BIBLIJAILISVETO PISMOSTAROGA I NOVOGA ZAVJETAPREVEO STARI ZAVJETURA DANIINOVI ZAVJET PREVEOVUK STEFANOVI KARADIBIBLIJAILISVETO PISMOSTAROGA I NOVOGA ZAVJETAStari zavjet preveo:ura DaniiNovi zavjet preveo:Vuk Stefanovi KaradiObrada teksta:prof. Tomislav StefanoviTehnika priprema:Slavko njegotaDanijel ivanoviIzdaje:GLAS MIRAZa izdavaa:Miodrag ivanovitampa:PREPORODTira: 2000ISBN: 978-86-87489-00-4GDJE JE TOKNJIGE STAROGA ZAVJETA:StranaPrva knjiga Mojsijeva, 50 glava. . . . . . . 1Druga knjiga Mojsijeva, 40 glava . . . . 52Trea knjiga Mojsijeva, 27 glava . . . . . 93etvrta knjiga Mojsijeva, 36 glava . . 123Peta knjiga Mojsijeva, 34 glave . . . . . 166Knjiga Isusa Navina, 24 glave . . . . . . 202Knjiga o sudijama, 21 glava. . . . . . . . 226Knjiga o Ruti, 4 glave . . . . . . . . . . . . . . 250Prva knjiga Samuilova, 31 glava . . . . 253Druga knjiga Samuilova, 24 glave . . . 284Prva knjiga o carevima, 22 glave. . . . 310Druga knjiga o carevima, 25 glava. . 342Prva knjiga dnevnika, 29 glava . . . . . 371Druga knjiga dnevnika, 36 glava . . . . 400Knjiga Jezdrina, 10 glava . . . . . . . . . . 434Knjiga Nemijina, 13 glava . . . . . . . . . 444Knjiga o Jestiri, 10 glava. . . . . . . . . . . 459Knjiga o Jovu, 42 glave . . . . . . . . . . . . 466Psalmi Davidovi, 150 psalama . . . . . . 492Prie Solomunove, 31 glava. . . . . . . . 559StranaKnjiga propovjednikova, 12 glava . . . 581Pjesma nad pjesmama, 8 glava . . . . . 589Knjiga proroka Isaije, 66 glava . . . . . . 593Knjiga proroka Jeremije, 52 glave. . . 642Pla Jeremijin, 5 glava. . . . . . . . . . . . . 697Knjiga proroka Jezekilja, 48 glava. . . 701Knjiga proroka Danila, 12 glava . . . . 751Knjiga proroka Osije, 14 glava . . . . . . 766Knjiga proroka Joila, 3 glave . . . . . . . 773Knjiga proroka Amosa, 9 glava. . . . . 776Knjiga proroka Avdija, 1 glava . . . . . . 781Knjiga proroka Jone, 4 glave . . . . . . . 782Knjiga proroka Miheja, 7 glava. . . . . 784Knjiga proroka Nauma, 3 glave. . . . . 788Knjiga proroka Avakuma, 3 glave. . . 790Knjiga proroka Sofonije, 3 glave. . . . 792Knjiga proroka Ageja, 2 glave . . . . . . 795Knjiga proroka Zaharije, 14 glava. . . 796Knjiga proroka Malahije, 4 glave . . . . 80527-23BIBLIJA ili Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta / Stari zavjet preveo ura Danii, Novi zavjet preveo Vuk Stefanovi Karadi. - Beograd : Glas mira, 2008 (Beograd : Preporod). - 807, 267 str. ; 21 cmTira 2.000.ISBN 978-86-87489-00-4COBISS.SR-ID 149144844CIP , PRVA KNJIGA MOJSIJEVAKOJA SE ZOVE POSTANJEStvaranje svijeta. ovjek oblije Boije.1.U*poetku stvori Bog nebo i ze-mlju.*Jovan 1,1.2. Isa. 44,24. O Jovu 38,4.2. Azemlja bjee bez oblija i pusta, i bjeetama nad bezdanom; i Duh Boji dizae senad vodom.3. IreeBog: nekabudesvjetlost. Ibisvjetlost.4. I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastaviBog svjetlost od tame.5. I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazvano. I bi vee i bi jutro, dan prvi.6. Potomree Bog: neka bude svod posredvode, da rastavlja vodu od vode.7. IstvoriBogsvod, irastavivodupodsvodom od vode nad svodom; i bi tako.8. A svod nazva Bog nebo. I bi vee i bi ju-tro, dan drugi.9.PotomreeBog:nekasesaberevodato je pod nebom na jedno mjesto, i nekase pokae suho. I bi tako.10. I suho nazva Bog zemlja, a zborita vo-dena nazva mora; i vidje Bog da je dobro.11. Opet ree Bog: neka pusti *zemlja izsebetravu, bilje, tonosisjeme, idrvorodno, koje raa rod po svojim vrstama, ukojem e biti sjeme njegovo na zemlji. I bitako.*Jevr. 6,7. Mat. 7,17.12. I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, tonosi sjeme po svojim vrstama, i drvo, kojeraa rod, u kojem je sjeme njegovo po nje-govijem vrstama. I vidje Bog da je dobro.13. I bi vee i bi jutro, dan trei.14. Potom ree Bog: neka budu vidjela nasvodu nebeskom, da dijele dan i no, da bu-du znaci vremenima i danima i godinama;15. I neka svijetle na svodu nebeskom, daobasjavaju zemlju. I bi tako.16. I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelovee da upravlja danom, i vidjelo manje daupravlja nou, i zvijezde.17. I postavi ih Bog na svodu nebeskomda obasjavaju *zemlju.*Psal. 8,1.18. I da upravljaju danomi nou, i da dijelesvjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.19. I bi vee i bi jutro, dan etvrti.20. Potom ree Bog: neka vrve po vodi i-ve due, i ptice neka lete iznad *zemlje podsvodom nebeskim.*Psal. 104,24.21. I stvori Bog kitove velike i sve ive du-e to se miu, to provrvjee po vodi povrstama svojim, i sve ptice krilate po vrsta-ma njihovijem. I vidje Bog da je dobro;22. I blagoslovi ih Bog govorei: raajte sei mnoite se, i napunite vodu po morima, iptice neka se mnoe na *zemlji.*1.Moj. 8,17.23. I bi vee i bi jutro, dan peti.24. Potom ree Bog: neka zemlja pusti izsebe due ive po vrstama njihovijem, sto-kuisitneivotinjeizvijerizemaljskepovrstama njihovijem. I bi tako.25. I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrsta-ma njihovijem, i stoku po vrstama njezini-jem, i sve sitne ivotinje na zemlji po vrsta-ma njihovijem. I vidje Bog da je dobro.26. Potomree Bog: da nainimo *ovjekapo svojemu obliju, kao to smo mi, koji ebitigospodarodribamorskihiodptica 1nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i odsvijeh ivotinja to se miu po zemlji.*Ef. 4,24. O Jovu 20,4.27. I stvori Bog *ovjeka po obliju svoje-mu, po obliju Boijemu stvori ga; muko iensko stvori ih. *Prop. 7,29.28. I *blagoslovi ih Bog, i ree im Bog: ra-ajte se i mnoite se, i napunite zemlju, ivladajtenjom, i buditegospodari od ribamorskihiodpticanebeskihiodsvegazvjerinja to se mie po zemlji.*1.Moj. 9,1. 1.Moj. 6,1.29. I jo ree Bog: evo, dao sam vam svebilje to nosi sjeme po svoj zemlji, i sva dr-veta rodna koja nose sjeme; to e vam bitiza hranu.30. A svjemu zvjerinju zemaljskom i svje-ma pticama nebeskim i svjemu to se miena zemlji i u em ima dua iva, dao samsvu travu da jedu. I bi tako.31. Tada pogleda Bog sve to je stvorio, igle, dobro bjee veoma. I bi vee i bi jutro,dan esti.ovjek u raju. Boja zapovijest.Stvaranje ene: brak.2.Tako se dovri nebo i zemlja i svavojska njihova.2. I svri Bog do sedmoga dana djela svo-ja, koja uini; i poinu u sedmi dan od svi-jeh djela svojih, koja uini;3. I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga,jer u taj dan poinu od svijeh djela svojih,koja uini.4. To je postanje neba i zemlje, kad posta-e, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo,5.Isvakubiljkupoljsku,doklejejonebjee na zemlji, i svaku travku poljsku, do-klejonenicae;jerGospodBogjonepusti dada na zemlju, niti bjee ovjeka daradi zemlju,6. Ali se podizae para sa zemlje da natapasvu zemlju.7. A stvori Gospod Bog ovjeka od prahazemaljskoga, i dunu mu u nos duh ivotni;i posta ovjek dua iva.8. I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na is-toku; i ondjenamjesti ovjeka, kojegastvori.9. I uini Gospod Bog, te nikoe iz zemljesvakojaka drveta, lijepa za gledanje i dobraza jelo, i drvo od ivota usred vrta i drvood znanja dobra i zla.10.AvodatecijaeizEdemanatapajuivrt, i odande se dijeljae u etiri *rijeke.*Otkr. 22,1.11. Jednoj je ime Fison, ona tee oko cijelezemlje Evilske, a ondje ima zlata,12. I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondjeima i bdela i dragoga kamena oniksa.13. A drugoj je rijeci ime Geon, ona teeoko cijele zemlje Huske.14. A treoj je rijeci ime *Hidekel, ona te-e k Asirskoj. A etvrta je rijeka Efrat.*Dan. 10,4.15. I uzevi Gospod Bog ovjeka namjestigauvrtuedemskom, dagaradiidagauva.16. I zaprijeti Gospod Bog ovjeku govo-rei: jedislobodnosasvakogadrvetauvrtu;17.Alisdrvetaodznanjadobraizla,snjega ne jedi; jer u koji dan okusi s njega,umrijee.18. I ree Gospod Bog: nije dobro da je o-vjeksam; damunainimdrugapremanjemu.19. JerGospod Bog stvori od zemljesvezvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovedek Adamu da vidi kako e koju nazvati, pakakoAdamnazovekojuivotinjuonakoda joj bude ime;20. I Adam nadjede ime svakom ivinetui svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri polj-skoj; alisenenaeAdamudrugpremanjemu.21. I Gospod Bog pusti tvrd san na Ada-ma, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mje-sto popuni mesom;22. I Gospod Bog stvori *enu od rebra,koje uze Adamu, i dovede je k Adamu.*Prie 18,22.23. A Adam ree: sada eto *kost od mojihkosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bu-de ime ovjeica, jer je uzeta od ovjeka.*1.Moj. 29,14. 2PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 1. 2.24. Za to e ostaviti *ovjek oca svojega imater svoju, i prilijepie se k eni svojoj, ibie dvoje jedno tijelo. *Mat. 19,5. Mar. 10,7.25. A bjehu oboje goli, Adam i ena mu, ine bjee ih *sramota. *2.Moj. 32,25.Prvi grijeh, prokletstvo i prvo obricanje.3.Ali *zmijabjeelukavamimosvezvijeri poljske, koje stvori GospodBog; pa ree eni: je li istina da je Bog kazaoda ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?*Mat. 10,16.2. A ena ree zmiji: mi jedemo roda sasvakoga drveta u vrtu;3. Samo roda s onoga drveta usred vrta,kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, dane umrete.4. A zmija ree eni: neete vi umrijeti;5. Nego zna Bog da e vam se u onaj dankad okusite s njega otvoriti oi, pa ete po-stati kao bogovi i znati to je dobro to lizlo.6. I ena videi da je rod na drvetu dobarza jelo i da ga je milina gledati i da je drvovrlo drago radi znanja, uzabra roda s njegaiokusi,padadeimuusvojemu,teionokusi.7. Tada im se otvorie oi, i vidjee da sugoli;paspletoeliasmokovainainiesebi pregae.8. I zaue glas Gospoda Boga, koji iaepo vrtu kad zahladi; i sakri se Adam i enamuispred GospodaBogameudrvetauvrtu.9. A Gospod Bog viknu Adama i ree mu:gdje si?10. A on ree: uh glas tvoj u vrtu, pa sepoplaih, jer sam go, te se sakrih.11. A Bog ree: ko ti kaza da si go? da nije-si jeo s onoga drveta to sam ti zabranio dane jede s njega?12. A Adam ree: ena koju si udruio samnom, ona mi dade s drveta, te jedoh.13.AGospodBogreeeni:zatositouinila? A ena odgovori: zmija me preva-ri, te jedoh.14. Tada ree Gospod Bog *zmiji: kad si touinila, da si prokleta mimo svako ivine imimo sve zvijeri poljske; na trbuhu da sevue i prah da jede do svojega vijeka.*Isa. 65,25.15. I jo meem neprijateljstvo izmeu te-be i ene i izmeu potomstva tvojega i po-tomstva njezina; ono e ti na glavu stajati, ati e ga u petu ujedati.16. A eni ree: tebi u mnoge muke zada-ti kad zatrudni, s mukama e *djecu ra-ati, i volja e tvoja stajati pod vlau muatvojega, i on e ti biti gospodar.*1.Tim. 2,15.17. Pa onda ree Adamu: to si posluaoenu i okusio s drveta s kojega sam ti za-branio rekavi da ne jede s njega, *zemljada je prokleta s tebe; s mukome se od njehraniti do svojega vijeka;*1.Moj. 8,21.18. Trnje i korov e ti raati, a ti e jestizelje poljsko;19. Sa znojem lica svojega jee hljeb, do-kle se ne vrati u *zemlju od koje si uzet;jer si prah, i u prah e se vratiti.*1.Kor. 15,47.20. I Adam nadjede eni svojoj ime Eva,zato to je ona mati svjema ivima.21. InainiGospodBogAdamuieninjegovoj haljine od koe, i obue ih u njih.22. I ree *Gospod Bog: eto, ovjek postakao jedan od nas znajui to je dobro to lizlo; ali sada da ne prui ruke svoje i uzbereisdrvetaodivota,iokusi,tedovijekaivi.*1.Moj. 2,9.23. I Gospod Bog izagna ga iz vrta edem-skoga da radi zemlju, od koje bi uzet;24. I izagnav ovjeka postavi pred vrtomedemskimheruvimasplamenijemma-em, koji sevijaei tamo i amo, dauvaput ka drvetu od ivota.Adamovi sinovi. Kajin ubija brata svojega.Njihovi potomci.4.Iza toga Adam pozna Evu enu svo-ju, a ona zatrudnjei rodi Kajina, iree: dobih ovjeka od Gospoda.2. I rodi opet brata njegova Avelja. I Aveljposta pastir a Kajin ratar.3. A poslije nekoga vremena dogodi se, teKajinprineseGospoduprinosodrodazemaljskoga; 3PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 2. 