SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU

Klementina Radoš

Preddiplomski studij smjera bilinogojstva

NAJZNAČAJNIJI ŠTETNICI TREŠNJE I VIŠNJE

Završni rad

Osijek, 2011.

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU

Klementina Radoš

Preddiplomski studij smjera bilinogojstva

NAJZNAČAJNIJI ŠTETNICI TREŠNJE I VIŠNJE

Završni rad

Povjerenstvo za obranu rada:

Prof. dr. sc. Marija Ivezić – predsjednik

Doc. dr. sc. Ivana Majić – voditelj i član

Prof. dr. sc. Emilija Raspudić – član

SADRŽAJ

UVOD.............................................................................................................................1

TREŠNJINA MUHA......................................................... ............................................2

VIŠNJINA LISNA UŠ...................................................................... ............................7

VIŠNJIN SVRDLAŠ....................................................................................................12

TREŠNJIN CVJETNI MOLJAC..................................................................................15

VOĆNI CRVENI PAUK........................................................... ..................................16

POLJSKA VOLUHARICA........................................................... ..............................17

DIVLJAČ......................................................................................................................21

ZAKLJUČAK...............................................................................................................23

POPIS LITERATURE..................................................................................................24

SAŽETAK....................................................................................................................25

SUMMARY..................................................................................................................26

TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICA.......................................................27

BASIC DOCUMENTATION CARD............................................... ...........................28

1. UVOD

Republika Hrvatska ima oko 47.000 voćnjaka što predstavlja 3.9% ukupne proizvodne

površine, a u strukturi proizvodnje otpada na višnju i trešnju 3%.

Višnja (Prunus ceracus L.) i trešnje (Prunus avium L.) su drveća iz porodice Rosaceae, a

pripada rodu Prunus. Raširene su po cijeloj Europi i jugozapadnoj Aziji. Višnja je voće

nastalo križanjem slatke domaće trešnje s divljim kiselijim vrstama. Višnju s pravom

nazivamo plemenitim voćem zbog svojstava ploda. Divlje vrste trešanja potječu iz zapadnog

dijela Azije. Negdje prije 2500 godina one su se počele uzgajati i to u Turskoj i Grčkoj.

Rimljani su poznavali višnju i trešnju i zahvaljujući njima one su se proširile gotovo po cijeloj

Europi.

Trešnja je listopadno drvo, visine od 15 do 32 metra. Kora drveta je glatka, listovi su

jednostavni, ovalni, glatki, tamno zelene boje. Cvijeta i lista rano u proljeće. Cvijetovi su

sakupljeni u grozdaste cvati i cvijetove oprašuju pčele. Plod trešnje je crvena boja promjera 1-

2 centimetara. Plod se koristi u prehrambenoj i prerađivačkoj industriji.

Na višnji i trešnji javlja se veliki broj štetnika, a najznačajniji su: trešnjina muha, višnjina

lisna uš, višnjin svrdlaš, trešnjin cvjetni moljac, grinje crvenog pauka, poljska voloharica,

divljač i dr. Štetnici mogu pričiniti velike štete u voćnjacima te se nastoje suzbijati.

2. TREŠNJINA MUHA

Red: DIPTERA

Porodica: TEPHRITIDAE

Vrsta: Rhagoletis cerasi L.

Prvi podatak o vrsti R. cerasi u Europi potječe iz Francuske, a danas je štetnik rasprostranjen

na području cijele Europe i dijela Azije. U Hrvatskoj se spominje početkom dvadesetog

stoljeća u okolici Bakra. U Hrvatskoj je vrsta R. cerasi proširena na cijelom uzgojnom

području gdje među kultiviranim vrstama redovito uzrokuje crvljivost ploda višnje i trešnje

(Bjeliš, 2009.).

Trešnjina muha uzročnik je crvljivosti trešanja, višnji i maraske, a to su najvažniji štetnici

ovih voćaka (slika 1.). Uzrokuje lošu kakvoću plodova trešnje i manju količinu sokova kod

višanja. Zastupljena je u svim uzgojim područjima. Zbog crvljivosti plodove nije moguće

izvoziti, ali su zastupljeni na domaćem tržištu. R. cerasi održava se na plodovima divlje

trešnje, žutike i srodnih grmova.

Slika 1. Razvojni ciklus trešnjine muhe (foto: Internet)

Opis štetnika

Jaja: sitna i bijela, malih veličina (0,7x0,2 mm), jedva vidljiva golim okom (Slika 2.).

Slika 2. Jaja trešnjine muhe (foto: Internet)

Ličinka: bijele do žute boje, duljine 4 do 6 milimetara, razvijen je usni ustroj za griženje i

žvakanje te ima dvije kuke pomoću kojih se kreće unutar ploda (Slika 3.).

