Bilten HDKP-a · Na kraju pročitajte kako bi mogla izgledati prevoditeljska igra prijestolja. U ovom broju, doduše, nećete saznati tko će iz nje izaći kao pobjednik, ali uvijek

9SadržajTema broja:Usmeno prevođenje na daljinu

Jeste li znali?

Novosti iz HDKP-a

Pogled izvana

Bilten HDKP-a

broj 9 / lipanj 2019.

© L

ight

peel

- Fo

tolia

.com

Tema broja: Usmeno prevođenje na daljinu

Bilten HDKP-a 9. broj / lipanj 2019.2

Riječ uredništvaNovi broj biltena posvetili smo usmenom prevođenju na daljinu – temi koje smo se u prethodnom broju već dotakli iz perspektive profesionalnih standarda i etike. Ovim smo brojem nastojali rasvijetliti i ostale aspekte ove nove pojave u svijetu konferencijskog prevođenja koja bi u mnogočemu mogla odrediti budućnost profesije. Ako vam dosada nije bilo posve jasno što se krije iza pojma usmenog prevođenja na daljinu, naš će vam uvodni članak pružiti opsežan pre-gled različitih oblika te vrste prevođenja. Službeno stajalište struke s nama je podijelio član AIIC-ove radne skupine za usmeno prevođenje na daljinu, gospodin Klaus Ziegler. Budući da su nove tehnologije vrlo važan element usmenog prevođenja na daljinu, porazgovarali smo i s onima koji o tome znaju više od nas jer se bave tehničkim aspektom našeg posla, a to su predstavnici kongresnih servisa. Donosimo vam, naravno, i mišljenje i iskustva naših članova, a jedna se naša pretpristupnica glavnom temom pozabavila iz sasvim drugog kuta gledišta. Naravno da ćete i u ovom broju moći uživati u našim redovnim rubrikama „Jeste li znali” i „Pogled izvana”, te saznati što ima novoga u HDKP-u. Na kraju pročitajte kako bi mogla izgledati prevoditeljska igra prijestolja. U ovom broju, doduše, nećete saznati tko će iz nje izaći kao pobjednik, ali uvijek slijedi nova sezona…

Mnogi su se konferencijski prevoditelji našli u jednoj od sljedećih situacija:

• Prevoditelji sjede u kabinama u kon-ferencijskoj dvorani i rade, ali stol je oko kojeg obično sjede sudionici sastanka prazan. Umjesto toga ispred svake kabine nalaze se veliki moni-tori. Dva najveća, izdužena monitora u sredini prikazuju svaki po jednu stranu stola oko kojeg sudionici sjede za večerom i razgovaraju, tako da su lica svih sudionika vidljiva. Pokraj tih ekrana nalazi se nekoliko manjih na kojima se, između ostalog, vidi izbli-za lice govornika. Sklop ekrana daje kompletan pregled situacije koja se odvija u sali za večeru u istoj zgradi, a zvuk u slušalicama isti je kao da se sastanak zbiva u dvorani u kojoj su prevoditelji.

• U sobi su postavljene kabine u kojima sjede prevoditelji, a ispred kabina jest omanji monitor na kojem se prenose zbivanja u dvorani za sastanak u istoj zgradi. Bočno se vidi stol za kojim dvi-je strane u razgovorima sjede jedna nasuprot drugoj, tako da se lica sudi-onika vide iz profila, a glavne govorni-ke, koji sjede u sredini, dijelom zakla-njaju osobe koje sjede do njih. Zvuk u slušalicama iste je kvalitete kao da su kabine u dvorani za sastanak.

• Na međunarodnom kaznenom sudu prevoditelji sjede u svojim kabinama. Suci i odvjetnici jesu u sudnici, ali svjedok svjedoči videovezom na da-ljinu. Čeka se da tehničari uspostave vezu. Napokon počinje svjedočenje iako se povremeno veza prekida. Zvuk i slika nisu idealni, ali prevodite-lji, svjesni ozbiljnosti situacije i svoje odgovornosti, daju sve od sebe i uz povećani napor uspijevaju ispuniti svoj zadatak.

To su samo neke od situacija koje se mogu svesti pod zajednički nazivnik: usmeno prevođenje na daljinu. Razvo-jem tehnologije prevođenje na daljinu upotrebljava se sve češće, a razlozi su različiti: od želje da sudionici sastanka razgovaraju u intimnijem i ugodnijem ozračju, preko nemogućnosti dovođe-nja svjedoka na sud zbog zdravstvenih ili drugih razloga, do želje organizatora da uštedi novac koji bi inače potrošio na putne troškove i smještaj prevoditelja.

O čemu je točno riječ

Prevođenje na daljinu obuhvaća vrlo različite scenarije, s velikim varijacija-ma u kvaliteti i količini senzornog ulaza i s različitim mogućnostima učinkovi-tog timskog rada. AIIC (Međunarodno

društvo konferencijskih prevoditelja koje skrbi o kvaliteti prevođenja i etici u našoj profesiji te brani dobrobit i interese konferencijskih prevoditelja) prepoznao je sljedeće oblike prevođe-nja na daljinu1:

Telekonferencijsko prevođenje, gdje se jedan ili više sudionika nalazi na uda-ljenoj lokaciji, a prevoditelj izravno vidi ostale sudionike. Dijeli se na:1. videokonferencijsko prevođenje,

gdje prevoditelj neke od sudionika, koji se nalaze na udaljenoj lokaciji, vidi posredstvom videoveze, a ostale vidi izravno

2. audiokonferencijsko prevođenje, gdje prevoditelj ne vidi govornika, ali vidi neke ili sve ostale sudionike.

Izmješteno usmeno prevođenje (Remo-te Interpreting), gdje se prevoditelj ne nalazi na istoj lokaciji na kojoj se održa-va skup i ne vidi sudionike izravno. Dijeli se na:1. izmješteno prevođenje s pomoću

videoveze – prevoditelj vidi govor-nika preko videa, ali ne vidi ostale sudionike

1 Izvršni odbor. "AIIC Position on Distance Interpreting". aiic.net 7. ožujka, 2018. Pristupljeno 6. svibnja, 2019. <http://aiic.net/p/8538>.

UKORAK S VREMENOM – USMENO PREVOĐENJE NA DALJINUNapisale Zvjezdana Kastrapeli i Sanja Matešić

Tema broja: Usmeno prevođenje na daljinu Tema broja: Usmeno prevođenje na daljinu


2. izmješteno prevođenje s pomoću audioveze – prevoditelj ne vidi ni govornika ni ostale sudionike.

