BABILON

U 19. st.p.Kr. u međurječje se upali Semiti (Amorićani) te su se nastanili u gradu Babili.Nakon propasti sumerske i akadske države Babilon je postao središte svih političkih, vjerskih i duhovnih strujanja.

STAROBABILONSKO RAZDOBLJE (2003.-1595.p.kr.)

Vrijeme nakon sloma novosumerske države do kraja Hamurabijeve države.Osnivač 1. dinastije bio je zapadni Semit Sumuabum.

Babilonija pod Hamurabijem (oko 1792.p.kr.)Hamurabi je politički ujedinio Međurječje, uredio državnu upravu i trudio se oko prava i socijalne pravednosti.Nakon smrti Šamšaida od Asura zaposjeo je nekoliko važnih gradova na Eufratu i Tigrisu 1782.p.kr. i tako ojačao svoj položaj između ostalih država.Od 1776.-1768.p.kr. pretvorio je niz gradova na sjeveru u utvrde i garizone, što je izazvalo Asiriju, Elam, Enšunu i Malgium da sklope protiv njega savez. Hamurabi se, potpomognut od Marija, 1764.p.kr. uspješno obranio od napada saveznika. 1763. je osvojio Larsu, 1762. pobjedio savez Gutejaca, Asiraca i Ešnuninih vojnika.Hamurabi je 1761. (nakon sukoba sa Zimrilimom) osvojio Mari, a 1759. ga nakon ustanka razorio do temelja.1756. je razorio Ešnunu (u grad je naveo vodu rijeke Dijale).Hamurabi je postigao ujedinjenje Babilonije, te se posvetio izgradnji svoje države.Hamurabijeva se država raspala pod vladavinom njegova sina Samsuiluna (1749.-1712.p.kr.). U 2. desetljeću njegove vladavine, babilonski jug je ustao protiv sjevera, a u Perzijskom zaljevu je na vlast došla dinastija «Pomorske zemlje».

Društveni poredakKralj, njegova obitelj i dvor su činili vrh babilonskog društva. Utjecajni sloj ispod tvorili su namjesnici, vrhovni suci, upravni činovnici, najviši časnici, veleposjednici i veletrgovci. Nestao je utjecaj svećenstva; no, iz njihovih redova je puno činovnika i pisara koji su se školovali u pisarskim školama koje djeluju u sklopu hrama. Sljedeći su stalež bili «slobodnjaci» - ljudi koji su se bavili trgovinom, obrtnici i seljaci; imali su svoja mjesta u skupštini, postavljali su činovnike i časnike, a u općinama su predstavljali vlast.Još niži sloj bili su «poluslobodnjaci» koji su bili ovisni o kralju ili hramskoj upravi (obični vojnici, policajci i kuriri). Najmanje prava je imao sloj robova; zakon ih je u ograničenom opsegu štitio od zlostavljanja (mogli su stupiti u brak sa slobodnjacima, otkupiti slobodu adoptacijom ili darovanjem roba božanstvu).U ratu su slobodnjaci bili teško naoružani hopliti, a poluslobodnjaci lako naoružani.

Gospodarstvo i trgovinaIndustrija je bila u rukama krune. Novčarstvo je bilo u rkama svećenstva. Uobičajena valuta bilo je srebro, kovani novac je bio nepoznat. Tgovci su se sami financirali. U unutrašnjoj trgovini su se upotrebljavale dizalice za utovar. Vanjska trgovina je pomoću riječne i obalne plovidbe i drugih karavanskih transporata opskrbljivala partnere po svim stranama svijeta.

Izvozila se vuna, ulje, žito, obtrnički i industrijski proizvodi, a uvozili robovi, stoka za rasplod, začini, kamen, drvo i kovine.Posao se sklapao pred svjedocima , pod zakletvom se prizivao gl.bog grada i kralj, sastavljala se isprava – dokument na glinenoj pločici, zapečaćen.

