Lenko Pleština: BAUHAUS U TOTALU - BOG U DETALJU . Osamdeset godina poslije - nastala je jedna posebna obiteljska kuća, moderna zagrebačka vila, Vila G., na lokaciji zagrebačkog Sjevera uz ulicu Vrhovac, prema projektu arhitekta Nenada Fabijanića.

* 1926.godine, tri dvojne i jedna jednoobiteljska obiteljska kuća, izvedene su u Dessau kao nova arhitektura, novi oblikovni izraz novih konstruktivnih mogućnosti s idejom novog načina života. Mala umjetnička kolonija , Meister Häuse, profesora slavne škole izražavala je futuristički entuzijazam i najavila jednu novu arhitekturu obiteljskih kuća, a bile su i poziv da se umijeće ručnog rada pronađe u potencijalu industrije i stroja. Neki od najznačajnijih artističkih ličnosti dvadesetog stoljeća živjeli su i radili u ovim kućama. Kuće nisu bile samo izraz estetske estravagancije već i određena prokamacija funkcionalizma, ma kako taj funkcionalizam bio neodređeno definiran «funkcionalizam nije krajnji cilj već samo preduvjet za maksimum osobne slobode i neovisnosti». To nije bila neufertovska borba za svaki kvadratni centimetar niti rješenje"problema stambene jedinice kao problema epohe ". Za Gropiusa funkcija nije bila samo doslovno ogoljena praktičnost, već i emocionalna potreba za harmoničnim prostorom.

Ovi se stavovi osjećaju u karakteru vile G. i u funkcionalizmu troetažne jednoobiteljske kuće s dnevnim životom u srednjoj ulaznoj etaži, sobama za odraslu djecu u suterenu uz vrt i roditeljskim prostorom na katu s ukupnom kvadraturom od 240m2. (Meister Häuse jedinice su otprilike tih kvadratura, dok je Director Hous bila nešto veća).

Činjenica da je arhitekt Fabijanić 2002. posjetio Bauhaus nije presudna za ovu analizu niti za arhitektov stav i pristup projektiranju, ali se zgodno uklapa. 1926. Mies priprema Weissenhofsiedlung. Uskoro će se pojaviti "Barcelona", čija je apstraktna ideja gotovo istovremeno prevedena u prostor stanovanja Vile Tugendhat. Raskošna pojava novih materijala i inovativna primjena industrijski pripremljenih klasičnih materijala odražavala je modernog artističkog aristokrata. (Mies van der Rohe je i u privatnom životu njegovao aristokratski stil: dok je bio direktor Bauhausa imo je ne samo sluškinju , već i batlera, a na poslu je nosio bijele rukavice). Veliki formati zelenog grčkog mramora, pravokutne ploče rimskog travertina, onix i egzotični furniri (Tugendhat), velike staklene plohe i čelični križni stupovi obloženi kromiranim čelikom su izraz jednog novog moćnog arhitektonskog jezika koji je superiorno pomeo sve površne dekorativne igre i jeftinu ornamentaciju. Naravno da sva ova kolekcija skupih materijala nebi bila dostatna da postanu masterpieces da nije, između ostalog, bilo i pažljivog i majstorskog detaljiranja.

Miesovu izreku «Gott ist im Detail» možemo konstatirati i na Vili G. Svi su materijali obradom i i kroz detalj dobili poseban rafirman i autorski pečat, a ljepota oblikovanja je provedena do taktilnog . Osjeća se da je naprosto cijela kuća , interijer kao i eksterijer rješavana u mjerilu 1:1, a to je ona pažnja koju jedan autor poklanja samo projektima kojima je posvećen i privržen. Prethodno veliko iskustvo i priznanja stvorili su kod autora još jedan dodatni motiv da se projekt do kraja "izbrusi". U dva detalja prisutan je homage Miesu: postava njegovog omiljenog materijala, travertin kamene ploče u aranžmanu dnevnog boravka i izuzetno likovno rješenje furnirane plohe od egzotičnog makasar drveta iznad kamina.

