glavnica), te imovina stečena poslovanjem ortaštva.“17

Poduzetnički pothvat vrlo često zahtijeva različite vidove ekspertize, ali jednako tako i do-datni kapital koji pojedinac nema. Upravo zbog toga i nastaju partnerstva, koja su, kao što navodi Škrtić (op. cit., str. 163.), jedan od najsloženijih oblika udruživanja (zato što pretpo-stavlja zajednički rad s više različitih osoba u kojem mogu lako nastati sukobi), ali također i najpogodniji (ako se ugovorno odredi tko je za što odgovoran te kako se raspoređuje dobit). Dobro i jasno preciziran ugovor je ne samo zakonska obveza partnerstva nego i, praktički gledano, način njegova dugoročnog opstanka. Ugovorom se trebaju urediti me-đusobni odnosi, kao što su podjela rada, odgovornost, ulog kapitala, raspodjela dobiti i sl.

Kao i svaki pravni oblik poduzetničkog udruživanja, tako i ovaj ima svoje prednosti i nedo-statke. Prednosti su: financijski stabilnija struktura zato što više osoba ulaže kako materijal-ne tako i ljudske resurse, lakoća osnivanja te moguće porezne pogodnosti. Nedostaci par-tnerstva su: neograničena odgovornost, moguće tenzije između partnera i pomanjkanje kontinuiteta te teškoća prijenosa vlasništva.

Tipovi partnera

Prema Škrtić (op. cit., str. 165.) razlikujemo nekoliko tipova partnera:

• aktivan partner – osoba koja je aktivno uključena u posao s ostalim partnerima i po-znata javnosti;

• neaktivan partner – poznat je javnosti kao partner, ali nije aktivno uključen u posao;

• tihi partner – obično samo ulagač, ne posluje u poduzeću i može biti poznat javnosti kao partner. Obično je takvog statusa zato što želi spriječiti izgledan sukob interesa, ne želi da se zna koliko je novca uložio i u koji pothvat ili zbog profesionalnog interesa ne želi da se otkrije njegov identitet. No nedostaci ovakvog statusa su što tihi partner ne sudjeluje u upravljačkom dijelu i dnevnim poslovima partnerstva pa u slučaju gu-bitka odgovara do visine svojeg uloga;

• skriveni partner – za razliku od tihog partnera aktivan je u radu partnerstva, ali nepo-znat javnosti;

• tajni partner – smatra se neaktivnim i ne treba biti poznat javnosti;

• ograničeni partner – sudjeluje u radu partnerstva manje nego pravi partneri.

Kod partnerstva je bitno precizno definirati oblik odgovornosti i prava partnera. Pri tome se u zapadnoeuropskom pravu razlikuje pojedinačna i zajednička ili solidarna odgovornost. Solidarna odgovornost partnera znači da će svi, solidarno, odgovarati za nastala dugovanja tvrtke. Pri tome vjerovnik može odabrati od kojeg će partnera tražiti naplatu duga. Zbog različitih mogućnosti, ako posao pokreću partneri, trebaju se međusobno točno dogovoriti što jedan od drugog očekuju (ili ako ih je više, kakva su međusobna očekivanja, obveze, ovlasti i dr.), a zatim se predlažu konzultacije s odvjetnikom i sastavljanje ugovora.

17 Izvor: Ortaštvo, http://limun.hr/main.aspx?id=20539&Page=2, pristup 23.5.2011.


1.3.3 Društvo s ograničenom odgovornošću

Prema svojoj definiciji društvo s ograničenom odgovornošću je „...trgovačko društvo u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba ulažu temeljne uloge s kojima sudjeluju u unapri-jed dogovorenom temeljnom kapitalu. Temeljni ulozi ne moraju biti jednaki.“18 Prednosti društva s ograničenom odgovornošću su: vlasnici garantiraju za obveze društva do visine upisanog kapitala (ograničena odgovornost), lakoća financiranja od strane tuđih izvora, jednostavnost prijenosa vlasništva i sl. Nedostaci su: visoki početni troškovi, naglašena za-konska regulativa, složeni postupak gašenja poduzeća, propisani iznos minimalnog kapi-tala i dr.

Društvo s ograničenom odgovornošću bez kotacije (engl. private company limited by shares)

Ovaj pravni oblik poduzeća je svojevrsni „hibrid“ između društva ograničene odgovornost i dioničkog društva, uobičajeno prisutan u Engleskoj i zemljama Commonwealtha. Ova-kav je tip poduzeća organiziran na načelu dioničara, a njihova je odgovornost ograničena samo na iznos uloženog kapitala (nominalna vrijednost dionice i možebitna premija koja se plaća na taj iznos). No za razliku od tzv. javnoga dioničkog društva, dionicama se ne tr-guje na financijskom tržištu (tzv. burzi), tj. dionice se ne nude široj javnosti, nego primjerice samo članovima poduzeća i sl.19

1.3.4 Dioničko društvo ili korporacija

Dioničko društvo je: „društvo koje svojim statutom određuje osnovnu glavnicu razdijelje-nu na dionice, ima pravnu osobnost i svojstvo trgovačkog društva bez obzira na svrhu za koju je osnovano, a za obveze prema vjerovnicima odgovara samo imovinom društva.“20 Dioničko društvo ili korporacija nastaje ulaganjem individualnog kapitala brojnih ulagača, i to kroz kupnju dionica, što omogućava mobilizaciju veće svote kapitala na relativno lakši način. O dioničkom društvu govorit ćemo više u nastavku, no za sada navedimo samo glav-ne prednosti i nedostatke.

Prema Škrtić (op. cit., str. 168.) glavne prednosti su ograničena odgovornost, lakoća prije-nosa vlasništva lakoća dobivanja kredita, dok su nedostaci visoki početni zakonski troško-vi, naglašena reguliranost i vrlo opsežno izvještavanje.

1.3.5 Posebni tipovi poslovnih organizacija

Zapadna teorija i praksa razlikuje hibridne oblike poslovnih organizacija, koje su kombina-cija tvrtke i tržišne strukture. Imenovat ćemo dva najčešća tipa: grupa tvrtki i kartel.