3. 4.4. A i Avelj prinese od prvina stada svoje-ga i od njihove pretiline. I Gospod pogledana Avelja i na njegov prinos,5. A na Kajina i na njegov prinos ne po-gleda. Zato se Kajin rasrdi veoma, i lice muse promijeni.6. Tada ree Gospod Kajinu: to se srdi?to li ti se lice promijeni?7. Nee li biti mio, kad dobro ini? a kadne ini dobro, grijeh je na vratima. A voljajenjegovapodtvojomvlau, itisimustariji.8. Poslije govorae Kajin s Aveljembratomsvojim. Ali kad bijahu u polju, skoi Kajinna Avelja brata svojega, i ubi ga.9. Tada ree Gospod Kajinu: gdje ti je bratAvelj? A on odgovori: ne znam; zar sam jauvar brata svojega?10. A Bog ree: ta uini! glas krvi bratatvojega vie sa *zemlje k meni.*O Jovu 31,38.11. I sada, da si proklet na zemlji, koja jeotvorila usta svoja da primi krv brata tvo-jega iz ruke tvoje.12. Kad zemlju uzradi, nee ti vie davatiblaga svojega. Bie potuka i bjegunac nazemlji.13. A Kajin ree Gospodu: krivica je mojavelika da mi se ne moe oprostiti.14. Evo me tjera danas iz ove zemlje da sekrijem ispred tebe, i da se skitam i potu-campo zemlji, pa e me ubiti ko me udesi.15. A Gospod mu ree: zato ko ubije Kaji-na, sedam e se puta to pokajati. I nainiGospod znak na Kajinu da ga ne ubije koga udesi.16. I otide Kajin ispred *Gospoda, i naseliseuzemlji Naidskoj naistokupremaEdemu.*2.O car. 13,23.17. IpoznaKajinenusvoju, aonaza-trudnje i rodi Enoha. I sazida grad i prozvaga po imenu sina svojega Enoh.18. A Enohu rodi se Gaidad; a Gaidad ro-di Maleleila; aMaleleilo rodi Matusala; aMatusal rodi Lameha.19. I uzeLamehdvijeene: jednoj bjeeime Ada a drugoj Sela.20. I Ada rodi Jovila; od njega se narodiekoji ive pod atorima i stoku pasu.21.AbratunjegovubjeeimeJuval; odnjega se narodie gudai i svirai.22. A i Sela rodi Tovela, koji bjee vjet ko-vati svata od mjedi i od gvoa; a sestraTovelu bjee Noema.23.IreeLamehsvojimaenama,AdiiSeli: ujte glas moj, ene Lamehove, poslu-ajterijeimoje: ubiuovjekazaranusvoju i mladia za masnicu svoju.24. KadeseKajinosvetiti sedamputa,Lameh e sedamdeset i sedam puta.25. A Adam opet pozna enu svoju, i onarodi sina, i nadje mu ime Sit, jer mi, ree,BogdadedrugogasinazaAvelja,kojegaubi Kajin.26. I Situ se rodi sin, kojemu nadjede imeEnos. Tada se poe prizivati ime Gospodnje.Spisak plemena patrijarahaod Adama do Noja.5.Ovo je pleme *Adamovo. Kad Bogstvori ovjeka, po obliju svoje-mu stvori ga. *Luka 3,38. 1.Moj. 1,26.2. Muko i ensko stvori ih, i blagoslovi ih,i nazva ih ovjek, kad bjehu stvoreni.3. I poivje Adam sto i trideset godina, irodi sina po obliju svojemu, kao to je on,i nadjede mu ime Sit.4. A rodiv Sita poivje Adam osam stotinagodina, raajui sinove i keri;5. Tako poivje Adamsvega devet stotina itrideset godina; i umrije.6. ASitpoivjestoipetgodina, irodiEnosa;7. A rodiv Enosa poivje Sit osam stotina isedam godina, raajui sinove i keri;8.TakopoivjeSitsvegadevetstotinaidvanaest godina; i umrije.9. A Enos poivje devedeset godina, i rodiKajinana;10. A rodiv Kajinana poivje Enos osamstotina i petnaest godina, raajui sinove ikeri;11. Tako poivje Enos svega devet stotina ipet godina; i umrije. 4PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 4. 5.12. A Kajinan poivje sedamdeset godina,i rodi Maleleila;13. ArodivMaleleilapoivjeKajinanosamstotinaietrdesetgodina,raajuisinove i keri;14. Tako poivje Kajinan svega devet sto-tina i deset godina; i umrije.15. A Maleleilo poivje ezdeset i pet go-dina, i rodi Jareda;16. A rodiv Jareda poivje Maleleilo osamstotina i trideset godina, raajui sinove ikeri;17. TakopoivjeMaleleilosvegaosamstotina i devedeset i pet godina; i umrije.18.AJaredpoivjesto iezdesetidvijegodine, i rodi Enoha;19. A rodiv Enoha poivje Jared osam sto-tina godina, raajui sinove i keri;20. Tako poivje Jared svega devet stotinai ezdeset i dvije godine, i umrije.21. A Enoh poivje ezdeset i pet godina, irodi Matusala;22. A rodiv Matusala poivje Enoh jedna-ko po volji Bojoj trista godina, raajui si-nove i keri;23. Tako poivje Enoh svega trista i ezde-set i pet godina;24. I ivei *Enoh jednako po volji Bojoj,nestade ga, jer ga uze Bog.*Jevr. 11,5.25. A Matusal poivje sto i osamdeset i se-dam godina, i rodi Lameha;26.Arodiv LamehapoivjeMatusalse-dam stotina i osamdeset i dvije godine, ra-ajui sinove i keri;27. Tako poivje Matusal svega devet sto-tina i ezdeset i devet godina; i umrije.28. A Lameh poivje sto i osamdeset i dvi-je godine, i rodi sina,29. I nadjede mu ime Noje govorei: ovaje nas odmoriti od poslova naih i od trudaruku naih na *zemlji, koju prokle Gospod.*1.Moj. 3,17.30. A rodiv Noja poivje Lameh pet stoti-na i devedeset i pet godina, raajui sinovei keri;31. Tako poivje Lameh svega sedam sto-tina i sedamdeset i sedamgodina; i umrije.32. A Noju kad bi pet stotina godina, rodiNoje Sima, Hama i Jafeta.Nevaljalstvo ljudi. Noje. Objavljenjepotopa. Graenje kovega.6.Akad se ljudi poee mnoiti na ze-mlji, i keri im se narodie,2. Videi sinovi Boji keri ovjeije kakosu lijepe, uzimae ih za ene koje htjee.3. A Gospod ree: nee se duh moj do vi-jeka preti s ljudima, jer su tijelo; neka imjo sto i dvadeset godina.4. A bijae tada divova na zemlji; a i posli-je, kad se sinovi Boji sastajahu sa kerimaovjeijim, pa im one raahu sinove; to bi-jahu silni ljudi, od starine na glasu.5. I Gospod videi da je nevaljalstvo ljud-sko veliko na zemlji, i da su sve misli srcanjihova svagda samo zle,6. Pokaja se Gospod to je stvorio ovjekana zemlji, i bi mu ao u srcu.7. I ree Gospod: hou da istrijebim sa ze-mlje ljude, koje sam stvorio, od ovjeka dostoke i do sitne ivotinje i do ptica nebe-skih; jer se kajem to sam ih stvorio.8. Ali Noje nae milost pred Gospodom.9. Ovo su dogaaji Nojevi: Noje bjee o-vjek pravedan i bezazlen svojega vijeka; povolji Bojoj svagda ivljae Noje.10. IrodiNojetrisina: Sima, HamaiJafeta.11. A zemlja se pokvari pred Bogom, i na-puni se zemlja bezakonja.12. I pogleda Bog na zemlju, a ona bjeepokvarena; jer svako tijelo pokvari put svojna zemlji.13. I ree Bog Noju: kraj svakome tijelu do-e preda me, jer napunie *zemlju bezako-njem; i evo hou da ih zatrem sa zemljom.*Jezek. 7,2.14. Naini sebi koveg od drveta gofera, inainipregratkeukovegu; izatopigasmolom iznutra i spolja.15. I naini ga ovako: u duinu neka budetrista lakata, u irinu pedeset lakata, i u vi-sinu trideset lakata; 5PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 5. 6.16. Pusti dosta svjetlosti u koveg; i krovmu svedi ozgo od lakta; i udari vrata kov-egu sa strane; i naini ga na tri boja: donji,drugi i trei.17. Jer evo pustiu *potop na zemlju, daistrijebimsvakotijelo, ukojemimaivadua pod nebom; to je god na zemlji svee izginuti.*2.Petr. 2,5.18. Ali u s tobom uiniti zavjet svoj: i uie u koveg ti i sinovi tvoji i ena tvoja iene sinova tvojih s tobom.19. I od svega iva, od svakoga tijela, uze-e u koveg po dvoje, da sauva u ivotusa sobom, a muko i ensko neka bude.20.Odpticapovrstamanjihovijem,odstoke po vrstama njezinijem, i od svega tose mie na zemlji po vrstama njegovijem,od svega po dvoje neka ue s tobom, da ihsauva u ivotu.21. I uzmi sa sobom svega to se jede, i u-vaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima.22. I *Noje uini, kako mu zapovjedi Bog,sve onako uini.*1.Moj. 7,5.Nastaje potop.7.Iree *Gospod Noju: ui u kovegti i sav dom tvoj; jer te naoh pra-vedna pred sobom ovoga vijeka.*2.Petr. 2,9. Jevr. 11,7.2. Uzmi sa sobom od svijeh ivotinja i-stih po sedmoro, sve mujaka i enku nje-govu; aodivotinjaneistihpodvoje,mujaka i enku njegovu,3. Takoer i od ptica nebeskih po sedam,mujaka i enku njegovu, da im se sauvasjeme na zemlji.4. Jerudo sedamdanapustitidadnazemlju za etrdeset dana i etrdeset noi, iistrijebiu sa zemlje svako tijelo ivo, kojesam stvorio.5. I Nojeuini svetomuzapovjediGospod.6. I bjee Noju est stotina godina kad do-e potop na zemlju.7. I ue Noje u koveg i sinovi njegovi i e-na njegova i ene sinova njegovijeh s njimradi potopa.8. Od ivotinja istih i od ivotinja nei-stihiodpticaiodsvegatosemiepozemlji,9. Ue k Noju u koveg po dvoje, muko iensko, kao to bjee Bog zapovjedio Noju.10. A u sedmi dan doe potop na zemlju.11. Kad je bilo Noju est stotina godina, tegodine drugoga mjeseca, sedamnaesti dantoga mjeseca, taj dan razvalie se svi *izvo-ri velikogabezdana, i otvorieseustavenebeske; *1.Moj. 8,2. Prie 3,20.12. I udari dad na zemlju za etrdeset da-na i etrdeset noi.13. Taj dan ue u koveg Noje i Simi Hami Jafet, sinovi Nojevi, i ena Nojeva i tri e-ne sinova njegovijeh s njima;14. Oni, isvakojakezvijeripovrstamasvojim, i svakojaka stoka po vrstama svo-jim, i to se god mie po zemlji po vrstamasvojim, i ptice sve po vrstama svojim, i togod leti i ima krila,15. DoekNojuukovegpodvojeodsvakoga tijela, u kojem ima iva dua,16. Muko i ensko od svakoga tijela uo-e, kao to bjee Bog zapovjedio Noju; pa*Gospod zatvori za njim. *Psal. 145,20.17. I bi potop na zemlji za etrdeset dana;ivodadoeiuzekoveg,ipodiegaodzemlje.18. I navali voda, i usta jako po zemlji, ikoveg stade ploviti vodom.19. I navaljivae voda sve vema po zemlji,i pokri sva najvia brda to su pod cijelijemnebom.20. Petnaest lakata doe voda iznad brda,poto ih pokri.21. Tada izgibe svako tijelo to se micaena *zemlji, ptice i stoka, i zvijeri i sve togamie po zemlji, i svi ljudi. *1.Moj. 6,13.22. Sve to imae *duu ivu u nosu, sveto bijae na suhu, pomrije. *1.Moj. 2,7.23. I istrijebi se svako tijelo ivo na zemlji,i ljudi i stoka i to god gamie i ptice nebe-ske, sve, velim, istrijebi se sa zemlje; samo*Noje osta i to s njim bjee u kovegu.*Jezek. 14,14.24. I stajae voda povrh *zemlje sto i pede-set dana. *1.Moj. 8,3. 6PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 6. 7.Kraj potopa. Nojeve zahvalne rtve.Obricanje Gospoda.8.ABogseopomenuNojai svijehzvijeri i sve stoke to bjehu s njimu kovegu; i posla Bog vjetar na zemlju dauzbije vodu.2.Izatvorieseizvoribezdanuiustavenebeske, i dad s neba prestade.3. I stade voda opadati na zemlji, i jedna-ko opadae poslije sto i pedeset dana;4.Teseustavikovegsedmogamjesecadana sedamnaestoga na planini Araratu.5. I voda opadae sve vema do desetogamjeseca;iprvogadanadesetogamjesecapokazae se vrhovi od brda.6. AposlijeetrdesetdanaotvoriNojeprozor na kovegu, koji bjee nainio;7. I ispusti gavrana, koji jednako odlijeta-e i dolijetae, dokle ne presahnu voda nazemlji.8. Pa pusti i golubicu da bi vidio je li opalavoda sa zemlje.9. A golubica ne naavi gdje bi stala no-gom svojom vrati se k njemu u koveg, jerjo bjee voda po svoj zemlji; i Noje pruiv-i ruku uhvati je i uze k sebi u koveg.10. I poeka jo sedam dana, pa opet ispu-sti golubicu iz kovega.11. I pred vee vrati se k njemu golubica, igle, u kljunu joj list maslinov, koji bjee ot-kinula; tako pozna Noje da je opala voda sa*zemlje.*Luka 2,14.12. Ali poeka jo sedam dana, pa opet is-pusti golubicu, a ona mu se vie ne vrati.13. est stotina prve godine vijeka Nojevaprvi dan prvoga mjeseca usahnu voda nazemlji; i Noje otkri krov na kovegu, i ugle-da zemlju suhu.14. A drugoga mjeseca dvadeset sedmogadana bjee sva zemlja suha.15. Tada ree Bog Noju govorei:16. Izii iz kovega ti i *ena tvoja i sinovitvoji i ene sinova tvojih s tobom;*1.Moj. 7,13.17. Sve zvijeri to su s tobom od svakogatijela, ptice i stoku i to god gamie po *ze-mlji, izvedi sa sobom, neka se raziu po ze-mlji, i neka se plode i mnoe na zemlji.