BIBLIOTEKA - RIJE» U VREMENU

MATICA HRVATSKA U PETRINJI Robert TomπiÊ

IzdavaË:

Matica hrvatska u Petrinji

Urednik:

Vladimir Krpan

UreivaËki odbor:

Domagoj BerniÊLjerka Iharoπ

Vladimir Krpan

Lektor:

Ljerka Iharoπ

RaËunalni unos:

Robert TomπiÊ

Likovni i tehniËki urednik:

Grafi Ëka oprema i dizajn:

Biserka-Marija VidniÊ

Fotografi je na koricama:

Davor Kirin

Priprema:Bibart - studio za dizajn

Tisak:

Naklada:500 primjeraka

Izmeu pjesme i sna

Matica hrvatska u PetrinjiMoπÊenica, 1. rujan 2011. godine

Svim istinskim hrvatskim domoljubima...

PJESME ROBERTA TOM©IΔA

IπËitavajuÊi pjesme Roberta TomπiÊa zadivio sam se koliko one kriju dubokih refl eksija o æivotu. Pa ipak to jesu pjesme a ne racionalne rasprave. Po svome sadræaju i osobito po tonu, te su pjesme prvenstveno elegije. Naime, gotovo sve su sjetne, pa Ëak i tuæne, i velikim dijelom suÊutne, πto zbog ratnih sjeÊanja, πto joπ viπe zbog aktualne nebrige druπtva za rane branitelja i onih u druπtvu koji su osobito pogoeni nevoljama.

Domovinski rat - jer o tom ratu Robert TomπiÊ pripovijeda u svojim pjesmama - joπ uvijek traje u duπi pjesnika. Pjesmama on se obraÊa mrtvim suborcima, poginulom bratu i prijateljima. U njima se zrcali prijateljska toplina, a obitelj i prijatelji su te zrake svjetla koje izbijaju u tim mraËnim pejzaæima. Poezija koja je pred nama je rodoljubna poezija, u najboljem smislu te rijeËi. Pjesnik je i sam bio branitelj, hrvatski ratnik, proæet osjeÊajima ugroæenosti domovine te spremnoπÊu da se za nju ærtvuje.

Nadalje, ta je poezija molitvena - kolikogod Boga rijetko spominje, ali kad ga spomene, to je uvijek s toplom miπlju pa i kad se pita: zaπto. Uvijek za Boga ima odπkrinuta vrata.

Atmosfera je Ëesto teπka, kao npr. u pjesmama „Magla“, „Moj Boæe“ ili „Ponor“. Koji puta se Ëini da pjesnik Ëak i zdvaja, ali upravo tada on se opet pridiæe i - vjeruje, moli i nada se.

U svakom sluËaju ova poezija je originalno obogaÊenje naπeg suvremenog hrvatskog pjesniπtva jer odiπe istinitom, iskrenom i uzviπenom sjetom, domoljubljem i molitvenim stavom u Ëemu se mogu prepoznati mnogi Ëitatelji, osobito koji su i sami proæivjeli strahote rata, ali se usprkos svih teπkih dogaaja i sjeÊanja, nisu prestali nadati i vjerovati u pobjedu dobra, u blizinu Boæju i smisao patnje.

U Sisku, 4. srpnja 2011.

+ Vlado KoπiÊ

PRVIH DVADESET GODINA

I

12 /

13

Isprika mojoj djeci

Jesmo li mogliMirno gledati Vukovar?Koliko je sada teπka hrvatska zemljaNa mladim tijelima branitelja?Bjeæanja nema…Brojke su neumoljivo istiniteSvaki broj imao je svoje ime,Snove i mladenaËku maπtuUostalom, krivce su nam naπli,Sada moæemo mirno…Umrijeti od srama.

15. travnja 2011.1

I

1 Datum prvostupanjske presude hrvatskim generalima Gotovini i MarkaËu u Haagu

Njima koji ne poπtuju Oca

Danas sam izdao prijateljakoji mi je beskrajno vjerovao.Gledao sam dok su ga vodili.Nije se niti osvrnuo.Otiπao je zauvijek.Danas sam izdao prijatelja.Djecu svoju hranit Êu laæima.Vlastitu djecu prokleo sam izdajom.Ocu neÊu imati πto za reÊidok me bude gledao svojim blagim oËima.

15. travnja 2011.2

14 /

15

2 Datum prvostupanjske presude hrvatskim generalima Gotovini i MarkaËu u Haagu

Jesen, 1991.

NoÊi su opasno duge...Za sumorne mislii nemirne ruke.NoÊi me znoje,hladne su i mraËne.Miris svjeæe iskopane rakeveÊ Êutim u nosu.

I

Na prvoj crti

Snijeg, Tiπina koja ne sluti na dobro…OËi su privikle na mrakUπi sluπaju daljinu.Tijelo je naviknuto promrzlo.Tamo gdje su ljudi…Sad se slavi BoæiÊOvdje gdje sam jaMoli se tiπinom.

BoæiÊ, 1991.

16 /

17

MoπÊenica, 1991.

Nisu to trenutciKad sam se bojaoZa sebe iÆivote dragih ljudi.Molitve su tekleDok vrijeme je stajalo,A granate padalePo kuÊama moga sela.Bilo je mladih i starihI bili su domovi,A ne bunkeri.I crkva bez „mitraljeskog gnijezda“Naπa, pa im smetala!Ruπili su sve pred sobom.Ubijali, pljaËkali pa palili.Ma to je sve proπlo.Ne ostavlja traga.Joπ uvijek se znojim u snuDok „branim“ sjene onihKojih viπe nema.

