VELEUČILIŠTE VERN’Specijalistički diplomski stručni studij

Poduzetnički menadžment

SPECIJALISTIČKI DIPLOMSKI STRUČNI RAD

ANALIZA MOGUĆNOSTI OSNIVANJA ZADRUGE

ZA EKOLOŠKU PROIZVODNJU HRANE

NA PODRUČJU ZAGREBAČKE ŽUPANIJE

JOSIP KOS

Zagreb, 2015.

VELEUČILIŠTE VERN’Specijalistički diplomski stručni studij

Poduzetnički menadžment

SPECIJALISTIČKI DIPLOMSKI STRUČNI RAD

ANALIZA MOGUĆNOSTI OSNIVANJA ZADRUGE

ZA EKOLOŠKU PROIZVODNJU HRANE

NA PODRUČJU ZAGREBAČKE ŽUPANIJE

Mentorica: mr. sc. Zrinka Gregov, Student: Josip Kos, bacc. oec. viši predavač

Zagreb, travanj 2015.

PREDGOVOR

Zahvaljujem se djelatnicima iz Poljoprivredne savjetodavne službe koji su mi dali potrebne

informacije i materijale za rad. Također hvala anketarima koji su strpljivo ispunjavali moje

ankete i pomogli mi u istraživanju. Hvala mojim roditeljima koji su mi dali podršku i bili

strpljivi dok nisam obranio diplomski rad. Posebna hvala mojoj mentorici mr. sc. Zrinki

Gregov koja je svojim znanjem i voljom pomogla u izradi mog diplomskog rada jer bi bez

njene pomoći to bilo nemoguće.

I

SADRŽAJ

SAŽETAK …………………………………………………………………………….……..IV

ABSTRACT …………………………………………………………………………………..V

1. UVOD..................................................................................................................................12. PROBLEM, CILJEVI I METODE ISTRAŽIVANJA............................................................3

2.1. Problem, predmet, svrha i ciljevi istraživanja..................................................................3

2.2. Istraživačka pitanja...........................................................................................................4

2.3. Metode istraživanja i izvori podataka..............................................................................4

3. ZADRUGE I ZADRUGARSTVO.........................................................................................53.1. Nastanak i povijesni razvoj zadruga.................................................................................5

3.2. Zadruge u Europskoj uniji................................................................................................6

3.3. Zadruge u Hrvatskoj.........................................................................................................8

3.4. Poljoprivredne zadruge..................................................................................................14

3.5. Poticanje postojećih zadruga..........................................................................................16

3.6. Broj zadruga, zaposlenih i prihodi zadruga po djelatnostima........................................17

3.7. Zadruge, zadrugari, zaposleni po županijama i djelatnostima.......................................17

3.8. Korištenje potpora..........................................................................................................18

3.8.1. EU potpora..................................................................................................................18

3.8.2. Državne potpore..........................................................................................................19

3.8.3. Lokalne potpore...........................................................................................................20

4. EKOLOŠKA PROIZVODNJA HRANE..............................................................................224.1. Ciljevi i načela ekološke proizvodnje............................................................................23

4.2. Međunarodne organizacije i institucije koje skrbe o ekološkoj poljoprivredi...............25

4.3. Proizvodnja na gospodarstvu.........................................................................................25

4.4. Kontrola kvalitete...........................................................................................................26

4.5. Stanje ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj....................................................................28

4.6. Ekološka poljoprivreda Hrvatske: problemi i mogućnosti razvoja................................29

4.7. Stručna sprema nositelja ekološke proizvodnje.............................................................32

5. TRŽIŠTE EKOLOŠKE HRANE U HRVATSKOJ.............................................................335.1. Čimbenici razvitka ponude hrvatskih proizvođača ekološke hrane...............................34

5.2. Istraživanje tržište..........................................................................................................36

5.2.1. Tržište prodaje ekološki proizvedene hrane................................................................36

6. POTENCIJAL VELIKOGORIČKOG PODRUČJA ZA EKOLOŠKU PROIZVODNJU HRANE.....................................................................................................................................44

6.1. Komparativne prednosti.................................................................................................45

6.2. Konkurentske prednosti..................................................................................................45

I

7. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE..........................................................................................487.1.Rezultati istraživanja.......................................................................................................48

8. ZAKLJUČAK I PREPORUKE............................................................................................63LITERATURA.........................................................................................................................65POPIS TABLICA I SLIKA......................................................................................................68Prilog: Anketni upitnik.............................................................................................................69ŽIVOTOPIS..............................................................................................................................71

I

SAŽETAK

Prilikom govora o Hrvatskoj često se spominje Jadransko more kao najljepše i najčišće more,

zatim naša obala, predivna raznolikost krajolika te turistički potencijal zemlje. Osim svega

navedenog, Hrvatska ima i obradive površine, bogata je izvorima vode, čistim okolišem i

klimom koja je povoljna za poljoprivredu. No, osim turizma, nada se može polagati i u razvoj

poljoprivrede kao strateške gospodarske grane. Uz sve spomenute prirodne blagodati,

Hrvatska ima i značajan poljoprivredni potencijal te može proizvoditi dovoljnu količinu

hrane, makar samo za vlastite potrebe. Što se tiče organske hrane, danas se obrađuje 30%

ukupnih obradivih površina u Hrvatskoj. Većina obradivih površina je zasađena

monokulturama jer zahtijevaju manje radnog angažmana te je za njih dovoljan i niži stupanj

educiranosti. Organski proizvedena hrana spada u najbrže rastuća tržišta u Europi, čak i u

vrijeme recesije te bilježi kontinuirani rast u svijetu. Hrvatska bi trebala iskoristiti činjenicu

što je postala članicom Europske unije tako da povuče financijska sredstva iz njenih fondova i

time poboljša svoje poljoprivredno gospodarstvo. Zagrebačka županija bogata je

poljoprivrednim površinama, bitnima za gospodarski razvitak toga područja. Ono što

nedostaje kako bi se racionalno koristili zemljišni resursi i održao razvoj poljoprivrede su

informacije o pogodnosti poljoprivrednog zemljišta te mjere poticaja malih proizvođača

ekološke hrane. Zagrebačka županija spada u jednu od najvažnijih županija za razvoj hrvatske

poljoprivrede. Potreba za razgraničenjem prostora je jedan od osnovnih uvjeta za razvoj

ekološke poljoprivrede zbog različitosti agroekoloških i proizvodno-gospodarskih prilika.

Ključne riječi: organska hrana, ekološka hrana, ekološka proizvodnja hrane, zadruga,

Zagrebačka županija

IV

ABSTRACT

A POSSIBILITY ANALYSIS OF FOUNDING

A COOPERATIVE FOR ORGANIC FOOD PRODUCTION

IN THE ZAGREB COUNTY

When it comes to Croatia, people immediately think of the Adriatic Sea, which is often

mentioned as the most beautiful and cleanest sea in the world, and the coast, but also the

beautiful diversity of landscapes and the tourist potential of the country. In addition, Croatia

has arable lands, it is rich in water resources, and it has clean environment and climatic

conditions favorable for agriculture. Apart from tourism, much hope can be put into the

development of agriculture as a strategic industry. All these natural features indicate that

Croatia has a significant agricultural potential and can produce enough food, even if only for

their own needs. As for the organic food, thirty percent of the arable land is processed in

Croatia today. The most of it is covered with monocultures because they require less work

and a lower level of education is sufficient. Organically produced food is one of the fastest

growing markets in Europe, even during the recession, and its continual growth in the world is

extremely stable. Croatia should take the advantage of becoming a member of the European

Union and use the financial aid which can be withdrawn from European Union funds to

improve their agricultural economy. The Zagreb County abounds in agricultural areas

essential for the economic development of the region. Information on benefits of agricultural

land and incentives for small producers of organic food is in much need in order to rationally

use land resources and maintain the development of agriculture. Zagreb County falls under

the most important counties in the development of the Croatian agriculture. The need for the

demarcation of space is one of the basic conditions for the development of organic agriculture

due to the different agro-ecological and economic conditions.

Key words: organic food, organic food production, cooperetive, Zagreb County.

V

1. UVOD

U Republici Hrvatskoj sve se više ljudi bavi ekološkom proizvodnjom jer žele proizvoditi

hranu bez agrokemikalija, koje mogu biti uzrok raznih bolesti. Budući da Hrvatska oskudijeva

osnovnim znanjem i informacijama o ekološkoj poljoprivredi, spada među zemlje u kojima

ekološka poljoprivreda nije značajnije zaživjela. Kada govorimo o ekološkoj proizvodnji

hrane, šira javnost još uvijek uglavnom smatra da ona podrazumijeva istu proizvodnju hrane

kao i konvencionalna, samo bez primjene agrokemikalija (pesticidi, umjetno gnojivo i sl.).

Međutim, nije bit samo u izostavljanju agrokemikalija nego ona predstavlja mnogo složeniji

koncept poljoprivredne proizvodnje.

U posljednjih nekoliko godina ekološka poljoprivreda doživljava pravi procvat širom svijeta.

Njen nagli razvoj rezultat je potrebe za pronalaženjem izlaza iz ekoloških, socijalnih i

gospodarskih problema u kojima se nalazi konvencionalna poljoprivreda.

Problemi s kojima se ekološki proizvođači danas susreću su previše administracije za

ekološke proizvođače, kompleksna zakonska regulativa za ekološku proizvodnju te vrlo mali

broj udruga i zadruga za ekološku proizvodnju hrane. Isto tako, problemi nastaju i od strane

ekoloških proizvođača poput, na primjer, nedovoljnog poznavanja propisa i nedostatka

stručnog znanja. Nadalje, proizvođači se sureću s problemom nedovoljno velikog kapitala

potrebnog za ulaganje u ekološku proizvodnju i nabavu repromaterijala dopuštenog za

upotrebu u ekološkoj proizvodnji. Stanovništvo seli iz ruralnih u urbana područja, zbog

velikih troškova vezanih za proizvodnju upitna je i profitabilnost, a problem je i u promociji.

Potrošači nisu dovoljno upoznati s time što je to ekološki proizvod i po čemu se on razlikuje

od proizvoda dobivenog konvencionalnom poljoprivredom. Najveća prepreka je plasman

ekoloških proizvoda na tržište. Naime, još uvijek nedostaje otkupnih stanica i sajmova za

ekološke proizvode te bi zato ekološkim proizvođačima bilo lakše ujediniti se i zajedno

plasirati svoje proizvode na tržište. Stoga je svrha ovog završnog rada istražiti i opisati

mogućnosti osnivanja zadruga za ekološku proizvodnju hrane.

Struktura rada slijedit će uobičajenu strukturu diplomskih radova. Nakon uvodnog dijela, u

drugom dijelu će se predstaviti problem, predmet i ciljevi istraživanja te istraživačka pitanja i

metode istraživanja. Treće poglavlje obuhvatit će pregled općenite literature o zadrugama i

8

zadrugarstvu te o stanju zadrugarstva u svijetu, Europi i Hrvatskoj. Četvrto poglavlje govori o

osnovnim značajkama ekološke proizvodnje hrane. U petom poglavlju ukratko će biti opisano

tržište ekološke hrane u Hrvatskoj. Nadalje, šesto poglavlje govori o potencijalu

velikogoričkog područja za ekološku proizvodnju hrane. U sedmom poglavlju opisuju se

potpore za ekološku proizvodnju. Slijedi deveto poglavlje s empirijskim istraživanjem i

rezultatima provedene ankete s ekološkim proizvođačima potencijalnim članovima zadruge.

Na temelju svih dobivenih informacija donosi se zaključak i preporuke za rješavanje

problema te implementaciju rješenja u praksu. Na samom kraju dolazi pregled literature i

životopis.

9

2. PROBLEM, CILJEVI I METODE ISTRAŽIVANJA

U ovom poglavlju opisat će se problem, predmet, svrha i ciljevi istraživanja, zatim

istraživačka pitanja i metode istraživanja.

2.1. Problem, predmet, svrha i ciljevi istraživanja

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, veličina površina pod ekološkom proizvodnjom

bilja i broj ekoloških poljoprivrednika u Hrvatskoj se povećava od 2003. godine, većinom

zbog proizvodnje „zdrave“ hrane. Međutim, razvoj ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj je

općenito vrlo spor. Do toga je jednim dijelom došlo zbog petogodišnjeg Domovinskog rata,

no najviše zbog nestručnosti i neorganiziranosti tržišta. Ekološkim proizvođačima najteži je

plasman proizvoda tako da neorganizirano tržište obeshrabruje proizvođače i koči brži razvoj.

Tome doprinosi i nedovoljno razvijena ekološka svijest, a u zadnje vrijeme i oslabljena

kupovna moć potrošača. Isto tako, nepogodu za tržište ekološke hrane predstavlja i veliki

uvoz općenito jeftine hrane, a onda i one jeftinije, ekološki proizvedene u drugim zemljama,

jer Hrvatska sve manje investira u vlastitu proizvodnju hrane.

Stoga ne čudi što je prema istim podacima Ministarstva poljoprivrede Zagrebačka županija do

krize 2009. godine imala rast površina pod ekološkom proizvodnjom, a nakon toga bilježi

pad. S 1.150 ha 2009. godine površine su se prepolovile na samo 567 ha 2011. godine. S

druge strane, pretpostavlja se da je Hrvatska, a osobito Zagreb kao glavni grad, potencijalno

dovoljno veliko tržište za ekološki proizvedenu hranu i da Zagrebačka županija ima

komparativne prednosti za njenu proizvodnju. Ako se to pokaže točnim, bila bi zaista velika

šteta ne iskoristiti taj potencijal, osobito u vrijeme gospodarske krize i velike nezaposlenosti

mladih.

PROBLEM – S jedne strane, u posljednje je vrijeme sve više uočen problem nezdrave

prehrane, kao i želja ljudi da se zdravo hrane. S druge strane, postoje mogućnosti za ekološki

uzgoj hrane i volja proizvođača, ali je problem u distribuciji i postizanju odgovarajuće cijene.

PREDMET istraživanja je zadruga kao organizacijska mogućnost za bolje povezivanje

proizvođača i potrošača.

10

SVRHA je potaknuti osnivanje zadruga dokazujući da u RH postoji tržište zdrave hrane te da

u Zagrebačkoj županiji postoji potencijal proizvodnje i potpore za osnivanje zadruga.

CILJ je analizirati mogućnosti za otvaranje jedne takve zadruge za ekološku proizvodnju

hrane u Velikoj Gorici.

2.2. Istraživačka pitanja

Kako bi se ostvarenjem cilja došlo do prijedloga rješenja problema, postavljena su sljedeća

istraživačka pitanja na koja su dobiveni odgovori provođenjem istraživanja:

IP1: Postoji li u RH tržište zdrave hrane?

IP2: Ima li Zagrebačka županija potencijal proizvodnje zdrave hrane?

IP3: Kakva je potporna infrastruktura za poticanje zadruga kojima bi se bolje povezali

proizvođači i potrošači zdrave hrane?

2.3. Metode istraživanja i izvori podataka

Kao sekundarni izvori podataka koristit će se stručna literatura i statistički podaci te interni

podaci institucija, zadružnog saveza i strukovnih udruga. Primarni podaci dobit će se putem

ispitivanja i anketiranja ekoloških proizvođača i potencijalnih članova zadruga.

Od metoda istraživanja koristit će se eksplorativna, tj. izviđajna istraživanja za pregled

literature i ostalih sekundarnih izvora. U empirijskom dijelu koristit će se metoda ispitivanja

za primarno prikupljanje podataka, tj. anketiranje 30 potencijalnih ekoloških proizvođača na

području Velike Gorice te deskriptivna statistika za analizu podataka. Za donošenje zaključka

i preporuka koristit će se metode analize i sinteze.

11

3. ZADRUGE I ZADRUGARSTVO

Prema definiciji, „zadruga je dragovoljno, otvoreno, samostalno i neovisno društvo kojim

upravljaju njezini članovi, a svojim radom i drugim aktivnostima ili korištenjem njezinih

usluga, na temelju zajedništva i uzajamne pomoći ostvaruju, unapređuju i zaštićuju svoje

pojedinačne i zajedničke gospodarske, ekonomske, socijalne, obrazovne, kulturne i druge

potrebe i interese i ostvaruju ciljeve zbog kojih je zadruga osnovana.“(Hrvatski savez

zadruga, 2013.)

Kako bi se ostvarili zajednički ekonomski, socijalni i kulturološki ciljevi, članovi se okupljaju

u zadrugu kroz demokratski vođenu organizaciju, što označava autonomnu dobrovoljnu

organizaciju u njihovu vlasništvu. Zadruge postoje kako bi se ispunjavale potrebe njihovih

članova, a oni doprinose svojim kapitalom, ulozima i kontrolom poslovanja. Uglavnom sva

poduzeća posluju u cilju zastupanja interesa većinskih vlasnika, odnosno investitora.

3.1. Nastanak i povijesni razvoj zadruga

Prve zadruge nastale su prije 200 godina. Zbog ograničenog pristupa tržištu, ruralni

poduzetnici i poljoprivrednici sakupili su svoje resurse te si međusobno pomagali, kako bi

lakše savladali zajedničke probleme. Kako bi se izbjeglo zaduživanje te osigurao pristup

kvalitetnijoj robi i uslugama, počele su nastajati zadruge. Od tada su se razvile u mnogim

područjima – od proizvodnih do financijskih usluga – potaknute željom za pravednijim

načinom rada i poslovanja.

S obzirom da zadruge i zadružni pokret sežu u prošlost prije osnivanja Europske unije,

povijesni segment razvoja zadruga prijeko je potrebno promatrati zasebno po zemljama.

