BIANKINIJEV HRVATSKI KLUB

U prvoj polovici 1892. godine javlja se u Dalmaciji, pored Prodanove i Trumbi-Supilove pravake skupine i trea skupina pod vodstvom don Jurja Biankinija. Binakini je bio dugogodinji urednik Narodnog lista , Pavlinoviev uenik, tienik i sljedbenik u Narodnoj stranci. Biankinijevci se nisu odmah izjasnili za pravatvo, ali su to uinili, kako emo vidjeti, odmah poto je u Zagrebu 1894. godine bio doneen prvi slubeni program Stranke prava, kojim je preutno bio prihvaen okvir Monarhije za mogue rjeenje hrvatskog pitanja i simbolino oznaen kraj originalnog Straevieva pravatva. U redovima Narodne stranke bilo je nezadovoljnika, a posebice od 1870. godine, a na elu te skupine se najprije nalazio don Mihovil Pavlinovi, a poslije njegove smrti 1887. godine don Juraj Biankini. Ta dalmatinska skupina narodnjaka ne mirei se sa narodnjakom politikom sve veeg poputanja i nezamjeranja vladama u Beu i Zadru pokuala prodrmati i razbuditi staru Narodnu stranku, te njezinu oportunistikom elnitvu oko Klaia i Bulata nametnuti radikalnije hravatski smjer. Do prvog sueljavanja dolazi oko adrese Kralju u kojoj bi se na temelju prirodnog i povijesnog hrvatskog dravnoga prava zahtijevalo ujedinjenje Dalmacije sa Banskom Hrvatskom. Bojei se pogoravanja politikih prilika u zemlji, Klai koji je prilikom glasovanja ostao u manjini je najavio istup iz Zastupnikog kluba vlastite stranke, nakon ega je radikalna struja oko Biankinija popustila i u interesu stranakog jedinstva odustala od potpore prijedlogu za pokretanje adrese. Polahko je oportunistiko vodstvo poputalo radikalnoj struji, ali je i dalje zadralo staro oportuinistiko stajalite prema vladajuim vrhovima u Monarhiji, osobito oko kljunog pitanja o ujedinjenju hrvatskih zemalja u jedinstvenu dravu. Radikalna struja oko Biankinija velik uspjeh postie kada je na izborima 1892. godine postigao velik uspjeh pa je izabran za zastupnika u Carevinskom vijeu. Na svojim nastupima u Carevinskom vijeu on je pokretao mnoga bitna pitanja i probleme, a nije se ustruavao govoriti ni o problemu ujedinjenja Hrvatske. Vodstvo Narodne stranke je bilo sve vie popustljivo prema Biankinju, jer se plailo reakcija iz Bea, te sukoba i eventualnog poetka rascjepa u vlastitoj stranci. On je na Carevinskom vijeu govorio i na hrvatskom jeziku na emu su mu estitali istarski, slovenski, mladoeki i dio poljskih zastupnika. U tim njegovim govorima na Carevinskom vijeu, Trumbi je na Biankiniju uoio pravake ideje.

Biankini je jo na 5 sjednici Dalmatinskog sabora otro progovorio o novim itankama za puke kole u Dalmaciji. Po njegovu miljenju temeljni cilj nastave u pukim kolama nije sadran samo i jedino u mehanikom uenju itanja i pisanja, nego je prvenstveno sadran u odgoju i obrazovanju djece u domoljubnom hrvatskom nacionalanom duhu. Dalje on istie da su im dumani dravu i narod raskomadali i Hrvatima sve oduzeli, da su im sve oteli osim imena i due hrvatske, ali da kroz ove nove itanke za kole i na to vrebaju. On govori da su udbenici namjera austriskih vlasti da zapravo zamute i zataje hrvatsku nacionalnu svijest u glavama uenika. On smatra da kolstvo mora biti proeto domoljubnim hrvatskim nacionalnim duhom, te da itank obvezatno moraju nositi u naslovu hrvatski naziv i biti pisane samo hrvatskim jezikom bez ikakva dodavanja i nagraivanja s pridjevom srpski. Tijekom rasprave o itankama u Dalmatinskom saboru Biankinija su podrali: Ljubi, Peri i Buzoli, a na drugoj strani imamo Bjelanovia kojeg podravaju Antun Pugliesi i uro Vukoti. Bjelanovi je iznio svoj protuprijedlog i u ime Srpske stranke u kojem je ustao protiv zatajivanja srpskog imena i jezika. Tako do dolazi do sukoba izmeu njih dvojice. Meutim, iz taktikih razloga Bjelanovi je prihvatio raniji Biankinijev prijedlog, ali pod uvjetom da se u njemu izostavi rije nagreno i na kraju dodaju jo rijei kao ni ime naroda i jezika srbskoga. Na Saboru isti Biankinijev prijedlog nije proao jer je veinu glasova dobio Pugliesiev srpski prijedlog. Poslije ovog neuspjeha Juraj Biankini se sa svojom radikalnom prohrvatskom skupinom, nakon dueg kolebanja i vie neuspjelih pokuaja da elnitvu Narodne hrvatske stranke nametne radikalniju hrvatsku politiku, konano odluio odvojiti od nje. Binakini je odmah zatim sa svojim istomiljenicima: Buzoliem, ariem, Patroviem, Ljubiem i Periem osnovao Hrvatski klub. Javnost o svemu ovome vie saznala 30. 