I

Jutro

To jutro pjevale su ptice…Cijelu proπlu noÊ grmjeli su topovi.Prekrasno, uzalud potroπeno jutro…Dan prije sruπili su moje rodno selo.Miris paljevine u zraku…©to je s onima koji nisu uspjeli pobjeÊi?Cijelu proπlu noÊ Bog nas je zaboravio.Nema suza, Ëak ni gorËine…OËi su prazne (ogledalo duπe).©to mi je s bratom?Za Ivana znam, ali oËi su suhe.Tog jutra pjevale su ptice,Treperio sam od hladnoÊeTog uzalud potroπenog jutra.

18 /

19

Povratak ratnika

Vratio sam se…Jedino me majka prepoznala.Osjetila je prazninu moje duπe…I prigrlila me na grudi.MajËina ljubav…Ruke su mi se klatileK’o slomljene grane.Drugima sam bio ËudanI nedokuËivo hladan.Vratio sam se.Mnogi su ostali tamo.Meni dokuËivi,Joπ samo meni.

I

Na groblju branitelja

Nijemo je padao snijeg…Humci su izgledali poputNapuπtenih grudobrana.Samo kriæevi SvetiKao jarboli bez jedara…Parali su pogled od bjeline…Svaki mi kriæ srce kida,Ali duπu hrabri!Majko moja,Koliko su suzaIsplakale oËi Tvoje?Majko Sveta!

20 /

21

Vukovarsko groblje

Koliko kriæeva nosi jedan ovaj kriæ?Svaki od njih utisnut je u srcima mnogih.Previπe ih ima…Cijelo jedno æitno polje. Sanjam ih Ëesto…I onda se probudim prazan,A misli sabrati ne moguIli me strahDa ne poludim.Previπe ih ima!

I

PALOJ BRAΔI

II

24 /

25

Oni i mi

Njima nikada neÊe biti jasnoOtkuda nam tolika snaga!Oni nikad neÊe znatiZaπto volimo svoje more, Slavonsku ravnicu, zagorske brege I goli kamen krπne Like.Nemaju vjeru, ponos niti Ëast!Oni koji svoje poraze pretvaraju u pobjede,Æive na laæima svojim.Vide samo mrak,Njuπe, Ëekaju u zasjedi.Istine se boje!Dok mi spokojno gledamo Svjetlo,Naπe ognjiπte ne gasne!

II

Put, putokazi, istina i æivot

Pored jedne ceste najeæi me putokazna kojem crnim debelim slovima piπe: „PROGNANI»KO NASELJE”.Ni sam taj natpis ne zvuËi baπ sretno,a hale i kontejneri za ljude vide se u daljinii uvijek su zatvoreni i hladni.Nikada nisam otiπao tamo vidjeti te ljude.Mislim da bi me gledali bez mrænje,ali s dubokim stidom u veÊ davno zamagljenim i umornim oËima.Taj „njihov“ stid i moja je sramota!Kakvo je to „Naselje“ teπkih ljudskih sudbina i patnje?Tko ih je prognao iz njihovih domova?Gdje su ti koji su ih osudili na æivot u naselju tuge?Je li ipak mrænja jaËa od Ëiste ljudske duπe?HoÊe li uskoro biti i naselja ograenih bodljikavom æicom za joπ neiskvarene i tople ljudske duπe?Bojim se da veÊ postoje.Samo nisu napisali znak:„NASELJE ZA DU©E KOJE PROGANJAMO!“

26 /

27

Braniteljska

Lutam gradom,pogleda razvuËena po asfaltu.RazvuËenih misli.©iroka srca!Stvarnost je Ëudna.Nikad nisam gledao loπiji fi lm.Stvarnost je poniæavajuÊe Ëudna!

2011. godine

II

»ovjek

JuËer sam sreo Ëovjeka s bradom(ili je imao nije).Pogledao me onako…(kao da gledam sebe samoga)Nekako tuæno, ili odsutno, a prodorno i lijepo.Al’ pogledao me tako.Kad mislim o tome,(pogledu i zaπto)Osjetim samoÊu.Danas sam ga kriπom pogledao samo.

28 /

29

LiπÊe (paloj braÊi)

»esto pogledavam iza…Kao da mi netko neπto hoÊe reÊi!Zastanem, ali samo πuπti liπÊe.(nisam u πumi)Neπto Ëujem,Neπto nejasno, al’ toplo!Krenem dalje…Jer tako mora biti.Ali ipak znam, Nije to liπÊe!

II

Nedovrπeni snovi

Tu noÊ sanjao sam istoπto i proπlih noÊi.I u snu sam znao: tjeπim samoga sebe.Ali bilo je lijepokao davno prije,dok æivio sam snoves ljudima kojih viπe nema.

30 /

31

Praπina u nosu

Svi moji puti…VraÊanja su neprestana.Kamo god da krenem…NasluÊujem ponor.Umor me savija,Sve jaËe osjeÊam praπinu u nosu!Od putova teπkih, uzaludnih, dugih…VeÊ davno su mnogi ostali na putu.Umoran od svega i pogleda praznogJa tumaram dalje…VeÊ dugo hodam samo za one©to davno su pali, ostali na putu.

II

Magla

Magla me podsjeÊa na ljudekojih viπe nema.Mi, koji smo ostali, priËamo o njima samo u molitvama svojim.Devedeset prva…Mnogima je ukrala mladost.Nama je ostavila duboke brazde na duπi.Magla i brazde... kao Slavonija.Slavonija teËe u venama mojim,a brazde na duπi raaju plodom!Domoljublje zove se plod, a slatko je takoda njime djecu svoju hranim svakog dana.Jednom, kad odem prijateljima svojim,otiÊi Êu mirno.Tko sumnja u sinove svoje,taj mira nema ni vjere u Boga.