18 Izvor: Društvo s ograničenom odgovornošću, http://www.poslovniforum.hr/info/doo.asp, pristup 23.5. 2011. 19 Izvor: Private company limited by shares, http://en.wikipedia.org/wiki/Private_company_limited_by_shares, pristup 23.5. 2011. 20 Izvor: Dioničko društvo, http://limun.hr/main.aspx?id=9826, pristup 23.5.2011.



Grupa tvrtki (koncern)

Khanna i Yafeh (2005.) definiraju grupu tvrtki kao „pravno neovisne tvrtke, koje rade na različitim tržištima ali su vezani formalnim i neformalnim poveznicama“ (str. 1.). Granno-veter (2005.) navodi kako grupe tvrtki treba razlikovati od dvaju postojećih organizacijskih ekstrema koji nisu grupe tvrtki: grupu tvrtki koje se povezuju kroz različita kratkoročna strateška povezivanja i grupu tvrtki koje su pravno povezane u jednu veliku tvrtku. Iako postoji mnogo oblika ovakvog povezivanja, jedan od najčešćih načina je koncern, koji je kombinacija tvrtke-roditelja i podružnica koje čine tvrtke kćeri te čitav sustav funkcionira kao jedinstvena ekonomska cjelina sa zajedničkim sustavom kontrole. Koncern najčešće nastaje ujedinjenjem više kompanija (primjerice jedna kompanija koja kupuje druge na raznim domaćim i stranim tržištima). Koncerne možemo naći u obiteljskom poduzetništvu, gdje jedna obitelj drži većinsko vlasništvo u svim tvrtkama koje su dio grupe.

Kartel

Mankiw (2006.) definira kartel kao grupu poduzeća koja djeluju u skladu s dogovorom. To je ujedno i organizacija samostalnih poduzeća koja proizvode slične proizvode i djeluju zajedno kako bi podigli cijenu, podijelili tržište i ograničili količinu. Budući da je kartel ne-dopušteni oblik ujedinjavanja poduzeća u većini zapadnih zemalja (osim primjerice najpo-znatijeg kartela svijeta, onoga između arapskih zemalja izvoznica nafte – OPEC-a, gdje su suodnosi formalno dogovoreni putem pisanog ugovora), tvrtke koje ulaze u kartel obično se tajnim sporazumom dogovaraju o količinama proizvodnje i cijenama. Tajni je sporazum obično u formi usmenog dogovora na primjerice ručkovima i večerama te na partijama golfa (tzv. džentlmenski sporazum), no može se obavljati i putem telefona, sms-poruka (primjer dogovora hrvatskih nakladnika Ive Pukanića iz NCL medije i Ninoslava Pavića iz EPH o cijenama), elektroničkom poštom i zamršenim međuugovornim odnosima. Kartel je primjer tzv. suradničkog oligopola, o čemu ćemo govoriti u sljedećim poglavljima.


1.4 Pravno-zakonski oblici osnivanja poslovne organizacije u hrvatskoj

Hrvatsko zakonodavstvo razlikuje nekoliko temeljnih oblika poslovnog organiziranja:

1. trgovačka društva;

2. obrt;

3. posebni organizacijski oblici.

1.4.1 Trgovačka društva

Prema Zakonu o trgovačkim društvima (NN 111/93., 34/99., 52/00, 118/03.) trgovačko je društvo pravna osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku ili bilo koju drugu dje-latnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na trži-štu, a pravnu i poslovnu sposobnost stječe upisom u sudski registar. Imovina trgovačkoga društva nije imovina vlasnika društva, što znači da društvo ima svoju imovinu odvojenu od imovine članova.

Trgovačko društvo može se organizirati kao:

1. društvo osoba (osnivaju ga barem dvije osobe bez minimalno propisanoga kapitala, a odgovaraju neograničeno). Društvo osoba dijeli se na javno društvo (j.d.) i koman-ditno društvo (k.d.);

2. društvo kapitala (može ga osnovati jedna osoba, za obveze društva odgovara ogra-ničeno, tj. do visine svoga uloga) Društvo kapitala dijeli se na društvo s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) ili dioničko društvo (d.d.). Visina osnivačkoga kapitala za d.o.o. je 20.000,00 kn, tj. 200.000,00 kn u slučaju osnivanja d.d.-a.

1.4.1.1 Društvo osoba

Javno društvo

Prema Zakonu o trgovačkim društvima (čl. 68.) javno društvo je trgovačko društvo u koje se udružuju dvije fizičke ili pravne osobe ili više njih zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima društva osobno i neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom. Odnosi među članovima uređuju se ugovorno, a svi su članovi ovlašteni za vođenje poslova, tj. ne imenuju se posebni organi upravljanja, ali članovi dogovorno mogu prenijeti pravo odlučivanja na jednu ili više osoba. Javno društvo ima obvezu izrade godišnjeg računa dobiti i gubitka, a ovlašteni članovi o rezultatima moraju obavijestiti sve ostale članove društva.



Komanditno društvo

Prema Zakonu o trgovačkim društvima (čl. 131.) komanditno društvo je trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba radi trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom. U komanditnom društvu razlikujemo dvije vrste članova:

• komplementari, koji odgovaraju za obveze društva neograničeno, ali imaju pravo upravljanja društvom te zastupanja i vođenja poslova;

• komanditori, koji odgovaraju za obveze društva iznosom uloga koji unose u društvo, no nemaju pravo upravljanja društvom nego samo uvida u poslovne knjige i godišnja izvješća o rezultatima poslovanja.

Škrtić (op. cit., str. 169.) navodi kako se dobit dijeli prema unesenome ulogu u društvo, dok u slučaju gubitka komanditori snose gubitak do visine svojeg udjela, a komplementari od-govaraju svojom poslovnom i privatnom imovinom.

1.4.1.2 Društvo kapitala

Društvo s ograničenom odgovornošću

Prema Zakonu o trgovačkim društvima (čl. 385.) društvo s ograničenom odgovornošću je trgovačko društvo u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba unose uloge u unaprijed dogovoreni temeljni kapital. Ulozi ne moraju biti jednaki, ali moraju u konačnici biti odgo-varajući iznosu temeljnog kapitala (najniži iznos je 20.000,00 kn). Članovi društva ne odgo-varaju cjelokupnom imovinom za obveze društva, nego samo do uloženog iznosa kapitala. Društvo se osniva na temelju društvenog ugovora koji sklapaju osnivači te ga ovjeravaju kod javnog bilježnika.