Ljepša strana medaljePromotrimo prevođenje na daljinu iz kuta samih konferencijskih prevodite-lja. Uz kvalitetnu opremu i primjerene fizičke uvjete rada ono dakako pruža mnoštvo prednosti. Tu je ponajprije mogućnost da i konferencijski prevo-ditelji u skladu sa suvremenim poslov-nim trendovima dobiju mogućnost da rade od kuće. Osim vlastite udobnosti i manje razine stresa jer smo u poznatoj okolini koju možemo prilagoditi po-trebama svoje struke, svakako će nam laknuti jer ne moramo putovati, barem ne onoliko često koliko je to danas uo-bičajeno. Izbjeći ćemo stres koji nastaje zbog propuštenih letova, nejasne ko-munikacije ili nepredviđenih okolnosti u zračnim lukama, a nekima od nas za-sigurno neće nedostajati prepipavanje koje ponekad trpimo u sklopu mjera sigurnosti.

Treba spomenuti da i kad radimo u svom poslovnom sjedištu, nije uvijek sve bajno i sigurno će nam barem jedan kamen pasti sa srca ako ne moramo ići u prometnu gužvu i uštedimo si nevolje pri traženju parkirnog mjesta ili zbog za-kazivanja sustava javnog prijevoza baš onda kad nam najviše treba. Pri tome ne treba smetnuti s uma naše kolege i kolegice diljem svijeta koji žive u mega-lopolisima kakav je na primjer Istanbul (15 milijuna stanovnika, uz dnevne mi-gracije broj se penje na više od 20 mili-juna) ili Tokyo (13 milijuna stanovnika). Kao i našim naručiteljima i nama ide u prilog to što ćemo uštedjeti novac i živ-ce ako ne budemo morali putovati, re-zervirati karte i smještaj, pakirati kofere i živjeti po hotelima. Nadalje, kod kuće je moguće prilagoditi visinu i udaljenost stolca i ekrana, pa čak imati i podložak za noge, da i ne spominjemo grijanje i

klimu za koje znamo koliko problema mogu uzrokovati u kabinama. Svakako je tu i čimbenik dobrog zdravlja, naime mogućnost da izbjegnemo razne viruse i klice kojih u kabini ne manjka, osobito ako uz-memo u obzir broj ljudi koji se koristi istom opremom. Budući da radimo od kuće, nema potrebe za frizurom, šminkom, odijelom i kravatom. Za neke od nas privlačna je ideja prevođenja u udobnoj sportskoj odjeći, možda i kućnom ogrtaču i pa-pučama, dok neke druge neodoljivo privlači slika prevođenja iz vlastite viken-dice ili s broda na pučini mora. U tom smislu nema ograničenja, pitanje je samo vremena kad će i to postati moguće. Ne treba zanemariti ni to što ćemo se dobro osjećati s obzi-rom na to da smo smanjili svoj ugljični otisak.

Unatoč svemu navedenome vjerojatni-je je da ćemo još dugo morati putovati i raditi u kabinama na lokacijama koje su udaljene od konferencijske dvorane nekoliko katova ili ulica, ako ni zbog čega drugog a ono zbog povjerljivosti informacija, zaštite podataka i drugih sigurnosnih mjera. No, to je i dalje pre-vođenje na daljinu i ima svoje zahtjeve.

Razlozi protivljenja

Druga su strana medalje naravno ne-dostaci ovakve vrste prevođenja. Već i na samu pomisao da bi veza mogla biti loša, ton pucati ili biti prepun šumova, diže nam se i tlak i kosa na glavi. I uz najbolje uvjete naš je posao iznimno zahtjevan, kad se tome doda dugi popis svega onoga što može poći po zlu, mnogi će od nas dvaput promisliti prije prihvaćanja angažmana. Među nedostacima je svakako i nabava sku-pe, sofisticirane opreme i većeg broja ekrana, kao i nemogućnost izravne ko-munikacije s tehničarima. Nadalje, tu je i neujednačena kvaliteta tona, posebno onda kad se tijekom konferencije osim

govornika u dvorani uključuju i drugi govornici diljem svijeta s pomoću vi-deoveze. Koliko god ekrana imali na raspolaganju, nikad ne možemo imati pregled nad svime što se događa u dvo-rani, a da i ne spominjemo da ekrane odnosno kamere postavlja i usmjera-va netko drugi s kime u ovom slučaju nemamo izravnu vezu. Uz to, u našem je poslu iznimno bitna interakcija go-vornika s publikom kao i neverbalna komunikacija, a obje vrlo često izmiču kamerama. Najstrašnije od svega, a sigurne smo da ste doživjeli barem jed-nom ili o tome imali noćnu moru, jest da radimo i radimo, a slušatelj iz tko zna kojeg razloga ništa ne čuje. Ili se samo sjetite situacija u kojima ste zbog loše kvalitete zvuka bili primorani potencio-metar odvrnuti do kraja i time izgubiti onaj nužan manevarski prostor za rad, odnosno izgubili ste potrebnu kontrolu nad jačinom zvuka.

Nije zgorega nedostacima pribrojiti i vrlo važan uvjet – tišinu u radnom pro-storu. Možemo li je osigurati kod kuće gdje žive i drugi ljudi (i kućni ljubimci) osim nas? Hoće li se naša djeca i ostali članovi obitelji moći nositi sa zahtjevi-ma našeg posla u svom domu? Kako osigurati povjerljivost? Kako provjeriti pridržavamo li se pravila struke i etičkih

Auto

r ilu

stra

cije

: Dub

ravk

o Ka

stra

peli

„Zaboravite na logističke zahtjeve an-gažiranja prevoditelja – oni sad mogu raditi za vas na daljinu! Čak i s Fijija. I svi zadovoljni”. – Izvadak iz reklame s mrežne stranice Agencije za organiza-ciju događanja Interactio.



standarda? I možda najteže pitanje, kako raditi u timu ako smo fizički raz-dvojeni? Svi znamo koliko nam je važna suradnja u kabini i kako je teško kad ona zbog ovog ili onog razloga izostane.Tu je također stalni i sveprisutni pro-blem nerazumijevanja prirode našeg posla u čijem je središtu komunikacija, kako verbalna tako i neverbalna, naime ni najsofisticiranija oprema ne može popraviti lošu komunikaciju na razini samih govornika, njihove interakcije s publikom, nedovoljno jasne poruke, šuma u komunikacijskom kanalu ili potpunu nezainteresiranost osobe koja izlaže za primatelje kojima upućuje svo-ju poruku.