Poljoprivredno zadrugarstvo samostalno se počelo razvijati kasnije nego ostali zadružni

oblici. Prve poljoprivredne zadruge osnovane su u zapadnoeuropskim zemljama u drugoj

polovici 19. stoljeća (Nizozemska i Danska).

U Danskoj je poljoprivredno zadrugarstvo vrlo razvijeno te predstavlja odličan primjer

utjecaja zadrugarstva na razvoj poljoprivrede i čitave zemlje. Poljoprivredno-proizvođačke

12

zadruge u Danskoj potisnule su mnoga privatna poduzeća u najvažnijim gospodarskim

granama.

3.2. Zadruge u Europskoj uniji

Važnost zadruga u gospodarstvu, u različitim sektorima, vidljiva je i u značajnim tržišnim

udjelima u većini zemalja članica Europske unije:1

- poljoprivreda (83% u Nizozemskoj, 79% u Finskoj, 55% u Italiji i 50% u Francuskoj)

- šumarstvo (60% u Švedskoj i 31% u Finskoj)

- bankarski sektor (50% u Francuskoj, 37% na Cipru, 35% u Finskoj, 31% u Austriji)

- trgovina/maloprodaja (potrošačke zadruge u Finskoj imaju tržišni udio od 36%, a u

Švedskoj 20%)

- farmaceutska industrija (21% u Španjolskoj i 18% u Belgiji)

- informacijske tehnologije

- stanovanje

- zanatska proizvodnja.

Međunarodni zadružni savez na Manchesterskom kongresu 1995. godine usvojio je „Identity

Page“ kojim definira osobine današnjih zadruga. Dokument je uzrokovao brojne rasprave i

pitanja koja sežu u prošlost, još od nastanka međunarodnog zadružnog pokreta, a vezana su uz

povijesne razlike (različita tumačenja zadruga i njihove uloge u gospodarstvu). Dokument

definira različite tipove zadruga: potrošačke, radničke, poljoprivredne, financijske, ribarske i

stambene, kao i nove tipove zadruga: socijalne, ekološke i rekreacijske zadruge.

Kako bi se zadrugama olakšale i pojednostavile njihove prekogranične i transnacionalne

aktivnosti, 22. srpnja 2003. godine usvojen je Statut europskih zadruga čiji je cilj pružanje

adekvatnog pravnog okvira poslovanja zadruga. Bez obzira na to što egzistiraju i zadruge

osnovane u skladu sa Statutom europskih zadruga, europske zemlje imaju posebne zakone o

zadrugama. U Statutu europskih zadruga nalaze se propisi koji definiraju pravila osnivanja i

upravljanja europskim zadrugama te direktiva u kojoj je određena formalnost, bitna u

donošenju odluka zaposlenika na razini organizacije kroz informiranje, savjetovanje i

sudjelovanje u radu tijela zadruge. Statutom se također uređuje, s namjerom ostvarivanja 1 Izvor: European Commision (2010). Europe 2020 – A strategy for smart, sustainable and inclusive growth. Brussels: European Commission, http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/promoting-entrepreneurship/social-economy/co-operatives/index_en.htm (24.5.2013.).

13

zajedničkih koristi, i ulazak na nova tržišta, postizanje ekonomije razmjera, zajedničke

razvojne aktivnosti i dr. Da bi do toga došlo, potrebno je udruživanje svih vrsta poduzeća.

Prema podacima Europske komisije, u Europskoj uniji danas posluje otprilike 250.000

zadruga sa 163 milijuna zadrugara, a zapošljavaju otprilike 5,4 milijuna ljudi. Prema

istraživanju (Cooperatives Europe Asbl, 2010.) koje je provelo udruženje Cooperatives

Europe Asbl. u 2010. godini na temelju podataka svojih članica iz 2009. godine, najviše

zadruga registrirano je u Italiji, za kojom slijede Španjolska i Francuska. U tablici 3.1. vidi se

pregled broj registriranih zadruga (članica Cooperatives Europe) u zemljama članicama

Europske unije i drugim promatranim zemljama.

Tablica 3.1. Zadruge u zemljama članicama Europske unije

ZEMLJA ZADRUGE ČLANOVI ZAPOSLENIAustrija 2.339 4.866.148 105.989Belgija 166 2.670.000 13.547Bugarska 1.273 179.309 26.386Cipar 620 1.275.993 5.067Češka 1.395 897.899 71.939Njemačka 7.415 20.509.973 830.258Danska 523 1.840.803 70.757Estonija 1.604 410.000 4.800Španjolska 24.276 6.960.870 384.398Finska 380 3.164.226 69.953Francuska 21.000 23.000.000 900.000Grčka 6.392 942.991 12.538Mađarska 2.769 547.000 85.682Irska 183 152.000 18.869Italija 41.552 13.063.419 1.146.950Luksemburg 18 5.203 476Litva 490 221.858 8.971Letonija 74 17.330 440Malta 58 5.663 250Nizozemska 677 3.249.000 184.053Poljska 8.823 8.000.000 400.000Portugal 2.946 2.135.000 47.000Rumunjska 1.577 809.170 34.313Švedska 9.170 4.069.852 140.520Slovenija 77 16.903 3.428Slovačka 383 570.845 26.334Ujedinjeno Kraljevstvo 977 8.434.538 129.130

Izvor: Cooperatives Europe Asbl (2010.), “European Co-operatives Key Statistics 2009”,

http://www.coopseurope.coop

14

Aktualna strategija razvoja Europske unije ‘Europe 2020’ (Cooperatives Europe Asbl, 2010.)

koju je u ožujku 2010. godine lansiralo Europsko vijeće donosi smjernice za pojedina

područja, pri čemu se spominje i sektor socijalne ekonomije, tako da se promovira socijalno

uključivanje kao borba protiv siromaštva. U Smjernici 10 navodi se da zemlje članice moraju

promovirati puno sudjelovanje u društvu i gospodarstvu te isto tako povećavati mogućnosti za

zapošljavanje, kako bi se pomoglo najrizičnijim skupinama društva, i to koristeći sredstva

Europskog socijalnog fonda. Također se navodi da je potrebno promovirati pristup socijalne

ekonomije. A da bi se razvio sektor zadrugarstva i socijalne ekonomije, nositelji ekonomske i

socijalne politike u Hrvatskoj moraju poticati i jačati svijest o zadrugarstvu te formulirati

institucionalna rješenja. Potrebno je prilagoditi zakone i instrumente ekonomske i socijalne

politike. Nadležna tijela učinkovitim djelovanjem mogu dati snažnu potporu razvoju

gospodarskih subjekata koji svoje poslovanje temelje na principima zadrugarstva i socijalne

ekonomije. Često se u našem društvu događa da se riječ „zadruga“ pogrešno povezuje sa

„socijalističkim reliktom“. Zato je potrebno promovirati zadruge kao suvremen i djelotvoran

način ekonomske organizacije edukacijskim i promotivnim aktivnostima. Takvi oblici

organiziranja imaju jaku potporu od strane europskih institucija jer simultano polučuju i

ekonomske i socijalne učinke, dakle, doprinose ekonomskoj aktivnosti, zapošljavanju i

socijalnoj koheziji društva.

3.3. Zadruge u Hrvatskoj

U ovom poglavlju opisat će se nastanak i povijesni razvoj zadruga u Hrvatskoj, današnje

stanje i perspektive zadrugarstva u budućnosti.

Zadrugarstvo ima dugu tradiciju u Hrvatskoj. U Đurđevcu je 1866. godine osnovana prva

obrtnička zadruga, a u Zagrebu je iste godine osnovana činovnička zadruga te kasnije i u

drugim gradovima. Razvijaju se različiti oblici zadruga (gospodarske, agrarne, hrvatske

seljačke zadruge i dr.), što je bio snažan poticaj razvoju poljoprivrednih zadruga. Krajem 19. i

početkom 20. stoljeća djelovalo je više od 1.500 zadruga s oko 250.000 zadrugara.

Zadruge su regulirane Zakonom o zadrugama i kao društvo osoba temelje se na radu svojih

članova. Zadruga je demokratsko društvo kojim upravljaju njezini članovi i koji ravnopravno

sudjeluju u donošenju odluka, po načelu „jedan član, jedan glas“. Uvjet za članstvo u zadruzi

je rad putem zadruge, a ne samo unošenje kapitala i sudjelovanje u rezultatima poslovanja.

15

Ako se govori o upotrebi dobiti, nakon pokrića gubitaka i obveznih zakonskih izdvajanja

zadruga može preostali dio dobiti isplatiti članovima zadruge, ali vodeći računa o

sudjelovanju svakog pojedinog člana u aktivnostima zadruge. U slučaju likvidacije ili stečaja

zadruge, nakon podmirenja obveza prema vjerovnicima i povrata uloga članovima, preostala

imovina zadruge prenosi se jedinicama lokalne samouprave na čijem je području zadruga. Iz

ovoga je vidljivo da zadrugari nemaju udjele u zadruzi nego im pripada samo ono što su

stvarno unijeli, a imovinu ne mogu dijeliti. Dakle, zadruga se temelji na radu svojih članova, a

mjerilo vrijednosti u zadruzi je rad.

Tvrtka zadruge je ime pod kojim zadruga djeluje i pod kojim sudjeluje u pravnom prometu.

Potrebno je naglasiti da tvrtka zadruge mora sadržavati naznaku da se radi o zadruzi. Tvrtka

jedne zadruge mora se jasno razlikovati od tvrtke druge zadruge upisane u sudski registar kod

istoga registarskoga suda, a prije samog odabira imena zadruge trebalo bi provjeriti u

nadležnom trgovačkom sudu postoji li kod njih već registrirano takvo ime. U pravilima

zadruge mora biti upisano koji je osnivački i temeljni opći akt zadruge. Članak 9. stavak 3.

Zakona o zadrugama propisuje da se u sudski registar između ostalog upisuje i tvrtka, stoga je

jasno da se i sve promjene tvrtke, tj. promjene imena zadruge moraju upisati u sudski registar.

Zadruga može nastaviti poslovati bez promjene tvrtke unatoč istupanju nekih članova iz

zadruge ili pristupanju novih članova u zadrugu. Ako je zadruga u stečaju ili likvidaciji, u ime

zadruge treba se dodati oznaka „u stečaju” ili „u likvidaciji” te se tako upisati u sudski

registar.

Zadrugarstvo se između dva svjetska rata uspješno razvija. Hrvatske seljačke zadruge

djelovale su putem Središnjeg saveza hrvatskih seljačkih zadruga u Zagrebu, gospodarske

zadruge u sklopu Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu te zadruge

gospodarske sloge u sklopu Saveza zadruga gospodarske sloge. Najveći broj zadruga u

Dalmaciji bile su članice Zadružnog saveza u Splitu. Zadrugarstvo prolazi kroz teško

razdoblje nakon završetka Drugog svjetskog rata. Nastankom Jugoslavije provodi se

kolektivizacija po uzoru na tadašnji Sovjetski savez i zadrugarstvo počinje gubiti svoja

izvorna obilježja. Početkom 50-ih godina zadrugarstvo u Hrvatskoj doživljava uzlet

napuštanjem kolektivizacije. Počinju se osnivati zadružni i zadružni poslovni savezi, jačaju

zadruge različitih profila, a pogotovo se razvija zadružno štedioničarstvo i bankarstvo.

Kasnije, 1960. godine zadružni gospodarski sustav se marginalizira. Ukidaju se zadružni

savezi zbog političkih odluka i zakonskih mjera. Također dolazi do ukidanja zadružnog

16

bankarskog sustava, a zemljišta i prehrambeni pogoni prenose se kombinatima društvenog

sektora poljoprivrede i prehrambene industrije, koji su kasnije nositelji razvoja u

poljoprivredi. Takvo stanje traje sve do devedesetih godina. U to je vrijeme djelovalo oko 200

poljoprivrednih zadruga, a danas u Hrvatskoj djeluje oko 600 zadruga svih vrsta s oko 20.000

članova (Borbaš i Mikšić, 2003.).

Strateškim dokumentom „Europa 2020“ u svibnju 2013. donijeta je „Strategija razvoja

poduzetništva u Hrvatskoj za razdoblje 2013.-2020.“ (Cooperatives Europe Asbl, 2010.) U

tom se projektu preporučuje osnivanje zadruga i klastera kako bi se podigla konkurentnost

hrvatskog i europskog gospodarstva u kojima su mjere i programi pružanja potpore. Cilj

programa u vezi razvoja proizvodnog zadrugarstva je postizanje ravnomjernog razvitka svih

područja Republike Hrvatske, kao i povećanje zapošljavanja putem zadružnog organiziranja.

Provedbom programa poticat će se razvoj zadruga kroz razvitak proizvodnje, prerade i

plasmana proizvoda.

Prednosti kod osnivanja zadruge su kontinuirana ponuda veće količine proizvoda tijekom

cijele godine, veća moć pregovaranja s potencijalnim kupcima, planiranje i provedba

marketinških aktivnosti, zapošljavanje stručnog upravitelja/menadžera radi osiguranja

profesionalnog upravljanja poslovanjem i ostvarivanja profita članova zadruge te ulaganja u

odgovarajuće skladišne i prerađivačke kapacitete (Borbaš i Mikšić, 2003.).

Kako bi vlasnici malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva u Republici Hrvatskoj mogli

opstati u uvjetima tržišne privrede i konkurencije velikih proizvođača i poduzeća, moraju se

udružiti i osnovati zadruge. Marketinške zadruge u Hrvatskoj razvit će se iz malih grupa

proizvođača ili članova poljoprivrednih udruga i tako povezati u veće organizacije s

dovoljnom prodajnom moći kako bi količinom svojih proizvoda mogli konkurirati na

domaćem tržištu.

Ako poljoprivrednici odluče osnovati zadrugu, moraju donijeti sljedeće osnovne odluke:

1. Definirati ciljeve i zadatke zadruge

17

Razlog zbog kojeg potencijalni članovi zadruge osnivaju zadrugu su njihovi prioriteti i

problemi za koje očekuju da će biti riješeni osnivanjem zadruge. Moraju se izdvojiti

oni razlozi i ciljevi osnivanja zadruge (u Hrvatskoj je to najčešće prodaja proizvoda)

koji bi zadovoljili sve potencijalne članove.

2. Međusobno raspraviti te usuglasiti financijsku strukturu (visinu osnivačkih

uloga) i kriterije za članstvo u zadruzi

Cilj ove odluke je odrediti visinu osnivačkog uloga. Za marketinšku zadrugu u

početku poslovanja ne treba visoki kapital. Potrebno je imati prostor koji će biti

sjedište zadruge, u kojem će se održavati sastanci i ugovarati poslovi te će sadržavati

osnovni uredski materijali (npr. telefon i faks). Kasnije, kada zadruga bude ugovarala

poslove i počela ostvarivati prihode, može si priuštiti i povećanje imovine te, ako je

potrebno, nabavu dodatne opreme. Kada se složi financijska konstrukcija i ostvare

uvjeti za provedbu zadane djelatnosti – ovisno o osnovnom cilju zadruge i ako je

definirana neka druga djelatnost – tada zadruga može početi raditi jer proizvodnja ili

prerada zahtijevaju veća kapitalna ulaganja i druge financijske izvore osim vlastitih

financijskih sredstva. U prvoj fazi osnivanja zadruge bitan je i broj članova: premali

broj članova možda neće biti dovoljan za osnivanje zadruge zbog visine njihove

proizvodnje, a kod prevelikog broja članova može doći do teškog usuglašavanja

prioriteta i zadataka buduće zadruge. Također bi bilo poželjno da su članovi zadruge iz

istog mjesta. Naime, što manja geografska udaljenost je važna jer bi u protivnom

logistika i upravljanje zadrugom mogli biti otežani.

3. Izraditi statut i pravilnik zadruge

Najvažniji dokumenti zadruge su statut i pravilnik zadruge koji određuju pravila

međusobnog ponašanja zadrugara. Prije formalne registracije zadruge, budući

zadrugari moraju se usuglasiti oko svih tzv. „pravila ponašanja“, a poglavito oko onih

koji se odnose na prodaju putem zadruge, vrstu i količina proizvoda te na upravljanje

prihodima i dobiti zadruge. Kad se svi članovi zadruge dogovore oko navedenog, tek

se onda može pristupiti formalnoj registraciji.

4. Izraditi poslovni plan zadruge

18

Kad su donesena i definirana pravila, sljedeći korak koji zadruga mora napraviti je

izraditi poslovni plan za iduću godinu. Zadruga mora točno odrediti koje proizvode i

koliko njih svaki član mora dostaviti zadruzi kako bi uspješno pregovarali s kupcima,

zatim koji su troškovi te proizvodnje, koja je prihvatljiva cijena kojom bi se pokrili

troškovi i ostvarila zarada te kolika će biti buduća ulaganja za proširenje poslovanja

zadruge.

Prilikom izrade poslovnog plana potrebno je definirati sljedeće:

- potrebna sredstva za poslovanje

- procjenu ukupnih godišnjih troškova zadruge

- procjenu godišnjih prihoda zadruge

- profit i način raspodjele profita članovima zadruge.