PravoHamurabijev zakonik je najvažnije djelo tog doba. U oko 300 članaka bilo je obrađeno sve što je bilo od interesa za javno i privatno pravo. Bio je to pokušaj da se različita lokalna prava pojednostave. Njegov primarni cilj je bila reforma socijalnog sektora. Pred zakonom su svi bili jednaki. Zakon je razlikovao 3 klase: slobodnjake, pripadnike palače i robove. Velik broj članaka je bio posvećen bračnom, obiteljskom i nasljednom pravu. Brak se sklapao u obliku kupovnog ugovora kojim se javno utvrđuje miraz. Muškarac može raskinuti brak ako odbaci ženu, vrati miraz i plati odštetu. Ako se žena želi rastaviti mora dokazati da muž prema njoj nije ispunjavao obaveze. Bogataši su uz žen smjeli imati i priležnice. No, ipak žene su zaštićene zakonom (za sve prijestupe imaju pravo na suđenje). Žena ima pravo sklapati ugovore i obavljati trgovačke poslove te ima pravo na vlastiti imetak.

GraditeljstvoSlojevi Babilona iz Hamurabijeva vremena su danas ispod razine podzemne vode. Drugi gradovi pokazuju nepregledan splet uskih ulica. Kuće se grupiraju oko srednjeg dvorišta, a između kuća leže dućani i mala svetišta.

Znanost i umjetnostNjegovale su se astronomija, filologija i povijest, nastala je pposebna semitska književnost. Tekstovi su bili na starobabilonskom jeziku koji je potiskivao sumerski jezik nauke.Pečati su se tvornički proizvodili, najčešći motivi su bili investiture. Kiparstvo pokazuje visoku umjetničku kvalitetu.

VLADAVINA KASITA (oko 1600.p.kr.)

Kasiti su bili brdski narod iz zapadnog Irana koji je 1742.p.kr. preko Holvana i Sammare provalio u istočnopodručje Tigrisa. Ta je provala dovela do ustanka u južnoj Babiloniji, pod vodstvom Rimsina II. od Larse. Samsuiluna je uspio ugušiti pobunu, ali se južna Babilonija-«Pomorska zemlja», 2 desetljeća kasnije (1722.p.kr.) pod Ilumailom oslobodila veze s babilonskom državom, te je od tada u njoj vladala 1. dinastija Pomorske zemlje (1722.-1474.p.kr.)Kasiti su nekoliko puta uzalud napadali Babilon, ali se iz nekih gospodarskih textova, prema kasitskim imenima, može zaključiti da su se kasitske grupe mirnim putem infiltrirale u državu. Put je bio širom otvoren kad je hetitski kralj Muršili I. 1595.p.kr. provalio iz prednje Azije sve do Babilna i odstranio Samsuditanu (1625.-1594.p.kr.), zadnjeg kralja srarobabilonske dinastije.Ne zna se točno podrijetlo Kasita, ni kamo su jezično pripadali. Njihovi su prodori vjerovatno bili povezani s prodorima Hurita iz Azerbejdžana.U njihovoj kulturu su veliku važnost imali konji i njihov uzgoj.Zna se da je početkom 16. st.p.kr. u Babilonu vladala jedna kasitska dinastija s kraljem Agumom II., koji je nosio naslov «kralj Kasita i Akadijaca i kralj Babilona». Agum i njegovi nasljednici su gradili utvrde duž asirsko-babilonske granice.

Kasitska se vladavina u 15. st.p.kr. toliko učvrstila da je kralj Kurigalcu II. mogao s faraonom Amenofisom II sklopiti savez radi pomaganja pri smirivanju Sirije. Egipatski i kasitski vladari su se u poslanicama oslovljavali «bratom».Kasitska vladavina je dobila na vanjskopolitičkom značenju kad je prisvojila južnu Mezopotamiju.Ulamburiaš je pobijedio Ea-gamila, posljednjeg kralja Pomorske zemlje.U 13. st. p.kr. pojavila su se 2 moćna neprijatelja Babilona: Asirija pod Tukulti-Ninurtom (1244.-1208.p.kr.) na sjeveru i Elam pod Untaš-Napirišom na jugu.Sredinom 12.st.p.kr. došao je kraj. Zadnji kasitski kralj je odveden u zarobljeništvo u Elam, a snjim i Marduk, bog zaštitnik Babilona.Tipičan primjer kasitskog graditeljstva daje nam hram u Uruku posvećen Innani.Kuduru (granični kamen), reljefima izvješćuje o vjerskim i pravnim shavćanjima; vrlo tipični za Kasite.