Potrebna je standardizacija

Slijedom navedenoga u središtu je pozornosti pitanje standardizacije ne samo opreme i kabina (ISO standardi), nego i općenito prevoditeljskog rada na daljinu te uspostava zajedničkih pravila koja pridonose boljoj kvaliteti prevo-đenja, ali jednako tako i zdravlja pre-voditelja. U tom smislu važno je znati da je AIIC uspostavio radnu skupinu za usmeno prevođenje na daljinu koja je izradila AIIC-ove smjernice za ovu vrstu prevođenja. U ovom broju donosimo i intervju s našim kolegom iz Njemačke, članom ove AIIC-ove radne skupine, Klausom Zieglerom.

AIIC-ove smjernice govore o uvjetima rada konferencijskih prevoditelja na konferencijama koje se održavaju uz

korištenje videoveze, a ne odnose se na audiokonferencije ni na prevođenje telefonskih razgovora. Obuhvaćaju lo-kaciju, dostupnost konferencijskog teh-ničara, namještaj i opremu u kabinama, dostupnost relevantnih dokumenata, povjerljivost i zaštitu podataka, kao i zaštitu osobnih podataka, brifing, snimanje i prijenos preko interneta, internu komunikaciju, ekrane, posebne uvjete za prevoditelje znakovnog jezika, tehničke preduvjete, upravljanje mikro-fonom, audiofrekvenciju, sprečavanje akustičkog feedbacka i akustičkog šoka, poništavanje akustičke jeke, zvukove iz vanjskih izvora, kvalitetu slike, sinkroni-zaciju slike i zvuka (usnice govornika) i latentnost (vremenski razmak između slike i zvuka te vremenski razmak iz-među izvornog govora i trenutka kada slušatelji primaju prijevod). Uz smjer-nice su objavljene i definicije ključnih pojmova te kontrolna lista pitanja o kojima prevoditelj treba voditi računa pri sklapanju ugovora. Budući da su smjernice vrlo opsežne, ukratko ćemo navesti samo neke od njih.

Lokacija i tehnički uvjeti radaKada je riječ o lokaciji, preporuka je da svi konferencijski prevoditelji bu-du u istom prostoru, koji bismo mogli nazvati prevoditeljskim centrom (tzv. distance interpreting hub). To im omo-gućuje da neometano međusobno komuniciraju, surađuju i izmjenjuju se za mikrofonom uz prisutnost tehničara.

Pružatelj usluge koji organizira prevodi-teljski centar i/ili platformu odgovoran je za kvalitetan i neprekinut prijenos podataka, čuvanje povjerljivosti svih komunikacija te dostupnost dokume-nata koji se prikazuju na konferenciji, a koje prevoditelji moraju vidjeti uživo. Također mora osigurati odgovarajuće radno okruženje i prevoditeljske konzo-le, po mogućnosti prema ISO standar-dima. S obzirom na veće kognitivno op-terećenje prevoditelja broj prevoditelja u takvoj situaciji mora biti veći nego na konvencionalnim konferencijama. Smjernice nadalje detaljno opisuju fizičke i tehničke uvjete rada. Prije kon-ferencije za prevoditelje treba organizi-rati „tehnički brifing” i uputiti ih u rad s platformom, a prevoditelji trebaju biti plaćeni za vrijeme koje su na to utro-šili. Klijenti trebaju unaprijed isprobati platformu, a preporuča se i da se održi proba u kojoj sudjeluju prevoditelji, govornici i organizatori. Za vrijeme kon-ferencije potrebno je osigurati komuni-kaciju između prevoditelja i tehničara, prevoditelja i moderatora skupa, svih prevoditelja koji se koriste istim izla-znim kanalom te svih prevoditelja koji rade na istom događanju. Na ekranima prevoditelji trebaju vidjeti panoramski pregled dvorane, zatim lice govornika, moderatora ili sudionika konferencije koji upravo govori te do-kumente koji se prikazuju sudionicima. Ekrani mogu biti smješteni ili u svakoj kabini, ili se veći ekrani mogu smjestiti ispred niza kabina. Slika mora biti kvali-tetna, a prevoditelj mora imati moguć-nost namještanja kontrasta i svjetla. Uz to postoje i posebne odredbe za prevo-ditelje znakovnog jezika. Kada je riječ o upravljanju mikrofo-nom, idealno je da u svakom trenutku bude uključen samo jedan mikrofon. To je posebno važno tijekom interak-tivnih rasprava gdje se govornici brzo izmjenjuju. Uvijek mora postojati oso-ba koja može po potrebi isključiti sve ostale mikrofone osim onoga kojim se koristi osoba koja trenutno govori. Sustav mora imati mogućnosti uprav-ljanja drugim zvukovima u dvorani, na primjer zvukovima tipkovnica ili mobil-nih telefona.

Izvo

r fot

ogra

fije:

ID k

ongr

es

Klasično opremljena konferencijska dvorana mogla bi postati stvar prošlosti



Solidarnošću protiv dehumanizacije

Velike organizacije poput europskih institucija imaju mogućnosti osigurati uvjete u skladu s navedenim smjernica-ma, no postavlja se pitanje što će biti s organizatorima konferencija čije su mo-gućnosti, a osobito poznavanje načina rada konferencijskih prevoditelja i uvje-ta koji su im potrebni, daleko manje. Tu će više nego ikada biti potrebna dobra sindikalna organiziranost i solidarnost konferencijskih prevoditelja kako bismo se izborili za prihvatljive uvjete rada.

I na kraju, treba reći da nas prevođenje na daljinu, uz sve prednosti, dehuma-nizira. U budućnosti bi se mogle do-gađati situacije poput one za koju sam jednom davno čula od kolegice iz jedne europske zemlje: organizator konferen-cije naručio je od jedne službe kabine i opremu za konferencijsko prevođenje. Kada je počela konferencija, organiza-tor je u panici nazvao tu službu i pitao zašto nema prijevoda. Odgovor je bio: jer niste naručili prevoditelje. Organi-zator je zaprepašteno uzvratio: „Pa mi-slio sam da su kabine već opremljene prevoditeljima!”

Slijede dvije korisne poveznice:

Video Klaus Zieglerhttps://aiic.net/page/8739/video-hel-ping-interpreters-better-understand-the-challenges-of-remote-interpreting/lang/1

AIIC-ove smjernice za usmeno prevo-đenje na daljinu (verzija 1.0). https://aiic.net/page/8734/aiic-guide-lines-for-distance-interpreting-versi-on-1-0/lang/1

Tehnološke inovacije danas oblikuju rad-ne procese u gotovo svim područjima ljudskog djelovanja, a automatizacija više nije ograničena na tvornice i pro- izvodnju robe, nego je debelo zakoračila u intelektualnu sferu. Konferencijsko prevođenje nije ostalo po strani, pa tako napredak u tehnologiji koja omogućuje prevođenje na daljinu predstavlja najve-ću novost u profesiji od razvoja opreme za simultano prevođenje 20-ih godina prošlog stoljeća. AIIC je prošle godine izdao službeno stajalište, a u siječnju ove godine i smjernice koje se tiču standarda i preporuka primjenjivih na radne uvjete za simultano prevođenje na daljinu.