Organi društva s ograničenom odgovornošću su:

• uprava – koju čini jedan ili više direktora te je ona izvršno tijelo koje vodi poslove društva, a biraju je članovi društva. Uprava vodi poslove na vlastitu odgovornost te odgovara za vođenje poslovnih knjiga i izradu financijskih izvješća za organe društva;

• nadzorni odbor – zakonom je propisano da se nadzorni odbor kao organ društva mora formirati ako je prosječan broj zaposlenih u jednoj godini 200 zaposlenika te ako je temeljni kapital društva veći od 600.000,00 kn te ono ima 50 članova društva. Osim toga, za neke djelatnosti zakon propisuje da je obvezno osnovati nadzorni odbor;

• skupština – zadaci skupštine koju čine svi članovi društva su izbor članova uprave, izbor članova nadzornog odbora, odluka o financijskim izvještajima društva, odluka o uplati i povlačenju uloga te nadzor poslova.

Dioničko društvo

Prema Zakonu o trgovačkim društvima (čl. 159.) dioničko društvo je trgovačko društvo u kojem članovi (dioničari) sudjeluju s ulozima u temeljnom kapitalu podijeljenom na dio-nice. Uplatom dionice postaje se dioničarom te se tako stvara temeljni kapital društva koji minimalno mora biti 200.000,00 kn, uz najmanji nominalni iznos dionice 10,00 kn.


Po svojoj definiciji dionica je: „...vrijednosni papir kojim uplatitelj dokazuje svoj ulog u te-meljni kapital dioničkog društva. Dionica predstavlja pisani dokument kojim izdavatelj (emitent) potvrđuje da je neka fizička ili pravna osoba, u procesu osnivanja (ili dokapitaliza-cije) poduzeća uložila u to poduzeće određenu svotu novca koja je postala dio temeljnog kapitala.“21

Dionica ima svoju nominalnu vrijednost koja predstavlja vrijednost dionice proizašlu iz od-nosa temeljnog kapitala i broja dionica. Primjerice, ako je temeljni kapital 200.000,00 kn, a društvo izdaje 2 000 dionica, onda je minimalna vrijednost dionice 100,00 kn. Tržišna vrijednost dionice određivat će se ponudom i potražnjom na tržištu vrijednosnih papira (burzi) te može biti manja ili veća od 100,00 kn.

Jedno od osnovnih svojstava dionice je da donosi dividendu, što znači sudjelovanje vlasni-ka dionice u profitu koje u određenom razdoblju (u pravilu svake godine) ostvari dioničko društvo.22

Posjedovanje dionica daje vlasnicima različita prava koja proizlaze iz vrste dionica koju po-sjeduju. U pravilu zakon razlikuje dvije vrste dionica: redovitu (daje pravo glasa na glavnoj skupštini, pravo na isplatu dividende i možebitna druga prava pri stečaju društva) i povla-štenu (daje određena dodatna prava, primjerice pravo na prvenstvo pri isplati dividende, po unaprijed dogovorenom novčanom iznosu, pravo na prvenstvo u isplati stečajne mase i sl.). Postoje još i nove dionice, koje izdaju već postojeća dionička društva kako bi namaknuli dodatni kapital.

Dioničko društvo, kao vrsta društva ograničene odgovornosti, ima sljedeće organe druš-tva: skupštinu, nadzorni odbor i upravu, čije smo ovlasti definirali u prethodnom dijelu (vidi: društvo s ograničenom odgovornošću).

1.4.1.3 Procedure osnivanja trgovačkih društava

Općenito govoreći, svako trgovačko društvo treba upisom u sudski registar priložiti sljede-će dokumente sastavljene i ovjerene kod javnog bilježnika:

• osnivački akt ili akt o udruživanju;

• popis članova društva ili komplementara ili osnivača subjekata upisa, s imenom i pre-zimenom, prebivalištem i osobnim identifikacijskim brojem, a za strance s brojem pu-tovnice i imenom države koja ju je izdala, odnosno tvrtkom ili nazivom, sjedištem i osobnim identifikacijskim brojem za pravnu osobu;

• dokaz o uplati sredstava za osnivanje ili popis sredstava koje čine temeljni kapital;

• javnobilježnički ovjereni potpisi fizičkih osoba ovlaštenih za zastupanje.

Detaljnije procedure, za svaki pojedini oblik trgovačkog društva, potanko su definirane u Zakonu o trgovačkim društvima.

21 Izvor: Dionice, http://www.dionice.hr/Dionice.aspx, pristup 24.5.2011.22 Ibid.



1.4.2 Obrt

Obrtništvo kao oblik poslovnog organiziranja definirano je Zakonom o obrtu (NN 77/93, 49/03, 68/07). Prema njemu obrt je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodar-skih djelatnosti od strane fizičkih osoba (obrtnika) radi postizanja dobiti koja se ostvaru-je proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Obrtnik je fizička osoba koja obavlja jednu ili više gospodarskih djelatnosti u svoje ime i za svoj račun, a pri tomu se koristi i radom drugih osoba. Za razliku od društava s ograničenom odgovornošću, obrtnik za obveze nastale u obavljanju obrta odgovara cjelokupnom svojom imovinom. No u od-nosu na, općenito govoreći, trgovačka društva, obrt ima pojednostavljen računovodstveni sustav, djeluje po pravilima Zakona o dohotku te ne plaća PDV po izdanom nego po napla-ćenom računu (napomena: obrtnici izdaju račun R2 umjesto računa R1!).

Zakon razlikuje nekoliko vrsta obrta:

• slobodni obrt (za čije obavljanje nije obvezan ispit o stručnoj osposobljenosti ili maj-storski ispit),

• vezani obrt (za čije je obavljanje potreban ispit o stručnoj osposobljenosti ili majstor-ski ispit);

• povlašteni obrt (za čije je obavljanje uz obrtnicu potrebno pribaviti i posebne sugla-snosti).

Vezani i povlašteni obrti uređeni su posebnim Pravilnikom o vezanim i povlaštenim obrti-ma (NN 42/08.).