Slika 3. Ličinka trešnjine muhe (foto: Internet)

Kukuljica: veličine 4 mm, u početku je svijetlo bež boje, a kasnije mijenja boju u zelenu.

Kukuljica prezimljuje. Može prezimiti do dvije zime (Slika 4.).

Slika 4. Kukuljice trešnjine muhe (foto: Internet)

Odrasli kukac: crno sjajne boje sa žutom glavom, s poprečnim tamnim pojasevima na

krilima, veličine je od 3,5 do 5 mm (Slika 5.).

Slika 5. Odrasli trešnjina muha (foto: Internet)

Biologija

Za R.. cerasi karakteristično je da kad temperatura prijeđe iznad 10°C kukuljice dovršavaju

svoju preobrazbu i sredinom svibnja izlijeću odrasle muhe. Nakon 7 do 14 dana dopunske

ishrane raznim sokovima bilja i kada temperature prijeđu 20°C one počinju ovipoziciju. Jaja

najčešće odlažu u plodove koji su počeli mijenjati boju i postali mekši i sočniji. Ženka odloži

20 do 80 jaja. Plod na tom mjestu omekša i podložan je truljenju. U jednom plodu može biti

veliki broj jaja, ali obično se razvije samo jedna ličinka. Razvoj jaja traje od 6 do 10 dana.

Ličinka prodire dublje u plod sve do koštice. Razvoj ličinke završava za dvadesetak dana te se

spušta u zemlju gdje se kukulji. Kukuljica prezimi u tlu. Iz jednog djela kukuljica razvije se

odrasli oblik, a manji dio kukuljica prezimi jednu ili čak dvije zime. Prezimi u površinskom

sloju na dubini od 3 do 5 centimetara.

Štete

Štete pričinjavaju ličinke prilikom ulaska u unutrašnjost ploda trešnje (slika 6.). Trešnje su

uglavnom podložno područje za prodiranje ličinki, što sam plod čini nekvalitetnim za tržište.

Obično su kasni kultivari više osjetljivi na napad R. cerasi od ranih sorti. Sorte trešnje su više

osjetljivije nego višnje. Gledano sa geografskog stajaljišta problemi povezani sa ovim

kukcom su najvažniji u južnom, više nego u sjevernom području, a najveći u brdovitim prije

nego u nizinskom području.

Slika 6. Štete prouzrokovane trešnjinom muhom (foto: Internet)

Zaštita

Budući da trešnjina muha prezimljuje kao kukuljica u tlu, jedna od mogućih mjera suzbijanja

muhe je redovita obrada tla ispod krošanja trešnji, višnje. Tlo treba prekopati u jesen kako bi

se kukuljice izložile utjecaju niskih temperatura i uginule.  Kemijsko suzbijanje insekticidima

je druga mogućnost, no uspjeh zaštite ovisi o pravilnom određivanju optimalnog trenutka

tretiranja. Da bismo uspješno suzbili trešnjinu muhu potrebno je utvrditi vrijeme njenog leta.

Na stabla se zato postavljaju žute ljepljive ploče na koje se hvataju muhe pa se lako utvrđuje

njihova brojnost i dinamika pojave i na osnovu toga određuje najpovoljniji trenutak zaštite. U

Švicarskoj se pristupa primjeni insekticida kad se prosječno uhvati 0,5 muha po ploči u

jednom danu. Voćarima koji nisu u mogućnosti precizno odrediti rok tretiranja, preporučuje

se da tretiranje provode kad 50% plodova izgubi zelenu boju i počne žutjeti, odnosno

rumenjeti. Kako su rokovi tretiranja insekticidima vrlo blizu rokovima berbe, pri izboru

insekticida treba birati one s kraćom karencom i manje otrovnosti. Ako zadovoljava rok

(karenca-21 dan), mogu se primijeniti insekticidi na bazi dimetoata  (npr. Rogor 40,

Chromgor 40, Zagor) ili na bazi fentiona. Ako je taj rok kraći, koristite insekticide kraće

karence (karenca- 14 dana), na bazi triklorfona ili deltametrina (npr. Rotor 1,25 EC) (Program

zaštite po HERBOSU). Prska se cijela krošnja i deblo. U novije vrijeme preporuča se suzbiti

odrasle muhe prije nego što odlože jaja. U tom slučaju ne prska se cijela krošnja, već samo

deblo, nekoliko grana s južne strane i tlo ispod krošnje. Za tretiranje se koriste insekticidi

kojima je dodano sredstvo za privlačenje muha. Rane sorte trešanja obično su pošteđene

napada trešnjine muhe. Napadu su izloženije srednje kasne, a posebno kasne sorte. Ukoliko ne

želite koristiti kemijska sredstva, postavljanjem 5-10 žutih ploča po stablu možete prilično

umanjiti štete, na ploče će se uhvatiti prilično trešnjinih muha pa će štete biti umjerene (Slika

7.).