*1.Moj. 1,22.18. I izide Noje i sinovi njegovi i ena nje-gova i ene sinova njegovijeh s njim.19. Sve zvijeri, sve sitne ivotinje, sve pticei sve to se mie po zemlji po svojim vrsta-ma izioe iz kovega.20. I naini Noje rtvenik Gospodu, i uzeod svake iste stoke i od svijeh ptica isti-jeh, i prinese na rtveniku rtve paljenice.21. I *Gospod omirisa miris ugodni, i reeusrcusvojem: neuviekleti zemljesljudi,to jemisao srcaovjeijegazlaodmalena; niti uvie ubijati svega to ivi,kao to uinih.*1.Sam. 26,19. Rim. 1,21. 1.Moj. 3,17.22. Otsele dokle bude *zemlje, nee nesta-jati sjetve ni etve, studeni ni vruine, ljetani zime, dana ni noi. *Jer. 33,25.Zakoni za novi svijet. Zavjet i duga.Nojevo prokletstvo i blagoslov svoje djece.9.IBog *blagoslovi Noja i sinove nje-gove, i ree im: raajte se i mnoitese, i napunite zemlju; *1.Moj. 1,28.2. I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebe-ske i sve to ide po zemlji i sve ribe morskeneka vas se boje i strae; sve je predano uvae ruke.3. to se god mie i ivi, neka vam bude zajelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu.4. Ali ne jedite mesa s duom njegovom, ato mu je krv.5. Jer u i vaukrv, duevae, iskati; odsvakeujezvijeriiskati;izrukesamogaovjeka, izrukesvakogabratanjegovaiskau duu ovjeiju.6. Ko prolije krv ovjeiju, njegovu e krvproliti ovjek; jer je Bog po svojemu obli-ju stvorio ovjeka.7. Raajte se, dakle, i mnoite se; naroditese veoma na zemlji i namnoite se na njoj.8. I ree Bog Noju i sinovima njegovijem snjim, govorei:9. A ja evo postavljam zavjet svoj s vama is vaim potomstvom nakon vas,10. I sa *svijem ivotinjama, to su s vamaodptica,odstokeiodsvegazvijerjaze- 7PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 8. 9.maljskogato jesvama,sasvaimto jeizaloizkovega, isasvijemzvijerjemzemaljskim. *1.Moj. 8,1.11. Postavljam zavjet svoj s vama, te otselenee nijedno tijelo poginuti od potopa, nitie vie biti potopa da zatre zemlju.12. I ree Bog: evo znak zavjeta koji postav-ljam izmeusebeivasisvakeivetvari,koja je s vama dovijeka:13. Metnuo sam dugu svoju u oblake, dabude znak zavjeta izmeu mene i zemlje.14. Pa kad oblake navuem na zemlju, vi-djee se duga u oblacima,15. I opomenuu se zavjeta svojega, koji jeizmeu mene i vas i svake due ive u sva-kom tijelu, i nee vie biti od vode potopada zatre svako tijelo.16. Duga e biti u oblacima, pa u je po-gledati,iopomenuusevjenogazavjetaizmeu Boga i svake due ive u svakomti-jelu koje je na zemlji.17. I ree Bog Noju: to je znak zavjeta kojisam uinio izmeu sebe i svakoga tijela nazemlji.18. A bijahu sinovi Nojevi koji izioe izkovega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otacHanancima.19. To su tri sina Nojeva, i od njih se naselisva *zemlja. *1.Moj. 10,32.20.ANojepoeraditi*zemlju,iposadivinograd. *1.Moj. 3,19.21. I napiv se *vina opi se, i otkri se nasredatora svojega. *1.Moj. 19,32.22. A Ham, otac Hanancima, vidje goloti-nju oca svojega, i kaza obojici brae svojena polju.23. A Simi Jafet uzee haljinu, i ogrnue jeobojicanaramenasvoja, i idui natrakepokrie njom golotinju oca svojega, licemnatragokrenuvisedanevidegolotinjeoca svojega.24. A kad se Noje probudi od vina, doznata mu je uinio mlai sin,25. I ree: proklet da je Hanan, i da budesluga slugama brae svoje!26. I jo ree: blagosloven da je *GospodBog Simov, i Hanan da mu bude sluga!*Psal. 144,15.27. Bog da rairi Jafeta da ivi u atorimaSimovijem, a Hanan da im bude sluga!28.IpoivjeNojeposlijepotopatristaipedeset godina.29.AsvegapoivjeNojedevetstotinaipedeset godina; i umrije.Tablica naroda.10.Aovo su plemena sinova Noje-vijeh, Sima, Hama i Jafeta, ko-jima se rodie sinovi poslije potopa.2. Sinovi Jafetovi: Gamer i Magog i Madaji Javan i Tovel i Meseh i Tiras.3. AsinoviGamerovi: AshanasiRifatiTogarma.4. A sinovi Javanovi: Elisa i Tarsis, Kitim iDodanim.5. Od njih se razdijelie ostrva narodna nazemljama svojim, svako po jeziku svojemui poporodicamasvojim, unarodimasvojim.6. A sinovi Hamovi: Hus i Mesrain, Fud iHanan.7. A sinovi Husovi: Sava i Evila i Savata iRegma i Savataka. A sinovi Regmini: Sava iDadan.8. Hus rodi i Nevroda; a on prvi bi silan nazemlji;9. Bjee dobar lovac pred Gospodom; zatose kae: dobar lovac pred Gospodom kaoNevrod.10. A poetak *carstvu njegovu bjee Va-viloniOrehiArhadiHalaniuzemljiSenaru. *Amos 6,2. Mih. 5,6.11. Iz te zemlje izae Asur, i sazida Nine-viju i Rovot grad i Halah,12. I Dasem izmeu Ninevije i Halaha; toje grad velik.13. A Mesrain rodi Ludeje i Enemeje i La-veje i Neftaleje,14. I Patroseje i Hasmeje, odakle izaoe*Filisteji i Gaftoreji. *1.Dnev. 1,12.15. A Hanan rodi Sidona, prvenca svoje-ga, i Heta,16. I Jevuseja i Amoreja i Gergeseja,17. I Eveja i Arukeja i Aseneja,18. I Aradeja i Samareja i Amateja. A po-slije se rasijae plemena hananejska. 8PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 9. 10.19. IbjehumeehananejskeodSidonaidui na Gerar pa do Gaze, i idui na So-domiGomoriAdamuiSevojimpadoDasa.20. To su sinovi Hamovi po porodicamasvojimipojezicimasvojim,uzemljamasvojim i u narodima svojim.21. I Simurodiesesinovi, najstarijemubratu Jafetovu, ocu svijeh sinova Everovijeh.22.SinoviSimovibjehu:*ElamiAsuriArfaksad i Lud i Aram.*1.Dnev. 1,17.23. AsinoviAramovi: UziUliGateriMas.24. A*ArfaksadrodiSalu, aSalarodiEvera.*1.Moj. 11,12.25. A *Everu se rodie dva sina: jednombjeeimeFalek,jerseunjegovovrijemerazdijeli zemlja, abratunjegovuimeJektan.*1.Dnev. 1,19.26. A Jektan rodi Elmodada i Saleta i Sar-mota i Jaraha,27. I Odora i Evila i Deklu,28. I Evala i Avimaila i Savu,29. I Ufira i Evilu i Jovava; ti svi bjehu si-novi Jektanovi.30. I ivljahu od Mase, kako se ide na Safirdo gora istonijeh.31. TosusinoviSimovipoporodicamasvojimipojezicimasvojim,uzemljamasvojim i u narodima svojim;32. TosuporodicesinovaNojevijehpoplemenimasvojim,unarodimasvojim;iod njih se razdijelie narodi po *zemlji po-slije potopa.*1.Moj. 9,19.Graenje kule u Vavilonu.Pometnja jezika. Spisak plemenaod Sima do Avrama.11.Abijae na cijeloj zemlji jedanjezik i jednake rijei.2. Akad otidoe od istoka, naoe ravnicuu zemlji Senarskoj, i naselie se ondje.3. Pa rekoe meu sobom: hajde da pravi-mo ploe i da ih u vatri peemo. I bjehu imopekemjestokamenaismolazemljanamjesto krea.4. Poslije rekoe: hajde da sazidamo grad ikulu, kojoj e vrh biti do neba, da steemosebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji.5. A Gospod sie da vidi grad i kulu, tozidahu sinovi ovjeiji.6. I ree Gospod: gle, narod jedan, i jedanjezik u svijeh, i to poee raditi, i nee imsmetati nita da ne urade to su naumili.7. Hajde da siemo, i da im pometemo je-zik, danerazumijujedandrugogatogovore.8.TakoihGospodrasuodandeposvojzemlji, te ne sazidae grada.9. Zato se prozva Vavilon, jer ondje pome-te Gospod jezik cijele zemlje, i odande ihrasu Gospod po svoj zemlji.10. Ovo je pleme Simovo: bijae Simu stogodina, kad rodi Arfaksada, druge godineposlije potopa.11. Arodiv Arfaksada poivje Simpet sto-tina godina, raajui sinove i keri.12. A Arfaksad poivje trideset i pet godi-na, i rodi Salu;13.ArodivSalupoivjeArfaksadetiristotine i tri godine, raajui sinove i keri.14. A Sala poivje trideset godina, i rodiEvera;15. A rodiv Evera poivje Sala etiri stoti-ne i tri godine, raajui sinove i keri.16. A Ever poivje trideset i etiri godine,i rodi Faleka;17. A rodiv Faleka poivje Ever etiri sto-tineitridesetgodina, raajuisinoveikeri.18. A Falek poivje trideset godina i rodiRagava;19. A rodiv Ragava poivje Falek dvjesta idevet godina, raajui sinove i keri.20. A Ragav poivje trideset i dvije godinei rodi Seruha;21. A rodiv Seruha poivje Ragav dvjesta isedam godina, raajui sinove i keri.22. A Seruh poivje trideset godina, i rodiNahora;23. A rodiv Nahora poivje Seruh dvjestagodina, raajui sinove i keri.24. A Nahor poivje dvadeset i devet go-dina, i rodi Taru; 9PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 10. 11.25. A rodiv Taru poivje Nahor sto i de-vetnaest godina, raajui sinove i keri.26. A *Tara poivje sedamdeset godina, irodi Avrama, Nahora i Arana. *Isus N. 24,2.27. AovojeplemeTarino: Tararodi*Avrama, NahoraiArana; aAranrodiLota. *1.Moj. 12,4. 1.Moj. 19,29.28. I umrije Aran prije Tare oca svojega napostojbini svojoj, u Uru Haldejskom.29. I oeni se Avram i Nahor, i *eni Avra-movoj bjee ime Sara a eni Nahorovoj imeMelha, ki Arana oca Melhe i Jeshe.*1.Moj. 17,15. 1.Moj. 22,20.30.A*Sarabjeenerotkinja,ineimaeporoda. *1.Moj. 16,1.31. I uze Tara sina svojega *Avrama i Lotasina Aranova, unuka svojega, i Saru snahusvoju, enu Avrama sina svojega; i pooezajedno iz Ura Haldejskoga da idu u ze-mlju hanansku, i dooe do Harana, i on-dje se nastanie. *Nem. 9,7. Djela 7,4.32. I poivje Tara svega dvjesta i pet godi-na; i umrije Tara u Haranu.Avramovo pozivanje. Polazak uzemlju hanansku. Prvo obricanje.Boravi kao stranac u Misiru.12.Iree *GospodAvramu: idi izzemlje svoje i od roda svojega iiz doma oca svojega u zemlju koju u ti japokazati. *1.Moj. 15,7. 1.Moj. 24,4.2. I uiniu od tebe velik narod, i blago-sloviu te, i ime tvoje proslaviu, i ti e bitiblagoslov.3. Blagosloviu one koji tebe uzblagosilja-ju, i prokleu one koji tebe usproklinju; i utebiebitiblagoslovenasvaplemenanazemlji.4. Tada poe Avram, kao to mu kaza Go-spod, i s njim poe Lot. A bjee Avramu se-damdeset i pet godina kad poe iz Harana.5. I uze Avram Saru enu svoju i Lota sinabrata svojega sa svijem blagom koje bjehustekli i s duama koje bjehu dobili u Hara-nu; i pooe u zemlju hanansku, i dooeu nju.6. I proe Avram tu zemlju do mjesta Si-hema i do ravnice moreke; a bijahu tadaHananeji u toj zemlji.7. I javi se Gospod Avramu i ree: tvojemupotomstvu dau zemlju ovu. I Avram nainiondje rtvenik Gospodu, koji mu se javio.8. Poslijeotideodandenabrdokojejeprema istoku od Vetilja, i ondje razape a-tor svoj, te mu Vetilj bjee sa zapada a Gaj sistoka; i ondje naini Gospodu rtvenik, iprizva ime Gospodnje.9. Odande otide Avramdalje idui na jug.10. Ali nasta *glad u onoj zemlji, te Avramsie u Misir da se ondje skloni; jer glad bje-e velika u onoj zemlji.*1.Moj. 26,1.11. A kad se priblii da ve ue u Misir,ree Sari *eni svojoj: gle, znam da si enalijepa u licu.*1.Moj. 26,7.12.Zato kadtevideMisircireie:ovomu je *ena. Pa e me ubiti, a tebe e osta-viti u ivotu.*1.Moj. 20,11.13. Nego hajde kai da si mi *sestra, te emeni biti dobro tebe radi i ostau u ivotuuz tebe.*1.Moj. 20,5.14. I kad doe Avram u Misir, vidjee Mi-sirci enu da je vrlo lijepa.15. I vidjee je knezovi Faraonovi, i hvalieje predFaraonom. I uzee je udvorFaraonov.16. I on injae dobro Avramu nje radi, teimae ovaca i goveda i magaraca i sluga islukinja i magarica i kamila.17. Ali *Gospod pusti velika zla na Farao-na i na domnjegov radi Sare eneAvramove.*1.Moj. 20,18.18. Tada dozva Faraon *Avrama i ree mu:ta mi to uini? zato mi nijesi kazao da tije ena?*1.Moj. 20,9.19. Zato si kazao: sestra mi je? te je uzehza enu. Sad eto ti ene, uzmi je, pa idi.20. I Faraon zapovjedi ljudima za nj, te gaispratie i enu njegovu i to god imae.Avram se odjeljuje od Lota.Ponovljeno obricanje.13.Tako otide Avramiz Misira gorena jug, on i ena mu i sve toimae, takoer i Lot s njim.2. A bijae Avram vrlo bogat stokom, sre-brom i zlatom. 10PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 11. 12. 