Prijava za registraciju obrta, ovisno o tome gdje će biti sjedište obrta, podnosi se županij-skom uredu državne uprave, njegovim ispostavama ili Gradu Zagrebu te sadržava:

• ime i prezime i osobni identifikacijski broj podnositelja;

• prebivalište i adresu stanovanja;

• djelatnost prema Odluci o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti;

• tvrtku – naziv pod kojim će obrt poslovati (sadržava naziv obrta, oznaku obrta i sjedi-šte itd.);

• sjedište i adresu prostora u kojem će se obavljati djelatnost;

• datum upisa u registar te datum početka obavljanja djelatnosti;

• naznaku ako se obrt obavlja sezonski i za koje razdoblje.

Da bi dobila status obrtnika, fizička osoba mora priložiti sljedeće dokaze:

• dokaz o hrvatskom državljanstvu (domovnicu);

• dokaz o zdravstvenoj sposobnosti (na temelju liječničkog pregleda);

• dokaz o stručnoj spremi ili uvjerenje o stručnoj osposobljenosti;

• uvjerenje o nekažnjavanju.


Uz to, prostor u kojem se obrt obavlja i oprema moraju udovoljavati uvjetima određenim propisima o tehničkoj opremljenosti, zaštiti na radu, zaštiti i unapređenju čovjekovog oko-liša, zaštiti od buke te drugim propisima koji se odnose na obavljanje određene gospo-darske djelatnosti. Obrt se može obavljati u stambenim prostorijama pod uvjetima i za djelatnosti koje će propisati ministar za obrt, malo i srednje poduzetništvo uz suglasnost ministra nadležnog za prostorno uređenje, graditeljstvo i stanovanje.

Nakon ispunjenja svih uvjeta za otvaranje obrta, obrtnik dobiva službeni dokument, tzv. obrtnicu.

Slika 1.1.: Primjer obrtnice Izvor: Pravilnik o obliku i sadržaju obrtnice za obavljanje obrta (NN 100/07)

Obrtnici su, za razliku od trgovačkih društava, obveznici poreza na dohodak, a ne na dobit, o čemu se nešto više govori u poglavlju o računovodstvu. Jednako tako, razlika između osnivanja novog društva s ograničenom odgovornošću i novog obrta naznačena je u slje-dećem poglavlju u kojem se govori o tome što je potrebno da bi se posao započeo od nule.

1.4.3 Posebni organizacijski oblici

Posebni organizacijski oblici u kojima poduzetnik pojedinac ili obrtnik može sudjelovati su tajno društvo (u kojem može biti tajni član), trgovac te trgovac pojedinac.

a) Tajno društvo – tajno je društvo uređeno Zakonom o trgovačkim društvima, a nasta-je ugovorom kojim jedna osoba (tajni član) ulaže neku imovinsku vrijednost (novac,



stvari, prava) u poduzeće druge osobe (poduzetnik) te na temelju toga stječe pra-vo sudjelovanja u dobiti i gubitku poduzetnika. Taj se ulog može sastojati u novcu, stvarima i pravima. No tajno društvo nije pravna osoba i nema tvrtku pa stoga nije ni trgovačko društvo.

b) Trgovac – prema Zakonu o trgovačkim društvima (čl. 1.) to je pravna ili fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proi-zvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu.

c) Trgovac pojedinac – prema Zakonu o trgovačkim društvima (čl. 3.) to je osoba koja sa-mostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtništvu i upisana je u trgovački registar kao trgovac pojedinac. Obrtnik koji ispunjava određene uvjete može se upisati u sudski registar kao trgovac pojedinac. To može zatražiti obrtnik čiji godišnji prihod prelazi 2,000.000,00 kn za godinu za koju se utvrđuje taj prihod. Obrt-nik čiji godišnji prihod prelazi 15 milijuna kn dužan je upisati se u sudski registar kao trgovac pojedinac.


1.5 Pokretanje poduzetničkog pothvata – moguće strategije ulaska

Prema Škrtić (op. cit., str. 181.) najbitnije strategije prilikom pokretanja vlastitog poduzeća i ostvarivanja poduzetničkog pothvata su:

1. počinjanje od nule;

2. otkup postojećeg poduzeća;

3. kupnja franšize.

1.5.1 Počinjanje od nule

Takvu će strategiju ulaska izabrati poduzetnici kojima je veći izazov osnovati i oblikovati vlastito poduzeće nego kupiti postojeće. To su poduzetnici koji žele iskusiti sebe od počet-ne faze osmišljanja svoje ideje i otvaranja poduzeća te prolaskom kroz „porođajne muke“ realizirati svoju poslovnu ideju.

No to je ujedno i najrizičniji način poduzetničkog stvaranja jer „novorođeni poslovi“, stati-stički gledano, imaju manju šansu za uspjeh nego oni koji su već formirani. Pitanje koje si novopečeni, obično mali poduzetnik može postaviti je kako smanjiti rizik neuspjeha „svo-jeg djeteta“, te ćemo se time baviti kako u ovom tako i u sljedećim poglavljima.

Prvo, započnimo s jednom od velikih dvojbi malog poduzetnika u hrvatskim prilikama: treba li otvoriti obrt ili tvrtku (obično društvo s ograničenom odgovornošću ili d.o.o.)? Iako smo u prethodnom dijelu definirali mnoge oblike poslovnog organiziranja predviđene hrvatskim zakonom, većina malih poduzetnika dvojit će upravo između ovih dvaju oblika. Portal „Po-kreni posao“ ukratko je sumirao razlike ovih dvaju oblika poslovnog organiziranja.

OBRT TVRTKA (D.O.O.)