Slika 7. Lijepljivi mamci za ulov trešnjine muhe (foto: Internet)

Biološke mjere suzbijanja

U borbi protiv R. cerasi posebno je teško za ograničen dopust učinkovitih aktivnih sastojaka.

U ekološkoj proizvodnji zastupljeni su prirodni Piretrin, Rotenone, entomopatogene gljive i

entomopatogene nematode. Prirodni Piretrin slabo je učinkovit, čak i nakon 4 do 6 dana u

slučaju kiše ispire djelotvornu tvar s lista. Rotenone i Pirertin moraju se primjeniti odmah

nakon prvog ulova i tretirati tri puta svakih deset dana. Azadirachtin smanjuje aktivnost

ličinki. Bacillus thuringiensis se koristi u ekološkoj proizvodnji.

3. VIŠNJINA LISNA UŠ

Red: HEMIPTERA

Podred:HOMOPTERA

Porodica: APHIDIDAE

Vrsta: Myzus cerasi F.

Višnjina lisna uš rasprostranjena je u cijeloj Europi. Prenosi desetak perzistentnih i

neperzistentnih virusa. Primarni domaćini su trešnja i višnja, a sekundarni su uglavnom biljke

iz porodice Scrophulariaceae, Rubiaceae, Cruciferae. Prezimi kao zimsko jaje na višnji. U

proljeće stvara brojne kolonije beskrilnih uši na mladim izbojcima i vršnom lišću te uzrokuje

njihovo jako kovrčanje, štete mogu biti jako velike. Luči obilje medne rose koju naseljavaju

gljive čađavice pa se uvelike smanjuje asimilacija i transpiracija (Slika 8.).

Slika 8. Razvojni ciklus višnjine lisne uši (foto: Internet)

Opis štetnika

Jaje: ovalna, sjajna i crna, manja od jednog milimetra. Nalaze se na pupoljcima ili su

pričvršćeni na kore manjih grana (Slika 9.).

Slika 9. Jaja višnjine lisne uši (foto: Internet)

Ličinka: izgledaju kao odrasli kukci, ali su manje. Kao i odrasli imaju usni ustroj koje služi

za sisanje sokova iz lišća (Slika 10.).

Slika 10. Ličinke i odrasli kukci višnjine lisne uši (foto: Internet)

Odrasli kukac: mekana i crna tijela dugo oko 3 mm. Odrasli mogu biti krilati i bez krila.

Oblici bez krila javljaju se većim dijelom vegetacije (Slika 10.).

Biologija

Jaja višnjine lisne uši prezimljuju u kori malih grana. Prilikom otvaranja pupoljka iz jaja

počinje izlijeganje (u travnju), a mlada ženka se kreće u pupoljcima i počinje se hraniti

sokovima lišća. Brzo se uspostavljaju kolonije mladih ženki partenogenezom. Uglavnom

imaju 2 do 3 generacije godišnje. Do sredine ljeta (početkom srpnja) krilate ženke razvijaju se

i migriraju na alternativnog domaćina (goruščica). Na tim alternativnim domaćinima mogu se

zadržavati neko vrijeme, nakon čega vrlo lako mogu prijeći na višnju. U jesen, obično u rujnu

i listopadu, krilati mužjaci i ženke lete natrag na višnje kako bi se parili i odlagali jaja za

prezimljavanje.

Štete

Lisne uši su najčešće prisutne u velikom broju kada se na vrijeme ne suzbijaju. Uglavnom se

nalaze na naličju lišća. Odrasli kukci i ličinke sišu sokove iz lista. Njihovo hranjenje uzrokuje

kovrčanje i prestanak rasta lista. Velike infekcije mogu oštetiti stabla do te mjere da se

pojedina mlada stabla osuše, dok na starijim stablima mogu prouzrokovati smanjen prinos,

odnosno kvalitetu ploda. Velike populacije prouzrokuju smanjenje broja grančica sljedeće

godine, stvaraju mednu rosu pri čemu potpomažu naseljavanje gljiva čađavica (Slika 11.).

Slika 11. Simptomi napada lisnih ušiju-kovrčavost lista (foto: Internet)

Zaštita

Kontrola se usmjerava u rano proljeće pomoću insekticida, kao što su KING, LINO, ZAGOR

(Glasilo biljne zaštite, 2009). Prisutnost višnjine lisne uši lako se prepoznaje jer uzrokuje

kovrčanje lista. Što je populacija veća infekcija se brže širi te može nanijeti velike štete. Lisne

uši imaju i prirodne neprijatelje, a to su božje ovčice, ose njeznice i dr. Osa najeznica položi

jaje u lisnu uš iz kojeg se razvije ličinka koja se hrani (parazitira) unutar tjela lisne uši.