13.3. I iae svojim putevima od juga sve doVetilja, do mjesta gdje mu prvo bijae a-tor, izmeu Vetilja i Gaja,4. Do mjesta, gdje pree bjee nainio rtve-nik; i ondje prizva Avram ime Gospodnje.5. AiLotkojiiaesAvramomimaeovaca i goveda i atora.6. I zemlja ne mogae ih nositi zajedno, jerblago njihovo bijae veliko da ne mogahuivjeti zajedno,7. I bijae svaa meu pastirima Avramo-vestokei pastirimaLotovestoke. Autovrijeme ivljahu Hananeji i Ferezeji u onojzemlji.8. Pa Avram ree Lotu: nemoj da se svaa-mo ja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jersmo braa.9. Nije li ti otvorena cijela zemlja? Odijelise od mene. Ako e ti na lijevo, ja u nadesno; ako li e ti na desno, ja u na lijevo.10. Tada Lot podie oi svoje i sagleda svuravnicu jordansku, kako cijelu natapae ri-jeka, bjee kao vrt Gospodnji, kao *zemljamisirska, svedo Zagora, prijenego Go-spod zatre Sodom i Gomor.*4.Moj. 32,1. 1.Moj. 19,24.11. I Lot izabra sebi svu ravnicu jordan-sku, i otide Lot na istok; i razdijelie se je-dan od drugoga:12. Avramivljaeuzemlji hananskoj, aLotivljaepogradovimauonojravnicipremjetajui svoje atore do Sodoma.13. A ljudi u *Sodomu bijahu nevaljali, igrijeahu Gospodu veoma.*1.Moj. 18,20.14. A *Gospod ree Avramu, poto se Lotodijeli od njega: podigni sada oi svoje, papogledaj s mjesta gdje si na sjever i na jugi na istok i na zapad.*Isa. 49,18. 1.Moj. 28,14.15. Jer svu *zemlju to vidi tebi u dati ipotomstvu tvojemu dovijeka.*2.Dnev. 20,7.16. I uiniuda potomstva tvojega budekao praha na zemlji; ako ko uzmoe izbro-jiti prah na *zemlji, moi e izbrojiti i po-tomstvo tvoje.*1.Moj. 26,4. 2.Moj. 32,13.17. Ustani, i prolazi tu zemlju u duinu i uirinu; jer u je tebi dati.18. I Avram die atore, i doe i naseli se uravnici mamrijskoj, koja je kod Hevrona, iondje naini rtvenik Gospodu.Rat careva. Avram spasava Lota iMelhisedek ga blagosilja.14.Akad bjee Amarfal car senar-ski, Arioh car elasarski, Hodo-logomor car elamski i Targal car gojimski,2. Zavojtie na Valu cara sodomskoga, ina Varsu cara gomorskoga, i na Senara ca-ra adamskoga, i na Simovora cara sevojim-skogainacaraodValake, kojajesadaSigor.3. Sviseoviskupieudolinisidimskoj,koja je sada slano more.4. Dvanaest godina bjehu sluili Hodolo-gomoru, pa trinaeste godine odmetnue se.5.AetrnaestegodinedoeHodologo-mor i carevi koji bijahu s njim, i pobie Ra-fajeuAstarotuKarnajimskomi ZuzejeuAmu i Omeje u polju kirijatajskom,6. I Horeje u planini njihovoj Siru do rav-nice faranske pokraj pustinje.7. Otuda vrativi se dooe u En-Mispat,koji je sada Kadis, i isjekoe sve koji ivlja-hu u zemlji Amalikoj, i Amoreje koji i-vljahu u Asason-Tamaru.8. Tada izide car sodomski i car gomorskii car adamski i car sevojimski i car od Vala-ke, koja je sada Sigor, izidoe na njih u do-linu sidimsku,9. Na Hodologomora cara elamskoga, i naTargala cara gojimskoga, i na Amarfala ca-ra senarskoga, i na Arioha cara elasarsko-ga, etiri cara na pet.10. A u dolini sidimskoj bijae mnogo ru-paizkojihsevadilasmola;ipobjeecarsodomski i car gomorski, i ondje padoe, ato osta pobjee u planinu.11. I uzee sve blago u Sodomu i Gomorui svu hranu njihovu, i otidoe.12. Uzee i *Lota, sinovca Avramova, i blagonjegovo, i otidoe, jer ivljae u Sodomu.*1.Moj. 11,31. 1.Moj. 13,12.13. A doe jedan koji bjee utekao, te javiAvramuJevrejinu, koji ivljaeuravni 11PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 13. 14.*Mamrija Amorejina, brata Esholu i brataAvnanu, koji bjehu u vjeri s Avramom.*1.Moj. 14,24.14. A kad *Avram u da mu se zarobio si-novac, naorua sluge svoje, trista osamna-est, koji se rodie u njegovoj kui, i poe upotjeru do Dana. *1.Moj. 13,8.15.Ondjerazredivisvojeudarinanjihnou sa slugama svojim, i razbi ih, i otjeraih do Hovala, koji je na lijevo od Damaska,16. I povrati sve blago; povrati i Lota si-novca svojega s blagom njegovijem, i *enei ljude. *1.Sam. 30,18.17. A car sodomski izie mu na susret kadse vrati razbivi Hodologomora i careve tobijahu s njim, u *dolinu Savinu, koje je sa-da dolina careva. *2.Sam. 18,18.18. A*Melhisedekcarsalimskiiznesehljebivino; aonbijaesvetenikBogaVinjega. *Jevr. 7,1. Psal. 110,4.19.Iblagoslovigagovorei:blagoslovenda je Avram Bogu Vinjemu, ije je nebo izemlja!20. I blagosloven da je Bog Vinji, koji pre-dade neprijatelje tvoje u ruke tvoje! I dademu Avram *desetak od svega. *Jevr. 7,4.21. A car sodomski ree Avramu: daj me-ni ljude, a blago uzmi sebi.22.AAvramreecarusodomskom:di-em ruku svoju ka *Gospodu Bogu Vinje-mu, ije je nebo i zemlja, zaklinjui se:*Mat. 11,25. Dan. 12,7. Psal. 24,1.23. Nikoncaniremenaodobueneuuzeti od svega to je tvoje, da ne ree: jasam obogatio Avrama;24. Osimto su pojeli momci, i osimdijelaljudima koji su ili sa mnom, Esholu, Av-nanu i Mamriju, oni neka uzmu svoj dio.Avramu obreen sin. Njegovo vjerovanje.Zavjet Boga sa njim.15.Poslije ovijeh stvari doe Avra-murije Gospodnja uutvarigovorei: ne boj se, Avrame, ja samti *tit, iplata je tvoja vrlo velika. *Psal. 84,11.2. A Avram ree: Gospode, Gospode, tae mi dati kad ivim bez djece, a na komeeostati mojakuatojeElijezerovajDamatanin?3. Jo ree Avram: eto meni nijesi dao po-roda, pa e sluga roen u kui mojoj bitimoj naljednik.4. A gle, Gospod mu progovori: nee tajbiti naljednik tvoj, nego koji e izai od te-be taj e ti biti naljednik.5. Pa ga izvede napolje i ree mu: pogledajnaneboiprebrojzvijezde,akoihmoeprebrojiti. Ireemu: takoebitisjemetvoje.6. I povjerova Avram Bogu, a On mu pri-mi to u pravdu.7. I ree mu: ja sam Gospod, koji te izve-doh iz Ura Haldejskoga da ti dam zemljuovu da bude tvoja.8. A on ree: Gospode, Gospode, po emuu poznati da e biti moja?9. I ree mu: prinesi mi junicu od tri godi-ne i kozu od tri godine i ovna od tri godinei grlicu i golupe.10. I on uze sve to, i rasijee na pole, i met-nu sve pole jednu prema drugoj; ali ne ra-sijee ptica.11. A ptice slijetahu na te mrtve ivotinje;a Avram ih odgonjae.12. A kad sunce bjee na zahodu, uhvatiAvrama tvrd san, i gle, strah i mrak velikobuze ga.13.IGospodreeAvramu:znaj zacijeloda e*potomstvo tvojebiti doljaci uze-mlji tuoj, pa e joj sluiti, i ona e ih mu-iti etiri stotine godina. *Djela 7,6.14. Ali u suditi i narodu kojemu e slui-ti; a poslije e oni izai s velikim blagom.15. A ti e otii k ocima svojim u miru, ibie pogreben u dobroj starosti.16. A oni e se u etvrtom koljenu vratitiovamo;jergrijesimaamorejskimjonijekraj.17. A kad se sunce smiri i kad se smre,gle, pe se dimljae, i plamen ognjeni pro-laae izmeu onijeh dijelova.18. Taj dan uini Gospod *zavjet s Avra-mom govorei: potomstvu tvojemu dadohzemljuovuodvodemisirskedovelikevode, vode Efrata,*2.Moj. 6,4. 1.Moj. 17,8. 5.Moj. 1,7.19. Kenejsku, kenezejsku i kedmonejsku, 12PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 14. 15.20. I hetejsku i ferezejsku i rafajsku,21. I amorejsku i hananejsku i gergesejskui jevusejsku.Agara raa Ismaila.Njeno bjeanje i povratak.16.Ali Sara *ena Avramova ne ra-ae mu djece. A imae robi-nju Misirku, po imenu Agaru. *Sud. 13,2.2. Pa ree Sara Avramu: Gospod me je za-tvorio da ne rodim; nego idi k robinji mo-joj, ne bih li dobila djece od nje. I Avramprista na rije Sarinu.3. I Sara ena Avramova uze Agaru Misir-ku robinju svoju, i dade je za enu Avramumuu svojemu poslije deset godina otkakose nastani Avram u zemlji hananskoj.4. I on otide k Agari, i ona zatrudnje; a kadvidje da je trudna, ponese se od gospoesvoje.5. A Sara ree Avramu: uvreda moja padana tebe; ja ti metnuh na krilo robinju svo-ju, a ona vidjevi da je trudna ponese se odmene. Gospod e suditi meni i tebi.6. A Avram ree Sari: eto, robinja je tvojau tvojim rukama, ini s njom to ti je volja.I Sara je stade zlostaviti, te ona pobjee odnje.7. Ali aneo Gospodnji nae je kod stu-denca u pustinji, kod studenca na putu uSur.8. I ree joj: Agaro, robinjo Sarina, otkudaide,kudaliide?Aonaree:bjeimodSare gospoe svoje.9. A aneo joj Gospodnji ree: vrati se go-spoi svojoj i pokori joj se.10. Opet joj ree *aneo Gospodnji: umno-iuveomapotomstvotvoje, daseneemoi prebrojati od mnoine.*1.Moj. 22,15.11. Jote joj ree aneo Gospodnji: eto sitrudna, irodiesina, inadjenimuimeIsmailo; jer je Gospod vidio muku tvoju.12. A bie ovjek ubojica; ruka e se nje-gova dizati na svakoga a svaija na njega, inastavae na pogledu svoj *brai svojoj.*1.Moj. 25,18.13. Tada Agara prizva ime *Gospoda kojigovori s njom: ti si Bog, koji vidi. Jer govo-rae: zarjogledamizaonogakoji mevidje?*Sud. 6,22.14. Toga radi zove se studenac onaj Stude-nacivogakojimevidi; aonjeizmeuKadisa i Varada.15.IrodiAgaraAvramusina;inadjedeAvram sinu svojemu, kojega mu rodi Aga-ra, ime Ismailo.16. A bjee Avramu osamdeset i est godi-na kad mu Agara rodi Ismaila.Avram i Sara dobijaju ime Avrm i Sra.Obrezivanje. Obricanje Isaka.17.Akad*Avramubi devedesetidevetgodina, javimuseGo-spod i ree mu: ja sam Bog Svemogui, pomojoj volji ivi i budi poten. *2.Moj. 6,3.2. I uiniu zavjet izmeu sebe i tebe, i vr-lo u te umnoiti.3. A Avram pade niice. I Gospod mu jogovori i ree:4. Od mene evo zavjet moj s tobom da ebiti otac mnogim narodima.5. Zato se vie nee zvati Avram, nego eti ime biti Avraam, jer sam te uinio ocemmnogih naroda;6. Dau ti porodicu vrlo veliku, i nainiuod tebe narode mnoge, i carevi e izai odtebe.7. A postavljam zavjet svoj izmeu sebe itebe i potomstva tvojega nakon tebe od ko-ljena do koljena, da je zavjet vjean, da samBog tebi i potomstvu tvojemu nakon tebe;8. I dau tebi i potomstvu tvojemu nakontebe zemlju u kojoj si doljak, svu zemljuhanansku u dravu vjenu, i biu im Bog.9.IreeBogAvramu:tipakdrizavjetmoj, ti i potomstvo tvoje nakon tebe od ko-ljena do koljena.10. A ovo je zavjet moj izmeu mene i vasi potomstvatvojeganakon tebe, koji etedrati: daseobrezujeizmeuvassvemukinje.11. A obrezivaete okrajak tijela svojega,da bude znak zavjeta izmeu mene i vas. 13PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 15. 16. 17.12. Svako muko dijete kad mu bude osamdana da se obrezuje od koljena do koljena,rodilo se u kui ili bilo kupljeno za novce odkojihgodstranaca, kojenebudeodpo-tomstva tvojega.13. Da se obrezuje koje se rodi u kui tvo-joj i koje se kupi za novce tvoje; tako e bitizavjet moj na tijelu vaem zavjet vjean.14.Aneobrezanomuko,kojemuseneobree okrajak tijela njegova, da se istrijebiiz naroda svojega, jer pokvari zavjet moj.15. IjoreeBogAvramu: aSaruenusvoju ne zovi je vie Sra nego neka joj bu-de ime Sra.16. I ja u je blagosloviti, i dau ti sina odnje; blagosloviuje, ibiematimnogimnarodima, icarevinarodimaizaieodnje.17. Tada pade Avram niice, i nasmija segovorei u srcu svojem: eda e se ovjekuodstogodinaroditisin?i*Sari?edaeena od devedeset godina roditi?*1.Moj. 18,12. Luka 1,18.18. IAvramreeBogu: nekaivbudeIsmailo pred tobom!19. I ree Bog: zaista *Sara ena tvoja ro-die ti sina, i nadjee mu ime Isak; i po-staviuzavjetsvojsnjimdabudezavjetvjean potomstvu njegovu nakon njega.*1.Moj. 18,10. Gal. 4,28.20. A i za *Ismaila usliio sam te; evo bla-goslovio sam ga, i dau mu porodicu veli-ku, i umnoiu ga veoma; i rodie dvanaestknezova, i uiniu od njega velik narod.*1.Moj. 25,12.21. A zavjet svoj uiniu s Isakom kad tiga rodi *Sara, dogodine u ovo doba.*1.Moj. 21,2.22. IBogizgovoriviotideodAvramagore.23. I Avram uze Ismaila sina svojega i svekoji se rodie u domu njegovu i koje godbjeekupiozasvojenovce,svemukinjeod domaih svojih; i obreza okrajak tijelanjihova u isti dan, kao to mu kaza Bog.24. A bjee Avramu devedeset i devet go-dina kad obreza okrajak tijela svojega.25. A Ismailu sinu njegovu bjee trinaestgodinakadmuseobrezaokrajaktijelanjegova.26. U jedan dan obreza se Avram i sin muIsmailo,27. I svi domanji njegovi, roeni u kui ikupljeni za novce od stranaca, bjehu obre-zani s njim.Pohoenje u Mamriji. Isak jo jednomobreen. Propast Sodoma objavljena.Avramova molba.18.Poslije mu se javi Gospod u rav-nici *mamrijskoj kadsjeae navratima pred atorom svojim u podne.