Bazelski odbor za

superviziju banaka Načela za dobro

upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom

rujan 2008. BANKA ZA MEĐUNARODNE NAMIRE

Zahtjevi za primjerke publikacija, ili za dopune/promjene lista za slanje, upućuju se na: Banka za međunarodne namire Press & Communications CH-4002 Basel, Switzerland E-mail: publications@bis.org Fax: + 41 61 280 9100 i +41 61 280 8100 © Banka za međunarodne namire 2008. Sva prava pridržana. Dozvoljeno je reproduciranje ili prevođenje kratkih izvadaka pod uvjetom da je naveden izvor. ISBN tiskano izdanje: 92-9131-767-5 ISBN web izdanje: 92-9197-767-5

Sadržaj Uvod 1 Načela za upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 3 Temeljno načelo za upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 3 Vođenje upravljanja likvidnosnim rizikom 3 Mjerenje i upravljanje likvidnosnim rizikom 3 Javno objavljivanje 4 Uloga supervizora 4 Temeljno načelo za upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 6 1. načelo 6 Vođenje upravljanja likvidnosnim rizikom 7 2. načelo 7 3. načelo 7 4. načelo 9 Mjerenje i upravljanje likvidnosnim rizikom 10 5. načelo 10 6. načelo 17 7. načelo 18 8. načelo 20 9. načelo 23 10. načelo 24 11. načelo 27 12. načelo 29 Javno objavljivanje 31 13. načelo 31 Uloga supervizora 32 14. načelo 32 15. načelo 33 16. načelo 34 17. načelo 34 Popis članova radne skupine za likvidnost 37

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 1

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom Uvod 1. Likvidnost je sposobnost banke1 da financira povećanje imovine i ispunjava obveze po njihovom dospijeću, bez stvaranja neprihvatljivih gubitaka. Temeljna uloga banaka u pretvorbi ročnosti kratkoročnih depozita u dugoročne kredite čini banke osjetljivima na likvidnosni rizik,22 bilo onaj koji se odnosi na samu instituciju ili onaj koji se odnosi na tržište kao cjelinu. Gotovo svaka financijska transakcija ili obaveza utječe na likvidnost banke. Djelotvorno upravljanje likvidnosnim rizikom pomaže u osiguravanju sposobnosti banke da ispunjava svoje obveze u pogledu novčanog toka, koje su nesigurne s obzirom da na njih utječu vanjski događaji i ponašanje ostalih subjekata. Upravljanje likvidnosnim rizikom od iznimno je velike važnosti budući da manjak likvidnosti u jednoj instituciji može imati posljedice koje se odražavaju na cijeli sustav. Kretanja na financijskom tržištu u proteklom desetljeću povećala su kompleksnost likvidnosnog rizika i njegovog upravljanja. 2. Tržišna previranja koja su počela sredinom 2007. ponovno su naglasila važnost likvidnosti za rad financijskih tržišta i bankovnog sektora. Neposredno prije tih previranja, tržišta imovine bila su aktivna a financiranje je bilo dostupno uz nisku cijenu. Promjena tržišnih uvjeta pokazala je kako brzo likvidnost može ispariti i da nelikvidnost može trajati kroz dulje vremensko razdoblje. Bankovni je sustav bio pogođen ozbiljnim teškoćama za čije je rješavanje bila potrebna intervencija središnjih banaka radi pružanja podrške djelovanju novčanih tržišta i, u pojedinim slučajevima, pojedinih institucija. 3. U veljači 2008., Bazelski odbor za superviziju banaka33 izdao je dokument pod nazivom Upravljanje likvidnosnim rizikom i izazovi supervizije (engl. Liquidity Risk Management and Supervisory Challenges). Poteškoće na koje je ukazano u tom dokumentu pokazale su da velik broj banaka nije vodio računa o određenom broju temeljnih načela upravljanja likvidnosnim rizikom u razdobljima visoke likvidnosti. Velik broj najizloženijih banaka nije imao primjereni okvir koji bi na zadovoljavajući način vodio računa o likvidnosnim rizicima koji leže u pojedinim proizvodima i područjima poslovanja, te stoga inicijative na poslovnoj razini nisu bile usklađene s ukupnom tolerancijom banke na rizik. Mnoge banke nisu uzimale u obzir visinu likvidnosti koju bi trebale imati da zadovolje potencijalne obveze, bilo ugovorne ili neugovorne, jer su financiranje tih obveza smatrale vrlo nevjerojatnim. Mnoge tvrtke nisu smatrale ozbiljne i dulje poremećaje likvidnosti vjerojatnima te nisu provodile testiranja otpornosti na stres koja bi uzimala u obzir mogućnost napetosti na cjelokupnom tržištu ili ozbiljnost ili trajanje poremećaja. Planovi financiranja u slučaju nepredviđenih događaja (engl. contingency funding plans, CFP) nisu uvijek bili primjereno povezani uz rezultate testiranja otpornosti na stres te ponekad nisu uzimali u obzir mogućnost zatvaranja pojedinih izvora financiranja. 4. Radi uzimanja u obzir kretanja na financijskom tržištu kao i lekcija naučenih na temelju tržišnih previranja, Bazelski odbor izvršio je temeljito preispitivanje svojih Dobrih praksi za upravljanje likvidnošću u bankarskim organizacijama iz 2000. Smjernice su značajno proširene u određenim ključnim područjima. Detaljnije smjernice dane su, posebice, vezano uz:

1 Pojam "banke" u ovom dokumentu općenito se odnosi na banke, bankovna holding društva ili ostala društva koja bankovni supervizori smatraju nadređenim društvom grupe banaka prema važećem nacionalnom zakonu kojega je nacionalno tijelo za superviziju tog subjekta odredilo kao mjerodavno. U ovom se dokumentu ne pravi razlika u primjeni između banaka ili bankovnih holding društava, osim ako to nije izričito navedeno ili na neki drugi način naznačeno u kontekstu. 2 Ovaj dokument bavi se primarno pitanjem rizika financiranja likvidnosti. Rizik financiranja likvidnosti je rizik da tvrtka neće biti sposobna djelotvorno ispuniti potrebe za očekivanim i neočekivanim tekućim i budućim tokovima novca i kolateralom bez da time utječe bilo na dnevno poslovanje ili na financijsko stanje tvrtke. Rizik tržišne likvidnosti je rizik da tvrtka neće moći jednostavno poravnati ili izbrisati poziciju po tržišnoj cijeni zbog nedovoljno razvijenog tržišta ili tržišnih poremećaja 3 Bazelski odbor za superviziju banaka je odbor tijela nadležnih za superviziju banaka koji su osnovali guverneri središnjih banaka Grupe deset država (G-10) 1975. godine. On se sastoji od predstavnika tijela nadležnih za superviziju banaka i središnjih banaka iz Belgije, Kanade, Francuske, Njemačke, Italije, Japana, Luksemburga, Nizozemske, Španjolske, Švedske, Švicarske, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država. Osim sudionika iz ovih zemalja u izradi ovog vodiča sudjelovali su predstavnici Australije, Kine, Hong Konga, Južnoafričke Republike, Singapura i Odbora za platni sustav i sustav namire.

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 2

važnost utvrđivanja tolerancije na likvidnosni rizik; održavanje primjerene razine likvidnosti, uključujući onu koju se osigurava kroz zaštitu u obliku

likvidne imovine; potrebu za raspodjelom likvidnosnih troškova, koristi i rizika na sve značajne aktivnosti poslovanja; identifikaciju i mjerenje punog opsega likvidnosnog rizika, uključujući potencijalne likvidnosne

rizike; izradu i korištenje scenarija testiranja otpornosti na ozbiljne stresove; potrebu snažnog i operativnog plana financiranja u slučaju nepredviđenih događaja; upravljanje unutardnevnim likvidnosnim rizikom i instrumentima osiguranja; i javno objavljivanje u promicanju tržišne discipline. 5. Smjernice za supervizore također su značajno proširene. One naglašavaju važnost procjene supervizora adekvatnosti okvira banke za upravljanje likvidnosnim rizikom i njene razine likvidnosti te predlažu korake koje supervizori trebaju poduzeti u slučaju da ih smatraju neprimjerenima. Načela također naglašavaju važnost djelotvorne suradnje između supervizora i ostalih ključnih zainteresiranih strana, poput središnjih banaka, posebice u vrijeme stresa. 6. Ove smjernice imaju težište na upravljanju likvidnosnim rizikom u srednjim i velikim kompleksnim bankama, no dobra načela imaju široku primjenu na sve vrste banaka. Provedba dobrih načela kako od strane banaka tako i supervizora treba se obaviti u skladu s veličinom, prirodom poslovanja i kompleksnošću aktivnosti banke. Banka i njeni supervizori trebaju također razmotriti ulogu banke u financijskim sektorima u jurisdikcijama u kojima ona posluje kao i sistemsku važnost banke u tim financijskim sektorima. Bazelski odbor u potpunosti očekuje od banaka i nacionalnih supervizora promptnu i cjelovitu provedbu revidiranih načela i Odbor će aktivno preispitivati napredak ostvaren u provedbi. 7. Ove smjernice obuhvaćaju sedamnaest načela za upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom. Ta su načela kako slijedi:

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 3

Načela za upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom Temeljno načelo za upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 1. načelo: Banka je odgovorna za dobro upravljanje likvidnosnim rizikom. Banka je dužna uspostaviti čvrst okvir za upravljanje likvidnosnim rizikom kojim se osigurava njena dovoljna likvidnost, uključujući i zaštitu u obliku neopterećene, visokokvalitetne likvidne imovine, kako bi mogla podnijeti niz stresnih događaja, uključujući one koji se odnose na gubitak ili pogoršanje kako neosiguranih tako i osiguranih izvora financiranja. Supervizori moraju procijeniti adekvatnost okvira banke za upravljanje likvidnosnim rizikom i njene likvidnosne pozicije te trebaju odmah reagirati u slučaju nedostataka banke u bilo kojem od tih područja radi zaštite deponenata i ograničavanja moguće štete u financijskom sustavu. Vođenje upravljanja likvidnosnim rizikom 2 načelo.: Banka treba jasno iskazati toleranciju na likvidnosni rizik koja je primjerena poslovnoj strategiji i ulozi banke u financijskom sustavu. 3. načelo: Viša razina rukovodstva treba izraditi strategiju, politike i prakse za upravljanje likvidnosnim rizikom u skladu s tolerancijom na rizik i osigurati da banka održava dovoljnu razinu likvidnosti. Viša razina rukovodstva treba kontinuirano preispitivati informacije o kretanjima likvidnosti banke i na redovitoj osnovi podnositi izvješća upravnom odboru. Upravni odbor banke treba preispitivati i odobravati strategiju, politike i prakse koje se odnose na upravljanje likvidnošću barem jednom godišnje i osigurati da viša razina rukovodstva djelotvorno upravlja likvidnosnim rizikom. 4. načelo: Banka treba uključiti likvidnosne troškove, koristi i rizike u interno određivanje cijene proizvoda, mjerenje rezultata i proces odobravanja novih proizvoda za sve značajne poslovne aktivnosti (kako bilančne tako i izvanbilančne), i na taj način usklađivati sklonost rizičnom poslovanju pojedinačnih područja poslovanja s izloženostima likvidnosnom riziku koje njihove aktivnosti stvaraju za banku kao cjelinu. Mjerenje i upravljanje likvidnosnim rizikom 5. načelo: Banka treba imati dobar postupak za identifikaciju, mjerenje, praćenje i kontrolu likvidnosnog rizika. Taj postupak mora uključivati čvrst okvir za obuhvatnu projekciju novčanih tokova koji proizlaze iz imovine, obveza i izvanbilančnih stavki tijekom niza relevantnih vremenskih razdoblja. 6. načelo: Banka mora aktivno pratiti i kontrolirati izloženosti likvidnosnom riziku i potrebe za financiranjem u i među pravnim subjektima, područjima poslovanjima i valutama, uzimajući u obzir pravna, regulatorna i operativna ograničenja vezano uz transferabilnost likvidnosti. 7. načelo: Banka mora uspostaviti strategiju financiranja koja osigurava djelotvornu diverzifikaciju izvora i dospijeća financiranja. Ona je dužna održavati stalnu prisutnost na svojim odabranim tržištima financiranja i čvrste veze s pružateljima financiranja radi unaprjeđivanja djelotvorne diverzifikacije izvora financiranja. Banka mora provoditi redovitu procjenu svoje sposobnosti brzog pribavljanja sredstava iz svakog pojedinog izvora. Mora utvrditi glavne čimbenike koji utječu na njenu sposobnost pribavljanja sredstava i budno pratiti te čimbenike kako bi se osigurala valjanost procjena sposobnosti pribavljanja sredstava. 8. načelo: Banka mora aktivno upravljati svojim unutardnevnim likvidnosnim pozicijama i rizicima radi pravovremenog ispunjavanja platnih obveza i obveza namire i u normalnim i u stresnim uvjetima kako bi doprinijela neometanom radu platnog sustava i sustava namire. 9. načelo: Banka mora aktivno upravljati svojim pozicijama instrumenata osiguranja, na način

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 4

da pravi razliku između opterećene i neopterećene imovine. Banka mora pratiti pravni subjekt i fizičku lokaciju na kojoj se drži instrument osiguranja te način na koji se on može pravovremeno mobilizirati. 10. načelo: Banka treba redovito provoditi testiranje otpornosti na stres različitih kratkoročnih i dugoročnih scenarija stresa, bilo onih koji su specifični za instituciju ili onih koji se odnose na cjelokupno tržište (pojedinačno i zajedno) radi identifikacije izvora mogućih likvidnosnih problema i osiguranja da tekuće izloženosti ostanu u skladu s utvrđenom tolerancijom banke na likvidnosni rizik. Banka se treba koristiti rezultatima testiranja otpornosti na stres radi usklađivanja svojih strategija, politika i pozicija upravljanja likvidnosnim rizikom i izrade djelotvornih planova postupanja u slučaju nepredviđenih događaja. 11. načelo: Banka treba imati formalni plan financiranja u slučaju nepredviđenih događaja (engl. contingency funding plan – CFP) kojim se jasno definiraju strategije za rješavanje manjka likvidnosti u izvanrednim situacijama. CFP treba zacrtati politike za upravljanje nizom stresnih okruženja, definirati jasne linije odgovornosti, uključiti jasne invokacijske i eskalacijske postupke te ga treba redoviti testirati i ažurirati kako bi se osigurala njegova operativna snaga. 12. načelo: Banka treba održavati zaštitu u obliku neopterećene, visokokvalitetne likvidne imovine koja se drži kao osiguranje protiv niza scenarija likvidnosnog stresa, uključujući one koji se odnose na gubitak ili umanjenje neosiguranih i uobičajeno dostupnih osiguranih izvora financiranja. Ne bi smjela postojati nikakva pravna, regulatorna ili operativna ograničenja u korištenju te imovine kao izvora financiranja. Javno objavljivanje 13. načelo: Banka je dužna javno objavljivati informacije na redovitoj osnovi kojima se sudionicima na tržištu omogućava stvaranje informiranog suda o dobrom funkcioniranju okvira za upravljanje likvidnosnim rizikom i likvidnosnom pozicijom banke. Uloga supervizora 14. načelo: Supervizori trebaju redovito provoditi obuhvatnu procjenu cjelokupnog okvira banke za upravljanje likvidnosnim rizikom i likvidnosne pozicije radi utvrđivanja osiguravaju li oni primjerenu razinu otpornosti na likvidnosni stres imajući u vidu ulogu banke u financijskom sustavu. 15. načelo: Supervizori trebaju nadopunjavati svoje redovite procjene okvira banke za upravljanje likvidnosnim rizikom i likvidnosne pozicije praćenjem internih izvješća, bonitetnih izvješća i tržišnih informacija. 16. načelo: Supervizori trebaju intervenirati te zahtijevati od banke poduzimanje djelotvornih i pravovremenih korektivnih mjera radi rješavanja nedostataka u njenim postupcima za upravljanje likvidnosnim rizikom i likvidnosnoj poziciji. 17. načelo: Supervizori trebaju održavati komunikaciju s ostalim supervizorima i javnim tijelima, poput središnjih banaka, kako unutar tako i izvan nacionalnih granica, radi osiguranja djelotvorne suradnje u pogledu supervizije i nadzora upravljanja likvidnosnim rizikom. Ta se komunikacija treba održavati redovito u uobičajenim okolnostima, odnosno učestalije u razdobljima stresa, u skladu s potrebama.