Prevođenje na daljinu odnosi se na pre-vođenje s lokacije različite od one na kojoj se nalaze govornici/e1, odnosno one na kojoj se odvija sastanak, a koje je omogućeno preko informacijske i komunikacijske tehnologije, pri čemu je prevoditelji/ca/ma dostupan samo zvuk (audio) ili zvuk praćen slikom (video). Što se tiče lokacije prevoditelj/ic/a, tri su moguće opcije: druga prostorija u istoj zgradi, centralna lokacija na kojoj se nalaze svie prevoditelji/ce i tehnička podrška (hub) koja se može nalaziti u bilo kojoj zemlji i, kao treće, vlastiti dom. Prve su dvije opcije, naravno, mnogo skuplje jer opet podrazumijevaju izmje-štanje prevoditelj/ic/a, prevoditeljsku infrastrukturu i tehničku podršku te nije teško pretpostaviti kako će puno popu-larnija opcija za klijenta biti ova zadnja.

U posljednjih se deset godina na trži-štu bilježi sve veća potražnja za ovom vrstom prevođenja, što ne čudi – ono je klijentima privlačno prvenstveno zato što omogućuje znatno smanjenje troš-kova puta i smještaja za prevoditelj/ic/e i opreme te osoblja za podršku prevo-đenju. Prevođenje na daljinu rješava i čest problem prostora koji mora biti osiguran za prevoditelj/ic/e i opremu, a eliminira i brigu koju podrazumijevaju ponekad komplicirane sigurnosne mje-re i ograničen pristup lokaciji radi sigur-nosti. Tu su i neke druge prednosti za klijente, poput mogućnosti angažmana u vrlo kratkom roku te potencijalnog prijenosa velikog dijela odgovornosti na prevoditelja/icu, o čemu će biti riječ kasnije.

Za ili protivKolegice i kolege imaju različita stajali-šta o novim tendencijama u profesiji. Za neke će to značiti kraj stresa koji nose putovanje i stalna promjena lokacije; laknut će im što ne moraju više gubiti vrijeme, energiju i prtljagu po aero-dromima, bojati se letova i terorizma, spavati svaki tjedan u drugom hotelu i biti odvojenie od obitelji. Ekološki entu-zijasti zanose se smanjenjem ugljičnog otiska profesije. Za osobe s invalidi-tetom ovo bi mogao biti veliki korak u dostupnosti posla. Osim toga, nekie koleg/ic/e navode kako preferiraju biti na zasebnoj lokaciji, a ne neprestano

izloženei ometanju uzrokovanim dola-skom i odlaskom sudionika konferen-cije, tuđim telefonskim razgovorima ispred kabine te ostalim faktorima koji smanjuju kvalitetu prijevoda. U tom kontekstu zvuči privlačno prevoditi iz udobnosti i sigurnosti vlastitog doma, u potpuno predvidljivom okruženju i uvjetima iza kojih stojimo mi sami. Iz ove perspektive fleksibilnost prevođe-nja od kuće definitivno ima prednosti.

Međutim, nekie koleg/ic/e skeptičnie su prema ovakvom osuvremenjavanju profesije iz raznih razloga. Postoji boja-zan da će nova tehnologija učiniti pro-fesiju još anonimnijom, na tragu onoga što se zbivalo 50-ih godina prošlog sto-ljeća kada je konsekutivno prevođenje postepeno zamijenjeno simultanim: prevoditelji/ce su se protivilei, u strahu da će biti percipiranie kao strojevi te su preferiralei konsekutivu, bojeći se mehanizacije i depersonalizacije. Pre-vođenjem na daljinu prevoditelj/ica će i doslovno postati nevidljiv/a, što će ju/ga dodatno dehumanizirati. Nadalje, budući da je znatan dio komunikacije neverbalan, prevoditelji/ca/ma je jako bitno da mogu samei odlučiti što će i koga gledati tijekom prevođenja, a u prevođenju na daljinu velik dio toga bit će izgubljen, s obzirom na to da će o reproduciranoj slici (ako je bude) odlu-čivati netko drugi. Povratna informacija slušatelj/ic/a, ne nužno formalna, već u obliku promatranja načina na koji

IZ DRUGOG KUTANapisala Dunja Bakić

https://aiic.net/page/8739/video-helping-interpreters-better-understand-the-challenges-of-remote-interpreting/lang/1




https://aiic.net/page/8734/aiic-guidelines-for-distance-interpreting-version-1-0/lang/1





sluštalji/ce reagiraju i kako i koliko slu-šaju, također će biti uskraćena. Dvije zasebne studije, koje su se bavile pre-vođenjem na daljinu, a koje su proveli Barbara Moser-Mercer2 i Takis Mouzu-rakis3, sugeriraju da su upravo ovi as-pekti najproblematičniji za prevoditelj/ic/e. Također, pođe li bilo što po krivu, mnogo je lakše intervenirati na lokaciji konferencije, a spoznaja da smo daleko od mjesta događaja smanjuje stupanj osjećaja kontrole i vladanja situacijom te podiže razinu stresa. Osim toga, studije bilježe pad koncentracije i veću stopu grešaka tijekom zadnjih deset minuta tridesetominutne smjene. Tije-kom prevođenja na daljinu prevoditelji/ce su pod većim stresom, prijavljuju sla-biju moć koncentracije, bilježi se porast glavobolje i vrtoglavice te osjećaj otu-đenja. Ovo posljednje, osim negativnog učinka na mentalno zdravlje, ukazuje i na širi društveni problem: naime, prevo-đenje je uvijek plod kolektivnog truda i rada, a rascijepanošću tima i izolacijom prevoditelj/ic/a oslabit će mogućnost udruživanja, kako unutar jedne kabine, tako i na puno široj razini, a najbolji primjer koliko je to važno u borbi za pravedne radne uvjete pokazalo je je-dinstvo prevoditelj/ic/a u EP-u prošle godine.