Predatori i paraziti su prikazani na slikama 12., 13., 14. i 15.

Slika 12. Coccinella septempunctata (foto: Internet)

Slika 13. Chrysoprla carnea (foto: Internet)

Slika 14. Cantharidae sp. ( foto: Internet)

Slika 15. Syrphidae sp. (foto: Internet)

4. VIŠNJIN SVRDLAŠ

Red: COLEOPTERA

Porodica: CURCULIONIDAE

Vrsta: Rhynchites auratus Scop.

Višnjin svrdlaš je najvažniji kukac štetnik trešnje i višnje i drugih srodnih vrsta. Prvi put se

pojavljuje 1911. godine, nakon čega postaju veliki problem sljedećih nekoliko desetljeća

(Slika 16.).

Slika 16. Višnjin svrdlaš (foto: Internet)

Opis štetnika

Jaje: okrugla, veličine oko jednog milimetra. U početku su bijele boje, a kasnije mijenjaju u

smeđu boju. Nalaze se u tlu ispod ili u blizini biljke domaćina (Slika 17.).

Slika 17. Jaja višnjinog svrdlaša (foto: Internet)

Ličinka: u obliku slova C, koja živi u tlu. Tijelo je bjelkasto sa smeđom glavom. Veličine oko

12 do 13 mm. Razvoj traje od 16 do 36 dana (Slika 18.).

Slika 18. Ličinka višnjinog svrdlaša (foto: Internet)

Kukuljica: iste veličine kao i ličinka i bijele su boje (Slika 19.).

Slika 19. Kukuljica višnjinog svrdlaša (foto: Internet)

Odrasli kukac: Obilježje porodice Curculionidae je izduženo rilo. Ima usni ustroj za

žvakanje. Sive i smeđe boje, srednje veličine oko 5 do 8 mm (Slika 20.).

Slika 20. Odrasli višnjin svrdlaš (foto: Internet)

Biologija

Višnjin svrdlaš prezimi kao odrasli oblik ili ličinka u tlu. Javljaju se početkom travnja obično

kad višnje cvatu. Hrane se cvjetnim, a manje lisnim pupovima, kasnije plodovima. Početkom

svibnja počinje odlaganje jaja u plodove. Jedna ženka odloži prosječno 80 jaja. Nakon 15

dana izlazi ličinka koja se zavlači u košticu i izgriza je. Kada ličinka završi svoj razvoj

napušta košticu i sam plod, negdje početkom srpnja, te odlazi u tlo. Dio ličinke se kukulji, a

dio ličinki prezimi i tek iduće godine se javljaju imaga. Postoji jedna generacija godišnje.

Ženke imaju životni vijek oko 3 mjeseca.

Štete

Višnjin svrdlaš hrani se mladim pupoljcima, listovima te cvjetovima i plodom što prouzrokuje

velike štete u daljnjem razvoju voćke. Oštećeni plodovi vrlo brzo propadaju. Premda se

razvijaju u plodu, ličinke prave manju štetu, odnosno ženka prilikom pravljenja komorice u

nju unosi spore monilije, tako da monilija uništi plod. Ličinke koje se razvijaju iz ranije

odloženih jaja završe razvoj već krajem srpnja i u kolovozu napuštaju monilijom uništene

plodove koji su u međuvremenu pali na tlo i smještaju se u površinskom sloju tla. Zatim se

ličinke kukulje i preobrazuju u odraslog kornjaša. Međutim, kako pipa jaja odlaže kroz dulje

razdoblje to je i pojava ličinki i njihov razvoj dosta razvučen. Stoga ličinke koje su nastale iz

jaja koja su kasnije odložena završe razvoj u plodu, a onda odlaze u tlo gdje prezime i kukulje

se tek sljedećeg ljeta. Ličinke nastale iz najkasnije odloženih jaja ne završavaju razvoj iste

godine već prezime u mumificiranim, dakle monilijom uništenim i sasušenim plodovima i tek

u ljeto sljedeće godine prelaze u odraslog kornjaša.

Zaštita

Zajedno se suzbija uzročnik monilije i višnjinog svrdlaša. Zaštitna sredstva su POLYRAM

DECIS, FASTAC (Glasilo biljne zaštite, 2009.).

Biološka kontrola

Za kontrolu odraslog višnjinog svrdlaša i njegovih ličinki koristi se biološki pripravak

Beauvaria bassiana (Bals-Cnv.) Vuill.

5. TREŠNJIN CVJETNI MOLJAC

Red: LEPIDOPTERA

Vrsta: Argyrestia ephipella F.

Vrlo rijedak štetnik, najčešće se nalazi na pupovima, a napadaju cvjetove, lišće i plodove.