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 5

Temeljno načelo za upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 1. načelo Banka je odgovorna za dobro upravljanje likvidnosnim rizikom. Banka je dužna uspostaviti čvrst okvir za upravljanje likvidnosnim rizikom kojim se osigurava njena dovoljna likvidnost, uključujući i zaštitu u obliku neopterećene, visokokvalitetne likvidne imovine, koja može podnijeti niz stresnih događaja, uključujući one koji se odnose na gubitak ili pogoršanje kako neosiguranih tako i osiguranih izvora financiranja. Supervizori moraju procijeniti adekvatnost okvira banke za upravljanje likvidnosnim rizikom i njene likvidnosne pozicije te trebaju odmah reagirati u slučaju nedostataka banke u bilo kojem od tih područja radi zaštite deponenata i ograničavanja moguće štete u financijskom sustavu. 8. Banka treba uspostaviti čvrst okvir za upravljanje likvidnosnim rizikom koji je dobro integriran u cjelokupni proces upravljanja rizicima banke. Primarni cilj okvira za upravljanje likvidnosnim rizikom leži u osiguranju visoke razine sigurnosti da je tvrtka sposobna odgovoriti na svoje dnevne likvidnosne obveze i podnijeti razdoblje likvidnosnog stresa koje utječe i na osigurano i na neosigurano financiranje, čiji izvor može biti banka ili tržište. Uz održavanje dobrih praksi vođenja i upravljanja likvidnosnim rizikom, u skladu s niže navedenim, banka mora održavati primjerenu likvidnosnu zaštitu u obliku brzo utržive imovine kako bi bila u poziciji preživjeti navedena razdoblja likvidnosnog stresa. Banka je dužna pokazati da je njena likvidnosna zaštita primjerena u pogledu kompleksnosti bilančnih i izvanbilančnih aktivnosti banke, likvidnosti njene imovine i obveza, veličini njenih neusklađenosti financiranja i raznolikosti područja poslovanja i strategija financiranja banke. Banka se treba koristiti primjereno konzervativnim pretpostavkama o utrživosti imovine i njenom pristupu financiranju, kako onom osiguranom tako i onom neosiguranom u razdobljima stresa. Nadalje, banka ne smije dopustiti da zbog pritisaka konkurencije kompromitira integritet svog upravljanja likvidnosnim rizikom, kontrolnih funkcija, sustava limita i likvidnosne zaštite. 9. Važno je da se supervizori angažiraju po pitanju likvidnosnog rizika jednako temeljito kao i u slučaju ostalih velikih rizika. Cilj nadzora i reguliranja likvidnosti je smanjivanje učestalosti i ozbiljnosti likvidnosnih problema banaka, radi smanjivanja njihovog potencijalnog učinka na financijski sustav i šire gospodarstvo i zaštite deponenata. Iako čvrste kapitalne pozicije umanjuju vjerojatnost pritisaka na likvidnost, naizgled solventne banke mogu imati likvidnosne probleme. Likvidnosni problemi su obično problemi niže učestalosti no potencijalno višeg učinka, i moguće je da upravni odbor i viša razina rukovodstva banke više pažnje pridaju ostalim rizicima više učestalosti ili ograničavaju ublažavanje likvidnosnog rizika u interesu konkurentnosti. Nadalje, očekivanje da će središnje banke pružiti potporu likvidnosti, uz garancije deponentima koju pruža osiguranje depozita, moglo bi umanjiti nastojanje banke da upravlja svojom likvidnošću onoliko konzervativno koliko je to potrebno. To povećava odgovornost supervizora u osiguranju da banka ne smanjuje svoje standarde u upravljanju likvidnosnim rizikom i da ne usvaja manje čvrst okvir za upravljanje likvidnosnim rizikom. Na temelju svog iskustva i znanja o nizu institucija u svojim jurisdikcijama, supervizori bi trebali procijeniti upravljaju li banke likvidnosnim rizikom dovoljno čvrsto kako bi mogle održavati dostatnu razinu likvidnosti te su dužni poduzeti nadzorne mjere u slučaju da određena banka ne drži dovoljnu razinu likvidnosti koja joj omogućava preživljavanje razdoblja ozbiljnijeg likvidnosnog stresa. Vođenje upravljanja likvidnosnim rizikom 2. načelo Banka treba jasno iskazati toleranciju na likvidnosni rizik koja je primjerena njenoj poslovnoj strategiji i njenoj ulozi u financijskom sustavu. 10. Banka treba definirati toleranciju na likvidnosni rizik u svjetlu svojih poslovnih ciljeva, strateškog usmjerenja i ukupne spremnosti na preuzimanje rizika. Upravni odbor u konačnici je odgovoran za likvidnosni rizik koji banka preuzima i način na koji se upravlja tim rizikom te je stoga dužan definirati toleranciju banke na likvidnosni rizik. Ta tolerancija, koja treba definirati razinu likvidnosnog rizika koju je banka spremna preuzeti na sebe, treba biti primjerena poslovnoj strategiji banke i njenoj ulozi u financijskom sustavu i treba odražavati financijski položaj banke i njene sposobnosti financiranja. Tolerancija treba osigurati da tvrtka čvrsto upravlja svojom likvidnošću u

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 6

normalnim vremenima na način da može podnijeti duže razdoblje stresa. Tolerancija na rizik treba biti utvrđena na takav način da sve razine rukovodstva jasno razumiju uzajamnost odnosa rizika i dobiti. Postoji niz kvalitativnih i kvantitativnih načina na koji banka može izraziti svoju toleranciju na rizik. Na primjer, banka može kvantificirati svoju toleranciju na likvidnosni rizik u smislu razine punog rizika financiranja likvidnosti koji banka odluči preuzeti u normalnom i stresnom poslovnom okružju. Kao što je navedeno u 14. načelu, supervizori su dužni procijeniti primjerenost tolerancije banke na rizike i eventualne promjene u toleranciji na rizik tijekom vremena. 3. načelo Viša razina rukovodstva treba izraditi strategiju, politike i prakse za upravljanje likvidnosnim rizikom u skladu s tolerancijom na rizik i osigurati da banka održava dovoljnu razinu likvidnosti. Viša razina rukovodstva treba kontinuirano preispitivati informacije o kretanjima likvidnosti banke i na redovitoj osnovi podnositi izvješća upravnom odboru. Upravni odbor banke4 treba preispitivati i odobravati strategiju, politike i prakse koje se odnose na upravljanje likvidnošću barem jednom godišnje i osigurati da viša razina rukovodstva djelotvorno upravlja rizikom. 11. Viša razina rukovodstva je odgovorna za izradu i provedbu strategije za upravljanje likvidnosnim rizikom u skladu s tolerancijom banke na rizik. Ta strategija treba uključivati specifične politike za upravljanje likvidnošću poput sastava i ročnosti imovine i obveza, raznolikosti i stabilnosti izvora financiranja, pristupa upravljanju likvidnosti u različitim valutama, u prekograničnom okruženju, te u različitim područjima poslovanjima i pravnim subjektima, pristupa upravljanju unutardnevne likvidnosti, i pretpostavki o likvidnosti i utrživosti imovine. Strategija treba uzeti u obzir potrebe likvidnosti u normalnim uvjetima kao i implikacije za likvidnost u razdobljima stresa, koji može biti specifičan za samu instituciju ili se odnositi na cjelokupno tržište ili može biti kombinacija tih dvaju mogućnosti. Strategija može uključiti različite kvantitativne i kvalitativne ciljeve visoke razine. Upravni odbor treba odobriti strategiju i važne politike i prakse i provoditi njihovo preispitivanje najmanje jednom godišnje. Upravni odbor treba osigurati da viša razina rukovodstva prenese strategiju u jasne smjernice i operativne standarde (npr. u obliku politika, kontrola ili postupaka). Upravni odbor također treba osigurati da viša razina rukovodstva i relevantni zaposlenici posjeduju potrebna stručna znanja i da banka ima postupke i sustave za mjerenje, praćenje i kontrolu svih izvora likvidnosnog rizika. 12. Strategija za likvidnost treba biti primjerena prirodi, opsegu i kompleksnosti aktivnosti banke. U sastavljanju te strategije, banka treba uzeti u obzir svoje pravne strukture (npr. mješavinu stranih podružnica odnosno podređenih društava koje djeluju u inozemstvu), ključna područja poslovanja, širinu i raznolikost tržišta, proizvoda i jurisdikcija u kojima posluje te regulatorne zahtjeve matične države i države domaćina. 13. Viša razina rukovodstva treba odrediti strukturu, odgovornosti i kontrole za upravljanje likvidnosnim rizikom i za nadzor likvidnosnih pozicija svih pravnih subjekata, podružnica i podređenih društava u jurisdikcijama u kojima banka posluje i jasno definirati te elemente u politikama banke za likvidnost. Struktura za upravljanje likvidnošću (odnosno stupanj centralizacije ili decentralizacije bančinog upravljanja likvidnosnim rizikom) mora uzeti u obzir sva pravna, regulatorna ili operativna ograničenja vezano uz transfer sredstava. U pojedinim slučajevima mogu postojati stroga regulatorna ograničenja vezano uz transfer sredstava između pojedinih subjekata ili jurisdikcija. Kad se grupa sastoji i od subjekata koji su banke i koji nisu banke, rukovodstvo na razini grupe treba razumjeti različitost karakteristika likvidnosnih rizika specifičnih za svaki subjekt, kako u pogledu prirode poslovanja tako i u pogledu regulatornog okruženja. Bez obzira na strukturu koja se koristi, viša razina rukovodstva treba biti sposobna pratiti likvidnosne rizike u cijeloj grupi banaka i u svakom subjektu na kontinuiranoj osnovi. Trebaju biti definirani postupci kojima se osigurava da viša razina rukovodstva grupe aktivno prati i brzo reagira na sva važna kretanja u grupi i da o tome prema potrebi obavještava

4 Odbor je svjestan da među zemljama postoje značajne razlike u zakonskim i pravnim sustavima s obzirom na funkcije upravnog odbora i više razine rukovodstva. U nekim je zemljama glavna, ako ne i isključiva funkcija odbora nadziranje izvršnog tijela (više razine rukovodstva, rukovodstva) kako bi osigurao da izvršno tijelo ispunjava svoje zadaće. Zbog toga se upravni odbor u nekim slučajevima naziva nadzorni odbor. To znači da taj odbor nema izvršne funkcije. Nasuprot tome, u nekim zemljama taj odbor ima šire ovlasti, u smislu da određuje opći okvir za upravljanje bankom. Zbog tih se razlika pojmovi upravni odbor i viša razina rukovodstva u ovom dokumentu ne rabe kao pravna određenja, već da bi se označile dvije funkcije unutar banke koje su zadužene za donošenje odluka.

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 7

upravni odbor. 14. Nadalje, viša razina rukovodstva i upravni odbor moraju u potpunosti razumjeti tijesne veze između rizika financiranja likvidnosti i rizika tržišne likvidnosti, kao i način na koji ostali rizici, uključujući kreditni, tržišni, operativni rizik i reputacijski rizik utječu na cjelokupnu strategiju likvidnosnog rizika banke. 15. Viša razina rukovodstva dužna je o strategiji za likvidnost, ključnim politikama za provedbu te strategije i strukturi za upravljanje likvidnosnim rizikom obavijestiti cijelu organizaciju. Sve poslovne jedinice koje se bave aktivnostima koje imaju utjecaj na likvidnost trebaju biti u potpunosti upoznate sa strategijom za likvidnost i djelovati u okviru odobrenih politika, postupaka, limita i kontrola. Pojedinci koji su odgovorni za upravljanje likvidnosnim rizikom moraju održavati tijesne veze s onima koji prate tržišne uvjete, kao i s ostalim pojedincima koji imaju pristup važnim informacijama, poput direktora za kreditni rizik. Nadalje, likvidnosni rizik i njegova moguća interakcija s ostalim rizicima, mora biti uključen u rizike kojima se bave odbori za upravljanje rizicima i/ili nezavisne funkcije za upravljanje rizicima. 16. Viša razina rukovodstva dužna je osigurati da banka ima primjerene interne kontrole za osiguranje cjelovitosti njenog postupka za upravljanje likvidnosnim rizikom. Viša razina rukovodstva treba osigurati odgovornost operativno neovisnih, adekvatno obučenih i kompetentnih djelatnika za provedbu internih kontrola. Od iznimne je važnosti da djelatnici neovisnih kontrolnih funkcija posjeduju vještine i ovlaštenja za preispitivanje informacija i pretpostavki modeliranja koje dostavljaju različita područja poslovanja. Kad značajne promjene utječu na djelotvornost kontrola i preispitivanja ili je potrebno pojačati interne kontrole, viša razina rukovodstva treba osigurati pravovremeno provođenje potrebnih promjena. Interna revizija treba redovito preispitivati provedbu i djelotvornost dogovorenog okvira za kontrolu likvidnosnog rizika 17. Viša razina rukovodstva treba budno pratiti tekuće trendove i moguća kretanja na tržištu koji mogu predstavljati značajne i kompleksne izazove bez presedana za upravljanje likvidnosnim rizikom radi osiguranja prema potrebi primjerenih i pravovremenih promjena u strategiji likvidnosti. Viša razina rukovodstva treba definirati specifične postupke i odobrenja koja su potrebna za izuzeća od politika i limita, uključujući eskalacijske postupke i daljnje aktivnosti koje je potrebno poduzeti u slučaju prekoračenja limita. Viša razina rukovodstva treba osigurati djelotvorno i za banku primjereno testiranje otpornosti na stres, planove financiranja u slučaju nepredviđenih događaja i likvidnosnu zaštitu, kao što je navedeno u daljnjim načelima. 18. Upravni odbor treba preispitivati redovita izvješća o likvidnosnoj poziciji banke. Upravni odbor treba odmah biti obaviješten o novonastalim ili nadolazećim likvidnosnim problemima. To uključuje povećane troškove financiranja ili koncentracije, rastući jaz u financiranju, presušivanje alternativnih izvora likvidnosti, značajna i/ili stalna prekoračenja limita, ili značajno smanjenje zaštite u obliku neopterećene, visokolikvidne imovine, ili promjene u vanjskim tržišnim okolnostima koje ukazuju na buduće poteškoće. Upravni odbor treba osigurati da viša razina rukovodstva poduzme primjerene korektivne mjere za rješavanje tih pitanja. 4. načelo Banka treba uključiti likvidnosne troškove, koristi i rizike u interno određivanje cijene proizvoda, mjerenje rezultata i proces odobravanja novih proizvoda za sve značajne poslovne aktivnosti (kako bilančne tako i izvanbilančne), i na taj način usklađivati sklonost rizičnom poslovanju pojedinačnih područja poslovanja s izloženostima likvidnosnom riziku koje njihove aktivnosti stvaraju za banku kao cjelinu. 19. Viša razina rukovodstva treba u interno određivanje cijene proizvoda, mjerenje rezultata i proces odobravanja novih proizvoda za sve značajne poslovne aktivnosti (kako bilančne tako i izvanbilančne) na primjeren način uključiti likvidnosne troškove, koristi i rizike. Viša razina rukovodstva treba osigurati da postupak banke za upravljanje likvidnošću uključuje mjerenje likvidnosnih troškova, koristi i rizika koji čine sastavni dio svih značajnih poslovnih aktivnosti, uključujući aktivnosti koje uključuju stvaranje potencijalnih izloženosti koje ne moraju odmah imati izravan učinak na bilancu. Te troškove, koristi i rizike je potrebno stoga jasno pripisati dotičnoj aktivnosti kako bi poticaji linijskog

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 8

rukovodstva bili u skladu s i učvršćivali sveukupnu toleranciju i strategiju banke vezano uz likvidnosni rizik, s time da likvidnosni trošak bude pripisan na primjeren način pozicijama, portfeljima ili pojedinačnim transakcijama. Takvo pripisivanje likvidnosnih troškova, koristi i rizika treba uključivati faktore koji se odnose na predviđeno razdoblje držanja imovine i obveza, njihovih karakteristika u smislu tržišnog likvidnosnog rizika i sve ostale relevantne čimbenike, uključujući koristi od pristupa relativno stabilnim izvorima financiranja, poput pojedinih vrsta depozita stanovništva. 20. Kvantifikacija i atribucija tih rizika trebaju biti eksplicitni i transparentni na razini linijskog rukovodstva i trebaju uključiti razmatranje učinaka stresnih okolnosti na likvidnost. 21. Analitički okvir treba preispitivati prema potrebi radi odražavanja promjenjivih uvjeta poslovanja i uvjeta na financijskom tržištu te na taj način provoditi primjereno usklađivanje poticaja. Nadalje, likvidnosni troškovi, koristi i rizici trebaju biti izričito obrađeni u postupku odobravanja novih proizvoda. Mjerenje i upravljanje likvidnosnim rizikom 5. načelo Banka treba imati dobar postupak za identifikaciju, mjerenje, praćenje i kontrolu likvidnosnog rizika. Taj postupak mora uključivati čvrst okvir za obuhvatnu projekciju novčanih tokova koji proizlaze iz imovine, obveza i izvanbilančnih stavki tijekom pojedinih vremenskih razdoblja. 22. Banka treba definirati i identificirati likvidnosni rizik kojem je izložena za sve pravne subjekte, podružnice i podređena društva u jurisdikcijama u kojima posluje. Potrebe za likvidnošću banke i izvori likvidnosti koji su joj na raspolaganju za zadovoljavanje tih potreba u velikoj mjeri ovise o kombinaciji poslovanja i proizvoda banke, strukturi bilance i profila novčanog toka njenih bilančnih i izvanbilančnih obveza. Zbog toga, banka mora provoditi ocjenu svake veće bilančne i izvanbilančne pozicije, uključujući učinak ugrađenih opcija i ostalih potencijalnih izloženosti koje mogu utjecati na izvore financiranja banke i korištenje sredstava od strane banke, i utvrditi kako to može utjecati na likvidnosni rizik. 23. Banka mora razmotriti međusobno djelovanje izloženosti rizika financiranja likvidnosti i rizika tržišne likvidnosti.5 Banka koja se snabdijeva likvidnošću na tržištima kapitala mora biti svjesna veće volatilnosti tih izvora u usporedbi s tradicionalnim depozitima građana. Na primjer, u uvjetima stresa, ulagači u instrumente tržišta novca mogu tražiti veću nadoknadu za rizik, tražiti reprogramiranje po znatno kraćim rokovima dospijeća, ili čak odbiti financiranje. Nadalje, oslanjanje na puno funkcioniranje i likvidnost financijskih tržišta možda nije realno budući da tržišta imovine i financiranja mogu presušiti u vrijeme stresa. Nelikvidnost tržišta može banci otežati pribavljanje sredstva pomoću prodaje imovine te tako povećati potrebu za financiranjem likvidnosti. 24. Banka treba osigurati razborito vrednovanje imovine u skladu s relevantnim standardima financijskog izvješćivanja i supervizorskim standardima. Banka mora u okviru svog upravljanja rizicima u potpunosti uzeti u obzir mogućnost pogoršanja vrednovanja u uvjetima tržišnog stresa i to uzeti u obzir u procjeni ostvarivosti i učinka prodaje imovine u razdoblju stresa na likvidnosnu poziciju banke. Na primjer, prisilna prodaja imovine banke radi prikupljanja likvidnosti bi mogla stvoriti pritisak na zaradu i kapital i još više smanjiti povjerenje drugih ugovornih strana u banku, te time još više ograničiti njen pristup tržištima financiranja. Isto tako, velika prodaja imovine jedne banke može uzrokovati daljnji pad cijena za tu vrstu imovine zbog otežane sposobnosti apsorpcije tržišta. I konačno, međusobno djelovanje rizika financiranja likvidnosti i rizika tržišne likvidnosti može dovesti do spirala nelikvidnosti i gomilanja likvidnosti banaka umjesto do kreditiranja na ročnim međubankarskim tržištima zbog pesimističnih pretpostavki o budućim tržišnim uvjetima i sposobnosti banaka da brzo pribave dodatna sredstva u slučaju nepovoljnog šoka. 25. Banka mora uzeti u obzir i razmatrati snažno međusobno djelovanje između likvidnosnog rizika i ostalih vrsta rizika kojima je izložena. Različite vrste financijskih rizika i rizika poslovanja, uključujući kamatni, kreditni, operativni, pravni i reputacijski rizik, mogu utjecati na likvidnosni profil banke. Likvidnosni rizik često može proizlaziti iz percipiranih ili stvarnih slabosti, propusta ili problema

