Upload
others
View
10
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Bedřich Smetana: nacionalni skladatelj
Veseli, Ana
Master's thesis / Diplomski rad
2018
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of Zagreb, Music Academy / Sveučilište u Zagrebu, Muzička akademija
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:116:908628
Rights / Prava: In copyright
Download date / Datum preuzimanja: 2022-04-07
Repository / Repozitorij:
Academy of Music University of Zagreb Digital Repository - DRMA
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU MUZIČKA AKADEMIJA
VII. ODSJEK
ANA VESELI
BEDŘICH SMETANA: NACIONALNI
SKLADATELJ
DIPLOMSKI RAD
ZAGREB, 2018.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU MUZIČKA AKADEMIJA
VII. ODSJEK
BEDŘICH SMETANA: NACIONALNI
SKLADATELJ
DIPLOMSKI RAD
Mentor: doc. dr.sc. Ivan Ćurković
Student: Ana Veseli
Ak.god. 2017./2018.
ZAGREB, 2018.
DIPLOMSKI RAD ODOBRIO MENTOR
doc. dr.sc. Ivan Ćurković
_________________________
Potpis
U Zagrebu,
Diplomski rad obranjen _______________________
POVJERENSTVO:
1. _____________________________________________
2. _____________________________________________
3. _____________________________________________
4. _____________________________________________
OPASKA:
PAPIRNATA KOPIJA RADA DOSTAVLJENA JE ZA POHRANU KNJIŽNICI MUZIČKE AKADEMIJE
Sažetak
U ovome radu prikazat će se život i stvaralaštvo nacionalnog skladatelja Bedřicha Smetane.
Prvi dio rada donosi pregled skladateljevog života koji započinje odrastanjem i prvim susretom
s glazbom, nastavlja se školovanjem i početkom glazbene karijere, a završava skladateljevom
gluhoćom. Drugi dio rada donosi pregled djela od studentskih skladbi sve do nedovršenih
skladbi. Djela su podijeljena u poglavlja prema žanru: klavirska djela, solo pjesme i zborska
glazba, komorna glazba, orkestralna glazba i opere.
Ključne riječi: Bedřich Smetana, nacionalni skladatelj, život, djela, Prodana nevjesta, Moja
domovina
Abstract
This work will present the life and the opus of the national composer Bedřich Smetana. The
first part of the work presents a review of the composer's life, which begins with his childhood
and first encounter with music, continues with education and the beginning of music career and
ends with the composer's deafness. The second part of the paper brings an overview of works
from student compositions to unfinished compositions. The works are divided into chapters by
genre: piano works, solo songs and choral music, chamber music, orchestral music and opera.
Key words: Bedřich Smetana, national composer, life, works, The Bartered Bride, My
homeland
Sadržaj
1. UVOD ............................................................................................................. 1
2. ŽIVOT (1824.-1884.) ...................................................................................... 2
3. DJELA ............................................................................................................. 8
3.1 Klavirska glazba ....................................................................................... 9
3.2 Solo pjesme i zborska glazba .................................................................. 14
3.3 Komorna glazba ...................................................................................... 15
3.4 Orkestralna glazba .................................................................................. 17
3.4.1 Má vlast ............................................................................................ 19
3.5 Opere ....................................................................................................... 25
4. ZAKLJUČAK ............................................................................................... 36
5. LITERATURA .............................................................................................. 38
6. PRILOZI ....................................................................................................... 42
6.1 Popis skladbi .............................................................................................. 42
1
1. UVOD
Pri odabiru teme za svoj završni rad inspirirala me češka kultura koja mi je vrlo bliska. Češki
skladatelji cijenjeni su diljem svijeta. Inspiraciju u njihovim dijelima nalaze mnogi, od
skladatelja mlađe generacije, dirigenata, solista do najmlađih glazbenika.
Kao pripadnica češke nacionalne manjine smatram da mi je češka glazba vrlo bliska te sam se
odlučila u svome završnome radu prikazati život i stvaralaštvo jednog od najpoznatijih čeških
skladatelja Bedřicha Smetane. Osim informacija o njegovom odrastanju i školovanju, u svome
završnom radu ću također spomenuti njegova klavirska, komorna, vokalna, orkestralna i operna
djela. Smetana je svojim radom i kvalitetom svojih skladbi postao prepoznatljiv kao češki
nacionalni skladatelj koji se vrlo često inspirirao narodnom tj. folklornom glazbom. Češka
folklorna (tradicijska) glazba ali i slavna češka povijest je većinom bila njegova glavna
motivacija za skladanje djela. Folklorne motive i duh češke glazbe možemo naći u njegovim
skladbama koje ću spomenuti u daljnjem tekstu. Tako ću ujedno objasniti razvojni put češkog
nacionalnog stila, ali i temelje koje je Smetana postavio za daljnji razvoj češke glazbe.
2
2. ŽIVOT (1824.-1884.)
František Smetana, po struci pivar, živio je sa obitelji u pivovari koju je unajmio u gradu
Lytomišlu. Nakon gubitka dviju supruga oženio se sa četrnaest godina mlađom Barborom
Lynkovom. František je imao sveukupno deset kćeri. Na njegovo veliko zadovoljstvo 2. ožujka
1824. godine je dobio prvoga sina, Bedřicha. Kršten kao František (Friedrich), Bedřich je bio
prvi preživjeli muški nasljednik obitelji Smetana. Obitelj je živjela u pivnici na južnoj strani
dvorca gdje je Smetana rođen i gdje je proveo sedam godina života. Odrastao je uz veliku
obitelj. Osim braće i sestara tu su bili djed i baka sa majčine strane, tatina sestra i majčin brat.
Otac František imao je vrlo aktivan život, a uz posao je imao vremena i za zabavu. Sa svojim
prijateljem grofom Antoninom Valdštejnom je često odlazio u lov, no najveća njegova ljubav
bila je violina. Nije bio talentiran, ali je volio glazbu i uživao je svirati u duetu sa mjesnim
učiteljem. Na svoje probe i nastupe vodio je i sina Bedřicha.
Smetana je već u ranim godinama imao priliku slušati tradicijsku i klasičnu glazbu što je
zasigurno potaknulo daljnje razvijanje njegovog glazbenog talenta. Nakon kratkog vremena
Smetanin talent došao je do izražaja što je primijetio i njegov otac. Ponosni otac sinu je poklonio
malu violinu te ga je počeo podučavati. Smetana je uživao u sviranju pa ga je otac često morao
tjerati u drugu prostoriju kako ne bi slušao njegovo vježbanje. Nakon savladanih osnova iz
violine otac ga je poslao kod učitelja Jana Chmelíka kako bi stekao znanje sviranja klavira. U
početku Smetanu nije zanimalo sviranje klavira. Školski sustav učenja ograničavao je njegovu
slobodu istraživanja glazbe, no kada se upoznao s harmonijom i akordima njegov interes se
ponovno aktivirao. Koliko je Smetana bio talentiran dokazuje njegov prvi nastup 4. listopada
1830. godine. Sa samo šest godina izveo je uvertiru iz opere Nijema iz Porticija skladatelja
Daniela Aubera.
Osim u sviranju, Smetana je svoj glazbeni talent počeo predstavljati i kao skladatelj. U početku
je skladao samo plesne skladbe, no njegova mašta je bila toliko kreativna da neke svoje motive
nije znao ni zapisati. Godine 1831. Smetanin otac unajmljuje pivovaru od grofa Černína i s
obitelji se seli u Jindřichův Hradec gdje je proveo iduće četiri godine života. Smetana te godine
kreće u školu koja nije imala dobar utjecaj na njega. Nije volio učiti, imao je loše ocjene, a
najmanje je volio pisati diktate na njemačkom jeziku. U ovome mjestu za razliku od prethodnog
prevladavao je njemački jezik pa se jedino na tom jeziku moglo komunicirati. Njegovo
glazbeno obrazovanje nastavlja se kod učitelja Františeka Ikavca. Uz učenje violine i klavira
3
Smetana se okušao u sviranju viole, a počeo je učiti i pjevanje. Kod učitelja Ikavca također je
počeo pokazivati interes za virtuozne klavirske skladbe.
Smetana je sa samo osam godina skladao svoje prvo djelo, brzi ples u D-duru. Osim učenja i
vježbanja Smetana je imao vremena i za igru. Kroz igru je upoznao djevojčicu Kateřinu
Kolářovu koja je kasnije postala njegova supruga. Obitelj Kolář se morala preseliti u drugi grad
pa je njihovo prijateljstvo nakratko prekinuto. Nakon isteka najma u Jindřichovom Hradecu 1.
svibnja 1835. godine obitelj Smetana seli u Růžkový Lhotice gdje su kupili imanje i pivovaru.
Obrazovanje u tom gradu nije bilo moguće te je otac bio prisiljen Smetanu poslati na školovanje
u Jihlavu.
Ponovni pokušaj obrazovanja je bio osuđen na propast jer je Smetana izbjegavao odlaske u
školu i izgubio je interes za glazbu. Otac sad već pomalo zabrinut šalje Smetanu 1836. godine
na školovanje u Německý Brod gdje je njegovo glazbeno obrazovanje bilo ograničeno samo na
sviranje klavira kod profesora Karla Josefa Šindeláře. Povremeno je znao zasvirati orgulje u
mjesnoj crkvi, ali glazbeni život i ukus ondašnjih stanovnika je bio ograničen samo na narodne
pjesme koje su se izvodile na zabavama pa je Smetana bio prisiljen na samostalnu glazbenu
izobrazbu. Zbog problema sa učenjem Smetanin otac odlučuje sinu osigurati privatne poduke.
Tako je Smetana upoznao tri godine starijeg Karla Havlíčka koji ga je privatno podučavao. S
vremenom su postali vrlo dobri prijatelji, a kada je Havlíček otišao u Prag njihovo se
prijateljstvo nastavilo. Nakon kratkog nagovaranja, 1839. godine, otac je Smetani dao
dopuštenje za odlazak u Prag. Smatrao je da je to dobra prilika da se pripremi za studij prava.
Bogata kulturna djelatnost odvlačila je Smetanu od učenja. Umjesto odlaska u školu Smetana
je odlazio na koncerte. Odlučio je obavijestiti ravnatelja Josefa Jungmanna da napušta školu
kako bi se mogao posvetiti glazbi. Koliko je ta odluka bitna za Smetanu možemo vidjeti iz
dnevnika koji je vodio jer je povukao jednu veliku crtu u dnevniku i napisao svojom tajnom
šifrom „Ausbleiben arauxus deser Schuxulese“1. Otac, misleći da njegov sin marljivo uči, odlazi
u Prag informirati se o njegovom napredovanju, ali se iznenađuje kada sazna da njegov sin već
mjesec dana ne odlazi u školu i odlučuje da se Smetana mora s njime vratiti kući. Nakon što su
praznici završili otac odlučuje Smetanu ponovno poslati u školu. Pod nadzorom svoga rođaka
Josefa Františka Smetane nastavlja školovanje u gradu Plzeňu gdje je i uspješno završio
školovanje (6. kolovoza 1843.).
1 Mahler, Zdeněk : Nekamenujete proroky: Kapitoli ze života Bedřicha Smetanay , Prag: Albatros, 1989
4
Tijekom školovanja u gradu Plzeňu Smetana se ponovo susreće s Kateřinom Kolářovom koja
je tamo živjela s roditeljima. Kako su se poznavali od prije Smetana ih je često posjećivao i
zaljubio se u mladu djevojku koja u početku nije bila za njega zainteresirana. Nakon završetka
škole 1843. godine Smetana ponovno odlazi u Prag u nadi da će ostvariti svoju želju da postane
glazbenik. Financijsku potporu od oca nije imao pa je bio prisiljen sam zarađivati novac. Prva
tri mjeseca su za njega bila jako teška jer je često gladovao i nije se mogao baviti glazbom zbog
nedostatka novaca za najam klavira. Sve se promijenilo kada je upoznao ravnatelja
konzervatorija Jana Bedřicha Kittla na čiju je preporuku Smetana 18. siječnja 1844. godine
postao učitelj petero djece grofa Leopolda Thuna. S poboljšanjem financijske situacije Smetana
je nastavio i svoje glazbeno obrazovanje.
Na preporuku Anne Kolář (majke svoje buduće supruge) započinje studij kompozicije kod
profesora Josefa Proksche kod kojeg je studirala i Kateřina Kolářova. Smetana do tada nije
imao kvalitetno glazbeno obrazovanje pa je morao savladati teoriju glazbe. Uz učenje
kompozicije Smetana je paralelno vježbao i sviranje klavira te se nakon tri godine učenja
odlučio za karijeru pijanista. Tako je 1. lipnja 1847. godine završio s poslom kod grofa
Leopolda Thuna, i započeo s pripremama za solistički koncert. Njegov se san nije ostvario.
Koncert koji je organizirao u Chebu posjetilo je svega četvero ljudi te je Smetana bio prisiljen
otkazati sve ostale koncerte. Nakon neuspjele pijanističke karijere Smetana je želio otvoriti
glazbenu školu za čije otvaranje podnosi zahtjev 1. siječnja 1848. godine. Zbog izbijanja
revolucije2 1848. godine, Smetana se odlučio priključiti radikalnim demokratima odnosno
skupini zvanoj Concordia. Nakon propasti revolucije Smetana bježi kod roditelja koji su živjeli
u Obříství kod Měníka gdje je proveo neko vrijeme. Tamo ga dočekuje pismo s dozvolom za
otvaranje škole. Kako nije imao potreban iznos odlučuje zamoliti roditelje za pomoć na što oni
pristaju. Tako je Smetana 8. kolovoza 1848. godine otvorio glazbenu školu na Staroměstském
náměstí u Pragu. Nakon propale koncertne karijere posao sa školom dobro je krenuo. Smetana
je ima puno učenika iz aristokratskih krugova, a zbog dobro plaćenih privatnih koncerata na
dvoru cara Ferdinanda mogao je napraviti pomak u privatnom životu.
Nakon dugo godina poznanstva Smetana je oženio Kateřinu Kolářovu 29. kolovoza 1849.
godine. Ceremonija se održala u crkvi sv. Stjepana u Pragu, a slavlje s nekoliko prijatelja i
2 Revolucija 1848.–1849., poznata kao Proljeće naroda, naziv je za društvene i nacionalne pokrete i nemire u
više europskih zemalja u kojima su razne društvene i nacionalne skupine postavljale zahtjeve za političkim,
društvenim i gospodarskim promjenama.
5
članova obitelji se održalo u kućnoj atmosferi. Obitelj se brzo širila, a njegova prva kćer
Bedřiška rođena je 1851. godine. Nakon nje imali su još Gabrielu, Žofi i Kateřinu.
Smetana je zajedno sa suprugom vodio školu i zarađivao svirajući, no troškovi života bili su
veliki. Supruga je bila dosta slaba i često bolesna pa je dio novaca odlazio i na liječenje te su
bili prisiljeni preseliti se u skromniji stan u kojem su uvjeti za život bili lošiji. Njegov život je
postajao još gori. Njegove tri kćeri Gabriela, Bedřiška i Kateřina naglo su umrle. Tragedija je
također utjecala na njegov brak i odnose sa suprugom koja je bila bolesna pa je Smetana više
vremena provodio s prijateljima u kazalištu. Nezadovoljan svojim životom i financijskim
poteškoćama Smetana se odlučuje za prijedlog svoga kolege virtuoza Alexandera Dreyschocka
koji mu nudi mjesto umjetničkog ravnatelja filharmonije u Göteborgu. Nije naišao na
razumijevanje svoje supruge koja nije pristala na odlazak pa je prisiljen otići sam. Od roditelja
posuđuje novac i 11. listopada 1856. godine kreće na put prema novom poglavlju svoga života.