NOVOBABILONSKA DRŽAVA OD 626. DO PERZIJSKOG OSVAJANJA 539.p.Kr.

Kaldejska dinastijaDolazak na prijestolje Kaldejca Nabopolasara (626.-605.p.kr.) značilo je da je vlast ugrabio kaldejski uzurpator koji je želio osnovati novu babilonsku državu, po uzoru na Hamurabijevu.25.11.626.p.kr. se proglasio «kraljem Akada» i usredotočio se na borbu protiv Asura. Posljednjih 10 godina života zaokupuli su ga vojni pohodi protiv Egipćana, Židova, stanovnika Sredozemne obale, nomadskih plemena Sirije i Elamita.Prihvatio se projekta obnove Etemenankija, velikog babilonskog zigurata. Započeo je graditi palaču u sjevernoj četvrti Babilona i udario je temelje Ulici procesije što vodi do Mardukova hrama.Pred smrt, sinu Nabukodonozoru II. prepušta vrhovno zapovjedništvo nad vojskom, sa zadaćom da napadne Egipćane u Karkemišu i da ih protjera iz Sirije. Nabukodonozor je potpomognuo očevu nakanu da učini Medijce saveznicima, time što je oženio medijsku princezu Amitis.Za vrijema Nabukodonozora II., Babilonija je opet postala velesila. Nabukodonozor je kaznio pokorene narode koji su se pobunili protiv njegove vlasti. Više godina je opsjedao Tir, suzbio je Egipat 605.p.kr. kod Karkemiša na Eufratu, Židove je nakon njihovih neuspjelih ustanaka 597. i 587.p.kr. odveo u «babilonsko sužanjstvo». U to vrijeme se javljaju židovski proroci Ezekijel (umro 570.p.kr.) i Deuteroizajija (umro 535.p.kr.) koji su pozivali narod na ustrajnost i pokajanje.Kaldejska velesila se raspala ubrzo nakon Nabukodonozerove smrti 562.p.kr.Na prijestolju ga je zamijenio sin Avil-Murdok koji je vladao samo 2 godine. Kad je umro kraljevska vlast je prešla na vojskovođu Neriglisara (560.-556.p.kr.) koji je nastavio miroljubivu politiku svojih prethodnika. Poslje njegove smrti vladao je njegov sin Labaši-Marduk, ali samo 3 mjeseca. Poginuo je u dvorskom prevratu, koji je vjerovatno vodio Nabonid, sin dežavnog namjesnika Nabu-balasuigbija i vrhovne svećenice Adda-guppi koja je bila povezana s kultom boga Sina u Harranu.Nabonid (556.-539.p.kr) je bio posljednji kralj novobabilonske države. U početku je bio veliki pobornik babilonskog jedinstva, u prvim godinama vladanja trudio se oko održavanja vjerske tradicije, te je podupirao štovanje Marduka, Nabua i Nergala. No, utjecaj njegove majke je bio toliko velik da je bogovima

Sinu, Šamašu i Ištar priznao ista prava kao i nacionalnim bogovima. Dao je restaurirati Sinov hram u Harranu i za to vrijeme je zabranio održavanje novogodišnjih svečanosti u čast Marduka.To je dovelo do sukoba sa svećenstvom u Babilonu.Da bi otklonio katastrofu koja mu je mola zaprijetiti od Prezijanaca, Nabonid je s Kirom II. sklopio ugovor usmjeren protiv Medijaca. Udružene perzijsko-babilonske snage protjerale su Medijce iz Harrana. Od tada je kralj sve više prepuštao vladarske poslove svome sinu Bel-šar-usuru (Baltazar iz knjige Davidove) kako bi se samo mogao posvetiti svojoj božanskoj misiji.Stanje u zemlji se sve više pogoršavalo zbog razilaženja vladara i klera, što se pretvorilo u opasnu pobunu.Kad je pritisak od Perzije postao jači Nabonid je krenuo u Arabiju, gdje je stolovao 10 godina. Nastanio se u Taimi, gdje je zbacio i ubio kralja. Tu je zatim sagradio palaču iz koje je vladao svojom državom, iako je zemljom ustvari vladao prijestolonasljednik.Kirove pobjede 547.p.kr. su mu bile znak da mora napustiti Taimu. Nakon njegova povratka u Babilon, Sinovi kipovi su preneseni u Harran.Kad su se Kirove trupe pojavile na babilonskoj granici, svećenstvo je pobuđene nacionalne osjećaje spretno usmjerilo štovanju Marduka. Kult boga Sina je proglašen za sve nevolje. Dva čovjeka iz Kirove pratnje Gobrija i Gadat su uspjeli u listopadu 539.p.kr., kad se Babilonci slavili svoj godišnji blagdan, zauzeti grad ne naišavši na otpor i doprijeti do dvorca iz kojeg je nabonid već bio pobjegao.Na putu za Borsippu Perzijanci su stigli njega i njegova sina , kojeg je Kir dao ubiti. Nabonid je poslan u zatočeništvo u Karmaniju.Kir II. je ponovo uveo stari vjerski poredak i na prijestolje stavio svog sina Kambiza čime je babilonska država prestala postojati. Fenikija je dobila samostalnost – uspostavljena su 4 vazalna kraljevstva – Sidon, Tir, Arad i Biblos. Judeja je postala posebna upravna oblast transeufratske satrapije i doila je odobrenje za obnovu Jeruzalemskog hrama.