5 Za definicije rizika financiranja likvidnosti i rizika tržišne likvidnosti, vidi bilješku 2.

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 9

u upravljanju ostalim vrstama rizika. Banka je dužna identificirati događaje koji bi mogli utjecati na tržište i javnu percepciju u pogledu njenog zdravlja, posebice na tržištima na veliko. 26. Mjerenje likvidnosti uključuje procjenu priljeva banke u odnosu na odljeve i likvidne vrijednosti njene imovine radi utvrđivanja potencijala za buduće neto manjkove u financiranju. Banka bi trebala biti sposobna mjeriti i predviđati svoje buduće novčane tokove za imovinu, obveze, izvanbilančne obveze i izvedenice unutar različitih vremenskih razdoblja, pod normalnim okolnostima i u nizu scenarija stresa, uključujući scenarij iznimno snažnog stresa. 27. Što se tiče vremenskih razdoblja u okviru kojih je potrebno provoditi identifikaciju, mjerenje, praćenje i kontrolu likvidnosnog rizika, banka je dužna osigurati da njene prakse za upravljanje likvidnosnim rizikom uključuju i uzimaju u obzir cijeli niz čimbenika. To su ranjivosti na promjene u potrebama za likvidnošću i u sposobnosti financiranja na unutardnevnoj osnovi; dnevne potrebe za likvidnošću i sposobnosti financiranja u okviru kratkoročnog i srednjoročnog razdoblja u razdoblju do godinu dana; dugoročne potrebe za likvidnošću tijekom razdoblja od više od godine dana; kao i ranjivosti na događaje, aktivnosti i strategije koje mogu značajno narušiti internu sposobnost generiranja novca. 28. Banka treba identificirati, mjeriti, pratiti i kontrolirati pozicije likvidnosnog rizika banke u pogledu: (a) budućih novčanih tokova imovine i obveza; (b) izvora potencijalne potražnje za likvidnošću i povezanih događaja koji mogu potaknuti tu

potražnju a koji su povezani s bilančnim pozicijama; (c) valuta u kojima je banka aktivna; i (d) korespondentnih aktivnosti, aktivnosti skrbništva i namire. (a) Budući novčani tokovi imovine i obveza 29. Banka treba imati čvrst okvir za upravljanje likvidnosnim rizikom koji pruža buduće, dinamične prognoze novčanih tokova koje uključuju pretpostavke o vjerojatnom ponašanju ključnih drugih ugovornih strana na promjene u uvjetima i koje se provode dovoljno detaljno. Banka mora donositi realne pretpostavke o svojim budućim potrebama za likvidnošću kako kratkoročnim tako i dugoročnim koje odražavaju kompleksnost njenog temeljnog poslovanja, proizvoda i tržišta. Banka mora analizirati kvalitetu imovine koja se može koristiti kao instrument osiguranja, radi procjene njenog potencijala za pružanje osiguranog financiranja u uvjetima stresa. Banka također treba pokušati upravljati usklađivanjem priljeva u odnosu na poznate odljeve radi dobivanja primjerene distribucije ročnosti za svoje izvore i korištenje sredstava. 30. U procjenjivanju novčanih tokova koji proizlaze iz njenih obveza, banka mora procijeniti pouzdanost njenih izvora financiranja, odnosno njihovu sklonost brzom otjecanju u okolnostima stresa. Posebice što se tiče velikih pružatelja sredstava u poslovanju na veliko, kako osiguranih tako i neosiguranih, banka treba procijeniti vjerojatnost obnavljanja linija financiranja i vjerojatnost da će se pružatelji sredstava ponašati na isti način u uvjetima stresa, te stoga razmotiriti mogućnost eventualnog presušivanja osiguranog i neosiguranog financiranja u razdobljima stresa. Što se tiče osiguranog financiranja s prekonoćnom ročnošću, banka ne smije pretpostaviti automatsko obnavljanje financiranja. Banka mora isto tako procijeniti dostupnost oročenih pomoćnih sredstava i okolnosti pod kojima se ona mogu koristiti. Banka mora također razmotriti čimbenike koji utječu na pouzdanost depozita građana, poput veličine, osjetljivosti na kamatne stope, zemljopisni položaj deponenata i kanal kojim stižu depoziti (npr. izravni, internet ili burzovno posredništvo). Nadalje, razlike među državama u sustavu osiguranja depozita može imati značajan utjecaj na pouzdanost depozita klijenata. U razdobljima stresa, pokriće i razlike u stvarnoj ili percipiranoj brzini po kojoj se deponent isplaćuje putem nacionalnog sustava za osiguranje depozita, kao i način na koji se rješava pitanje problematičnih banaka u određenoj jurisdikciji, mogu utjecati na ponašanje deponenata na malo.

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 10

(b) Izvori potencijalne potražnje za likvidnošću i povezani događaji koji mogu potaknuti tu

potražnju a koji su povezani s bilančnim pozicijama 31. Banka treba identificirati, mjeriti, pratiti i kontrolirati moguće novčane tokove koji se odnose na izvanbilančne obveze i ostale potencijalne obveze. To treba uključiti čvrst okvir za projekciju mogućih posljedica povlačenja nepovučenih preuzetih obveza, uzimajući u obzir prirodu tih preuzetih obveza i kreditnu sposobnost druge ugovorne strane, kao i izloženosti poslovnim i geografskim sektorima, budući da druge ugovorne strane u istim sektorima mogu istovremeno biti pogođene stresom. 32. Banka izdavatelj treba pratiti, na početku i tijekom cijelog trajanja transakcije, moguće rizike koji proizlaze iz postojanja odredbi o regresu u prodaji imovine, odobravanje sredstva za likvidnost programima sekuritizacije i događaje koji mogu potaknuti prijevremenu amortizaciju pojedinih transakcija sekuritizacije imovine. 33. Postupci banke za identifikaciju i mjerenje potencijalnih rizika financiranja trebaju uzeti u obzir prirodu i veličinu potencijalnih neugovornih obveza banke, budući da takve obveze mogu potaknuti banku na podržavanje povezanih subjekata za posebnu namjenu čija se imovina vodi izvanbilančno (engl. special purpose vehicle, SPV) u vrijeme stresa. To se posebno odnosi na sekuritizaciju i conduit programe (subjekti za posebnu namjenu kojima se služe financijske institucije za držanje imovine koja se koristi za izdavanje komercijalnih zapisa visokog rejtinga. Imovina tih subjekata vodi se izvanbilančno, što omogućava financijskim institucijama ograničavanje objavljivanja, pri čemu financijska institucija može svejedno biti izložena dugovima povezanim sa SPV-ima) kad banka smatra tu podršku iznimno važnom za održavanje kontinuiranog pristupa financiranju. Isto tako, u vrijeme stresa, pitanje reputacije može potaknuti banku na kupnju imovine na novčanom tržištu ili od ostalih investicijskih fondova kojima upravlja ili s kojima je na neki drugi način povezana. 34. U vidu činjenice da je velik broj ugovora koji su temelj preuzetih nepovučenih obveza i izvanbilančnih događaja izrađen po mjeri, teško je izraditi modele za događaje koji mogu pokrenuti te potencijalne likvidnosne rizike.6 Obveza je rukovodstva poslovne aktivnosti koja je izvor rizika, kao i grupe za upravljanje likvidnosnim rizikom, provesti sustave i alate za analizu tih događaja na djelotvoran način i mjeriti način na koji promjene u temeljnih čimbenicima rizika mogu uzrokovati povlačenje po tim sredstvima, čak i ako nema prethodnih slučajeva takvih povlačenja. Ta analiza mora uključiti odgovarajuće pretpostavke kako o ponašanju banke tako i njenih dužnika ili drugih ugovornih strana. 35. Upravljanje likvidnosnim rizicima pojedinih izvanbilančnih stavaka posebno je važno zbog njihove učestalosti i teškoća koje mnoge banke imaju u procjenjivanju povezanih likvidnosnih rizika do kojih bi moglo doći u vrijeme stresa. Te stavke uključuju subjekte za posebnu namjenu, financijske izvedenice i garancije i preuzete obveze. Subjekti za posebnu namjenu 36. Banka mora dobro razumjeti svoju potencijalnu izloženost likvidnosnom riziku i događaje koji uzrokuju rizike koji potječu iz svih ugovornih i neugovornih odnosa sa subjektima za posebnu namjenu. Banka mora odlučiti smatra li se da podređeno društvo za posebnu namjenu ili neki drugi subjekt za posebnu namjenu (u oba slučaja "SPV") banke predstavlja izvor ili korištenje likvidnosti na temelju vjerojatnosti da će se takav izvor ili korištenje pojaviti ako banka ili SPV budu izloženi nepovoljnim uvjetima likvidnosti, neovisno o tome vodi li se SPV u računovodstvene svrhe na konsolidiranoj osnovi. 37. U slučaju kad banka pruža ugovorna sredstva likvidnosti SPV-u ili u slučaju kad mora pružiti

6 To su događaji koji omogućavaju povlačenje obveza te time mogu uzrokovati potrebe za likvidnošću. Na primjer, to mogu biti promjene ekonomskih varijabli ili uvjeta, smanjenja kreditnog rejtinga, pitanja rizika države, specifični poremećaji na tržištu (npr. komercijalni zapisi) i promjena ugovora unutar primjenjivih zakonskih, računovodstvenih ili poreznih sustava i slične ostale promjene.

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 11

likvidnosnu podršku SPV-u u nepovoljnim okolnostima7, banka treba uzeti u obzir način na koji bi nelikvidnost SPV-a mogla nepovoljno utjecati na likvidnost banke. U takvim slučajevima, banka treba pratiti priljeve (imovina koja dospijeva) i odljeve SPV-a (obveze koje dospijevaju) u okviru vlastitog planiranja likvidnosti banke te ih uključiti u svoja testiranja otpornosti na stres i analize scenarija. U takvim okolnostima, banka treba procijeniti likvidnosnu poziciju banke koja uključuje povlačenje likvidnosti od strane SPV-a (ali ne i njegov višak likvidnosti). 38. Što se tiče korištenja sekuritizacijskog SPV-a kao izvora financiranja, banka treba razmotriti da li će ti subjekti za financiranje biti dostupni banci i u nepovoljnim okolnostima. Banka koja se nalazi u nepovoljnoj likvidnosnoj situaciji često nema kontinuirani pristup tržištu sekuritizacije kao izvora financiranja i tu činjenicu treba uzeti u obzir u svom budućem upravljanju likvidnošću. 39. Kao što je već ranije spomenuto, banka ne smije višak likvidnosti SPV-a smatrati izvorom likvidnosti u nepovoljnim uvjetima zbog toga što: (a) u situaciji kad se banka nalazi u ozbiljnim poteškoćama, novčani višak SPV-a može prestati biti dostupan banci (npr. od direktora SPV-a može se tražiti, ili se oni mogu odlučiti na, smanjenje izloženosti prema banci na način da, na primjer, deponiraju sredstva kod druge banke); i (b) često postoji visoka korelacija između poteškoća u likvidnosti većine banaka i SPV-a kojeg one sponzoriraju i kojim upravljaju (npr. problemi koji su povezani s financijskom snagom banke ili poslovanjem SPV-a mogu potaknuti pritiske na likvidnost drugog subjekta). Zbog toga banka ne bi smjela uključiti višak likvidnosti SPV-a u izvor likvidnosti banke. Povlačenje depozita kojeg je u banku položio SPV kao višak bi moglo dovesti do velikog i iznenadnog gubitka sredstava te takvu situaciju, na temelju vjerojatnosti takvog gubitka, treba uključiti u moguće izvore odljeva likvidnosti. Financijske izvedenice 40. Banka bi trebala uključiti novčane tokove koji se odnose na ponovno određivanje cijena, izvršenje ili dospijeće ugovora o financijskim izvedenicama u svoju analizu likvidnosnog rizika, uključujući mogućnost da druge strane traže dodatni instrument osiguranja u slučaju poput pada kreditnog rejtinga ili kreditne sposobnosti banke ili pada cijene odnosne imovine. Za takve je analize potrebna pravovremena potvrda transakcija izvanburzovnim (OTC) izvedenicama budući da nepotvrđeno trgovanje dovodi u pitanje točnost mjerenja potencijalne izloženosti banke. Garancije i preuzete obveze 41. Nepovučene preuzete obveze po kreditima, akreditivi i financijska jamstva predstavljaju potencijalno značajan odljev sredstava za banku. Banka može utvrditi "normalnu" razinu odljeva pod uobičajenim uvjetima, i tada procijeniti mogućnost za povećanje takvih odljeva za vrijeme stresa. Na primjer, epizoda stresa na financijskom tržištu može uzrokovati značajno povećanje iznosa povlačenja akreditiva koje banka daje svojim klijentima. 42. Pitanja likvidnosti se također mogu pojaviti kad se banka oslanja na preuzete obveze kreditnih linija ili na garancije koje pružaju drugi. Na primjer, banka koja drži imovinu čija kreditna sposobnost ovisi o garancijama treće strane ili je osigurala sredstva na temelju takve imovine bi mogla biti suočena sa značajnim zahtjevima u pogledu svog financiranja likvidnosti u slučaju visoke korelacije između kreditnog položaja treće strane i kreditne kvalitete temeljne imovine. U takvim slučajevima bi moglo (poput primjerice iskustva s određenim brojem pružatelja financijskih jamstava u razdoblju od 2007-2008.), doći do pada vrijednosti zaštite koju je banka kupila od pružatelja garancija na osnovu temeljne imovine istovremeno s pogoršanjem te imovine, i nadalje od banke se također može tražiti da poveća nadoknadu za posudbe na temelju takve imovine.

7 Na primjer, banka treba uzeti u obzir da bi SPV-ova potreba za likvidnošću mogla dovesti do povlačenja sredstava banke u situacijama kad banka sponzorira sekuritizacijski subjekt za posebnu namjenu i ima ugovorne, reputacijske i poslovne razloge za pružanje podrške takvom SPV-u (na primjer, ako se klijenti banke koriste povezanim SPV-om za financiranje svoje imovine, te se banka poziva da financira tu imovinu u slučaju propasti SPV-a, ako banka promiče prodaju vrijednosnih papira koje izdaje SPV svojim klijentima i odluči se na kupnju takvih vrijednosnih papira radi održavanja svojih poslovnih odnosa, ili ako se banka koristi SPV-om za sekuritizaciju imovine banke a kriza u SPV-u ukida taj izvor financiranja za banku).

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 12

(c) Valute s kojima banka posluje 43. Banka treba procijeniti svoje ukupne potrebe za likvidnošću u stranoj valuti i utvrditi prihvatljive valutne neusklađenosti. Banka mora napraviti posebnu analizu svoje strategije za svaku valutu u kojoj ima značajnu aktivnost, uzimajući u obzir potencijalna ograničenja u razdoblju stresa. Veličina valutnih neusklađenosti treba uzeti u obzir: a) sposobnost banke da pribavlja sredstva na deviznim tržištima; b) vjerojatni opseg pomoćnih sredstava u stranoj valuti dostupnih na domaćem tržištu; c) sposobnost prenošenja viška likvidnosti iz jedne valute u drugu valutu, među različitim jurisdikcijama i pravnim subjektima; i d) vjerojatna konvertibilnost valuta u kojima banka posluje, uključujući mogućnost pogoršanja ili potpunog zatvaranja deviznih swap tržišta za određene parove valuta. 44. Banka treba biti svjesna izloženosti likvidnosnom riziku i biti sposobna upravljati izloženostima likvidnosnom riziku koje proizlaze iz korištenja deviznih depozita i kratkoročnih kreditnih linija za financiranje imovine u domaćoj valuti kao i financiranja imovine u stranoj valuti pomoću domaće valute Banka mora uzeti u obzir rizike naglih promjena u tečaju ili tržišnoj likvidnosti, ili obojeg, koji bi mogli snažno povećati neusklađenosti likvidnosti i promijeniti djelotvornost devizne zaštite i strategije zaštite. 45. Nadalje, banka mora procijeniti vjerojatnost gubitka pristupa deviznim tržištima kao i vjerojatnu konvertibilnost valuta u kojima banka posluje. Banka mora ugovoriti zaštitna likvidnosna sredstva8 za pojedinu valutu ili izraditi širu strategiju za nepredviđene događaje, ako ima značajne likvidnosne rizike u toj valuti. (d) Korespondentne aktivnosti, aktivnosti skrbništva i namire 46. Banka treba razumjeti i imati sposobnost upravljanja načinom na koji pružanje korespondentnih, skrbničkih i aktivnosti namire mogu utjecati na njene novčane tokove. Budući da bruto vrijednost platnog prometa klijenata (priljevi i odljevi) može biti vrlo velika, neočekivane promjene u tim tokovima mogu imati za posljedicu velike neto depozite, podizanja ili povlačenja kreditnih linija koji utječu na ukupnu likvidnosnu poziciju korespondentne ili skrbničke banke, kako na unutardnevnoj tako i na prekonoćnoj osnovi (vidi također 8. načelo o unutardnevnoj likvidnosti). Banka mora također razumjeti i imati sposobnost upravljanja potencijalnim potrebama za likvidnošću s kojima bi bila suočena kao rezultat postupaka nesposobnosti (engl. failure-to-settle) namire platnih sustava i sustava namire u kojima izravno sudjeluje. Mjerni alati 47. Banka se mora koristiti posebno prilagođenim mjernim alatima, ili sustavima mjerenja, budući da ne postoji jedinstveni sustav mjerenja koji može obuhvatno kvantificirati likvidnosni rizik. Kako bi dobila pregled budućih izloženosti likvidnosnom riziku, banka se mora koristiti sustavom mjerenja koji procjenjuje strukturu bilance kao i sustavom mjerenja koji projicira novčane tokove i buduće pozicije likvidnosti, uzimajući u obzir izvanbilančne rizike. Taj sustav mjerenja mora obuhvaćati ranjivosti u okviru redovitog poslovanja u uobičajenim okolnostima kao i u stresnim uvjetima u različitim vremenskim razdobljima. U okviru redovitog poslovanja u uobičajenim okolnostima, moguće mjere trebaju identificirati potrebe koje mogu proizlaziti iz projiciranih odljeva u odnosu na uobičajene izvore financiranja. U uvjetima stresa, moguće mjere bi trebale identificirati jaz između pojedinih vremenskih razdoblja te poslužiti kao temelj za limite likvidnosnih rizika i ranih pokazatelja upozorenja. 48. Rukovodstvo mora prilagoditi mjerenje i analizu likvidnosnih rizika kombinaciji poslovnih programa banke, njenoj kompleksnosti i profilu rizičnosti. Mjerenje i analiza trebaju biti obuhvatni i uključivati novčane tokove i implikacije na likvidnost koje proizlaze iz sve značajne imovine, obveza, izvanbilančnih pozicija i ostalih aktivnosti banke. Ta analiza mora biti dalekovidna i težiti utvrđivanju potencijalnih budućih neusklađenosti u financiranju kako bi banka mogla procijeniti svoju izloženost tim neusklađenostima i identificirati izvore likvidnosti za ublažavanje mogućih rizika. U uobičajenom

8 Kao što je navedeno u stavcima 68-76., banka treba pažljivo upravljati tržišnim pristupom kako bi osigurala pristup izvorima likvidnosti, uključujući i kreditne linije, u slučaju potrebe.