Već pri prvom koncertu Smetana je osvojio slušatelje koji nisu mogli pronaći riječi kako bi
opisali svoje oduševljenje njegovim dirigiranjem, a nakon drugog koncerta dobio je i mjesto
dirigenta, dok mu se broj učenika za poduku iz klavira udvostručio. Osim umjetničkog voditelja
stekao je iskustvo kao dirigent i zborovođa. Ondašnja publika ga je obožavala i cijenila te je u
vrlo kratkom vremenu postigao veći uspjeh nego u svojoj domovini. Imao je velika primanja.
Osim stalne plaće primao je i velike honorare za privatne satove. Prvu godinu Smetana je
proveo odvojen od obitelji, ali nije zaboravio na svoju suprugu kojoj se redovito javljao i
izvještavao je o svojim uspjesima. U jednom od pisama poslanih supruzi govori o tome kako
mu nedostaje obitelj, da više ne mogu biti razdvojeni te da je vrijeme da pođu za njime u
Švedsku. Obitelj 1857. godine kreće na put za Göteborg iako je supruga bila bolesna i slaba.
Na poslovnom planu Smetana je napredovao, obitelj je bila uz njega, ali za njegovu suprugu
život u Göteburgu nije bio idealan. Kateřina je i dalje bolovala te je često bila depresivna. Život
u Švedskoj nije joj odgovarao. Nedostajala joj je domovina, pa se za dobrobit svoje supruge i
kćeri Smetana odlučuje na povratak u Češku u nadi da će se zdravstveno stanje njegove supruge
poboljšati. Nažalost, njegova supruga nije preživjela putovanje i 19. travnja 1859. na putu kući
Kateřina gubi bitku sa tuberkulozom i umire.
Kako bi se oporavio od gubitka supruge Smetana odlučuje posjetiti brata Karla u Chlomku gdje
upoznaje svoju buduću suprugu osamnaestogodišnju Barboru (Betty) Ferdinandiovu. Nakon
svadbe 1860. godine Smetana se sa novom suprugom te kćerkom odlučuje na povratak u
Švedsku. Smetana nije bio zadovoljan povratkom. Želio je zarađivati u svojoj zemlji, ali to nije
6
bilo moguće. Kako se u Češkoj otvaralo operno kazalište Smetana je maštao o tome kako bi
bilo dobro postati dirigentom toga orkestra.
Unatoč tome što je u Švedskoj dobro zarađivao, Smetana odlučuje riskirati te se 11. svibnja
1861. godine zauvijek vraća u domovinu. Pri povratku u domovinu rodila se kćer Zdeňka (25.
rujna 1861. godine). Život o kakvom je maštao u domovini nije se mogao ostvariti. Iako je
politička situacija bila bolja zbog završeta Bachova apsolutizma3 i donošenjem Listopadske
diplome4 nije sve bilo savršeno. Izgradnja kazališta nije napredovala, a zbog financijskih
neprilika mjesni političari odlučuju se na privremeno rješenje i izgradnju Prozatímního divadla5
(prvo češko profesionalno kazalište) za koje se Smetana ponudio kao dirigent, no nažalost posao
nije dobio. Smetana je tako ponovno zarađivao za život kao izvođač. Krenuo je sa turnejama
po Češkoj, no to mu nije bilo dovoljno pa je svoju turneju proširio na Njemačku i Nizozemsku.
Kako se u Prag vratio praznih džepova prihvatio je održati nekoliko koncerata u Göteborgu gdje
se zadržao vrlo kratko. Na povratku Smetani je sinula ideja da pokuša s karijerom skladatelja
kad već nije mogao biti dirigent.
Smetana se osim skladanja uključio u društveni i umjetnički život Praga. Zajedno sa svojim
prijateljem J. L. Procházkom priključio se društvu Měšťanská beseda6 koje se sastajalo kod
grofa Rudolfa Thurn-Taxise. Bio je suosnivač Umělecke besedy7 te predstavnik njihova odbora
za glazbu. Također je bio član Národní strany8, a kako je bio pripadnik mlade političke struje
rivalstvo sa starom političkom strujom uvelike je utjecalo na razvoj cijele njegove karijere.
Obitelj Smetana nastavila se dalje širiti te je 19. veljače 1863. godine na svijet došla kćer
Božena. Osim u privatnom životu Smetani je krenulo i u poslovnom. 1863. godine zajedno sa
svojim prijateljem Ferdinandem Hallerem otvara glazbenu školu. Osim poslovne suradnje
Smetana i Haller bili su jako dobri prijatelji, a u slobodno vrijeme su se družili u salonima.
Usprkos mnogim aktivnostima Smetana je prihvatio ponudu svog prijatelja Hallera da od njega
preuzme vodstvo zbora Hlahol9 (30. 10. 1863.- 7. 7. 1865.). Godine 1864. Smetana prihvaća
3 Bachov apsolutizam - razdoblje između 1850. i 1859. godine nazvano po imenu austrijskog ministra Alexandera
Bacha u tadašnjoj Austro-Ugarskoj koji je poznat po centralizaciji i germanizaciji. 4 Carska povelja o uređenju unutarnjeg državno-pravnog ustrojstva monarhije bila je ustavni dokument cara Franje
Josipa I., donijeta 20. listopada 1860. Ovom diplomom vladar je vratio svojim narodima ustav, te ukinuo Bachov
apsolutizam 5 Privremeno kažalište u Pragu izgrađeno je 1862. godine kao privremeni prostor za operu dok traje izgradnja
Narodnog kazališta, a koristilo se sve do 1881. godine. 6 Měšťanská beseda (udruga) bila je vrsta češkog društva koje se javlja sredinom 19. stoljeća u raznim gradovima
diljem zemlje. 7 Umělecká beseda je građanska ili umjetnička udruga koja je okupljala mnoge češke umjetnike. 8 Národní strana je najstarija češka politička stranka nastala 1848. godine. 9 Hlahol je praški mješoviti zbor osnovan 1861. godine.
7
mjesto glazbenog izvjestitelja u novinama Národní listy10, a 15. rujna 1866. godine Smetana
dobiva funkciju dirigenta Prozatímního divadla. Financijska situacija u kazalištu bila je loša.
Opere su bile loše pripremljene, a gledalište prazno. Smetanu su smatrali glavnim krivcem za
tu situaciju te su tražili njegovu ostavku. Smetanino zdravstveno stanje se postupno
pogoršavalo. U srpnju 1874. godine počeli su se javljati problemi sa sluhom te je zbog toga
odlučio otići na odmor kako bi se oporavio. Odmor mu nije pomogao. Smetana gubi sluh u
desnome uhu te se zbog toga odmah vratio u Prag kako bi potražio liječničku pomoć. Naravno,
te informacije brzo su se proširile gradom. Neki su smatrali da Smetana nije gluh nego samo
želi da ga ljudi sažalijevaju kako bi zadržao mjesto dirigenta u kazalištu. Nažalost Smetana u
listopadu trajno gubi sluh te je podnio ostavku na mjesto dirigenta u kazalištu. Ta odluka dovela
je Smetanu u financijske probleme. Odlučio je otići kod svoje kćeri iz prvog braka Žofie u
Jabkenice. Za Smetanu nije bilo spasa. Imao je bolest koja je zahvatila živčani sustav. Smetana
je znao da ga u takvoj situaciji jedino skladanje može spasiti. Zdravstveno mu se stanje
postupno pogoršavalo, uz gubitak sluha javljali su se i simptomi neurastenije11.
Smetana je definitivno prestao skladati 25. veljače 1884. godine. Njegovo zdravstveno stanje
naglo se pogoršalo 22. travnja 1884. godine te je prevezen u bolnicu gdje umire 12. svibnja
1884. godine na psihijatrijskom odjelu.
10 Národní listy su češke novine koje su izlazile od 1861. do 1941. godine. 11 Živčana bolest.
8
3. DJELA
Životni put Bedřicha Smetane bio je vrlo šarolik. Svoju karijeru započeo je kao virtuoz i
pedagog, a završio kao dirigent i skladatelj. Kada je sa osam godina napisao svoju prvu skladbu,
nije se nadao karijeri skladatelja. Prilikom pisanja svoje prve kompozicije, Smetana nije
poznavao teoriju glazbe i nije mogao zapisivati svoje radove već ga je vodila isključivo njegova
mašta, savršeno uho i izvrsno glazbeno pamćenje. Smatrao je kako je izražavanje osjećaja
bitnije od same forme kompozicije te da glazba mora govoriti istinu, a ne prilagođavati se
glazbenom ukusu tadašnje publike što nije bilo moguće. Za Smetanu forma ima moć da potpuno
izrazi poruku umjetnika, no ako su njezine granice preuske i mogućnost izražavanja je
ograničena na umjetniku je da te granice širi i preoblikuje.12 Zbog toga je Smetana bio skeptičan
prema prijašnjim i jednostavnijim glazbenim oblicima. Vjerovao je da je njihov opseg iscrpljen
u klasičnom razdoblju i da više nisu dovoljni za nove moderne zahtjeve. Smetana svoje
zamišljene glazbene motive izgrađuje po principu dodavanja novih harmonija ili variranjem
postojeće teme. Dok se glazbena atmosfera stalno mijenja, oblik melodijske linije ostaje
neprekinut, a čitava je struktura definitivno i svjesno logična.13
Kao skladatelj romantizma nije se izdvajao već je pratio promjene i prilagođavao se novim
smjerovima. Najprepoznatljivi je po svom nacionalnom stilu koji se proteže kroz cijelo njegovo
stvaralaštvo. U svome opusu ima razne glazbene oblike u kojima se izražavao. Započeo je
skladbama za klavir, solo pjesmama i zborskom glazbom iz kojih se razvio sve do simfonijskih
pjesama i opera. Iako je smatrao da glazba mora govoriti sama za sebe njegova inspiracija
usmjerila ga je prema programnoj glazbi koja je i obilježila njegovo stvaralaštvo. Glazbeni uzori
poput Mozarta, Beethovena, Schuberta, Chopina, Schumanna, Liszta, Berlioza i Wagnera
pomogli su njegovom razvoju.
Smetana nije improvizator, već snažan glazbeni mislilac koji se temelji na bogatim i uvijek
svježim nadahnućima. On gradi svoja djela kao cjelinu što ukazuje na njegovu drugu kvalitetu,
a to je monumentalnost. Njegova djela su zapravo dnevnik njegovog života u notnom zapisu, a
u najtežim životnim situacijama njegova glazba je uvijek pružala nadu u bolju budućnost.
12 Helfert, Vladimir, Bedřich Smetana (1824--2 March--1924), The Slavonic Review, III, 1924, 7, str. 141-155 13 Helfert, Vladimir, Bedřich Smetana (1824--2 March--1924), The Slavonic Review, III, 1924, 7, str. 141-155
9
3.1 Klavirska glazba
Smetana je svoje prvo djelo Kvapíček „D-dur“ napisao 1832. godine uz pomoć svoga učitelja.
Djelo je vrlo jednostavno i sastoji je od četiri velike periode te je početak njegovog stvaralaštva.
Kako je Smetana bio okružen plesnom glazbom, njegove kompozicije bile su posvećene upravo
plesu, a forma u kojoj se najbolje izražavao bila je polka. Klavirska glazba prati Smetanin cijeli
život, upravo ovaj žanr bio je prisutan kroz cijelo njegovo stvaralaštvo od samih početaka pa
sve do kraja života. Svoje skladbe izdavao je kao samostalne, ali i kao dio ciklusa.
Prve Smetanine skladbe nastale su u razdoblju kada još nije poznavao osnove teorije glazbe.
Trodijelna (A-B-A) skladba Lujzina polka, napisana je 1840. godine zbog djevojke Lujze koju
je Smetana upoznao za vrijeme praznika. Djelo započinje velikom periodom građenom od
velikih rečenica i njezinom elaboracijom u prvom dijelu skladbe dok trio pronicljive koncepcije
na početku teme donosi kratki protupomak.
Slika 1 Notni zapis skladbe Louisina Polka, taktovi 1-17
Skladba dosljedne sonatne forme Jiřinková polka iz 1840. godine inspirirana je tradicijskim
proslavama, a korištenjem predudara, odsječenošću tonova i ležernim načinom izvođenja
skladba djeluje precizno i šarmantno. Prvi dio polke sastoji se od male periode i velike periode
koja je građena od četiri četverotaktne fraze. Nakon toga dolazi prvi trio u tonalitetu A-dura,
građen od fraze od dvanaest taktova na koju se nadovezuje mala rečenica koja vodi u završnu
veliku rečenicu. Drugi trio nastupa u tonalitetu G-dura, a u obliku od četiri male periode donosi
10
nam glavni tematski motiv. Polka Ze studentského života (Iz studentskog života) napisana 1842.
godine svoju je popularnost stekla mnogo kasnije, a djelo svojim prkosom i veseljem
karakterizira bezbrižnu mladost. Među tehnički manje zahtjevnim djelima našla se jedna
skladba virtuoznog karaktera s plesnom formom koja je stilski bliža kasnijem razdoblju
stvaralaštva. Skladba Galop di bravura nastala 1840. godine donosi plesnu formu koju prevlada
virtuozni karakter. Inspiraciju je Smetana pronašao u djelu Valse di Bravoura Franza Lista.
Oktavne pasaže u desnoj ruci i akordički skokovi u lijevoj ruci zahtijevaju veliki napor u tehnici
izvođenja, a zvukovna igra i ležernost u visokome tonskom registru nadopunjuju karakter
skladbe. Kako je Smetana stjecao novo znanje kod profesora Josefa Proksche tako su i njegove
skladbe bile uspješnije, a također je primjetan utjecaj Chopina i Schummana na njegove
skladbe. Bagatelles a impromptus (1844.) ciklus je od osam klavirskih skladbi u obliku pjesme
s programskim nazivima. Ciklus originalnoga naziva na francuskome jeziku ima tonalitetni
plan građen na kvintnome krugu (C-a-G-e-D-h-A-fis) koji podsjeća na redoslijed tonaliteta
Chopinovih Preludija. Prva skladba naziva L'innocence (Nevinost) donosi nam disonantni zvuk
svojom nepripravljenom septimom i pomakom u intervalu tritonusa u basu koji narušavaju
osnovni tonalitet. Druga skladba L'abattement (Potištenost) zvukovno je slična prethodnoj
skladbi, pogotovo njezin kraj koji završava u disonantnom ozračju. Treća skladba Idylle (Idila)
donosi smirujući onomatopejski zvuk u kombinaciji s ritmom u šesnaestinskoj vrijednosti dok
je četvrta skladba Le desir (Tuga) nadopunjujući lirski kontrast u odnosu na prethodnu skladbu.
Peta skladba La joie (Radost) ritamskom pokretljivošću u triolama donosi nam vedriji zvuk no
to raspoloženje mijenja se u šestoj skladbi Le conte (Bajka) koja svojom uzvišenom baladom
donosi karakterni kontrast. Sedma skladba L'amour (Ljubav) i osma skladba La discorde
(Nesloga) donose još veći karakterni kontrast: polagana i nježna melodija sa smirujućim
harmonijama u sedmoj skladbi nastavak dobiva u vrlo oštrom i nervoznom zvuku osme skladbe.