Prezime u obliku jajeta. Gusjenice u proljeće napadaju pupove i često se zavlače u njih

(Maceljski, 2002.). Gusjenice se kukulje u tlu te se u proljeće javljaju leptiri. Suzbijanje treba

obaviti prije cvatnje dakle u početku napada na pupove (Maceljski, 2002.). Najbolje je

provoditi zimsko prskanje uljnima organofosfornim insekticidima. Za vrijeme vegetacije

suzbijanje se provodi skidanjem i uništavanjem zaperaka zajedno sa gusjenicama, tretiranje

voćnjaka s insekticidima na osnovi klorpirifosmetila, diazinona, diklorvosa te piretroidima

(Maceljski, 2002.) (Slika 21.).

Slika 21. Cvjetni moljac (foto: Internet)

6. VOĆNI CRVENI PAUK

Red: ACARINA

Porodica: TETRANYCHIDAE

Vrsta: Panonychus ulmi Koch.

Voćni crveni pauk raširen je po cijeloj Europi, može prouzrokovat veliku štetu i najčešće

napada koštičavo voće i vinovu lozu. Najprije je primjećen u Međimurskom području. Jedan

je od najopasnijih štetnika u voćarskoj proizvodnji jer najčešće napada lišće tako da ga siše a

biljka postepeno slabi i postaje neotporna što uzrokuje velike gubitke. Prezimljuje u obliku

jajašaca, tijekom ljeta može imati 6 do 8 generacia te oni prave štetu. Tijelo mu je kruškolikog

oblika s jakom crvenom bojom vrlo sitno od 0,3 do 0,5 mm.

Ženke su veće od mužjaka,a prezimljuju u stadiju jajeta koja su crvene boje. Najčešće

prezimljuju na jednogodišnjim i dvogodišnjim grančicama.

Suzbijanje: akaricidima s fungicidnim djelovanjem, te biološke mjere borbe: božje ovčice,

neke stjenice, tripsi idr. (Maceljski, 2002) (Slika 22.).

Slika 22. Grinja crvenog pauka (foto: Internet)

7. POLJSKA VOLUHARCA

Red: RODENTIA

Porodica: CRICETIDAE

Vrsta: Microtus arvalis Poll.

Poljska voluharica vrlo je značajan polifagni glodavac u poljoprivrednoj proizvodnji. Najviše

se hrani korijenom, jer jednim dijelom boravi u tlu. To je migratorna vrsta i tijekom jeseni

migrira s okolnih staništa gdje izgradnjom kolonije i ishranom čini značajna oštećenja.

Tijekom zimskog perioda voluharice se hrane korijenom biljaka, u rano proljeće se vide

posljedice, a to je sušenje biljaka (Slika 23.).

Slika 23. Prirodno stanište poljske voluharice (foto: Internet)

Značajke voluharice

Voluharice u čeljustima imaju duge sjekutiće, tzv. glodnjake. To su prva 2 sjekutića u svakoj

čeljusti; bez korijena su i stalno rastu. Sjekutići su samo s prednje strane prevučeni, stoga se s

te strane manje troše i tako se zaoštre kao dlijeto. Drugih sjekutića i očnjaka nemaju, katkada

nemaju ni prednjih  kutnjaka pa im je između glodnjaka i kutnjaka veći prostor bez zuba; tzv.

krezubina (diastema). Pri glodanju pomiču donju čeljust naprijed-nazad, a ne gore-dolje.

Imaju visoki potencijal razmnožavanja. Također imaju brojne i česte okote. Osjetila dodira,

okusa, mirisa, sluha su im dobro razvijena. Vid voluharica je slabo razvijen. Vjerojatno ne

raspoznaju boje, ima izrazito intenzivan metabolizam i tome primjerenu fiziologiju prehrane i

navike.

Opis

Trup je valjkast, glava široka i debela, a njuška tupasta. Uši su kratke iznutra dlakave. Krzno

glatko, kratkih dlaka smeđe do žućkasto sive boje. Tijelo je dugačko 8,5-12 cm, a rep 2,5-4

cm (Slika 24.).

Slika 24. Poljska voluharica (foto: Internet)

Aktivnost i način hranjenja

Pojavljuje se na livadama i travnjacima niskog bilja, oranicama, djetelištima, lucerištima i

voćnjacima. Hrani se travom, djetelinom, lucernom, žitaricama, sjemenkama, a katkad korom

drveća i korijenjem stabala te kukcima. Ljeti je se može naći kako izlazi na površinu. Čini

mreže hodnika s mnogo izlaza. Okruglo gnijezdo, pomoću trave, najčešće radi pod zemljom

ili na travi pod snijegom. Zimsko gnijezdo je veće nego ljetno.