Za razliku od pučkog veselja ambijenata naturalističke scenografije «la cabane rustique» , ovdje je postignuta odmjerena suzdržanost , u duhu još jednog Miesovog slogana "less is more" . Na dorađenoj podlozi hrasta i javora pojavile su se svijetle i tople plohe u interijeru, tek s ponekom tamno obrađenom površinom. Svjetla i tamna ploha u spavaćoj sobi mogla bi odražavati kontrast spolova objedinjenih na poseban i uvijek tajnovit način u prostoru bračne ložnice. Arhitektov posjet Barceloni je bio 1998. , a "senzibilitetu" De Stijla, i prije i poslije. Transparentni i kolorirani crteži Maison particuliere , neoplasticistička postava kubusa, izazovno preklapanje i izmicanje Schroder House ploha, wrightovska aroma, dinamična igra volumena, bez simetrije i ponavljanja , s antigravitacijskom iluzijom i s prisustvom primarnih boja, dio je destijlovske ponude. U procesu nastanka Vile G. arhitekt je istraživao kompozicionu strukturu građevine. Suptilna studija pročelja , pretpostavljam u nebrojnim krokijima i kroz dvadesetšest artikuliranih crteža, govori o kompleksnom stvaralačkom prosedeu . U svakom slučaju to nije bila samo likovna igra, već i mogućnosti otvaranja interijera i odraza unutrašnjeg funkcionalizma na pročeljima . Dali je izvedena kompozicija bilo i konačno rješenje studije, ili samo jedna od pretpostavljenih varijanti, moguće će ostati tajna i samom autoru. De-stijlske vježbe arhitekta su u svakom slučaju proizvele sklad volumena i fasadnih ploha punog i praznog, te zanimljiv kontrast bijelih ožbukanih ploha i tamnih ploha trespa-ploča , odnosno velikih formata jablaničkog granita. Corbusianski l'Esprit Nouvae govori o arhitekturi kao igri volumena na svjetlu, a interijeri novog doba imaju rahlost i raznovrsne prodore svjetla. Manipuliranje svjetlom postaje također izraz modernosti. Fini interijerski ugođaj i transparentnost Vile G. postignut je i ugođajem prirodnog svjetla koje dolazi i odozgo s pete fasade u garderobnom koridoru ili koje kroz perforaciju u ulaznom prostoru prodire u ukopani suterenski dio. Stvaranje ugođaja umjetnom rasvjetom je vještina kojom je arhitekt odavna ovladao.

1926. u Zagrebu jedina , donekle sa ravnim krovom , je Vila Tišov, a kroz dvije godine će se pojaviti Vila Pfeiferman arhitekta Marka Vidakovića . To je početak jednog značajnog razdoblja našeg modernizma u koncipiranju i novom oblikovanju obiteljskih građevina, razdoblja koje trajalo deceniju i pol, u kojem su Ibler, Kauzlarić, Gomboš, Weissmann, Cota, Neuman, Planić i drugi, s modernim kućama dali biljeg, i koje bi se simbolički moglo zaključiti sa Zvonimirom Kavurićem i njegovim tragičnim krajem. U tom periodu nastao je zavidan broj kuća i vila koje, uz ostale raznovrsne građevine, s ponosom ističu pojam i ime «zagrebačka moderna», a moguće najveći poznavaoc tog stvaralaštva bio je profesor Šegvić. Uz inspirativnog profesora, mladi arhitekt Fabijanić je stekao opširno znanje o najvrijednijem građenju tridesetih i senzibilizirao svoj budući arhitektonski put, uvijek s puno respekta za zagrebačku modernu. Na tradiciji zagrebačke moderne i njenoj evolutivnoj liniji je i Vila G., stvorena i doživljena kao građevina koja pripada jednako svijetu kao i našem zagrebačkom prostoru, jer naš genius loci nisu samo purgerski kureki (niti svirke bajsa i tambura) već i pripadnost širem kulturnom kontekstu (kao i glazbi violina i čembala). Zašto bi kosi krovovi obiteljskih kuća bili samo naša lokalna arhitektura , kada od japanskih do britanskih otoka, neovisno s koje strane krenuli, svuda gledamo kose krovove, a ne gledamo ih jer su od boga dani (jer bi se i mnoštvo bogova na tom potezu teško usaglasilo) nego ih gledamo zato što su svi konstruirani iz drvene građe na istoj gravitaciji, i takovih graditelja koji bi radikalno drugačije izveli ta krovišta nema i nije ni moglo biti. Varijante s pokrovom i eventualno nešto lokalnog dekora, ne mijenja suštinu oblika , da nebismo ovu formu i njen znak mogli nazvati «internacionalnom stilom», imenom koji će kasnije pojaviti za jedan drugi oblikovni, i širokoj publici ne previše omiljeni, izraz.