Ciklus vrlo domišljate podjele i programske građe prikazuje Smetanu u razdoblju savladavanja
harmonije što je vrlo primjetno u zvukovnoj atmosferi ovih skladbi.
11
Slika 2 Notni zapis skladbe Nevinost, taktovi 1-13
Lístky do památníku je ciklus malih programnih skladbi koje su nastajale od 1844. do 1849.
godine. Prvotna Smetanina zamisao bila je izdvajanje skladbi u svim tonalitetima poredanim
po kvintnome krugu u jedan ciklus sastavljenog od 24 skladbe. Zbog dugačkog razdoblja
skladanja samo je prvih šest skladbi objavljeno sukladno ovoj ideji. Ostale skladbe izdane su
samostalno. U tim skladbama Smetana je pokazivao usvojeno znanje i napredak tijekom studija
a većina ih je bila inspirirana i posvećena kolegama ili osobama koji su ga okruživali u tom
trenutku. Inspiracija za još jedan ciklus bila je svadba njegove učenice Marie Thun za koju je
Smetana napisao ciklus od tri skladbe Svatební scény (Svadbene scene) 1844. godine. Svatební
průvod (svadbena povorka) prikazuje motiv svadbene koračnice koji u triju nakratko prekida
lirska melodija. Druga skladba Ženich a nevěsta (Mladoženja i mladenka) je polka vedrog
karaktera i lirske melodije koja se izmjenjuje u dionicama visokog i srednjeg registra te bogate
modulacije srednjega dijela. Posljednja treća skladba Svatební veselí (svadbeno veselje)
plesnog je karaktera sa strogim ritmom, a u njoj se izmjenjuju razni plesni motivi. Nakon
savladanih svih poglavlja teorije glazbe Smetana svoje znanje pokazuje u završnome radu
Sonata g-moll iz 1846. godine. Od profesora je dobio samo smjernice, a za konačnu koncepciju
djela zaslužan je sam Smetana. Utjecaj na ovu skladbu i njegov rad imao je nastup Hectora
Berlioza u Pragu. Idée fixe14 i programna glazba15 promijenili su Smetaninu predodžbu o
konzervativnim cikličkim formama. Mogućnost da glazba svojim resursima i izvanglazbenim
sadržajem stvara snažan i osebujan izraz svidjela se Smetani jer je pomoću toga mogao lakše
izražavati svoje misli.
14 Motiv sjećanja koji se uvijek ponovno pojavljuje. (idée fixe = franc. stalna misao) 15 Programna glazba je instrumentalna glazba stvorena prema nekom izvanglazbenom sadržaju.
12
Smetanina primjena novih sredstava i napredak u skladanju vidljiv je i u njegovom djelu Six
morceaux caractéristiques (Šest karakternih skladbi) iz 1847. godine gdje je povezao elemente
apsolutne glazbe i nove programne glazbe. Ciklus od šest skladbi karakterizira zrela virtuoznost
i detaljnija razrada teme koje ovo djelo čine tehnički izazovnijim. Također je ovo djelo posebno
po tome što ga je poslao svome prijatelju Franzu Lisztu kao poklon kada je od njega tražio
financijsku pomoć za otvorenje škole. Liszt je to djelo predstavio svom prijatelju Johannu von
Herbecku na jednom druženju na kojem je prisustvovao i Smetana. Herbeck je tom prilikom
uvrijedio Smetanu i ismijao češki narod i njegovu glazbu. Tvrdio je da se znaju baviti samo
poljoprivredom ali ne i skladati u što se upleo Liszt koji je izveo Smetanino djelo te uvjerio
Herbecka da nije bio u pravu. Toga dana Smetana je obećao da će učiniti sve kako bi Češka bila
poznata u svijetu.
Smetana je u svom opusu također imao skladbe u kojima je primarni cilj bio izraziti svoje
političke stavove. Pochod Národní gardy (Marš Narodne garde) i Pochod studentské legie
(Marš studentske legije) nastali su 1848. godine a inspiraciju je Smetana pronašao u revoluciji16
koja je izbila te godine. Pochod Národní gardy nastao je prema studenskoj pjesmi Gaudeamus
igitur koju je Smetana pjevao sa prijateljima još za vrijeme školovanja.
Djelo Vzpomínky na Čechy ve formě polek (Sjećanje na Češku u obliku polke) nastalo je 1859-
60. godine, a u njemu Smetana izražava tugu za domovinom dok boravi u Švedskoj . Ciklus od
četiri skladbe podijeljen je u dva opusa. Prilikom izdavanja 1863. godine prvi opus posvećen je
Smetaninoj bliskoj prijateljici Fröjdi Beneckovoj, a drugi opus njegovoj supruzi Betty. Ciklus
obogaćuje nostalgičan zvuk i kromatika, a također je primjetan utjecaj Chopina. Prva skladba
Polka „a-moll“ započinje melankoličnom melodijom, u odsjeku Un poco allegrammente plesna
melodija donosi život ovoj skladbi koja se ponovno vraća u početno ozračje. Druga skladba
Polka „e- moll“ sličnog je karaktera kao i prethodna, a započinje mirnom melodijom nakon
koje se javi plesni karakter no i dalje djeluje vrlo nostalgično. Treća skladba Polka „e-moll“
donosi nam življi karakter s lirskom melodijom, ovo skladba u ciklusu ima dvije verzije te je
kratkog opsega. Četvrta skladba Polka „Es-dur“ donosi nam durski tonalitet, nakon uvoda
dolazi plesni karakter kojeg nakratko prekida akordička melodija, ali plesni karakter prevlada
do samog kraja ove skladbe.
16 Revolucija 1848.–1849., poznata kao Proljeće naroda, naziv je za društvene i nacionalne pokrete i nemire u više
europskih zemalja u kojima su razne društvene i nacionalne skupine postavljale zahtjeve za političkim, društvenim
i gospodarskim promjenama.
13
Smetana se vraćao klavirskim skladbama i u kasnijoj fazi svoga života kada je već imao
problema sa sluhom. Ciklus od šest skladbi Rêves (Snovi) nastao je 1875. godine odmah nakon
gubitka sluha. Kao i u klavirskim skladbama s početka njegova stvaralaštva Smetana koristi
oznake na francuskome jeziku a skladbe je posvetio svojim učenicima. Tehnički zahtjevi i u
ovim kasnim skladbama na vrlo su visokoj razini, no sadržajem i stilom vraća se na sami
početak svoga stvaralaštva kada je inspiraciju pronalazio u djelima Liszta. Prva skladba Le
Bonheur éteint (Ugašena sreća) počinje slobodnom kadencom u kojoj se javljaju fragmenti
teme, a u uvodu se može primijetiti sličnost s introdukcijom skladbe Vyšehrad . Druga skladba
La Consolation (Utjeha) već u introdukciji skladbe od četiri takta ocrtava nam temu, s
trostrukim silaznim motivom stvarnosti, želje i tuge na koji se nadovezuje pasaža kojom nas
skladatelj uvodi u motiv vlastitoga sna. Treća skladba En Bohême (U Češkoj) s podnaslovom
„Seoski prizor“ započinje pastoralnom melodijom koja se javlja u razmaku oktave u oba glasa
i uvodi nas u temu polke koja nastupa u prigušenom karakteru kako bi još više naglasila
pastoralni ugođaj. Četvrta skladba Au Salon (U salonu) odmah nam u kratkom uvodu donosi
sve što je karakteristično za skladbu a to je osminski udar nakon kojeg se javlja šesnaestinski i
polovinski akord s melodijom u gornjem glasu. Peta skladba Près du Château (Ispred dvorca)
donosi nam patetični karakter koji se javlja u melodiji oba glasa na početku skladbe iz kojeg se
kasnije razvija vrlo snažan karakter koji se stalno pojačava, a akordi između glavne teme i
pratnje donose još moćniji zvuk. Posljednja šesta skladba La Fête des Paysans Bohémiens
(Proslava čeških seljana) svojim plesnim i dinamičnim karakterom donosi nam slavlja seljana
koji je javlja odmah u introdukciji skladbe te stvara drugačiji ugođaj od prethodnih skladbi.
Za njegov posljednji ciklus zaslužan je Antonín Dvořák koji je svojim djelom Slavenski plesovi
inspirirao Smetanu da napiše svoj ciklus České tance I, II (Češki plesovi). Prvi ciklus od četiri
polke nastao je 1877. godine. Prva skladba Polka „fis-moll“ trodijelnog je oblika te nam donosi
dvije teme. Prva je tema virtuoznog karaktera građena od šesnaestinskih notnih vrijednosti, a
javlja se odmah u prvome dijelu skladbe. Iz te teme kasnije se razvija figura u dionici basa u
drugome dijelu skladbe koja nastupa prelaskom u tonalitet D-dura na koji se nadovezuje druga
tema pjevnog karaktera. Druga skladba Polka „a-moll“ počinje melodijom u basovskom
registru koja se razvija iz piana te se na nju nadovezuje motiv polke u tonalitetu Fis-dura. Treća
skladba Polka „F-dur“ vrlo živahnog karaktera donosi nam melodiju koja svojim zvukom
postupno raste u sve jači intenzitet. Četvrta skladba Polka „B-dur“ započinje polkom u tempu
Lento te se kasnije razvija u pravi brzi tempo polke u dvjema varijantama trija. Drugi ciklus
plesova nastao je 1879. godine, a sastoji se od deset skladbi koje su nastale prema tradicijskim
14
pjesmama i plesovima. Smetana ovim skladbama daje nazive, pa je tako prva skladba Furiant
nastala prema starom tradicijskom plesu koji je tipičan za seoski narod. Nakon toga slijede
Slepička, Oves, Medvěd, Cibulička, Dupák, Hulán, Obkročák, Sousedská i Skočná.
3.2 Solo pjesme i zborska glazba
Smetana je svoje solo pjesme i zborsku glazbu počeo pisati još za vrijeme studija, no ova vrsta
glazbe kasnije je ostala zapostavljena. Kako je Smetana savladao skladateljski zanat, svoje
znanje iskazivao je u operama te nije više imao potrebu pisati ova dva žanra. Zborska djela u
najvećoj mjeri možemo zahvaliti zboru Hlahol za koji je Smetana skladao a kratko vrijeme bio
je i njegov zborovođa.
Prve dvije solo pjesme za klavir i glas nastale su 1846. godine za vrijeme studija, Liebchens
Blick i Lebewohl napisane su prema njemačkome tekstu autora B. Breigera i W. Melhopa. Iste
godine nastale su druge dvije pjesme, trodijelna pjesma Schmerz der Trennung na tekst Ch. M.
Wielanda i romantična pjesma Einladung na tekst J. G. Jacobija. Zborska glazba iz tog
razdoblja skladana je polifonom i homofonom tehnikom renesanse i baroka koje je Smetana
proučavao za vrijeme studija. Valja spomenuti i studentske radove: Ich hoffe auf den Herrn
četveroglasna je zborska fuga nastala je 1846. godine, Lobet den Herrn također je pisan u
baroknom stilu, dok je Heilig ist der Herr Zebaoth skladan u renesansnom stilu za zbor a
capella. Ofertorij u d-molu i Ofertorij u G-duru pisani su za mješoviti zbor, orgulje i mali
orkestar.
Prva skladba nakon završetka studija bila je inspirirana revolucijom koja je izbila 1848. godine.
Píseň svobody (Pjesma slobode) pisana je za jednoglasni zbor i klavir. Josef Jiří Kolár napisao
je tekst skladbe koja poziva ljude da se bore za svoju domovinu, a Smetana je smatrao kako
ovo djelo treba postati češka Marseillesa. Popijevka za tenor i klavir Liebesfrühling na tekst F.
Rückerta nastala je 1853. godine za vrijeme odlaska hrvatskog tenora Franje Stazića iz Praga u
Beč. Nakon dužeg vremenskog perioda Smetana sklada novo zborsko djelo. Píseň česká (Češka
pjesma) nastala je 1860. godine na tekst Jana Jindřicha Mareka. Prvo izdanje ovog djela bilo je
za muški zbor bez instrumentalne pratnje, no Smetana je ponovno izdao ovo djelo 1868. godine
pod nazivom Česká píseň (Češka pjesma) uz klavirsku pratnju. Konačna verzija skladbe kao
kantate za mješoviti zbor i orkestar završena je 1878. godine. Djelo u četiri stavka budi narod i
daje mu snagu u daljnjoj borbi za svoju domovinu. Iduća dva djela Tři jezdci (Tri konjanika) i
Odrodilec (Odmetnik) pisana su za zbor Hlahol za vrijeme vodstva Hallera i Smetane. Muški
zbor a capella Tři jezdci (Tri konjanika) nastao je 1862. godine, a inspiraciju za ovo djelo
15
Smetana je pronašao u smrti Jana Husa i revoluciji koja je izbila nakon toga. Smetana je i ovim
djelom želio probuditi revolucijski duh naroda a u tome mu je pomogao i autor teksta Jiljí
Vratislav Jahn. Nakon odstupanja sa mjesta zborovođe Smetana je ostao prisutan svojim
djelima. A capella skladbe za muški zbor nizale su se jedna za drugom: Rolnická (Seljačka,
1868.), Slavnostní sbor (Svečani zbor, 1870.), Píseň na moři (Pjesma na moru, 1876.), Věno
(Miraz, 1880.), Modlitba (Molitva, 1880.), Heslo I, II (Lozinka, 1882.) i posljednja Naše píseň
(Naša pjesma, 1883.). Smetanina inspiracija bila je šarolika: dok je Slavnostní sbor (Svečani
zbor) posvetio svom prijatelju Karlu Havličku, djelo Píseň na moři (Pjesma na moru)
inspiraciju crpi iz njegovog boravka u Švedskoj. Smetana također u svome opusi ima tri
troglasna a cappela djela pisana za ženski zbor. Má hvězda (Moja zvijezda), Přiletěly
vlaštovičky (Doletjele su lastavice) i Za hory slunce zapadá (Za goru sunce zalazi) nastali su
1878. godine na zahtjev zborovođe Hallera. Kao i ostala djela nisu bila uspješna, no to nije
spriječilo Smetanu da ponovno upotrijebi pojedine elemente ili cijele skladbe u nekim drugim
kompozicijama.
3.3 Komorna glazba
Nakon niza klavirskih skladbi Smetana je svoje znanje iz instrumentacije pokazao u komornim
djelima. Prvo među njima, Klavirski trio u g-molu, počeo je skladati 1855. godine nakon smrti
kćeri Bedřiške. Iako je Smetana izgubio još dvije kćeri smrt Bedriške jako ga je potresla zbog
toga što je ona bila glazbeno najtalentiranije dijete. Smetana je želio svoju tugu i bol izraziti
glazbom. U prva dva stavka Smetana svojim lirskim temama iznosi bol i tugu koju osjeća, no
u trećem stavku javlja se nova nada u život. Smetana je skladanje dovršio u svega dva mjeseca,
a prvi put je izvedeno 3. prosinca 1855. godine. Tehnički vrlo zahtjevno, djelo nije naišlo na
razumijevanje kritike u Smetanino doba, jedino ga je Franz Liszt razumio te je njime bio
oduševljen.