32 /

33

Molitva

Boæe moj…»uvaj domovinu moju.Pazi na sve bolesne i tuæne.Zli nam æude ukrasti duπu.Tebe iz straha poniziti hoÊe!Pred nama Te hoÊe baciti u blato!Boæe, daj nam snage.Mi smo prijatelji Tvoji.Pruæamo Ti ruke veÊ umorne, gladne i teπke.Molim Te za snagukoja Êe biti ruke Tvoje!

2011. godine

II

Domoljubni snovi

Zaπto opet sanjam rat?Ljudi su opet na ulicama…Domovine njihove i moje!„Hrvat je opet tako teπko biti“(davno rekao je Matoπ)PlaËu grobovi u snovima mojim…Poniæenje osjeÊam u duπi.©ake u dæepovima stiπÊem.Zaπto ne odustanu…Prijetiti Domovini mojoj?Duπu uzeti nam ne mogu,Niti kupiti prljavim novcem.Moja pala braÊo…PlaËu snovi koje sanjali smo skupa.

2011. godine

34 /

35

Pjesma

Kad pogledam sada,poslije 20 godina,misli odlutaju daleko.Vidim djeËake s puπkama.Na „smb“ kacigama,umjesto zvijezderukom nacrtane πahovnice.Vidim nasmijana mlada lica.Vidim oËi pune povjerenja,pune snage i mladenaËkog sna.Sna koji su sanjali djedovi i oËevi naπi. Osjetim tada uzavrelu krv u venama.I prolaze slike onih koji su pali.Znam da na nebu plaËu…kad vide nas koji smo ostali.Znaju oni dobro…Mi neÊemo dati da im k’o naπima starimagrobove pretvore u cirkus!

II

Pjesma mom neprijatelju

Neprijatelju mome,onome tko prezire domovinu moju.Njemu, kojemu bljeπte oËnjaci, a krvave oËi sijevaju na sve πto je hrvatsko!Ne æelim zlo…Neka bude daleko od mojih rukui pogleda moga,neka ne dira u grobove mojih starihi u djecu moju!Jer uistinu mu ne æelim zlo!

2011. godine

36/

37

Bauπtelci

Danas preæivjeh dan!KonaËno noÊKoja zaogrÊe sramotu moju(ili njihovu)I moju glad.(Smrdljiva mi odjeÊai zadah iz usta na jeftino pivo.)Sutra Êu opet graditi kuÊu(Nekom drugom gazdi.)S prijateljima mojimaCrnima kao ugljen,Æeljnima bijelog kruha.

II

BOÆE MOJ

III

40 /

41

DjeËje oËi

Kad ostanem sam,i nije me brigakako gledaju me ljudi.Ponosan!I sam.Nije me briga.Tad kriπom gledam djecu.Ona vrate toplinu Mojoj razapetoj duπi!

III

Moj Boæe!

Kakav sam ja Ëovjek…Oprostiti ne mogu!Ni ova bijela postelja…ne moæe me pomiritis neprijateljem djece moje!Znam da uskoro Êu poÊi.OtiÊi Êu miran.Moæda u zaborav.Ali ako mi dopustiπda gledam Te u oËi,shvatit Êeπ sina svoga.Oprostiti ne mogu!

42 /

43

Jedna molitva

Za sve πto sam dobio od æivotaSve moje pogrjeπkeI moje maneSve πto sam propustioMislio da imamZa sve te ljudeOsmjeheIskrenostLjubavZa moje najdraæeI za samog sebe

Molim Te, Majko Isusova

III

Sad znam da sam mali

Nisam znao!Sluπao sam priËe da more je duboko.(vjerovao sam i divio se toj snazi)Nisam znao…da postoji dublje neπto!(dok sam bio jako mali)PriËali su mi o dubini oËiju, ljubavi…(i Bog mi daruje iskrenu ljubav u dubokim oËima)Nisam znao…koliko tuga moæe biti duboka!

44 /

45

Kaæu

Kaæu mi da se skrivamIza namjeπtenog smjeπka.Oni koji me najbolje poznaju i voleTraæe da im sve to kaæem.Æele mi pomoÊi.Ili sebi (ne mogu me takvoga gledati).Govore mi misli, a za uzvrat traæe mene.Ako joπ jedanput slaæem....Bit Êe teæe, bit Êe samo teæe.

III

Jutro

Toga Êu jutramirisati zrak,gledati nebo,drveÊe i travu.Dirnuti zemlju,stiskat ju u dlanu.Bit Êu sretan,voljet Êu æivot.Toga Êu jutraumrijetisam.

46 /

47

Ponor

Padam...Valjda u ponor.Tijelo se savija, grËi i bori.U glavi je odavno svejedno.Dubok je ponor!Umara mi tijelo, Ali glavi je davnoPostalo svejedno.

III

Vrata

Moæda i nije tako teπko…Dotaknuti zvijezde.Moæda nije tako teπko…Otvoriti oËi…I vidjeti ljubav!Moæda.Ljubav je u svakoj duπi…Samo nas je strah Otvoriti vrata…Samo otvoriti vrata.

48 /

49

Ruke

OËi mi buljeU krvave ruke.Ne osjeÊam niπta.Umor i praznina.Nije mi æao.Jako mi je hladnoI trebao bih jesti.Grlo mi je suho.Al’ ruke sad vise…I nemaju svrhu.

III

Misli

Nisam znao…I bilo je lakπe…Sad kad sam na tragu Vjerujem i molim.Uporno, bez maske.Nije mi teπko©to drugi me pljuju.Znam da Êu naÊi!SaËuvat Êu duπuDa ju jednoga danaMogu vratitiSvom dobrom Ocu.