Sedmorica entuzijasta osnovali su poljoprivredno gospodarsku zadrugu Eko-razvoj 2008.

godine u Petrinji, čiji je upravitelj Dragan Milić. Cilj osnutka zadruge je ekološka proizvodnja

voća i ratarskih kultura. Prošle godine pokusno su zasijali 1 ha lana, a u planu imaju i

lavandu. To su autohtoni proizvodi s područja Banovine koji su se na tom području

tradicionalno proizvodili, a pokušavaju nastaviti očuvanje starih sorti, cijepljenjem ili putem

matičnjaka. Posjeduju svu potrebnu mehanizaciju za ratarsku proizvodnju i opremu kojom

mogu osigurati kvalitetnu obradu zemljišta i očuvanje proizvoda, a ulažu i u edukaciju

zadrugara kako bi se osigurali svi standardi i norme koji se traže u ekološkoj proizvodnji:

izvornost, odgovarajuća gnojidba, čuvanje gotovih proizvoda i sl. Zadruga je bila i

suorganizator znanstvenog skupa „Ekološko pčelarstvo i voćarstvo“. Plan zadruge je razviti

do 200 ha vlastitog zemljišta i oko 200 pčelinjih košnica, a podržavaju poljodjelce koji imaju

ili će imati potvrdu za naslov ekološki poljoprivrednik. Nužna su i velika ulaganja, ali

apliciraju na razne fondove i vjeruju u podršku svih koji žele da se razvija i opstane

banovinsko selo. Postupno će zadruga brendirati svoje proizvode i tako biti još

prepoznatljivija na tržištu te su, primjerice, zasadili oko tisuću stabala drijenjka što tržište

itekako traži i cijeni (Nova zadruga, Glasilo za zadružno poduzetništvo 2013.).

Zadruga je izgradila novu upravnu zgradu s vlastitim sredstvima, a tu su i ostali gospodarski

objekti čija je legalizacija provedena. Zasad na tržište plasiraju samo ratarske kulture, a voćne

proizvode nude kao nešto novo. Zadruga ima dosta velike prijevozničke troškove jer na

području Banovine nema ni jednog certificiranog ekološkog mlina pa se neki proizvodi

19

prerađuju u vrlo udaljenim mjestima. Svi se proizvodi analiziraju u ovlaštenim laboratorijima,

čime se osigurava visoka ispravnost i kakvoća. Također posjeduju certifikat za med bagrema i

stotinjak košnica za proizvodnju izričito ekološkog meda jer se vodi briga o ispaši i preradi.

Zadruga je imala veliki udio u ostvarivanju projekta „Eko-zona za siguran posao na selu“,

čime se nastoji osigurati ne samo proizvodnja nego i zadržavanje stanovništva, izjednačeni

uvjeti s onima u urbanim sredinama, a samim time i porast stanovništva u tom kraju. Zadruga

je s navedenim modelom kročila na pravi put osiguranja dobrih uvjeta za opstanak. Za sada

još nisu razvijene navike kod dijela kupaca, a i niska je kupovna moć za ekoproizvode koji

imaju višu vrijednost i više cijene, tako da zadruga iz Petrinje traži da se u Hrvatskoj pokrene

određena burza ekoloških proizvoda, pri čemu očekuju inicijativu i od strane Hrvatskog

saveza zadruga.

Dugoročna strateška orijentacija u RH je i sadnja vinograda i osiguravanje vina, barem za

vlastite potrebe te razvoj agroturizma u ruralnim područjima, pri čemu se misli na obalno i

priobalno područje, osobito tamo gdje je vinogradarstvo bilo razvijeno i gdje je velik utjecaj

turizma.

Metodom studije slučaja pokušava se dokazati isplativost obnavljanja obiteljskog

gospodarstva, i to bavljenje vinogradarskom i vinarskom proizvodnjom te kakvi su učinci

pružanja turističkih usluga na gospodarstvu. U jednom malom selu u Dalmatinskoj zagori,

dvadesetak kilometara od Omiša, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo obnavlja naslijeđeno

imanje, bavi se vinogradarstvom i vinarstvom, a namjerava se baviti i agroturizmom. Na

obiteljskom gospodarstvu rade aktivni članovi kućanstva pa se promijenila njihova

socioprofesionalna aktivnost. Nužno je daljnje investiranje u završetak započetih objekata za

stvaranje ekonomski održivog gospodarstva. Mogući pristup razvoju obiteljskog gospodarstva

je poslovno povezivanje s drugim gospodarstvima ili tvrtkama, s onima koji će investirati u

razvoj i raditi na gospodarstvu.

3.4. Poljoprivredne zadruge

Najaktualnija tema kojom se bavi Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske je

ostvarivanje zajedničke poljoprivredne politike Hrvatske i EU u području ruralnog razvoja.

Ruralni razvoj nije moguć bez aktivnog uključivanja zadruga koje djeluju u ruralnim

sredinama i najavljuju se sredstva za financiranje projekata iz EU fondova. U sektoru

poljoprivrede i prerade nužno je podupirati povećanje konkurentnosti i produktivnosti. Razvoj

20

lokalne komunalne infrastrukture i lokalnih osnovnih usluga u ruralnim područjima –

uključujući slobodno vrijeme, kulturu uređenja naselja te aktivnosti koje su usmjerene na

obnovu i unapređenje kulturne i prirodne baštine sela i ruralnih krajolika – ključan su

čimbenik za ostvarivanje potencijala rasta i pomicanja izdrživosti ruralnih područja te

osiguravanje većeg standarda življenja u ruralnim krajevima.

Tijekom prethodnog razdoblja, Ministarstvo poljoprivrede je ulagalo u ruralni prostor s ciljem

poboljšanja konkurentnosti poljoprivrednoga i šumarskoga sektora, očuvanja i zaštite okoliša

te poboljšanja kvalitete života u ruralnim područjima. Nacionalne mjere ruralnog razvoja bile

su financirane iz proračuna RH, a mjere ruralnog razvoja definirane IPARD programom (do

2009. g. SAPARD programom) i sufinancirane iz sredstava pretpristupne pomoći EU-a. Ta

ulaganja nisu pokrenula ruralni razvoj u dovoljnoj mjeri, a stanje u poljoprivredi i ruralnom

razvoju nije zadovoljavajuće, stoga je nužno podupirati povećanje konkurentnosti i

produktivnosti rada u sektoru poljoprivrede i prerade uz potrebno povezivanje poljoprivrednih

proizvođača.

Također je neophodno poticati i uključivati mlade u sektor poljoprivrede; povećati korištenje

informacijskih tehnologija, sustava informiranja, savjetovanja, cjeloživotnog obrazovanja i

usavršavanja te tako povećati produktivnost poljoprivrede; poboljšati lokalnu komunalnu,

socijalnu, gospodarsku i komunikacijsku infrastrukturu; povećati razinu korištenja energije iz

obnovljivih izvora i dr. Za povećanje dohotka stanovništva nužno je povećati dodane

vrijednosti proizvoda i diversificirati gospodarske aktivnosti kako bi ruralni prostor postao

poželjnije mjesto za život i rad.

U ruralnom prostoru zadrugarstvo može odigrati značajnu ulogu kao socijalno i ekonomski

poželjan oblik poslovanja. S obzirom na strukturu većine obiteljskih poljoprivrednih

gospodarstva, oskudne raspoložive resurse te ekonomske i tržišne mogućnosti, ono će postati

jedini održivi poslovni model za većinu poljoprivrednih gospodarstva.

Zadruge i zadružno organiziranje trebali bi postojati na lokalnoj razini jer su zadrugari iz tog

prostora zainteresirani zajednički rješavati komunalne, socijalne i gospodarske probleme te

definirati prioritetne ciljeve putem modela zadruge. Europski fond za poljoprivredu i ruralni

razvoj (engl. EAFRD) nudi potpore investicijama za osnovne proizvodne potencijale,

okrupnjavanje i uređenje zemljišta, navodnjavanje i odvodnju te promjenu strukture

21

proizvodnje. Naglasak je na potporama za očuvanje prirodnih resursa, a za područja s težim

uvjetima gospodarenja u poljoprivredi i ekološku poljoprivrednu proizvodnju, čime će se

dostići cilj održivog upravljanja prirodnim resursima i klimatskim promjenama. Izgradnjom i

poboljšanjem komunalne infrastrukture te proširenjem gospodarskih aktivnosti promijenila bi

se slika sela u smislu povećanja kvalitete života i rada stanovnika ruralnog prostora.

Aktivnostima Ministarstva poljoprivrede i dokumentima drugih ministarstava, ponajprije

Ministarstva zaštite okoliša i prirode te Ministarstva kulture, reguliran je sustav zaštite

okoliša, prirode i krajobraza. Sustav zaštite okoliša i prirode od negativnih utjecaja iz

poljoprivrede, koji je u djelokrugu Ministarstva poljoprivrede, reguliran je dvjema osnovama:

prva je obvezno pridržavanje uvjeta dobre poljoprivredno-okolišne prakse, regulirane

posebnim pravilnikom, a čije je pridržavanje uvjet za dobivanje izravnih potpora svih

poljoprivrednika. Druga osnova je dobrovoljnog karaktera i trenutno je propisana nacionalnim

IAKS mjerama, a u sljedećem razdoblju i agrološkim mjerama iz Programa ruralnog razvoja

RH za 2014.-2020. Provođenjem tih mjera sustavno se radi na edukaciji i podizanju svijesti

poljoprivrednika o djelovanju poljoprivrede na okoliš i krajobraz.

Program ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020. g. koji je u postupku

izrade, a koji ima za cilj konkurentnu i održivu poljoprivrednu proizvodnju integriranu u EU

okvirima, potiče razvijeno ruralno gospodarstvo s trendom povećanja zaposlenosti, kao i

proizvodnju visokokvalitetne hrane.

Onima koji žele mijenjati sadašnje stanje hrvatskog sela pruža se mogućnost da selo, odnosno

ruralni prostor postane poželjno mjesto za život i rad naročito mlade populacije, za što su

predviđene i pripremljene mjere za ruralna područja. Interes za ekološku proizvodnju je u

znatnom porastu pa je u 2011. godini usvojen Akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede u

Republici Hrvatskoj 2011.-2016. godine, koji označava važan korak u potpori nacionalnoj

ekološkoj proizvodnji hrane. Osnovni cilj Akcijskog plana je povećanje udjela pod ekološkom

poljoprivredom u ukupnim poljoprivrednim površinama u Republici Hrvatskoj do 2016.

godine na 8%. Tim će planom odgovorni sudionici poticati razvoj ekološke poljoprivrede,

osigurati opskrbu domaćeg tržišta, a u idućim godinama osigurati i plasman ekoloških

proizvoda na ostalim tržištima. Cilj je pokrenuti višegodišnju promociju ekoloških proizvoda.

Jedna od mjera koja se predviđa u okviru Programa ruralnog razvoja RH je ekološka

poljoprivreda kojom će ekološka poljoprivredna gospodarstva ostvarivati pravo na godišnja

22

plaćanja po jedinici površine po pojedinim područjima proizvodnje (Nova zadruga, Glasilo za

zadružno gospodarstvo, 2013.).

3.5. Poticanje postojećih zadruga

U sljedećoj tablici 3.2. prikazan je broj osnovanih zadruga, broj učlanjenih zadrugara i broj

zaposlenih u zadruzi. Podaci obuhvaćaju sve županije i razdoblje od 1. siječnja 2011. do 30.

lipnja 2013. godine.

Tablica 3.2. Stanje broja zadruga, zadrugara i zaposlenih30.6.2013. 31.12.2012. 31.12.2011.

Zadruge 1.131 1.069 2.060Zadrugari 19.309 18.767 28.866Zaposleni 2.682 2.680 4.246Ukupni prihodi u zadrugama n/a 1.907.937.425,00 kn 2.194.282.093,00 knIzvor: Hrvatski savez zadruga (2013). Zadrugarstvo je za većinu poljoprivrednih gospodarstva

jedini održivi poslovni model, Nova zadruga, glasilo za zadružno poduzetništvo, 8 (37), 4-7.

Kao što se vidi u tablici 3.2., podaci pokazuju brojčano stanje zadruga, zadrugara i zaposlenih

u zadrugama u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 30. lipnja 2013. u svim županijama. Zakon o

zadrugama stupio je na snagu 31. ožujka 2011., a zadruge su se trebale uskladiti s novim

Zakonom do 31. ožujka 2012. Prikazani podaci za razdoblje 2011. uključuju zadruge koje su

bile u evidenciji Hrvatskog saveza zadruga 2011. godine, s time da se od 1. travnja 2011. do

današnjeg dana još uvijek zaprimaju rješenja iz Trgovačkog suda o usklađenju zadruga sa

Zakonom, kao i novoosnovanih zadruga. S obzirom na zadružno načelo otvorenosti članstva u

zadrugama, broj zadrugara u zadrugama je varijabilan, stoga može doći do određenih

nepoklapanja u prethodnim izvješćima. Prije stupanja na snagu Zakona o zadrugama i stanja

na dan 31. prosinca 2012., kada je većina postupaka usklađivanja zadruga dovršena, vidljivo

je da se broj zadruga unesenih u evidenciju smanjio gotovo za pola, dok se broj zadrugara

smanjio za 35%, a broj zaposlenih za 36%. Ukupni prihod zadruga smanjio se za 13%. To

pokazuje da se s novim Zakonom o zadrugama nisu uskladile one zadruge koje nisu bile

aktivne i nisu imale velik broj zadrugara.

23

3.6. Broj zadruga, zaposlenih i prihodi zadruga po djelatnostima

Najzastupljenije su poljoprivredne zadruge (40%). To i ne čudi s obzirom na tradiciju

zadrugarstva u Hrvatskoj dužu od 150 godina te činjenicu da su zadruge koje su osnivane

početkom i sredinom 20. stoljeća, a opstale su do današnjeg dana, uglavnom poljoprivredne, s

većim brojem zadrugara od prosječnog u Republici Hrvatskoj. S obzirom na to da se bave

preradom poljoprivrednih proizvoda i njihovom finalizacijom, dio tih zadruga svrstan je u

kategoriju „prerađivačka industrija“. Ribarske zadruge posljednjih su godina najpropulzivniji

sektor u zadrugarstvu. Godišnje financijske izvještaje u FINA-u obvezne su predavati sve

zadruge. Zadruge koje su svoje aktivnosti usmjerile u preradu i finalizaciju proizvoda lakše

prevladavaju krizu i to mogu biti smjernice prema kojima se mora upućivati rad postojećih

zadruga. Zahtjevi tržišta postavljaju zahtjeve prema kvalitetnim i autohtonim završnim

proizvodima, što mnoge zadruge već imaju (vrhunska vina, maslinova ulja i dr., s

prepoznatljivim znakom na tržištu). Zanimljivo je utvrditi da velik broj zadruga (58%) nema

niti jednog zaposlenog, što sigurno predstavlja prepreku u postavljanju ozbiljnijeg poslovanja

zadruga koje žele plasirati svoje završne proizvode na tržištu. Postavlja se pitanje koliko

zadruga može uspješno voditi svoje poslovanje ako nema profesionalno zaposlenog

djelatnika, naročito ako se radi o ozbiljnijoj prerađivačkoj proizvodnji. Cilj uspješne zadruge

je imati što više udruženih proizvođača koji plasiraju svoje proizvode i usluge putem zadruge,

ali je također potrebno imati i osobu koja će profesionalno voditi računa o zakonitom

poslovanju zadruge, koordinirati proizvodnju, prodaju, naplatu i sve ostale aktivnosti koje su

neophodne za uspješno poslovanje pravne osobe.

3.7. Zadruge i zadrugari zaposleni po županijama i djelatnostima

Analiza stanja zadruga i zadružnog poslovanja po županijama i Gradu Zagrebu u razdoblju od

1. siječnja 2011. do 30. lipnja 2013. otkriva „velike razlike po županijama kako po broju

zadruga, tako i po broju zadrugara, kao i po visini prihoda zadruga“ (Nova zadruga, Glasilo za

zadružno poduzetništvo, 2013.). Zadružni sustav treba razvijati u smjeru poticanja aktivnih

zadruga sa stalnim povećavanjem broja zadrugara i zaposlenih. Potrebno je pojačati aktivnosti

poslovanja putem postojećih zadruga radom na terenu, edukacijom i poticajnim mjerama.

Cijela Republika Hrvatska je dobro premrežena svim vrstama zadruga, stoga je suvišno

ustrajati na osnivanju novih zadruga.

24

3.8. Korištenje potpora

Iz provedenog istraživanja vidljivo je da se osnivanje zadruga preporuča i potiče kako u

Hrvatskoj, tako i u EU te se mogu dobiti potpore na europskoj, državnoj razini, kao i potpore

od jedinice lokalne samouprave.

3.8.1. EU potpora

Zakon o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju (Narodne novine, broj 92/10)

usvojen je sredinom 2010. godine. Tijekom pretpristupnog razdoblja 2011. g. potvrđen je

smjer daljnih postupnih promjena jer se pretpostavljalo da će Republika Hrvatska 2012.

godine postati članica Europske unije. Pristupni pregovori u vrijeme donošenja zakona nisu

bili okončani, zbog čega nije bilo moguće utvrditi izravna plaćanja i sektorske omotnice za

2012. godine. U travnju 2011. okončani su pristupni pregovori u poljoprivredi i ruralnom

razvoju, a u lipnju 2011. godine određen datum ulaska Republike Hrvatske u članstvo

Europske unije u 2013. godini. Tim izmjenama Zakona određena su izravna plaćanja za 2011.

godinu. „Poljoprivreda i ruralni razvoj“ najvažniji su rezultati pregovora koji se odnose na

financijski paket potpore poljoprivredi koji će Republici Hrvatskoj biti na raspolaganju nakon

ulaska u Europsku uniju. Utvrđen je godišnji limit potpore u iznosu od 373 milijuna eura kod

izravnih plaćanja. Odobreno je 333 milijuna eura sredstava Europske unije Republici

Hrvatskoj za mjere ruralnog razvoja, a od 2014. godine dostupni su u punom iznosu. Postoji i

mogućnost prebacivanja sredstva iz ruralnog razvoja za potrebe izravnih plaćanja tijekom

razdoblja 2014.-2016. godine (D.M., Novosti vezane uz izmjene zakona o državnim

potporama. Eko poduzetnik, 2011.).