Životni vijek i razmnožavanje

Tijekom godine se koti 3-6 puta, a u leglu može biti do 10 mladih. Živi jednu i pol do tri

godine. Često se pojavljuju velike populacije svake četiri godine koje završavaju prirodnim

smanjenjem.

Prirodni neprijatelji

Prirodni neprijatelju voluharice su: ptice grabljivice, sove, mišar škanjac, rode, mačke, lisice,

lasice te rovke.

Štete

Štete su gotovo na svim poljoprivrednim kulturama, posebno kod voćnjaka i lucerišta.

Tijekom zime glođu koru voćaka i mladica. Najveću štetu čini griženjem korijenja što dovodi

do isušivanja stabala (Slika 25.).

Slika 25. Šteta prouzročena poljskom voluharicom (foto: orginal)

Metode borbe protiv poljskih voluharica

Preventivne metode deratizacije se zasnivaju na stvaranju nepovoljnih uvjeta za ishranu i

opstanak štetnih glodavaca. Onemogućavanje naseljavanja voluharica postiže se kemijskim

mjerama u objektu i na obradivim površinama repelentima, kao što su sumpor, kreč, lužine,

karbonska kiselina, kerozin, ulje zimzelena, albihtol (12%), cinkova sol (~20% cinka), cimat

(rabi se za zaprašivanje rupa i staza, nepovoljno djeluje na sluznice). Neke od mehaničkih i

fizikalnih metoda obuhvaćaju nalijevanje vode u rupe, kopanje zaštitnog jarka, ljepila i

mišolovke. Biološke metode podrazumijevaju paraziti voluharica, njihove prirodne

grabežljivce – lisica, kuna, tvor, mungos, orlovi, vrane, sove, psi, mačke. Za suzbijanje

voluharica koriste se rodenticidi. Oni mogu biti u obliku praha, granula, pasta, tekućina, plina,

blokova. Akutni, brzo-djelujući ili trenutni rodenticidi dovode do smrti za manje od 24 sata

nakon intoksikacije. Dakako, kod nekih otrova, smrt nastupa za nekoliko minuta. Primjena

akutnih rodenticida zahtjeva posebne mjere opreza. Velika većina akutnih rodenticida nema

antidot. Otrovani glodavci  upozoravaju na opasnost i rastjeruju (upozoravaju) ostale. Stoga

će samo 5-10% glodavaca biti isključeno; ne radi se o sistemskoj deratizaciji (Slika 26.).

Slika 26. Uređaj za suzbijanje poljske voluharice (foto: Internet)

8. DIVLJAČ

Mlade sadnice voćki u rasadniku i voćnjaku u vrijeme zimskog mirovanja i pred kraj

vegetacije izložene su napadu divljači. U prvom redu štetu čine zečevi, ali i visoka divljač od

koje su najčešći srne i jeleni. Štetu pričinjavaju nakon pojave prvog snijega, a ponekad i

ranije, već nakon opadanja lišća. Zečevi glođu koru mladih sadnica često i onda kad im ona

ne služi za ishranu. Pojavom snijega (u nedostatku druge hrane) glođu koru mladih sadnica i

zbog ishrane, pa tada dolazi do najvećih šteta. Visoka divljač (i zečevi) hrane se mladim

izbojima sadnica. Na sadnicama, štete od glodanja ili griženja uzrokuju sporiji rast u proljeće

ili sušenje gornjeg dijela, pa takve sadnice treba odrezati do neoštećenog dijela. Time se gubi

rast sadnice od jedne ili više godina. Mlade voćke i sadnice voćki mogu se zaštititi od napada

divljači mehaničkim načinom postavljanjem žičanih ograda oko svake voćke ili kemijskim

sredstvima, prskanjem sadnica repelentom KUNILENT R-12. Djelatna tvar u KUNILENTu je

sulfonirano riblje ulje koje, svojim mirisom nakon primjene po sadnici, odbija divljač.

KUNILENT R-12 koristi se u koncentraciji 5-10% (0,5-1 l sredstva u 10 l vode) (Internet).

Koncentracija od 5% pruža zaštitu u trajanju od 50 dana (uz uvjet kvalitene primjene), a u

koncentraciji od 10% postiže se zaštita u trajanju od 80 dana. Priprvak je poželjno primjeniti u

jesen, po suhom vremenu pri temperaturama iznad pet stupnjeva celzijevih. Nakon primjene

potrebno je da prođe barem 5 sati bez kiše ili jakog snijega. U protivnom primjenu treba

ponoviti. Poželjno je premazati ili poprskati stablo sadnica i donje grane do visine od jednog

metra i donje grane do visine od jednog metra i vrhove. U područjima gdje pada visok snijeg,

zaštitni sloj na stablu treba prilagoditi mogućoj visini snijega (zaštita stabla do 1,5 metara

visine) (Slika 27. i Slika 28.).