50 /

51

Tuga

Tuga me zaskoËik’o lopov, iz mraka,a nekada mi se tihou misli uvuËe.»esto samo do ek’o poznanik stari,a nekada me kriviu trenutku sreÊe.Zna da je lakoda me tako muËi.Uvijek moæe doÊijer u meni ËuËi.

III

Jutarnja cigareta

Jako je puhalo,sunce poplavilo.Pokidani oblacisumanuto jurili.

Noge me nosilemalo iznad traverosom natopljene.Ni umora, ni misliosjeÊao nisam.

Rosa s travepreπla mi na Ëelo.Kapi niz lea mi jure.Jako mi je hladno.

Rasanim se odmah,jutro tek πto sivi.VeÊ pogledom praznim cigaretu traæim.

52 /

53

Rosulja

Jutros, dok hodao sam gradom…Rosulja se skupljala na obrvama i trepavicama mojim.A na licu, umornom od ljudi,bilo je tako lakoprikriti suze.I da me netko pitao…Rosulja je!Rekao bih i proπao!

III

Misli

Su Ëudne..Brze kao vidra.Oπtre kao æilet!VraÊaju se…Ali uvijek nove.Samo s prizvukom starog.Uvijek svjeæe…Miriπu na bolniËki hodnik…Nikad iste.»esto neuhvatljive…Iza sebe ostavljajuSamo opor mirisProlaznosti.

54 /

55

SamoÊa

Kada se samoÊaUvukla u mene,Tad kad je uπla,Stan naπla je sebi.I Ëesto ju Ëujem(Kroz zidove stana),Spavati mi ne da(Tiπinom me slama).

III

Let

Te noÊi letio sam iznad pustog grada.Visoko iznad svega…siromaπtva, zavisti, bolesti… iznad rodiliπta, vrtiÊa, πkola, vojarni, tvornica, ludnica, staraËkih domova i groblja.Viπe i od najviπeg oblaka.Visoko…Ujutro nisam bio tuæan.Samo slomljen, umoran i sam.

56 /

57

Pijesak

Nekako drukËijegledam ljude.Valjda mi je pijesakupao u oËi.Ili je to magla?Ili viπe nisam isti?Nekako Ëudno gledaju me ljudi.

III

Sam

»esto sam sâm,ili samo razmiπljamo tome.(Sami smo svi.)Ipak Ëestorazmiπljam o tome.Sâm.

58 /

59

Kiπa ili pas

Mislim da pada veÊ mjesec dana.Buljim kroz staklo, a misli su daleko.Lokve se πire k’o krv iz joπ toplog tijela, polako, ali straviËno se poveÊavaju i mijenjaju oblik.Na tren se sjetim `91. pa rukavom briπem zamagljeno staklo.Na radiju sluπam namjeπteno vesele, unaprijed probrane, glasove dosadnih voditelja uvijek istih „programa“.A vodiË (ili voditelj) slijepih je uglavnom pas.Jer tko bi od nas imao vremena za to?Kiπa je neumorna kao pas!

III

Sanjam

Nekad…I sad.Znam da Êe tako uvijek biti.Tako mi je upisano…U debeloj, teπkoj knjizi!Ono nekad…Znam daΔe ponovno doÊi.I zato sanjam.

60 /

61

Oni isti

KiπaSamoÊaSjeÊanjaMasni zidoviPsihijatrijePotrgani ljudski æivotiPrazne, nedokuËive æute oËiBoje prezrelog æitnog poljaKlasje na blagom povjetarcuI komad vedrog nebaKrv iz uπiju i ustaZadnje πto se sjeÊamDok sam bio „normalan“I sada znam da je vani kiπaI da su me oni isti proglasili ludim.

2011. godine

III

PriËaju nam povijest

JuËer… Istina(O kojoj se ne smije govoriti)Danas… povijest(Piπu nam ju drugi)Mi Istinu znamoI nosimo u srcima svojim(Srce ne laæe)Poslije svega nude namZaborav.(Za komadiÊ krvavoga kruha)Samo strah!Za djecu naπu.

62 /

63

Povlaπtene mirovine

Oni koji tako zovu novacNa πto su sve spremni?Za novac.Oni su mi strani.Malo ih i æalim,Ali u mojim molitvamaNemaju mjesta.Imam previπe „Povlaπtenih“dragih ljudi.

III

Jednoga dana

Jednoga dana kada ostanem sam,ljudima ruæan i prezren od njih.Nekima smijeπan,veÊini Ëudan i mrk.Ti Êeπ ipak biti tu.Hladno Êe mi biti, a u mojoj izgorjeloj duπipadat Êe ledene kiπe.Ipak noÊu Êu se pomoliti.Nije me strahZnam da Ti me Ëekaπ!

64 /

65

NoÊ

Probudi me i ova noÊ.MraËna, hladna - ista kao proπla.OËi mi se brzo priviknu na mrak.Sada vidim sve:ono πto je proπlo i sve πto tek Êe doÊi.Ma i ta moja cigaretai te moje oËiπto viπe ni plakati neÊe!Pa samo zurim,a dim cigarete pleπe zrakomkao da mi se smije.Zaspat Êu valjdada doËekam jutro.Ma ipak, noÊ mi je bolja.Nekada mi daruje uspomene drage,a i ta cigareta noÊu æari jaËe.

III

Neostvareni snovi

Svi moji snoviodavno su postali gorËina.Ili sam nezahvalan Bogu!Nisam tuæan, niti sretan…»ekanje,otupjelost i sjeta…©to Êe bitikada sve to proe?Jedino znam…neÊu miran umrijeti.

66 /

67

Isusu

Cijeli svoj æivotsluπao sam o Tebi.Kao mali bio sam zbunjen,ali istinski sretanπto uvijek mogu prizvati Teu najveÊoj samoÊi.Ili istinskoj sreÊi.U oËekivanju neËega lijepogmolio sam Te da mi doe πto prije!Zajedno smo dijelili svaku radost.Sada, dok ovo mislim,znam da si sretanjer Ti piπem ispunjen Tobom.Samo je vrijeme prolazno.