Nakon dužeg vremenskog razdoblja 1876. godine Smetana se odlučuje skladati svoje drugo
komorno djelo. Motiv je opet pronašao u svome životu, budući da ga je postupni gubitak sluha
natjerao na razmišljanje o životnim postignućima. Gudački kvartet u e-molu „Z mého života“
(Iz moga života) nastao je 29. prosinca 1876. godine. Radi se o programnom djelu od četiri
stavka u kojemu svaki stavak opisuje pojedino razdoblje njegova života. Prvi stavak sonatne
forme opisuje njegovu naklonost prema glazbi u mladenačkim danima i izazivanju sudbine.
Drugi stavak Qusi polka u funkciji scherza trodijelne je forme te opisuje njegovu mladenačku
bezbrižnost za vrijeme skladanja svojih prvih kompozicija, polki i kvadrilja. Treći stavak Largo
sostenuto dočarava ljubav prema djevojci koja ja postala njegova prva supruga, a četvrti stavak
16
govori o ljubavi prema narodnoj glazbi i radosti koju ta glazba donosi. Načela forme sonatnog
ronda u kombinaciji s tehnikom variranja (npr. glavna tema u t. 7, 47 i 77) javlja se u trećem
stavku, dok je četvrti stavak ponovno u sonatnoj formi s glavnom temom građenom od dviju
misli (t. 1 i 9) i sporednom temom (t. 37). Smetana se na kraju prisjeća motiva iz prvoga stavka
u koji se nadovezuje četverotakt tona E u prvoj violini a koji predstavlja nadolazeći skladateljev
gubitak sluha. Skladba bogatog i dramatičnog sadržaja s dubokom emocionalnošću premijerno
je izvedena 23. ožujka 1879. godine te je naišla na kritike kako je stilom bliža orkestralnom
nego komornome djelu. Skladba je brzo postigla inozemni uspjeh zahvaljujući izvedbi u
Weimaru 15. svibnja 1880. godine.
Odmah nakon inozemnog uspjeha gudačkog kvarteta Smetana 1880. godine sklada dva dua za
klavir i violinu u tonalitetima A-dura i g-mola pod nazivom Z domoviny (Iz domovine). Smatra
se da je ovo komorno djelo jedno od tehnički manje zahtjevnih djela te je zato bilo omiljeno
među izvođačima. Iako je Smetana već pri samome kraju svoga života, a njegova bolest je
uznapredovala, nije dopustio da ga to sprječava u njegovom skladanju.
Njegovo posljednje komorno djelo, Drugi gudački kvartet u d-molu nastalo je 1882. Godine, a
premijerno je izvedeno 3. siječnja 1884. godine. Prvi stavak Allegro u tročetvrtinskom je taktu,
njegov slog je težak a forma vrlo neobična, što stvara probleme izvođačima pri razumijevanju
ovoga djela. Iako Smetana nije odustao od skladanja, posljedice njegove bolesti primjetne su u
ovome djelu. Već u prvoj temi ovog stavka skladatelj donosi nemir koji osjeća te se ta tema
pojavljuje kroz cijelu skladbu. Druga tema u mirnijem tempu zvuči žalosno dok se u trećoj
kombiniraju elementi prve teme uz oštar ritam prvo u violončelu a kasnije i u violi. Stavak
završava drugom temom u tonalitetu F-dura. Drugi stavak Allegro moderato plesnog je
karaktera, sa središnjim odsjekom Andante cantabile donosi mirnu i dražesnu melodiju. Nakon
vrlo slobodne forme prvog stavka drugi stavak sličan je formi ronda. Treći stavak Allegro non
più moderato, ma agitato e con fuoco vrlo je nemirna karaktera i oštre zvukovnosti. Svi
instrumenti počinju sa pasažama u dinamici fortissimo s naglašenom prvom teškom dobom, što
podsjeća na prvi stavak. Nemir se polako smanjuje te nastupa mirna i polifona tema u C-duru
potom se mirna melodija izmjenjuje s nemirnom temom s početka te nas dovode do mirnog
završetka stavka. Četvrti stavak Presto u d-molu šest osminske mjere počinje temom koja je
iznesena unisono u svim dionicama, nakon čega se javlja tema koja ponovno smiruje tijek
skladbe te vodi do optimističnog i smirenog kraja. Djelo nije bilo prihvaćeno u vrijeme kada je
nastalo, izvedeno je samo iz poštovanja prema skladatelju. Iako se ovaj kvartet nadovezuje na
17
prvi kvartet, primjetna je razlika u skladanju. U prvom kvartetu skladatelj koristi forme iz
razdoblja klasicizma dok je u drugom kvartetu forma slobodnija.
3.4 Orkestralna glazba
Kada je Smetana donio odluku da želi biti glazbenik morao je savladati teoriju glazbe kako bi
postao što uspješniji. Za vrijeme studiranja kod Josefa Proksche imao je prilike raditi prema
knjizi Adolfa Bernarda Marxa Die Lehre von der musikalischen Komposition i analizirati djela
poznatih glazbenika (Beethovena, Berlioza, Chopina) kako bi proširio svoje znanje. Smetana
je stečeno znanje pokazivao kroz glazbu koju je skladao za klavir najviše zbog toga što je njegov
profesor bio slijep te nije mogao kontrolirati pisani rad. Vrlo brzo Smetana se odlučio okušati i
u orkestralnim djelima na što ga je potakla izvedba njegova djela Lujzina polka. Skladatelj
Pavel Svoboda napisao je orkestraciju za to djelo s kojom Smetana nije bio zadovoljan.
Prve Smetanine instrumentalne skladbe Menuet u B-duru i Galop bajadera nastale su 1842.
godine. Smetana do tada nije imao iskustva s instrumentacijom te zbog toga nije poštovao
klasična pravila instrumentacije već je pisao instrumentaciju po vlastitom nahođenju U prvoj
skladbi Menuet u B-duru od instrumenata koristi tri violine, violu, kontrabas, flautu, dva
klarineta, obou, fagot, trubu i timpane. Melodiju su donosile prve violine unisono s prvim
klarinetom, a ostatak instrumenata imao je pratnju koja je bila puno glasnija od melodija, dok
je dionicu fagota zapisao ispod dionice timpana. U Galopu bajadera Smetana pravilno koristi
instrumentaciju te povećava broj instrumenata, dodaje piccolo flautu, četiri roga, dvije trube i
dva trombona što pokazuje veliki napredak u kratkom vremenskom razdoblju. Kako je Smetana
bio veliki revolucionar koji je svoju borbu za nacionalni identitet vodio glazbom a ne oružjem,
njegovo djelo Slavnostna uvertira „D-dur“ nastalo je 1848-9. godine nakon propale pobune
protiv njemačke diktature. Njegovo iduće djelo skladano je povodom vjenčanja cara Franje
Josipa I. i bavarske princeze Elizabete. Trijumfalna simfonija napisana 1854. godine Smetanin
je vjenčani poklon. Ovo je djelo klasične četverostavačne forme odlučio napisati u nadi da će
se Franjo Josip okruniti i za češkog cara što je tada bila velika želja češkog naroda. Kako
Smetana nije dobio nikakav odgovor na poklon odlučio je djelo izvesti sam. Na koncertu koji
je održan 26. veljače 1854. godine Smetana je izveo svoju simfoniju te se tako po prvi put
predstavio javnosti kao dirigent i skladatelj simfonija. Na tome koncertu nastupio je također i
kao izvođač svojih skladbi za klavir, no publika je pokazivala najviše zanimanja za njegovo
novo simfonijsko djelo. Ovaj koncert je Smetani bio poseban i zbog toga što je na njemu bila
prvi i posljednji put prisutna njegova najstarija kći Bedřiška. Inspiraciju za ovo djelo Smetana
je pronašao u Austro-Ugarskoj himni autora Josepha Haydna, Smetana Haydnovu temu koristi
18
kroz sva četiri stavka simfonije: u stavku Allegro vivace javlja se u pianissimu pred kraj
provedbe, dok se u drugom stavku Lento maestoso javlja već u uvodu. U treći stavak Allegro
vivo (Scherzo) melodija nije doprijela ali se zato u potpunosti javlja u četvrtom stavku Allegro
non troppo ma energico u cijelom orkestru u kodi stavka kao završetak djela.
Smetanin nacionalni identitet u glazbi na kratko je ostao zaboravljen za vrijeme boravaka u
Švedskoj. U tom razdoblju Smetana inspiraciju za skladanje pronalazi u djelima Williama
Shakespearea, Friedricha Schillera i Adama Gottloba Oehlenschlägera. Prvo djelo Richard III.
nastalo je 1859. godine prema istoimenom Shakespeareovu djelu, a po uzoru na Lisztove
simfonijske pjesme. Oblik je relativno slobodan, a djelo se prema Shakespeareu dijeli na tri
cjeline: prva opisuje vladara i njegove protivnike, druga porast Richardove moći i treća pad
tiranina i pobjedu dobra. Između drugog i trećeg dijela, epizoda s užasnim snom odvija se prije
odlučujuće bitke. Struktura djela prilično je komplicirana, no unatoč tome slušatelj se može
orijentirati u njemu, budući da također nailazimo na promišljenu rad s motivima i temama koje
se presijecaju, isprepliću, pojavljuju i nestaju. Iako je djelo skladano po uzoru na programnu
glazbu Smetana ga je koncipirao tako da može zvučati i djelovati samostalno. Njegova druga
simfonijska pjesama nastala je iste godine kao i prethodna. Simfonijska pjesma Wallensteinov
logor naziv je dobila prema djelu Friedricha Schillera. Koncept ovoga djela sličan je prethodnoj
simfonijskoj pjesmi. Pjesma prikazuje večer, noć i jutro u vojnom logoru. Najobuhvatniji dio
pjesme je prikaz večeri uz pripadajući živahni ugođaj. Svojom formom djelo podsjeća na
jednostavačnu simfoniju. Orkestracija je osmišljena na način da i pojedinci i orkestar u cjelini
mogu pokazati sve svoje čari muziciranja. Posljednja simfonijska pjesma Hakon Jarl iz
razdoblja boravka u Švedskoj nastala je 1861. prema djelu danskog pisca Adama Gottloba
Oehlenschlägera. Simfonijska pjesma govori o protjerivanju zakonitog kralja Olafa iz Norveške
od strane Hakona koji nasilno preuzima vlast te uvodi poganstvo u zemlju. No Olaf se ne
predaje tako lako i sa vojskom ponovno ulazi u zemlju kako bi pridobio naklonost naroda što
mu i uspijeva. Kada Hakon shvati da gubi moć, bježi u planine, no njegovi prijatelji izdaju
njegovo povjerenje i zarobe ga. Smetana u ovome djelu prikazuje Hakona kao junaka što ne
odgovara originalnoj verziji autora A. G. Oehlenschlägera. Stilski koncept sličan je ostalim
skladbama iz toga razdoblja. Simfonijska je pjesma slobodne forme te podijeljena na tri djela.
Prvi dio prikazuje motive kršćanstva, svećenika i Olafa nakon kojeg se javlja novi motiv
ushićenog Hakona te ponavljanje motiva kršćanstva koji završava zborom svećenika. Drugi dio
donosi njihov susret nakon kojega se javljaju motivi kršćanstva, zatim Hakona u herojskom
19
stilu i naposljetku Olafa. Završni dio počinje korlanom intonacijom u kojoj se ponovno javljaju
motivi kršćanstva i Olafa dok na kraju autor veliča motiv Hakona kojemu se toliko divi.
Nakon povratka u domovinu Smetana sklada nekoliko djela za potrebe umjetničke udruge čiji
je član bio, primjerice uvertire za lutkarske igre Doktor Faust (1862.) i Oldřich i Božena
(1863.), glazbu za žive slike Rybář (1869.) i Libušin soud (1869.) te polku Našim děvám
(1863.). Pochod ke slavnosti Shakespearově nastao je 1864. godine povodom 300. godina
rođenja Williama Shakespeara, a izvedbu je dirigirao sam Smetana. Slavnostna uvertira „C-
dur“ nastala je 1868. godine povodom polaganja kamena temeljca za Narodno kazalište, a polka
Venkovanka skladana je 1879. godine povodom obljetnice Národní besedy. No najvažnije
njegovo orkestralno djelo nastajalo je dugi niz godina.
3.4.1 Má vlast
Smetanino najveće orkestralno djelo ciklus je od šest simfonijskih pjesama Má vlast (Moja
domovina). Smetana je djelo počeo skladati nakon završetka opere Libuše koja je dovršena
1872. godine, no smatra se da je Smetana te godine počeo skladati samo skice dok se za
nastanak skladbe smatra 1874. godina kada je započela orkestracije prve simfonijske pjesme.
Realizacija ovoga djela trajala je dugi niz godina te je često bila prekidana, no konačna verzija
nastala je 1880. godine pred sam kraj skladateljeva života. U ciklusu nailazimo na sjećanja iz
češke povijesti te krajolik koji ga čine posebnim i jedinstvenim. Ovaj Smetanin vrhunski komad
jedno je od najboljih djela češke klasične glazbe. Prvu simfonijsku pjesmu skladao je u
razdoblju kada je već imao probleme sa sluhom. Iako je imao liječničku zabranu da se bavi
glazbom Smetana nije odustajao od skladanja.
Njegova prva simfonijska pjesma naziva Vyšehrad nastavak je na operu o Libuši čija je radnja
smještena upravo na tom mjestu. Vyšehrad, dvorac u kojem je živjela obitelj Přemysl, smješten
na je na uzvisini s pogledom na cijeli Prag a ispod njega protječe rijeka Vltava. Smetana skladbu
započinje malim motivom koji mu se neprestano javljao u glavi. Taj motiv donosi nam dionica
druge harfe dok se na nju nadovezuje kadenca prve harfe. Nakon kratkog uvoda harfi Smetana
motiv razrađuje u dionicama drvenih puhača. Sada se taj isti motiv javlja u ritmiziranom obliku,
no ne gubi svoj karakter. Prije nastupa istog tog motiva u gudačima javlja nam se drugi motiv.
U dionicama drvenih puhača i rogova između kadenci harfe nastupa motiv koji je Smetana
iskoristio i u svojoj operi Libuše. Ponovo dolazi prvi motiv sada u sve jačem i jačem zvuku te
se na kraju razvije u orkestralni tutti u dijelu Grandioso te se dva motiva spajaju u jedan zvuk.
Nakon toga dolazi do mirnije zvučne atmosfere u kojemu se izmjenjuju ta dva motiva. U dijelu
Allegro vivo melodija dobiva novi oblik. Iz unisona gudača razvija se novi imitacijski oblik koji
20
donosi nemirnu melodiju sve do odsjeka Più allegro kada ponovno nastupa početna mirna
melodija. U ovoj dramatičnoj glazbi promjena raspoloženja je očekivana zbog skladateljeve
životne situacije. Smetana uspoređuje svoj život s poviješću Vyšehrada. Smetana je u jednom
trenutku svoje bolesti vidio nadu i svijetlost a u drugome opet samoću i strah kao što je i
Vyšehrad kroz svoju povijest imao slavne trenutke ali i one u kojima je njegova slava bila
zaboravljena. U dijelu Allargando nastupa tragični pad slave i javlja se melodija puna tuge.
