2
Osvrt na knjigu Anto Baković, Batinama do oltara, Martyrium Croatiae, Zagreb, 2009. Najnovija knjiga hrvatskog svećenika, mučenika, publiciste i književnika don Ante Bakovića indikativnog naslova Batinama do oltara potresna je i tužna ispovijest svećenika robijaša ispričana nakon gotovo pedeset godina šutnje. Radi se o knjizi u kojoj autor opisuje svoja sjećanja na četverogodišnju robiju(1953.–1957.), na koju je osuđen kao student–bogoslov na odsluženju vojnog roka od Vojnog suda u Nišu. Kaznu strogog zatvora izdržavao je u kaznionicama Niš i Zenica sa još pedesetak osuđenih svećenika. To je svjedočanstvo o pravoj, ali prešućivanoj istini, o maltretiranjima i mučenjima u Titovim zatvorima 50-ih godina prošlog stoljeća, čije su žrtve bili svećenici i bogoslovi. Autor nerijetko po sjećanju govori o onome što je čuo i vidio, a osobito je potresno i uznemirujuće ono što je doživio na robiji. Takvim memoarskim pristupom autor dešifrira Titov do u tančine razrađen komunistički ideološki aparat kojim je mučio neistomišljenike. Bitne karike tog sustava bile su tzv. „robijaško samoupravljanje i samooptuživanje” a kulminacija svega se odvijala u zloglasnom podrumu tzv. „Bele kuće” gdje su postojale sobe za mučenje u kojima su robijaši tukli robijaše. Osim opisa patnji drugih zatvorenika, autor vrlo intimno progovara i o stanju vlastitog uma, duha i emocija: „Šutim, plačem, a u meni nemir, strahovi i strepnje. Razmišljam kako je težak ovaj današnji dan, a takav će biti i sutrašnji i onaj poslije njega, takvi će biti svi dani još tri godine i četiri mjeseca. Tek sam osam mjeseci u zatvoru, a osuđen sam na četiri godine…” Batinama i mučenju zatvorenika prethodila je dugotrajna indoktrinacija poput ove: „Nisi ti ništa uradio protiv države, samo si učinio krivi korak kad si otišao u popovsku školu. Znaš, našoj državnoj politici ne odgovara što danas, deset godina nakon ove socijalističke vlasti, veoma mnogo zavedene omladine odlazi u popovsku školu. Toj zavedenoj i zatucanoj omladini moramo otvoriti oči…” Zanimljivo je primijetiti kako na jednom mjestu Baković Tita poistovjećuje sa Staljinom, a ne demokratom kako ga je zapadni svijet u ono vrijeme percipirao, jer se, kao što je poznato, Tito pred svjetskom javnošću odrekao staljinističke politike i zato dobivao potporu, što su tadašnji Titovi robijaši doživljavali kao znak ludila svjetske(američke) politike, tako da su se sve više uživljavali u progonstva kršćana na počecima kršćanstva i spremali se za mučeništva. A osim psihičkog maltretiranja vrlo brutalno je bilo i ono fizičko. Autor piše:: „Upravnik zalupi vratima i izađe iz ćelije, a ovi robijaši navališe na mene. Više me ne vežu, nego skaču po meni, udaraju u bubrege, u

Baković_Batinama Do Oltara

Embed Size (px)