*1.Moj. 13,18.2. Podigavi oi svoje pogleda, i gle, tri o-vjeka stajahu prema njemu. I ugledavi ihpotra im na susret ispred vrata atora svo-jega, i pokloni se do zemlje;3. I ree: Gospode, ako sam naao milostpred tobom, nemoj proi sluge svojega.4. Da vam donesemo malo vode i operitenoge, tesenaslonitemalopodovijemdrvetom.5.Iiznijeumalohljeba,tepotkrijepitesrce svoje, pa onda poite, kad idete poredsluge svojega. I rekoe: uini to si kazao.6. I Avram otra u ator k Sari, i ree: brezamijesi tri kopanje bijeloga brana i ispecipogae.7. Pa otra ka govedima i uhvati tele mla-do idobro,idadegamomkudagabrezgotovi.8. Pa onda iznese masla i mlijeka i tele ko-je bjee zgotovio, i postavi im, a samstajaepred njima pod drvetom dokle jeahu.9. I oni mu rekoe: gdje je Sara ena tvoja?A on ree: eno je pod atorom.10. A jedan izmeu njih ree: dogodine uovodobaopetudoiktebi, a*Saraeenatvojaimatisina.ASarasluaenavratima od atora iza njega.*1.Moj. 17,19. Luka 1,13.11. A Avram i *Sara bijahu stari i vreme-niti, i u Sare bjee prestalo to biva u ena.*Jevr. 11,11. 14PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 17. 18.12. Zato se nasmija *Sara u sebi govorei:poto samostarjela, sad li e mi doi ra-dost? a i gospodar mi je star.*1.Moj. 17,17.13. Tada ree Gospod Avramu: to se smi-je Sara govorei: istina li je da u roditi kadsam ostarjela?14. Ima li to teko *Gospodu? Dogodineu ovo doba opet u doi k tebi, a Sara eimati sina.*Zah. 8,6. Jer. 32,17.15. A Sara udari u bah govorei: nijesamsesmijala.Jerseuplai.Alionree:nijeistina, nego si se smijala.16.Potomustaeljudiodande,ipooeput Sodoma; i Avram poe s njima da ihisprati.17. A*Gospodree: kakobihtajioodAvrama ta u uiniti,*Amos 3,7.18. Kad e od Avrama postati velik i silannarod, i u njemu e se *blagosloviti svi na-rodi na zemlji?*Gal. 3,8. 1.Moj. 12,3.19.Jerznamdaezapovjeditisinovimasvojima i domu svojemu nakon sebe da sedreputovaGospodnjihidainetojepravoidobro,dabi*GospodnavrionaAvramu to mu je obeao.*5.Moj. 4,10.20. Iree*Gospod: vikajeuSodomuiGomoru velika, i grijeh je njihov grdan.*Jak. 5,4.21. Zato usii davidimedali sveinekao to vika doe preda me; ako li nije ta-ko, da znam.22. I ljudi okrenuvi se pooe put Sodo-ma; ali *Avram jo stajae pred Gospodom,*1.Moj. 19,27.23. I pristupiv Avram ree: hoe li pogu-biti i pravednoga s nepravednim?24. Moe biti da ima pedeset pravednika ugradu; hoeli i njihpogubiti, i neeoprostiti mjestu za onijeh pedeset praved-nika to su u njemu?25. Nemoj to initi, ni gubiti pravednika snepravednikom, da bude pravedniku kao inepravedniku; nemoj; eda li *sudija cijelezemlje nee suditi pravo?*Psal. 58,11.26. I ree Gospod: ako naem u Sodomupedeset pravednika u gradu, oprostiu ci-jelom mjestu njih radi.27. A Avram odgovori i ree: gle, sada bihprogovorioGospodu,akoijesamprahipepeo.28.Moebitipravednikapedesetmanjepet, hoe li za ovijeh pet zatrti sav grad?Odgovori: neu, ako naemetrdeset i pet.29. I stade dalje govoriti, i ree: moe bitida e se nai etrdeset. Ree: neu radi oni-jeh etrdeset.30.Potomree:nemojsegnjeviti,*Go-spode, to u rei; moe biti da e se naitrideset. I ree: neu, ako naem trideset.*Isa. 55,8.31. Opetree: gle, sadabihprogovorioGospodu; moe biti da e se nai dvadeset.Ree: neu ih pogubiti za onijeh dvadeset.32. Najposlije ree: nemoj se gnjeviti, Go-spode, to u jo jednom progovoriti; mo-e biti da e se nai deset. Ree: neu ih po-gubiti radi onijeh deset.33. IGospodotidesvrivirazgovorsAvramom; aAvramse vrati nasvojemjesto.Unitenje Sodoma. Lotovo spasenje.Grijeh keri Lotovih.19.Auvee dooe dva anela u So-dom; a Lot sjeae na vratimasodomskim; ikadihugleda, ustadeteihsrete, i pokloni se licem do zemlje,2.Iree:hodite,gospodo,ukuuslugesvojega, i prenoite i operite noge svoje; pasjutra rano kad ustanete poite svojim pu-tem. A oni rekoe: ne, nego emo prenoitina ulici.3.Alionnavalinanjih,teseuvratieknjemu i uoe u kuu njegovu, i on ih ugo-sti, i ispee hljebova prijesnijeh, i jedoe.4. I jo ne bjehu legli, a graani Sodomlja-ni slegoe se oko kue, staro i mlado, savnarod sa svijeh krajeva,5.IvikahuLotaigovorahumu:gdjesuljuditodooesinoktebi?izvediihknama da ih poznamo.6. A Lot izide k njima pred vrata zatvorivvrata za sobom,7. I ree im: nemojte, brao, initi zla. 15PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 18. 19.8. Evo imam dvijekeri, kojejo nepo-znae ovjeka; njih u vamizvesti, pa inites njima to vam je volja; samo ne dirajte uone ljude, jer su zato uli pod moj krov.9. A oni mu rekoe: hodi amo. Pa onda re-koe:ovajjesamdoaoamodaivikaodoljak, pa jo hoe da nam sudi; sad emotebi uiniti gore nego njima. Pa navalie ja-ko na ovjeka, na Lota, i stadoe istavljativrata.10. A ona dva ovjeka digoe ruke, i uvu-koe Lota k sebi u kuu, i zatvorie vrata.11.Aljudito bijahupredvratimaku-nimujedanputoslijepieodnajmanjegado najveega, te ne mogahu nai vrata.12. Tada ona dva ovjeka rekoe Lotu: akoima ovdje jo koga svoga, ili zeta ili sina iliker, ili koga god svoga u ovom gradu, gle-daj nek idu odavde;13. Jer hoemo da zatremo mjesto ovo, jerje vika njihova velika pred Gospodom, panas posla *Gospod da ga zatremo.*1.Dnev. 21,15.14. I izide Lot, i kaza zetovima svojim, zakoje ae dati keri svoje, i ree im: ustaj-te, idite iz mjesta ovoga, jer e sada zatrtiGospod grad ovaj. Ali se zetovima njegovi-jem uini da se ali.15. A kad zora zabijelje, navalie aneli naLotagovorei: ustani, uzmienusvojuidvije keri svoje koje su tu, da ne pogine ubezakonju grada toga.16. A on se stade injati, te ljudi uzee zaruku njega i enu njegovu i dvije keri nje-gove, jer ga bjee ao *Gospodu, i izvedoega i pustie iza grada.*Psal. 31,23; 1.Dnev. 16,34.17. I kad ih izvedoe napolje, ree jedan:izbavi duu svoju i ne obziri se natrag, i ucijelojovojravnidanijesistao; bjeinaono brdo, da ne pogine.18. A Lot im ree: nemoj, Gospode!19.Gle,slugatvoj naemilostipredto-bom, imilostjetvojaprevelikakojumiuini sauvavi mi ivot; ali ne mogu uteina brdo da me ne stigne zlo i ne poginem.20. Eno grad blizu; onamo se moe utei,a mali je; da bjeimonamo; ta mali je, te uostati iv.21. A on mu ree: eto posluau te i zato, ineu zatrti grada, za koji ree.22. Bre bjei onamo; jer ne mogu initinita dokle ne stigne onamo. Zato se pro-zva onaj grad *Sigor. *1.Moj. 14,2.23. I kad sunce ogranu po zemlji, Lot do-e u Sigor.24. Tada pusti *Gospod na Sodom i naGomor od Gospoda s neba dad od sum-pora i ognja,*5.Moj. 29,23. Isa. 13,19. Psal. 11,6.25. I zatre one *gradove i svu onu ravan, isve ljude u gradovima i rod zemaljski.*Psal. 9,6.26. Ali ena Lotova bjee se obazrela iduiza njim, i posta slan kamen.27. A sjutradan rano ustavi *Avram, otidena mjesto gdje je stajao pred Gospodom;*1.Moj. 18,22.28. IpogledanaSodomiGomorisvuokolinu po onoj ravni, i ugleda, a to se di-zae dim od zemlje kao dim iz pei.29.AlikadBogzatiraegradoveuonojravni,opomenuseBogAvrama,iizvedeLota iz propasti kad zatre gradove gdje i-vljae Lot.30. ALototideizSigora, istanisenaonom brdu s dvije keri svoje, jer se bojaeostatiuSigoru;iivljaeupeinisdvijekeri svoje.31. A starija ree mlaoj: na je otac star, anemanikoganazemljidadoeknamakao to je obiaj po svoj zemlji.32. Hajde da damo ocu vina neka se opije,pa da legnemo s njim, eda bismo sauvale*potomstvo ocu svojemu. *Mar. 12,19.33. I dadoe ocu vina onu no; i doavistarija lee s ocem svojim, i on ne osjeti nikad ona lee ni kad ustade.34. Asjutradanreestarijamlaoj: gle,noas spavah s ocem svojim. Da mu damovina i dovee, pa idi ti i lezi s njim, eda bi-smo sauvale potomstvo ocu svojemu.35. Pa i to vee dadoe ocu vina i ustavimlaa lee s njim, i on ne osjeti ni kad onalee ni kad ustade.36. I obje keri Lotove zatrudnjee od ocasvojega. 16PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 19.37.Istarijarodisina,inadjedemuimeMoav; od njega su Moavci do dananjegadana.38. Pa i mlaa rodi sina, i nadjede mu imeVen-Amije; od njega su Amonci do dana-njega dana.Avimelah uzima Saru od Avramai vraa mu je sa darom.20.A*Avram otide odande na jug, istani se izmeu Kadisa i Sura; iivljae kao doljak u Geraru.*1.Moj. 18,6.2. I govorae za enu svoju Saru: sestra mije.AcargerarskiAvimelehposla,teuzeSaru.3. Ali doe Bog Avimelehu nou u snu, ireemu: gle, poginuesaenekojusiuzeo, jer ima mua.4. A Avimeleh ne bjeesenje dotakao, izato ree: Gospode, edali e i pravedannarod pogubiti?5. Nije li mi sam kazao: sestra mi je? a iona sama kaza: brat mi je. Uinio sam u i-stoti srca svojega i u pravdi ruku svojih.6.TadamureeBogusnu:znamdasiuinio u istoti srca svojega, zato te sau-vah da mi ne sagrijei, i ne dadoh da je sedotakne.7. A sada vrati ovjeku enu njegovu, jerje prorok, i molie se za te, te e ostati iv.Ako li ne vrati, znaj da e umrijeti ti i svitvoji.8. I ujutru rano usta Avimeleh, i sazva sveslugesvoje, ikazaimsveovodauju. Iuplaie se ljudi veoma.9. TadaAvimelehdozvaAvramaireemu: ta si nam uinio? ta li sam ti zgrije-io, te navue na me i na carstvo moje toli-ko zlo? Uinio si mi to ne valja initi.10. I jo ree Avimeleh Avramu: ta ti jebilo, te si to uinio?11. AAvramodgovori: veljah: jamanonema straha Boijega u ovommjestu, pa eme ubiti zbog ene moje.12. A upravo i jest mi sestra, ki oca moje-ga; ali nije ki moje matere, pa poe za me.13. A kad me Bog izvede iz doma oca mo-jega, ja joj rekoh: uini dobro, i kai za megdje god doemo: brat mi je.14.TadaAvimelehuzeovacaigovedaisluga i slukinja, te dade *Avramu, i vratimu Saru enu njegovu. *1.Moj. 12,16.15. I ree Avimeleh Avramu: evo, *zemljati je moja otvorena, ivi slobodno gdje ti jevolja. *1.Moj. 13,9.16. A Sari ree: evo dao sam tvojemu bra-tu tisuu srebrnika; gle, on ti je oima po-krivalo pred svima koji budu s tobom; i tosve da ti je za nauku.17. I Avram se pomoli Bogu, i iscijeli BogAvimeleha i enu njegovu i slukinje nje-gove, te raahu.18.Jer*Gospodbjeesasvijemzatvoriosvaku matericu u domu Avimelehovu radiSare ene Avramove. *1.Moj. 12,17.Roenje Isaka. Istjerivanje Ismaila i majkenjegove. Avramov zavjet sa Avimelehom.21.I*Gospodpohodi Saru, kaotobjee rekao, i uini Gospod Sarikao to bjee kazao. *1.Sam. 2,21.2. Jer zatrudnje i rodi Sara Avramu sina ustarostinjegovojuistovrijemekadkazaGospod.3.IAvramnadjedeimesinukojimuserodi, kojega mu rodi Sara, Isak.4. I obreza Avram sina svojega Isaka kadbiodosamdana, kaotomuzapovjediBog.5. A Avramu bjee sto godina kad mu serodi sin Isak.6.ASararee:Bogmiuinismijeh;kogod uje, smijae mi se.7. I ree: ko bi rekao Avramu da e Saradojiti djecu? ipak mu rodih sina u starostinjegovoj.8. Akad dijete doraste da se odbije od sise,uiniAvramvelikugozbuonajdankadodbie Isaka od sise.9. I Sara vidje sina Agare Misirke, koja garodi Avramu, gdje se potsmijeva;10. Pa ree Avramu: otjeraj ovu robinju sasinom njezinijem, jer sin ove robinje neebiti naljednik s mojim sinom, s Isakom. 17PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 19. 20. 21.11. A to Avramu bi vrlo krivo zbog sinanjegova.12. Ali Bog reeAvramu: nemoj da ti jekrivo radi djeteta i radi robinje tvoje. to tije god kazala Sara, posluaj; jer e ti se u*Isaku potomstvo prozvati.*Rim. 9,7.13. Ali u i od sina robinjina uiniti na-rod, jer je tvoje *potomstvo.*1.Moj. 16,10.14. I Avram ustav ujutru rano, uze hljeba imjeinu vode, i dade Agari metnuvi joj nalea, i dijete, i otpusti je. A ona otiavi lu-tae po pustinji virsavskoj.15. A kad nesta vode u mjeini, ona bacidijete pod jedno drvo,16. Paotidekolikosemoestrijelomdobaciti, i sjede prema njemu; jer govo-rae: da ne gledam kako e umrijeti dije-te. I sjedei prema njemu stade iza glasaplakati.17. ABog uglasdjetinji, i aneo Bojiviknu s neba Agaru, i ree joj: to ti je, Aga-ro? ne boj se, jer Bog u glas djetinji odan-de gdje je.18. Ustani, digni dijete i uzmi ga u naru-je; jer u od njega uiniti velik narod.19. I Bog joj otvori oi, te ugleda studenac;iotiavinapunimjeinuvode, inapojidijete.20. I Bog bijae s djetetom, te odraste, i i-vljae u pustinji, i posta strijelac.21. A ivljae u *pustinji Faranu. I mati gaoeni iz zemlje misirske.