Osnovni tehnički uvjeti Za rad od kuće bit će potrebno zadovo-ljiti ‘osnovne tehničke uvjete’: izolirana prostorija, prijenosno računalo s brzom internetskom vezom, mikrofon i sluša-lice koji mogu reproducirati frekvencije između 125 i 15000 Hz, udoban stolac i stol s prostorom za računalo i dokumen-te, adekvatno svjetlo, ali i neke manje očigledne stvari, primjerice zaštitu protiv jeke i akustičnog šoka. Naravno, morat će postojati i rezervna oprema u slučaju da osnovna zakaže te dodatna internet-ska veza. Već je sada jasno da ovakva infrastruktura nije ni jeftina ni jedno-stavna, a u vlasitom domu morat će je osigurati samie prevoditelji/ce. Ne smi-jemo zaboraviti ni ostale elemente koji se ‘podrazumijevaju’, a koje prevoditelj/ica u svom domu mora osigurati o svom trošku, poput struje, vode ili zvučne izolacije sobe u kojoj se prevodi. Jedan od izuzetno važnih aspekata ovakvog načina rada jest pitanje odgovornosti,

konkretnije, tko preuzima odgovornost ako, primjerice, pukne veza, pokvari se računalo, ako počnu radovi na cesti ili ako nestane struje, kao i tko pokriva zdravstveno osiguranje i zaštitu na radu. Ova pitanja mogu vrlo lako potpasti pod sivu zonu radnih uvjeta, koji često ne idu na ruku radnicama, stoga će biti ključno jasno ih odrediti ugovorom prije svakog angažmana ovakve vrste.

Žensko zanimanjeKonferencijsko prevođenje pretežno je žensko zanimanje – prema recentnim statistikama (AIIC) žene čine čak više od tri četvrtine profesije. Većinski ženskih zanimanja ima mnogo, no ono što ra-zlikuje upravo ovu profesiju, jest njezin status. Naime, konferencijsko prevođe-nje jedna je od rijetkih ženskih profesija koja se smatra prestižnom. Uz to, po-gledamo li tim koji se sastoji od prevo-diteljica + tehničara, žene su na bolje plaćenoj i cijenjenijoj poziciji od muška-raca. Živimo u društvu do srži prožetom nejednakošću, koje smatra da je žena biološki i društveno predodređenija da poslužuje kavu u avionu, nego da tim avionom upravlja. Tako žene još uvijek zarađuju manje od muškaraca, primaju manju plaću za iste poslove, a unutar radnih odnosa muškarcima i ženama dodijeljeni su različiti zadaci, to jest one za koje je potreban viši stupanj obrazovanja ili odgovornosti obavljaju muškarci. Primjera je beskonačno mno-go – chefovi i kuharice, tajnice i direk-tori, medicinske sestre i liječnici, modni dizajneri i tekstilne radnice, samo su neka od zanimanja kojima caruje rodna neravnopravnost. U kontekstu ovakve rodne diskriminacije te ograničavanja pristupa ženama visokoprofilnim i elitnim zanimanjima konferencijsko je prevođenje iznimka te sadrži za žene emancipatorni potencijal.

Protiv povratka u kućuIzmještanje posla u kućnu sferu koje prevođenje na daljinu podrazumijeva donijet će prevoditelji/ca/ma, kao i svim radnici/a/ma pogođenim fleksibilizaci-jom radnih uvjeta, novu razinu eksploa-tacije. No, budući da historijski kuća nije isto mjesto za ženu i muškarca, ni rad od kuće neće imati jednake implikacije,

odnosno prevoditeljice će, osim kao radnice, biti dodatno eksploatirane kao žene. Naime, prije nego što su žene dobile mogućnost uključiti se u tržište rada, obavljale su neplaćeni kućanski i reproduktivni rad u izolaciji svog doma. Kako navodi feministikinja Silvia Federici u manifestu ‘Nadnice protiv kućanskog rada’, objavljenom 1975. godine, kućan-ski se rad uvelike razlikuje od bilo koje druge vrste rada jer ne samo da je ne-plaćen i nametnut ženama, nego je na-turaliziran, to jest pretvoren u biološku, unutarnju potrebu i težnju svake žene, u intrinzični dio ženskog karaktera, odraz njene ljubavi i brige za obitelj, čime mu je zanijekan status rada.4 Budući da izlaskom na tržište rada ovaj neplaćeni, nevidljivi rad nije nestao, prenošenjem posla u vlastiti dom prevoditeljice će morati zapravo obavljati dva posla na istom radnom mjestu, čime će se grani-ca između plaćenog i neplaćenog rada još više zamagliti, radni će uvjeti postati lošiji, a kućanski rad nevidljiviji. Pritom će svaka žena neminovno biti u stalnoj dvojbi kojem poslu dati prednost s ob-zirom na to da se plaćeni posao mora obaviti, a neplaćeni se podrazumijeva i nužan je kako bi obitelj funkcionira-la. Nije slučajnost da većina kolegica usmenih prevoditeljica koje putuju uz osmijeh govore kako se idu odmoriti na posao; povratkom u kućnu sferu za žene tako rijedak status jednakosti ili čak bo-lje pozicioniranosti na radnom mjestu bit će doveden u pitanje.

Upravo je zato ključno da prevoditelji, a posebno prevoditeljice, koje većinski čine ovu profesiju, podignu svijest o ovom aspektu tehnološkog napretka te shvate kabinu kao kolektivno mjesto borbe za obranu stečenih radnih uvjeta i statusa na tržištu rada te za njihovo unapređenje.

1 U skladu sa suvremenim tendencijama jezične rodne ravnopravnosti te sadržajem članka autorica je primijenila jedan od mogu-ćih pristupa rodno osviještenom jeziku.2 https://aiic.net/page/1125/remote-i nterpreting-assessment-of-human- factors-and-pe/lang/13 https://aiic.net/page/1173/vision-and- presence-in-remote-interpreting/lang/14 Silvia Federici, Wages against Housework, Falling Wall Press, 1975



Klaus Ziegler samostalni je konferen-cijski prevoditelj s profesionalnim sje-dištem u Hannoveru u Njemačkoj i od 2000. godine član je AIIC-a. Član je nje-gova Odbora za tehnička i zdravstvena pitanja te Radne skupine koja je izradila Smjernice za usmeno prevođenje na daljinu. S gospodinom Zieglerom po-razgovarali smo o stanju stvari na trži-štu usmenog prevođenja na daljinu te o ulozi i zadatku AIIC-ove radne skupine za usmeno prevođenje na daljinu.