Slika 27. Šteta prouzrokovana glodanjem zeca (foto: Internet)

Slika 28. Zaštita od divljači (foto:Internet).

9. ZAKLJUČAK

Da bi smo imali uspješnu proizvodnju moramo pratiti prognoznu službu i pratiti populaciji

nekog štetnika u voćnjaku. Najviše se mora obratiti pažnja na trešnjinu muhu jer one mogu

smanjiti kvalitetu ploda pojavom crva odnosno crvljivost. Takove višnje nisu pogodne za

preradu jer imaju smanjen sadržaj šećera.

Kod višnje značajan je višnjin svrdlaš jer potpomaže zarazu bolešću Monilije. Uzrokuje

sušenje mladih grančica i pupova , ako se ne vrši suzbijanje može prouzrokovati velike štete.

Da bi smo zaštitili voćnjak primjenjuju se različita kemijska sredstva, te upotreba ljepljivih

mamaca koji su od velikog značaja, radi praćenja populacije štetnika. Pored ovih mjera zaštite

preporučuju se biološke mjere suzbijanja brojnih štetnika.

Najveće štete na stablu pričinjavaju poljska voluharica i divljač kao npr. zec.

10. POPIS LITERATURE

Bjeliš M. (2009.): Voćne muhe – Tephritidae gospodarskog i faunističkog značenja za

područje Hrvatske Zagreb: Zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu Republike

Hrvatske, str. 128.

Ciglar I. (1998.): Integrirana zaštita voćnjaka i vinograda. Zrinski d.d. Čakovec str. 201-205.

Glasilo biljne zaštite (2009.), Hrvatsko društvo biljne zaštite, Agronomski fakultet Sveučilišta

u Zagrebu

Ivezić M.(2003.): Štetnici vinove loze i voćaka. Veleučilište u Požegi i Veleučilište u Rijeci

str. 85-86.

Maceljski M.(2002.) Poljoprivredna entomologija. Zrinski, Čakovec str. 464.

Petranović K. (2005.): Voćarstvo; Marjan tisak d.o.o, Zagreb str. 98.

***

http://www.udrugavivazagreb.hr

http://svartberg.org

http://www.academicjournals.org

http://www.svetbiljaka.com

http://www.virginiafruit.ento.vt.edu

http://www.sanitarac.com

http://www.helde.net

http://jennytfrec.wsu.edu

http://www.chromos-agro.com

http://it.wikipedia.org

11. SAŽETAK

Podizanje voćnjaka zadnjih godina se povećalo kako na velikim tako i na malim

poljoprivrednim gospodarstvima. U Hrvatskoj se višnja uzgaja u dva proizvodnja područja: u

sjevernom kontinentalnom dijelu i u sredozemnom dijelu, odnosno u Dalmaciji. Dok trešnja

se uzgaja u kontinentalnom području sa umjerenom klimom.

Najznačajniji štetnici višnje su višnjina lisna uš pričinjavajući štete sisanjem sokova što

dovodi do kovrčanja lista, a kasnije deformaciju stabla.Višnjin svrdlaš hrani se mladim

pupovima, listovima te cvjetovima i plodovima a rezultat štete su oštećeni plodovi koji vrlo

brzo propadaju. Divljač čini štete griženjem vršnog djela biljke što u konačnici dovodi

smanjen i dugotrajan rast biljke, ta oštećena stabla mogu se osušiti te biti podožna napadu

štetnika. Poljska voloharica hrani se korijenom tijekom zime, a u proljeće šteta je vidljiva u

potpuna osušenoj voćki.

Trešnjin najznačajniji štetnik je: trešnjina muha koja uzrokuje crvljivost ploda trešnje odnosno

smanjenu kvalitetu i tržišnu cijenu ploda. Trešnjin cvjetni moljac najčešće napada listove,

cvjetove i plodove ali jako je rijedak štetnik a kada se pojavi može uzrokovati velike štete.

Da bi se sačuvao voćnjak od raznih štetnika treba pratiti prognoznu službu i populaciji

štetnika u voćnjacima.

12. SUMMARY

In recent years, the area planted with orchards has increased both at large and on small farms.

In Croatia, the cherry has been grown in two production areas: the northern mainland in the

Mediterranean area and in Dalmatia. While sweet cherries are grown in the inland area with a

temperate climate.

The most important insect pests are cherry black aphid (by sucking juices causes leaf curling),

and apricot weevil (feeds on young buds, leaves, flowers and fruit and damaged fruit quickly

deteriorate). Game animals cause damage on cherry which ultimately leads to reduced growth

of the plant. The damaged trees can dry completely and become more susceptible to other

pathogens. Common vole feeds on the roots during winter, while damage is visible in spring

as fully dried fruit tree.