Temeljni kapital Nema 20.000,00 kn

Troškovi osnivanja Cca 1.000,00 kn Cca 6.000,00 knVrijeme potrebno za osnivanje/otvaranje Do 15 dana Do 40 dana

Mjesto registracije Nadležni ured državne upra-ve u Županiji ili Gradu

Trgovački sud

Odgovornost Neograničena Ograničena

knjigovodstvo

Jednostavno – Knjiga pri-mitaka i izdataka i Knjiga izdanih i primljenih računa te Popis dugotrajne imovine

Dvojno knjigovodstvo – Dnevnik, Glavna knjiga i Pomoćne knjige (analitičke evidencije)

članstvo u komori Hrvatska obrtnička komoraHrvatska gospodarska ko-mora



Djelatnosti

Sve dopuštene djelatnosti uz posjedovanje odgovarajuće stručne spreme za vezane obrte i/ili povlastice za povla-štene obrte

Sve dopuštene djelatnosti

Porezne stope Progresivna 15%, 25%, 35%, 45% (ovisno o visini dohotka)

20%

Zaposleni Nema ograničenja Nema ograničenjaPlaćanje poreza na do-danu vrijednost Po naplaćenom računu Po izdanom računu

Tablica 1.4.: Razlika obrt – tvrtkaIzvor: Razlika između obrta i d.o.o.-a, http://www.tvrtka.biz/tvrtka/index.php?option=com_content&task=view&id=35&Itemid=1, pristup 24.5.2011.

O proceduri osnivanja obrta i tvrtke govorili smo u prethodnom dijelu, no navedimo da je za obrt potrebna odgovarajuća stručna sprema ili majstorski ispit (ili je potrebno zaposliti osobu s odgovarajućim kvalifikacijama) te se osobe koje nemaju kvalifikacija češće odlu-čuju za otvaranje tvrtke umjesto obrta. Otvaranje tvrtke je složenije i zahtijeva dodatna ulaganja kako vremena tako i dodatne dokumentacije, troškova i sl., dok to kod obrta nije slučaj. Obrtnici su obveznici poreza na dohodak te ovisno o njegovoj visini plaćaju različite stope poreza koje mogu plaćati paušalno (što tvrtke ne mogu). Ako obrtnici ostvaruju pri-mitke veće od 85.000,00 kn godišnje, obvezni su ući u sustav obračuna poreza na dodanu vrijednost (PDV-a), no prednost je što PDV plaćaju po naplaćenom računu (račun R-2), a ne kao tvrtke po izdanom računu (račun R-1). Tvrtke su obveznici poreza na dobit, a plaćaju 20% na razliku između prihoda i rashoda, tj. na poreznu osnovicu.

Vođenje knjigovodstva je jednostavnije za obrtnike nego za vlasnike tvrtki (u tablici smo naveli osnovne „knjige“ koje se moraju voditi pri oba oblika). Više o tome može se pronaći u poglavlju o računovodstvu.

Uz poznavanje dobrih i loših strana pojedinih oblika poslovnih organizacija, poduzetnik koji osniva poduzeće od nule susretat će se i s drugim oblicima rizika, te je bitno sagledati i analizirati i ostale elemente poslovanja. Poduzetnik mora ponajprije poznavati osnove marketinga i prodaje te odgovoriti na nekoliko osnovnih pitanja:

Jesmo li napravili analizu tržišta – tko su moji kupci, koliko ih je, po kojoj su cijeni voljni kupovati moj proizvod?

• Tko će mi biti dobavljači?

• Kakvi su mi dobavni kanali, kako ću plasirati svoj proizvod?

• Kakve troškove očekujem?

• Kako ću strukturirati marketinšku kampanju?

• Kakve zaposlenike želim?

• Kako ću učinkovito kontrolirati cjelokupni poslovni proces?


O svemu tome govorit ćemo u sljedećim poglavljima.

1.5.2 Otkup postojećeg poduzeća

Škrtić (op. cit., str. 186.) navodi kako u razvijenim tržišnim gospodarstvima mnoge banke i investitori savjetuju poduzetnicima kupnju već postojećih poduzeća. Razlog tome je prije svega smanjenje rizika, primjerice zato što su poduzeća koja se kupuju dokazala svojevr-snu uspješnost – imaju postojeću bazu kupaca i dobavljača, postoje podaci o uspješnosti i veće šanse za daljnji uspješni nastavak poslovanja.

Prilikom otkupa postojećeg poduzeća najbitnije je procijeniti vrijednost poduzeća, ali i mo-tive prodaje poduzeća.

Prilikom procjene vrijednosti poduzeća bitno je razmotriti kolika je vrijednost imovine po-duzeća i koliku zaradu ono može postići. Procjena se obavlja statičkim metodama (procje-na vrijednosti poduzeća prema vrijednosti imovine na određeni dan) i dinamičkim meto-dama (procjena vrijednosti polazeći od uspjeha poduzeća, ali s težištem na procjeni dobiti u budućem poslovanju).

Motivi za prodaju poduzeća mogu biti različiti i poduzetnici-kupci itekako moraju promi-sliti prodaje li se primjerice poduzeće zbog zastarjele tehnologije, gubljenja tržišta i konku-rentske prednosti, neprimjerenih proizvoda i sl. Literatura razlikuje nekoliko motiva zašto se vlasnici postojećih poduzeća odlučuju na prodaju:

• osobni razlozi (vlasnici žele svoj imetak u obiteljskom poduzeću pretvoriti u novac);

• nasljeđivanje menadžmenta (vlasnici mogu sumnjati u sposobnost mlađih generacija, primjerice u obiteljskim poduzećima, da nastave profitabilno poslovati u budućnosti);

• jednoosobni menadžment (vlasnici mogu uvidjeti da je njihovo poduzeće postalo preveliko te da nemaju kompetencija za daljnje upravljanje poduzećem).

Općenito govoreći, poduzetnik-kupac će morati imati dobre pregovaračke sposobnosti, ali i znanje o procjeni poduzeća (osobito o načinima ocjenjivanja financijskog položaja), kako bi ispregovarao dobru cijenu prilikom kupnje.

1.5.3 kupnja franšize

Franšiza je: „privilegija ili dozvoljeno pravo pojedincu ili grupi koja omogućava korisniku da provodi određenu vrstu komercijalne aktivnosti... Franšiza se pojavljuje kada kompani-ja (davatelj franšize) licencira svoje trgovačko ime (brand) i svoj način rada (sistem poslo-vanja) određenoj osobi ili grupi (korisniku franšize) koji se slaže da će poslovati u skladu s uvjetima ugovora (ugovor o franšizi) Davatelj franšize osigurava korisniku franšize po-dršku i, u nekim slučajevima, ima određenu kontrolu nad načinom poslovanja korisnika franšize. Zauzvrat korisnik franšize plaća davatelju franšize početna pristojba (nazvan fran-šizna pristojba) i pristojba za poslovanje (royalty) za korištenje trgovačkom imena i načina poslovanja.“23

23 Franšiza, http://www.fransiza.hr/fransiza/fransiza.htm, pristup 24.5.2011.



Bit franšize je da kupac, tj. franšizant, od prodavatelja, tj. franšizora, dobije gotovo poduze-će istovjetno svima ostalima u franšiznom lancu (primjer McDonalds restorani) te dobiva i stručnu pomoć, kao primjerice:

• marketinška strategija;

• početno poučavanje zaposlenika i menadžmenta;

• odabir lokacije, uređenje i oprema;

• standardizirana poslovna politika i postupci;

• centralizirana nabava uz uštedu;

• pregovori o zakupnini;

• financiranje.