Melodija je sve tiša i mirnija, a u narednome molskome odsjeku javlja se još jednom početni
motiv s pratnjom gudačkih instrumenta koji dovodi do završne balade koju donosi harfa sa
svojim pasažama. Cijela skladba završava s početnim motivom u puhačkim instrumentima.
Prva izvedba ovoga djela održana je 1875. godine, a i najžešći Smetanini kritičari bili su
oduševljeni izvedbom.
Smetana odmah nastavlja sa radom na drugoj simfonijskoj pjesmi Vltava koju je počeo skladati
20. studenog 1874. godine, a završio ju je u svega osamnaest dana. U ovoj skladbi skladatelj
zapisuje karakterne oznake za svaki dio skladbe što do sada nije činio. Prvi odsjek označio je
kao izvor Vltave, a motiv prirode Smetana ocrtava u zvuku nježnih flauta koje donose tu
početnu snagu i nemirnost rijeke. Iako je slaba, ona je vrlo pokretljiva te traži svoj put. Taj
početni motiv donijet će nam glavnu temu ovoga djela, no najviše je zanimljivo to da motiv
podsjeća na materijal iz prethodne simfonijske pjesme Vyšehrad. Kada stavimo tonove u isti
tonalitet i istu ritamsku vrijednost vidjet ćemo da motivi imaju dosta sličnosti. Motiv u ovome
djelu Smetana je pronašao u najdužoj rijeci s dva izvora koja protječe kroz Češku. Za vrijeme
života u Pragu Smetana je imao prilike živjeti u blizini rijeke te je tako mogao promatrati njezin
tok. Kao i u svim Smetaninim djelima i Vltava ima svoju simboliku. Rijeka s toplim i hladnim
izvorom metafora je za ljudski život i borbu češkoga naroda. Stapanje ta dva izvora donosi nam
dionica klarineta kada se pridruži početnome motivu u dionici flaute te donosi snažniji i jači
tok tj. zvuk rijeke Vltave. Smetana je tim motivom htio dočarati i moć naroda svoje zemlje koja
postaje sve jača kada udruži svoje snage. Nastupom gudača Smetana dobiva na jačini zvuka
koji vodi do glavne teme ove skladbe. Smatra se da je glavna tema parafraza jedne tradicijske
pjesme „Kočka leze dírou“. Iako je izvorno imala drugačiju melodiju, ta je pjesma danas slavna
zahvaljujući Smetani. Nastupom fanfara u dionici roga nastupa novi dio skladbe okarakteriziran
kao šumski lov. Uz dionicu gudača koji i dalje donose motiv toka rijeke u limenim puhačima
javlja se motiv lova. Stišavanjem zvuka fanfara nastupa nova tema. Promjenom mjere iz
šestosminske u dvočetvrtinsku slijedi nova tema u ritmu polke, što je Smetana označio kao
seosku svadbu. Ona donosi sliku sreće i veselja ljudi, no savršenu životnu idilu na tren prevlada
21
motiv toka rijeke. Uz ritam polke, u dionici flaute javlja se ritam koji nas podsjeća na prvu
temu. Motiv prve teme ponovno dolazi do izražaja u nastavku skladbe u dionici flaute i
klarineta, a uz pratnju harfe također se javlja akord limenih puhača. Smetana je ovim odsjekom
htio prikazati znamenitosti i slavu naroda koje predstavljaju dionica limenih puhača. Fantazija
i san dolaze do izražaja u ovome dijelu skladbe koji ima vrlo mističan naziv „Mjesec i ples
vila“. No taj sanjarski duh prekine povratak glavnog dijela skladbe koji se javlja u još
intenzivnijem obliku. Jaki zvuk postaje još jači u odsjeku nazvanom Svatojánské proudy
(Brzaci sv. Ivana) koji je dobio naziv prema području toka rijeke Vltave. Duboka stjenovita
dolina remeti tok rijeke te stvara brzace koji su vrlo jaki i opasni. Ova prepreka toku rijeke
metafora je za sve životne prepreke na koje čovjek nailazi. Fanfare limenih puhača glavni su
materijal ovoga odsjeka koje pojačava vrlo prodoran zvuk piccolo flaute dok se u pozadini
nameće motiv rijeke u gudačima. Rat dviju tema nakratko utihne što dovodi do neizvjesnosti
koju prekida povratak osnovnog motiva koji se razvija iz najtiše dinamike i doseže svoj
maksimum. Povratak glavne teme sada u durskome tonalitetu Smetana je označio kao široki
tok rijeke koji se ne zaustavlja nego još jači kreće prema naprijed. Rijeka Vltava svojim tokom
stiže do Praga. što je vrhunac ove skladbe. Smetana za ovaj dio skladbe koristi oznaku „motiv
Vyšehrada“,, što simbolizira kraj toka rijeke Vltave ali i slavnu češku povijest koja je vezana
za to mjesto. Herojski marš u kojemu se javlja tema prve simfonijske pjesme vrhunac je slave
koji nam donose limeni puhači. Nakon toga zvuk se smanjuje i dovodi nas do kraja djela koji
završava s dva akorda cijeloga orkestra. Tok rijeke nestaje u daljini jednako kao što i slavna
povijest ostaje u prošlosti. Smetana u ovoj simfonijskoj pjesmi oslikava tok rijeke Vltave
koristeći se metaforama iz češke povijesti. Izvedba ovoga djela održana je 1875. godine, a
jednako kao i prethodna simfonijska pjesma doživjela je veliki uspjeh. Kako je Smetana u to
vrijeme bio potpuno gluh, izvedbu je dirigirao njegov kolega Adolf Čeh.
Svoju treću simfonijsku pjesmi Smetana je počeo skladati 16. siječnja 1875. godine. Kako su
prve dvije simfonijske pjesme inspirirane motivima prirode i znamenitostima Smetana je želio
da njegova iduća skladba prikazuje ljude i njihov karakter. Za ovo je djelo autor motiv pronašao
u legendi o ratu djevojaka. Djevojke nakon smrti kraljice Libuše ratuju protiv njezinog supruga
Přemysla koji preuzima vlast. Nezadovoljne odnosom prema ženama odluče se na bitku protiv
muškaraca. Grupa djevojaka predvođena Vlastom načinila je svoje sjedište u dvorcu Děvín.
Kralj doznaje za njih te šalje svoju vojsku na čelu s Ctiradom da ih napadne. Prolazeći šumom
vojnici sretnu djevojku Šárku vezanu za drvo te joj odluče pomoći. Šárka govori kako su nju i
njezinog oca napale djevojke te da su je ostavile vezanu u šumi i pobjegle, na što joj on ponudi
22
da je odvede kući. Šárka zamoli Ctirada da se još malo odmore te njegovim ljudima ponudi piće
kako bi se osvježili. Vrlo brzo svi usnu a Šárka zamoli Ctirada da zatrubi na njezin rog kako bi
još jedanput probala dozvati svog oca. No Ctirad nije bio svjestan da je sve to varka, tj. da je
Šárka dio grupe žena. Na Šárkin znak grupa žena kreće u napad koji završava krvavim činom.
Smetana svoju treću simfonijsku pjesmu naslova Šárka započinje strastvenim tematskim
oblikom koji je nastao zrcalnim kontrapunktom osnovnog elementa iz kojeg je nastao i motiv
Vyšehrad. Tema iz uvoda prenosi se i u idući motiv koji je zvukovno sve žešći kako bi dočarao
sve jači poziv u pomoć Šárke koja je zarobljena u šumi. Zadnji akord stapa se sa sljedećim
motivom koji podsjeća na topot konja koji koračaju šumom. Dio Più moderato assai predstavlja
dolazak Ctirada koji će spasiti Šárku te zvuk topota konja na kratko prevlada melodija klarineta
i violončela koji dočaravaju razgovor između Šárke i Ctirada. Solo violončela vodi do nove
ljubavne teme koja se javlja u tonalitetu A-dura. Iako je melodija vrlo romantičnog zvuka u
pozadini se javlja varijacija prvotnog motiva koji nas podsjeća na borbu između Šárke i Ctirada.
U novome odsjeku skladbe nakon uvoda limenih puhača nastupa novi plesni motiv. Motiv vrlo
jake ritamske strukture nakratko utihne, a duboki tonovi u fagotu uvod su u solo roga na koji se
javlja odgovor u solu klarineta. Nakon uspješne prevare Šárke i znaka roga za napad dolazi
ponovno početni divlji motiv osvete. Sada se taj motiv javlja u jako snažnom i dinamičnom
zvuku u kojem se ističe solo trombona koji još više osnažuje tu osvetu žena muškarcima. U
ovoj skladbi Smetana želi dopustiti slušatelju da sam razvije svoju ideju o zbivanjima u djelu.
Za razliku od prethodne simfonijske pjesme gdje Smetana stavlja karakterne oznake za svaki
odsjek ova simfonijska pjesma ih nema. Praizvedba je održana je 1877. godine što je izazvalo
veliku pozornost javnosti najviše zbog izbora tematike djela. Javnost je smatrala kako u
povijesti postoje puno bolje legende koje su mogle biti motiv za ovo djelo.
Njegova iduća simfonijska pjesma dovršena je 18. listopada 1875. godine. Motiv za ovo djelo
Smetana je našao u češkoj prirodi. Iako je djelo započeto prije treće simfonijske pjesme Šárka
Smetana nije želio dati prednost tome djelu zbog karaktera skladbe. Simfonijska pjesma Z
českých luhů a hájů (Iz čeških lugova i gajeva) donosi sliku šuma i prirode. Zajedničkim
nastupom motiva iz Vltave u dionicama drvenih puhača i gudača i akordima u dionici rogova
nastupa prva tema koja od samog početka skladbe raste i razvija se sve do nastupa sola klarineta
koji umiruje glazbeni tijek. Početak novoga odsjeka skladbe Allegro poco vivo, ma non troppo
donosi nam samostalno dionica prve violine. Nakon osam taktova isti taj motiv nastupa u
dionici druge violine te se prenosi u dionicu viole, violončela i na kraju kontrabasa. Ovaj kanon
u gudačima donosi nam žamor lišća i cvrkut ptica što zajedno čini jedan koncert razigrane
23
prirode u koji se upliće kvartet rogova koji donosi svoju široku melodiju. Ta melodija
predstavlja himnu života na trenutke se gubi, no svakim svojim pojavljivanjem postaje sve jača
i na kraju njezina tema prevlada te nas vodi do idućeg odsjeka skladbe. Allegro quasi polka
donosi ritam narodnog plesa polke, no motiv nastupa u prekidima te se svaki put javlja u sve
izrazitijem obliku dok u potpunosti ne preuzme vodstvo. Dominaciju teme nakratko prekida
novi pjevni motiv koji nastupa naizmjenično s temom polke. Nakon motiva polke ponovno
nastupa himna životu koja nas vodi prema kraju skladbe završnim akordima u najjačoj dinamici
cijeloga orkestra. Ovo simfonijska pjesma svoju premijeru doživjela je 10. prosinca 1876.
godine, a to je zanimljivo ponajviše zbog toga što je simfonijska pjesma koja joj u ciklusu
prethodi bila izvedena godinu dana kasnije.
Pretposljednja simfonijska pjesma nosi naziv Tábor a inspirirana je husitskim17 ratovima.
Najsnažniji motiv ove skladbe je upravo husitski koral. Taj motiv koristi se i u operi Libuše a
prikazuje njezino proročanstvo, što predstavlja vrlo snažan historijski element koji Smetana
koristi u više skladbi. Djelo je završeno 13. prosinca 1878. godine. U njemu se pojavljuju tri
vrlo slične teme. Započinje mirnom temom sa dugim tonovima kontrabasa, violončela i timpana
na koje se nadovezuju ritmizirane fanfare. Taj motiv nekoliko se puta ponavlja sve do odsjeka
Grandioso kada cijeli orkestar u najjačoj dinamici donosi isti motiv fanfara. Kratki koral nas
uvodi u također kratku, mirniju temu drugog dijela skladbe. Molto vivace donosi nam ponovno
živahnu temu koja se izmjenjuje sa sporim koralnim dijelovima. Ponovni vrhunac kao i na
početku skladbe dolazi u odsjeku Lento maestoso kada se ponovno javlja ritam fanfara u
najjačoj dinamici kao i na početku skladbe. Djelo završava sličnim motivom koji započinje u
Più animato. Dok puhači imaju akorde dionica timpana donosi motiv fanfara. Pred kraj gudači
preuzimaju motiv fanfara s kojim skladba i završava.
Smetana je odmah po završetku ove simfonijske pjesme počeo skladati posljednje djelo ovoga
ciklusa. Simfonijska pjesma nazvana Blaník nastavak je na prethodno djelo što se može
primijetiti iz početnog motiva. Smetana je ciklus slagao u paru dvije po dvije skladbe koje se
nadovezuju, a sličnost je najviše prisutna u posljednje dvije simfonijske pjesme. Ovo djelo
dovršeno je 9. ožujka 1879. godine, svega tri mjeseca po dovršetku prethodne simfonijske
pjesme. Smetanina glavna inspiracije bila je gora Blaník u čijim je ljepotama imao prilike
uživati odrastajući. Također, ova gora krije puno tajni i legendi o češkoj povijesti, a Smetanu
je najviše inspirirala vezano za vrijeme husitskih ratova kada su se vojnici tamo skrivali.
17 Husitski ratovi započeli su 1419. godine nakon smrti Jana Husa koji se borio za reformu Crkve koja bi donijela
prevođenje Biblije na narodni jezika i odbacivanje mnogih nauka Katoličke crkve.
24
Skladba započinje istim koralom kojim je prethodna skladba završila, a svaki put snažnija tema
razvija se u nove, još veće tvorbe. Izmjenom instrumenata skladba polako utihne, a oštri ritam
nestaje, što nas vodi do novog odsjeka skladbe. Solom oboe počinje bojažljiva melodija u dijelu
Andante non troppo koja nam donosi motiv pastirske idile koji podsjeća na motiv iz opere
Braniboři v Čechách. Nakon uvoda oboe skladba postupno razvija dramatičan zvuk pomoću
korala koji postupno raste i pada, no u odsjeku Tempo di marcia nastupa u snažnijem i
dramatičnijem zvučnome ozračju koji nas uvodi u jednu svečanu koračnicu. Koračnica
predstavlja ljudsku snagu i vjeru te borbu za slobodu. Nakon što motiv marša nakratko utihne,
u dionici gudača javlja se motiv koji nas vodi do vrlo moćnog odsjeka Grandioso gdje orkestar
zajedničkim snagama donosi motiv husitskih ratova koji predstavlja simbol snage naroda.
Jakim zvukom cijeloga orkestra Smetana postiže taj željeni efekt snage i moći. Tokom skladbe
motiv marša nakratko se gubi, no kasnije se javlja u još izrazitijem obliku dostižući vrhunac,
nakon čega u odsjeku Largamente maestoso nastupa motiv husitskog korala s početka skladbe.
Motiv Vyšehrada u djelu Grandioso dovodi ovu skladbu do slavnog završetka s porukom
prisjećanja na slavnu češku povijest. Posljednje dvije simfonijske pjesme bile su izvedene 4.
siječnja 1880. godine povodom pedesete obljetnice Smetaninog umjetničkog djelovanja.
Prvotna verzija naziva bila je samo Vlast, no prošireni oblik Má vlast (Moja domovina) Smetani
se više svidio te ga odlučuje iskoristiti za konačan naziv svoga ciklusa. Prva izvedba cijeloga
ciklusa održana je 5. studenog 1882. godine.