*4.Moj. 10,12. 1.Moj. 24,4.22.Utovrijemeree*AvimelehiFiholvojvoda njegov Avramu govorei: Bog je stobom u svemu to radi.*1.Moj. 20,2.23. ZakunimisesadaBogomdaneeprevaritimenenisinamojeganiunukamojega, negodaedobroonakokakosam ja tebi inio i ti initi meni i zemlji ukojoj si doljak.24. A Avram ree: hou se zakleti.25. Ali Avram prekori Avimeleha za stude-nac, koji uzee na silu sluge Avimelehove.26. A Avimeleh ree: ne znam ko je to ui-nio; niti mi ti kaza, niti uh do danas.27. Tada Avram uze ovaca i goveda, i dadeAvimelehu, i uhvatie vjeru meu sobom.28. IAvramodluisedamjaganjacaizstada.29. A Avimeleh ree Avramu: ta e onosedam jaganjaca to si odluio?30. A on odgovori: da primi iz moje rukeono sedam jaganjaca, da mi bude svjedo-anstvo da sam ja iskopao ovaj studenac.31. Otuda se prozva ono mjesto Virsaveja,jer se ondje zaklee obojica.32. Tako uhvatie vjeru na Virsaveji. Tadase die Avimeleh i Fihol vojvoda njegov, ivratie se u *zemlju filistejsku.*Isus N. 13,2.33. A *Avram posadi lug na Virsaveji, i on-dje prizva ime Gospoda Boga vjenoga.*Isa. 63,16. Pla 5,19.34. I Avram ivljae kao doljak u zemljiFilistejskoj mnogo vremena.rtvovanje Isaka. Potvrivanje obricanja.Nahorovi potomci.22.Poslije toga ae Bog okuatiAvrama, pa mu ree: Avrame!A on odgovori: evo me.2. I ree mu Bog: uzmi sada sina svojega,jedinca svojega miloga, Isaka, pa idi u ze-mlju Moriju, i spali ga na rtvu tamo na br-du gdje u ti kazati.3. I sjutradan rano ustavi Avram osamarimagarca svojega, i uze sa sobomdva mom-ka i Isaka sina svojega; i nacijepavi drva zartvu podie se i poe na mjesto koje mukaza Bog.4. TreidanpodigavioisvojeAvramugleda mjesto izdaleka.5. I ree Avram momcima svojim: ostani-te vi ovdje s magarcem, a ja i dijete idemoonamo, pa kad se pomolimo Bogu, vratie-mo se k vama.6. I uzevi Avram drva za rtvu naprti Isa-kusinusvojemu, asamuzeusvojerukeoganj i no; pa otidoe obojica zajedno.7. TadareeIsakAvramuocusvojemu:oe! A on ree: to, sine! I ree Isak: eto og-nja i drva, a gdje je jagnje za rtvu? 18PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 21. 22.8. AAvramodgovori: Bogese, sinko,postaratizajagnjesebinartvu.Iiahuobojica zajedno.9. A kad dooe na mjesto koje mu Bogkaza, Avram naini ondje rtvenik, i met-nu drva na nj, i svezavi Isaka sina svojegametnu ga na rtvenik vrh drva;10. I izmahnu Avram rukom svojom i uzeno da zakolje sina svojega.11. Ali aneo Gospodnji viknu ga s Neba,i ree: Avrame! Avrame! Aon ree: evo me.12. A aneo ree: ne dii ruke svoje na di-jete, i ne ini mu nita; jer sada poznah dase boji Boga, kad nijesi poalio sina svoje-ga, jedinca svojega, mene radi.13. I Avram podigavi oi svoje pogleda; igle, ovan iza njega zapleo se u esti rogovi-ma; i otiavi Avram uze ovna i spali ga nartvu mjesto sina svojega.14. I nazva Avram ono mjesto: Gospod ese postarati. Zato se i danas kae: na brdu,gdje e se Gospod postarati.15. I aneo Gospodnji opet viknu s NebaAvrama.16. I ree: sobom se zakleh, veli Gospod:kad si tako uinio, i nijesi poalio sina svo-jega, jedinca svojega,17. Zaista u te blagosloviti i *potomstvotvoje veoma umnoiti, da ga bude kao zvi-jezda na nebu i kao pijeska na brijegu mor-skom;inaslijediepotomstvo tvojevrataneprijatelja svojih.*1.Moj. 15,5.18. I blagoslovie se u potomstvu tvojemsvi narodi na *zemlji, kad si posluao glasmoj.*1.Moj. 12,3. 1.Moj. 3,10.19. Tada se Avram vrati k momcima svo-jim, te se digoe, i otidoe zajedno u Virsa-veju, jer Avram ivljae u Virsaveji.20.PoslijetogajavieAvramugovorei:gle, i*MelharodisinovebratutvojemuNahoru:*1.Moj. 11,29.21. Uza prvenca i *Vuza brata mu, i Ka-muila, oca Aramova,*O Jovu 32,2.22. I Hazada i Azava i Faldesa i Jeldafa iVatuila.23. A *Vatuilo rodi Reveku. Osam ih rodiMelha Nahoru bratu Avramovu.*1.Moj. 24,15.24. A inoa njegova, po imenu Revma, ro-di i ona Taveka i Gama i Tohosa i Moha.Sarina smrt i pogreb.23.Apoivje Sara sto i dvadeset i se-dam godina; to su godine vije-ka Sarina;2. I umrije Sara u Kirijat-Arvi, a to je He-vron, u zemlji hananskoj. I doe Avram daoali Saru i oplae.3. A kad usta Avram od mrtvaca svojega,ree sinovima Hetovijem govorei:4. Stranac sam i doljak kod vas; dajte mida imam grob kod vas da pogrebem mr-tvaca svojega ispred oiju svojih.5. A sinovi Hetovi odgovorie Avramu go-vorei mu:6. uj nas, gospodaru; ti si knez od Bogameu nama; u najboljem grobu naem po-grebimrtvacasvojega; nikoizmeunasnee ti zatvoriti groba svojega da ne pogre-be mrtvaca svojega.7.TadaustaAvramipoklonisenaroduzemlje one, sinovima Hetovijem;8. I ree imgovorei: ako hoete da pogre-bemmrtvacasvojegaispredoijusvojih,posluajteme, i govoritezameneEfronusinu Sarovu,9. Neka mi da peinu u Makpeli, koja jenakraj njive njegove; za novce neka mi jedameuvamakolikovrijedi, daimamgrob.10. A Efron sjeae usred sinova Hetovi-jeh. Pa ree Efron Hetejin Avramu pred si-novima Hetovijem, koji sluahu, pred *svi-jemkojiulaahunavratagradanjegova,govorei: *1.Moj. 24,20.11. Ne, gospodaru; uj me: poklanjam tinjivu, i peinu kod nje poklanjam ti; predsinovimanarodasvojegapoklanjamti je,pogrebi mrtvaca svojega.12. AAvramsepokloninaroduzemljeone,13. IreeEfronuprednarodomzemljeonegovorei:ako sivoljan,ujme;dati 19PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 22. 23.dam ta vrijedi njiva, uzmi od mene, pa uonda pogrepsti mrtvaca svojega ondje.14. AEfronodgovoriAvramugovoreimu:15. Gospodaru, uj me; zemlja vrijedi etiristotine sikala srebra izmeu mene i tebe; taje to? samo ti pogrebi mrtvaca svojega.16. AAvramuvi*Efronaizmjerimusrebro,kojereepredsinovimaHetovi-jem, etiri stotine sikala srebra, kako su ilimeu trgovcima. *1.Moj. 49,29. Jer. 32,9.17. InjivaEfronovauMakpeliprema*Mamriji, njiva s peinom koja je na njoj, isvadrvetananjivi i pomei njezinojunaokolo, *1.Moj. 49,30.18. Posta Avramova pred sinovima Heto-vijem, pred svjema koji ulaze na vrata gra-da onoga.19. Potom pogrebe Avram Saru enu svo-ju u peini na njivi Makpeli prema Mamri-ji, a to je Hevron, u zemlji hananskoj.20. I potvrdie sinovi Hetovi njivu i pei-nu na njoj Avramu da ima grob.Isak dobija Reveku za enu.24.A*Avram bjee star i vremenit, iGospod bjee blagoslovio Av-rama u svemu; *1.Moj. 13,2.2. I ree Avram sluzi svojemu najstarije-mu u kui svojoj, koji bjee nad svijem do-bromnjegovijem: metnirukusvojupodstegno moje,3. Da te zakunem Gospodom Bogom ne-beskim i Bogom zemaljskim da nee do-vesti ene sinu mojemu izmeu keri ovi-jeh Hananeja, meu kojima ivim;4. Nego da e otii u zemlju moju i u rodmoj i dovesti enu sinu mojemu Isaku.5. Aslugamuree: i akodjevojkanehtjedbude poi sa mnomu ovu zemlju; ho-u li odvesti sina tvojega u zemlju iz koje sise iselio?6. A Avram mu ree: pazi da ne odvedesina mojega onamo.7. Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo izdoma oca mojega i iz zemlje roda mojega, ikoji mi je rekao i zakleo mi se govorei: sje-menu u tvojemu dati zemlju ovu, On eposlati anela svojega pred tobom da do-vede enu sinu mojemu odande.8. Ako li djevojka ne htjedbude poi s to-bom, onda da ti je prosta zakletva moja; sa-mo sina mojega nemoj odvesti onamo.9.ImetnuslugarukusvojupodstegnoAvramu gospodaru svojemu, i zakle mu seza ovo.10.Tadaslugauzedesetkamilaizmeukamilagospodarasvojegadaide,jersveblago gospodara njegova bjee pod njego-vom rukom; i otiav doe u Mesopotamijudo grada Nahorova.11. Ipustikamiledapolijeuizagradakod studenca pred vee kad izlaze graan-ke da zahvataju vode;12. I ree: Gospode Boe gospodara moje-ga *Avrama, daj mi sreu danas i uini mi-lost gospodaru mojemu Avramu.*1.Moj. 24,27.13. Evo, ja u stajati kod ovoga studenca, agraanke e doi da zahvataju vode.14. Kojoj djevojci reem: nagni krag svojda se napijem, a ona ree: na pij, i kamileu ti napojiti; daj to da bude ona koju si na-mijenio sluzi svojemu Isaku; i po tome dapoznamdasiuinio*milostgospodarumojemu. *Sud. 6,17.15. I on jo ne izgovori, a to Reveka, kiVatuilasina*MelheeneNahorabrataAvramova, doe s kragom na ramenu.*1.Moj. 11,29.16. I bjee vrlo lijepa, jo djevojka, jo jeovjek ne bjee poznao. Ona sie na izvor, inatoi krag, i poe;17. A sluga iskoi pred nju i ree: daj mi dase napijem *malo vode iz kraga tvojega.*1.O car. 17,10.18. A ona ree: na pij, gospodaru. I brespusti krag na ruku svoju, i napoji ga.19.Ikadganapoji,ree:ikamilamautvojim naliti neka se napiju.20. Ibreizruikragsvojupojilo, paopet otra na studenac da nalije, i nali svi-jem kamilama njegovijem.21. A ovjek joj se divljae, i utae, nee lipoznati je li Gospod dao sreu putu njego-vu ili nije. 20PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 23. 24.22. A kad se kamile napie, izvadi ovjekzlatnu grivnu od po sikla i metnu joj okoela, i dvije narukvice metnu joj na ruke oddeset sikala *zlata.*1.Petr. 3,3.23. I ree: ija si ki? kai mi. Ima li u kuioca tvojega mjesta za nas da prenoimo?24. A ona mu ree: ja sam ki Vatuila sinaMelina, kojega rodi Nahoru.25. Jo ree: ima u nas mnogo slame i piei mjesta za noite.26. Tadaovjeksavivi sepokloni se*Gospodu,*2.Moj. 4,31; 1.Moj. 24,52.27. I ree: *blagosloven da je Gospod Boggospodara mojega Avrama, to ne ostavimilosti svoje i vjere svoje prema gospoda-ru mojem, i putem dovede me Gospod udom rodbine gospodara mojega.*2.Moj. 18,10. 1.Moj. 24,48. 1.Moj. 32,10.28. Adjevojka otra i sve ovo kaza u domumatere svoje.29. ARevekaimaebrata, kojemuimebjee*Lavan;iistraLavankovjekunastudenac,*1.Moj. 29,5.30. Kako vidje grivnu i narukvice na ruka-ma sestre svoje i u gdje Reveka sestra muree: tako mi kaza ovjek; doe k ovjeku;a on stajae kod kamila na studencu.31. Iree: hodi, kojisi*blagoslovenodGospoda; tobistajaonapolju?spremiosam kuu, ima mjesta i za kamile.*Sud. 17,2; 1.Moj. 26,29.32.Idovedeovjekaukuu,irastovarikamile; i dadoe slame i pie kamilama, idonesoe vode za noge njemu i ljudima tobijahu s njim;33. I postavie mu da jede; ali on ree: ne-u jesti dokle ne kaem stvar svoju. A La-van mu ree: govori.34. Tada ree: ja sam sluga Avramov.35. A*Gospod jeblagoslovio gospodaramojega veoma, te je postao velik, i dao muje ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga islukinja, i kamila i magaraca.*1.Moj. 24,1.36. I jo *Sara ena gospodara mojega ro-di sina gospodaru mojemu u starosti nje-govoj, i on mu dade sve to ima.*1.Moj. 21,2.37. A mene zakle gospodar moj govorei:nemoj dovesti sinu mojemu *ene izmeukeri ovijeh Hananeja, meu kojima ivim;*1.Moj. 24,3.38.Negoidiudomocamojegaiurodmoj, da dovede enu sinu mojemu.39. A ja rekoh gospodaru svojemu: moebiti da djevojka nee htjeti poi sa mnom.40. A on mi ree: *Gospod, po ijoj voljisvagdaivljah,poslaeanelasvojegastobom, i dae sreu tvojemu putu da dove-de enu sinu mojemu od roda mojega, izdoma oca mojega.*1.Moj. 17,1. 1.Moj. 24,7.41. Onda e ti biti prosta *zakletva moja,kad otide u rod moj; ako ti je i ne dadu, opete ti biti prosta zakletva moja.*1.Moj. 24,8.42. I kad dooh *danas na studenac, re-koh: GospodeBoegospodaramojegaAvrama, akosidaosreuputumojemu,kojim idem,*Nem. 1,11. Psal. 90,17.43.Evo,jaustajatikodstudenca:kojadjevojka doe da zahvati vode, i ja joj ka-em: daj mi da se napijem malo vode iz kr-aga tvojega,44. A ona mi odgovori: i ti pij i kamilamau tvojim naliti; to neka bude ena koju jenamijenio Gospod sinu gospodara mojega.45. Ja jo ne izgovorih u *srcu svojem, adoe Reveka s kragom na ramenu, i si-avi na izvor zahvati; i ja joj rekoh: daj mida se napijem.