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. godine utvrđeno je novo

razdoblje do tri godine (do sredine 2016. godine) za primjenu državne pomoći u posebno

osjetljivim sektorima, što je sukladno rezultatima pregovora i politici Europske unije prema

novim državama članicama. Utvrđen je datum do kojeg jedinice lokalne i područne

(regionalne) samouprave mogu odobravati lokalne potpore bez odobrenja Ministarstva

poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.

25

3.8.2. Državne potpore

U sklopu mjera potpora za ruralni razvoj od 2008. godine, Ministarstvo poljoprivrede,

ribarstva i ruralnog razvoja sufinanciralo je troškove ekološke proizvodnje u visini od 50% za

provedbu stručnog nadzora, kao i troškove certifikacije. Država potiče rad ekoloških zadruga

koje organiziraju ekološke sajmove kako bi se promovirala ekološka proizvodnja.

Prag godišnjih primitaka korisnika pojedinih mjera poljoprivredne potpore za ulazak u sustav

poreza na dohodak je 48.000 kn. Uz primitke od izravnih plaćanja, obračunavat će se i primici

od mjera ruralnog razvoja koje su po načinu provedbe i kontrole nadopuna izravnim

plaćanjima.

Člankom 61b zakona određene su opće odredbe o mjerama potpore za ekološku proizvodnju

koji glasi:

a) „Korisnici mjera iz članka 60.a stavka 1. točke 4. i 5. ovoga Zakona ostvaruju pravo

na potporu po hektru poljoprivrednog zemljišta koje je registrirano u ARKOD sustavu

i koje je u sustavu kontrole ekološke, odnosno integrirane proizvodnje.“

b) „Korisnici iz stavka 1. ovoga članka ostvaruju pravo na potporu ako se obvežu da će

tijekom pet godina obavljati poljoprivrednu aktivnost na poljoprivrednom zemljištu u

sustavu ekološke, odnosno integrirane proizvodnje.“

Praksa Europske unije, predviđena odredba za petogodišnje zadržavanje poljoprivrednika,

provodi se unutar poljoprivredno-okolišnog programa kao bitnog dijela nacionalnog programa

ruralnog razvoja. S obzirom da program trenutno nije definiran, a radi osiguranja provedbe

mjere, isto je bilo nužno definirati.

U 2012. i 2013. godini za ekološku poljoprivredu propisana je maksimalna visina javne

potpore dodatkom 5a Zakona u iznosu do:

o 4.300,00 kn/ha za povrće i višegodišnje nasade

o 2.646,00 kn/ha za oranice

o 1.323,00 kn/ha za livade i pašnjake.

Trebalo bi potaknuti postojeća ekološka gospodarstva na povećanje površine i proizvodnje s

povećanjem iznosa potpore za povrće i višegodišnje nasade.

26

3.8.3. Lokalne potpore

Na razini jedinica lokalne samouprave uglavnom postoje potpore za konvencionalnu

poljoprivredu, ali još uvijek nema posebnih potpora za osnivanje ekoloških poljoprivrednih

zadruga.

Povodom međunarodne godine obiteljske poljoprivrede, poduzeće DM – Drogeriemarkt d.o.o.

je otvorilo natječaj za obiteljsko poljoprivredna gospodarstva „jer najbolje dolazi iz prirode“.

Na natječaj DM Green City mogu se prijaviti sva obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja

jesu ili tijekom 2014. i 2015. planiraju ući u proces ekološke proizvodnje. DM će odabranom

obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu pružiti marketinšku potporu u vidu razvoja

etiketa, ambalaže te stavljanja proizvoda na police njihovih prodavaonica. Povjerenstvo u

sastavu predstavnika DM-a, Ministarstva poljoprivrede i PBZ Carda ocjenjivat će prijave. DM

želi pomoći ekološkim proizvođačima da što lakše svoje proizvode približe kupcima, a

podršku u organizaciji i provedbi natječaj pružilo im je Ministarstvo poljoprivrede. Kao

dugogodišnji partner projekta, PBZ Grupa je za dobitnike natječaja pripremila godinu dana

besplatnog korištenja paketa usluga PBZ-a namijenjenih obiteljskim poljoprivrednim

gospodarstvima. Tim projektima PBZ Grupa doprinosi promicanju i daljnjem razvoju

obiteljske ekološke poljoprivrede. Isto tako, projekt DM Green City poziva građane na

obilježavanje Dana planeta Zemlje kako bi se uključili u zaštitu okoliša.

Čak 74 lokalnih ekoloških proizvođača prijavili su se na natječaj Zelena ideja raspisan u

listopadu 2013. godine. Projekt je organiziralo Hrvatsko udruženje društva za tržišno

komuniciranje (HURA) s ciljem pružanja besplatnih marketinških usluga i pomaganja

lokalnim ekološkim proizvođačima u njihovom nastupu na tržištu. Neovisni stručni žiri

projekta izabrao je 16 ekoloških proizvođača koji su zadovoljili postavljene kriterije te

pokazali najveći razvojni potencijal, a svi završni radovi bili su predstavljeni na izložbi u

Zagrebu u travnju te na strukovnim okupljanjima, Danima komunikacija i Weekend Media

Festivalu.

27

4. EKOLOŠKA PROIZVODNJA HRANE

Pod ekološkom proizvodnjom hrane smatra se poljoprivredna proizvodnja bez korištenja

agrokemikalija (mineralnih gnojiva, pesticida, hormona i sl.), što je vrlo složen koncept koji je

moguće postići sveukupnim gospodarenjem.

Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN 12/01., NN

79/07.) i Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i proizvodnji biljnih proizvoda

(NN 91/01., NN 10/07.) određena je ekološka proizvodnja hrane, a dobiveni proizvodi

certificiraju se i nose znak „ekoproizvod“. Da bi se proizvela ekološka hrana, potrebno je

uskladiti ekološka i ekonomska načela. U ekološkom smislu, za proizvodnju ekološke hrane

potrebno je povećati ekološku proizvodnju sirovina i kvalitetnih prerađevina. Usklađenje u

ekonomskom smislu odnosi se na racionalno iskorištavanje i zaštitu prirodnih resursa,

povećanje zaposlenosti te međunarodnu suradnju i izvoz kako bi se povećala proizvodnja i

unaprijedila kvaliteta proizvoda. Ekološka proizvodnja hrane doprinijet će prirodi i okolišu

tako da će se nastojati održati biološka raznolikost očuvanjem samoniklih biljnih vrsta, zatim

raznih kukaca, ptica i druge faune koja održava stabilnost prirodnih staništa.

Kako bi se proizvela ekološka hrana, potrebno je osigurati adekvatne uvjete uzgoja. Na

primjer, proizvodne parcele moraju biti udaljene najmanje 50 m od prometnice opterećenja

100 vozila na sat ili 10 vozila u minuti. Ekološka parcela treba biti osigurana ogradom ili

živicom najniže visine 1,5 m, a udaljenost ekološkog nasada od prometnice mora biti

najmanje 20 metara. Oni koji se žele baviti proizvodnjom ekološke hrane moraju biti upisani

u Upisnik poljoprivrednih gospodarstva, Upisnik seljačkih gospodarstva ili obiteljskih

gospodarstva i Upisnik trgovačkih društva, zadruga i obrtnika u poljoprivredi. U uredima

državne uprave pri županijama može se upisati u Upisnik poljoprivrednih gospodarstva, a

nakon upisa potrebno je podnijeti zahtjev sa zapisnikom koji se dobije od nadzorne stanice za

ekološku proizvodnju kad se obavi prvi stručni nadzor. Potom se zahtjev i zapisnik podnose

Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja te se Pravilnikom o uvjetima i načinu

upisa u upisnike ekološke proizvodnje i prehrambenih proizvoda regulira ustrojavanje ovog

upisnika. Ekološka proizvodnja podliježe stručnom nadzoru prema Pravilniku o ekološkoj

proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda. Ako proizvođači ekološke hrane

odluče koristiti pomoćne tvari i druge proizvode nepoljoprivrednog podrijetla u ekološkoj

28

proizvodnji, moraju se pridržavati Pravilnika o preradi u ekološkoj proizvodnji i preradi

ekoloških proizvoda. Postupak potvrđivanja slijedi kada se napravi obavezni stručni nadzor.

Potvrdnicu izdaje pravna osoba za provedbu postupka potvrđivanja, a ona sadrži znak

„ekoproizvod“ kojim se jamči da je nad proizvodom stručno napravljen nadzor.

Slika 4.1. Ekoznak

Izvor: Eko mreža.org, http://www.ekomreza.org/tag/eko-proizvod/61 (11.12.2014.)

4.1. Ciljevi i načela ekološke proizvodnje

Ciljevi ekološke proizvodnje su (Agro klub, evolucija poljoprivrede/eko proizvodnja, 2013.):

a) uspostavljanje održivog sustava upravljanja u poljoprivredi:

ekološkom proizvodnjom očuvala bi se priroda

obnovili bi se prirodni resursi

došlo bi do biološke raznolikosti

u umjerenim količinama koristili bi se prirodni resursi

pogodovalo bi se životinjama

b) proizvodi visoke kakvoće:

ljudi bi jeli kvalitetnu hranu te manje obolijevali

c) proizvodnja širokog spektra hrane i drugih poljoprivrednih proizvoda:

29

imali bi na raspolaganju veliki odabir hrane.

Ekološka proizvodnja podrazumijeva korištenje prirodnih resursa koji se temelje na

primjerenom osmišljavanju i upravljanju biološkim procesima temeljenima na ekološkim

sustavima. Metode koje se upotrebljavaju kako bi ekološka proizvodnja bila efikasna su

uporaba agrotehničkih, mehaničkih, fizikalnih, bioloških i biotehničkih mjera, zatim obrada

poljoprivrednih kultura, a isključuju se korištenje GMO-a i proizvoda proizvedenih od ili s

pomoću GMO-a, s izuzećem veterinarsko-medicinskih proizvoda. Korištenje vanjskih unosa

je također ograničeno, a ako su ti vanjski unosi potrebni, onda su ograničeni na unose iz

ekološke proizvodnje, prirodne tvari ili tvari dobivene prirodnim putem te prirodna mineralna

gnojiva niske topljivosti. Ako je potrebno, pravila ekološke proizvodnje mogu se prilagoditi,

ali tako da se uvažava sanitarno stanje, regionalne razlike klimatskih i lokalnih uvjeta,

dostignuta razina razvoja i specifične uzgojne prakse (Prijedlog zakona o ekološkoj

proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda s konačnim prijedlogom, 2013.).

Načela ekološkog uzgoja temelje se na (Bioinspekt d.o.o., nadzorna stanica, 2013.):

a) održavanju i poboljšavanju života, prirodne plodnosti i stabilnosti tla, biološke

raznolikosti, sprečavanju sabijanja i erozije tla te hranidbi bilja prvenstveno putem

ekosustava tla

b) smanjivanju uporabe neobnovljivih izvora i unosa koji nisu iz poljoprivrednog

gospodarstva

c) recikliranju otpada i nusproizvoda biljnog i životinjskog podrijetla radi daljnjeg

korištenja u proizvodnji

d) kod donošenja odluka vezanih za proizvodnju potrebno je uzeti u obzir ekološku

ravnotežu na lokalnoj ili regionalnoj razini,

e) održavanju zdravlja bilja preventivnim mjerama, kao što je izbor odgovarajućih vrsta i

sorti otpornih na štetne organizme, pravilan plodored, mehaničke i fizikalne mjere te

zaštita prirodnih neprijatelja.

4.2. Međunarodne organizacije i institucije koje skrbe o ekološkoj poljoprivredi

30

Ekološka poljoprivreda koja djeluje kao međunarodni pokret pridonijela je osnivanju Svjetske

organizacije za ekološku poljoprivredu IFOAM (engl. International Organization of Organic

Agriculture Movements). Organizacija je osnovana 1972. godine s ciljem da ujedini ljude iz

raznih krajeva svijeta kako bi se unaprijedila ekološka poljoprivreda, minimaliziralo

onečišćenje okoliša i iskoristili neobnovljivi prirodni resursi. No, ima i onih koji to smatraju

utopijom i otežavaju razvoj ekološke poljoprivrede usprkos njegovu snažnom razvoju širom

svijeta. Međutim, ta organizacija još uvijek dobiva podršku, pogotovo od Svjetske

organizacije za poljoprivredu i hranu pri UN-u (FAO) koja na ovaj način vidi izlaz iz krize.

Podršku ekološkoj poljoprivredi daje i sve veći broj vlada i političara, organizacija za zaštitu i

očuvanje prirode, itd.

4.3. Proizvodnja na gospodarstvu

Cjelokupnim gospodarstvom upravlja se u skladu sa zahtjevima koji se primjenjuju na

ekološku proizvodnju. Ako je gospodarstvo podijeljeno u jasno odvojene proizvodne cjeline

ili uzgajališta akvakulture, onda se njime ne upravlja u cijelosti u skladu sa zahtjevima

ekološke proizvodnje (Zakon o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda NN

139/10).

Uz opća pravila, primjenjuju se i druga pravila za ekološku biljnu proizvodnju:

a) ekološkom proizvodnjom uspješno se održavaju ili povećavaju organske tvari tla,

osigurava stabilnost i bioraznolikost tla te sprečava zbijenost i erozija tla

b) zelenom gnojidbom – kao na primjer leguminozom te primjenom stajskog gnojiva iz

ekološke proizvodnje – održava se plodnost i biološka aktivnost tla

c) mogu se koristiti biodinamički pripravci

d) zabranjeno je korištenje mineralnih dušičnih gnojiva

e) postupci koji se koriste za biljnu proizvodnju moraju smanjiti onečišćenje okoliša na

najmanju moguću mjeru

f) kako bi se spriječile štete uzrokovane štetnim organizmima, provodi se zaštita i

preventiva korištenjem prirodnih neprijatelja, odgovarajućim izborom vrsta i sorti,

plodoreda, uzgojnih metoda i toplinskih procesa

g) sredstva za zaštitu bilja koja bi mogla ugroziti poljoprivrednu kulturu mogu se koristiti

ako su odobrena za korištenje u ekološkoj proizvodnji

31

h) nužno je koristiti poljoprivredni reprodukcijski materijal iz ekološke proizvodnje kako

bi se proizvela ekološka hrana te se mora proizvoditi oplemenjivačevo sjeme i matične

biljke u tu svrhu za ekološki reprodukcijski materijal

i) ako je potrebno koristiti proizvode za čišćenje i dezinfekciju, onda se u biljnoj

proizvodnji moraju koristiti samo oni koji su odobreni za uporabu u ekološkoj

proizvodnji.

Sakupljanje samoniklog bilja i gljiva je ono što se smatra ekološkom proizvodnjom. Oni

moraju rasti u prirodnom okruženju, šumama i poljoprivrednim područjima, ali pod jednim

uvjetom: da ta područja nisu bila tretirana drugim proizvodima u toku tri godine prije

sakupljanja, osim onih koji su odobreni za uporabu u ekološkoj proizvodnji. Minimalni

zahtjevi za ekološku proizvodnju bit će propisani pravilnikom koji obuhvaća postupke i

određene norme uzgoja bilja, uvjete prijelaznog razdoblja, paralelnu proizvodnju, održavanje

plodnosti, popis dopuštenih gnojiva, popis sredstava za poboljšanje tla i sredstava za zaštitu

bilja.

4.4. Kontrola kvalitete

Ekološki proizvedena hrana podvrgnuta je stručnoj kontroli. Procjenom rizika i pojavom

nepravilnosti određuje se potrebna učestalost stručne kontrole. Proizvođači moraju barem

jednom godišnje imati kontrolu, osim onih koji se bave trgovinom na veliko zapakiranom

hranom i proizvođačima koji prodaju direktno krajnjem potrošaču.

Kontrolna tijela koja obavljaju stručnu kontrolu ovlašćuje nadležno tijelo. Prilikom

ovlašćivanja, kontrolno tijelo mora dostaviti opis i opseg poslova, uvjete pod kojima obavlja

poslove te dokaze da:

a) ima odgovarajuću opremu i potrebnu infrastrukturu

b) ima dovoljan broj stručno kvalificiranog osoblja s iskustvom

c) ne smije biti u sukobu interesa u provođenju dodijeljenih poslova

d) tijela koja su nadležna za akreditaciju moraju odobriti akreditaciju prema uvjetima

hrvatske norme HRN EN 45011

e) mora slijediti standardni postupak za stručnu kontrolu u kojem je detaljno opisan

postupak stručne kontrole i mjera predostrožnosti

f) u slučaju nepravilnosti mora reagirati.

32

Kada nadležno tijelo donese rješenje o ovlašćenju kontrolnog tijela na temelju dokaza, ono je

dužno dostaviti izvješće o provedenoj kontroli nadležnom tijelu u roku od 30 dana od

završetka obavljene kontrole. Kontrolno tijelo mora izvijestiti nadležno tijelo ako rezultati

kontrole nisu zadovoljili.

Kontrolna tijela moraju pravilno provoditi poslove koji su im preneseni, inače će nadležno

tijelo zaduženo za upravni i inspekcijski nadzor oduzeti ovlaštenje rješenjem. Nadležno tijelo

brine da:

a) kontrola koju kontrolno tijelo provodi bude objektivna i neovisna

b) bude potvrđena učinkovitost njegovih kontrola

c) bude upućeno na utvrđene nepravilnosti ili kršenja

d) ako je kontrolno tijelo propustilo udovoljiti zahtjevima, oduzima mu se ovlaštenje.