Smetana pri samom kraju svoga života nakon uspješnog ciklusa Má vlast odlučuje skladati novi
orkestralni ciklus pod nazivom Pražský karneval (Praški karneval). Njegova ideja bila je
stvaranje potpuno nove vrste orkestralne skladbe. Koncept ciklusa trebao se stilski nadovezati
na ciklus klavirskih skladbi České tance (Češki plesovi), no nažalost nije ga uspio dovršiti te su
ostali samo fragmenti osim s iznimkom Introdukcije i Poloneze. U daljnjem radu na ovome
ciklusu trebali su se postupno pojavljivati određeni plesni oblici na kojima bi Smetana razvijao
lirske i epske melodije. Smatra se kako je Smetana motiv za ovo djelo uzeo iz pedesetih i
šezdesetih godina, preciznije iz vremena boravka u Švedskoj, a najviše se povezuje sa
njegovom skicom za klavirsku skladbu Macbeth. Zvukovnost ovoga djela modernog je
karaktera iako je nastalo 1883. godine a možemo reći kako je bliža djelu Mauricea Ravela „La
Valse“ koje je skladano 1920. godine nego suvremenim skladbama.
Iako se na prvi pogled čini kako manjkavosti proizlaze iz skladateljeve bolesti, detaljnija analiza
dovodi do zaključak da je djelo građeno od manjih cjelina koje se stapaju u jednu homogenu
strukturu. Premijera dvaju dovršenih stavaka je održana 2. ožujka 1884. godine povodom
25
šezdesetog rođendana skladatelja, a vrlo neuspješna izvedba pripisuje se neobičnoj formi i
nelogičnostima u partituri koje su kasnije ispravljene. Smetanino zdravstveno stanje nije
dopuštalo prisustvovanje izvedbi kao niti dovršetak ovoga orkestralnoga djela.
3.5 Opere
Smetana se kao skladatelj najviše isticao u opernome žanru. Njegove su opere ostavile veliki
trag u povijesti glazbe, a zahvaljujući jednoj od njih Smetana je diljem svijeta ostao poznat kao
nacionalni skladatelj. Za vrijem boravka u Švedskoj nacionalni stil nije bio prisutan u njegovim
djelima, što se promijenilo dolaskom u domovinu te zahvaljujući tom interesu danas imamo
prilike uživati u Smetaninim opernim djelima.
Opera na češkom jeziku prije Smetane nije doživjela veliki uspjeh, na repertoarima se nalazio
vrlo malen broj čeških opera koje su uspjele steći naklonost publike. Najuspješnija opera
Dráteník (Drotar) skladatelja Františka Škroupe bila je omiljena među publikom zbog svog
komičnog sadržaja. Također je jedna od prvih važnijih opera skladanih na češki libreto, no nije
stekla veliku slavu zbog velikog utjecaja Mozarta i njegovog stila koji više nije bio interesantan
publici. Uz Smetanu u opernom žanru uspjeh su postigli Jan Nepomuk Škroup, Jan Bedřich
Kittl i Theodor Václav Bradský. Kritičari Smetanina rada František Pivoda i Jan Nepomuk
Maýr također su se okušali u opernome žanru, no njihova djela nisu postigla značajan uspjeh
što se vjerojatno odrazilo na njihovo mišljenje o Smetaninu radu. Kada je Smetana počeo
skladati opere naišao je na niz problema a jedna od najvećih bila je glazbena deklamacija. Bilo
je potrebno od samih temelja izgraditi deklamaciju čeških riječi kako bi njegove opere bile što
uspješnije. Također je bilo potrebno spojiti modernu glazbu s tradicijskim pjesmama i
plesovima, a najviše uspjeha u sintezi ta dva segmenta imao je zahvaljujući Wagneru i njegovoj
reformi opere. Zamjenom opernih brojeva scenama, lajtmotivima i novom ulogom orkestra
Smetana je mogao ostvariti svoje ciljeve, no neki segmenti poput Wagnerove beskonačne
melodije nisu mu odgovarali. Također, za razliku od Wagnera Smetana u svoje opere uvodi
puno više zborske glazbe jer je smatrao da će time postići još jači nacionalni duh kojemu je
težio. Za Smetanu je vrlo bitan aspekt realističnosti koji je pronašao kod Beethovena. Njegova
opera Fidelio postavlja na scenu likove i radnju iz aktualne društvene stvarnosti što je Smetana
također smatrao bitnim.
Grof Harrach 1862. godine objavio je natječaj za najbolju operu s temom iz češke povijesti ili
komičnu operu iz češkog nacionalnog života. Smetana je imao priliku pokazati svoj
skladateljski talent te se u veljači 1862. godine odlučuje napisati operu Braniboři v Čechách
26
(Branibori u Češkoj). Karel Sabina napisao je libreto koji govori o povijesnim događajima iz
1278. godine. Opera u tri čina započinje smrću kralja Přemysla Otakara II. nakon čega zemljom
nastavi upravljati njegov nećak Ota Braniborský. Kao skrbnik malodobnog nasljednika Václava
II. odlučuje se preuzeti potpunu kontrolu nad zemljom tako što nećaka pošalje u grad
Brandenburg. U zemlji nastane pobuna protiv vladavine Branibora u kojoj se ujedinjuje cijela
zemlja. Smetana je operu završio 1863. godine i odlučio poslati na natjecanje, te iako je žiri bio
strog Smetana svojom operom osvaja prvu nagradu. Zbog skladateljskog koncepta koji je
Smetana preuzeo od Richarda Wagnera djelo nije bilo u potpunosti prihvaćeno kao nacionalno,
no pružilo je dobre temelje za daljnji razvoj što je još više motiviralo Smetanu. Premijera opere
dugo je odgađana zbog ravnatelja kazališta Jana Nepomuka Maýra, no promjenom vodstva 5.
siječnja 1866. godine opera je predstavljena javnosti.
Kako bi udovolji svim kritičarima, a najviše publici Smetana se odlučuje skladati komičnu
operu s narodnim obilježjima, jednostavne forme i stilski drugačiju od Wagnerovih opera.
Jednostavan veseli i zabavni libreto Karla Sabine nastao je 5. srpnja 1863. godine, a govori o
životu seoskih ljudi i njihovoj svakodnevnici. Naziv djela Prodaná nevěsta (Prodana nevjesta)
Smetana je osmislio sam, a prvotna zamisao bila je skladati operetu u dva čina s govornim
dijalozima nalik recitativima u operi buffi. Ta verzija djela premijerno je izvedena 30. svibnja
1866. godine, a naišla je na kritike zbog nizanja scena bez ikakvoga povezivanja. Nedovoljan
uspjeh natjerao je Smetanu da svoje djelo prepravi. Korekcije djela bile su opsežne te je iz
komičnog glazbenog igrokaza 25. rujna 1870. godine nastala opera. Prva izvedba nije sadržava
plesne elemente, ariju Mařenke Ten lásky sen i recitativ koji djelu daje drugačiji karakter. Kako
na praizvedbi djelo nije bilo dovoljno komično, Smetana je inspiraciju potražio kod skladatelja
Alberta Lortzinga i Petera Corneliusa. Da izbjegne parodiju opere Smetana je vrlo pažljivo
birao sredstva kojima će poboljšati komičnost. Korištenjem osebujnih motiva za poboljšanje
karakterizacije likova i starih opernih sredstava poput kolorature i ponavljanja riječi mogao je
doseći još bolju komičnost. Također, i uporaba dueta i ansambala pomoglo je da djelo učini još
kvalitetnijim. Odmah u uvertiri opere vidimo raskoš orkestra, njegovu svrhu da donese dublju
psihološku karakterizaciju i prati sve događaje na sceni.
Iako je opera komičnog karaktera njezin sadržaj govori o teškome životu i nedaćama na koje
čovjek nailazi. Spajanjem dvije suprotnosti u jedno Smetana je dobio jedinstveno djelo u koje
je morao uložiti puno truda bez obzira na opseg i formu. Komična opera u tri čina govori o
zaljubljenome mladome paru koji nailazi na prepreke u svome životu. Jeník, mladi muškarac
kojeg maćeha otjera od kuće, prisiljen je tražiti sreću daleko od svoga doma. Putem nailazi na
27
djevojku Mařenku u koju se zaljubi, no njihova ljubav nailazi na kušnju. Mařenka dobiva
bračnu ponudu od Jeníkove obitelji da se uda za njegovog polubrata Vašeka koju odbija
govoreći kako je svoje obećanje dala drugome. Seoski posrednik Kecal koji je bio zadužen za
dogovaranje braka odluči podmititi Jeníka nudeći mu novac u zamjenu za Mařenku. Jeník
prihvaća ponudu uz uvjet kako se Mařenka može udati samo za Míchinog sina na koji Kecal
pristaje ne znajući da je Jeník smislio prevaru. Mařenka misleći da je iznevjerena pristaje udati
se za njegovog polubrata koji se pridružuje cirkuskoj trupi te svi dogovori oko braka propadnu
i prije nego su počeli. Jeník očekujući pogrešku svoga polubrata koji nije bio dorastao bračnome
životu razotkriva svoje namjere te traži dopuštenje kako bi se oženio Mařenkom. Nakon što
cijela obitelj shvati o kakvoj je prijevari bila riječ daju svoj blagoslov ljubavi mladoga para a
opera završava slavljem sretne ljubavi koja se suprotstavila sudbini.
Slika 3 Notni zapis opere Prodana nevjesta, taktovi 98-105
Smetana kao temelj ove opere koristi ljubav mladih ljudi, seoski život, prirodu, zbor koji širi
veselje i ples donoseći radost pokreta koji u potpunosti prati glazba. Kada je Smetana počeo
skladati ovo djelo morao je zaviriti u svoju bilježnicu s motivima kako bi pronašao inspiraciju.
Ta praksa bila je uobičajena za Smetanu, u bilježnici je zapisivao svoje misli koje su mu se
javljale u određenom trenutku a kasnije bi ih koristio u svojim djelima i to nekoliko puta. U
operi Prodaná nevěsta Smetana koristi tri motiva koja su nastala prije samoga libreta. Motiv u
tonalitetu G-dura koji donosi zbor u prvom činu nastao je 1862. godine a Smetana ga je zapisao
pod nazivom "Zbor u komičnoj operi". Drugi motiv građen od intervala sekste nastao je u
svibnju 1863. godine a Smetana ga koristi u duetu Věrné milování. Treći motiv Smetana je
napisao 1849. godine u ciklusu od tri klavirske pjesme naziva Svatební scény (Svadbene scene).
Posljednja pjesma Svatební veselí (Svadbeno veselje) preuzeta je skoro u cijelosti u introdukciji
prvoga čina, a dočarava nam veselje i ples seoskih ljudi. Smetana motiv seoskog veselja koristi
i u svojoj simfonijskoj pjesmi Vltava iz 1874. godine što dokazuje da i dalje u svojim djelima
želi ocrtati nacionalni duh koristeći se već znanim motivom.
28
Slika 4 Notni zapis opere Prodana nevjesta, taktovi 684-689
Za vrijeme skladanja Prodane nevjeste i još uvijek neizvedene opere Braniboři v Čechách
(Branibori u Češkoj) Smetana sklada svoju treću operu Dalibor. Libreto za operu u tri čina
napisao je na njemačkom jeziku Josef Wenzig dok je za prijevod na češki jezik zaslužan Ervín
Špindler. Osnovni motiv opere nastao je 13. svibnja 1863. godine svega dan ranije od dueta iz
njegove prethodne opere.
Slika 5 Prva verzija osnovnog motiva opere Dalibor, taktovi 16-21
Djelo nastajalo je od 1865. do 1867. godine, a premijera je održana 16. svibnja 1868. godine
povodom polaganja kamena temeljca za izgradnju Narodnog kazališta. Povijesna opera Dalibor
najtragičnija je Smetanina opere koju je skladao. U središtu radnje nalazi se sudbina viteza
Dalibora kojeg nakon bitke kralj Vladislav II. Jagelović osuđuje na smrtnu kaznu zbog ubojstva.
Kao svjedok pozvana je Milada, sestra ubijenog, koja jedinim krivcem za smrt svoga brata
smatra Dalibora, no nakon svih činjenica koje je čula počinje sumnjati u njegovu krivnju te na
kraju počne gajiti osjećaje prema njemu. Milada uz pomoć Jitke pokušava spasiti Dalibora koji
u zatvoru čeka smrtnu kaznu. Kako bi skratio vrijeme u zatvoru, Milada prerušena u dječaka
donosi Daliboru violinu na kojoj je svirao njegov preminuli prijatelj Zdeněk. Miladin plan da
oslobodi Dalibora nailazi na probleme jer ga u ključnome trenutku odvodi straža. Milada ljuta
kreće u napad na dvorac sa svojom vojskom, no biva ranjena te umire Daliboru na rukama.
Shrvan od boli Dalibor umire u borbi s radosnom misli na to kako će se ponovo susresti s
Miladom.
29
Smetana uz pomoć glazbe ocrtava karakter likova što je vidljivo u prikazu glavnoga lika
Dalibora. Odmah na početku opere u tempu Largo maestoso u tonalitetu g-mola naznačuje
tužnu sudbinu junaka dok se u tonaliteta Fis-dura u odsjeku Maestoso ocrtava smirenost
glavnog lika prilikom izlaska pred sud. Opera stilom i modernom orkestracijom ponovno teži
Wagneru iako je radnja vrlo slična operi Fidelio zbog psihološkog prikaza likova. Skladba je u
stilskome smislu bila vrlo moderna te je dugi niz godina bila neshvaćena i oko nje su se vodile
razne polemike, no smatra se prekretnicom u prihvaćanju novoga modernoga stila u češkoj
glazbi od kojega Smetana nije odustajao te je smatrao kako glazba mora težiti napretku i
prihvaćanju novih suvremenih stilova.
Slika 6 Notni zapis opere Dalibor, taktovi 541-544
Oko godinu dana nakon završetka opere Dalibor Smetana počinje skladati svoju novu operu
Libuše. Za libreto na njemačkome jeziku ponovno je zaslužan Josef Wenzig, a za prijevod Ervín
Špindler. Smetana je prvi čin opere završio u rujnu 1871. godine, drugi je čin nastao u veljači,
a treći u studenome 1872. godine. Opera je trebala biti izvedena prilikom krunidbe cara Franje
Josipa I. do koje nije došlo. Devet godina po završetku opera je premijerno izvedena 1881.
godine na otvaranju Narodnog kazališta. Otvorenju je prisustvovao princ Rudolf koji pozvao
Smetanu da mu se pridruži prilikom izvedbe, no Smetana je tada već izgubio sluh što je stvaralo
poteškoće u komunikaciji.
Opera u tri čina donosi nam legendu o Libuši koja je preuzela vlast nakon smrti svoga oca.
Libuše je kao vladarica morala donositi presude u sporovima te ja tako bila pozvana da presudi
u sporu dvojice braće oko posjeda. Na njezinu odluku kako zemlju trebaju podijeliti stariji brat
Chrudoš reagira neprihvaćanjem zbog toga što ju je donijela žena. Povrijeđena tom izjavom,
Libuše se odlučuje udati za Přemysla, što razveseli narod. Sukob između braće koji se zapravo
dogodio zbog djevojke biva riješen bez pomoći vladara te se obojica braće odluče pomiriti pred
novim vladarom Přemyslom i tražiti oprost od Libuše. Na kraju Libuše proriče slavnu
budućnost češkog naroda.