UpravaMnoge egzekutivne funkcije su bile decentralizirane. Babilonija je bila podjeljena na pokrajine, kojima su na čelu bili namjesnici. Postojala je jasna razlika između vazalnih država i provincija.Namjesnici u provincijama Amuk-kanu, Dakkuru i Gambulu bili su višeg hijerarhijskog ranga nego kraljevi Tira, Sidona, Gaze i drugih vazalnih država.Sljedeći stupanj hijerarhijske ljestvice držali su gradski poglavari i visoko svećenstvo. Upravni kolegij hrama činili su: najviši dostojanstvenik hrama, vrhovni konzervator (qipu), prvi ekonom i prvi pisar, te njihovi savjetnici.Svi stupnjevi hramske hijerarhije bili su podvrgnuti nadzoru šakin tema (najvišeg kraljevog civilnog činovnika), koji je u kraljevo ime mogao donositi odluke; ili su bili pod vrhovnim ispitivačem knjiga Res šariem, koji je izravno obještavao kralja.

TrgovinaPostojala je znatna privatna trgovina. Uređaji za navodnjavanje unaprijedili su poljoprivredu pa je žito postalo važan izvozni proizvod. Najvažnija izvozna roba su bile datulje.Babilonci su uvozili kovine, drvo, lončarsku robu i tkanine. Babilonci su bili poznati po umjetničkoj obradi zlata i srenra, te po ukrašavanju tekstila vezovima.

Roba se prevozila vodenim prometnicama, a za kopneni transport su se koristile deve. Uvoz je otežavala činjenica da je jedina babilonska luka Ur, u to vrijeme već bila zatrpana pijeskom. Zato je osvajanje Taime pridonjelo gospodarstvu, ali i značaju tog grada.Opće blagostanje ugražavao je stalni porast cijena. Težnja za osobnim dobitkom i probitkom bila je temelj gospodarstva, dok su mjere za podizanje općeg standarda ili dugoročne investicije, bile nepoznate. Kad je hramsko gospodarstvo prestalo biti rentabilno, na scenu su stupili ljudi koji su raspolagali kapitalom. Oni su posuđivali novac uz zalog (nekretnine ili robovi). A ko dužnik nije otplatio dug, banka je zadržavala zalog. Prvu banku je osnovao Egibi za Nabukodonozorova vladanja. Počele su se uvoditi i kamate. Cijene su između 584. i 560.p.kr. skočile za 200%.Kao računska jedinica se uzimala vrijednost srebra, ali onog koji nije bio u upotrebi kao novac.

VjeraZa Babilonce je Marduk bio početak i kraj svega. Najvažnija ritualna svetkovina bila je novogodišnja svetkovina «Akitu», koja je trajala 12 dana. Kralj je aktivno sudjelovao u različitim svečanostima, a osobno je vodio procesiju da bi osobno mogao dodirnuti Mardukovu ruku i zamoliti ga u «Velikoj procesiji» da ga doprati do kuće Akitua, da bi tamo svojom nazočnošću pridonio završnom dijelu blagdanskih svečanosti u što većem sjaju. Ti su se obredi održavali od Hamurabijeva vremena.