03. 1892. godine kada je u Narodom listu izaao lanak Izstup u kojem nakon iscrpnog izvjetaja o najnovijim dogaajima u Saboru stoji da je Biankini sa svojim istomiljenicima istupio iz Hrvatskog kluba. Ovo je bio logian slijed dogaaja nakon brojnih politikih trvenja, nesuglasja i sukoba izmeu, na jednoj strani radikalnog Biankinija i na drugoj Klaieva oportunistikog krila u Narodnoj hrvatskoj stranci. Ovakvom odlukom su bili iznenaeni u Narodnoj stranci, ali ne i u stranci prava. Biankinijev prijedlog za itanke u kolama nije bio pravi i jedini uzrok nego povod istupu, a pravi razlozi su sadrani mnogo dublje. Pravi uzroci istupa iz stare stranke kriju se u njenoj neodlunosti i oportunizmu, u sluenju Taaffeovoj vladi u Beu, u priznavanju srpskog nacionalnog imena i poputanju dualizmu, te u stalnom odgaanju i strahu da se na dnevni red postavi bitna ekonomska i politika pitanja, posebice pitanje o ujedinjenju Dalmacije sa Banskom Hrvatskom, a ne treba zaboraviti zadovoljenje ekonomskih ambicija bogatijeg dalmatinskog graanstva koje je svoje i politike i druge interese uglavnom artikuliralo kroz Narodnu stranku. Pored ovoga, Biankini je neuspjeh narodnjake politike vidio u sklapanju novog trgovinskog i brodarskog ugovora, izmeu Kraljevine Italije i Habsburke Monarhije 1891. godine. Ovim ugovorom je naneena ogromna teta dalmatinskom vinogradarstvu i ekonomiji u cijelini. To je takoer bio jo jedan od razloga zbog kojeg je Biankini istupio iz Narodne stranke. Nezadovoljni zastupnici su 07. 05. 1892. godine dali svoje obrazloenje za istup u posebnoj izjavi kojom su svojim biraima, prijateljima i irem puanstvu objasnili zato su istupili i osnovali svoj poseban Hrvatski klub na ijem elu se nalazio Kazimir Ljubi. Obrazlau kako Biankinijev prijedlog na Saboru nije proao te naglaavaju da na hrvatskom teritoriju ne moe biti nego jedna drava, jedan dravnotvorni politiki narod i jedan jezik, a sve to temelje na historiji i hrvatskom dravnom pravu. Na kraju svoje izjave pozivaju svoje istomiljenike da im se pidrue i da ih u njihovim nastojanjima podupru, te donose kratak program rada novoosnovanog Hrvatskog kluba. Njihov program se sastoji od 4 take: Sdruenje Dalmacije sa Hrvatskom na temelju hrvatskog dravnog prava, priznanje po dravljanstvu i zemlji jedinstvenog naroda hrvatskog u cijeloj Hrvatskoj, pravo dravnog hrvatskog jezika u javnim uredima, spajanje Dalmacije eljeznicom sa Hrvatskom i obrana njenih ekonomskih interesa. estroica disidenata su u drugoj polovici 1892. godine preko Narodnog lista, koji je bio i ostao u njihovim rukama dali ire obrazloenje zbog svog istupa i piu da izmeu njih i dalmatinskih prvaa nema bitnih razlika, to znai da u budunosti mogu slono raditi. Isto tako oduevljenje imamo i kod prvaa, ali nije bilo reakcija iz Narodne stranke sve do 14. i 15. augusta 1892. godine kada je odran sastanak esnaestorice vodeih narodnjaka na kojem se raspravljalo o istupu estorice disidenata. Donijet je proglas kojim se puanstvo upoznaje sa rascjepom i brani se dotadanji rad i program, a krivica za razdor se prebacuje na Biankinija, njegov Hrvatski klub i pisanje Narodnog lista. Dalje navode da su Biankini i ostali nezakonito preuzeli tiskaru i da nije istina to oni govore o narodnjacima da su oni slabi i mlitavi, te da nisu okorijele oportuniste. Nakon ovih optubih uslijedio je odgovor Biankinija koji je otro kritizirao staro narodnjatvo, autonomatvo i nijemstvo, te za teko ekonomsko stanje optuio narodnjake. Poslije toga uslijedio je odgovor estorice esnaestorici u kojem lanovi objanjavaju kako nisu tane tvrdnje narodnjaka da su ini sa njima razbili o korice male itanke. Govore da bi nakon potkopavanja hrvatskog jezika brzo bilo govora o srpsko-hrvatskoj dravi u Hrvatskoj i sl. Nakon ovog lanka doo je do opirne polemike koja se nastavlja i na iduu godinu u listovima Narod, Narodni