*1.Sam. 1,13. 1.Moj. 24,15.46. Aona bre spustivi sa sebe krag ree:na pij, i kamile u ti napojiti. I kad se na-pih, napoji i kamile moje.47. I zapitah je govorei: ija si ki? A onaodgovori: ja sam ki Vatuila sina Nahoro-va, kojega mu rodi Melha. Tada joj metnuh*grivnu oko ela i narukvice na ruke;*Jezek. 16,11.48. I padoh i poklonih se *Gospodu, i za-hvalihGospoduBogugospodaramojegaAvrama, to me dovede pravijem putem danaem ker brata gospodara svojega za si-na njegova.*Isa. 48,17. 1.Moj. 24,26.49. Ako ete, dakle, uiniti ljubav i vjerugospodaru mojemu, kaite mi; ako li nee-te, kaite mi, da idemna desno ili na lijevo. 21PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 24.50. A Lavan i Vatuilo odgovarajui rekoe:od *Gospoda je ovo dolo; mi ti ne moe-mo kazati ni zlo ni dobro.*Psal. 118,23.51. Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmi jepaidi, i nekabudeenasinutvojegago-spodara, kao to kaza Gospod.52. A kad u sluga Avramov rijei njihove,pokloni se Gospodu do zemlje;53. I izvadi sluga zaklade srebrne i zlatne ihaljine, i dade Reveki; takoer i bratu nje-zinu i materi njezinoj dade *darove.*2.Dnev. 21,3.54. Potom jedoe i pie on i ljudi koji bija-hu s njim, i prenoie. A kad ujutru ustae,ree sluga: pustite me gospodaru mojemu.55. Abratimatinjezinarekoe: nekaostanedjevojkakodnaskojidan,baremdeset dana, pa onda neka ide.56. A on im ree: nemojte me zadravati,kadje*Gospoddao sreumojemuputu;pustite me da idem gospodaru svojemu.*1.Moj. 24,40.57. Tadarekoe: dazovemodjevojku, iupitamo ta ona veli.58. I dozvae Reveku i rekoe joj: hoe iis ovijemovjekom? Aona odgovori: hou.59. I pustie Reveku sestru svoju i *dojki-nju njezinu sa slugom Avramovijem i lju-dima njegovijem.*1.Moj. 35,8.60. I blagoslovie Reveku i rekoe joj: se-stro naa, da se namnoi na tisue tisua, i*potomstvo tvoje da naslijedi vrata svojihneprijatelja!*1.Moj. 22,17.61. I podie se Reveka s djevojkama svo-jim, i posjedae na kamile, i pooe s o-vjekom; i sluga uzev Reveku otide.62. A *Isak iae vraajui se od studencaivoga koji me vidi, jer ivljae u junomkraju;*1.Moj. 25,11.63. A bjee izaao Isak u polje predvee dase pomoli Bogu; i podigav oi svoje ugledakamile gdje idu.64. IRevekapodigavioisvojeugledaIsaka, te skoi s kamile,65. I ree sluzi: ko je onaj ovjek to ide pre-ko polja pred nas? A sluga ree: ono je go-spodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice.66. Ipripovjedi slugaIsakusvetojesvrio.67. I odvede je Isak u ator *Sare materesvoje; i uze Reveku, i ona mu posta ena, iomiljemu. IIsakseutjeizamateromsvojom.*1.Moj. 18,9.Avramov drugi brak, smrt i pogreb.Ismailovo pleme. Isav i Jakov.Isav prodaje svoje prvenatvo.25. AAvramuzedruguenu, poimenu Heturu.2. I ona mu rodi Zomrana i Joksana i Ma-dana i Madijama i Jesvoka i Soijena.3. A Joksan rodi Savana i Dedana. A De-danovi sinovi bieAsurimi LatusimiLaomim.4. Asinovi Madijamovi: Efari AfiriEnohi Avidai Eldaga. Svi bjehudjecaHeturina.5. A Avram dade sve to imae Isaku;6.AsinovimasvojihinoadadeAvramdare, i opravi ih od Isaka sina svojega jo zaivota svojega na istok, u istoni kraj.7. I vijeka Avramova to poivje bjee sto isedamdeset i pet godina.8. I onemoav umrije Avram u dobroj sta-rosti, sit ivota, i bi pribran k rodu svojemu.9. I pogreboe ga Isak i Ismailo u peinimakpelskoj na njivi Efrona sina Sara Hete-jina, koja je prema Mamriji;10. Na njivi koju kupi *Avram od sinovaHetovijeh, ondje je pogreben Avram sa Sa-rom enom svojom.*1.Moj. 23,16.11. I po smrti Avramovoj blagoslovi BogIsaka sina njegova; a *Isak ivljae kod stu-denca ivoga koji me vidi.*1.Moj. 24,62.12. A ovo je pleme Ismaila sina Avramova,kojega rodi Avramu Agara Misirka robinjaSarina,13. IovosuimenasinovaIsmailovijeh,kako se zvahu u plemenima svojim; prve-nac Ismailov Navajot, pa Kidar i Navdeilo iMasam,14. I Masma i Duma i Masa,15. I Hadar i Teman i Jetur i Nafes i Kedma. 22PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 24. 25.16. To su sinovi Ismailovi, i to su im ime-na po selima i gradovima njihovijem, dva-naest knezova nad svojim narodima.17. A godine su vijeka Ismailova sto i tri-desetisedamgodina. Poslijeonemoavumrije, i bi pribran k rodu svojemu.18. I ivljahu od Evilata do *Sura premaMisiru, kako se ide u Asiriju; i dopade muprema svoj brai svojoj da ivi. *1.Sam. 15,7.19. A ovo je pleme *Isaka sina Avramova:Avram rodi Isaka; *Mat. 1,2.20. A Isaku bjee etrdeset godina kad seoeniRevekom,kerju*VatuilaSirinaizMesopotamije, sestrom Lavana Sirina.*1.Moj. 22,23. 1.Moj. 24,29.21.IIsaksemoljae*Gospoduzaenusvoju, jer bjee nerotkinja; i umoli Gospo-da, te zatrudnje Reveka ena njegova.*2.Dnev. 33,13. 1.Sam. 1,11. Rim. 9,10.22. Aliudarahujednoodrugodjecauutrobi njezinoj, te ree: ako je tako, natosam? I otide da pita Gospoda.23. A Gospod joj ree: dva su plemena uutrobi tvojoj, i dva e naroda izai iz tebe; ijedan e narod biti jai od drugoga naroda,i vei e sluiti manjemu.24. I kad doe vrijeme da rodi, a to blizan-ci u utrobi njezinoj.25. I prvi izae crven, sav kao runo rutav;i nadjee mu ime *Isav. *1.Moj. 27,11.26. A poslije izae brat mu, drei rukomza petu Isava; i nadjee mu ime *Jakov. AbjeeIsakuezdesetgodina, kadihrodiReveka. *1.Moj. 27,36.27. I djeca odrastoe, i *Isav posta lovac iratar,aJakov bjeeovjek krotak iba-vljae se u atorima. *1.Moj. 27,5. 1.Moj.35,29. O Jovu 1,1.28. I *Isak milovae Isava, jer rado jeaelova njegova; a Reveka milovae Jakova.*1.Moj. 27,19. 1.Moj. 27,6.29. Jednom Jakov skuha jelo, a Isav doeiz polja umoran.30. I ree Isav Jakovu: daj mi da jedem to-gajelacrvenoga, jersamumoran. Otudase prozva Edom.31. A Jakov mu ree: prodaj mi danas pr-venatvo svoje.32. A Isav odgovori: evo, hou da umrem,pa to e mi prvenatvo?33. A *Jakov ree: zakuni mi se danas. I onmusezakle;takoprodadesvojeprvena-tvo Jakovu.*1.Moj. 27,36.34. I Jakov dade Isavu hljeba i skuhanogalea, i on se najede i napi, pa usta i otide.Tako Isav nije mario za prvenatvo svoje.Obricanje Isaku. Putovanje.Dobri i ravi dani.26.Ali nasta *glad u zemlji svrh pr-ve gladi koja bjee za vremenaAvramova; i Isak otide k Avimelehu carufilistejskom u Gerar. *1.Moj. 12,10.2. I javi mu se Gospod i ree: nemoj ii uMisir, nego sjedi u zemlji koju u ti kazati.3. Sjedi u toj zemlji, i ja u biti s tobom, iblagosloviu te; jer u tebi i sjemenu tvoje-mu dati sve ove zemlje, i potvrdiu zakle-tvu, kojomsamsezakleoAvramuocutvojemu.4. I umnoiu potomstvo tvoje da ga budekaozvijezdananebu, idaupotomstvutvojemu sve ove zemlje; i u potomstvu tvo-jem blagoslovie se svi narodi na zemlji.5. Zato to je Avram sluao glas moj i u-vao naredbu moju, zapovijesti moje, pravi-la moja i zakone moje.6. I osta Isak u Geraru.7. A ljudi u mjestu onom pitahu za enunjegovu, a on govorae: sestra mi je. Jer sebojaekazati:enamije;dame,veli,neubiju ovi ljudi radi Reveke, jer je lijepa.8. I kad provedemnogo vremenaondje,dogodi se, te pogleda Avimeleh car filistej-ski s prozora, i vidje Isaka gdje se ali s Re-vekom enom svojom.9. I dozva Avimeleh Isaka i ree: ta to ti jeena;kakosikazao:sestramije?AIsakmu odgovori: rekoh: da ne poginem s nje.10. A *Avimeleh ree: ta si nam uinio?lako jemogao ko od naroda ovogaleistvojom enom, te bi nas ti uvalio u grijeh.*1.Moj. 20,9.11.IzapovjediAvimelehsvemunarodusvojemu govorei: ko se dotakne ovoga o-vjeka ili ene njegove, poginue. 23PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 25. 26.12. I Isak stade sijati u onoj *zemlji, i dobionegodineposto, takogablagosloviGospod.*Mat. 13,8. O Jovu 42,12. 1.Moj.24,1.13. I obogati se ovjek, i napredovae svevema, te posta silan.14. I imae ovaca i goveda i mnogo slugu;a Filisteji mu zaviahu,15. Pasvestudencekojebjehuiskopalesluge oca njegova za vremena Avrama ocanjegovazaronieFilisteji, i zasueihzemljom.16. I Avimeleh ree Isaku: idi od nas, jer sipostao silniji od nas.17. I Isak otide odande, i razape atore udolini gerarskoj, i nastani se ondje.18. I stade Isak otkopavati studence, kojibjehuiskopanizavremenaAvramaocanjegova,ikojezaronieFilistejiposmrtiAvramovoj;iprozvaihimenimakojaimbjee nadio otac njegov.19. I kopajui sluge Isakove u onom dolunaoe studenac ive vode.20. Ali se svadie pastiri gerarski s pastiri-ma Isakovim govorei: naa je voda. I nad-jede ime onom studencu Esek, jer se svadi-e s njim.21. Poslije iskopae drugi studenac, pa se ioko njega svadie, zato ga nazva Sitna.22. Tada se podie odande, i iskopa drugistudenac, i oko njega ne bi svae; zato ganazvaRehovot, govorei: sadnamdadeGospod prostora da rastemo u ovoj*zemlji.*2.Moj. 1,7.23. I otide odande gore u Virsaveju.24. I istu no javi mu se Gospod, i ree: jasam Bog *Avrama oca tvojega. Ne boj se,jersamjastobom, i blagosloviuteiumnoiupotomstvotvojeAvramaradisluge svojega.*1.Moj. 15,1.25. I naini ondje *rtvenik, i prizva imeGospodnje; i ondje razape ator svoj; i slu-ge Isakove iskopae ondje studenac.*1.Moj. 12,7.26. I doe k njemu Avimeleh iz Gerara sOhozatom prijateljem svojim i s Fiholomvojvodom svojim.27.AIsak imree:to stedolik meni,kad mrzite na me i otjeraste me od sebe?28. Aoni rekoe: vidjesmo zaista da je Go-spod s tobom, pa rekosmo: neka bude za-kletva izmeu nas, izmeu nas i tebe; haj-de da uhvatimo vjeru s tobom:29. Da nam ne ini zla, kao to se mi tebene dotakosmo i kao to mi tebi samo dobroinismo, i pustismo tedaidenamiru, ieto si *blagosloven od Gospoda.*Psal. 115,15; 1.Moj. 24,31.30. Tada ih on ugosti; te jedoe i pie.31. A sjutradan ustavi rano, zaklee se je-dan drugome, i otpusti ih Isak i otidoe odnjega s mirom.32. Isti dan doavi slugeIsakovekazaemu za studenac koji iskopae, i rekoe mu:naosmo vodu.33. I nazva ga Saveja; otuda se zove gradonaj Virsaveja do dananjega dana.34. A kad bi Isavu etrdeset godina, uze zaenu Juditu ker Veoha *Hetejina, i Vase-matu ker Elona Hetejina. *1.Moj. 36,2.35.Ionezadavahumnogo jada*IsakuiReveki. *1.Moj. 28,1; 1.Moj. 27,46.Jakov lukavstvom dobija blagoslovprvenca. Isav radi svojemu bratu o glavi.27.Kad Isak ostarje i oi mu potam-njee, te ne viae, dozva Isavastarijega sina svojega, i ree mu: sine! A onodgovori: evo me.2. Tadaree: evoostariosam, neznamkada u umrijeti;3. Uzmi oruje svoje, tul i luk, i izii u pla-ninu, te mi ulovi lova;4. I zgotovi mi jelo po mojoj volji, i donesimi da jedem, pa da te blagoslovi dua mojadok nijesam umro.5. A Reveka u ta Isak ree sinu svojemuIsavu. I Isav otide u planinu da ulovi lova idonese.6. A Reveka ree Jakovu sinu svojemu go-vorei: gle, uh oca tvojega, gdje besjedi sIsavom bratom tvojim i ree:7. Donesi mi lova, i zgotovi jelo da jedem,pa da te blagoslovim pred Gospodom doknijesam umro. 24PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 26. 27.8. Nego sada, sine, posluaj meto utikazati.9. Idi sada k stadu i donesi dva dobra jare-ta, da zgotovim ocu tvojemu jelo od njih,kako rado jede.10. Pa e unijeti ocu da jede i da te *bla-goslovi dok nije umro.*1.Moj. 48,15.11. A Jakov ree Reveki materi svojoj: alije *Isav brat moj rutav, a ja sam gladak;*1.Moj. 25,25.12. Moe me opipati otac, pa e se osjetitida sam ga htio prevariti, te u navui na seprokletstvo mjesto blagoslova.13. A mati mu ree: neka prokletstvo tvo-je, sine, padne na mene; samo me posluaj,i idi i donesi mi.14. Tada otiav uze i donese materi svojoj;a mati njegova zgotovi jelo kako jeae ra-do otac njegov.15. Pa onda uze Reveka najljepe haljinestarijega sina svojega, koje bijahu u nje kodkue, i obue Jakova mlaega sina svojega.16. I jareim koicama obloi murukeivrat gdje bjee gladak.17. I dade Jakovu sinu svojemu u ruke jeloi hljeb to zgotovi.18. A on ue k ocu svojemu i ree: oe. Aon odgovori: evo me; koji si ti, sine?19. I Jakov ree ocu svojemu: ja, Isav tvojprvenac; uinio sam kako si mi rekao; dig-ni se, posadi se da jede lova mojega, pa dame *blagoslovi dua tvoja.