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 13

toku mjerenja, praćenja i analize njenih izvora i korištenja sredstava, banka mora izvršiti projekciju novčanih tokova tijekom vremena u okviru različitih scenarija. Takva pro-forma izvješća o novčanim tokovima važan su alat za primjereno upravljanje likvidnosnim rizikom. Te projekcije služe za izradu analiza "neusklađenosti novčanih tokova " ili "jaza u likvidnosti" koje se mogu temeljiti na pretpostavkama budućeg ponašanja imovine, obveza i izvanbilančnih stavki, te zatim koristiti za izračun kumulativnog neto viška ili manjka tijekom vremenskog okvira za procjenu likvidnosti. Mjerenje se mora provoditi u sukcesivnim vremenskim razdobljima radi identifikacije projiciranih i potencijalnih tokova uzimajući u obzir temeljne pretpostavke povezane s potencijalnim promjenama u novčanom toku imovine i obveza. 49. Imajući u vidu važnu ulogu pretpostavki u projiciranju budućih novčanih tokova, banka mora poduzeti korake kako bi osigurala opravdanost i primjerenost njenih pretpostavki, njihovu dokumentiranost i periodično preispitivanje i odobravanje. Posebno su važne pretpostavke o trajanju depozita po viđenju i imovine, obveza i izvanbilančnih stavki s nesigurnim novčanim tokovima i dostupnost alternativnih izvora financiranja u slučaju likvidnosnog stresa. Pretpostavke o tržišnoj likvidnosti takvih pozicija treba uskladiti prema tržišnim uvjetima ili okolnostima koje su specifične za banku. Kontrola likvidnosnog rizika putem limita 50. Banka mora postaviti limite za kontrolu svoje izloženosti likvidnosnom riziku i svoje ranjivosti. Banka mora redovito preispitivati te limite i odgovarajuće postupke u slučaju eskalacije. Limiti trebaju biti primjereni poslovanju u smislu njegove lokacije, kompleksnosti aktivnosti, prirode proizvoda, valuta i tržišta koja opslužuje. 51. Limiti se trebaju koristiti za upravljanje dnevnom likvidnošću unutar područja poslovanja banke i pravnih subjekata te među njima pod "normalnim" okolnostima. Na primjer, korištenje zajedničke vrste limita ograničava veličinu kumulativnih ugovornih neusklađenosti novčanih tokova (npr. kumulativni zahtjev za neto financiranjem kao postotak ukupnih obveza) unutar različitih vremenskih razdoblja. Ova vrsta limita može također uključiti procjene odljeva koji proizlaze iz povlačenja preuzetih obveza ili ostalih obveza banke. 52. Okvir limita bi također trebao uključiti mjere koje imaju za cilj osiguranje poslovanja banke u razdobljima tržišnog stresa, stresa koji je specifičan za banku, odnosno stresa koji objedinjava oboje. Drugim riječima, cilj takvih mjera je osigurati da, pod tržišnim uvjetima, dostupna likvidnosti premašuje potrebe za likvidnošću. Ovo se pitanje detaljnije obrađuje u 12. načelu o likvidnosnoj zaštiti. Rani pokazatelji upozorenja 53. Iako su rukovodstvo i zaposlenici odgovorni za primjenu dobre prosudbe u identifikaciji i upravljanju temeljnih rizičnih faktora, banka mora također definirati i skupinu pokazatelja za pomoć pri identifikaciji pojavljivanja povećanog rizika ili ranjivosti njene pozicije likvidnosnog rizika ili potencijalnih potreba za financiranjem. Ti rani pokazatelji upozorenja trebaju identificirati sve negativne trendove te potaknuti rukovodstvo da izvrši procjenu i eventualno odgovori na njih kako bi ublažili izloženost banke na eventualan rizik u nastajanju. 54. Rani pokazatelji upozorenja mogu biti kvalitativne ili kvantitativne prirode i mogu uključivati, no nisu i ograničeni na sljedeće: brz rast imovine, posebice kad je financiran s potencijalno volatilnim obvezama rastuće koncentracije imovine ili obveza povećanje valutnih neusklađenosti smanjenje ponderiranog prosjeka ročnosti obveza opetovani slučajevi pozicija koje se približavaju ili prekoračuju interne ili regulatorne limite

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 14

negativni trendovi ili povećan rizik povezan s određenom linijom proizvoda, poput rastućeg

kašnjenja u podmirivanju obveza značajno pogoršanje zarade banke, kvalitete imovine i ukupnog financijskog položaja negativni publicitet smanjenje kreditnog rejtinga pad vrijednosti dionica ili rastući troškovi zaduživanja rastući dug ili nadoknada kreditnih swapova rastući troškovi financiranja na veliko ili na malo druge ugovorne strane koje počinju tražiti ili traže dodatne instrumente osiguranja za kreditne

izloženosti ili koje se opiru sklapanju novih transakcija korespondentne banke koje ukidaju ili smanjuju svoje kreditne linije povećani odljevi depozita građana povećani otkup potvrda o depozitu prije dospijeća teškoće u pristupu dugoročnom financiranju teškoće u plasiranju kratkoročnih obveza (npr. komercijalni zapisi). 55. Banka mora također imati rane pokazatelje upozorenja koji upozoravaju na eventualnu aktivaciju događaja okidača ugrađenih u pojedine proizvode (npr. opozivi javni dug, transakcije izvanburzovnim (OTC) izvedenicama) ili na vjerojatnost pojavljivanja potencijalnih rizika (poput linija pomoći conduit subjektu koji izdaje komercijalne zapise koji su osigurani imovinom (engl. asset-backed commercial paper (ABCP) conduits) koji bi mogli primorati banku na pružanje dodatne likvidnosne podrške za dotični proizvod ili na donos imovine u bilancu. Sustav praćenja 56. Banka mora imati pouzdani sustav za informiranje rukovodstva kojim se pruža upravnom odboru, višoj razini rukovodstva i ostalim relevantnim zaposlenicima pravovremene i dalekovidne informacije o likvidnosnoj poziciji banke. Sustav za informiranje rukovodstva mora biti sposoban izračunati likvidnosne pozicije u svim valutama s kojima banka posluje, kako u poslovanju podružnica i podređenih društava u svim jurisdikcijama u kojima banka posluje tako i na agregiranoj grupnoj osnovi. On mora obuhvatiti sve izvore likvidnosnog rizika, uključujući potencijalne rizike i povezane događaje koji ih mogu potaknuti kao i one koje proizlaze iz novih aktivnosti i mora imati sposobnost davanja detaljnijih i vremenski osjetljivijih informacija za vrijeme stresnih događaja. Za djelotvorno upravljanje i praćenje svojih neto potreba za financiranjem, banka mora imati sposobnost izračunavati likvidnosne pozicije na unutardnevnoj osnovi, na dnevnoj osnovi za kraća vremenska razdoblja te tijekom niza nešto daljnjih razdoblja. Sustav za informiranje rukovodstva mora se u upravljanju likvidnosnim rizikom koristiti na svakodnevnoj osnovi radi praćenja usklađenosti s uspostavljenim politikama, postupcima i limitima banke. 57. Za lakše praćenje likvidnosnog rizika, viša razina rukovodstva treba se dogovoriti o skupini kriterija za izvješćivanje kojima se definira opseg, način i učestalost izvješćivanja za različite korisnike (poput upravnog odbora, višeg rukovodstva, odbora za upravljanje imovinom i obvezama) i stranaka odgovornih za pripremu izvješća. Izvješćivanje o mjerama protiv rizika treba se provoditi na učestaloj osnovi (npr. dnevno izvješćivanje za osobe odgovorne za upravljanje likvidnosnim rizikom te na

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 15

svakom sastanku upravnog odbora u normalnim okolnostima, uz rastuću učestalost izvješćivanja u razdobljima stresa) i treba uspoređivati izloženosti tekuće likvidnosti s utvrđenim limitima radi identifikacije eventualnih pritisaka u nastajanju i prekoračenja limita. O prekoračenjima limita za likvidnosni rizik treba podnositi izvješća i potrebno je definirati pragove i smjernice za izvješćivanje o eskalaciji višim razinama rukovodstva, te upravnom odboru i nadzornim tijelima. 6. načelo Banka mora aktivno pratiti i kontrolirati izloženosti likvidnosnom riziku i potrebe za financiranjem u i među pravnim subjektima, područjima poslovanjima i valutama, uzimajući u obzir pravna, regulatorna i operativna ograničenja vezano uz transferabilnost likvidnosti. 58. Bez obzira na njenu organizacijsku strukturu i stupanj centralizacije ili decentralizacije upravljanja likvidnosnim rizikom, banka mora aktivno upravljati likvidnosnim rizicima na razini pojedinačnih pravnih subjekata i stranih podružnica i podređenih društava, kao i grupe kao cjeline, uz uključivanje postupaka za agregaciju podataka na razini složenih sustava radi izrade pregleda izloženostima likvidnosnom riziku na razini cijele grupe i identifikacije ograničenja vezano uz transfer likvidnosti unutar grupe. 59. Za svaku državu u kojoj posluje, banka treba osigurati potrebna stručna znanja o odlikama njenog pravnog i regulatornog režima koje utječu na upravljanje likvidnosnim rizikom, uključujući aranžmane za rješavanje pitanja propalih banaka, osiguranja depozita i operativnih okvira središnje banke i politike instrumenata osiguranja. To se znanje mora odražavati u postupcima za upravljanje likvidnosnim rizikom. 60. U slučaju lokaliziranog sustavnog stresnog događaja, banka mora imati uspostavljene postupke koji omogućavaju alokaciju sredstava likvidnosti i instrumenata osiguranja pogođenim subjektima, pod uvjetom da je ta transferabilnost dopuštena. Banka bi također trebala razmotriti mogućnost da lokalni događaj dovede do pritisaka na likvidnost cijele grupe zbog širenja reputacijskog rizika (npr. kad druge ugovorne strane na tržištu pretpostavljaju da problem u jednom subjektu podrazumijeva problem za grupu kao cjelinu). Grupa kao cjelina, i pojedinačni pravni subjekti, moraju biti otporni na takve šokove do razine koja je u skladu s tolerancijom na rizik koju je definirao upravni odbor. 61. Kanali za financiranje među subjektima predstavljaju mehanizam putem kojeg se pritisci na likvidnost mogu širiti unutar grupe. Subjekt koji osigurava redovito financiranje ostalim subjektima u grupi ne mora biti u mogućnosti nastaviti s pružanjem tog financiranja kad se suoči s vlastitim likvidnosnim problemima ili kad neki drugi subjekt ima potrebu za izvanrednim financiranjem. Iako kanali za financiranje među subjektima mogu pomoći u ublažavanju pritisaka na likvidnost u jednom subjektu, banka treba razmotriti uspostavljanje internih limita za likvidnosni rizik unutar grupe za ublažavanje rizika zaraze u uvjetima stresa. Banka može isto tako uspostaviti limite na razini podružnice i podređenog društva radi ograničavanja oslanjanja povezanih subjekata na financiranje iz drugih izvora u banci. Mogu se definirati i interni limiti za svaku valutu kojom se banka koristi. Ti limiti trebaju biti stroži u slučaju gdje je brza konverzija među valutama nesigurna, posebno u stresnim situacijama. 62. Radi ublažavanja mogućnosti pojave reputacijske zaraze, od vitalne je važnosti kod pojavljivanja likvidnosnih problema djelotvorna komunikacija s drugim ugovornim stranama, agencijama za dodjelu kreditnog rejtinga i ostalim uključenim stranama. Mehanizmi koji mogu ublažiti reputacijsku zarazu su također i planovi za financiranje u slučaju nepredviđenih događaja na razini cijele grupe, likvidnosna zaštita i višestruki izvori financiranja. 63. Potrebno je uzeti u obzir specifične tržišne karakteristike i likvidnosne rizike pozicija u stranoj valuti, posebno u slučaju gdje ne postoje potpuno razvijena devizna tržišta. Što se tiče valuta kojima se trguje na dobro razvijenim deviznim tržištima, moguć je globalniji pristup upravljanju tom valutom, uključujući upotrebu swapova. Međutim, banka mora kritički procijeniti rizik brze erozije sposobnosti zamjene (engl. swap) valuta pod stresnim okolnostima. 64. Pretpostavke koje se odnose na transferabilnost sredstava i instrumenata osiguranja u

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 16

planovima za upravljanje likvidnosnim rizikom koji su dostupni za preispitivanje supervizije moraju biti transparentne. Pretpostavke banke trebaju u potpunosti uzeti u obzir regulatorna, pravna, računovodstvena, kreditna, porezna i interna ograničenja u pogledu djelotvornog kretanja likvidnosti i instrumenata osiguranja. One također trebaju razmotriti operativne aranžmane koji su potrebni za transfer sredstava i instrumenata osiguranja među subjektima i vrijeme koje je potrebno za okončanje takvih transfera u okviru danih aranžmana. 7. načelo Banka mora uspostaviti strategiju financiranja koja osigurava djelotvornu diverzifikaciju izvora i dospijeća financiranja. Ona je dužna održavati stalnu prisutnost na svojim odabranim tržištima financiranja i čvrste veze s pružateljima financiranja radi unaprjeđivanja djelotvorne diverzifikacije izvora financiranja. Banka mora provoditi redovitu procjenu svoje sposobnosti brzog pribavljanja sredstava iz svakog pojedinog izvora. Mora utvrditi glavne čimbenike koji utječu na njenu sposobnost pribavljanja sredstava i budno pratiti te čimbenike kako bi se osigurala valjanost procjena sposobnosti pribavljanja sredstava. 65. Banka treba diverzificirati dostupne izvore financiranja na kratkoročne, srednjoročne i dugoročne. Ciljevi diverzifikacije trebaju biti dio planova za srednjoročno i dugoročno financiranje i biti usklađeni s procesom izrade proračuna i poslovnih planova. Planovi financiranja trebaju uzeti u obzir korelacije između izvora sredstava i tržišnih uvjeta. Željena diverzifikacija treba također uključiti limite po drugoj ugovornoj strani, osiguranom nasuprot neosiguranom tržištu financiranja, vrsti instrumenta, subjektu sekuritizacije, valuti i zemljopisnom tržištu. 66. U okviru opće prakse upravljanja likvidnošću, banke bi trebale ograničiti koncentraciju u svakom pojedinačnom izvoru financiranja i dospijeću. Pojedine banke se sve više oslanjaju na izvore financiranja na veliko, koje je često mnogo volatilnije od financiranja na malo. Stoga te banke trebaju osigurati dovoljnu diverzifikaciju izvora financiranja na veliko radi održavanja pravovremene dostupnosti sredstava željenog roka dospijeća uz prihvatljiv trošak. Nadalje, banke koje se oslanjaju na financiranje na veliko bi trebale održavati relativno viši postotak neopterećene, visokolikvidne imovine od banaka koje se uglavnom oslanjaju na financiranje na malo. Što se tiče institucija koje posluju s više valuta, potrebno je imati pristup različitim izvorima likvidnosti u svakoj valuti, s obzirom da banke nisu uvijek u mogućnosti mijenjati likvidnost iz jedne valute u drugu valutu. 67. Viša razina rukovodstva treba biti svjesna sastava, karakteristika i diverzifikacije imovine i izvora financiranja banke. Viša razina rukovodstva treba redovito preispitivati strategiju financiranja u svjetlu eventualnih promjena unutarnjih ili vanjskih uvjeta. Upravljanje pristupom tržištu 68. Važna komponenta osiguranja diverzifikacije financiranja je održavanje pristupa tržištu. Pristup tržištu od iznimne je važnosti za učinkovito upravljanje likvidnosnim rizikom, budući da on utječe i na sposobnost pribavljanja novih sredstava i na likvidaciju imovine. Viša razina rukovodstva treba osigurati adekvatno aktivno upravljanje, praćenje i ispitivanje pristupa tržištu od strane odgovarajućeg osoblja. 69. Upravljanje pristupom tržištu može uključiti tržišta u razvoju za prodaju imovine ili aranžmane za jačanje u okviru kojih se banka može zaduživati na osiguranoj i neosiguranoj osnovi. Banka mora održavati aktivno prisustvo na tržištima koja su relevantna za njenu strategiju financiranja. To traži stalnu predanost i ulaganje u odgovarajuću i primjerenu infrastrukturu, postupke i prikupljanje informacija. Banka ne smije pretpostaviti da ima pravovremeni pristup tržištima za koja nije uspostavila potrebne sustave ili dokumentaciju ili ako se takvi aranžmani povremeno ne koriste ili banka nije potvrdila postojanje voljnih drugih ugovornih strana. Uključivanje klauzula o prodaji kredita u kreditnu dokumentaciju i redovita upotreba određenih tržišta za prodaju imovine mogu pomoći u jačanju sposobnosti banke u izvršavanju prodaje imovine s različitim drugim ugovornim stranama u razdobljima stresa. U svim slučajevima, banka treba biti u potpunosti upoznata s pravnim okvirom koji uređuje eventualnu prodaju imovine i osigurati pouzdanost i pravnu čvrstoću dokumentacije.