Svečana opera donosi apoteozu snage naroda te nije smjela sadržavati nikakve tragične
elemente. Smetana i u ovoj operi koristi svoje prijašnje radove poput uvertire Libušin soud
30
(Libušina sudbina) nastale 1869. godine i klavirske skladbe Lístek do památníku u G-duru iz
1848. godine. Poznato je već kako se Smetana nije volio držati strogih harmonijskih pravila što
u ovoj operi dolazi do izražaja u korištenju neakordičkih tonova ili modulacijama iz c-mola u
fis- mol tako što melodija postupno dosegne ton fis te se zadrži na njemu toliko dugo da slušatelj
zaboravi na prethodni tonalitet te od toga tona dalje nastavi melodiju u novom tonalitetu.
Slika 7 Primjer modulacije iz opere Libuše
Smetana često koristi i kontrapunktske postupke poput spajanja motiva Libuše i motiva
Přemysla.
Slika 8 Notni zapis opere Libuše, taktovi 59-61
Također u ovoj operi Smetana donosi bogatiju instrumentaciju koja stvara puniji zvuk te svojom
bojom postiže još svečaniji karakter opere u odnosu na onaj koji Smetana koristi u svojim
simfonijskim pjesmama te se zbog toga Uvertira ove opere smatra njegovom prvom
simfonijskom pjesmom. Zbog teme koja proizlazi iz mita tj. legende Smetana se u ovoj operi
najviše približava Wagnerovu stilu.
Nakon uspjeha Prodane nevjeste i razdoblja sadržajno ozbiljnih opera Smetana se vraća
komičnome žanru. Njegove tri iduće opere komičnoga sadržaja nastavak su na Prodanu
nevjestu koja je imala najveći uspjeh dok su opere nastale nakon nje ostale zapostavljene. Opera
u dva čina Dvě vdovy (Dvije udovice) nastala je 1874. godine na libreto Emanuela Züngela
nastalom prema francuskoj komediji Les deux veuves (Dvije udovice) Jeana Pierrea Féliciena
Mallefillea, a donosi nam okruženje bogate češke buržoazije. Smetana je želio napraviti
kontrast svojoj prvoj komičnoj operi, zbog toga radnja donosi visoko društvo u salonskome
okruženju. Također, radnja je morala biti prebačena iz Francuske u češku suvremenost što je
libretist učinio prema strogim skladateljevim uputama.
31
Radnja se odvija na imanju dviju udovica Karoline i njezine rođakinje Anežke. Karolina je žena
puna energije dok je Anežka često zamišljena. Jednoga dana na imanje dolazi lugar Mumlal
koji ih informira kako se u šumi nalazi lovokradica koji niša ne može uloviti. Na tu informaciju
Anežka se zacrveni što Karolina primjećuje te naređuje lugaru da zarobi lovokradicu. Mumlal
ispuni svoju obavezu te dovede lovokradicu Ladislava na imanje gdje ga zatoče kako bi mogli
održati suđenje. Karolina primjećuje kako se Ladislavu sviđa boraviti na imanju te shvaća da je
on došao zbog Anežke u koju je zaljubljen, no ona to ne želi priznati te sudbinu svoga dragog
prepušta Karolini. Karolina poziva Ladislava na plesnu zabavu kako bi učinila Anežku
ljubomornom što i postiže, te Anežka u naletu ljubomore skine crnu haljinu i ode na zabava
gdje zatekne Karolinu i Ladislava zajedno. Na kraju Karolina priznaje da je očijukanje s
Ladislavom bila samo šala, Anežka prizna svoju ljubav Ladislavu te se na karaju zaruče.
Smetana ovom operom postaje tvorac moderne salonske komične opere iz suvremenog doba
što je bila novost u Češkoj. Iako lik Mumlala podsjeća na Kecala iz Prodane nevjeste razlika
među njima je velika jer se Mumlal zna kretati tj. ponašati u gospodskim krugovima. Smetana
je također težio jednostavnoj salonskoj konverzaciji koju je lako razumjeti. Prva verzija opere
koja je sadržavala govorne dijaloge premijerno je izvedena 27. ožujka 1874. godine te je dobila
velike ovacije publike, no kritičari su zanemarili Smetanin rad. Godine 1877. Smetana je
preradio operu zamijenivši dijaloge recitativom te dosegao veću melodramatičnost. Orkestar
kao i zbor u operi imaju ulogu podizanja raspoloženja kod slušatelja te su samo pozadina koja
prati radnju opere. Opera je nakon Smetanine smrti doživjela nekoliko preinaka koje je započeo
Václav Novotný 1893. godine s neuspjelim pokušajem poboljšanja, dok je 1902. godine Karel
Kovařovic vratio operu u prvobitni oblik.
Smetana se u svojim idućim operama vraća starome provjerenom i uspješnom receptu te
njegove opere Hubička (Poljubac) i Tajemství (Tajna) radnju komičnog sadržaja pronalaze u
seoskome životu. Nakon povratka u komični žanr Smetana se sada u potpunosti vraća motivima
iz njegove najuspješnije opere Prodana nevjesta. Opere su izvorno skladane s recitativima, bez
dijaloga, a za libreto je zaslužna Eliška Krásnohorská.
Operu u dva čina Hubička (Poljubac) Smetana je započeo u siječnju a dovršio u kolovozu 1876.
godine, što operu čini jednom od Smetaninih najbrže skladanih kompozicija. Premijera održana
7. studenog 1876. godine imala je veliki uspjeh što je čini drugom najuspješnijom
skladateljevom operom. Također je prva opera koju je Smetana napisao u razdoblju gubitka
sluha što je primjetno u početnome motivu kojeg je zapisao u svoju knjižicu s motivima kao
"gubitak sluha se javlja", a taj se motiv kroz operu proteže u više inačica.
32
Slika 9 Motiv gubitka sluha iz opere Poljubac
Opera je komponiran kao jedna cjelina dok je podjela u dva čina dekoracijske, a ne glazbene
funkcije. Uvertira uvodi u raspoloženje opere a sadržajno je jednaka finalu zbora. Smetanine
tradicijske pjesme kao uspavanke Hajej můj andílku i pjesme Skřivánčí píseň donose operi
nacionalne elemente no najveće postignuće je uspavanka Letěla bělounká holubička koja je
postigla veliki uspjeh te se danas smatra pučkom pjesmom. Uvertira je skladana od motiva iz
opere a ostavlja dojam simfonijske strukture.
Radnja ove opere donosi nam intrige oko jednog poljupca. Lukáš i Vendulka bili su mladi
zaljubljeni par, ali Lukáševi su ih roditelji spriječili u naumu da se vjenčaju nakon čega se Lukáš
morao oženiti drugom ženom. Prilikom rođenja djeteta Lukášina supruga umire što mu daje
novu priliku s Vendulkom. Lukáš dolazi zaprositi Vendulku te traži poljubac koji ona odbija, a
to ga jako razljuti. Lukáš odlazi u gostionicu i nakon nekog vremena odluči riješiti nesporazum
oko poljupca, no pokušaj se ne pokazuje uspješnim te Vendulka bježi od kuće svojoj teti
Martini. Teta uvjeri Vendulku kako poljupcem ne čini ništa loše, ona se vraća kući a ovoga puta
Lukáš dovodi cijelo selo kako bi prisustvovalo prošnji. Poljubac ovaj put odbija Lukáš iz šale
što skoro uzrokuje novu svađu ali na kraju se zaljubljeni par ipak pomiri.
Opera u tri čina Tajemství (Tajna) nastala je 1878. godine (premijera 18. rujna 1878. godine), a
smatra se Smetaninom najkomičnijom operom. Kao i u prethodnoj operi Smetana se koristi
tradicijskim pjesmama što operi daje nacionalni efekt. Tajemství (Tajna) za razliku od Hubičke
(Poljubac) nije komponirana kao jedinstvena cjelina ali je zato bogatija komičnim elementima.
Osim komične radnje i likova Smetana uvodi i komične scene, npr. Skřivánkovu pjesmu uz
pratnju gitare, Bonifáceovu pripovijest Ja sam vojnik i ples duhova koji Kalina vidi u snu.
Smetana operu gradi iz dva osnovna motiva, motiva Kaline i tajne. Uvertira započinje motivom
tajne koji se iz tmurnog i ozbiljnog polifonog sloga razvija u vrlo komičan i veseli motiv.
33
Slika 10 Notni zapis opere Tajna, taktovi 1-4
Slika 11 Motiv Kaline iz opere Tajna, taktovi 100-101
Radnja opere smještena je na područje u kojemu je Smetana odrastao, što mu je dalo dodatnu
inspiraciju za likove iz njegove okoline kao što su zidari, domaćice, općinski noćni čuvar, lovac,
djeveruše, hodočasnice i hodočasnici. Također ga je zainteresirao motiv kada junak opere kreće
u pronalazak blaga, no ispada da je to blago njegova vjerna ljubav. Obitelj Kalina i Malina u
prošlosti su ušle u neprijateljske odnose. Kalina je pokazivao interes za Malininu sestru Rózu
ali su ga zbog siromaštva odbili njezini roditelji. Kalina odmah na prvoj prepreci odustaje od
ljubavi prema Rózi što je nju jako povrijedilo. U vrijeme kada opera započinje Kalina je udovac
i živi sa sinom Vítom i rođakom vojnikom Bonifáceom dok je Róza ostala slobodna i brinula
se za svoju nećakinju Blaženku, Malininu kćerku. Kako mu je Róza bila stalno u mislima,
Kalina je želio dokazati kako više nije prosjak već bogati čovjek iako zapravo ima dugove.
Izgradio je kuću te organizira slavlje na koje je pozvan i Malina, no između njih se tokom slavlja
javljaju trzavice koje započinje Malina svojim dobacivanjem kako je kuća izgrađena na dug.
Svađa kulminira borbom u kojoj ih rastavljaju njihova djeca Vít i Blaženka koji skrivaju svoju
ljubav od roditelja. Bonifáce za vrijeme borbe otkrije dokument u ruševinama stare kuće na
kojemu se nalaze informacije o skrivenom samostanskom blagu, no ne uspijeva se držati
obećanja kako će informacije držati u tajnosti te cijeli grad doznaje za blago. Kalina kreće u
potragu za blagom u nadi da će tako osvojiti Rózu. Vít i Blaženka potajno se sastaju na Bezdězu
gdje ih otkriva Boniface te dovodi Kalinu i Malinu koji su užasnuti vezom svoje djece. Vít
34
javno priznaje da se on i Blaženka vole, a on želi ići s njom čak i po cijeni da ga se njegov otac
odrekne i razbaštini. Róza se pridruži mladome paru te moli njihove roditelje da im daju svoj
blagoslov. Kalina je i dalje u potrazi za blagom i počinje kopati jamu koja ga odvede do Rózine
kuće te u tom trenutku oboje shvate da je ona njegovo blago. Sukobu između Maline i Kaline
dolazi kraj a njihova djeca Vít i Blaženka dobivaju pristanak za vjenčanje.
Komično-romantična opera u tri čina Čertova stěna (Vražja stijena) posljednja je Smetanina
opera nastala 1882. godine (premijera 29. listopada 1882. godine). Radnja libreta nastala je
prema legendi o Vražjim stijenama na obali rijeke Vltave kod Vyššeg Broda. Libreto Eliške
Krásnohorske zamišljen je kao komična opera, a radnja je preuzeta iz mita o viteškoj romantici.
Unatoč nekim smiješnim elementima djelo je prije svega slavlje upornosti ljubavi, plemstva,
muževnosti i predanosti.
Moćni gospodin Vok iz Rožmberka nema sreće u ljubavi. Vitez Jarek pokušava mu dogovoriti
bogatu mladenku ali ona ponudu odbija. Jarek se zaklinje pred dvorskim slugom Michálom
kako se neće oženiti sve dok njegov gospodar ne pronađe ljubav. Njegovo obećanje čuje rarach
(vrag) koji vidi priliku koju može iskoristit. No glavna rarachova meta je pustinjak Beneš koji
je odgovorio bogatu udovicu od udaje za Voka kako bi njegovo nasljedstvo pripalo Crkvi. Jarek
se sa svojom dragom Katuškom nalazi na obali Vltave gdje im se pridružuje Vok te ga Jarek
informira o neuspjelim zarukama. Vok govori kako je izgubio nadu da će se oženiti, no u tom
trenutku se uplete rarach u Benešovom ruhu te ga upozorava na Katušku. Vok iz šale zaprosi
Katušku, a ona iz očaja pobjegne Jareku u naručje. Vok odluči blagosloviti njihovu ljubav, no
Jarek je zbog svog obećanja primoran odbiti brak s Katuškom. U posjet dolazi Hedvika u koju
se Vok zaljubi na prvi pogled, no boji se iskazati svoje osjećaje. Dvorski sluga Michál tuguje
za propuštenom prilikom da postane Vokov tast te nagovara Katušku da pristane na ponudu
Voka. No rarach u Benešovom ruhu ne miruje nego nagovara Voka da se zaredi ako želi
osloboditi Jareka njegove zakletve, na što Vok pristajem pod uvjetom da ga još uvijek može
spasiti dolazak djevojke s kojom se može zaručiti. Michál vidi novu priliku da natjera Katušku
na udaju, no ona i Jarek odlučuju se pomoći Hedviki da dođe do samostana kako bi izjavila
ljubav Voku. U međuvremenu Beneš se odlučuje ispovjediti Michálu te mu to daje snagu da
nadvlada vraga u sebi. No rarach se ne predaje tako lako te poziva sve snage pakla da izgrade
branu na Vltavi tako da voda utopi Voka i Beneša. Rarach izaziva nevrijeme, no uz pomoć
molitve Katuška i Hedvika na Vražjoj stijeni uspiju nadvladati rarachovu moć te se oluja počne
povlačiti. Drugi dan nakon pobjede nad rarachom Voku dolazi poruka od kralja u kojoj ga
35
imenuje upraviteljem Austrije. Vok oduševljen ponudom moli Hedviku da pođe s njime na što
ona pristaje ali samo kao supruga. Na kraju svi slave pobjedu ljubavi Voka i Hedvike.
Smetana se nakon završetka Vražje stijene vraća operi koju je započeo 1874. godine.
Romantična opera Viola nije dovršena te je ostao samo fragment od 365 taktova iz kojih
možemo doznati stil djela. Libreto je napisala Eliška Krásnohorská prema Shakespeareovu
djelu Na Tri kralja ili kako hoćete. Te se radi o prvoj Smetaninoj operi u kojoj korist predložak
iz svjetske književnosti. Iz fragmenata je vidljiv napredak u povezanosti arije i recitativa.
Radnja opere započinje olujom u kojoj potone brod te su brat i sestra Sebastian i Viola prisiljeni
tražiti utočište, no nalaze ga na različitim mjestima. Sebastiana spasi kapetan Antonio dok Viola
utočište pronađe kod ribara imena Marco. Viola u olupinama pronalazi kovčeg s bratovom
odjećom te se odluči presvući kako bi se mogla uputiti u potragu za njime. Na obalu dolazi knez
Orsino koji je ljut zbog ljubavi prema Olivi te prilazi kolibi u kojoj se skriva Viola.