Franšizor i franšizant sklapaju tzv. ugovor o franšizi koji tipski sadržava četiri osnovna dijela:

• preambulu – uvodni dio koji služi za identifikaciju ugovornih strana. Navode se de-talji o tvrtki davatelju, sjedište kompanije, njegovo registrirano ili tajno industrijsko vlasništvo (patenti, modeli, uzorci, robni i uslužni žigovi i know-how24 koji se samo naznačuje, ali i ne razotkriva, te će ih u budućnosti i primatelj morati držati tajnim). Identificira se i primatelj te precizna definicija geografskog područja na kojem je on ovlašten poslovati, uz priloženi zemljovid;

• obveze davatelja franšize (franšizora) – primjerice pružanje usluga primatelju pri tra-ženju prikladne lokacije te stvaranju nacrta, projekta i ostale tehničke dokumentacije. Franšizor može pomoći u gradnji i opremanju objekta te neprekidnoj izobrazbi za-poslenika i menadžera, a uspostavlja i svojevrsnu kontrolu osobito putem standar-dizacije poslovnih procedura ili cjelokupnog sustava. Davatelj franšize ne preuzima odgovornost za neuspjeh franšize;

• obveze primatelja franšize (franšizanta) – za vrijeme trajanja ugovornog odnosa pri-matelj mora plaćati različite vrste naknada, kao što su: pristupnina (svota pokriva sve troškove koji su nastali neposredno uz usluge koje je prije otvaranja poslovnog objek-ta davatelj stavio na raspolaganje primatelju) i royalty (naknada vezana primjerice za neto-profit primatelja). Naknada se obično ugovara u postotku ostvarenog prometa ili kombinacijom fiksne svote i postotka od prometa. Primatelj se jednako tako mora obvezati na poštovanje poslovne tajne vezane uz know-how te ustupljene oblike in-dustrijskog vlasništva. Osim toga proizvode mora nabavljati od davatelja, tj. posebno ovlaštenog dobavljača. Davatelji također mogu zaštititi i svoju opremu i predmete za svakodnevno poslovanje (čaše, pladnjevi i sl.). Primatelj mora poslovati prema stan-dardima poslovanja, a u pravnom prometu mora koristiti ime, žig ili drugi znak dava-telja te se obvezuje na upotrebu znanja i iskustva davatelja franšize;

24 U svojoj definiciji know-how „...znači doslovno znati kako, tj. kako da se nešto učini. Danas se pod tim pojmom podra-zumijeva ne samo praktično dopunsko znanje i iskustvo za industrijsko korištenje izuma nego i tajni izum, tvorničke tajne i postupci, konstrukcije, formule, recepti, pa i sitne radne upute, bez obzira na to je li to znanje i iskustvo pismeno utvrđe-no u obliku tehničke dokumentacije ili je samo usmeno preneseno (obuka osoblja).“ Izvor: Know-how, http://limun.hr/main.aspx?id=10081&Page=2, pristup 22.5.2011.


• ostale odredbe – primjerice propisuje se trajanje ugovora i mogućnost produljenja, načini rješavanja sporova i sl.

U literaturi i praksi su podijeljena mišljenja o koristi franšize za poduzetnika. Singer (2003.) navodi kako je s jedne strane franšiza najmanje rizična opcija za novog poduzetnika zato što ne počinje od nule nego kupuje već gotovo poduzeće. Jednako tako poduzetnik ulazi u razrađeni sustav pronalaženja lokacije, nabave marketinga i sl. S druge strane, naknade koje poduzetnik mora platiti nisu tako male, a ni uspjeh mu nije zajamčen, pa tako i franšiza zahtijeva dosta poduzetnikovog uloženog truda, sposobnosti i promišljanja.



1.6 Ugovor o prodaji

Svaki je poslovni subjekt registriran u tzv. sudskom registru koji se vodi pri Trgovačkom sudu, a naziva se još i trgovački registar te predstavlja: „službeni registar u kome su registrirani svi samostalni trgovci, trgovačka društva s nazivima svojih tvrtki, vlasnici odnosno ovlaštene osobe za zastupanje. Uvid je dopušten svakom bez dokazivanja pravnog ili opravdanog interesa.“25 Jednako tako, trgovačka su društva registrirana u Registru poslovnih subjekata pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. U Registru poslovnih subjekata dostupne su detaljne informacije o svakoj tvrtki, koje osim osnovnih kontaktnih podataka obuhvaćaju i podatke o osnovnoj djelatnosti tvrtke, broju zaposlenih, veličini, pravnom obliku, glavnom transak-cijskom računu te ostale informacije relevantne za pojedini poslovni subjekt.26 Obrtnici su registrirani u bazi obrtnika pri Hrvatskoj obrtničkoj komori.

Jedan od bitnih elemenata poduzetničkog pothvata je prodati proizvode i usluge kupcu. Pri tome poduzetnici moraju znati i zakonsku regulativu koja je temelj kupoprodajnog odnosa. Prodaja je zakonski uređena Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, čl. 376. – 474.). Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Prodaja je konsenzualni ugovor zato što je sklopljena sporazumom ili konsenzusom stranaka, a ne predajom stvari. Ona je također i dvostranoob-vezni i recipročni ugovor zato što je njegovim sklapanjem prodavatelj obvezan predati stvar, a kupac isplatiti cijenu, a svaka je ugovorna stranka ujedno i vjerovnik i dužnik zato što je prodavatelj ovlašten tražiti cijenu ,a kupac je ovlašten tražiti predaju stvari.