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 17

70. U okolnostima stresa može doći do ozbiljnih poremećaja na obično pouzdanim tržištima financiranja. Banka treba razmotriti učinak tržišnih poremećaja i pojedinih rizika na novčane tokove i pristup kratkoročnim i dugoročnim tržištima financiranja. Posebice, može doći do stresa (kako pojedinačnog specifičnog tako i onog koji se odnosi na cjelokupno tržište) za čije ublažavanje se ne može prodati određeni dio imovine banke ili se ne može financirati po prihvatljivim cijenama. 71. Banka treba identificirati i izgraditi čvrste veze s tekućim i potencijalnim ulagačima, čak i na tržištima financiranja uz posredovanje brokera ili ostalih trećih strana. Gdje je to primjereno, banka mora također uspostaviti i održavati vezu sa središnjom bankom. Građenje čvrstih veza s različitim ključnim pružateljima financiranja može dati banci uvid u ponašanje tih pružatelja u razdobljima specifičnih bankovnih ili šokova koji se odnose na cjelokupno tržište i osigurati liniju obrane u slučaju pojavljivanja likvidnosnih problema. Učestalost kontakta i korištenja izvora financiranja su dva moguća pokazatelja snage određenog odnosa financiranja. 72. Unatoč tome što su razvoj i održavanje čvrstih veza s pružateljima sredstava važni, banka mora razborito razmotriti na koje će način stres utjecati na te veze. Institucije koje pouzdano osiguravaju sredstva u normalnim okolnostima mogu to ne činiti u razdoblju široko proširenog stresa zbog nesigurnosti u pogledu svojih vlastitih potreba za likvidnošću. U izradi svojih scenarija testiranja otpornosti na stres i plana financiranja u slučaju nepredviđenih događaja, banka mora razmotriti ove indirektne učinke i uzeti u obzir da izvori sredstava mogu presušiti i da se tržišta mogu zatvoriti. 73. Nadalje, povećana nesigurnost u pogledu otplatne sposobnosti banke može uzrokovati značajno pogoršanje u voljnosti drugih ugovornih strana u osiguravanju financiranja. U takvim situacijama kvaliteta i snaga kapitalne zaštite banke može pozitivno utjecati na voljnost drugih ugovornih strana u smislu daljnjeg održavanja odnosa financiranja. Scenariji testiranja otpornosti na stres i planovi financiranja u slučaju nepredviđenih događaja trebaju uzeti u obzir učinke koje gubici i rezultirajuće smanjenje kapitala mogu imati na sposobnost banke u održavanju odnosa financiranja. 74. Banka treba identificirati alternativne izvore financiranja koji jačaju njenu sposobnost izdržavanja niza ozbiljnih ali i vjerojatnih likvidnosnih šokova, kako onih specifičnih za određenu instituciju tako i onih koji se odnose na cjelokupno tržište. Ovisno o prirodi, ozbiljnosti i trajanju likvidnosnog šoka, potencijalni izvori financiranja uključuju sljedeće: rast depozita produljenje roka dospijeća obveza nova izdanja kratkoročnih i dugoročnih dužničkih instrumenata transferi sredstava unutar grupe, nova izdanja kapitala, prodaja podređenih društava ili dijelova

poslovanja sekuritizacija imovine prodaja ili repo transakcija neopterećene, visokolikvidne imovine povlačenje preuzetih obveza zaduživanje kod središnje banke iz sredstava prekonoćnog kredita. 75. Međutim, sve ove opcije ne moraju biti dostupne u svim okolnostima i neke od njih mogu biti dostupne jedino sa značajnim zakašnjenjem. Rukovodstvo banke treba redovito preispitivati i testirati svoje mogućnosti pribavljanja sredstava radi ocjenjivanja svoje djelotvornosti u osiguranju likvidnosti na kratkoročnoj, srednjoročnoj i dugoročnoj osnovi. 76. Sekuritizacija imovine zahtijeva posebna razmatranja u pogledu likvidnosti. Rast uspješnih sekundarnih tržišta omogućila je bankama sekuritizaciju veće količine imovine većom brzinom. Obično se ova imovina može brzo i lako pretvoriti u gotovinu. Stoga mnoge banke tu imovinu uključuju u svoju analizu dostupnih izvora sredstava. Međutim, prekomjerno oslanjanje na sekuritizaciju imovine kao izvor likvidnosti postavlja pitanje sposobnosti banke da uskladi primljene novčane tokove s potrebama

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 18

financiranja u razdobljima stresa specifičnog za banke kad tržišta ne stavljaju bankama na raspolaganje likvidnost ili u slučajevima široko rasprostranjenih poremećaja na tržištu sekuritizacije. To potkrjepljuje stajalište da banke moraju imati pristup diverzificiranoj bazi financiranja. 8. načelo Banka mora aktivno upravljati svojim unutardnevnim likvidnosnim pozicijama i rizicima radi pravovremenog ispunjavanja platnih obveza i obveza namire i u normalnim i u stresnim uvjetima te time doprinese neometanom radu platnog sustava i sustava namire. 77. Upravljanje unutardnevnom likvidnošću je važna komponenta šire strategije banke za upravljanje likvidnošću i od velike je važnosti u provedbi ostalih dugoročnijih aspekata te strategije. Nesposobnost banke da djelotvorno upravlja unutardnevnom likvidnošću moglo bi je dovesti u situaciju da ne može ispuniti svoje platne obveze u očekivano vrijeme, čime utječe na vlastitu likvidnosnu poziciju kao i na likvidnosnu poziciju drugih strana. Kao prvo, u kontekstu kreditnih problema ili općeg tržišnog stresa, druge ugovorne strane mogu nesposobnost banke da pravovremeno namiri plaćanje tumačiti kao znak financijske slabosti i zbog toga ne izvršiti plaćanje ili kasniti s izvršavanjem plaćanja banci, i tako uzrokovati dodatne pritiske na likvidnost. Kao drugo, to bi moglo dovesti do iznenadnog nedostatka sredstava drugih ugovornih strana, umanjiti njihovu sposobnost izvršavanja platnih obveza i narušiti neometano funkcioniranje platnih sustava i sustava namire. Obzirom na međusobnu ovisnost sustava, nesposobnost banke da izvrši određena iznimno važna plaćanja bi mogla dovesti do dislokacija likvidnosti koje se brzo šire kroz razne sustave i institucije.9 Ako se nadiđe kontrola rizika, navedene dislokacije bi mogle promijeniti unutardnevne ili prekonoćne potrebe za financiranjem mnogih banaka, uključujući i njihovu potražnju za kreditima središnje banke, te eventualno utjecati na uvjete na novčanim tržištima. Kašnjenje u izvršavanju manje važnih plaćanja također može dovesti do toga da druge institucije odgode vlastita plaćanja, da se mnoge banke suoče s povećanom nesigurnošću u pogledu vlastitih potreba za prekonoćnim financiranjem i potencijalno povećati učinak eventualnih prekida poslovanja. 78. Banka treba usvojiti ciljeve upravljanja unutardnevnom likvidnošću koji joj omogućavaju da a) identificira i utvrdi kao prioritet vremenski utvrđene obveze i ostale iznimno važne obveze radi njihovog pravovremenog izvršavanja,10 i b) što je prije moguće namiri ostale manje važne obveze. Kako bi ostvarila navedene ciljeve, banka mora ispitati i na koji se način mijenja njen profil likvidnosnog rizika u skladu s izvršavanjem i primanjem plaćanja i novim ugovornim obvezama tijekom dana, uključujući rizike povezane s pozicijama koje se obično eliminiraju na kraju dana. Na primjer, u upravljanju dodjelom kredita klijentima, uključujući unutardnevni kredit, banka može ponekad trebati kasniti s izlaznim plaćanjima klijenata do momenta kad on ima dovoljno sredstava (saldo) za njihovo izvršavanje.11 79. Banka može biti suočena s određenim brojem izazova u upravljanju svojim unutardnevnim likvidnosnim pozicijama i u ispunjavanju svojih ciljeva. Kao prvo, razina bruto priljeva i odljeva novca banke može biti nesigurna, djelomično zbog toga što ti tokovi mogu odražavati aktivnosti njenih klijenata, posebice u slučajevima gdje banka pruža korespondentne usluge ili usluge skrbništva. Kao drugo, usklađenost bruto priljeva i odljeva banke može također biti podložna različitim razinama nesigurnosti. S jedne strane, određeni broj platnih obveza banke može dospijevati do određenog

9 Vidi izvješće Odbora za platni sustav i sustav namire iz 2008. "Međuovisnosti platnih sustava i sustava namire" i izvješće iz 2005. "Nova kretanja u sustavima velikih plaćanja". 10 Na primjer, iznimno važne obveze mogu uključivati one za koje postoji vremenski određeni unutardnevni rok, one koje su potrebne za namiru pozicija u ostalim platnim sustavima i sustavima namire, one koje se odnose na tržišne aktivnosti, poput ulaznih i izlaznih transakcija tržišta novca ili plaćanja nadoknada i ostala plaćanja koja su iznimno važna za poslovanje ili reputaciju banke. 11 Potencijalna aktivnost banke u ovom smislu treba biti u skladu s ugovornim aranžmanima koje ima sa svojim klijentima. 12 U pojedinim slučajevima se instrumenti osiguranja dani u zalog kod središnje banke mogu koristiti za osiguranje unutardnevnih, prekonoćnih ili dugoročnijih kredita. Dana imovina može služiti kao instrument osiguranja istovremeno za samo jednu vrstu kredita, čime se stvara potreba za djelotvornim upravljanjem instrumentima osiguranja s obzirom na konkurentnost potražnje.

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 19

momenta tijekom dana (npr. plaćanja CLS banci (sustav neprekidne vezane namire)), dok vrijeme odvijanja pojedinih izlaznih plaćanja mogu određivati klijenti. S druge strane, vrijeme odvijanja mnogih priljeva novca određuju druge ugovorne strane banke (ili korespondenti drugih ugovornih strana). Budući da dnevni bruto odljev novca banke može često znatno premašivati njena neto prekonoćna salda, razlike u vremenu bruto priljeva i odljeva mogle bi dovesti do značajnih unutardnevnih manjkova likvidnosti. U pojedinim slučajevima mogu klijenti banke biti suočeni sa sličnim izazovima. Zbog toga bi banka mogla trebati posuđivati sredstva na unutardnevnoj osnovi za upravljanje svojom unutardnevnom likvidnosnom pozicijom i postizanje svojih ciljeva za upravljanje unutardnevnom likvidnošću. Ako unutardnevni manjkovi postanu mnogo veći od očekivanih, može doći do situacija u kojima banka mora utvrditi prioritetne odljeve radi izvršavanja ključnih plaćanja. U slučaju da je uzela unutardnevni kredit, ali ne dobiva priljeve novca u skladu s očekivanjima prije završetka radnog dana, banka bi mogla biti prisiljena dodatno se zadužiti u vidu prekonoćnog kredita na tržištu ili od središnje banke. 80. Strategija banke za postizanje ciljeva upravljanja unutardnevnom likvidnošću mora uključiti barem šest operativnih elemenata. Kao prvo, banka mora imati sposobnost mjerenja očekivanih dnevnih bruto priljeva i odljeva likvidnosti, predviđanja unutardnevnih usklađenosti tih tokova kad je to moguće i predviđanja opsega potencijalnih manjkova neto financiranja do kojih bi moglo doći u različito vrijeme tokom dana. S obzirom na navedene izazove, važno je da banke: razumiju pravila svih platnih sustava i sustava namire u kojima sudjeluju; identificiraju ključne druge ugovorne strane (i njihove korespondente ili skrbnike) koje predstavljaju izvor bruto priljeva ili odljeva likvidnosti; identificiraju ključna vremena, dane i okolnosti iznimno velikih tokova likvidnosti i mogućih unutardnevnih potreba za kreditima; i razumiju poslovne potrebe na kojima se temelji vrijeme odvijanja tokova likvidnosti i unutardnevnih potreba za kreditima internih područja poslovanja i ključnih klijenata. Banka također mora tražiti od ključnih klijenata, uključujući banke klijente, da izvršavaju prognoze svog vlastitog platnog prometa radi olakšavanja ovog postupka. 81. Kao drugo, banka mora imati sposobnost praćenja unutardnevnih likvidnosnih pozicija u odnosu na očekivane aktivnosti i dostupne resurse (potraživanja, preostali unutardnevni kreditni kapacitet, dostupni instrumenti osiguranja). Često praćenje ključnih pozicija tijekom dana može pomoći banci u ocjenjivanju kad treba pribaviti dodatnu unutardnevnu likvidnost ili ograničiti odljeve likvidnosti radi izvršavanja iznimno važnih plaćanja. Praćenje može također pomoći banci u djelotvornoj raspodjeli unutardnevne likvidnosti na potrebe banke i potrebe njenih banki klijenata i tvrtki. Ono također može omogućiti banci brzo reagiranje na neočekivane platne tokove i prilagodbu eventualnih prekonoćnih pozicija financiranja. 82. Kao treće, banka treba poduzeti potrebno kako bi osigurala dostatno unutardnevno financiranje za ispunjavanje svojih unutardnevnih ciljeva. Kako bi se banci pomoglo u ispunjavanju ovih potreba i radi olakšavanja neometanog rada platnih sustava i sustava namire, središnje banke općenito pružaju unutardnevne kreditne aranžmane svojim držateljima računa. Korespondentne ili skrbničke banke također ponekad pružaju unutardnevne kredite bankama klijentima, a unutardnevna sredstva mogu također biti dostupna iz drugih tržišnih izvora. (npr. putem aranžmana da se isporuka i povrat prekonoćnih transakcija tržišta novca provode u određeno vrijeme). Izvori unutardnevnih sredstava banke možda će morati varirati unutar jedne odnosno više valuta, posebice ako banka ima ograničen pristup unutardnevnom kreditu središnje banke. 83. Kao četvrto, banka mora imati sposobnost upravljanja i mobiliziranja instrumenata osiguranja prema potrebi radi pribavljanja unutardnevnih sredstava (vidi 9. načelo). Banka treba imati dovoljno dostupnih instrumenata osiguranja za pribavljanje razine unutardnevne likvidnosti koja joj je potrebna za postizanje njenih unutardnevnih ciljeva. Ona mora imati operativne aranžmane kojima se omogućuje davanje u zalog ili isporuka tih instrumenata osiguranja središnjim bankama, korespondentima, skrbnicima i drugim ugovornim stranama. Banka mora također razumjeti vremenske okvire potrebne za mobiliziranje različitih oblika instrumenata osiguranja, uključujući instrumente osiguranja koji se drže na prekograničnoj osnovi. 84. Kao peto, banka mora imati snažnu sposobnost upravljanja usklađenošću svojih odljeva likvidnosti u skladu sa svojim unutardnevnim ciljevima. Također je važno da banka ima sposobnost upravljanja platnim odljevima ključnih klijenata i, ako klijenti imaju unutardnevni kredit, da kreditni postupci imaju sposobnost podržavanja pravovremenih odluka. Unutarnja koordinacija među područjima poslovanja važna je za postizanje djelotvornih kontrola odljeva likvidnosti.