Nadležna tijela imaju pristup uredima i objektima kontrolnih tijela za provedbu nadzora, kao i

uvid u sve podatke. Pravila o stručnoj kontroli primjenjuju se na subjekte koje osigurava

kontrolno tijelo. Prema Zakonu o hrani (NN 80/13 i 14/14), bitno je da je proizvod u svim

fazama proizvodnje, pripreme i distribucije ekološki proizveden, što potrošačima osigurava

nadležno tijelo. Prije nego što se ekološki proizvod proizvede, preradi i skladišti te plasira na

tržište, subjekt svoju djelatnost mora podvrgnuti sustavu stručne kontrole i upisati se u

Upisnik subjekta.

Ako subjekt u sustavu stručne kontrole udovoljava propisanim zahtjevima, kontrolno tijelo

mu izdaje potvrdnicu. Potvrdnica neće biti izdana ako se ustanove nepravilnosti kod

zadovoljavanja zahtjeva, a subjekt neće moći označavati da je proizvod ekološki proizveden.

Kontrolno tijelo i nadležno tijelo razmjenjuju informacije kako bi se ustanovilo je li proizvod

proizveden u skladu s normama.

4.5. Stanje ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj

33

Službene strategije i programi koji su dokaz da je povećanje ekološke proizvodnje jedan od

ključnih ciljeva razvijanja hrvatske poljoprivrede su Strategija i akcijski plan zaštite biološke i

krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (2008.), zatim Strategija poljoprivrede i ribarstva

Republike Hrvatske (2008.) te Nacrt strategije razvoja ekološke poljoprivrede (2008.). Cilj

svih tih strategija je održivi razvitak poljoprivrede, a kako bi se došlo do održivog razvitka,

koriste se ekološkom poljoprivredom.

Do 1. siječnja 2004. godine bilo je 130 registriranih ekoloških proizvođača, a do 1. siječnja

2006. godine 269 registriranih ekoloških proizvođača. To predstavlja povećanje broja

ekoloških proizvođača od 103% (Upisnik ekoloških proizvođača, 2005.) u razdoblju od dvije

godine. Površina pod ekološkim uzgojem zabilježila je još veće povećanje: od 3500 ha na

kraju 2003. godine do 14.975,63 ha na kraju 2005. godine, što je povećanje od čak 4,3 puta.

Ukupna površina pod ekološkim uzgojem čini 1,38% od ukupno korištenoga

poljoprivrednoga zemljišta u Hrvatskoj (Upisnik ekoloških proizvođača, 2005.).

Više od 80% svih proizvođača ekološke hrane pozicionirano je u sjeveroistočnim regijama

Hrvatske, dok je u obalnim područjima ekološka proizvodnja manje zastupljena. Prema

podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, jabuke su 2004.

godine činile najveći udio ekološki uzgojenoga voća, a pšenica se uzgaja na najvećoj površini

(više od 550 ha).

4.6. Ekološka poljoprivreda Hrvatske: problemi i mogućnosti razvoja

Od 2000. godine broj ekoloških poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj kontinuirano

raste, a poglavito 2008. godine kada je bilo registrirano 474 ekoloških poljoprivrednih

kućanstva (slika 4.2.). Županije kontinentalnog dijela zemlje prednjače u prostornoj

distribuciji broja ekoloških gospodarstava, dok zaostaju one iz primorja, odnosno njegova

krškog zaleđa. Više od trećine ukupnog broja ekoloških proizvođača 2008. godine bilo je

koncentrirano u tri kontinentalne županije: Osječko-baranjskoj (73), Zagrebačkoj (49) i

Bjelovarsko-bilogorskoj (45), dok u Dubrovačko-neretvanskoj županiji nije bilo registrirano

nijedno takvo gospodarstvo.

Slika 4.2. Kretanje broja ekoloških poljoprivrednih gospodarstva u Hrvatskoj 2000.-2008.

34

Izvor: Pejnović, D., Ciganović, A. i Valjak V. (2012). Ekološka poljoprivreda Hrvatske:

problemi i mogućnosti razvoja. Hrvatski geografski glasnik 74(1), 141-159.

Panonsko-peripanonski prostor trebao bi biti naglašenije orijentiran na konvencionalnu

poljoprivredu zbog svojih poredbenih prednosti (ravničarski reljef, pogodnost za primjenu

mehanizacije), a krška područja Hrvatske na ekološku proizvodnju (zaštita krškog

vodonosnika, male i razbacane obradive površine) zato jer takva distribucija ekoloških

proizvođača nije u skladu s elementarnom prostornom logikom. S druge strane, sa stajališta

tržišne orijentacije, logično je da poljoprivredno razvijenija područja prednjače u razvoju

ekološke poljoprivrede, a iskazana distribucija ekoloških poljoprivrednika još je jedna potvrda

nadređenog značenja tržišta kao glavnog čimbenika (agensa) razvojnih procesa u okviru

geoprostornoga kompleksa u suvremenom razdoblju.

Potrebno je djelovanje iste zakonitosti (jačanje komercijalne orijentacije) koja će se odraziti i

u porastu broja ekoloških proizvođača u krškim područjima, posebno onima u neposrednoj

blizini turistički najrazvijenijih dijelova zemlje. Kako se povećava broj ekoloških

proizvođača, tako se povećava i površina poljoprivrednog zemljišta. Primorsko-goranska i

Istarska županija prednjače po površinama pod ekološkom poljoprivredom, što je u neskladu s

35

njihovim razmjerno skromnim udjelom u broju ekoloških proizvođača. To je zbog velikog

udjela ekoloških pčelinjih pašnjaka u te dvije županije: dva ekološka gospodarstva u

Primorsko-goranskoj i jedno gospodarstvo u Istarskoj županiji ukupno raspolažu s 11.775 ha,

što značajno utječe na raspored površina po županijama. Kada ih izdvojimo, dobiva se realnija

slika zastupljenosti ekoloških površina po županijama, tako da najveće površine pod

ekološkom poljoprivredom ima Osječko-baranjska županija, koja ima i najveći broj ekoloških

proizvođača.

Slika 4.3. Broj ekoloških poljoprivrednih gospodarstva po županijama Hrvatske 2008. godine

Izvor: Pejnović, D., Ciganović, A. i Valjak V. (2012). Ekološka poljoprivreda Hrvatske:

problemi i mogućnosti razvoja. Hrvatski geografski glasnik 74(1), 141-159. Preuzeto s

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=128719 (15. 9. 2014.)

36

Većina ekoloških gospodarstava u Hrvatskoj ne raspolaže dovoljnim poljoprivrednim

površinama za ekološku proizvodnju jer više od četvrtine obrađuje zemlju u zakupu, a čak

natpolovični broj iskazuje potrebu za dodatnim poljoprivrednim površinama (slika 4.3.).

Pozitivan pokazatelj su razmjerno visok udio obrađivanog zemljišta u zakupu, a pogotovo

iskazana potreba za dodatnim poljoprivrednim površinama. Rezultat toga su zadovoljeni

osnovni uvjeti zadovoljeni (tržište), potražnja za proizvodima je u porastu i postojeća

proizvodnja funkcionira. Takvim će trendom doći do povećanja broja proizvođača i prosječne

veličine ekološkoga gospodarstva, koje na taj način postaje isplativije i konkurentnije.

4.7. Stručna sprema nositelja ekološke proizvodnje

Kako bi došlo do bržeg razvoja ekološke poljoprivrede, potrebna je stručna osposobljenost

njezinih nositelja jer za takvu proizvodnju nije dovoljna tradicija nego i odgovarajuće stručno

znanje. Istraživanja pokazuju da veći dio registriranih ekoloških proizvođača ima samo

srednju stručnu spremu. Znatan broj ekoloških proizvođača ima višu i visoku stručnu spremu,

a posebno je velik broja žena s visokom stručnom spremom. Aktivna uloga

visokoobrazovanih žena i ubrzano poboljšanje stručne spreme ekoloških poljoprivrednika

odraz su rastućeg značenja tog oblika poljoprivrede u sustavu vrijednosti, ali i društveno-

ekonomskoj strukturi društva. Najčešći razlog koji je motivirao proizvođače da se bave

ekološkom poljoprivredom je proizvodnja zdrave hrane.

Jedan od bitnih čimbenika razvoja ekološke poljoprivrede je mogućnost plasmana ekološki

uzgojenih proizvoda. Najveće značenje distribucije njihova plasmana ima lokalno tržište, a

zatim ekološke udruge i turističko tržište.

Zbog neinformiranosti potencijalnih kupaca vrlo je bitan izravan kontakt potrošač – prodavač

(proizvođač). Da bi se to postiglo, potrebno je plasirati ekološki uzgojene proizvode na

lokalno tržište. Ono što predstavlja velik potencijal za razvoj ekološke poljoprivrede u

Hrvatskoj i značajna karika u plasmanu proizvoda jesu ekološke udruge i turističko tržište.

Neorganizirano i nerazvijeno tržište, radno intezivna proizvodnja i visoka ulaganja – sve su to

ograničavajući čimbenici za bavljenje ekološkom poljoprivredom u Hrvatskoj. Zato je 23.

studenoga 2013. godine UN 2014. godinu proglasio godinu obiteljske poljoprivrede (2014

International Year of Family Farming IYFF) i godinu malih obiteljskih poljoprivrednih

37

gospodarstva. Cilj je podizanje profila seljačke obitelji i zakup imanja, fokusirajući svjetsku

pažnju na njegovu značajnu ulogu u iskorjenjivanju gladi i siromaštva, zatim pružanje

sigurnosti hrane i prehrane, poboljšanje životnih uvjeta, upravljanje prirodnim resursima,

zaštita okoliša i postizanje održivog razvoja, posebno u ruralnim područjima.

Mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva su neraskidiva poveznica u svjetskoj opskrbi i

sigurnosti hrane jer čuvaju tradicionalne prehrambene proizvode te tako doprinose

uravnoteženoj prehrani i očuvanju agrobiološke raznolikosti uz održivo

iskorištavanje/gospodarenje prirodnim resursima.

38

5. TRŽIŠTE EKOLOŠKE HRANE U HRVATSKOJ

Hrvatska ima priliku razviti se u ekološkoj proizvodnji jer je ulaskom u Europsku uniju

postala sastavni dio najvećeg tržišta takvih proizvoda u svijetu. U 2012. godini europsko

tržište ekološke hrane vrijedilo je 23 milijarde eura, dok je za Hrvatsku procijenjeno da vrijedi

oko 104 milijuna eura. Hrvatska raspolaže sa samo 40.640 hektara površina vezanih uz

ekološku proizvodnju i u njoj djeluje 1609 ekoproizvođača. Manje od 15 posto građana

Hrvatske kupuje ekološke proizvode, što znači da je malo Hrvata upoznato s ekološkom

proizvodnjom, a polovica njih – oko 54,5 posto – kupuje u trgovačkim lancima. Najveći

razlog tome su neriješeni temeljni preduvjeti za poljoprivredu, tj. nema stručnog kadra koji bi

znao dati savjete u tom sektoru te neiskustvo i neznanje mladih agronoma (Europsko tržište

ekoproizvoda vrijedi 23 milijarde eura, a hrvatsko tek 104 milijuna, Poslovni dnevnik, 2014.)

Tržište ekološke hrane u Hrvatskoj je slabo razvijeno i zaostaje za zapadnoeuropskim

tržištima. Strategija koja bi se trebala primijeniti jest povećati ukupnu površinu za ekološki

uzgoj, a to bi bilo moguće ostvariti povećanjem potražnje za ekološkom hranom. A da bi se ta

potražnja povećala, potrebno je pojačati želju sadašnjih potrošača i osvojiti nove potrošače

koji nisu upoznati s ekološkim proizvodima.

Ključni čimbenici za takvu realizaciju su:

a) povećanje fizičke dostupnosti ekološke hrane za prosječnog potrošača

b) smanjivanje maloprodajne cijene ekološke hrane.

Zbog malih količina primarnih sirovina koje su nužne za zadovoljavanje vlastitih proizvodnih

kapaciteta, prerađivački procesi na hrvatskim ekološkim gospodarstvima su zastarjeli.

Ekološki proizvođači najčešće većinu svojih ekoloških proizvoda plasiraju izravnom

prodajom na tržište, nešto manji dio prodaje se u prodavaonicama zdrave hrane, dok su

supermarketi beznačajan kanal prodaje.

Zbog velike uloge upravo supermarketa na tržištu, hrvatski proizvođači ekološke hrane

moraju povećati svoje ekološke proizvode u supermarketima. To je nužno za razvitak tržišta

ekološke hrane jer su lanci supermarketa vodeći distribucijski kanal hrane u Hrvatskoj.

39

Ekološka hrana koja se nađe na policama supermarketa uglavnom je inozemnog porijekla, što

je zabrinjavajuća činjenica za hrvatske proizvođače.

5.1. Čimbenici razvitka ponude hrvatskih proizvođača ekološke hrane

Za razvitak ponude ekološke hrane na hrvatskom tržištu ključno moraju biti obuhvaćeni

vanjski i unutarnji čimbenici. Što se tiče vanjskih čimbenika, tu spadaju demografski,

gospodarski, politički, zakonski, socijalni, kulturni i mikroekonomski čimbenici. Od

demografskih čimbenika, na tržište ekološke hrane najviše utječu starenje stanovništva,

problemi sa zdravljem i migracije stanovništva. Stopa prirodnog prirasta u Republici

Hrvatskoj u 2011. godini bila je negativna i iznosila je -2,2 (-9,822 osobe) (Državni zavod za

statistiku, 2011.). Stanovništvo na području Hrvatske i EU stari zbog negativne ili niske stope

prirodnog prirasta. Samim time povećava se i broj zdravstvenih problema te ukupni troškovi

vezani uz zdravlje stanovništva. Proizvođači ekološke hrane tu mogu vidjeti svoju priliku jer

bi se time povećala potražnja za ekološkom hranom, a starije bi stanovništvo posezalo za

zdravijom prehranom bez konzervansa i ostalih kemijskih dodataka.

Nadalje, ruralna područja s velikom nezaposlenosti mogla bi se okoristiti ekološkom

proizvodnjom jer ona donosi veću zaradu te zapošljava više radne snage od konvencionalne

poljoprivrede. Ulazak Hrvatske u EU je bitan čimbenik razvoja ekološke poljoprivrede jer se

može iskoristiti izvrsna prilika za izvoz na tržište ekološke hrane EU, koje je vrijedno 13,7

milijardi USD s godišnjim povećanjem od 5% (The Global Market for The Global Market for

Organic Food & Drink, 2011.). S druge strane, ulazak u EU može biti i prijetnja hrvatskim

proizvođačima ekološke hrane jer u nekim zemljama EU postoje viškovi ekološke hrane koji

bi mogli umanjiti profitabilnost hrvatskih proizvođača ekološke hrane tako da se plasiraju na

hrvatsko tržište s nižim cijenama, stoga bi njihov rast bio usporen.

Što se tiče sociokulturnih čimbenika, bitno je da dođe do povećanja svijesti za zanimanjem

potrošača za kvalitetnom i zdravom hranom koja je dostupna na tržištu kako bi se ostvarila

stopa rasta. Ekološka hrana može konkurirati konvencionalnoj hrani jer drži korak u trendu te

potrošačima nudi dodatnu sigurnost i zdraviju alternativu. Ono što može negativno utjecati na

potražnju za ekološkom hranom su slaba informiranost i predrasude potrošača, stoga je nužno

poraditi na većoj razini informiranosti potrošača od strane državnih institucija i nevladinih

40

udruga. Mikroekonomski čimbenici koji su bitni za razvoj ponude hrvatskih proizvođača

ekološke hrane su inozemna konkurencija i uvoz ekološke hrane, mogućnost izvoza, mala

potražnja na hrvatskome tržištu te slaba zastupljenost hrvatskih proizvođača ekološke hrane u

supermarketima. U Hrvatskoj već postoji inozemna konkurencija i evidentirano je 23

uvoznika ekološke hrane. Uvezena ekološka hrana iz drugih zemalja većinom predstavlja

prerađene proizvode koji se plasiraju u supermarketima i prodavaonicama zdrave hrane, dok

ne postoje službeni podaci u vezi izvoza ekološke hrane iz Hrvatske.

Kod unutarnjih čimbenika koji su važni za razvijanje ponude ekološke hrane na hrvatskome

tržištu spadaju marketing, financije, proizvodnja i organizacija. U marketingu se promatraju

reputacija poduzeća, kvaliteta proizvoda/usluga, cijena, distribucija, upoznavanje s

proizvodima i zemljopisna pokrivenost. Hrvatska ima pozitivan imidž zbog očuvane prirode i

ekosustava, stoga bi ga bilo korisno iskoristiti za proizvodnju ekološke hrane u Hrvatskoj.

Problem hrvatskih ekoloških proizvođača su visoke cijene, što znači da si potrošači teže mogu

priuštiti ekološku hranu, dok je situacija s uvoznim ekološkim proizvodima suprotna jer uz

visoke cijene nude i atraktivnu ambalažu proizvoda.

Financijski izvori i mogućnost investiranja vrlo su važni za ekološku proizvodnju zbog sporog

obrtaja kapitala i sezonske prirode poslovanja. U Hrvatskoj je to vrlo problematično pa su

tako vlasnici često prisiljeni ulagati svoj kapital prije nego što se počnu baviti ekološkom

proizvodnjom. Povoljnije bi bilo odobriti im povoljne kredite uz državna jamstva kako bi

mogli lakše financirati svoje poslovanje koje nije dovoljno financirati samo vlastitom

ušteđevinom ili imovinom.

Iako hrvatski ekološki proizvođači proizvode primarne sirovine za potrebe svoje prerade, u

Hrvatskoj ne postoji tržište primarnih ekoloških sirovina tako da su ih prisiljeni uvoziti.

Hrvatski proizvođači ekološke hrane mogu iskoristi snagu u organizacijskoj strukturi jer su

mali, fleksibilni i prilagodljivi tržišnim potrebama. Obično vlasnici ekoloških imanja

raspolažu s velikim znanjem o procesu proizvodnje i prerade ekološke hrane te su

zaljubljenici u prirodu i u ekološku poljoprivredu.