III

PobjeÊi

Najviπe me praznii Ëini umornimoholost i prevrtljivostljudska.Crpi mi snagu.Bojim se sebe samoga,vlastite nepromiπljenosti. Suprotstaviti se,brza je pogibelj.PobjeÊi?Kamo i zar od takvih?Pokuπati im reÊi?Ismijan sam puno puta.Moliti u samoÊi,radovati se Dobrome.

68 /

69

III

Put

Razbijeno staklo,Pod bosim nogama.Krv veÊ sasuπena.Bol…Na nju sam naviknut,Ali previπe je tjelesna,Preslaba,Da bi nadjaËalaPuninu duπe.Dug je joπ put.Znam da Êe bol nestajati,A u mojoj duπiToliko Êe Te bitiDa Êu Te moÊi dijeliti S drugima.

Tebi

OËi su mi presuπileDavnoNe smijem se viπe isto»itam samo lijepe knjigeSjeÊanja sam sputaoÆelim biti boljiMoram daljeI drugi Ëine takoNe gubim naduSve Êe dobro bitiKad kleknem pred Tobom.

70 /

71

U bolnici

Ni sretan. Ni tuæan.Prazan.Iako sada puno viπe znam.Sve te posjetedosadnih ljudi.IπËekivanje najdraæih.Kao u vojsci,samo πto ovaj putane dobivam dozvolu za izlazak u grad.Oni odlaze, ni brzo, niti su kratko bili.Pomalo ipak gube nadu,trabunjajui gledaju po sobikao da ju prvi puta vide.Ni tuæan, ni sretan.Oni se prave da ne znajuda znam kako i oni znaju.

III

Mladima

Pogrbljen i star,najstariji.Ostao sam.Imam πto za reÊi,ali ponavljamuvijek isto.Tako sam imdovoljno dosadanda ih ne razoËaram.Lijepi su, mladi, razigranih bistrih oËiju.Idem ih nasmijavationom istom priËomkoju sam im ispriËao jutros i juËer (napamet ju znaju).

72 /

73

Tek tada

Malo,tako malo nam treba.I sve bi bilo bolje.Tugepodijelili bismo meusobno.(Lakπe je nositi.)Isto tako i sreÊu.(Veselije bi bilo.) Samo se prepustimo da najdraæi nas vole.Pruæanje mira,ne samo iz simbolike.Dijeljenje kruhas bliænjima svojima.Kruh bio bi sladak, a duπe Bogu mile.Tek tada napustili bismo ovo tijelobez grËenja i straha.

III

Ocu

Daleko od ljudi(Bliæe Njemu)U samoÊi(Odmoriti duπu)Otvoriti srce(Nek’ teku suze)Dok pjevaju ptice(Leæati u travi)Gledati NeboMoliti se oËima, Pjevom ptica I disanjem zemlje(Lako zaboravljamo)On nam je sve darovaoKao Sina svoga

74 /

75

Povratak Ocu

Kad Ti se vratim,umoran od sebe.I konaËno suzekrenu mi iz duπe.Lijepo Êe biti.U dolini suzagutao sam tugu.Umjesto mene plakali su mnogi.Pred TobompoteÊi Êe suzevrele kaoTvoja ljubav!

III

LJUBAV JE VJE»NA

IV

78 /

79

Pismo

Moæda opet zaboravimubaciti pismo.Opet Êe s druge strane telefon zvoniti u prazno.Zaπto ne odgovaraπ na moje,veÊ dosadne i iste, poruke?Kad Êeπ mi doÊi?Predugo te Ëekam,slike veÊ mi blijede.NeÊu viπe nikada otvarati ono pismo s adresom MORH-a.

IV

Mom bratu

Razmiπljam Ëesto o tebi…(Molim se.)Znam da me Ëekaπ…(Vjerujem!)Zaπto je tako moralo biti…(Joπ uvijek se pitam!)Gledam druge ljude…(Koji su otprilike tvoje godiπte.)Zamiπljam tebe…(Trebao sam davno biti stric.)Molim se i joπ uvijek ne mogu vjerovati…Da stojim pred kriæem… (Na kojem je ispisano tvoje ime!)

80 /

81

Bratu

Ivici

Sanjao sam teOpet.Doπao si…Iznenada.Kao nekad.Ista ona stara torba…I iste one, moje, oËiKoje se smiju bez prestanka.I tvoje ruke…I moja majica na tebi,A nova za meneU tvojoj staroj torbi.Nisam te se mogao nadisati…Gledali smo se dugo…A onda si nestao.Jutro je i moram na posao.

IV

»ekaj me... joπ malo

bratu

Sanjao sam tepred zoru…Sve je bilo tako æivo!(Kao u snu)Ti znaπ da Ëesto te sanjam,a nekad i viam obris tvog likakako nestaje u haustoru nekomili se pojavi u vrevi ljudi…»esto sjediπ iza mene u autu.NeÊu te gledati dok vozimo se tako,al` pruæim ti otvorenu ruku,a na dlanu osjetim tvoju ruku, toplinu i poznate duge prste…Smijeπimo se…Kod prvog raspelapomolim se Majci naπoj…I puπtam te da odeπ…»ekaj me joπ malo!

82 /

83

Naπa pjesma

bratu

Na prve note „naπe“ pjesme(uvodni solo klavir)Zatvorenih oËijupoËnem gledati proπlost.Tada osjetim vlastitu duπuOsjetim valove toplineSretan sam, a ti mi se smijeπisto kao prije. Tada znam ponovo Êemo se srestiBog je velik!