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 20

85. I naposljetku, banka treba biti spremna za suočavanje s neočekivanim poremećajima u svojim unutardnevnim tokovima likvidnosti. Kao što je opisano u 10. i 11. načelu, bančino testiranje otpornosti na stres i planovi financiranja u slučaju nepredviđenih događaja trebaju odražavati unutardnevne okolnosti. Banka također mora razumjeti razinu i vrijeme potreba za likvidnošću koji mogu proizlaziti iz postupaka nesposobnosti namire platnih sustava i sustava namire u kojima djeluje kao izravni sudionik. Čvrsti aranžmani za upravljanje operativnim rizikom i kontinuitetom poslovanja također su iznimno važni za djelotvornost upravljanja unutardnevnom likvidnošću banke. 86. Banka treba imati politike, postupke i sustave kojima se podržavaju ti poslovni ciljevi na svim financijskim tržištima i u svim valutama u kojima ima značajne platne tokove i tokove namire. Korišteni alati i resursi trebaju biti prilagođeni modelu poslovanja banke i njenoj ulozi u financijskom sustavu kao i načinu na koji provodi svoje aktivnosti na određenom tržištu (npr. putem izravnog sudjelovanja u platnom sustavu ili sustavu namire ili putem korespondentnih ili skrbničkih banaka) te pruža li ona korespondentne ili skrbničke usluge i unutardnevne kredite drugim bankama, tvrtkama ili sustavima. Ako se banka u značajnoj mjeri oslanja na tržišta financiranja pokrivenog instrumentima osiguranja, na primjer, praćenje pozicija u sustavima za namiru vrijednosnih papira može biti jednako važno kao i praćenje pozicija u sustavima za namiru u realnom vremenu na bruto načelu. 87. Kad se banka oslanja na korespondente ili skrbnike za izvršavanje aktivnosti plaćanja i namire, banka treba sama osigurati da joj ovaj aranžman omogućava ispunjavanje obveza na pravovremenoj osnovi i da upravlja svojim rizicima unutardnevne likvidnosti u nizu različitih okolnosti. Banka mora posebno biti svjesna mogućnosti da operativni ili financijski poremećaji kod korespondenta ili skrbnika dovedu do poremećaja u vlastitom upravljanju likvidnošću banke, i mora imati alternativne aranžmane kojima osigurava daljnje ispunjavanje svojih obveza u takvim situacijama. 9. načelo Banka mora aktivno upravljati svojim pozicijama instrumenata osiguranja, na način da razlikuje opterećenu od neopterećene imovine. Banka mora pratiti pravni subjekt i fizičku lokaciju instrumenta osiguranja te način na koji se on može pravovremeno mobilizirati. 88. Banka mora biti sposobna izračunati sve svoje pozicije instrumenata osiguranja, uključujući trenutno založenu imovinu u odnosu na potreban iznos osiguranja i neopterećenu imovinu koja stoji na raspolaganju za stavljanje u zalog. Razinu instrumenata osiguranja banke koji stoje na raspolaganju treba mjeriti po pravnom subjektu, jurisdikciji i po valutnoj izloženosti i sustavi trebaju biti sposobni za praćenje pomaka između upotrebe unutardnevnih i prekonoćnih ili ročnih instrumenata osiguranja.12 Banka mora biti svjesna operativnih i vremenskih zahtjeva koji se odnose na pristup instrumentima osiguranja s obzirom na njihovu fizičku lokaciju (odnosno skrbničke banke ili sustave za namiru vrijednosnih papira kod kojih se drži instrument osiguranja). 89. Banka mora procijeniti dostupnost svih glavnih vrsta imovine koje služe kao zalog u smislu instrumenta osiguranja kod središnjih banaka (za unutardnevne kredite, prekonoćne i ročne operacije posudbe i zaduživanje u okviru stalno raspoloživih mogućnosti) i prihvatljivost imovine glavnim drugim ugovornim stranama i pružateljima sredstava na tržištima osiguranog financiranja. Banka treba diverzificirati svoje izvore instrumenata osiguranja, uzimajući u obzir ograničenja kapaciteta, specifične koncentracije, osjetljivost cijena, razlike između tržišne vrijednosti izloženosti i vrijednosti instrumenta osiguranja (engl. haircut) i zahtjeve u pogledu instrumenata osiguranja u uvjetima određenog specifičnog stresa i stresa koji se odnosi na cjelokupno tržište i dostupnosti sredstava drugih ugovornih strana iz privatnog sektora u različitim scenarijima tržišnog stresa. 90. Banka treba prilagoditi, prema potrebi, količinu dostupnih instrumenata osiguranja za pokrivanje imovine koja je dio "vezane pozicije" (npr. imovina koja se koristi kao dio osiguranja izvanbilančne pozicije ili pozicije izvedenica, kao na primjer vlasnička i dužnička pozicije kao osiguranje za swap ukupnog prinosa ili trgovanje uz negativnu maržu (engl. negative basis trade)). Banka treba dobro razumjeti i biti u mogućnosti pokazati, očekivano vrijeme potrebno za likvidaciju te imovine ili za njeno stavljanje u zamjensko osiguranje.

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 21

91. Djelotvorno upravljanje instrumentima osiguranja zahtijeva od banke da bude u poziciji da ispuni niz potreba koje se odnose na instrumente osiguranja, uključujući one dugoročne strukturne, kratkoročne i unutardnevne. Banka mora imati dovoljno instrumenata osiguranja za pokrivanje očekivanih i neočekivanih potreba za zaduživanjem i potencijalnih povećanja zahtjeva za nadoknadom u različitim vremenskim okvirima, ovisno o profilu financiranja banke. 92. Na primjer, upravljanje unutardnevnim instrumentima osiguranja zahtijeva praćenje zahtjeva u pogledu instrumenata osiguranja i limita za unutardnevni kredit kako bi se osiguralo pravovremeno izvršavanje plaćanja, kao što je navedeno u 8. načelu. U utvrđivanju razine instrumenata osiguranja koje je potrebno založiti ili isporučiti, banka treba razmotriti mogućnosti značajnih nesigurnosti vezano uz vrijeme odvijanja unutardnevnih tokova. Banka mora također razmotriti mogućnost operativnih poremećaja i poremećaja likvidnosti koji bi mogli tražiti stavljanje u zalog ili isporuku dodatnih unutardnevnih instrumenata osiguranja. 93. Banka koja se koristi izvedenicama treba uzeti u obzir mogućnost eventualnih ugovorno definiranih dodatnih zahtjeva za instrumentima osiguranja kao rezultat promjena tržišnih pozicija ili promjena u kreditnom rejtingu ili financijskom položaju banke. Banka mora razmotriti i ostale događaje koji mogu potaknuti dodatne zahtjeve u tom smislu. Na primjer, banka koja se financira putem sekuritizacije udružene imovine, poput založnih prava na stambenim jedinicama ili potraživanja po kreditnim karticama, treba pratiti ugrađene okidače koji mogu potaknuti potrebu za stavljanjem dodatne imovine pod hipoteku ili udruživanjem dodatne imovine. Sustavi za informiranje banke trebaju biti sposobni izvještavati o tome ima li banka dovoljno neopterećene imovine pravog tipa i kvalitete za takav nepredviđeni događaj. 10. načelo Banka treba redovito provoditi testiranje otpornosti na stres različitih kratkoročnih i dugoročnih scenarija stresa, bilo onih koji su specifični za instituciju ili onih koji se odnose na cjelokupno tržište (pojedinačno i zajedno) radi identifikacije izvora mogućih likvidnosnih problema i osiguranja da tekuće izloženosti ostanu u skladu s utvrđenom tolerancijom banke na likvidnosni rizik. Banka se treba koristiti rezultatima testiranja otpornosti na stres radi usklađivanja svojih strategija, politika i pozicija upravljanja likvidnosnim rizikom i izrade djelotvornih planova postupanja u slučaju nepredviđenih događaja. 94. Iako banka obično upravlja likvidnošću u "normalnim" okolnostima, ona mora biti spremna upravljati likvidnošću i u uvjetima stresa. Banka treba redovito provoditi testiranje otpornosti na stres ili analize scenarija radi identifikacije i kvantifikacije svojih izloženosti mogućim budućim likvidnosnim stresovima, uz analizu mogućih učinaka na novčani tok institucije, likvidnosnu poziciju, profitabilnost i solventnost. Rukovodstvo treba temeljito analizirati rezultate provedenih testiranja otpornosti na stres koji, na temelju te analize, trebaju činiti temelj za poduzimanje korektivnih mjera ili aktivnosti za ublažavanje izloženosti banke, osiguranje zaštitne likvidnosti i prilagodbu likvidnosnog profila banke toleranciji banke na rizik. Rezultati testiranja otpornosti na stres također trebaju igrati ključnu ulogu u oblikovanju planiranja za nepredviđene događaje i u utvrđivanju strategije i taktika za upravljanje likvidnosnim stresom. Stoga su testiranje otpornosti na stres i planiranje nepredviđenih događaja usko povezani. Postupak testiranja otpornosti na stres 95. Testiranje otpornosti na stres treba omogućiti banci analizu učinka scenarija stresa na njenu konsolidiranu likvidnosnu poziciju i na razini cijele grupe kao i na likvidnosnu poziciju pojedinačnih subjekata i područja poslovanja. Bez obzira na organizacijsku strukturu banke i stupanj centralizacije u upravljanju likvidnosnim rizikom, važno je da banka razumije gdje bi se mogli pojaviti rizici. Banka treba procijeniti opravdanost dodatnih testova za pojedinačne subjekte (tj. podređena društva i podružnice) unutar grupe koji su izloženi značajnim likvidnosnim rizicima. Testovi trebaju uzeti u obzir učinak scenarija unutar različitih vremenskih razdoblja, uključujući i na unutardnevnoj osnovi. 96. Razmjer i učestalost testiranja trebaju biti u skladu s veličinom banke i njenim izloženostima likvidnosnom riziku, kao i s relativnim značajom banke unutar financijskih sustava u kojima djeluje.

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 22

Banke moraju ugraditi sposobnost povećavanja učestalosti testova u posebnim okolnostima, poput primjerice u volatilnim tržišnim uvjetima ili na zahtjev supervizora. 97. Aktivno uključivanje više razine rukovodstva od presudne je važnosti za postupak testiranja otpornosti na stres. Viša razina rukovodstva treba tražiti razmatranje rigoroznih i teških scenarija stresa, čak i u razdobljima obilne likvidnosti. Scenariji i pretpostavke 98. Prilikom izrade scenarija stresa potrebno je uzeti u obzir prirodu poslovanja banke, njene aktivnosti i ranjivosti kako bi scenariji uključivali glavne rizike financiranja i likvidnosti tržišta kojima je banka izložena. To uključuje rizike povezane s njenim poslovnim aktivnostima, proizvodima (uključujući kompleksne financijske instrumente i izvanbilančne stavke) i izvore financiranja. Definirani scenariji bi trebali omogućiti banci ocjenjivanje potencijalnih nepovoljnih učinaka koje bi navedeni čimbenici mogli imati na njenu likvidnosnu poziciju. 99. Povijest može poslužiti kao jedan od vodiča prilikom izrade testova otpornosti na stres; međutim, povijesni događaji ne moraju biti dobar pokazatelj budućih događaja. Prosudba bankara igra važnu ulogu u izradi testova otpornosti na stres. Banka mora pažljivo razmotriti konstrukciju scenarija i niz različitih šokova koji se koriste. Banka mora svojim testovima otpornosti na stres uzeti u obzir kratkoročne i dugotrajne scenarije stresa, kao i one koji su specifični za određenu instituciju i one koji se odnose na cijelo tržište, uključujući: istovremeno presušivanje tržišne likvidnosti u nekoliko prethodno visokolikvidnih tržišta; ozbiljna ograničenja u pristupanju osiguranom i neosiguranom financiranju; ograničenja vezano uz konvertibilnost valuta; ozbiljne operativne poremećaje ili poremećaje u namiri koji utječu na jedan ili više sustava namire. Bez obzira na to koliko se čvrstom čini njena trenutna likvidnosna situacija, banka mora uzeti u obzir mogući učinak ozbiljnih scenarija stresa. 100. Banka mora posebno uzeti u obzir vezu između smanjenja tržišne likvidnosti i ograničenja koja se odnose na financiranje likvidnosti. To je posebice važno za banke sa značajnim tržišnim udjelom u tržištima specifičnog financiranja, odnosno njihovim velikim oslanjanjem na takva tržišta. Banka mora također uzeti u obzir saznanja i rezultate testiranja otpornosti na stres koja su provedena za različite druge tipove rizika prilikom testiranja otpornosti na stres svojih likvidnosnih pozicija i razmotriti moguću interakciju s tim ostalim vrstama rizika. 101. Banka mora biti svjesna da stresni događaji mogu istovremeno dovesti do hitnih potreba za likvidnošću u višestrukim valutama i višestrukim platnim sustavima i sustavima namire. Te potrebe za likvidnošću mogle bi proizlaziti i iz vlastitih aktivnosti institucije kao i iz onih njenih banaka klijenata i tvrtki klijenata (npr. kad banka djeluje kao korespondent za obveze namire drugih banaka). One bi također mogle proizlaziti iz posebnih uloga koju banka može igrati u određenom sustavu namire, poput uloge pružatelja pomoćne likvidnosti ili banke za namiru. 102. Testovi moraju odražavati točne vremenske okvire za cikluse namire imovine koja bi se mogla likvidirati, kao i vrijeme potrebno za prekogranični transfer likvidnosti. Nadalje, ako se banka oslanja na odljeve likvidnosti iz jednog sustava radi ispunjavanja obveza u drugom sustavu, ona mora uzeti u obzir rizik da operativni poremećaji ili poremećaji u namiri mogu spriječiti ili uzrokovati kašnjenje očekivanih tokova u tim sustavima. To je posebno važno za tvrtke koje se oslanjaju na transfere unutar grupe ili na centralizirano upravljanje likvidnošću. 103. Banka se treba koristiti konzervativnim pristupom prilikom definiranja pretpostavki testiranja otpornosti na stres. Ovisno o vrsti i ozbiljnosti scenarija, banka mora razmotriti prikladnost određenog broja pretpostavki, koje mogu uključivati ali nisu ograničene na one u niže navedenom popisu. Taj je popis ilustrativne prirode, budući da bi se banka trebala koristiti pretpostavkama koje su relevantne za njeno poslovanje. nelikvidnost tržišta imovine i pad vrijednosti likvidne imovine odljev financiranja na malo

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 23

dostupnost/nedostupnost osiguranih i neosiguranih izvora financiranja na veliko korelacija između tržišta financiranja ili djelotvornost diverzifikacije izvora financiranja dodatni zahtjevi za uplatom nadoknade i za instrumentima osiguranja dospijeće financiranja potencijalna potraživanja odnosno preciznije, eventualno povlačenje obvezujućih kreditnih linija

odobrenih trećim stranama ili podređenim društvima, podružnicama ili glavnom sjedištu banke likvidnost koju apsorbiraju izvanbilančni subjekti i aktivnosti (uključujući financiranje subjekata

posebne namjene - conduita) dostupnost potencijalnih linija odobrenih banci odljevi likvidnosti povezani s kompleksnim proizvodima/transakcijama učinak događaja povezanih s kreditnim rejtingom konvertibilnost stranih valuta i pristup deviznim tržištima mogućnost prenošenja likvidnosti među subjektima, sektorima i preko granice, uzimajući u obzir

pravne, regulatorne, operativne i restrikcije i ograničenja vremenske zone pristup kreditima središnje banke operativna sposobnost banke da konvertira imovinu u novac korektivne mjere banke i dostupnost potrebne dokumentacije i operativne stručnosti i iskustva za

njihovo provođenje, uzimajući u obzir mogući reputacijski učinak prilikom izvršavanja tih aktivnosti procjene budućeg rasta bilance. 104. Banka mora uzeti u obzir u svojim testiranjima otpornosti na stres vjerojatno ponašanje drugih sudionika na tržištu kao odgovor na tržišni stres i mjeru u kojoj bi zajednički odgovor mogao pojačati tržišna kretanja i pogoršati napetosti na tržištu. Banka mora također razmotriti vjerojatni učinak vlastitog ponašanja na ponašanje ostalih sudionika na tržištu. 105. Testiranje otpornosti banke na stres mora uzeti u obzir način na koji bi ponašanje drugih ugovornih strana (ili njihovih korespondenata ili skrbnika) utjecalo na usklađenost novčanih tokova, uključujući i na unutardnevnoj osnovi. Kad se banka koristi korespondentom ili skrbnikom za izvršavanje namire, analiza treba uzeti u obzir učinak tih agenata u ograničavanju pružanja unutardnevnog kredita. Banka mora također razumjeti učinak stresnog događaja na korištenje unutardnevnih kredita njenih klijenata, i način na koji te potrebe utječu na vlastitu likvidnosnu poziciju. 106. Konstrukcija scenarija treba podlijegati redovitom preispitivanju kako bi se osiguralo da priroda i ozbiljnost testiranih scenarija budu i nadalje primjereni i relevantni za banku. Preispitivanja moraju uzeti u obzir promjene tržišnih uvjeta; promjene u prirodi, veličini ili kompleksnosti poslovnog modela i aktivnosti banke i stvarna iskustva u stresnim situacijama. 107. Radi identifikacije i analize čimbenika koji bi mogli imati značajan učinak na likvidnosni profil banke, banka može izvršiti analizu osjetljivosti rezultata testiranja otpornosti na stres na određene ključne pretpostavke. Takve analize osjetljivosti mogu pružiti dodatne indikacije o stupnju ranjivosti banke na pojedine čimbenike. Korištenje rezultata 108. Viša razina rukovodstva treba preispitati scenarije i pretpostavke testiranja otpornosti na stres