GraditeljstvoPodizali su se uglavnom hramovi i zigurati. Sam babilon je bio pekrasno izgrađena metropola. Grad je ležao oko 100 km južno od Bagdada i bio je izgrađen na 7 brežuljaka. U grad se ulazilo kroz 8 vrata, posvećenih bogovima koji su u gradu imali svoja svetišta. Na sjeveru su bila Ištarina i Sinova vrata, na jugu Uraševa, Enlilova i Šamašova vrata, na istoku Mardukova i Zababina vrata, a na zapadu Adadova vrata.U sjevernom dijelu grada (Qasr) leže Sjeverni i Glavni dvorac, a duž obje palače počinje Ulica procesija. Južni dvorac se nalazio neposredno unutar gradskih bedema.U sjevernom uglu, pored Ištarinih vrata, vjerovatno su stajali, ziguratu slični, babilonski Viseći vrtovi, jedno od 7 svjetskih čuda antike. Vrtovi su se posebnim sustavom umjetno navodnjavali. Iako se prema predaji tvrdi da ih je dalaizgraditi Semiramida, ipak ih je sagradio Nabukodonozor.Južno od Qasra leži sakraklna četvrt s Etemenankijem i Mardukovim svetištem Esagilom.Etemenanki je poznat iz Biblije kao Kula Babilonska, od 7 katova, visok oko 90 m.Stambene zgrade su se gradile sa stanovitim smislom za simetriju i bile su stisnute između ulica koje su bile ravne, koliko je to bilo moguće.Poznat je i veliki most koji je vodio preko Eufrata.

DUGOTRAJNO UMIRANJE BABILONA

Nakon Kirova osvajanja, ikao država nije bila samostalna, grad je još uvijek imao veliko značenje.

Nabukodonozor IV. i V. su 522. i 521. p.kr. pokušali osloboditi grad, no Darije I. je osujetio ta nastojanja. Podijeli je osvojene zemlje u satrapije, pa su Babilon i Asirija pripali 2. satrapiji.Za vrijeme Kserksa I. Babilon je prepušten pljačkanju, hramovi su uništeni, Etemenanki i Esagila oštećeni, svećenici zatvoreni. Nacionalistički pokušaji pobuna babilonskih kraljeva Bel-Šimanija i Šamaš-Eribe su najstrože kažnjeni.Uvođenjem kovanog novca, gospodarska situacija se nije poboljšala. Remetili su je i visoki porezi koje su Perzijanci ubirali od gradskog stanovništva. Međunarodna uvozna i izvozna trgovina je funkcionirala na temelju razmjene dobara. Perzijska država je novac iz inozemstva primala samo u vrijednosti srebra. Trgovina novcem je postala specijalna naukua i monopol kuće Murašu,koja je lukavošću i spretnošću stekla ime na financijskom području.Kad je u 5.st.p.kr. na prijestolje sjeo Artakserkso II. bankarima se sve više ograničavalo djelovanje, a težište se od privatne prebacilo na hramsku upravu. Sve se više razvijao činovnički stalež.Težnja za unutarnjim smirivanjem i uspostavom gospodarske ravnoteže dovelo je do ponovnog oživljavanja znanosti. U 4. st.p.kr. uveden je novi kalendar, koji se osnivao na sustavu od 12 mjeseci (ciklusu od 19 mjesečevih godina moralo se dodavati po 7 mjeseci). Iz 410.p.kr. potječe prvi astrološki horoskop.U Babilonu su radosno pozdravili dolazak Aleksandra Velikog 331.p.kr. U gradu su se nadali da će taj osloboditelj vratiti gradu stari sjaj i veličinu. Aleksandar se trudio to i ostvariti.Idućih 20 godina Babilon je postao igračka dijadosima koji su se za njega naizmjence borili i tako ga malo pomalo razoril.301.p.kr. nakon bitke kod Ipsa, pobijedio je Seleuk, te se Babilon ponovo oporavio. Nije bio glavni grad, ali je i dalje imao važnu funkciju.Parti su za vrijeme Mitridata 141.p.kr. osvojili Babilon, da bi ga Seleukidi vratili 130.p.kr., i Parti nakon godinu dana zauvjel istjerali.Grad je konačno uništio oko 122.p.kr. Mitridat II.