*1.Moj. 27,4.20. A Isak ree sinu svojemu: kad bre na-e, sine? A on ree: Gospod Bog tvoj dade,te izae preda me.21. Tada ree Isak Jakovu: hodi blie, sine,da te opipam jesi li sin moj Isav ili ne.22. I pristupi Jakov k Isaku ocu svojemu, aon ga opipa, pa ree: glas je Jakovljev, aliruke su Isavove.23. I ne pozna ga, jer mu ruke bjehu kao uIsavabratanjegovarutave; zatogabla-goslovi;24. I ree mu: jesi li ti sin moj Isav? A onodgovori: ja sam.25. Tada ree: a ti daj sine, da jedem lovatvojega, pa da te *blagoslovi dua moja. Idade mu, te jede; pa mu donese i vina, te pi.*1.Moj. 27,4.26. Potom Isak otac njegov ree mu: hodisine, cjeluj me.27. I on pristupi i cjeliva ga; a Isak osjetimiris od haljina njegovijeh, i blagoslovi gagovorei: gle, miris sina mojega kao mirisod polja koje blagoslovi Gospod.28. Bog ti dao rose nebeske, i dobre *ze-mlje i penice i vina izobila!*1.Moj. 45,18. 4.Moj. 18,12.29. Narodi ti sluili i plemena ti se klanja-la! Bio gospodar *brai svojoj i klanjali ti sesinovimateretvoje! Prokletbio kojitebeusproklinje a blagosloven koji tebe uzbla-gosilja!*1.Moj. 9,25.30. A kad Isak blagoslovi Jakova, i Jakovotide ispred Isaka oca svojega, u taj as do-e Isav brat njegov iz lova.31. Pa zgotovi i on jelo i unese ocu svoje-mu, i ree mu: ustani, oe, da jede to ti jesin ulovio, pa da me *blagoslovi dua tvoja.*1.Moj. 27,4.32. A Isak otac njegov ree mu: ko si ti? Aon ree: ja, sin tvoj, prvenac tvoj, Isav.33. TadaseprepadeIsak, iree: ko?dagdje je onaj koji ulovi i donese mi lova, i odsvega jedoh prije nego ti doe, i *blagoslo-vih ga? on e i ostati blagosloven.*4.Moj. 23,20.34. A kad u Isav rijei oca svojega, vriteiza glasa i oalosti se veoma, i ree ocu svo-jemu: blagoslovi i mene, oe.35. A on mu ree: doe brat tvoj s prijeva-rom, i odnese tvoj blagoslov.36. A Isav ree: pravo je to mu je ime *Ja-kov, jer me ve drugom prevari. Prvenatvomi uze, pa eto sada mi uze i blagoslov. Po-tom ree: nijesi li i meni ostavio blagoslov?*1.Moj. 25,26.37. A Isak odgovori, i ree Isavu: eto samga postavio tebi za gospodara; i svu braunjegovu dadoh mu da mu budu sluge; pe-nicomi vinomukrijepih ga; pa ta bih sadatebi uinio, sine? 25PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 27.38. AIsav ree ocu svojemu: eda li je samojedan*blagoslov utebe, oe?blagoslovi imene, oe. I stade iza glasa plakati Isav.*Jevr. 12,17.39. A *Isak otac njegov odgovarajui reemu: evo, stan e ti biti na rodnoj zemlji irosi nebeskoj ozgo.*Jevr. 11,20.40. Ali e ivjeti od maa svojega, i bratue svojemu sluiti; ali e doi vrijeme, tee poto se naplae skriti jaram njegov svrata svojega.41. I Isav omrze ljuto na *Jakova radi bla-goslova, kojim ga blagoslovi otac, i govora-e u srcu svojem: blizu su alosni dani ocamojega, tada u ubiti Jakova brata svojega.*Avd. 10.11.42. I kazae Reveki rijei Isava sina njezi-nastarijega,aonaposlavidozvaJakovamlaega sina svojega, i ree mu: gle, Isavbrat tvoj tjei se tijem to hoe da te ubije.43.Nego,sine,posluajtoutikazati;ustaniibjeikLavanubratumojemuuHaran.44. I ostani kod njega neko vrijeme, dokleproe srdnja brata tvojega,45.Doklesegnjevbratatvojegaodvratiod tebe, te zaboravi to si mu uinio; a on-da u ja poslati da te dovedu odande. Zatobih ostala bez obojice vas u jedan dan?46. A *Isaku ree Reveka: omrzao mi je i-vot radi ovijeh Hetejaka. Ako se Jakov oe-ni Hetejkom, kakomizmeu keri ove ze-mlje, da to mi ivot?*1.Moj. 28,8; 1.Moj. 26,35. 1.Moj. 24,3.Bjeanje u Haran. Nebeske ljestve.28.Tada*IsakdozvaJakova, ibla-goslovi ga, i zapovjedi mu i re-e: nemoj da se oeni kojomizmeu kerihananejskih. *1.Moj. 27,33.2. Ustani, idi u Padan-Aram u dom Vatui-la oca matere svoje, i odande se oeni iz-meu keri Lavana ujaka svojega.3. A Bog svemogui da te blagoslovi, i dati da veliku porodicu i umnoi te, da od te-be postane mnotvo naroda,4. I da ti da blagoslov Avramov, tebi i po-tomstvu tvojemu s tobom, da naslijedi ze-mljuukojoj si doljak, kojuBogdadeAvramu.5. Tako opravi Isak Jakova, i on poe u Pa-dan-AramkLavanusinuVatuilaSirina,bratu Reveke matere Jakovljeve i Isavove.6. AIsav vidje gdje Isak blagoslovi Jakova iopravi ga u Padan-Aramda se odande oe-ni, i gdjeblagosiljajui gazapovjedi muiree: nemojdaseoenikojomizmeukeri hananejskih,7. I gdje Jakov poslua oca svojega i matersvoju, i otide u Padan-Aram;8. I vidje Isav da keri hananejske nijesupo volji Isaku ocu njegovu.9.PaotideIsav k Ismailu,iuzezaenupreko ena svojih Maeletu, ker Ismaila si-na Avramova, sestru Navajotovu.10. AJakovotideodVirsavejeiduiu*Haran. *Djela 7,2.11. I doe na jedno mjesto, i ondje zanoi,jer sunce bjee zalo; i uze kamen na onommjestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspana onom mjestu.12. I usni, a to ljestve stajahu na zemlji, avrhomticahuu*nebo,igle,aneliBojipo njima se penjahu i slaahu; *Jovan 1,51.13. I gle, na vrhu stajae *Gospod, i ree:ja sam Gospod Bog Avrama oca tvojega iBog Isakov; tu zemlju na kojoj spava tebiu dati i potomstvu tvojemu;*1.Moj. 26,24. 5.Moj. 1,8. 1.Moj. 13,15.14. I potomstva e tvojega biti kao prahana zemlji, te e se rairiti na zapad i na *is-tok i na sjever i na jug, i svi narodi na zemljiblagoslovie se u tebi i u potomstvu tvojem.*1.Moj. 13,14.15. I evo, ja sam s tobom, i uvau te kudagod poe, i doveu te natrag u ovu *ze-mlju, jer te neu ostaviti dokle god ne ui-nim to ti rekoh. *1.Moj. 31,3.16. A kad se Jakov probudi od sna, ree: za-cijelo je Gospod na ovom mjestu; a ja neznah.17. I uplai se, i ree: kako je strano mje-sto ovo! ovdje je doista kua Boja, i ovo suvrata nebeska.18. I usta Jakov ujutru rano, i uze kamento bjee metnuo sebi pod glavu, i utvrdi gaza spomen i preli ga uljem. 26PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 27. 28.19.Iprozvaonomjesto*Vetilj,apreebjee ime onome gradu Luz. *Sud. 1,23.20. IuiniJakov*zavjet, govorei: akoBogbudesamnomisauvamenaputukojimidem i da mi hljeba da jedem i odije-la da se oblaim, *Sud. 11,30.21. Iakosevratimnamiruudomocasvojega, *Gospod e mi biti Bog;*2.Sam. 15,8.22. A kamen ovaj koji utvrdih za spomenbie dom Boji; i to mi god da, od svegau deseto dati tebi.Jakovljevo sluenje kod Lavana i brak.29.Tada se podie *Jakov i otide uzemlju istonu.*Os. 12,13. 4.Moj. 23,7.2. I obzirui se ugleda studenac u polju; igle, tri stada ovaca leahu kod njega, jer senaonomstudencupojahustada,avelikikamen bijae studencu na vratima.3. Ondje se skupljahu sva stada, te pastiriodvaljivahu kamen s vrata studencu i poja-hu stada, i poslije opet privaljivahu kamenna vrata studencu na njegovo mjesto.4. I Jakov im ree: brao, odakle ste? Re-koe: iz Harana smo.5. A on im ree: poznajete li Lavana sinaNahorova? Oni rekoe: poznajemo.6. On im ree: je li zdrav? Rekoe: jest, ievoRahiljekeri njegove, gdjeidesastadom.7. I on ree: eto jo je rano, niti je vrijeme vra-ati stoku; napojte stoku pa idite i pasite je.8. A oni rekoe: ne moemo, dokle se neskupe sva stada, da odvalimo kamen s vra-ta studencu, onda emo napojiti stoku.9. Dok on jo govorae s njima, doe Rahiljasa stadomoca svojega, jer ona pasijae ovce.10. A kad Jakov vidje Rahilju ker Lavanaujaka svojega, i *stado Lavana ujaka svoje-ga, pristupi Jakov i odvali kamen studencu svrata, i napoji stado Lavana ujaka svojega.*2.Moj. 2,16.11. I poljubi Jakov Rahilju, i povikavi za-plaka se.12. I kaza se Jakov Rahilji da je rod ocunjezinu i da je sin Revekin; a ona otra tejavi ocu svojemu.13. A kad Lavan u za Jakova sina sestresvoje, istra mu na susret, i zagrli ga i po-ljubi, i uvede u svoju kuu. I on pripovjediLavanu sve ovo.14. A Lavan mu ree: ta ti si *kost moja itijelomoje. Iostakodnjegaciomjesecdana. *1.Moj. 2,23.15. Tada ree Lavan Jakovu: zar badava dami slui, to si mi rod? Kai mi ta e ti bi-ti plata?16. A Lavan imae dvije keri: starijoj bje-e ime Lija, a mlaoj Rahilja.17. I u Lije bjehu kvarne oi, a Rahilja bje-e lijepa stasa i lijepa lica.18. I Jakovu omilje Rahilja, te ree: sluiutisedamgodinazaRahilju, mlaukertvoju.19. A Lavan mu ree: bolje tebi da je damnego drugom; ostani kod mene.20. I otslui *Jakov za Rahilju sedam godi-na, i uinie mu se kao nekoliko dana, jerje ljubljae. *Os. 12,13.21. I ree Jakov Lavanu: daj mi *enu, jermi se navri vrijeme, da legnem s njom.*Sud. 15,1.22. I sazva Lavan sve ljude iz onoga mjestai uini gozbu.23. Auvee uze Liju ker svoju i uvede je kJakovu, i on lee s njom.24. I Lavan dade Zelfu robinju svoju Lijikeri svojoj da joj bude robinja.25. A kad bi ujutru, gle, ono bjee Lija; teree Jakov Lavanu: ta si mi to uinio? nesluim li za Rahilju kod tebe? zato si meprevario?26. ALavanmuree: nebivaunaemmjestu da se uda mlaa prije starije.27. Navri nedjelju dana s tom, pa emo tidatiidruguzaslubutoesluitikodmene jo sedam godina drugih.28. Jakov uini tako, i navri s njomnedje-ljudana, pamudadeLavan Rahiljukersvoju za enu.29. I dade Lavan Rahilji keri svojoj robi-nju svoju Valu da joj bude robinja.30. I tako lee *Jakov s Rahiljom; i voljaeRahilju nego Liju, i stade sluiti kod Lava-na jo sedam drugih godina. *Os. 12,13. 27PRVA KNJIGA MOJSIJEVA, GL. 28. 29.31. A Gospod videi da Jakov ne mari zaLiju, otvori njoj matericu, a *Rahilja ostanerotkinja. *1.Moj. 30,1.32. I Lija zatrudnje, i rodi sina, i nadjedemu ime Ruvim, govorei: Gospod pogledana jade moje, sada e me ljubiti mu moj.33. I opet zatrudnje, i rodi sina, i ree: Go-spodudasamprezrena, pamidadeiovoga. I nadjede mu ime Simeun.34. I opet zatrudnje, i rodi sina, i ree: daako se sada ve priljubi k meni mu moj,kadmurodihtrisina. Zatomunadjeeime Levije.35. I zatrudnje opet, i rodi sina, i ree: sa-dauhvalitiGospoda.Zatomunadjedeime Juda; i presta raati.Jakovljev blagoslov u djeci i bogatstvo.30.A*Rahilja vidjevi gdje ne raadjeceJakovu, pozavidjesestrisvojoj; i reeJakovu: daj mi djece, ili uumrijeti. *1.Moj. 29,31.2. A Jakov se rasrdi na Rahilju, i ree: zarsam ja, a ne Bog, koji ti ne da poroda?3. A ona ree: eto robinje moje Vale, lezi snjom,nekarodinamojimkoljenima,pau i ja imati djece od nje.4. I dade mu Valu robinju svoju za enu, iJakov lee s njom.5. I zatrudnje Vala, i rodi Jakovu sina.6. ARahiljaree: Gospodmijesudioiuoglasmoj, temidadesina. Zatomunadjede ime Dan.7. I Vala robinja Rahiljina zatrudnje opet,i rodi drugoga sina Jakovu;8. A Rahilja ree: borih se estoko sa se-stromsvojom, aliodoljeh. Inadjedemuime Neftalim.9. ALijavidjevigdjeprestaraatiuzeZelfurobinjusvojuidadejeJakovuzaenu.10. I rodi Zelfa robinja Lijina Jakovu sina;11. I Lija ree: doe srea. I nadjede muime Gad.12. Opet rodi Zelfa robinja Lijina drugogasina Jakovu;13. I ree Lija: blago meni, jer e me *bla-enomzvatiene. ZatomunadjedeimeAsir. *Luka 1,48.14. A Ruvim izide u vrijeme etve peni-ne i nae mandragoru u polju, i donese jeLijimaterisvojoj.ARahiljareeLiji:dajmi mandragoru sina svojega.15. A ona joj ree: malo li ti je to si miuzela mua? hoe da mi uzme i mandra-goru sina mojega? A Rahilja joj ree: nekanoas spava s tobom za mandragoru sinatvojega.16. I uvee kad se Jakov vraae iz polja,izide mu Lija na susret i ree: spavae kodmene, jertekupihzamandragorusinasvojega. I spava kod nje onu no.17. ABog uslii Liju, teonazatrudnje, irodi Jakovu petoga sina.18. I ree Lija: Gospod mi dade platu mo-ju to dadoh robinju svoju muu svojemu.I nadjede mu ime Isahar.19. I zatrudnje Lija opet, i rodi Jakovu e-stoga sina;20. I ree Lija: dariva me Gospod daromdobrijem; da ako se sada ve priljubi k me-ni mu moj, jer mu rodih est sinova. Zatomu nadjede ime Zavulon.21.