Bitni elementi ugovora o prodaji su:

1. stvar – Zakon o obveznim odnosima (čl. 380.) navodi: „Stvar o kojoj je ugovor mora biti u prometu, te je ništav ugovor o prodaji stvari koja je izvan prometa. Za prodaju stvari čiji je promet ograničen vrijede posebni propisi. Prodaja se može odnositi i na buduću stvar.“;

2. cijena – vezano za cijenu postoji nekoliko zakonskih odredbi27.

Kad cijena nije određena (čl. 384.)

Ako ugovorom o prodaji cijena nije određena, a ni ugovor ne sadržava dovoljno podataka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, ugovor nema pravni učinak.

Kad ugovorom o prodaji u privredi cijena nije određena niti u njemu ima dovoljno podata-ka pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, kupac je dužan platiti cijenu koju je prodavatelj redovito naplaćivao u vrijeme sklapanja ugovora, a kad nje nema, onda razumnu cijenu Pod razumnom se cijenom smatra tekuća cijena u vrijeme sklapanja ugovora, a ako se ona ne može utvrditi ,onda cijena koju utvrđuje sud prema okolnostima slučaja.

Propisana cijena (čl. 385.)

Kad je ugovorena veća cijena od one koju je za određenu vrstu stvari propisao nadležni organ, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ako je već isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo zahtijevati da mu se vrati razlika.

25 Izvor: Trgovački registar, http://www.moj-bankar.hr/Kazalo/T/Trgova%C4%8Dki-registar, pristup 22.5.2011. 26 Izvor: Registar poslovnih subjekata, http://www1.biznet.hr/HgkWeb/do/extlogon, pristup 22.5.2011. 27 Izvor interpretacije članaka zakona: http://www.poslovniforum.hr/tp/ugovor_o_prodaji.asp, pristup 3.5.2011.


Kad je ugovorena tekuća cijena (čl. 386.)

Kad je ugovorena tekuća cijena, kupac duguje cijenu utvrđenu službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavatelja kad je trebalo uslijediti ispunjenje. Ako takve evidencije nema, tekuća se cijena određuje na temelju elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta utvrđuje cijena.

Kad je određivanje cijene povjereno trećem (čl. 387.)

Ako treća osoba kojoj je povjereno određivanje cijene neće ili je ne može odrediti, a ugo-varatelji se ne slože naknadno o određivanju cijene niti ugovor raskinu, smatrat će se da je ugovorena razumna cijena.

Kad je određivanje cijene ostavljeno jednom ugovaratelju (čl. 388.)

Odredba ugovora kojom se određivanje cijene ostavlja na volju jednom ugovaratelju sma-tra se kao da nije ni ugovorena i tada kupac duguje cijenu kao u slučaju kad cijena nije određena.

Uz stvar (predmet trgovanja) i cijene, ugovorom se jednako tako definiraju obveze i prava, kako kupca tako i prodavatelja, vezanih primjerice za načine isporuke, razumne rokove is-poruke, troškove predaje, snošenje odgovornosti za nedostatke, kamate i penale u slučaju kašnjenja plaćanja i sl. Potpisnici ugovora su obično osobe nadležne za potpisivanje (direk-tor, menadžer), a nadležnost se obično potvrđuje ovjerom kod javnog bilježnika.

Primjer Ugovora o prodaji

UgOVOR O kUPOPRODAJI ROBE br.31/11

Zaključen između:

Prodavača ABCD iz Zagreba, s jedne strane, kojeg zastupa direktorica Ivka Ivić i kupca EFGH iz Zagreba, kojeg zastupa direktor Pero Perić, s druge strane.

Ugovorne su se strane sporazumjele o sljedećem:

Član 1.

Prodavač, ABCD iz Zagreba se obvezuje da proda kupcu EFGH iz Zagreba, a ovaj da kupi i primi sljedeću robu u količini koja slijedi: 20 laptopa 30 stolnih računala

Član 2.

Kupoprodajna cijena obostrano je ugovorena između prodavača i kupca i to:

20 laptopa po cijeni 3.000,00 kn plus PDV po komadu ili ukupno 60.000,00 kn bez PDV-a; 30 stolnih računala po cijeni 2.500,00 kn plus PDV po komadu ili ukupno 75.000,00 kn bez PDV-a.

Član 3.

Prodavač se obvezuje da ugovorenu i prodanu robu isporuči kupcu EFGH na njegovo skladište u Zagrebu, ulica Ilica broj 520c, i to u strogom roku od 7 dana od dana zaključenja i ovjere ovog ugovora kod javnog bilježnika.



Član 4.

Ako prodavač u ugovorenom roku ne isporuči prodanu robu, ugovor se raskida, a prodavač je dužan platiti kupcu ugovorenu kaznu u iznosu od 3.000,00 kn. Ako prodavač zakasni s isporu-kom, onda ima platiti ugovorenu kaznu za svaki dan zakašnjenja po 500,00 kn, a to zakašnjenje može biti najdulje 14 dana od dana ugovorene isporuke.

Član 5.

Prodavač se obvezuje da prodanu robu isporuči u skladu s ugovorenom kvalitetom i atributima, a također i u količini kako je u čl. 1. ovog ugovora dogovoreno.

Član 6.

Obostranim sporazumom ugovornih strana dogovoreno je da se kvalitativan i kvantitativan pri-jam robe ima izvršiti na licu mjesta Zagreb, Ilica 520c, u skladištu kupca, preko ovlaštene osobe kupca.

Po izvršenom prijmu i preuzimanju robe, otpada svaki prigovor na kvalitetu i kvantitetu robe od bilo koje ugovorne strane, osim ako je riječ o nevidljivim manama.

Član 7.

Kupac se obvezuje da za kupljenu robu prodavaču isplati ukupnu cijenu od 135.000,00 kn plus PDV, u roku od 7 dana od prijma robe, a ako to ne učini, obvezuje se da prodavaču plati kamatu po stopi od 5% od vrijednosti robe do isplate.

Član 8.

Ugovorne su se strane suglasile i prihvatile da za sve ono što u ovom ugovoru nije predviđeno vrijede propisi iz Zakona o obveznim odnosima.

Član 9.