HDKP: Gospodine Ziegleru, hvala Vam što ste pristali na razgovor. Član ste AIIC-ove radne skupine za usmeno prevođenje na daljinu (Taskforce on Distance Interpreting). Mnogi s ovim pojmom povezuju scenarij u kojem konferencijski prevoditelj sa slušali-cama i mikrofonom sjedi kod kuće za svojim računalom i prevodi stručni skup koji se odvija 500 kilometara dalje ili čak na drugom kontinentu, dok njegovi kolege, rasprostranjeni po cijelom svije-tu, također sjede kod kuće i čine isto. Je li takav scenarij čista utopija?K.Z.: Tehnološki gledano, s pomoću da-našnje ponude platformi koje se teme-lje na oblaku takav je scenarij načelno izvediv i stoga nije utopija. Na temelju informacija iz različitih dijelova svijeta

kojima raspolažemo moramo pretpo-stavljati da su takvi scenariji već postali dijelom naše stvarnosti. Stoga kao kon-ferencijski prevoditelji individualno, ali i kolektivno u okviru strukovnih udruže-nja poput AIIC-a, stojimo pred izazovom pozicioniranja spram takve tehnološke mogućnosti koja otvara mnoga pitanja. S jedne strane takva rješenja bez sum-nje pružaju nove mogućnosti, poput pristupa drugim ili novim tržištima, uštede vremena zbog toga što se više ne mora putovati na mjesto i s mjesta održavanja skupa, a otpadaju i troškovi za klasičnu konferencijsku tehnologiju itd. S druge strane treba jasno sagledati izazove i rizike povezane s takvim obli-kom pružanja usluge konferencijskog prevođenja: Utječe li usmeno prevo-đenje u prostoru s akustički otežanim uvjetima na kvalitetu prijevoda? Koje su posljedice prostornog razdavanja prevoditeljskog tima te time poveza-nom ograničenom mogućnošću interakcije između partnera u timu? Može li usmeni prevoditelj u takvom scenariju svojim klijentima mirne savjesti jamčiti povjerljivost informacija koje je dobio u okviru obavljanja svog posla? Kakva će biti percepcija o konferencijskim prevo-diteljima ako oni svoje usluge više ne budu pružali u profesionalnom okruže-nju, već iz svoje kuhinje, spavaće sobe ili iz svog vrta?

HDKP: Kako je došlo do osnivanja AIIC-ove Radne skupine za usmeno prevo-đenje na daljinu? Koliko članova broji i koji joj je zadatak?K.Z.: Radna skupina za usmeno prevo-đenje na daljinu osnovana je s ciljem da služi kao središnja kontaktna točka za sva pitanja u vezi s usmenim prevođe-njem na daljinu, da prati razvoj tržišta te da koordinira aktivnosti AIIC-a gle-de ovog novog oblika pružanja usluga konferencijskog prevođenja. Sastoji se od po jednog predstavnika iz sljedećih skupina i odbora:Izvršni odbor, Savjetodavni odbor, Od-bor za tehnička i zdravstvena pitanja,

skupina za ISO standarde, Istraživački odbor, samostalni usmeni prevoditelji, usmeni prevoditelji koji djeluju kao še-fovi prevoditeljskih ekipa, stalno zapo-sleni usmeni prevoditelji.Cilj je takvog sastava da se uključi što više relevantnih interesnih skupina koje postoje unutar AIIC-a te da broj članova radne skupine istovremeno ne bude toliki da onemogućuje njezino nesme-tano djelovanje.

HDKP: Smjernice za usmeno prevo-đenje na daljinu koje je AIIC objavio u siječnju 2019. godine predstavljaju je-dan od najvažnijih rezultata vašeg rada. Kako su nastale i koje osnovne aspekte obrađuju?K.Z.: Smjernice za usmeno prevođe-nje na daljinu razvijene su u drugoj polovici 2018. godine na zahtjev Iz-vršnog odbora AIIC-a. Nakon što je prethodno objavljeno Stajalište AIIC-a o usmenom prevođenju na daljinu, članovi Izvršnog odbora smatrali su da je potrebno izraditi dokument koji tematizira sve važne aspekte usmenog prevođenja na daljinu i obrađuje ih u obliku minimalnih zahtjeva, odnosno preporuka za radne uvjete koje bi tre-balo osigurati za ovaj način simultanog prevođenja i prevođenja znakovnog jezika. Svrha dokumenta bila je ta da se ponajprije članovima AIIC-a, ali i drugim zainteresiranim stranama (po-srednici usluga usmenog prevođenja, organizatori konferencija, šefovi pre-voditeljskih ekipa kao i ponuđači teh-ničke opreme, te oni koji takvu opre-mu razvijaju) približe najvažniji aspekti usmenog prevođenja na daljinu kako bi na adekvatan način mogli reagirati na upite za takvim uslugama.Teme koje se obrađuju u smjernicama sežu od zahtjeva i preporuka za izbor i oblikovanje odgovarajućeg mjesta rada za konferencijske prevoditelje te za nji-hovu tehničku opremu do specifičnih preduvjeta za osiguranje odgovarajućih uvjeta rada za prevoditelje znakovnog jezika. Također se pojavljuju i teme

Razgovor s Klausom Zieglerom, samostalnim konferencijskim prevoditeljem i članom AIIC-ove Radne skupine za usmeno prevođenje na daljinu

TREBA ZAUZETI JASAN STAVRazgovarala i prevela Sandra Breznički Ucović

Izvo

r: pr

ivat

ni a

lbum



poput povjerljivosti i zaštite podataka te zaštite sluha usmenih prevoditelja.

HDKP: Koje si je kratkoročne i srednjo-ročne zadatke postavila radna skupina za usmeno prevođenja na daljinu?K.Z.: Na našem je popisu nekoliko važnih aktivnosti i projekata za buduć-nost: kontinuirano praćenje tržišta, prenošenje znanja o temi simultanog prevođenja na daljinu našim članovi-ma, razmjena s relevantnim akterima na tržištu, praćenje pokusnih projeka-ta i istraživačkih poduhvata na temu usmenog prevođenja na daljinu, kon-tinuirano aktualiziranje smjernica kao i intenzivnija razmjena unutar AIIC-a s različitim grupacijama i odborima.Mnogo toga bismo željeli provesti, no trebamo biti svjesni i činjenice da volon-terska radna skupina poput naše uvijek može djelovati samo u okviru svojih vremenskih i financijskih mogućnosti.