Da Abbe Laugier 1753. nije šetao šumom i razmišljao o drvenoj konstrukciji kosog krovišta i trokutu posljedično kao završnom znaku obiteljske kuće, što je grafički zabilježio u svojim «Esejima o arhitekturi» , nego da je, koje stoljeće kasnije, razgledavao betonaru , željezaru ili staklanu, i njegovi nacrtani oblici bi bili drugačiji, ali sasvim sigurno njegova poruka i pouka bi bila ista: «Istina je u konstruktivnoj logici». I u skladu s ovim poučkom slavnog opata , znak obiteljske kuće bi se sasvim razložno mijenjao. Arhitekt Fabijanić ga je promjenio na najbolji mogući način. Ova kuća je dio najnovije generacije zagrebačke modene, a uz nju je i naša vjera da će se logika gradnje i oblikovanja razvijati prema novoj kulturi u prostoru. Ona ukazuje i na smjer u kojem bi se mogla razvijati arhitektura obiteljskih kuća i u kojem smjeru bi se mogla senzibilizirati i naša šira publika, bliske budućnosti.

Posjetio sam kuću prije nego što je useljena. Njeni prostori imaju poseban izraz finog artizma u koji će dnevni život zacijelo unijeti svoju specifičnu atmosferu. No, nema sumnje da investitori koji su odabrali brand arhitekta i podržali njegove prostorno oblikovne zamisli , da neće ostvariti rafinirani stil i visoki nivo kulture stanovanja . U kući je prisutan koncept centra za društvena događanja i periferije, gornje i donje, za intimnost i opuštanje. Postava kuhinje i blagovanja otvoreno u središte kuće je hrabra odluka, ali koja može značiti da priprema jela i blagovanje su nešto više od dnevne rutine. Detalj sa izrazito skulpturalno koncipiranom i izvedenom vrtnom ogradom pokazuje da je total design proveden stopostotno do samog ruba parcele. Obzirom na okolnosti, ugođaj prostora Vile G. na jedan poseban način dopunilo bi i Šebaljevo slikarstvo. Sasvim sigurno pod impresijom "razgovora 1990-1994" priželjkuje se poneko njegovo platno u interijeru i jedan poseban ugođaj bi stvorile slike Ive Šebalja sa arhitekturom Nenada Fabijanića. Dvije komplementarne umjetnosti i dvije značajne ličnosti , slikar i arhitekt u četverogodišnjem razgovoru su

iznosilili raznovrsne fakte, sudove, procjene i pitanja o vremenu bivšem i budućem , i taj dokument bi imao posebnu rezonancu u jednom takovom ambijentu. Boravak u ovom prostoru potsjetio me je i na neke arhitektove glazbene afinitete, Exultate Jubilate , Ave Verum (W.A.M.) ili nesto slično. Osamdeset godina poslije, mi možemo konstatirati da se naša današnja predožba o modernitetu obiteljske kuće nije radikalno izmijenila od prvih prototipova i da arhitektura sa suvremenim obilježjima vremena današnjeg , ujedno odražava i stavove što su ih klasici moderne postavili još dvadesetih godina prošlog stoljeća. Vila G. je napravljena je na temeljima klasika moderne.

Bauhaus u totalu, Bog u detalju, a Arhitektura u srcu. P.S. Ova posebna kuća je sjajan uvod u arhitektov «opus magnum» gradnju koju sa velikim zanimanjem isčekujemo na zagrebačkom Ksaveru. / objavljeno – Oris #40 /