The most important pests of sweet cherry are European cherry fruit fly (causes fruit rots –

lowers the fruit quality and merket price), and cherry fruit moth as a periodical pest (attacks

leaves, flowers and fruits).

To protect the orchard from a variety of pests it is important to monitor pest populations in

orchards and notifications of extension service.

TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICASveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Završni radPoljoprivredni fakultet u OsijekuPrediplomski sveučilišni studij smjer Bilinogojstvo

Najznajčajniji štetnici trešnje i višnje

Klementina Radoš

Sažetak: Podizanje voćnjaka zadnjih godina se povećalo kako na velikim tako i na malim poljoprivrednim gospodarstvima. U Hrvatskoj se višnja uzgaja u dva proizvodnja područja: u sjevernom kontinentalnom dijelu i u sredozemnom dijelu, odnosno u Dalmaciji. Dok trešnja se uzgaja u kontinentalnom području sa umjerenom klimom. Najznačajniji štetnici višnje su višnjina lisna uš pričinjavajući štete sisanjem sokova što dovodi do kovrčanja lista, a kasnije deformaciju stabla.Višnjin svrdlaš hrani se mladim pupovima, listovima te cvjetovima i plodovima a rezultat štete su oštećeni plodovi koji vrlo brzo propadaju. Divljač čini štete griženjem vršnog djela biljke što u konačnici dovodi smanjen i dugotrajan rast biljke, ta oštećena stabla mogu se osušiti te biti podožna napadu štetnika. Poljska voloharica hrani se korijenom tijekom zime, a u proljeće šteta je vidljiva u potpuna osušenoj voćki. Trešnjin najznačajniji štetnik je: trešnjina muha koja uzrokuje crvljivost ploda trešnje odnosno smanjenu kvalitetu i tržišnu cijenu ploda. Trešnjin cvjetni moljac najčešće napada listove, cvjetove i plodove ali jako je rijedak štetnik a kada se pojavi može uzrokovati velike štete.Da bi se sačuvao voćnjak od raznih štetnika treba pratiti prognoznu službu i populaciji štetnika u voćnjacima.

Rad je izrađen pri: Poljoprivredni fakultet u Osijeku Mentor: Dr. sc. Ivana Majić

Broj stranica: 28Broj grafikona i slika: 28Broj tablica: -Broj literaturnih navoda: 6Broj priloga: -Jezik izvornika: hrvatski

Ključne riječi: višnjina lisna uš, višnjin svrdlaš, trešnjina muha, trešnjin cvjetni moljac, poljska voluharica

Datum obrane:

Stručno povjerenstvo za obranu:

Prof. dr. sc. Marija Ivezić, red. prof

Dr. sc. Ivana Majić, doc.

Prof. dr. sc. Emilija Raspudić, red. prof.

Rad je pohranjen u: Knjižnica Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, Sveučilištu u Osijeku, Trg Sv. Trojstva 3

BASIC DOCUMENTATION CARD

Josip Juraj Strossmayer University of Osijek Undergraduate thesisFaculty of Agriculture University graduate study course Plant production

The most important pests of cherry and sweet cherry

Klementina Radoš

Abstract: In recent years, the area planted with orchards has increased both at large and on small farms. In Croatia, the cherry has been grown in two production areas: the northern mainland in the Mediterranean area and in Dalmatia. While sweet cherries are grown in the inland area with a temperate climate. The most important insect pests are cherry black aphid (by sucking juices causes leaf curling), and apricot weevil (feeds on young buds, leaves, flowers and fruit and damaged fruit quickly deteriorate). Game animals cause damage on cherry which ultimately leads to reduced growth of the plant. The damaged trees can dry completely and become more susceptible to other pathogens. Common vole feeds on the roots during winter, while damage is visible in spring as fully dried fruit tree. The most important pests of sweet cherry are European cherry fruit fly (causes fruit rots – lowers the fruit quality and merket price), and cherry fruit moth as a periodical pest (attacks leaves, flowers and fruits). To protect the orchard from a variety of pests it is important to monitor pest populations in orchards and notifications of extension service.

Thesis performed at: Faculty of Agriculture in Osijek Mentor: Dr. sc. Ivana Majić

Number of pages: 28Number of figures: 28Number of tables: -Number of references: 6Number of appendices: -Original in: Croatian

Key words: cherry black aphid, apricot weevil, common vole, European cherry fruit fly, cherry fruit moth

Thesis defended on date:

Reviewers: Dr Marija Ivezić, full professor

Dr Ivana Majić, assistant professor

Dr Emilija Raspudić, full professor

Thesis deposited at: Library, Faculty of Agriculture in Osijek, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Trg Sv. Trojstva 3