41

5.2. Istraživanje tržišta

Tržište se obično istražuje u tri segmenta: tržište prodaje, tržište nabave i konkurencija.

5.2.1. Tržište prodaje ekološki proizvedene hrane

U Hrvatskoj se bilježi povećana potražnja za ekološki uzgojenim proizvodima, što je dobar

pokazatelj za ekološke proizvođače. Vrijednost globalnog tržišta ekoloških proizvoda u 2013.

godini iznosila je četiri milijarde eura, dok je tržište Europske unije vrijedilo 21,5 milijardi

eura. Ove godine vrijedi 22,8 milijardi eura.2 Čak i za vrijeme recesije bilježi se porast u

Europskoj uniji i na domaćem tržištu. Tržište ekološki uzgojene hrane je među najbrže

rastućim tržištima kako u svijetu, tako i u Europi. Nadalje, 2011. godine u Europskoj uniji

registrirano je 10,6 milijuna hektara zemlje i zabilježeno povećanje udjela u ukupnoj

obradivoj površini za 5,4%. U Hrvatskoj je pak pod ekološkim nadzorom 32,035 hektara

obradivih površina ili 2,9% ukupno obrađenih površina. U 2011. godini broj ekoloških

proizvođača iznosio je 1494, a u 2013. godini 1757, što predstavlja povećanje za čak 17,6 %.

Akcijskim planom Ministarstva poljoprivrede do 2016. godine planirano je povećanje

ekoloških površina na 8%, za što će nam biti dostupna i sredstva Europske unije namijenjena

ruralnom razvoju te ulaganju u edukaciju potrošača, poljoprivrednika i trgovaca. Zbog

ograničenih prehrambenih proizvoda, nedostatka proizvoda, uvoza ekoloških proizvoda i

nedovoljno informiranih potrošača u Hrvatskoj tržište ekoloških proizvoda nije organizirano.

Zbog velike nezaposlenosti i niskih primanja, problem su visoke cijene ekoloških proizvoda

(od 20% do 50%) u odnosu na konvencionalne proizvode.

Površine u ekološkoj proizvodnji za razdoblje 2005.-2011. prikazane su u tablici 5.1., gdje je

vidljivo koji dio obradive površine zauzima pojedina kultura ekološki proizvedene hrane.

2 Izvor: Naturala, portal za zdravlje, Preuzeto s http://www.naturala.hr/sektor-organske-hrane-i-u-recesiji-raste/1869/ (12.4.2014.)

42

Tablica 5.1. Površine u ekološkoj proizvodnji (u tisućama ha)

Godina/površina

(ha)2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011.

Oranice 2.214,00 2.957,92 2.915,69 2.800,00 9.766,00 17.066,00 22.156,00

Voćnjaci 84,00 200,93 574,72 792,00 1264,00 1770,00 2.058,00

Vinogradi 30,00 31,93 74,84 212,00 191,00 400,00 614,00

Maslinici 26,00 36,98 82,83 100,00 228,00 322,00 600,00

Livade i pašnjaci 740,00 2620,10 3495,81 5603,00 1998,00 2.452,00 4.943,00

Ugar 27,00 101,80 40,15 100,00 84,00 156,00 452,00

Šume

(neobr.zemlj.)60,00 58,58 86,94 82,00 315,00 444,00 352,00

Povrće 92,17 95,00 68,00 284,00 143,00

Ljekovito bilje 214,14 226,00 279,00 388,00 718,00

SVEUKUPNO 3,18 6008,24 7.577,29 10.010,00 14.193,00 23.282,00 32.036,00

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, Preuzeto s http://www.mps.hr/default.aspx?id=6184

(10.02.2013.)

Kao što se vidi u tablici 5.1., najviše ekoloških površina otpada na oranice koje iz godine u

godinu rastu, dok površine u ekološkoj proizvodnji povrća, nakon blagog porasta u 2010.

godini, počinju padati, vjerojatno zato jer je ekološkim putem teško zaštititi povrće od raznih

nametnika. U idućoj tablici 5.2. prikazat će se broj ekoloških proizvođača iskazan ukupno u

hektarima po županijama od 2008. pa sve do 2011. godine.

43

Tablica 5.2. Broj ekoloških proizvođača po županijama (u tisućama ha)

STANJE PO ŽUPANIJAMAPOVRŠINA

(ha) 2008.

POVRŠINA

(ha) 2009.

POVRŠINA

(ha) 2010.

POVRŠINA

(ha) 2011.

Grad Zagreb 26,6281 23,8112 967,4363 853,483

Zagrebačka 880,23063 1150,3869 561,0374 567,1238

Splitsko-dalmatinska 195,0891 105,5829 174,9263 455,2330

Osječko-baranjska 2337,3366 3693,6164 7911,5191 8935,2210

Istarska 98,4827 133,9108 173,2620 389,1200

Požeško-slavonska 1019,0280 1240,2588 1324,3494 1781,3480

Šibensko-kninska 139,5002 160,6035 304,6372 417,2000

Koprivničko-križevačka 66,2351 82,5971 144,0941 170,5500

Bjelovarsko-bilogorska 201,7772 623,1563 812,4374 1695,1400

Međimurska 67,2603 323,3867 358,3461 544,8890

Karlovačka 365,8178 717,9304 887,7821 815,0920

Vukovarsko-srijemska 212,4309 303,3748 867,4565 1515,4250

Varaždinska 79,9401 73,6046 57,9989 64,1700

Ličko-senjska 283,8505 311,6763 325,5835 1298,4300

Brodsko-posavska 860,6771 1329,6210 2364,3260 3596,6500

Virovitičko-podravska 305,2724 395,7174 2490,0690 4148,9900

Sisačko-moslavačka 2401,7599 2525,8573 1995,1430 2709,8290

Zadarska 356,6569 863,8441 1003,6838 854,6478

Krapinsko-zagorska 11,5375 19,6289 53,3807 74,6200

Dubrovačko-neretvanska 5,2900 17,0018 69,7017 245,8600

Primorsko-goranska 96,0503 98,1402 435,2036 902,7800

UKUPNO 10010,8500 14193,7051 23282,3741 32035,8016

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, Preuzeto s http://www.mps.hr/default.aspx?id=6184

(10.02.2013.)

Iz tablice 5.2. vidljivo je da se najveći broj ekoloških proizvođača nalazi u Osječko-baranjskoj

županiji i raste iz godine u godinu, dok je najmanji broj u Krapinsko-zagorskoj županiji. U

44

Zagrebačkoj županiji broj ekoloških proizvođača je porastao 2009. godine, no, nažalost, već

se sljedeće godine smanjio za pola.

Kada se usporede podaci za poljoprivredne površine iz Upisnika poljoprivrednih

gospodarstava za 2010. i 2011. godinu te stave u odnos s površinama u ekološkoj proizvodnji,

dobiva se omjer koji je prikazan u tablici 5.3.

Tablica 5.3. Udio ekoloških površina u odnosu na ukupno korišteno poljoprivredno zemljište

GODIN

A

UKUPNO KORIŠTENOPOLJOPRIVREDNO

ZEMLJIŠTE

ha

EKOLOŠKAPOLJOPRIVREDNA

PROIZVODNJA

ha

UDIO EKOLOŠKE U UKUPNO KORIŠTENOM

POLJOPIRVREDNOM ZEMLJIŠTU

%2010. 1.300,000,00 23.282,37 1,80

2011. 1.300.000,00 32.035,80 2,46

2012. 1.300.000,00 31.903,59 2,45

2013. 1.300.000,00 40.640,65 3,12

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede. Preuzeto s: http://www.mps.hr/default.aspx?id=6184 (12.10.2014.)

Iz tablice 5.3. vidljivo je da je broj ekoloških proizvođača u porastu zahvaljujući potpori

države, sufinanciranju i certificiranju pojedinih županija, organiziranju edukacija i

informiranju poljoprivrednih savjetodavnih služba te aktivnom radu ekoloških zadruga.

Broj proizvođača i površine pod ekološkom poljoprivredom u tendenciji su porasta

zahvaljujući potpori države, sufinanciranju stručnog nadzora i certifikaciji od strane pojedinih

županija, aktivnom sudjelovanju u edukaciji i informiranju poljoprivredne savjetodavne

službe te aktivnom radu ekoloških udruga. Udio ekološke poljoprivrede u 2013. godini

dosegnuo je 3,12 % u ukupnoj poljoprivredi.

U tablici 5.4. vidljivo je kretanje broja fizičkih i pravnih osoba ekoloških proizvođača u

Hrvatskoj.

Tablica 5.4. Broj fizičkih i pravnih osoba ekoloških proizvođača

45

Godina Broj proizvođača

2003. 130

2004. 189

2005. 269

2006. 342

2007. 477

2008. 632

2009. 817

2010. 1125

2011. 1494

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, Preuzeto s http://www.mps.hr/default.aspx?id=6184

(10.02.2013.)

Kao što se vidi u tablici 5.4., broj ekoloških proizvođača se povećava iz godine u godinu, što

znači da je interes za ekološkom proizvodnjom sve veći. Ponuda ekološke hrane sve je veća,

ali kako raste ponuda, tako mora rasti i potražnja za ekološkom hranom. Zbog kontinuiranog

pada BDP-a u Hrvatskoj ekološki proizvođači teže prodaju ekološku hranu jer je cijena

visoka, a trgovačkim lancima više se isplati otkupiti hranu dobivenom konvencionalnom

poljoprivredom zbog niže cijene.

U tablici 5.5. prikazan je popis subjekata koji su upisani u Upisnik subjekata u ekološkoj

proizvodnji za 2011. godinu. Broj proizvođača prikazan je po pojedinim županijama tako da

se vidi u kojoj županiji ima najviše, a u kojoj najmanje upisanih ekoloških proizvođača u

razdoblju od 2008. do 2011. godine.

Tablica 5.5. Popis subjekata upisanih u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji za 2011.

46

STANJE PO ŽUPANIJAMA

Broj

proizvođača

2008.

Broj

proizvođač

a

2009.

Broj

proizvođač

a

2010.

Broj

proizvođač

a

2011.

GRAD ZAGREB 44 57 91 107

ZAGREBAČKA 61 84 67 80

SPLITSKO-DALMATINSKA 17 25 41 76

OSJEČKO-BARANJSKA 89 116 290 365

ISTARSKA 18 25 40 55

POŽEŠKO-SLAVONSKA 27 33 37 54

ŠIBENSKO-KNINSKA 10 12 19 21

KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA 17 19 19 21

BJELOVARSKO-

BILOGORSKA46 61 65 73

MEĐIMURSKA 13 19 21 25

KARLOVAČKA 23 27 44 66

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA 28 32 24 41

VARAŽDINSKA 14 17 19 22

LIČKO-SENJSKA 9 11 8 13

BRODSKO-POSAVSKA 39 44 52 92

VIROVITIČKO-PODRAVSKA 23 29 52 82

SISAČKO-MOSLAVAČKA 94 123 128 148

ZADARSKA 28 41 34 48

KRAPINSKO-ZAGORSKA 9 14 17 23

DUBROVAČKO-

NERETVANSKA5 8 22 33

PRIMORSKO-GORANSKA 18 20 35 49

UKUPNO 632 817 1125 1494

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, Preuzeto s http://www.mps.hr/default.aspx?id=6184

(10.02.2013.)

47

Kao što se vidi u tablici 5.5., Osječko-baranjska županija iz godine u godinu ima najveći broj

ekoloških proizvođača, što je bilo i za očekivati jer ima najviše obradivih površina za uzgoj

hrane. Dubrovačko-neretvanska županija u 2008. i 2009. ima najmanje ekoloških

proizvođača, ali stanje se mijenja 2010. i 2011. jer tada Krapinsko-zagorska županija ima

najmanje upisanih subjekata ekološke proizvodnje.

Tablica 5.6. SWOT analiza hrvatskih proizvođača ekološke hrane:

SNAGE

- pozitivan imidž Hrvatske, zemlje s

očuvanom prirodom i ekosustavom

- velika površina neobrađene zemlje pogodne

za ekološku poljoprivredu

- pružanje komplementarnih usluga na

ekološkim gospodarstvima

- visoka motiviranost i osobni angažman

vlasnika

- dobar odnos prema zaposlenicima

- državna potpora ekološkoj poljoprivredi

- sustav certifikacije ekološke proizvodnje

SLABOSTI

- mali udio tržišta ekološke hrane u tržištu

hrane u Hrvatskoj

- neugledna i nedovoljno privlačna ambalaža

- proizvodi koji se lako kopiraju

- visoke cijene ekološke hrane u Hrvatskoj

- promocija se zasniva na metodama

oglašavanja na prodajnome mjestu

- početni kapital za pokretanje proizvodnje

većinom je iz osobnih izvora

- niska razina proizvodnje primarnih

ekoloških sirovina

- mali prerađivački kapaciteti

PRILIKE

- starenje stanovništva i problemi sa

zdravljem

- migracije stanovništva iz ruralnih u urbana

područja

- turistički priljev u tijeku turističke sezone

- državna potpora ekološkoj poljoprivredi

- povećana skrb potrošača za zdravlje

PRIJETNJE

- ulazak Hrvatske u EU

- slaba informiranost i predasude potrošača

- Inozemna konkurencija i uvoz ekološke

hrane

- mala potražnja na hrvatskome tržištu

- slaba zastupljenost domaćih

- smanjenje standarda stanovništva i

smanjenje BDP-a

Izvor: Aktualno stanje i perspektive budućeg razvoja tržišta ekološke hrane u Hrvatskoj, http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=63503 (datum)

48

Samo veliki, ekološki samostalni proizvođači mogu jamčiti velike količine i kvalitetu

proizvoda koji su potrebni lancima supermarketa. Zato je nužno osnovati zadruge kako bi se

mali ekološki proizvođači lakše snašli te kao zajednica uspjeli imati veliku ponudu i širok

asortiman ekoloških proizvoda u supermarketima (Tablica 5.6.). Hrvatski ekološki

proizvođači moraju povećati ponudu ekološke hrane u supermarketima jer na taj način

supermarketi ne bi bili prisiljeni nabavljati ekološku hranu od inozemnih proizvođača.

Prioritet hrvatskih proizvođača ekološke hrane je ući u kanal distribucije hrane u lancima

supermarketa. Ulaskom bi se stekao značajan prodajni kanal, a potrošačima bi bila dostupna

ekološka hrana. Nadalje, supermarketi bi imali novu i raznovrsniju ponudu sa zdravom

hranom. Osnivanjem zadruga omogućilo bi se da zadruge u ime svojih članova pregovaraju i

surađuju s lancima supermarketa. Isto tako, za pojedine lance supermarketa postoje i

mogućnosti razvoja trgovačkih marki, pri čemu slični primjeri postoje u drugim zemljama

članicama EU.

Osim supermarketa, drugi kanali distribucije su hoteli, restorani i škole jer predstavljaju

zanemarene i beznačajne distribucijski kanali koji su neiskorišteni. Kada bi se ekološki

proizvođači proširili na škole, djeca bi jela zdravu hranu i od rane dobi učila o ekološkoj

hrani.

49

6. POTENCIJAL VELIKOGORIČKOG PODRUČJA ZA EKOLOŠKU

PROIZVODNJU HRANE

Zagrebačka županija prostire se na površini od 306.068 ha i dio je prostora makroregije

središnje Hrvatske. Na slici 6.1. vidi se da je Županija smještena na zapadnom rubu Panonske

zavale koja je bogata nizinskim, brežuljkasto brdovitim i planinskim regijama koje se prostiru

u Vukomeričkim Goricama, Žumberačkoj gori, Medvednici, Samoborskom gorju te istočnom

dijelu županije koji se postupno stapa s bjelovarskom okolicom.

Slika 6.1. Zagrebačka županija

Izvor: Zagrebačka županija. Preuzeto s http://www.zagrebacka-zupanija.hr/static/files/misc/upravni_odjel_za_poljoprivredu/plan_navodnjavanja_poljoprivrednih_povrsina_i_gospodarenja_poljoprivrednim_zemljistem_i_vodama_za_podrucje_zagrebacke_zupanije.pdf (1.3.2015.)

50

Potencijal velikogoričkog područja za ekološku proizvodnju hrane istražen je analizom

komparativnih i konkurentskih prednosti.

6.1. Komparativne prednosti

U zapadnom djelu Županije prevladavaju brežuljkasti i gorski krajevi, dok na južnom i

istočnom dijelu prevladavaju nizine. Žumberačka gora i Samoborsko gorje su najviši dijelovi

na jugozapadu, a rubni dijelovi Medvednice na sjeveru. Na istočnom dijelu županije, u blizini

rijeke Lonje pružaju se najveće ravnice. U Zagrebačkoj županiji tla su srednje kakvoće.