HDKP: Kakva su Vaša osobna iskustva s prevođenjem na daljinu? Jesu li više pozitivna ili negativna?K.Z.: Iskreno, od svega ima ponešto. U okviru testiranja rješenja koja se temelje na oblaku doživio sam djelo-mični prekid, ali i potpuni izostanak prijevoda, osobito zbog korištenja ne-odgovarajućih mikrofona i kamera za snimanje tona i slike govornika, zbog neodgovarajućeg radnog okruženja na strani usmenog prevoditelja (pri-sjetimo se prevođenja iz kuhinje), ali i zbog nedostatno stabilne internetske veze. Osim toga, iskustva pokazuju da osobito u Europi zbog važećih propisa o zaštiti podataka vlada određena distan-ciranost u odnosu na primjenu takvih sustava i serverske strukture kojima se oni koriste, dok to u drugim dijelovima svijeta ne igra tako veliku ulogu.S druge smo strane ustanovili da usmeno prevođenje na daljinu pod

adekvatnim uvjetima i u kontroliranom okruženju može funkcionirati na sasvim visokoj kvalitativnoj razini. To doduše podrazumijeva detaljnu analizu uvjeta na svim priključenim točkama kao i osiguravanje potrebe tehničke podrš-ke kakvu poznajemo i cijenimo kod klasičnog konferencijskog prevođenja na licu mjesta. Pod takvim uvjetima usmeno prevođenje na daljinu uistinu omogućava pristup dosad neopskr-bljenim ili iz logističkih i/ili financijskih razloga izgubljenim segmentima tržišta i događanjima.Jasno je da se AIIC kao strukovna udruga i prevoditelji pojedinci moraju intenzivno pozabaviti tehnologijom, šansama, ali i rizicima primjene ovakvih sustava, koji su odavno našli svoje mje-sto na različitim tržištima.

Muha na zidu Napisala Tamara Levak PotrebicaCijelu se prošlu godinu HDKP u svim svojim aktivnostima bavio standardi-ma profesionalnog konferencijskog prevođenja i profesionalnom etikom. Govoreći o etici, mnogo smo se puta dotakli teme profesionalne tajne i na-še obveze da beskompromisno čuva-mo tajnost svih informacija koje smo saznali tijekom prevođenja. Upravo to predstavlja i jedno od ključnih pita-nja u kontekstu usmenog prevođenja na daljinu, a čije se rješenje još ni ne nazire.Da nije riječ samo o teorijskom kon-ceptu, već o obvezi koja je i te kako značajna i prisutna u našem svako- dnevnom radu, podsjeća nas i nedavni slučaj kolegice koja je postala poznati-ja nego što je to zacijelo ikada željela nakon što je konsekutivno prevodila sastanak predsjednika SAD-a Trumpa i ruskog predsjednika Putina. Zainte-resirani su se, naime, dosjetili jadu i u nemogućnosti da budu „muha na zidu” i tako saznaju o čemu je bilo riječi na sastanku dvojice predsjednika u četiri oka, shvatili su da je sastanku zapravo ipak prisustvovalo više očiju.

Bile su tu i oči – a što je još važnije, i uši – dvoje prevoditelja, po jednog uz svakog predsjednika. I tako su opor-beni kongresnici odlučili usmjeriti po-zornost upravo na prevoditeljicu ame-ričkoga predsjednika Marinu Gross, izloživši je nevjerojatnom pritisku, propitkujući njezino domoljublje (!!!) i zahtijevajući da otkrije sadržaj tajnog sastanka. Sastanak se zapravo održao 16. srpnja 2018. godine i kongresnici iz Demokratske stranke još su tada iznosili zahtjeve da se sudskim putem zatraži da prevoditeljica svjedoči pred Kongresom o sadržaju susreta dvojice predsjednika, a tema je ponovno po-stala aktualna u siječnju ove godine nakon što se odnos snaga u Kongresu promijenio te su neki demokratski za-stupnici ponovili isti zahtjev.Drugi primjer iz najnovije prošlosti pokušaj je poljskoga državnoga tuži-teljstva da sasluša bivšu prevoditelji-cu poljskih premijera i predsjednika, Magdalenu Fitas-Dukaczewsku, u svoj-stvu svjedokinje istrage zrakoplovne nesreće u Smolensku.U oba je slučaja AIIC istoga trena stao u obranu prava prevoditeljica na čuvanje profesionalne tajne, citirajući čl. 2. st. a) svoga Etičkoga kodeksa, koji kaže da

su „članovi obvezni strogo čuvati taj-nost podataka, koja se odnosi na sve osobe i na sve informacije objavljene tijekom njihova profesionalnoga rada na svim susretima koji nisu otvoreni za javnost.” AIIC je također naglasio da strane koje sudjeluju u višejezičnim događanjima na visokoj razini moraju bezrezervno vjerovati da prevoditelji neće objaviti povjerljive informacije te da je upravo zato važno sačuvati na-čelo prema kojem se od prevoditelja nikada ne smije tražiti da svjedoče.Kao što je to u odličnome članku u jednim dnevnim novinama napisao Miljenko Jergović1, kako bi imala smi-sla, obveza čuvanja profesionalne taj-ne mora biti beziznimna, pa čak i kad postoji javni ili društveni interes koji je veći ili moralno ispravniji od interesa onoga čija se tajna štiti. Kad ne bi bilo tako, broj korisnika usluga prevoditelja (a i bilo kojih drugih stručnjaka koji imaju obvezu čuvanja profesionalne tajne) naglo bi se smanjio, uz sve po-sljedice koje bi takav trend izazvao.

1 https://www.jutarnji.hr/komentari/sudbina-citavog-svijeta-pociva-na-tajni-koja-je-povjerena-ovoj-zeni-ona-zna-ono-sto-ne-znaju-ni-americke-ni-ruske-sluzbe-vlade-ni-parlamenti/8646881/

https://www.jutarnji.hr/komentari/sudbina-citavog-svijeta-pociva-na-tajni-koja-je-povjerena-ovoj-zeni-ona-zna-ono-sto-ne-znaju-ni-americke-ni-ruske-sluzbe-vlade-ni-parlamenti/8646881/







U jednoj epizodi Crno-bijelog svijeta, radnja koje se odvija početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, fotoreporter Žungul cijeli dan pokušava uloviti Miru Furlan s raznih javnih telefona. U jed-nom trenutku, mučeći se telefonom na kovanice, izgubi strpljenje i kaže: „A nije neko mog’o smislit neki pokretni tele-fon da ga nosaš u ‘žepu sa sobom?”, na što mu novinar Kipo odgovara: „Bujna mašta, frajeru! To nema ni u Ratovima zvijezda”. Nisu ni slutili da se u to doba negdje u Americi mobilna telefonija već počela razvijati, iako nije bila u širokoj uporabi. Samo desetak godina kasnije mobilni su se telefoni ubrzano počeli upotrebljavati, a sada je nemoguće zamisliti život bez pametnih telefona. U posljednjih je nekoliko desetljeća teh-nologija vrtoglavom brzinom utjecala na razvoj ljudske komunikacije u svije-tu. Zato moramo biti svjesni činjenice da je budućnost tu i sada te da vrtogla-vom brzinom mijenja naše živote i našu struku, sviđalo se to nama ili ne.