list i u Obzoru. i dalje se raspravljalo zbog ega je dolo do razdora i koje kriv zbog svega. Dalmatinski prvai su bili veoma zadovoljni Biankinijevim nastupima, govorima i lancima u Narodnom listu. Posebno im je bilo drago zbog istupa pojedinaca iz Narodne stranke i nadali su se da e blisko suraivati sa njima i da e ovi uskoro pristupiti Stranci prava. O tome nam najbolje govore lanci objavljivani u Katolikoj Dalmaciji, gdje se podupire Hrvatski klub, a osuuje rad Narodne hrvatske stranke. Posebno im je pogodovalo to to Biankini i njegovi disidenti nisu priznavali Srbe, nego su tvrdili da u cijeloj Hrvatskoj postoji samo jedan narod-Hrvati. Nedugo zatim, dolazi do pisma Ante Trumbia Hrvatskom klubu u kojem ih on podrava i poziva da se prikljue njihovoj Stranci prava. Njega u tome podravaju i Supilo i Prodan. Disidenti odgovaraju pismom u kojem govore da izmeu njih nema nikakve razlike, ali ne govore nita konkretno o spajanju te dvije politike skupine. Dakle, iz ovoga vidimo da Biankini i njegovi disidenti prihvaaju suradnju sa dalmatinskim prvaima, ali svejedno jo nisu bili spremni u cijelosti prihvatiti stari pravaki program. Bilo je pitanje koga e podrati Katolika crkva sad nakon ovog raskola, ali oni u Katolikoj Dalmaciji staju uz Biankinija kojeg podravaju i piu da on zastupa hrvatsku misao, a to je sloboda, neovisnost, samouprava i jedinstvo Hrvatske domovine. Na poetku 1893. godine dolazi do tijenjih veza Biankinijevog Hrvatskog kluba i oporbene opzicije, koju su inili Stranka prava i Neodvisna narodna stranka. Biankini pie u Narodnom listu da ove stranke koje su iz Banovine Hrvatske nose istu zastavu, jer se obje zalau za istu ideju, ba kao i njegov Hrvatski klub. On govori o njihovom zajednikom izlasku na izbore, jer su oni zapravo svi spojeni u svojim idejama, da imaj jednu zadau, jedan cilj, te da meu njima nema razlike. Prema ovome se vidi da Biankini bio za sjedinjenje sa Strankom prava, ali na tamelju tek najavljenog novog okvirakog dualistiko-trijalistikog programa. Nedugo zatim je nakon sedamnaest godina na 1. sjednici 29. zasjedanja Dalmatinskog sabora, odrana u Zadru od 10. 01. do 17. 02. 1894. godine ponovno pokrenuto pitanje donoenja i odailjanja saborske adrese Kralju. Ovom adresom se trai ujedinjenje Hrvatske sa Dalmacijom i Slavonijom, a predloio ju je u ime estorice zastupnika Kaimir Ljubi. Meutim, presjednik Sabora ore Vojinovi je odugovlaio sa adresom, jer je elio da se ona ne donese na razmatranje, jer je postojala opastnost da se ukine Sabor, ako se adresa uputi Kralju, a jedan od onih koji su traili da se ona proita i donese na razmatranje je bio Klai. Kada je doneena na razmatranje, Klai je predloio da se sastavi grupa ljudi koja e dopuniti i sastaviti adresu. Meutim, i prije nego to su oni sastavili adresu dolo je pismo oru Vojinoviu da zatvori 29. zasjedanje od strane ministra unutranjih poslova Habsburke Monarhije. Biankini je o ovom opirno pisao u Narodnom listu, a na to se osvrnuo i na svom govoru u Carevinskom vijeu. Pored toga on je opet govorio o tekom stanju u Dalmaciji. Biankinijevi istupi na Carevinskom vijeu su bili sve ei. On se zalae za ujedinjenje Hrvatske sa Dalmacijom, za federalizam, te za trijalizam. Be mu zbog njegovih reformnih ideja nije bio naklonjen, mada je on nastojao osposobiti Monarhiju za miroljubivu misiju na Balkanu u emu je ujedinjena Hrvatska trebala posluiti kao most i veza s junoslavenskim narodima. Poslije svega ovoga i nakon dvije godine samostalnog djelovanja Hrvatskog kluba 01. 04. 1894. godine upuena je Uredba rada Hrvatskog kluba u kojoj se govori o ujedinjunju sa prvaima. Uredba se sastoji od sedam lanaka, koje moemo podijeliti na tri dijela. Do konanog ujedinjenja je dolo na opoj Skuptini Stranke prava, odranoj u Zagrebu 26. 06. 1894. godine povodom polaganja kamena temeljca za Stareviev dom, izjavio je Hrvatski klub da prihvata novi pravaki program i stupa u Stranku prava. Ova odluka najvie je obradovala pravae u Dalmaciji gdje je ve bio zapoet proces njihova povezivanja i udruivanja, te samoorganiziranja, formiranja i osnivanja Stranke prava u Dalmaciji.