Najveća rijeka je Sava, a njenom porječju pripadaju i ostale rijeke u županiji. U Županiji ima

nekoliko ribnjaka, npr. u jastrebarskom kraju i Pokuplju. Crna mlaka je dijelom pretvorena u

ribnjak, a dijelom očuvana kao močvara i ptičji rezervat. Vrlo važan čimbenik poljoprivredno-

proizvodnog prostora su klimatske prilike koje čine dominantan faktor jer imaju veliki utjecaj

na poljoprivredu. Na klimatske uvjete ne može se djelovati, zbog čega čine ograničavajući

čimbenik poljoprivredne proizvodnje. Nedostatak ili višak vlage, kao i nedostatak topline

mogu predstavljati velika ograničenja za uzgoj poljoprivrednih kultura. U Zagrebačkoj

županiji prevladava umjereno kontinentalna klima koja je pogodna za poljoprivredu, s toplim

ljetima i umjereno hladnim zimama. U jesen, kasno proljeće i rano ljeto ima najviše padalina,

a najmanje u rano proljeće te zimi. Također nema suših i vlažnih razdoblja. Županija je bogata

šumama kojih ima u gorskim i nizinskim krajevima (Europski poslovni registar, EUPR, 2013)

6.2. Konkurentske prednosti

Tijekom proteklih 12 godina Zagrebačka županija stvorila je niz preduvjeta i učinila iznimno

mnogo da mladi ljudi ostanu živjeti u ruralnom prostoru. Jedna od važnih strateških odrednica

Zagrebačke županije jest ostanak mladih na selu i sustavan razvoj poljoprivrede. Napravljen

je niz projekata sa svrhom da mladi ostanu u najruralnijim dijelovima županije i izgradila se

infrastruktura kako bi ljudi ostali na selu, čime se Zagrebačka županija može podičiti. U

proteklih 12 godina poljoprivrednim proizvođačima osigurano je 200 milijuna kuna

bespovratnih potpora, što je odobreno nizom mjera i programa. Isto tako, osigurano je 72%

sredstava Zagrebačke županije za gradnju modernog distributivnog centra za voće i povrće

vrijednog 13 milijuna kuna, koji je započeo s radom u ožujku 2012., što je proizvođačima

omogućilo da plasiraju robu i ostvare veću dobit tijekom cijele godine. Tako je Zagrebačka

županija potvrdila da je lider u ulaganju u poljoprivredi, a u drugoj fazi projekta

51

distributivnog centra sagradit će se i hladnjača vrijedna 15 milijuna kuna s 2.700 tona

kapaciteta.

Županija je još 1999. godine započela s brendiranjem kvalitetnih prehrambenih proizvoda

„zelenog zagrebačkog prstena“ kako bi se promovirala i što uspješnije prodavala autohtone

proizvode sela. Poljoprivrednim proizvođačima je omogućeno da se spajanjem tradicionalnih

vrijednosti i suvremenih tehnoloških dostignuća dodatno pozicioniraju na domaćem tržištu.

Unatoč krizi i za razliku od drugih županija, Zagrebačka županija nije ukinula ni smanjila

potpore za poljoprivredu nego je nastavila s izdašnim i mnogobrojnim potporama za poticanje

poljoprivrede. Također je među prvima u Republici Hrvatskoj uvela mjere ruralnog razvoja pa

je tako uloženo 10 milijuna kuna za gradnju i sanaciju cesta, obnavljanje područnih škola i

otpremanje društvenih domova tijekom 2011. i 2012. godine. U suradnji s Regionalnom

razvojnom agencijom (RRA), Zagrebačka županija je od projekata Europske unije završila,

ugovorila ili prijavila projekte u vrijednosti od sedam milijuna eura (Zagrebačka županija

učinila je sve da mladi ostanu i žive na selu. Zagrebačka županija, 2013.)

Prednosti ekološke poljoprivrede su smanjenje vanjskih inputa poljoprivredne proizvodnje na

minimum i upravljanje ekosustavom. Time se potiče i koristi bioraznolikost te očuvanje

agroekološkog sustava, prirodnog ciklusa i prirodne aktivnosti tla. Dakle, isključeni su svi

inputi koji ne potječu s poljoprivrednog gospodarstva jer se to postiže upotrebom

agronomskih, bioloških i mehaničkih metoda.

Zagrebačka županija lider je kontinentalnog turizma te je odmah iza Istarske, Splitsko-

dalmatinske županije i Grada Zagreba. Zbog bogate prirodne ljepote i ponude, domaća

destinacija godine turiste ne ostavlja ravnodušnima. To je rezultat ulaganja i velikog truda u

dobro razrađenu strategiju turističke ponude te redovite promocije. Zagrebačka županija ima

svoj kulturni identitet jer je mjesto razvijenih seoskih domaćinstava. Bogata je dvorcima,

vinskim cestama, pravim mini zoološkim vrtovima i destinacijama pogodnima za pečenje

roštilja ili pecanje pastrva. Specifična je po brojnim izletištima, prigodnim cestama za

planinarenje, bicikliranju, ekološkoj proizvodnji pastrva te proizvodnji i pripremi zdrave

hrane, što ukazuje na sposobnost njenih stanovnika da od prirodnih bogatstava naprave

konkurentan proizvod i uslugu.

52

7. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE

Empirijsko istraživanje provedeno je metodom ispitivanja, pomoću ankete. Anketnim

upitnikom se brzo i lako dođe do željenih informacija, a zbog niskih troškova bilo je pogodno

odlučiti se za tu metodu ispitivanja.

Cilj anketiranja je bio saznati žele li ispitanici ući u zadrugu, mogu li njihova znanja i iskustva

doprinijeti zadruzi, zatim mogu li izvršavati obaveze prema zadruzi te koji je izvor

financiranja njihove ekološke proizvodnje. Isto tako, cilj je bio saznati njihov spol, dob i

stručnu spremu, zatim fakultetsko obrazovanje, mjesto stanovanja, koliko hektara obradive

površine posjeduju te koji bi ekološki proizvod voljeli proizvoditi. Također je bilo važno

dobiti odgovor na pitanja o motivima ulaska u zadrugu, obliku suradnje za koji su

zainteresirani i konkurentskim prednostima koje bi zadruga trebala imati.

Anketni upitnik (u prilogu) sadržavao je deset otvorenih i jedanaest zatvorenih pitanja. U

uzorku je bilo 30 proizvođača ekološke hrane i potencijalnih članova zadruge za ekološku

proizvodnju hrane s područja Velike Gorice i okolice. Istraživanje je provedeno u prosincu

2014. godine.

7.1. Rezultati istraživanja

Ispitanici su odgovorili na sva pitanja jer je upitnik sadržavao i otvorena i zatvorena pitanja,

što im je odgovaralo. Bili su vrlo zainteresirani i susretljivi te su ponudili mnogo zanimljivih

odgovora koji su prikazani na slikama uz objašnjenje.

U ovom istraživanju sudjelovalo je 54% muškaraca i 46% žena (slika 7.1.). Na području

Velike Gorice i okolice dosta žena bavi se poljoprivredom jer to područje ima dugu tradiciju

bavljenja poljoprivredom.

53

Slika 7.1. Spol ispitanika

spol

muški ženski

Izvor: autorov rad

U anketi je sudjelovalo 33% ispitanika u dobi od 41 do 50 godina i 27% ispitanika od 20 do

30 godina. Isti postotak od 20% činili su ispitanici od 31 do 40 godina i od 51 do 60 godina

(slika 7.2.).

Slika 7.2. Godište ispitanika

godina

21-30 31-40 41-50 51-60

Izvor: autorov rad

54

Srednju stručnu spremu ima 60% ispitanika, 27% višu stručnu, a 13% ima visoku stručnu

spremu (slika 7.3.).

Slika 7.3. Stručna sprema ispitanika

stručna sprema

SSS VŠS VSS

Izvor: autorov rad

Odgovori na pitanje o razlozima bavljenja ekološkom proizvodnjom prikazani su na slici 7.4.

Slika 7.4. Zašto biste se bavili ekološkom proizvodnjom?

ispitanici0

10

20

30

40

50

60

radi egzistencije isto kao i konvencionalna poljoprivredaradi obiteljskog naslijeđa voli zdravu hranu

Izvor: autorov rad

55

Njih 50% odgovorilo je zbog egzistencije, dok se 17% izjasnilo da se voli baviti

konvencionalnom poljoprivredom i smatra je istom poljoprivredom kao i ekološkom. Zatim,

13% ispitanika bavi se poljoprivredom jer je to obiteljsko naslijeđe, a ostalih 20% voli zdravu

hranu bez obzira na troškove poslovanja. Uglavnom, prioritet poduzetnika koji se bave

ekološkom proizvodnjom je vlastita egzistencija.

Sljedeće pitanje odnosilo se na izvore financiranja poslovanja, a odgovori su prikazani na slici

7.5.

Slika 7.5. Izvor financiranja Vašeg poslovanja?

Ispitanici0

10

20

30

40

50

60

70

80

vlastiti kapital vlastiti kapital sa investicijama

Izvor: autorov rad

Za financiranje poslovanja 27% ispitanika spremno je koristiti samo vlastiti kapital, što znači

da gotovo svaki treći proizvođač ekološke hrane u Zagrebačkoj županiji ima dovoljno

vlastitih sredstva, dok bi 73% ispitanika koristilo vlastiti kapital s investicijama. Nijedan

ispitanik nije bio zainteresiran koristiti samo investicije.

56

Na slici 7.6. prikazani su odgovori na pitanje ima li zainteresiranih za korištenje potpore za

ekološku proizvodnju hrane.

Slika 7.6. Biste li željeli koristiti potpore za ekološku proizvodnju hrane?

Žele koristiti potpore

Da

Izvor: autorov rad

Svi ispitanici su odgovorili da bi željeli koristiti poticaje za ekološku proizvodnju. Bilo je

očekivano da će svi ispitanici odgovoriti potvrdno jer je proizvođačima ekološke hrane

potrebna svaka pomoć kako bi namirili troškove svoje ekološke proizvodnje i uspješno

prodali svoj proizvod.

Na slici 7.7. prikazani su odgovori na pitanje koje voće ispitanici ekološki proizvode.

Ispitanici su trebali navesti barem tri vrste ekološke hrane koju proizvode ili koju bi voljeli

proizvoditi, tako da slika 7.7. prikazuje tri vrste voća koje su najviše navodili.

57

Slika 7.7. Voće koje ispitanici ekološki proizvode

voće0

2

4

6

8

10

12

jabuke jagode kruške

Izvor: autorov rad

Kada bi se bavili proizvodnjom ekološke hrane, točnije voća, ispitanici bi najviše proizvodili

jabuke, jagode, kruške i breskve.

Na slici 7.8. prikazani su odgovori koje bi povrće ispitanici voljeli proizvoditi ekološkim

putem.

Slika 7.8. Povrće koje ispitanici ekološki proizvode

povrće0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

mrkva krumpir salata

Izvor: autorov rad

58

Kada bi se bavili proizvodnjom povrća, najviše ispitanika bi uzgajalo mrkvu, zatim krumpir i

salatu.

Iduće pitanje koje je anketarima bilo postavljeno jest jesu li uopće zainteresirani za ulazak u

zadrugu, a njihovi su odgovori vidljivi na slici 7.9.

Slika 7.9. Biste li željeli ući u zadrugu s ostalim proizvođačima ekološke hrane?

ispitanici0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

da ne

Izvor: autorov rad

U zadrugu bi voljelo ući 77% ispitanika, dok ostatak njih od čak 23% to ne bi želio. Razlozi

neulaska su većinom obaveze koje bi imali kao članovi zadruge, zatim jer se boje da će im to

samo otežati poslovanje i da će im netko ukrasti poslovnu ideju.

Iduća slika 7.10. pokazuje koliko su ispitanici voljni surađivati ako bi htjeli ući u zadrugu.

59

Slika 7.10. Jeste li voljni surađivati i pridržavati se obaveza zadruge?

ispitanici0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

da ne

Izvor: autorov rad

Njih 80% voljno je surađivati i pridržavati se obaveza, a ostatak nije, što je i bio razlog zašto

su u prethodnom pitanju odgovorili da ne žele ući u zadrugu.

Koliko je ispitanicima važan ulazak u zadrugu, vidljivo je na slici 7.11.

Slika 7.11. Koliko Vam je važno da uđete u zadrugu?

ne interesira me ne zna da ako bi imao koristi jako me interesira

Izvor: autorov rad

60

Od 30 ispitanika, njih 16% je reklo da ih to uopće ne interesira, 6% je reklo da ne zna bi li ušli

u zadrugu, dok bi njih 43% ušlo, ali samo ako bi imali koristi od zadruge. 35% ispitanika jako

interesira ulazak u zadrugu i mogli bi joj doprinijeti.

Iduća slika 7.12. prikazuje smatraju li ispitanici da mogu doprinijeti zadruzi.

Slika 7.12. Smatrate li da svojim znanjem i iskustvom možete doprinijeti zadruzi?

ispitanici0%

5%

10%

15%

20%

25%

30%

35%

40%

45%

50%

ne mogu ne znam mogu

Izvor: autorov rad

Od svih ispitanika, 20% ih se izjasnilo da ne mogu pomoći zadruzi jer nemaju ni znanja ni

iskustva. 45% ispitanika smatra da posjeduju znanje i iskustvo s kojima bi mogli pomoći

ostalim članovima u zadruzi, dok 35% njih ne zna kako bi pomogli zadruzi.

Slika 7.13. prikazuje koji su motivi ekoloških proizvođača u zadrugu.

61

Slika 7.13. Koji su Vaši motivi udruživanja u zadrugu?

ispitanici0%

5%

10%

15%

20%

25%

30%

35%

40%

povećanje konkurentnosti povećanje dobiti osiguravanje egzistencijeuočavanje poslovne prilike smanjenje rizika poslovanja

Izvor: autorov rad

Na prvo mjesto motiva za udruživanje u zadrugu 34% ispitanika stavilo je povećanje

konkurentnosti, njih 24% povećanje dobiti, osiguravanje egzistencije 10%, uočavanje

poslovne prilike 16%, a smanjenje rizika poslovanja 16%. Ispitanici bi više voljeli da im se

poveća konkurentnost kako bi bili prepoznatljivi na tržištu i uspjeli čim dulje opstati na

njemu, nego da im članovi zadruge pomognu kod uočavanja poslovnih prilika i smanjenja

rizika poslovanja. To znači da bi voljeli konkurirati na domaćem i na stranom tržištu, čime će

rasti dobit i širiti svoje poslovanje na više vrsta voća i povrća.

Kao što se vidi na slici 7.14., ispitanici su rangirano odgovorili za koji oblik suradnje su

zainteresirani u zadruzi.

62

Slika 7.14. Za koji ste oblik suradnje zainteresirani u zadruzi?

ispitanici0%

5%

10%

15%

20%

25%

30%

35%

40%

45%

50%

suradnja na području certificiranja zajedničko ulaganjeistraživanje i razvoj proizvoda ulaganje u tehnologiju

Izvor: autorov rad

Za proizvođače koji bi željeli ući u zadrugu, njih 43% reklo je da im je bitno ulaganje u

tehnologiju, za zajedničko ulaganje 33%, dok im je manje bitna suradnja na području

certificiranja 8%, a istraživanje i razvoj proizvoda 16%.

Slika 7.15. prikazuje koje bi konkurentske prednosti trebala imati zadruga po mišljenju

ispitanika.

Slika 7.15. Koje bi konkurentske prednosti trebala imati zadruga?

ispitanici0%

5%

10%

15%

20%

25%

30%

35%

kvaliteta proizvoda cijena proizvodamarketing i distribucija povoljnija nabava repromaterijala

Izvor: autorov rad

63

Što se tiče konkurentnih prednosti koje bi zadruga trebala imati, njih 16% izjasnilo se da je

bitna kvaliteta proizvoda, dok njih 29% smatra da je bitnija cijena proizvoda. Marketing i

distribuciju bitnima smatra njih 5%, za povoljniju nabavu repromaterijala je 13%, a

međusobnu podrška i širenje znanja o ekološkoj proizvodnji izdvojilo je 37 % ispitanika.

Na pitanje „Postoji li nešto čega se bojite?“ dobiveni su sljedeći odgovori:

- plasmana i naplate

- spore birokracije i problema oko investicija

- vremenskih nepogoda

- konkurencije na tržištu

- uvoza.

Kod ovog pitanja većina ispitanika je odgovorila da se boji plasmana i naplate, a tek onda

vremenskih nepogoda.

U rubrici „komentar“ ispitanici su se izjasnili sa sljedećim komentarima:

- voljeli bi prodati svoje proizvode na tržište Europske unije

- potrebno je osigurati plasman proizvoda, kao i poticaje

- potrebno je udruživanje u zadruge

- ekološka poljoprivreda predstavlja budućnost u Hrvatskoj, a Ministarstvo

poljoprivrede trebalo bi se više angažirati na tom području

- ekološka proizvodnja hrane je dobra za budućnost

- bilo bi korisno imati što više zadruga

- očekuju potpore države

- potrebno je više ulagati u ekološku proizvodnju namirnica

- veća briga o malim proizvođačima

- država bi trebala smanjiti kvotu uvoza hrane, a povećati proizvodnju hrane.

64

Ispitanici najviše očekuju da država više ulaže u ekološku proizvodnju hrane, zatim u potpore

i smanjenje uvoza ekološke hrane.

Iz anketa je vidljivo da ekološki proizvođači imaju znanje i iskustvo za bavljenje ekološkom

proizvodnjom. Iz anketa je izvučen zaključak da ekološki proizvođači imaju problema s

prodajom svojih proizvoda, konkurencijom od trgovačkih lanaca i nezainteresiranosti države

za otkupljivanje hrane. Većina ekoloških proizvođača voljni su ući u zadrugu za ekološke

proizvođače hrane te međusobno surađivati i ispunjavati svoje obaveze prema zadruzi.

65

8. ZAKLJUČAK I PREPORUKE

Cilj istraživanja bio je analizirati mogućnosti za otvaranje zadruge za ekološku proizvodnju

hrane u Velikoj Gorici. Svrha je potaknuti osnivanje zadruga dokazujući da u RH postoji

tržište zdrave hrane, da u Zagrebačkoj županiji postoji potencijal proizvodnje i potpore za

osnivanje zadruga.

IP1: Postoji li u RH tržište zdrave hrane?