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 24

kao i rezultate testiranja otpornosti na stres. Izbor scenarija banke i povezane pretpostavke trebaju biti dobro dokumentirane i preispitane zajedno s rezultatima testiranja otpornosti na stres. O rezultatima testiranja otpornosti na stres i ranjivostima te eventualno poduzetim aktivnostima treba izvijestiti upravni odbor i supervizore banke i raspraviti ih s njima. Viša razina rukovodstva treba integrirati rezultate postupka testiranja otpornosti na stres u postupak strateškog planiranja banke (npr. uprava banke mogla bi uskladiti svoj sastav imovine i obveza) i dnevne prakse upravljanja rizicima tvrtke (npr. putem praćenja osjetljivih novčanih tokova ili smanjivanjem limita koncentracije). Rezultate testiranja otpornosti na stres treba eksplicitno uzeti u obzir u definiranju internih limita. 109. Viša razina rukovodstva treba odlučiti na koji način je potrebno uključiti rezultate testiranja otpornosti na stres u procjeni i planiranju povezanih potencijalnih manjkova financiranja u plan financiranja institucije u slučaju nepredviđenih događaja. Ukoliko su predviđeni deficiti financiranja veći od (ili su predviđeni viškovi financiranja manji od) onih impliciranih tolerancijom banke na likvidnosni rizik, rukovodstvo mora razmotriti usklađivanje svoje likvidnosne pozicije ili jačanje plana banke za nepredviđene događaje u skladu s konzultacijama s upravnim odborom. 11. načelo Banka treba imati formalni plan financiranja u slučaju nepredviđenih događaja (engl. contingency funding plan – CFP) kojim se jasno definiraju strategije za rješavanje manjka likvidnosti u izvanrednim situacijama. CFP treba zacrtati politike za upravljanje nizom stresnih okruženja, definirati jasne linije odgovornosti, uključiti jasne invokacijske i eskalacijske postupke te ga treba redoviti testirati i ažurirati kako bi se osigurala njegova operativna snaga. 110. Plan financiranja u slučaju nepredviđenih događaja (CFP) predstavlja kompilaciju politika, postupaka i planova aktivnosti u slučaju ozbiljnih poremećaja u sposobnosti banke da pravovremeno financira pojedine ili sve njene aktivnosti uz prihvatljiv trošak. 111. CFP treba biti u skladu s kompleksnošću, profilom rizičnosti, opsegom djelovanja i ulogom banke u financijskim sustavima u kojima posluje. CFP treba uključivati jasan opis diverzificirane skupine održivih, odmah dostupnih i fleksibilno iskoristivih mjera za financiranje u slučaju potencijalnih nepredviđenih događaja radi očuvanja likvidnosti i nadoknađivanje manjka u novčanim tokovima u različitim nepovoljnim situacijama. Planovi u slučaju nepredviđenih događaja trebaju definirati dostupne potencijalne izvore financiranja u slučaju nepredviđenih događaja i iznos sredstava za koji banka procjenjuje da može pribaviti iz tih izvora; jasne eskalacijske postupke/postupke za utvrđivanje prioriteta kojima se utvrđuje kada i kako se svaka od tih aktivnosti može odnosno treba aktivirati; i vrijeme koje je potrebno za dobivanje dodatnih sredstava iz svakog od navedenih potencijalnih izvora. CFP treba pružiti okvir koji osigurava visoku razinu fleksibilnosti koji omogućava banci brz odgovor u nizu različitih situacija. 112. Izrada, planovi i postupci CFP-a trebaju biti dobro integrirani u kontinuiranu analizu tvrtke o likvidnosnom riziku i u rezultate scenarija i pretpostavke koje se koriste u testiranjima otpornosti na stres. Kao takav, plan se treba baviti pitanjima koja se odnose na različita vremenska razdoblja, uključujući unutardnevno razdoblje. Očitovanje o planu, postupcima, ulogama i odgovornostima u slučaju nepredviđenih događaja 113. CFP-i trebaju pripremiti banku za upravljanje nizom scenarija za ozbiljan likvidnosni stres koji uključuju i stres koji je specifičan za samu instituciju i onaj općenitije prirode koji se odnosi na cjelokupno tržište, kao i moguću interakciju među njima. Plan treba uključivati diverzificirani niz opcija kako bi se rukovodstvu omogućilo da ima pregled potencijalno dostupnih mjera za nepredviđene događaje. Banke moraju također ispitati vremenska razdoblja za koja se mjere mogu poduzeti pod različitim pretpostavkama i stresovima. 114. CFP-i moraju sadržavati jasne politike i postupke koji će omogućiti rukovodstvu banke donošenje pravovremenih i dobro informiranih odluka, brzo i stručno izvršavanje mjera za nepredviđene događaje i efikasnu komunikaciju za djelotvornu provedbu plana, uključujući:

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 25

jasno utvrđene uloge i odgovornosti, uključujući ovlast za korištenje CFP-a. Uspostavljanje formalnog "kriznog tima" može olakšati internu koordinaciju i donošenje odluka za vrijeme krize likvidnosti;

imena i podatke za kontakt članova tima odgovornog za provedbu CFP-a i lokaciju članova tima; i imenovanje zamjenika za ključne uloge. 115. Radi olakšavanja pravovremenog odgovora potrebnog za upravljanje poremećajima, plan treba definirati jasan postupak odlučivanja o tome koje je aktivnosti potrebno provoditi u koje vrijeme, tko ih može provoditi te koja pitanja treba dignuti na višu razinu u banci. Plan mora izričito definirati postupke za djelotvornu internu koordinaciju i komunikaciju unutar različitih poslovnih područja i lokacija banke. On treba također definirati kada i kako se stupa u kontakt s vanjskim stranama, poput supervizora, središnjih banaka ili operatera platnih sustava. Planovi komunikacije 116. U svakoj kriznoj situaciji, tok jasne komunikacije treba pružiti sigurnost i informacije sudionicima na tržištu, zaposlenicima, klijentima, vjerovnicima, dioničarima i supervizorima. Banke stoga moraju pripremiti plan kojim će se osigurati pružanje pravovremene, jasne, dosljedne i česte komunikacije kako unutarnjim tako i vanjskim stranama, poput supervizora, središnjih banaka ili operatora sustava u razdoblju stresa, radi održavanja općeg povjerenja u banku. Plan bi također trebao definirati vrijeme i način komunikacije s korespondentima, skrbnicima, drugim ugovornim stranama i klijentima, budući da bi djelovanje tih strana moglo značajno utjecati na likvidnosnu poziciju banke i može varirati u skladu s temeljnim izvorom problema. Izrada planova financiranja u slučaju nepredviđenih događaja 117. Prilikom izrade svojih CFP-a, banka mora uzeti u obzir: a) učinak stresnih tržišnih uvjeta na njenu sposobnost prodaje ili sekuritizacije imovine; b) vezu između tržišta imovine i financiranja likvidnosti (npr. velik ili potpun gubitak obično dostupnih mogućnosti financiranja tržišta); c) indirektne i reputacijske učinke koji se odnose na izvršavanje mjera za financiranje u slučaju nepredviđenih događaja; i d) mogućnost transfera likvidnosti između subjekata grupe, preko granice i između različitih područja poslovanja, uzimajući u obzir pravne, regulatorne i operativne restrikcije, kao i restrikcije i ograničenja vremenske zone. Ti elementi trebaju odražavati prethodna iskustva banke ili ostalih institucija, stručni sud, tržišnu praksu i saznanja do kojih je institucija došla kroz provođenje testiranja otpornosti na stres. 118. CFP banke (kao i njeno unutardnevno upravljanje likvidnosnim rizikom) treba odražavati programe kreditiranja središnje banke i zahtjeve za instrumentima osiguranja, uključujući aranžmane koji čine dio normalnih operacija upravljanja likvidnošću (npr. dostupnost sezonskih kredita). Uključivanje kredita središnje banke u CFP treba uzeti u obzir vrste kreditnih aranžmana, prihvatljive instrumente osiguranja, operativne postupke za pristup sredstvima središnje banke i potencijalna pitanja reputacije u pristupu tim sredstvima. 119. CFP treba također uključiti eventualne korake za izvršavanje iznimno važnih plaćanja na unutardnevnoj osnovi (vidi 8. načelo). U situacijama kad unutardnevni resursi likvidnosti postanu deficitarni, banka mora imati sposobnost identificiranja iznimno važnih plaćanja i utvrđivanja redoslijeda ili rasporeda plaćanja na temelju prioriteta. U slučaju ozbiljnih poremećaja, također je važno da banka ima sposobnost pribavljanja dodatnih izvora unutardnevne likvidnosti, uključujući putem identifikacije i mobilizacije dodatnih instrumenata osiguranja. Kao i u slučaju testiranja otpornosti na stres, CFP mora također uzeti u obzir hitne potrebe za namirom koje mogu proizlaziti ne samo iz vlastitih transakcija banke već i iz onih njenih klijenata i iz njenog pružanja usluga platnim sustavima i sustavima za namiru (npr. u svojstvu pružatelja likvidnosti u slučaju nepredviđenih događaja). CFP mora također uzeti u obzir postupke za upravljanje rizicima svih relevantnih sustava i stoga biti dovoljno čvrst da podnese istovremene poremećaje u više platnih sustava i sustava za namiru.

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 26

120. Posebno je važno da u izradi i analizi CFP-a i scenarija stresa, relevantni zaposlenici banke budu upoznati s operativnim postupcima koji su potrebni za transfer likvidnosti i instrumenata osiguranja između različitih subjekata i sustava i s restrikcijama koje prate takve transfere. U modeliranje likvidnosti potrebno je ugraditi realne vremenske rokove za takve transfere. Imovina namijenjena za davanje u zalog kao instrument osiguranja u slučaju korištenja pričuvnih izvora financiranja mora biti u pravnom subjektu i na lokaciji koja je u skladu s planovima financiranja rukovodstva. Testiranje, ažuriranje i održavanje 121. Potrebno je provoditi redovito preispitivanje i testiranje CFP-a kako bi se osigurala njegova djelotvornost i operativna provedivost. Ključni aspekti ovog testiranja uključuju osiguranje primjerenosti i razumijevanja uloga i odgovornosti, potvrđivanja ažuriranja informacija za kontakt, dokazivanja transferabilnosti novca i instrumenata osiguranja (posebice preko granice i među subjektima) i preispitivanje postojanja potrebne pravne i operativne dokumentacije za izvršavanje plana u kratkom roku. Banka mora redovito testirati ključne pretpostavke, poput sposobnosti prodaje ili povratne kupnje pojedine imovine ili povremenog povlačenja kreditnih linija. Rukovodstvo banke mora preispitati sve aspekte plana nakon svake primjene i osigurati provođenje nastavnih aktivnosti. Viša razina rukovodstva treba preispitivati i ažurirati CFP najmanje jednom godišnje radi odobrenja upravnog odbora, odnosno češće ako dođe do promjene u poslovnim ili tržišnim okolnostima. 122. CFP treba biti u skladu s planovima kontinuiteta poslovanja banke i treba biti operativan u situacijama kad je potrebno korištenje aranžmana za kontinuitet poslovanja. Kao takva, banka treba osigurati djelotvornu koordinaciju između timova koji se bave pitanjima kriza likvidnosti i kontinuiteta poslovanja. Članovi tima za krizu likvidnosti i njihove zamjene trebaju imati osiguran izravan i neizravan pristup CFP-u. CFP-i se trebaju održavati na centralnoj lokaciji u društvu kao i na lokacijama koje bi olakšale brzu primjenu od strane odgovornih strana u hitnim situacijama. 12. načelo Banka treba održavati zaštitu u obliku neopterećene, visokokvalitetne imovine koja se drži kao osiguranje protiv niza scenarija likvidnosnog stresa, uključujući one koji uključuju gubitak ili umanjenje neosiguranih i uobičajeno dostupnih osiguranih izvora financiranja. Ne bi smjela postojati nikakva pravna, regulatorna ili operativna ograničenja u korištenju te imovine kao izvora financiranja.

123. Važan element otpornosti banke na likvidnosni stres leži u kontinuiranoj dostupnosti primjerene zaštite u obliku neopterećene, visokokvalitetne likvidne imovine koja se može prodati ili založiti radi dobivanja sredstva u cijelom nizu scenarija stresa. To zahtijeva eksplicitno povezivanje veličine zaštite u obliku neopterećene, visokokvalitetne likvidne imovine koja se drži kao osiguranje protiv likvidnosnog stresa s procjenama potreba za likvidnošću u uvjetima stresa. Procjene potreba za likvidnošću u razdobljima stresa trebaju uključivati i ugovorne i neugovorne novčane tokove a, uključujući mogućnost povlačenja sredstava, te moraju pretpostaviti nemogućnost dobivanja neosiguranog financiranja kao i gubitak ili pogoršanje pristupa sredstvima koja su osigurana imovinom koja se ne ubraja u najsigurniju i najlikvidniju imovinu. (Vidi 10. načelo o testiranju otpornosti na stres za daljnju raspravu o pretpostavkama i potrebama za likvidnošću u stresnim okolnostima). 124. Veličina likvidnosne zaštite treba biti usklađena s utvrđenom tolerancijom banke na rizik. Ključna razmatranja uključuju pretpostavke o veličini neusklađenosti novčanog toka, trajanju i ozbiljnosti stresa i likvidacijsku vrijednost imovine ili njenu vrijednost za zaduživanje (tj. procijenjena količina novca koja stoji na raspolaganju tvrtci u slučaju likvidacije imovine ili njenog korištenja kao instrumenta osiguranja za osigurano financirane) u situacijama stresa. Banka je dužna osigurati takvu veličinu zaštite likvidne imovine kojom se osigurava dovoljna otpornost na neočekivani stres uz daljnje pravovremeno ispunjavanje dnevnih platnih obveza i obveza namire za vrijeme trajanja stresa. Pri tome banka treba uzeti u obzir ostale alate i resurse koji joj stoje na raspolaganju za upravljanje unutardnevnim rizicima. 125. Što se tiče sastava njene likvidnosne zaštite, banka treba držati osnovnu najpouzdaniju

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 27

likvidnu imovinu, poput gotovine i visokokvalitetnih državnih obveznica ili sličnih instrumenata, za zaštitu od najozbiljnijih scenarija stresa. Za osiguranje protiv stresnih događaja manjeg intenziteta ali dužeg trajanja, banka može odlučiti proširiti sastav zaštite na ostalu neopterećenu imovinu koja je utrživa (odnosno, može se prodati ili koristiti kao instrument osiguranja u sporazumima o prodaji i povratnoj kupnji) bez uzrokovanja pretjeranih gubitaka ili diskonta. 126. Utrživost pojedinačne imovine može se razlikovati ovisno o scenariju stresa i relevantnom vremenskom okviru. Usprkos tome, postoje određene karakteristike koje pridonose povećanju likvidnosti određene imovine, uključujući: transparentnost njene strukture i karakteristike rizika; lakoću i sigurnost vrednovanja; prihvatljivost za središnju banku (iako to na kraju, samo po sebi, ne znači brzu tržišnu likvidnost); dubinu tržišta za tu imovinu, uključujući ulaganja banke u odnosu na normalni promet na tržištu; te vlastito ime i prisutnost banke na relevantnim tržištima. Banka ne smije pretpostaviti da će postojati likvidno tržište za određenu imovinu u svim scenarijima stresa samo na temelju činjenice da takvo tržište postoji u normalnim razdobljima. Ne bi smjela postojati bilo kakva pravna, regulatorna ili operativna ograničenja za korištenje te imovine u svrhu financiranja, budući da bi ta imovina trebala biti dostupna u svakom trenutku za ispunjavanje potreba za likvidnošću kako i kada do njih dođe. Banka mora biti spremna i pripremna za korištenje te imovine u slučaju ozbiljnog stresa. Ta zaštita mora, međutim, pružati zaštitnu podršku a ne biti prva linija obrane. 127. Banka treba biti realna u pogledu količine novca kojeg će moći pribaviti iz relevantne središnje banke na temelju prihvatljive imovine. Nadalje, banka se ne smije oslanjati na promjenu iznosa likvidnosti ili uvjeta pod kojima središnja banka pruža likvidnost. Javno objavljivanje 13. načelo Banka je dužna javno objavljivati informacije na redovitoj osnovi kojima se sudionicima na tržištu omogućava stvaranje informiranog suda o dobrom funkcioniranju okvira za upravljanje likvidnosnim rizikom i likvidnosnoj poziciji banke. 128. Javno objavljivanje poboljšava transparentnost, olakšava vrednovanje, smanjuje nesigurnost na tržištima i jača tržišnu disciplinu. Banka mora objaviti dovoljno informacija vezano uz njeno upravljanje likvidnosnim rizikom kako bi omogućila relevantnim zainteresiranim stranama donošenje informiranog suda o sposobnosti banke da zadovolji svoje potrebe za likvidnošću. 129. Banka mora objaviti svoju organizacijsku strukturu i okvir za upravljanje likvidnosnim rizikom. Tom se objavom moraju posebice objasniti uloge i odgovornosti relevantnih odbora i različitih funkcionalnih i poslovnih jedinica. Opis okvira za upravljanje likvidnosnim rizikom banke treba naznačiti stupanj centralizacije ili decentralizacije funkcija riznice i upravljanja likvidnosnim rizikom. Banka treba opisati ovu strukturu u pogledu svojih aktivnosti financiranja, sustava za definiranje limita i strategije kreditiranja unutar grupe. U slučaju gdje su uspostavljene centralizirane funkcije riznice i upravljanja rizicima, potrebno je opisati interakciju između jedinica te grupe. Potrebno je naznačiti i cilj poslovnih jedinica u organizaciji, poput na primjer, mjere u kojoj se od njih očekuje da upravljaju vlastitim likvidnosnim rizikom. 130. U okviru svog periodičnog financijskog izvješćivanja, banka treba osigurati kvantitativne informacije o svojoj likvidnosnoj poziciji kako bi omogućila sudionicima na tržištu stvaranje slike o likvidnosnom riziku banke. Primjeri kvantitativnih javnih objavljivanja pojedinih banka trenutno uključuju informacije o veličini i sastavu likvidnosne zaštite banke, dodatnim zahtjevima za instrumentima osiguranja koji proizlaze iz smanjivanja kreditnog rejtinga, vrijednostima internih koeficijenata i ostalim ključnim sustavima mjerenja koja prati rukovodstvo (uključujući regulatorni sustav mjerenja koji može postojati u jurisdikciji banke), limitima koji se definiraju za vrijednosti tih sustava mjerenja i bilančnim i izvanbilančnim stavkama podijeljenim na određeni broj kratkoročnih dospijeća i rezultirajućim kumulativnim jazom u likvidnosti. Banka mora osigurati primjerenu razinu kvalitativne rasprave o svojim sustavima mjerenja kako bi omogućila sudionicima na tržištu njihovo razumijevanje, odnosno razumijevanje vremenskog razdoblja koje oni pokrivaju, bilo da je izračunato u normalnim ili stresnim uvjetima, organizacijske razine na koju se relevantni sustav mjerenja odnosi (grupa, banka ili podređno društvo koje nije banka) i ostalih pretpostavki koje se koriste u mjerenju