IV

Na trenutak

mojoj mami

Majko,pokuπavam, trudim sebiti sretan.Donijeti sreÊu, darovati ju drugima…pogotovo onima koje si voljela i koje ja volim.Ne mogu reÊi da je teπko, ali ipak, misli mi odlutaju.»esto samo na tren…Jedna zraka Sunca,jedno more tuge.

84 /

85

Majci

mami

Kad se budem opraπtao od ovog svijetaNadam se da Êe biti kratkoDa na licu mome neÊe biti boli niti gorËineSamo smiraj jedan.Æelim biti kod kuÊe i sam.Ne æelim gledati suzeOnih koje volim.Idem tamo gdje moji dragi VeÊ dugo Ëekaju da doem.

IV

Lika

Danas su mi opetBlatili viru dide moga(molio sam za njih)PriËali su svaπta(sluπao ih nisam)Misli su moje daleko…U rodnoj LiciTamo di vira»uva nas od vlajaTamo di ‘ajduci joπ noÊu pivaju…K’o nekad!

86 /

87

Slavonija

Dok kloparaju stare traËniceA moji se guraju u „kupeu“Valjda baπ onoga vagonaKoji svake ljetne praznikeMiriπe isto i vozi nas naπimaI platno na klupama se zeleni kao laniUlazimo u nepregledna æitna poljaKoja mi nikada nisu dosadnaOpet piπem prstom po prljavom prozoruNa hodniku vagona.Sve miriπe na slaninu Na SlavonijuMoju baku MarijuI djeda kojega sam bez πeπira vidioJednom dok se umivao na bunaru.VeÊ sav treperim Moji su veseliJedva Ëekam veËeru na bakinomHrastovom stolu πirokomKao Slavonija mirisnomKao i proπloga ljeta.

IV

Didina kuÊa

djedu Tadiji

Odavno je prazna…Joπ samo stari orah.Avlija se smanjila…Bez vesele cike dice.Topli miris konjâzaiskri ponekad u zraku,ali samo ja ga osjetim.Nakrivljeni ambar i drveni plot jezivopodsjeÊaju na staro zapuπteno groblje.Slavonijo moja, nauËi mladeda Zagreb nije vridanjednoga tvoga æitnoga polja!

88 /

89

Slavonija u mom srcu

djedu Nikoli

Kada se sjetim djeda,znao me k’o maloga.Djedovi sijedi brkovii dug kaπalj noÊu.SimpatiËan stranac,star, a tata mi kaæeda je moj i naπ.Sada, kada razmiπljam o njemui pokuπam misliti njegovemisli i æelje,poæelim konje,nov πeπir na glavi,puno zdravog æitau kolima vozim.Sin sjedi pored mene,unuk uzde klima.Æene nas Ëekajuu toploj sobizemljanoga poda.Rakija na stolu,pogaËa joπ vrela.

IV

PriËala mi baka

baki Mariji iz Otoka

Kad sam bio mali,priËala mi baka…Poslije dugog dana,prije veËernje molitve.PriËala mi baka…Dide nije bilo,ali on pazi na mene!PriËala mi je baka,kako jak je bio i πiroke duπe.Svake nedilje iπli su na misu…On me pazi i gleda s Neba…Kao πto dom svoj pazio je od onih koji preziru svog Oca.Prije veËernje molitve,kad sam bio mali…PriËala mi baka.

90 /

91

Bolnica

baki Mari

Gledao sam πumukroz prljavo staklo.Ipak imam sreÊe,moj je krevet prvi do prozora.Lijepa je πuma,tek lista i miriπe.Danima mi nije bitno koliko je sati.Zeleni se πuma,zaustavlja vrijemekao lijepa slika.Ne πkripi viπe moja postelja.Tijelo je izgubilo svu snagu,joπ samo oËi su æive.Staklo se brzo prlja,ili me izdaju i oËi.Zadnje πto mi pruæa ovaj svijetprekrasan pogled, miris mladog liπÊamoje zadnje πume.

Petrinja, proljeÊe 2011.

IV

Kad je otiπla baka

baki Mari

Danas sam se sakrioU jatu od ljudiNisu me vidjeliBio sam istiKao oniBez tika na licuBrbljavog jezikaBez smislene rijeËiDanas sam se sakrioNoÊas neÊu spavati

92 /

93

Maloj babi

baki Barbari

Jednom.Kada zaboraviπ sve:proljeÊa i zime,one tople kiπe, jednu njeænu ruku,radost i tugu.Sjedit Êeπ i πutjeti,gledati u prazno, dok u glavi tvojojredat Êe se slike.Sretna Êeπ biti.Dok sjediπ i πutiπ.

IV

Dvije kuÊe

mom Rikiju

Davno je bilo Kad igrali smo se Skupa Svaki danSada su sjeÊanjaOstala od svegaI iste one dvije kuÊeStrπeJedna pored drugeI gorËina tugeKuÊa jedna pored drugeJa u jednoj samU drugoj tvoja slikaU odoriSamo tvoja slika

94 /

95

Na naπoj Kupi

Rikiju

Nisam znao πto da kaæemNiti da mi suze bjeæe licemNiti da su oko mene ljudiNije istina…Nisam stajao na zemljiNije moglo biti takoAli stajao sam tad na zemljiI zemlja je bubnjala po tvom lijesuSrce se trgalo u prsima mojim©umjelo je u uπimaTo bubnja kiπa i πumi vjetarKoji nekada sluπali smo skupaU naπem Ëamcu, na naπoj Kupi!