U Republici Hrvatskoj postoji tržište zdrave hrane i ono raste iz godine u godinu. Povećava se

ponuda domaćih proizvođača raznovrsne ekološke hrane, kao što se povećava i broj ekoloških

proizvođača. Ulaskom u Europsku uniju, koja je dio najvećeg tržišta ekološki proizvedene

hrane, Hrvatska ima priliku razviti se u ekološkoj proizvodnji. U Hrvatskoj je tržište ekološke

hrane slabo razvijeno te još zaostaje za tržištima razvijenih zemalja, a razlog tome je

ponajviše mala potražnja potrošača. U radu su navedeni ključni čimbenici kako bi se povećala

potražnja sadašnjih potrošača i osvojili novi potrošači koji nisu upoznati s ekološki

proizvedenom hranom. Za to je potrebno povećati dostupnost ekološke hrane za prosječnog

potrošača i smanjiti maloprodajnu cijenu ekološke hrane.

IP2: Ima li Zagrebačka županija potencijal za proizvodnju zdrave hrane?

Zagrebačka županija ima veliki potencijal za proizvodnju ekološke hrane zbog svojih

komparativnih i konkurentskih prednosti. Županija je bogata prirodnim bogatstvima zbog

raznovrsnog krajolika, brežuljkastih i gorskih krajeva te nizinskih dijelova s izvrsnom

kakvoćom tla. Klimatske prilike koje imaju veliki utjecaj na poljoprivredu pogoduju uzgoju

ekološke hrane, poput kontinentalne klime s toplim ljetima i umjereno hladnim zimama.

Tradicija bavljenja poljoprivredom u ovim prostorima ima dugu povijest, što je rezultiralo

iskustvom proizvođača.

IP3: Kakva je potporna infrastruktura za poticanje zadruga kojima bi se bolje povezali

proizvođači i potrošači zdrave hrane?

Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju, najvažniji rezultat pregovora je financijski

paket potpore „Poljoprivreda i ruralni razvoj“ u kojem je utvrđen godišnji limit potpore u

iznosu od 373 milijuna eura. Poticaji na razini lokalne i regionalne samouprave su povećani

fondovima iz Europske unije pa tako ekološki proizvođači imaju financijska sredstva za

66

ulaganje u proizvodnju ekološke hrane. Razni projekti privatnih poduzeća, poput na primjer

DM-a, također potiču ekološke proizvođače. Istraživanje je provedeno anketiranjem

postojećih i novih ekoloških proizvođača o tome jesu li zainteresirani osnovati zadrugu za

ekološku proizvodnju hrane. Rezultati su pokazali da je većina ekoloških proizvođača voljna

osnovati zadrugu te joj doprinijeti svojim znanjem, iskustvom i financijskim sredstvima kako

bi mogla funkcionirati.

Broj ekoloških poljoprivrednika od 2003. godine sve se brže povećava i to većinom zbog

proizvodnje zdrave hrane. Razvoj ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj je vrlo spor zbog rata,

ali i nestručnosti te neorganiziranosti. Ekološkim proizvođačima je najteži plasman proizvoda,

tako da neorganizirano tržište koči brži razvoj ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj i

nedovoljno razvijenu ekološku svijest kod potrošača. Naime, u Hrvatskoj ima mnogo

očuvanih poljoprivrednih površina, što predstavlja veliki potencijal za razvoj ekološke

poljoprivrede. Isto tako, za tržište ekološke hrane nepogodan je veliki uvoz hrane, a sve se

manje investira u vlastitu proizvodnju hrane.

Ekološki proizvođači su željni međusobno surađivati i osnovati zadruge. Većina njih se boji

plasmana proizvoda na tržište i same prodaje proizvoda. Potrebno je osnovati otkupne stanice

i burze ekoloških proizvoda kako bi ekološki proizvođači lakše prodali svoje proizvode i

stekli dobit. Tako bi trgovački lanci s tih burzi otkupili potrebnu količinu hrane koju bi

prodavali odvojenu od hrane dobivene konvencionalnom poljoprivredom. Hrvatska bi trebala

smanjiti uvoz hrane i povećati potpore za ekološke proizvođače. Bitna je i promocija koja bi

probudila svijest kod potrošača tako da biraju ekološki proizvedenu, zdraviju hranu.

Iz svega navedenog može se zaključiti da u Hrvatskoj postoji tržište ekološke hrane i da je

potražnja za ekološkim proizvodima u blagom porastu. Velikogoričko područje ima potencijal

za osnivanje ekološke zadruge, a u Zagrebačkoj županiji postoji potporna infastruktura. Stoga

je preporuka da se krene s osnivanjem zadruge za ekološku proizvodnju hrane na području

Velike Gorice.

67

LITERATURA

Knjige

1. Borbaš, T. i Mikšić, M. (2003.) Poljoprivredne marketinške zadruge. Zagreb: Hrvatski

zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu.

Članci

1. Babić, Z. i Račić D. (2011). Zadrugarstvo u Hrvatskoj: trendovi, pokazatelji i

perspektiva u europskom kontekstu. Sociologija i prostor 49(3), 287-311. Preuzeto s

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=118707 (12. 11. 2013.)

2. Hrvatski savez zadruga (2013). Zadrugarstvo je za većinu poljoprivrednih

gospodarstva jedini održivi poslovni model, Nova zadruga, glasilo za zadružno

poduzetništvo,8(37), 4-7. Preuzeto s

http://www.zadruge.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=165 (15. 9.

2014.)

3. Pejnović, D., Ciganović, A. i Valjak V. (2012). Ekološka poljoprivreda Hrvatske:

problemi i mogućnosti razvoja. Hrvatski geografski glasnik 74(1), 141-159. Preuzeto s

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=128719 (15. 9. 2014.)

4. Renko, S. i Bošnjak K. (2009). Aktualno stanje i perspektive budućeg razvoja tržišta

ekološke hrane u Hrvatskoj. Ekonomski preglednik 60(7-8), 369-395. Preuzeto s

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=63503 (2. 5. 2013.)

Internetski izvori

1. Agro klub, evolucija poljoprivrede/eko proizvodnja. Preuzeto s

http://www.agroklub.com/eko-proizvodnja/organska-proizvodnja-vraca-povjerenje-

potrosaca/11666/ (13. 9. 2014.)

2. A., S. (2011). The Global Market for The Global Market for Organic Food & Drink.

Preuzeto s http://orgprints.org/7255/1/sahota-2006-global-market.pdf (1.3.2012.)

3. Bioinspekt d.o.o. nadzorna stanica. Preuzeto s http://www.bioinspekt.com/index.php?

option=com_content&view=article&id=53&Itemid=65 ( 12. 5. 2013.)

4. D., M. (2011). Novosti vezane uz izmjene zakona o državnim potporama. Eko

poduzetnik. Preuzeto s http://www.ekopoduzetnik.com/tekstovi/novosti-vezane-uz-

izmjene-zakona-o-drzavnim-potporama-6009/ (13. 10. 2014.)

68

5. Državni zavod za statistiku. Preuzeto s

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/07-01-01_01_2012.htm (14. 4. 2013.)

6. EU investment plan. European commission. Preuzeto s

http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/promoting-entrepreneurship/social-

economy/co-operatives/index_en.htm (24. 5. 2013.)

7. Europski poslovni registar, EUPR. Preuzeto s

http://www.eupr.hr/zagrebacka-zupanija/description-91.html#desc (13.3.2013.)

8. Europsko tržište ekoproizvoda vrijedi 23 milijarde eura, a hrvatsko tek 104 milijuna

eura. Poslovni dnevnik. Preuzeto s

http://www.poslovni.hr/hrvatska/europsko-trziste-ekoproizvoda-vrijedi-23-milijarde-

eura-a-hrvatsko-tek-104-milijuna-283012 (22. 12. 2014.)

9. Hrvatski centar za zadružno poduzetništvo. Preuzeto s

http://www.zadruge.hr/index.php?

option=com_content&view=category&layout=blog&id=38&Itemid=82 , (10. 2. 2013.)

10. Naturala, portal za zdravlje. Preuzeto s

http://www.naturala.hr/sektor-organske-hrane-i-u-recesiji-raste/1869/ (21.10.2014.)

11. The global market for organic food & drink. Organic eprints. Preuzeto s

http://orgprints.org/7255 (22. 06. 2013.)

12. Zagrebačka županija učinila je sve da mladi ostanu i žive na selu. Zagrebačka

županija. Preuzeto s http://www.zagrebacka-zupanija.hr/vijesti?year=2013&id=2632

(12. 4. 2013.)

Ostalo:

1. Narodne novine (2013) Zakon o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 o

ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda. Narodne novine d.d. 80/13

14/14. Preuzeto s http://www.zakon.hr/z/628/Zakon-o-provedbi-Uredbe-Vije

%C4%87a-%28EZ%29-br.834.2007-o-ekolo%C5%A1koj-proizvodnji-i-ozna

%C4%8Davanju-ekolo%C5%A1kih-proizvoda (5. 8. 2013.)

2. Narodne novine (2013) Pravilnik o državnim potporama poljoprivredni i ruralnom

razvoju. Narodne novine d.d. 80/2013. Preuzeto s

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_08_101_2286.html (15. 9. 2013.)

3. Hrvatski zavod za poljoprivrednu i savjetodavnu službu (2008). Koraci do ekoznaka

za ljekovito i aromatično bilje. Zagreb: Hrvatski zavod za poljoprivrednu i

savjetodavnu službu.

69

4. European Commision (2010). Europe 2020 – A strategy for smart, sustainable and

inclusive growth. Brussels: European Commission. Preuzeto s

http://ec.europa.eu/eu2020/pdf/COMPLET%20EN%20BARROSO

%20%20%20007%20-%20Europe%202020%20-%20EN%20version.pdf (15. 1.

2013.)

70

POPIS TABLICA I SLIKA

Popis slika

Slika 4.1. Ekoznak………………………………………………………………………………….….22

Slika 4.2.Kretanje broja ekoloških poljoprivrednih gospodarstva u Hrvatskoj 2000.-2008….28

Slika 4.3.Broj ekoloških poljoprivrednih gospodarstva po županijama Hrvatske 2008……..29

Slika 6.1.Zagrebačka županija…………………………………………………..……………43

Slika 7.1.Spol ispitanika……………………………………………………………...………47

Slika 7.2.Godište ispitanika……………………………………………………………….….47

Slika 7.3.Stručna sprema…………………………………………………………………..…48

Slika 7.4.Zašto biste se bavili ekološkom proizvodnjom?……………………………………48

Slika 7.5. Izvor financiranja Vašeg poslovanja?.......................................................................49

Slika 7.6. Biste li željeli koristiti potpore za ekološku proizvodnju hrane?..............................50

Slika 7.7. Voće koje ispitanici ekološki proizvode……………………………………...……51

Slika 7.8. Povrće koje ispitanici ekološki proizvode…………………………………..……..51

Slika 7.9. Biste li željeli ući u zadrugu s ostalim proizvođačima ekološke hrane?..................52

Slika 7.10. Jeste li voljni surađivati i pridržavati se obaveza zadruge?....................................53

Slika 7.11. Koliko Vam je važno da uđete u zadrugu?.............................................................53

Slika 7.12. Smatrate li da svojim znanjem i iskustvom možete doprinijeti zadruzi?................54

Slika 7.13. Koji su Vaši motivi udruživanja u zadrugu?..........................................................55

Slika 7.14. Za koji ste oblik suradnje zainteresirani u zadruzi?................................................56

Slika 7.15. Koje bi konkurentske prednosti trebala imati zadruga?.........................................56

Popis tablica

Tablica 3.1.Zadruge u zemljama članicama Europske unije …………………………..………….7

Tablica 3.2.Stanje broja zadruga, zadrugara i zaposlenih …………………….……….…………16

Tablica 5.1.Površine u ekološkoj proizvodnji ………………………….……..…….……………..36

Tablica 5.2.Broj ekoloških proizvođača po županijama …………………………….……………37

Tablica 5.3.Udio ekoloških površina u odnosu na ukupno korišteno poljoprivredno zemljište.38

Tablica 5.4. Broj fizičkih i pravnih osoba ekoloških proizvođača…………………………….39

Tablica 5.5.Popis subjekata upisanih u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji za 2011.40

Tablica 5.6. SWOT analiza hrvatskih proizvođača ekološke hrane …………………….………41

71

Prilog: Anketni upitnikIme:Prezime:Godina:Stručna sprema:Fakultet:Mjesto:Na koliko hektara obradive površine biste se bavili ekološkom proizvodnjom:Što biste proizvodili:

Zašto biste se bavili ekološkom proizvodnjom:

a) Zbog egzistencijeb) Volim se baviti konvencionalnom

poljoprivredom pa smatram da je to isto

c) Obiteljsko naslijeđed) Volim samo zdravu hranu bez obzira

na troškove poslovanjaIzvor financiranja vašeg poslovanja: a) Vlastiti kapital

b) Vlastiti kapital i investicijec) Investicijed) Ostalo

(navedite):__________________Biste li željeli koristiti potpore za ekološku proizvodnju hrane:

a) Dab) Ne

Navedite barem tri vrste ekološke hrane koje proizvodite:

a)b)c)

Biste li željeli ući u zadrugu s ostalim proizvođačima ekološke hrane:

a) Dab) Ne

Ako da, jeste li voljni surađivati i pridržavati se obaveza zadruge:

a) Dab) Ne

Od 1 do 5, koliko Vam je važno da uđete u zadrugu?

1) Ne interesira me2) Nije mi bitno, bojim se da će mi ukrasti

poslovnu ideju3) Ne znam4) Ušao bih samo ako bih imao koristi5) Jako me interesira i volio bih

doprinijeti zadruziSmatrate li da svojim znanjem i iskustvom možete doprinijeti zadruzi?

a) Ne mogu jer nemam ni znanja ni iskustva

b) Ne znamc) Mogu jer imam znanja i iskustva

Postoji li nešto čega se bojite?

72

Koji su vaši motivi udruživanja u zadrugu?(Rangirajte od 1 do 5 prema važnosti)

Povećanje konkurentnostiPovećanje dobitiOsiguravanje egzistencijeUočavanje poslovne prilikeSmanjenje rizika poslovanjaOstalo (navedite):

Za koji ste oblik suradnje zainteresirani u zadruzi?(Rangirajte od 1 do 5 prema važnosti)

Suradnja na području certificiranja

Zajedničko ulaganje

Istraživanje i razvoj proizvoda

Ulaganje u tehnologiju

Ostalo (navedite):

Koje bi konkurentske prednosti trebala imati zadruga?(Rangirajte od 1 do 5 prema važnosti)

Kvaliteta proizvoda

Cijena proizvoda

Marketing i distribucija

Povoljnija nabava repromaterijala

Međusobna podrška i širenje znanja o ekološkoj proizvodnji

Ostalo (navedite):

KOMENTAR

73

ŽIVOTOPIS

STRUČNI PRVOSTUPNIK (BACCALAUREUS) EKONOMIJE

 OSOBNI PODACI Ime i prezime Josip Kos

 Adresa Kneza Porina 119, 10410 Velika Gorica Telefon 01/6217-220

 Mobilni telefon 098/915-6688

 E-mail josip.kosvg@yahoo.com

 Datum rođenja 22.12.1986.

 ŠKOLOVANJE

Ožujak 2010. – danas Specijalistički diplomski stručni studij Poduzetnički menadžmentna Veleučilištu Vern', Zagreb

Lipanj 2005. – srpanj 2009. Preddiplomski stručni studij Ekonomija poduzetništvana Veleučilištu Vern', Zagreb

Rujan 2001. – lipanj 2005. Ekonomska škola Velika Gorica, Velika Gorica

Rujan 1993. – lipanj 2001. Osnovna škola Nikola Hribar, Velika Gorica

 STRANI JEZICIEngleski jezik

Čitanje srednje

Pisanje srednje

Govor srednje

Njemački jezik

Čitanje Osnovno

Pisanje Osnovno

Govor Osnovno

 ZNANJA I VJEŠTINEPoznavanje svih programa u Microsoftu office

- Word, Excel, Power Point

Vozačka dozvola: A,B, C, C+E kategorija.

74

RADNO ISKUSTVO

Položen državni stručni ispit.

Listopad 2008.

Studeni 2011.

Studeni 2012. –studeni 2013.

Ožujak 2014. – prosinac 2014.

Intersport

- Obavljena praksa u roku od mjesec dana (160 sati) u Intersportu, na radnom mjestu nabave i prodaje

Croatia osiguranje d.d.

- Obavljena praksa u roku od mjesec dana (160 sati) u Croatiji osiguranju, filijala Zagreb

Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Zagreb – Novi Zagreb

- Stručno osposobljavanje, samostalni upravni referent za poreze na odjelu za utvrđivanje poreza za fizičke i pravne osobe

- Opis posla: zaprimanje poreznih prijava i provjeravanje njihove ispravnosti; obrađivanje prijava poreza; prikupljanje svih podataka za utvrđivanje poreza i doprinosa; pregledavanje poslovnih knjiga i izrađivanje nacrta rješenja o utvrđenim obvezama poreza i doprinosa; unošenje prijave poreza na dohodak u sustav.

„Osnovna škola Vukovina“

- Obračun plaća, vođenje školske blagajne, vođenje školske kuhinje, unošenje podataka u registar i COP te obavljanje ostalih administrativnih poslova.

DODATNE INFORMACIJE

 Ukratko - Pozitivan stav, zalaganje, energičnost i upornost u dostizanju postavljenih ciljeva

- Motiviran, poslovno okretan, snalažljiv i prilagodljiv novim situacijama te odgovoran prema tvrtki i klijentima

- Mogućnost napredovanja na poslu te prilika gdje mogu pokazati svoje znanje i vještine

Nagrade i priznanja:

Interesi i aktivnosti

Nagrada za darovanu krv

Čitanje stručnih časopisa, sviranje gitare, nogomet, fitness i stolni tenis

75