Nakon pogoršanja zdravstvenoga stanja 1883. godine gubitak pamćenja utjecao je na Smetanin
rad te nije bio u stanju dovršiti operu. Posljednju misao Smetana je skladao u siječnju 1884.
godine nakon toga dana više nije skladao te je tako došao kraj njegove skladateljske karijere.
Slika 12 Notni zapis opere Viola, taktovi 364-365
36
4. ZAKLJUČAK
Češka je kulturna scena bila slabo razvijena sve do pojave Mozarta 1786. godine i njegove
opere Figarov pir koja je svojim uspjehom potakla razvoj glazbene kulture. Godine 1803.
završilo je razdoblje komornih sastava u plemićkim kapelama. Glazbenik je postao „slobodni
umjetnik“18 (Nejedlý 1949:17) što je za to doba bila velika novost. Također je osnovan
konzervatorij (1808.), jedna od najstarijih institucija toga tipa u središnjoj Europi, a uvođenjem
njemačke opere u Pragu (1807.) pokrenuo se razvoj glazbene kulture. Promjene su omogućile
dolazak skladatelja poput Beethovena, Webera, Liszta, Berlioza i mnogih drugih koji su donijeli
novi stil i pogled na glazbu. Mozart kao najslavniji skladatelj u Češkoj nije davao previše
prostora drugim skladateljima, sve do 1840. godine kada je nekolicina glazbenika smatrala kako
trebaju dozvoliti razvoj moderne glazbe, a Berlioz, Wagner i Liszt bili su najbolji primjeri i
uzori. Tako je glazbena scena u Pragu dočekala svoju drugu, skoro „isključivo njemačku“19
fazu. Novom primjenom pojma narodno nastalo je načelo kako je velika svjetska umjetnost
nenarodna i nečeška, tuđinska umjetnost. (Nejedlý 1949:19) Tako se došlo na ideju kako bi
njihova nacionalna glazba trebala preuzeti temelje tradicijske pjesme te iz toga načiniti sustav
tonaliteta, melodijskih postupaka, harmonijskih spojeva i ritma koji bi se koristio kao temelj
umjetničkog stvaranja. U tom narodnom programu nastala je velika proturječnost između
napretka i narodnosti. (Nejedlý 1949:19). Dugi niz godina niti jedan skladatelj nije imao
uspjeha spojiti te dvije proturječnosti sve do dolaska Smetane koji se povratkom u domovinu
1861. godine odlučio posvetiti samo nacionalnoj glazbi.
Smetana je imao težak zadatak stvoriti nacionalnu glazbu koja nije imala nikakve temelje, a iz
kojih bi mogao graditi svoja djela. Morao je primijeniti forme i skladateljska sredstva drugih
skladatelja što nije naišlo na odobravanje publike i kritike. Smetana je tako svoju drugu operu
Prodana nevjesta skladao po želji publike s elementima koje oni smatraju nacionalnim a to su
plesovi (polka: furiant, skočna) i tradicijske pjesme („Kočka leze dírou“, „Hajej můj andílku“)
te tome dodao komičan libreto i iz toga napravio nacionalnu operu, moglo bi se reći vrlo
jednostavnu. To je i on sam tvrdio za svoju operu: „Prodana nevjesta je samo igračka, nisam
je skladao zbog velike želje za uspjehom nego zbog toga što što su mi govorili da sam blizak
Wagneru i da se ne mogu dokazati u jednostavnom slogu“20. Smetana je operom postigao veliki
18 „Hudebník stal se svobodným umělcem.“ 19 Nejedlý, Zdeněk: Zpěvohry Smetanovy, Prag: Státní nakladatelství politické literatury, 1954
20 Očadlík, Mirko: Smetanova Prodaná nevěst, Prag: Orbis, 1953
37
uspjeh i stekao naklonost publike koja mu je pomogla pri njegovom daljnjem radu. S tom
simpatijom prema njegovim djelima skladao je daljnje opere koje su još više stilom bile bliže
Wagneru ili Berliozu te je sve više nestajala ta razlika između tradicijskog i modernog
(napretka). Teško je procijeniti da li je Smetana stvarno nacionalni skladatelj ili samo skladatelj
koji je svojom glazbom promijenio percepciju publike. No očito je kako je Smetana postavio
temelje za razvoj moderne glazbe koja je bila potrebna češkoj kulturi, a to su prepoznali autori
Vladimír Helfert i Otakar Hostinský koji u svojim djelima taj uspjeh pripisuju upravo Smetani.
Jedan od najsnažnijih nacionalnih elemenata, mogli bismo reći i jedini "istinski" nacionalni
elemenat kojeg Smetana koristi, je slavna češka povijest, mitologija, legende i proročanstva
koji su neiscrpan izvor motiva za njegove skladbe. Možemo reći kako je to bitan element na
koji se češka kultura oslanja pa tako i Smetana u svojem ciklusu Moja domovina. U tom ciklusu
nema razlike između modernog i tradicijskog, on svojim zvukom dočarava sliku prirode i
znamenitosti pritom ostavljajući dojam moći i snage jedne nacije. U tom je djelu vidljiv dobro
savladan skladateljski zanat ali i talent koji u kombinaciji čine izvrsno djelo.
Smetana se pred kraj života suočio s gubitkom sluha što nije umanjilo njegovo skladateljsko
umijeće. Što se približavao kasnijoj fazi života Smetanin opus bio je sve veći, ali njegov žar za
nadmetanjem i borbom kako bi dostigao slavu tj. kako bi stekao poštovanje nije se umanjio.
Taj zadnji tračak borbe vidljiv je u klavirskom ciklusu Češki plesovi s kojim se suprotstavlja
svojim kritičarima. Ciklusom se nadovezao na Slavenske plesove s kojim je Dvořák postigao
popularnost te tako postao Smetanin nasljednik. Iako Smetana nije bio u potpunosti prihvaćen
njegov rad ostavio je veliki trag u povijesti glazbe. Postavio je temelje nacionalnog stila i uveo
nove moderne stilove na što je Češka čekala gotovo pola stoljeća.
38
5. LITERATURA
Abraham, Gerald, The Genesis of 'The Bartered Bride', Music & Letters, XXVIII, 1947, 1, str.
36-49, pristup 7. 2. 2018., <www.jstor.org/stable/854710 >.
Budiš, Ratibor: ‘Hudba’, Smetana, Robert (ur.), Československá vlastivěda IX –Umění,
svezak 3, Prag: Horizont, 1971, str. 180-225
Clapham, John, The Smetana-Pivoda Controversy, Music & Letters, LII, 1971, 4, str. 353-
364, pristup 7. 2. 2018., <www.jstor.org/stable/734710>.
Clapham, John, Smetana's Sketches for 'Dalibor' and 'The Secret', Music & Letters, LXI,
1980, 2, str. 136-146, pristup 7. 2. 2018., <www.jstor.org/stable/733338 >.
Everett, William A., Opera and National Identity in Nineteenth-Century Croatian and Czech
Lands, International Review of the Aesthetics and Sociology of Music, XXXV, 2004, 1, str.
63-69, pristup 7. 2. 2018., < www.jstor.org/stable/30032136 >.
Helfert, Vladimir, Bedřich Smetana (1824--2 March--1924), The Slavonic Review, III, 1924,
7, str. 141-155, pristup 7. 2. 2018., <www.jstor.org/stable/4201826 >.
Helfert, Vladimír: Česká moderní hudba, Olomouc: Index, 1936
Holzknecht, Václav: Bedřich Smetana život a dílo, Prag: Panton, 1984
Hostinský, Otakar: Bedřich Smetana a jeho boj o moderní českou hudbu, Prag: Jan Laichter
na Král. Vinohradech, 1901
Katz, Derek, Smetana's Second String Quartet: Voice of Madness or Triumph of Spirit?, The
Musical Quarterly, LXXXI, 1997, 4, str. 516-536, pristup 7. 2. 2018., <
www.jstor.org/stable/742284 >.
Large, Brian, Smetana's 'Brandenburgers', The Musical Times, CXVIIII, 1978, 1622, str. 329-
330,
39
pristup 7. 2. 2018., < www.jstor.org/stable/958347 >.
Large, Brian, Smetana's 'The Secret', The Musical Times, CXIII, 1972, 1551, str. 452-454,
pristup 7. 2. 2018., < www.jstor.org/stable/955430 >.
Machač, Josef: Bedřich Smetana a cizina, Prag : Bohd. Melichara v Hradci Král., 1910
Malý, Miloslav: Bedržih Smetana, Prag: Orbis, 1956
Mahler, Zdeněk: Nekamenujete proroky: Kapitoli ze života Bedřicha Smetanay , Prag:
Albatros, 1989
Nejedlý, Zdeněk: Dějiny opery Národního divadla, Prag: Práce, 1949
Nejedlý, Zdeněk: Zpěvohry Smetanovy, Prag: Státní nakladatelství politické literatury, 1954
Newmarch, Rosa, The Music of the Czecho-Slovak Races. IV, The Musical Times, LVIIII,
1918, 910, str. 541-545, pristup 7. 2. 2018., <www.jstor.org/stable/909187>.
Očadlík, Mirko: Klavírní dílo Bedřicha Smetany, Prag: Státní hudební vydavatelství, 1961
Očadlík, Mirko: Smetanova Prodaná nevěsta, Prag: Orbis, 1953
Očadlík, Mirko: Smetanova Má vlast, Prag: Orbis, 1953
Ottlová Marta, Tyrrell John: Smetana, Bedřich, Grove Music Online ur. Root, Deane (pristup
7. 2. 2018.),
http://www.oxfordmusiconline.com/subscriber/article/grove/music/52076?q=smetana&search
=quick&pos=2&_start=1#firsthit
St. Pierre, Kelly, Smetana's “Vyšehrad” and Mythologies of Czechness in Scholarship, 19th-
Century Music, XXXVII, 2013, 2, str. 91-112, pristup 7. 2. 2018.,
<www.jstor.org/stable/10.1525/ncm.2013.37.2.91>.
40
Smaczny, Jan: Smetana Bedřich, The Oxford Companion to Music ur. Root, Deane (pristup 7.
2. 2018.),
http://www.oxfordreference.com/view/10.1093/acref/9780199579037.001.0001/acref-
9780199579037-e-6262?rskey=cyAVHJ&result=1
Tyrrell, John: The Bartered Bride, Grove Music Online ur. Root, Deane (pristup 7. 2. 2018.),
http://www.oxfordmusiconline.com/grovemusic/view/10.1093/gmo/9781561592630.001.000
1/omo-9781561592630-e-5000005968?rskey=GeMbCZ&result=1
Popis slikovnih priloga
Slika 1 Notni zapis skladbe Louisina Polka, taktovi 1-17 - Neidentificirani izdavač, oko 1910.
(preuzeto sa http://imslp.org/wiki/Louisina_Polka%2C_JB_1:1_(Smetana%2C_Bed%C5%99ich)
1. 5. 2018.)
Slika 2 Notni zapis skladbe Nevinost, taktovi 1-13- Společnost Bedřicha Smetany, Prag, 1944.
(preuzeto sa http://imslp.org/wiki/Bagatelles_et_impromptus,_JB_1:19_(Smetana,_Bed%C5%99ich)
1. 5. 2018.)
Slika 3 Notni zapis opere Prodana nevjesta, taktovi 98-105- SNKLHU, Prag, 1953.
(preuzeto sa http://imslp.org/wiki/The_Bartered_Bride,_JB_1:100_(Smetana,_Bed%C5%99ich)
1. 5. 2018.)
Slika 4 Notni zapis opere Prodana nevjesta, taktovi 684-689, SNKLHU, Prag, 1953.
(preuzeto sa http://imslp.org/wiki/The_Bartered_Bride,_JB_1:100_(Smetana,_Bed%C5%99ich)
1. 5. 2018.)
Slika 5 Prva verzija osnovnog motiva opere Dalibor, taktovi 16-21, izvor Nejedlý Zdeněk:
Zpěvohry Smetanovy, str. 98.
41
Slika 6 Notni zapis opere Dalibor, taktovi 541-544, Orbis, Prag, oko 1950-ih
(preuzeto sa http://imslp.org/wiki/Dalibor,_JB_1:101_(Smetana,_Bed%C5%99ich) 1. 5. 2018.)
Slika 7 Primjer modulacije iz opere Libuše, izvor Nejedlý Zdeněk: Zpěvohry Smetanovy, str.
144
Slika 8 Notni zapis opere Libuše, taktovi 59-61, izvor Nejedlý Zdeněk: Zpěvohry Smetanovy,
str. 145
Slika 9 Motiv gubitka sluha iz opere Poljubac, izvor Nejedlý Zdeněk: Zpěvohry Smetanovy,
str. 175
Slika 10 Notni zapis opere Tajna, taktovi 1-4, izvor Nejedlý Zdeněk: Zpěvohry Smetanovy,
str. 185
Slika 11 Motiv Kaline iz opere Tajna, taktovi 100-101, izvor Nejedlý Zdeněk: Zpěvohry
Smetanov, str. 185
Slika 12 Notni zapis opere Viola, taktovi 364-365, izvor Nejedlý Zdeněk: Zpěvohry
Smetanovy, str. 245
42
6. PRILOZI
6.1 Popis skladbi
1832. - Kvapíček „D-dur“
1840.- Lujzina polka
1840.- Jiřinková polka
1840.- Galop di bravura
1842.- Ze studentského života
1842.- Menuet u B-duru
1842.- Galop bajadera
1844.- Bagatelles a impromptus
1844.- Lístky do památníku
1844.- Svatební scény
1846.- Liebchens Blick
1846.- Lebewohl
1846.- Schmerz der Trennung
1846.- Einladung
1846.- Ich hoffe auf den Herrn
1846.- Lobet den Herrn
1846.- Heilig ist der Herr Zebaoth
1846.- Ofertorij u d-molu
1846.- Ofertorij u G-duru
1847.- Six morceaux caractéristiques
1848.- Pochod Národní gardy
1848.- Pochod studentské legie
1848.- Píseň svobody
1848.- Slavnostna uvertira „D-dur“
1853.- Liebesfrühling
1854.- Trijumfalna simfonija
43
1855.- Klavirski trio u g-molu
1859.- Vzpomínky na Čechy ve formě
1859.- Richard III.
1859.- Wallensteinov logor
1860.- Píseň česká
1861.- Hakon Jarl
1862.- Tři jezdci
1862.- Odrodilec
1862.- Doktor Faust
1862.- Braniboři v Čechách
1863.- Oldřich i Božena
1863.- Našim děvám
1863.- Prodaná nevěsta
1864.- Pochod ke slavnosti Shakespearově
1865.- Dalibor
1868.- Rolnická
1868.- Slavnostna uvertira „C-dur“
1869.- Libuše
1869.- Rybář
1869.- Libušin soud
1870.- Slavnostní sbor
1874.- Má vlast
1874.- Dvě vdovy
1875.- Rêves
1876.- Píseň na moři
1876.- Gudački kvartet u e-molu „Z mého života“
1876.- Hubička
1877.- České tance I, II
1878.- Tajemství
1878.- Má hvězda
44
1878.- Přiletěly vlaštovičky
1878.- Za hory slunce zapadá
1879.- Venkovanka
1880.- Věno
1880.- Modlitba
1880.- Z domoviny
1882.- Heslo I, II
1882.- Drugi gudački kvartet u d-molu
1882.- Čertova stěna
1883.- Naše píseň
1883.- Pražský karneval
1883.- Viola