IV

Misa u crkvi svete Marije

pokraj sisaËkog groblja

Danas sam bio na nedjeljnoj misi.Bila je vani, na otvorenom.Stajao sam ispod stare lipe.Pored mene bili su moji najdraæi,a moji, koje mi je Nebo pokloniloi koji su veÊ otiπli,bili su tu negdje,meni iza lea iu mojoj duπi.Æivi su bilii grijali srce mojeistom toplinomkao i voljeni koji stajali su tu, uz mene.

22. svibnja 2011.

96 /

97

OËeve pjesme

Kad sam bio dijete ipjevao u πkolskom zboruo partizanskim „pobjedama“,Ëudno mi je biloπto je otac doma o tome πutio.Nikada mi nije doπao na nastup.Pjevao je naπe, slavonske, pjesmedok radio je na dvoriπtu.(Volio sam ga sluπati.)Njegove pjesme su bile toplijeod onih koje sam morao pjevati u πkoli.Sada pjevam oËeve pjesmeu roditeljskoj kuÊi,zajedno s mojom kÊeri.

IV

Snovi

»esto sanjam krv.I budim se sjetan.Nekada sam volio snove.Danju su me roditelji snovima hranili,a noÊu sam sanjaokako letim.Sada kad me snoviznojerado sanjam otvorenih oËiju dok gledam moju kÊerkoju lijepim snovimahranit Êu dok me bude

98 /

99

Treπnje

Danas je Papa posjetioDomovinu mojuSluπao sam πto govoriI brao treπnjeZa moju Anu i Sanju.OsjeÊao sam kako Nebo me gleda…Svi moji koji su tamo!Bio sam sretan,Sluπao OcaDok sam za moje voljeneBrao Njegove treπnje.

4. lipnja 2011.

IV

Nedjelja

Prvo se budim ja.Pola trenutka poslije,Ona se okreÊeI ljubi me u lice.Pored nas spava naπa Ana.Gledamo ju dugo…Krajem oka gledam i nju.Ona se smijeπiKako to samo majka moæe.»ekamo da nam se probudi…Pa se cure lijepo obuku,Mene natjeraju na brijanje,Onako u svom uæurbanom uljepπavanjuNedjelja je i zahvalni smo.KreÊemo na misu.

100

/ 10

1

Njoj

mojoj Sanji

Danas…Dok Ëekali smo kiπuMoje misli daleko su bile…Moæda u Puli, Ili negdje u Slavoniji,Moæda naπ prvi DubrovnikZajedno smo biliTvoja topla rukaSkrila se u mojoj I sigurna si bilaSiguran sam bioTako je i sada Dok Ëekamo kiπu.

IV

Tvoje oËi

Sanji

»esto u mislima svojimvidim tvoje oËi.(Dok tumaram gradom.)Vesele sukao uvijek.Volim ih gledati dugo.Dok tumaram gradom.Ali ljubav ako je i slijepaNe traæi puno „velikih“ rijeËi.

102

/ 10

3

Kako smo se naπli

Sanji

Ne mogu poËeti(kao u pjesmi):„Onoga trena kad sam te ugledao“Ne mogu to reÊi(nije tako bilo)Gledao sam te dugo(nisam ti niπta govorio)Nije to bio strah Mislio sam da Êe te Moje rijeËi uplaπiti(πutio sam)

IV

San

Sanji

Znaπ, sanjao sam te noÊas (znam da znaπ)Opet smo bili skupa(ti mlada, ja star)Oko nas je bila voda(veliko i smrdljivo umjetno jezero)Ispod povrπine vidio sam kroπnje velikih topolaRekao sam ti da si lijepa kao πto su ljudi nekad bili(Ëista si i nisi zla)Ali takav viπe nisam ja.

104

/ 10

5

Posljednji let

Sanji

Znam da Ëekaπ…Moju toplu ruku, ili samo rijeË.Znam da me voliπ.Ali moje oËi..VeÊ dugo su daleko.Tamo gdje jednoga danai ti Êeπ mi doÊi.Nasmijana.Sretna.Zaπto sam zatvorio duπu?»ak i za tebe!Postoji li povratak?Ili joπ samomoj posljednji let.

IV

Mojoj ljubavi

Sanji

Jednom…Kad odem…Daleko od svega.Kad zatvorim oËi.Ti Êeπ ostati…I misliti da si sama.TeÊi Êe vrele suze…Iz oËiju tvojih.Tada moraπ znati…Oduvijek,Volio sam samo tebe!Ljubav je Njegov dar.On mi je dao sreÊuDa te sretnem na mom putu.I ne zaboravi!©to uvijek sam ti govorio…Nikada te neÊu napustiti…To obeÊanje nisu samo rijeËiBog mi je svjedok!

106

/ 10

7

Mojim curama

Ani i Sanji

Gledao sam te dugoTvoje lijepo liceI tvoju toplu duπu.I ljudeKojima nije staloKoji bi se samo poigrali tobom.Njih sam preziraoSkoro do mrænje.Dugo sam te gledaoI rekao sebiNitko ti ne smije nauditi.I od tada si samo moja.Svaki tvoj pogled kaæe mi ljubav.Volim svaki tvoj korakVolim tvoje bojom prekrivene sijedeI naπu curicu koju Bog nam je darovaoLjepπu od svega, neusporedivo ljepπu!

IV

Nek’ bude k’o u pjesmi

prijatelju Vladi

Zimsko predveËerje (vani je noÊ)Koju obasjao je (samo) snijeg.Prijatelj kuca, ulazi, sagnuo se na vratima.To pozdrav je njoj i meni.Vatra pucketa u staroj peÊi (na kojoj ona joπ uvijek kuha).On je (na svom kaputu) donio u naπu kuÊuDa bliæi smo ona i ja(a bliski smo uvijek).PriËamo puno, ona, on i ja (oËima, rijeËima, pokretima, ...)A vatra pucketa u srcima naπimKao u staroj peÊi (na kojoj ona joπ uvijek kuha).