DESCRIPTION

afafa

Citation preview

Osvrt na knjigu

Anto Bakovi, Batinama do oltara, Martyrium Croatiae, Zagreb, 2009. Najnovija knjiga hrvatskog sveenika, muenika, publiciste i knjievnika don Ante Bakovia indikativnog naslova Batinama do oltara potresna je i tuna ispovijest sveenika robijaa ispriana nakon gotovo pedeset godina utnje. Radi se o knjizi u kojoj autor opisuje svoja sjeanja na etverogodinju robiju(1953.1957.), na koju je osuen kao studentbogoslov na odsluenju vojnog roka od Vojnog suda u Niu. Kaznu strogog zatvora izdravao je u kaznionicama Ni i Zenica sa jo pedesetak osuenih sveenika. To je svjedoanstvo o pravoj, ali preuivanoj istini, o maltretiranjima i muenjima u Titovim zatvorima 50-ih godina prolog stoljea, ije su rtve bili sveenici i bogoslovi. Autor nerijetko po sjeanju govori o onome to je uo i vidio, a osobito je potresno i uznemirujue ono to je doivio na robiji. Takvim memoarskim pristupom autor deifrira Titov do u tanine razraen komunistiki ideoloki aparat kojim je muio neistomiljenike. Bitne karike tog sustava bile su tzv. robijako samoupravljanje i samooptuivanje a kulminacija svega se odvijala u zloglasnom podrumu tzv. Bele kue gdje su postojale sobe za muenje u kojima su robijai tukli robijae. Osim opisa patnji drugih zatvorenika, autor vrlo intimno progovara i o stanju vlastitog uma, duha i emocija: utim, plaem, a u meni nemir, strahovi i strepnje. Razmiljam kako je teak ovaj dananji dan, a takav e biti i sutranji i onaj poslije njega, takvi e biti svi dani jo tri godine i etiri mjeseca. Tek sam osam mjeseci u zatvoru, a osuen sam na etiri godine Batinama i muenju zatvorenika prethodila je dugotrajna indoktrinacija poput ove: Nisi ti nita uradio protiv drave, samo si uinio krivi korak kad si otiao u popovsku kolu. Zna, naoj dravnoj politici ne odgovara to danas, deset godina nakon ove socijalistike vlasti, veoma mnogo zavedene omladine odlazi u popovsku kolu. Toj zavedenoj i zatucanoj omladini moramo otvoriti oi Zanimljivo je primijetiti kako na jednom mjestu Bakovi Tita poistovjeuje sa Staljinom, a ne demokratom kako ga je zapadni svijet u ono vrijeme percipirao, jer se, kao to je poznato, Tito pred svjetskom javnou odrekao staljinistike politike i zato dobivao potporu, to su tadanji Titovi robijai doivljavali kao znak ludila svjetske(amerike) politike, tako da su se sve vie uivljavali u progonstva krana na poecima kranstva i spremali se za muenitva. A osim psihikog maltretiranja vrlo brutalno je bilo i ono fiziko. Autor pie:: Upravnik zalupi vratima i izae iz elije, a ovi robijai navalie na mene. Vie me ne veu, nego skau po meni, udaraju u bubrege, u rebra. Udarac za udarcem. I kad pomislim da e prestati oni jo vie navale Knjiga je vrlo dobro opremljena brojnim ilustracijama i kvalitetnim tvrdim uvezom, napisana pripovjedakim stilom te svojim sadrajem potie itatelja na itanje u dahu, od prve do posljednje 342. stranice. Sadraj je potresan, znakovit i uvjerljiv te namijenjen iroj itateljskoj publici, a drimo da je osobito aktualan za suvremeno hrvatsko drutvo koje se jo uvijek hrva s natruhama samoupravljakog titoizma i jugokomunizma. Ovo djelo ima sasvim sigurno veliku povijesnu vrijednost jer donosi brojna jo neobjavljena svjedoanstva o vremenima patnje i stradanja jednog dijela hrvatskog naroda. Naime prema podacima koje Bakovi iznosi u svojoj poznatoj knjizi(koja je prethodila ovoj) Hrvatski martirologij XX. stoljea komunistiki reim je ubio preko 520 sveenika, redovnika, redovnica i bogoslova. Unato tom velikom gubitku i brojnim batinama, Crkva u Hrvata je nastavila duhovno rasti. S tim u svezi ako povuemo paralelu sa apostolima i Kristovim uenicima koji su shvatili vrijednost Kristove rtve, moemo konstatirati, ve dobro poznatu injenicu, da je Crkva najvie rasla u vrijeme kada je imala mnogo vjernih svjedoka-muenika. No, moemo rei da to vrijedi i za pojedine narode. Nemaju budunost ako ne znaju cijeniti svoje muenike. Sud o ovjeanstvu moe se najbolje shvatiti iz perspektive Kristova kria, pa se tako i povijest Hrvatske najbolje moe vrednovati kroz njezine krieve, bez obzira koliko znak kria za nekoga bio frustrirajui, kako sredinom prolog stoljea, tako i danas - pedeset godina poslije.

Svi zainteresirani za ovu knjigu mogu se svakodnevno obratiti u na upni ured preko kojega se knjiga naruuje izravno od izdavaa. Mr. sc. imo okevi