Za sporove koji možebitno nastanu između ugovornih strana bit će nadležan sud prema sjedištu prodavača.

Član 10.

Ovaj je ugovor napravljen u 4 istovjetna primjerka, od kojih svaka strana zadržava po 2 primjerka.

Dana 1. lipnja 2011. u Zagrebu.

ZA KUPCA ZA PRODAVAČA

direktor, direktorica

Pero Perić Ivka Ivić

1.6.1 Insolventnost i stečaj

Poduzetnički je pothvat visokorizična aktivnost (o poduzetničkom riziku vidi u sljedećim poglavljima) te je moguće da poduzetnik među inim zapadne i u financijske poteškoće. Termin kojim se označava nesposobnost (nemogućnost) gospodarskog subjekta da plati preuzete i dospjele obveze je insolventnost. Najjednostavnije rečeno, kada je poduzeće insolventno, to znači da novčana sredstva koja poduzetnik ima nisu dostatna za pokrivanje svih obveza.


Insolventnost može biti privremena, pojavljuje se kao zastoj u plaćanju dospjelih obveza, ali i trajna, u kojoj poduzeće u potpunosti obustavlja plaćanje te se nalazi pred stečajem.28

Grdić et al. (2009.) na primjeru hrvatskih poduzeća navodi kako temeljni uzroci insolven-tnosti leže u:

• financijskoj nedisciplini gospodarstva i države – ne poštuju se rokovi plaćanja ili su dulji od nekoliko mjeseci;

• neučinkovitosti pravne regulative – dug i mukotrpan put pravne naplate potraživanja;

• velikom udjelu fiksne imovine kod dužnika – novčani priljev je premalen da bi pokrio redovite fiksne troškove;

• smanjenju proizvodnje i izvoza – uzrokovano strukturnim problemima hrvatskog gos-podarstva, ali i globalnom financijskom krizom.

No literatura, osim tih „eksternih“ uzroka, navodi i neke interne nedostatke samog podu-zetnika, kao što su nedovoljna znanja u upravljanju novcem i obvezama, stihijsko provođe-nje poslovanja (bez osnova strateškog i operativnog planiranja) i sl.

U slučaju insolventnosti poduzeća poduzetnik može sa svojim vjerovnicima postići nefor-malni dogovor o, primjerice, obročnom plaćanju obveza ili produljenju roka plaćanja obve-za. Ako se to ne postigne, vjerovnik pokreće ovršni postupak za naplatu svojih potraživanja. Ovrha je: „...postupak u kojem ovrhovoditelj, uz pomoć suda ili javnog bilježnika, prisilno ostvaruje svoju tražbinu.“29 Ovršni se postupak pokreće podnošenjem prijedloga za ovr-hu sudu ili javnom bilježniku. Na temelju prijedloga za ovrhu sud ili javni bilježnik donosi rješenje o ovrsi i dostavlja ga strankama te započinje parnični proces. Tijekom parničnog procesa vjerovnik i dužnik mogu se i nagoditi, i to sudski i izvansudski. Sudska se nagodba sklapa pred sucem u pismenom obliku, dok se izvansudska nagodba ne mora sklopiti u pi-smenom obliku (iako bi se trebala!). „Izvansudska nagodba nema snagu i autoritet sudske presude i u pravilu nije ovršna isprava, osim ako je sastavljena u obliku javnobilježničke isprave i propisno ovjerena. No, mnoge neupućene stranke ne poznaju taj formalni postu-pak, pa nastaju nesporazumi u vezi učinka takve nagodbe. Ona nema nikakvih učinaka na tijek postojeće parnice i stranke moraju posebnim podneskom obavijestiti sud, ako žele prekid parnice.“30

Krajnja instanca za svako poduzeće u poteškoćama je odlazak u stečaj. Stečaj pokreću ili vjerovnici ili samo poduzeće, i to sudskim postupkom. Imenuje se stečajni upravitelj, a naj-veći vjerovnici imenuju i stečajno vijeće. Prilikom stečaja „imovina društva se likvidira - tj. prodaje - a primici se koriste za plaćanje vjerovnicima. Postoji redoslijed kojim neosigurani vjerovnici naplaćuju svoja potraživanja. Prva su na redu potraživanja za troškove proizašle iz objave stečaja, kao što su naknade odvjetnicima ili plaće koje su zaposleni zaradili nakon objave. Da takva potraživanja nakon objave stečaja ne dobiju prvenstvo, nijedno društvo u stečajnom postupku ne bi moglo nastaviti s poslovanjem. Zatim su na redu potraživa-nja za plaće i povlastice zarađene neposredno prije objave stečaja. Potom dolaze porezi

28 Insolventnost, http://limun.hr/main.aspx?id=32710&Page, pristup 23.5.2011. 29 Izvor: Pokretanje ovršnog postupka, http://www.tszg.hr/cro/TSZG/Djelokrug-Suda/Ovrha/Vodic-kroz-ovrsni-postupak/Pokretanje-ovrsnog-postupka, pristup 23.5.2011. 30 Izvor: Aranđelović, G. (2007) Za poslodavca i za radnika nagodba brže i jeftinije rješava spor, http://www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=16124, pristup 23.5.2011.



zajedno s obvezama prema državnim institucijama. Na kraju se podmiruju neosigurana potraživanja kao što su izdane obveznice ili neosigurana potraživanja za kupnju uz odgo-du plaćanja.“31 Na kraju postupka stečajni upravitelj podnosi izvještaj stečajnom sucu, na temelju čijeg prijedloga stečajno vijeće donosi odluku o zaključenju stečajnog postupka koja se upisuje u sudski registar.

31 Izvor: Stečaj, http://www.moj-bankar.hr/Kazalo/S/Ste%C4%8Daj, pristup 23.5.2011.

Documents

Autorstvo: Abaculus znanja d.o.o. Uredništvo i lektura ... · 1dflrqdoqd©grvwxsqrvw©prghuqlk©surjudpd©reud]rydqmd©x©srguxmx©srgx]hwqlâwyd ©wxul]pd ©surgdmh©l© pdunhwlqjd©rvorqmhqlk©qd©srvoryqh©ymhâwlqh©l©lqirupdflmvnx©whkqrorjlmx©ndr©rvqryh©]d©yhx©nrqnxuhqwqrvw