108

/ 10

9

Ljepota je vjeËna

PriËali su svaπtaGovorili…Kako vrijeme lijeËi sve!(πto je vrijeme?)Rekli su mi…To su ideali!(usta su im bila puna hrane)Usput izgubili su emocije.Bilo mi ih je æao.©to da im kaæem,A da oni to razumiju?Stvarno nisam znao.

IV

Mojoj kÊeri

Ani

„Majko, reci mi koje su tebi najdraæe boje?“I mama mi kaæe: „Crvena, bijela i plava.“„Zaπto mama?“„I tvom didi su bile.“Sad kÊi me pita:„Tata reci mi koje su tebi najdraæe boje?“„Crvena, bijela i plava, milo moje!“

110

/ 11

1

IV

POGOVOR (RECENZIJA - LJERKA IHARO©)

U danaπnje je vrijeme mnoπtvo onih koji se usude nazvati same sebe pjesnicima. Dovoljan je jedan redak, strofa da bi povjerovali kako ih je Bog poËastio nevjerojatnim darom iskazivanja osjeÊaja, misli i boli kroz stihove. To nikako nije sluËaj s Robertom TomπiÊem. Trebalo je puno uvjeravanja, dokazivanja i pjesama kako bi sam autor povjerovao da „to“ vrijedi (nisam sigurna je li i sada siguran!). Skroman i samozatajan, u snovima je pronaπao „mjesto“ inspiracije. U toj zemlji Ëudesa naπao je utjehu, skloniπte, prijatelje, poznanike, one kojih viπe nema. Izmeu pjesme i sna i je upravo to: skloniπte, Ëistiliπte, nada da Êe snovi donijeti olakπanje. Zbirka je nastajala godinama, uglavnom noÊu, u trenucima kad je autor bio sam sa sobom i onim πto je u duπi, a motiv za njihov nastanak je brat Ivica. Pjesme su se same, nekako logiËno rasporedile u Ëetiri poglavlja Ëiji naslovi govore o njihovim sadræajima. Prvih dvadeset godina govori o danima rata koji su samo naizgled davni, oni su itekako tu, svugdje oko nas i u nama.Uvodna pjesma Isprika mojoj djeci je jedna od posljednjih pjesama (kronoloπki), ali svojim znaËenjem toliko jaka da je s pravom zauzela to mjesto. Pjesme toga poglavlja, iako intimne ispovijedi, saæimaju u sebi opÊenitu sliku koju su proæivjeli svi stanovnici Republike Hrvatske. Tako se moæemo lako pronaÊi u autorovim pjesmama i prisjetiti kako je to izgledalo.Paloj braÊi iskazuje osjeÊaje, tj. suosjeÊanje sa svima koji su æivot dali, ali i s onima koji su iza njih ostali i æive æivot u kojemu joπ uvijek postoji mjesto za ljude kojih viπe nema.Sasvim logiËan nastavak, Boæe moj, otkriva Ëovjeka koji je spoznao i prepoznao Boga kao utjehu, vaænost vjerovanja da postoji netko koga ne moæemo vidjeti, ali koga itekako moæemo osjetiti, posebno u trenucima tuge, jada i oËaja. Taj Netko moæe pomaknuti sve granice i uËiniti æivot lakπim. Svi autorovi dragi, mrtvi i æivi, pronaπli su svoje mjesto u posljednjem poglavlju, a naslov poglavlja Ljubav je vjeËna upuÊuje na stav da ljubav ne prestaje. Nikada. »ak niti onda kada onoga koga jako volimo, viπe nema. Iako tuæna, ova je zbirka sretna jer svako slovo na papiru komadiÊ je boli manje u duπi!

Ljerka Iharoπ

SADRÆAJ

Predgovor (Mons. Vlado KoπiÊ)

Prvih dvadeset godina

Isprika mojoj djeci Njima koji ne poπtuju Oca Jesen 1991. Na prvoj crti MoπÊenica, 1991. Jutro Povratak ratnika Na groblju branitelja Vukovarsko grobljePaloj braÊi

Oni i mi Put, putokazi, istina i æivot Braniteljska »ovjek LiπÊe (paloj braÊi) Nedovrπeni snovi Praπina u nosu Magla Molitva Domoljubni snovi Pjesma Pjesma mom neprijatelju BauπtelciBoæe moj

DjeËje oËi Moj Boæe! Jedna molitva Sad znam da sam mali Kaæu Jutro

Ponor Vrata Ruke Misli Tuga Jutarnja cigareta Rosulja Misli SamoÊa Let Pijesak Sam Kiπa ili pas Sanjam Oni isti PriËaju nam povijest Povlaπtene mirovine Jednoga dana NoÊNeostvareni snovi

Isusu PobjeÊi Put Tebi U bolnici Mladima Tek tada Ocu Povratak OcuLjubav je vjeËna

Pismo Mom bratu Bratu »ekaj me... joπ malo Naπa pjesma Na trenutak

Majci Lika Slavonija Didina kuÊa Slavonija u mom srcu PriËala mi baka Bolnica Kad je otiπla baka Maloj babi Dvije kuÊe Na naπoj Kupi Misa u crkvi svete Marije OËeve pjesme Snovi Treπnje Nedjelja Njoj Tvoje oËi Kad smo se naπli San Posljednji let Mojoj ljubavi Mojim curama Nek’ bude k’o u pjesmi Ljepota je vjeËna Mojoj kÊeriPogovor (recenzija - Ljerka Iharoπ)

CIP zapis dostupan u raËunalnome katalogu Nacionalne i sveuËilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 777852

ISBN - 978-953-6668-53-3

Bar code