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 28

likvidnosne pozicije banke, likvidnosnog rizika i likvidnosne zaštite. 131. Banka je dužna javno objaviti dodatne kvalitativne informacije koje pružaju sudionicima na tržištu daljnji uvid u način na koji ona upravlja likvidnosnim rizikom. Primjeri kvalitativnih informacija koje trenutno objavljuju pojedine banke navedene su u daljnjem tekstu. Popis je ilustrativan i nije konačan: aspekti likvidnosnog rizika kojemu je banka izložena i kojeg prati

diverzifikacija izvora financiranja banke

ostale tehnike koje se koriste za ublažavanje likvidnosnog rizika

tehnike koji se koriste u mjerenju likvidnosne pozicije i likvidnosnog rizika banke, uključujući

dodatne sustave mjerenja za koje banka javno ne objavljuje podatke

objašnjenje načina na koji se likvidnosni rizik tržišta imovine odražava na okvir banke za

upravljanje financiranja likvidnosti

objašnjenje načina korištenja testiranja otpornosti na stres opis izrađenih modela scenarija testiranja otpornosti na stres pregled planova financiranja banke u slučaju nepredviđenih događaja i naznaka veze između

plana i testiranja otpornosti na stres politika banke o održavanju likvidnosnih rezervi regulatorna ograničenja vezana uz transfer likvidnosti među subjektima grupe učestalost i vrsta internog izvješćivanja o likvidnosti. Uloga supervizora 14. načelo Supervizori trebaju redovito provoditi obuhvatnu procjenu cjelokupnog okvira banke za upravljanje likvidnosnim rizikom i likvidnosne pozicije radi utvrđivanja osiguravaju li oni primjerenu razinu otpornosti na likvidnosni stres imajući u vidu ulogu banke u financijskom sustavu. 132. Supervizori trebaju tražiti od banaka da: a) imaju čvrstu strategiju, politike i postupke za upravljanje likvidnosnim rizikom radi identifikacije, mjerenja, praćenja i kontrole likvidnosnog rizika u skladu s načelima navedenima u ovom dokumentu; i b) održavaju dovoljnu razinu likvidnosti kao osiguranje protiv likvidnosnog stresa. Supervizori trebaju imati supervizorski okvir koji im dopušta izvršavanje temeljitih procjena praksi za upravljanje likvidnosnim rizikom banke i adekvatnosti njihove likvidnosti, kako u normalnim okolnostima tako i u razdoblju stresa. Takve se procjene mogu provoditi putem izravnih kontrola i praćenja putem financijskih izvješća i trebaju uključiti redovitu komunikaciju s višim rukovodstvom banke i/ili upravnim odborom. Supervizorski okvir treba biti javno dostupan. 133. U izradi pristupa nadzoru likvidnosnog rizika u pojedinim bankama, supervizori bi trebali razmotriti karakteristike i rizike banaka u njihovim jurisdikcijama, kao i relevantne lokalne kontekstualne čimbenike, poput zakonskog okvira i strukture tržišta. Supervizori bi također trebali razmotriti rizik koji banka predstavlja za neometano djelovanje financijskog sustava obzirom na njenu veličinu, ulogu u platnim sustavima i sustavima namire, specijalizirane bankovne aktivnosti ili ostale relevantne čimbenike. Oni moraju pažljivije ispitivati banke koje predstavljaju najveći rizik za financijski sustav i postavljati više standarde upravljanja likvidnosnim rizikom za te banke. 134. Supervizori trebaju procijeniti toleranciju na rizik banke kako bi potvrdili da ona osigurava

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 29

dovoljnu likvidnost, uzimajući u obzir poslovni model banke i njenu ulogu u financijskom sustavu. Supervizori trebaju procijeniti preuzimaju li upravni odbor a i viša razina rukovodstva punu odgovornost za dobro upravljanje likvidnosnim rizikom te osiguravaju li linijskom rukovodstvu i djelatnicima dovoljan nadzor i vodstvo. Supervizori trebaju procijeniti djelotvornost postupaka banke za mjerenje i praćenje likvidnosnog rizika i preispitivati tehnike (postupke i interne kontrole) i temeljne pretpostavke koje se koriste u procjeni budućih neto zahtjeva za financiranjem u okviru očekivanih kao i alternativnih scenarija stresa. Supervizori trebaju osigurati analizu ključnih pretpostavki banke radi određivanja njihove kontinuirane valjanosti u svjetlu postojećih i potencijalno promjenjivih tržišnih uvjeta, uključujući neočekivane odljeve ili promjene u eksternom tržišnom okruženju. Iako pojedini supervizori mogu smatrati korisnim izdavanje kvantitativnih standarda (npr. limiti ili koeficijenti) za upravljanje likvidnosnim rizikom, takve standarde, u slučaju gdje postoje, ne treba uzimati kao zamjenu za vlastito mjerenje banke i aktivno upravljanje likvidnosnim rizikom. Supervizori trebaju procijeniti adekvatnost veličine i sastav likvidnosne zaštite banke i pretpostavke banke o utrživosti imovine u nizu scenarija stresa. 135. Supervizori trebaju obratiti posebnu pažnju testiranju otpornosti na likvidnosni stres i planiranju za slučaj nepredviđenih događaja, budući da su oboje ključni elementi upravljanja likvidnosnim rizikom. Nadalje, sami supervizori trebaju kritički procijeniti razmjer i ozbiljnost scenarija i temeljnih pretpostavki; nakon što su to izvršili oni mogu predložiti poboljšanje scenarija ili upotrebu posebnih scenarija koji, kao minimum, moraju biti uključeni u program banke za testiranje otpornosti na stres. 136. Supervizori trebaju ocijeniti kako se viša razina rukovodstva i upravni odbor koriste rezultatima testiranja otpornosti na stres, te poduzimaju li oni specifične i smislene aktivnosti za ublažavanje ranjivosti na koje ukazuju testiranja otpornosti na stres. Ovisno o prirodi i veličini ranjivosti, takve aktivnosti mogu imati za posljedicu modifikacije plana financiranja banke u slučaju nepredviđenih događaja, promjene u trenutnim poslovnim aktivnostima i pozicijama likvidnosnog rizika ili povećanju veličine zaštite u obliku neopterećene, visokolikvidne imovine koja se drži kao osiguranje protiv likvidnosnog stresa. Konačno, supervizori trebaju procijeniti i obuhvatnost plana financiranja u slučaju nepredviđenih događaja, uključujući i činjenicu da li se njime obuhvaćaju i ranjivosti utvrđene testiranjima otpornosti na stres kao i program rukovodstva za promicanje razumijevanja plana putem povremenog testiranja i interne komunikacije. 137. Uzimajući u obzir potencijalno značajne unutardnevne i prekonoćne likvidnosne rizike koji proizlaze iz aktivnosti platnog prometa i aktivnosti namire banke, supervizori trebaju procijeniti način na koji banka upravlja tim likvidnosnim rizicima. Tom bi se bi procjenom, između ostaloga, mogli preispitati postupci kojima se banka koristi u kontroli odljeva sredstava, uključujući korištenje unutardnevnog kredita od strane klijenata i sposobnost banke u pristupu dovoljnim razinama unutardnevnih sredstava u slučaju privremenog ili dugotrajnijeg stresa (vidi 8. načelo i stavke 119. i 124.) S obzirom na mogućnost postojanja čvrste veze između bančinog upravljanja likvidnosnim rizikom koji proizlazi iz njenih aktivnosti platnog prometa i namire i neometanog djelovanja sustava platnog prometa i namire, supervizore se potiče na koordinaciju njihovih aktivnosti u ovom području, već prema slučaju, sa središnjom bankom ili drugim nadležnim tijelom odgovornim za nadzor tih sustava. 15. načelo Supervizori trebaju nadopunjavati svoje redovite procjene okvira banke za upravljanje likvidnosnim rizikom i likvidnosne pozicije praćenjem internih izvješća, bonitetnih izvješća i tržišnih informacija. 138. Supervizori trebaju tražiti od banaka podnošenje informacija o svojim likvidnosnim pozicijama i rizicima u redovitim intervalima. Supervizori se moraju također koristiti tržišnim i ostalim javno dostupnim informacijama o bankama. Svrha prikupljanja takvih podataka i informacija je u pružanju pomoći supervizoru u utvrđivanju stvaranja likvidnosnog rizika ili pritisaka na likvidnost u pojedinoj banci ili bankama, kao i u procjeni otpornosti banke. Supervizori mogu uključiti te podatke u "sustav ranog upozorenja" radi boljeg praćenja likvidnosnog rizika banke. 139. Supervizori trebaju prikupljati i analizirati informacije dobivene od banaka učestalošću koja je

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 30

u skladu s prirodom traženih informacija i s profilom rizičnosti i značajem pojedine banke. Supervizori trebaju pažljivo pratiti tržišna kretanja i u skladu s time izvršiti potrebna usklađenja u smislu sadržaja i učestalosti, uz traženje učestalijeg izvješćivanja u razdobljima stresnih uvjeta. U razdobljima stresnih uvjeta posebno je korisna uska suradnja između supervizora i središnjih banaka u praćenju likvidnosnih pozicija većih banaka i općih uvjeta likvidnosti na financijskim tržištima. 140. U svrhu praćenja i procjene, supervizor treba prikupljati i koristiti se internim izvješćima rukovodstva uključujući, primjerice, rezultate testiranja otpornosti na stres. U cilju smislene usporedbe između banaka, supervizori se mogu koristiti standardiziranim okvirom za supervizorsko izvješćivanje, kojim se obuhvaćaju podaci koje supervizor smatra potrebnim. U takvim slučajevima, supervizor treba pružiti jasne definicije. 16. načelo Supervizori trebaju intervenirati te zahtijevati od banke poduzimanje djelotvornih i pravovremenih korektivnih mjera radi rješavanja nedostataka u njenim postupcima za upravljanje likvidnosnim rizikom i likvidnosnoj poziciji. 141. Supervizori trebaju imati niz alata na raspolaganju za rješavanje problema vezanih uz utvrđene nedostatke, uključujući ovlast za prisiljavanje banaka na poduzimanje primjerne korektivne aktivnosti. Izbor alata i vremenski okvir u kojem se od banke očekuje poduzimanje korektivnih aktivnosti treba biti razmjeran razini rizika kojeg predstavlja taj nedostatak za sigurnost i zdravlje banke ili relevantni financijski sustav/relevantne financijske sustave. 142. Opseg supervizorskih odgovora na banku sa slabostima u upravljanju likvidnosnim rizikom ili prevelikim likvidnosnim rizikom uključuje: tražiti da banka poduzme aktivnosti za jačanje svog upravljanja likvidnosnim rizikom putem

poboljšanja internih politika, kontrola ili izvješćivanja višoj razini rukovodstva i oboru tražiti da banka poduzme aktivnosti za poboljšanje svog planiranja za slučaj nepredviđenih

događaja, putem boljeg testiranja otpornosti na stres i izrade boljih planova za financiranje u slučaju nepredviđenih događaja

tražiti da banka poduzme aktivnosti za smanjivanje svog likvidnosnog rizika, primjerice

smanjivanjem jaza u financiranju u jednom ili više vremenskih razdoblja ili držanjem veće zaštite u obliku neopterećene, visokokvalitetne likvidne imovine

ograničavanje akvizicijskih aktivnosti banke ili značajnog širenja aktivnosti banke tražiti da banka posluje s višim razinama kapitala; iako kapital nije rješenje za neadekvatnu

likvidnost ili dugoročno rješenje za nedjelotvorne postupke upravljanja rizikom, pozicija kapitala banke može utjecati na njenu sposobnost pribavljanja likvidnosti, posebno u razdoblju krize.

143. Kad supervizor od banke zahtijeva poduzimanje korektivne mjere, supervizor treba odrediti vremenski okvir za djelovanje i daljnje aktivnosti kako bi osigurao rješavanje nedostataka na pravovremen i primjeren način. Supervizori trebaju imati eskalacijske postupke kako bi mogli tražiti oštrije ili brže korektivne aktivnosti u slučaju da banka ne rješava na primjeren način utvrđene nedostatke, ili u slučaju da supervizori smatraju opravdano daljnje djelovanje, zbog, primjerice, pogoršanja likvidnosne pozicije banke. 17. načelo Supervizori trebaju održavati komunikaciju s ostalim supervizorima i javnim tijelima, poput središnjih banaka, kako unutar tako i izvan nacionalnih granica, radi osiguranja djelotvorne suradnje u pogledu supervizije i nadzora upravljanja likvidnosnim rizikom. Ta se komunikacija treba održavati redovito u uobičajenim okolnostima, odnosno učestalije za vrijeme stresa, u skladu s potrebama.

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 31

144. Suradnja i razmjena informacija između relevantnih javnih nadležnih tijela, uključujući supervizore banaka, središnje banke i regulatorna tijela u području vrijednosnih papira, kao i agencija za osiguranje depozita, mogu značajno doprinijeti djelotvornosti tih nadležnih tijela u njihovom radu. Takva komunikacija može pomoći supervizorima u boljoj procjeni ukupnog profila banke i rizika s kojima je ona suočena, te pomoći drugim nadležnim tijelima u procijeni rizika za širi financijski sustav. Na primjer, supervizori mogu obavijestiti središnje banke o svom sudu vezano uz niz likvidnosnih rizika s kojima se suočavaju tvrtke za koje su oni odgovorni, dok središnje banke mogu pomoći supervizorima u produbljivanju njihovog razumijevanja trenutnog okruženja na financijskom tržištu i rizika za financijski sustav kao cjelinu. Informacije o uvjetima na tržištu posebno mogu biti korisne za supervizore u njihovoj procjeni primjerenosti pretpostavki banaka u scenarijima testiranja otpornosti na stres i planovima financiranja u slučaju nepredviđenih događaja. U ulozi nadglednika platnih sustava i sustava namire, središnje banke mogu pomoći supervizorima u boljem razumijevanju veza između institucija i mogućnosti širenja poremećaja kroz financijski sustav. Središnje banke i ostala nadležna tijela također mogu olakšati komunikaciju s ostalim zainteresiranim stranama koje nisu regulatorna tijela, poput operatera platnih sustava i sustava namire. Redovit dijalog i suradnja među relevantnim zainteresiranim stranama tijekom normalnog razdoblja pomaže u izgradnji radnih odnosa koji omogućavaju djelotvorniju komunikaciju i suradnju u razdobljima stresa specifičnog za određenu tvrtku odnosno stresa koji se odnosi na cjelokupno tržište. 145. Razmjena gledišta između supervizora iz različitih jurisdikcija u pogledu trenutno najboljih praksi upravljanja likvidnosnim rizikom i planiranja za slučaj nepredviđenih događaja jača supervizorski proces. Za prekogranične grupe banaka, djelotvorna suradnja i razmjena informacija između supervizora matične i zemlje domaćina od temeljnog je značaja za točnu procjenu rizika kako na razini grupe tako i na razini podređenog društva/podružnice. Supervizor zemlje domaćina mora posebice razumjeti način na koji likvidnosni profil grupe doprinosi rizicima subjekta u njegovoj jurisdikciji, dok supervizor zemlje domaćina zahtijeva informacije o značajnim rizicima koje strane podružnice ili podređena društva predstavljaju za grupu banaka kao cjelinu. 146. Priroda i učestalost komunikacije među zainteresiranim stranama treba se intenzivirati u razdobljima stresa specifičnog za tvrtke ili stresa koji se odnosi na cjelokupno tržište, uzimajući u obzir značaj relevantnih banaka za financijske sustave i matične zemlje i zemlje domaćina ili za prekogranične grupe banaka. Trebaju postojati primjerene politike i postupci za komunikaciju s ostalim zainteresiranim stranama u razdobljima stresa. Vrste događaja koji upućuju na potrebu za pojačanom komunikacijom uključuju ali nisu ograničeni na: značajno slabljenje financijskog položaja banke prijetnja gubitka pristupa tržištu ili financiranju putem depozita predstojeća značajna javna objava banke ili nadležnog financijskog tijela značajna prodaja imovine banke radi pribavljanja likvidnosti značajno smanjivanje kreditnog rejtinga banke dokazi o sustavnom i iznenadnom povećavanju duga u odnosu na kapital ili smanjivanju duga u

odnosu na kapital u bilanci banke odluka nadležnog financijskog tijela da nametne ili smanji ograničenja na kretanje

imovine/instrumenata osiguranja između pravnih subjekata ili prekogranično ozbiljna dislokacija tržišta financiranja koja će imati značajan učinak na operacije središnje banke

ili operatera platnih sustava ili sustava namire. 147. Supervizori moraju pažljivo razmotriti vrstu informacija za razmjenu s drugim supervizorima i zainteresiranim stranama. Informacije koje se razmjenjuju trebaju biti značajne i relevantne za stranu koja ih prima. Iako je jasna vrijednost dvosmjernog dijaloga za proces supervizije, supervizori moraju paziti da se pridržavaju relevantnih zakona o povjerljivosti i biti svjesni potrebe za čuvanjem zaštićenih podataka. U slučajevima gdje je povjerljivost posebno važna, moguće je sklopiti posebne aranžmane, poput memoranduma o razumijevanju, kojima se uređuje razmjena informacija između dva ili više

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 32

supervizora ili između supervizora i ostalih nadležnih tijela.

Načela za dobro upravljanje i nadzor nad likvidnosnim rizikom 33

Popis članova radne skupine za likvidnost

Supredsjedavajući: gosp. Nigel Jenkinson gosp. Arthur Angulo

Australija: gosp. Neil Grummitt

Belgija: gosp. Jurgen Janssens

Kanada: gosp. Greg Caldwell

Kina: gosp. Liao Mm

Francuska: gđa Marie-Celine Bard

Njemačka: gosp. Jörg Schäfer gosp. Frank Pierschel

Hong Kong: gđa Rita Wan Wan Yeung

Italija: gosp. Andrea Pilati

Japan: gosp. Hiroshi Ota gosp. Junji Kuyama

Luksemburg: gosp. Marco Lichtfous

Nizozemska: gđa Hanne Meihuizen

Singapur: gosp. Kim Leng Chua

Španjolska: gđa Beatriz Maria Domingo Ortuňo

Švedska: gđa Petra Gressirer

Švicarska: gosp. Peter Ruetschi

Ujedinjena Kraljevina:

gosp. George Speight gosp. William Speller gosp. Hortense Huez gosp. Guy Benn gosp. David Morgan

Sjedinjene Američke Države:

gđa Mary Frances Monroe gosp. Craig Marchbanks gđa Kathryn Chen gosp. Kyle Hadley gosp. Ray Diggs gosp. Tom Day

Komisija EU: gosp. Giuseppe Siani

Odbor za platni sustav i sustav namire: gosp. Douglas Conover

Institut za financijsku stabilnost: gosp. Jeffrey Miller

Sekretarijat BCBS-a: gosp. Bill Coen gđa Mary Craig