Što znači prevođenje na daljinu i kolika može biti ta daljina? Mi već prevodimo iz raznih daljina. Od intimnog šaptanja prijevoda u uho sudioniku neke radioni-ce, preko balansiranja bloka i olovke po raznim vladinim uredima, agencijama, sudovima, brodogradilištima, bolni-cama, zatvorima, klaonicama, poljo-privrednim gospodarstvima, šumama, itd., pa do simultanog prevođenja u kabinama koje mogu biti stiješnjene u nekoj maloj prostoriji ili na katu neke velike dvorane (kao što je, primjerice, u vijećnici Europskog parlamenta).

Međutim, kada govorimo o onom si-multanom prevođenju na daljinu koje nazivamo i izmještenim (remote inter-preting)1, govorimo ili o situaciji kada se nalazimo u istoj zgradi u kojoj se održava konferencija, ali u nekoj drugoj prostoriji, ili, pak, u potpuno drugom prostoru, čak i na drugom kontinentu, a da ne moramo tamo otputovati.

Doduše, jedna od stvari koje nas mo-tiviraju u našoj struci jesu putovanja i susreti s različitim ljudima, ali, ako

su prečesta, to može biti i naporno. Postoji i pritisak na smanjivanje troškova, a moramo uzeti u obzir i ugljični otisak koji naša pu-tovanja avionom ostavljaju za sobom. Iz svih tih razlo-ga moramo zaista imati do-bre argumente kako bismo opravdali zašto je u nekim situacijama važno da ima-mo direktan pristup na-šim klijentima. Međutim, moramo prihvatiti i nove metode i razumjeti da su smanjivanje troškova veza-nih za usmeno prevođenje stavke koje će u budućnosti oblikovati izbor izme-đu simultanog prevođenja kakvo dobro poznajemo i prevođenja na daljinu.

Promjene su već počele. Međunarodni savez Crvenog križa i Crvenog polumje-seca služio se hitnim telekomunikacija-ma sa simultanim prevođenjem na više jezika kako bi koordinirao stručnjake iz više zemalja u borbi protiv virusa Zi-ka. Sudionici nisu radi toga putovali u Afriku, pa tako nisu trebali putovati ni prevoditelji. Održavaju se i razni mrežni seminari na kojima skupina panelista iz različitih zemalja predstavlja rezulta-te svojih istraživanja svjetskoj publici. Sudionici se nalaze u raznim zemlja-ma, pa tako i prevoditelji. Razvijaju se razne platforme koje nam omoguća-vaju simultano prevođenje bez izlaska iz vlastitog ureda ili spavaće sobe. Ako vas zanima kako izgleda jedna takva platforma, pogledajte HEADVOX2.

Jasno, ima tu još mnogo dvojbi: treba-mo biti sigurni u pouzdanu internetsku vezu, moramo paziti da nam u ured ne ulijeću djeca ili kućni ljubimci ili da nam poštar ne zvoni na vrata baš dok prevo-dimo. Tu je i pitanje pravednog hono-rara za prevođenje. Postoji opasnost da se nametne plaćanje po minuti prevo-đenja, kao što se u pisanom prevođenju posao plaća po slovnom mjestu ili riječi.

Što još gubimo? Možda susrete s ljudi-ma koji nam služe da izgradimo odnose

povjerenja, možda ćemo se osjećati izolirano. Rad s partnerom u kabini nam je izuzetno važan. Ako prevodimo sami, nemamo podršku kolege kojega jednim očajnim pogledom možemo zamoliti da nam ponudi riječ koje se ne možemo sjetiti ili napiše broj i ime koje ne može-mo na brzinu pohvatati. Tu je i podrška tehničara ako nešto pođe po krivu.

Međutim, ako se usredotočimo samo na nedostatke i opiremo prihvaćanju novih tehnologija, propuštamo priliku utjecati na njihov razvoj. Što smo više uključeni, to više možemo usmjeravati put kojim će se ovakve platforme za prevođenje na daljinu razvijati. Bill Wood, utemeljitelj DS-Interpretation, na 2. sastanku na vrhu o usmenom pre-vođenju u Washingtonu 2011. godine rekao je: „Tehnologija neće zamijeniti prevoditelje, njih će zamijeniti prevo-ditelji koji se koriste tehnologijom.” Mi moramo biti ti koji će se prilagoditi tim novim tehnologijama i suočiti se s iza-zovom zadržavanja standarda kvalitete na tržištu čija su kretanja složena i brza, baš kao i svijet u kojem živimo. Slijedi pregled toga što o prevođenju na daljinu misle i kakva iskustva imaju neke naše kolegice.

PRIČE IZ DALJINENapisala i pripremila Renée Davies

1 Vidi prijevod AIIC-ovih definicija iz uvodnog članka2 https://www.youtube.com/watch?v=AZozxm0_tV8&feature=youtu.be&utm_content=56426242&utm_medium=social&utm_source=twitter

Izvo

r: pr

ivat

ni a

lbum

CAT tool nove generacije

https://www.youtube.com/watch?v=AZozxm0_tV8&feature=youtu.be&utm_content=56426242&utm_medium=social&utm_source=twitter






Maja Šimleša, članica HDKP-a

Moja su dosadašnja isku-stva rijetka, a izdvojit ću nekoliko situacija koje sa-vršeno ocrtavaju po mom mišljenju najveći problem s remote interpretingom.Svaki put kad stigne upit za simultanim prevođenjem

uživo na nekoj od naših televizija, znam da trebam biti spremna na sve. Naime, televizijski studiji nemaju specija-lizirane kabine za prevođenje, eventualno samo komenta-torske kabine, što baš i nije sličan posao. Najveći je problem što su kabine i oprema fizički udaljene od studija i nakon sjedanja u kabinu i početka programa prevoditelj ostaje potpuno odsječen od komunikacije s gostom, voditeljima i

producentom. Jedina veza postoji s režijom, ali to ionako ni-je od koristi, s obzirom na to da, jednom kad program uživo krene, nije moguće stisnuti gumb za komunikaciju i javiti da postoji problem jer cijelo vrijeme moramo prevoditi. I iako smo bili odradili tonsku probu, u više se navrata dogodilo da je u trenutku emitiranja gostu ispala slušalica i nije me čuo ili da ja nisam čula gosta, zato što sam u slušalicama čula sebe kako govorim (tehničar je previdio da nisam komentator, već prevoditelj i da ne trebam prvenstveno čuti sebe, a tek onda gosta u studiju). Ili mi nisu spomenuli da će tijekom programa pustiti videosnimku koju također treba prevoditi, a ja, osim što snimku ne vidim, predaleko sam od svih da bih mahnula ili dala neki drugi znak koji se neće čuti u eteru. Dakle, iako tehnologija postoji i prevođenje na daljinu već se prakticira, sustavi spašavanja situacija ako nešto pođe po zlu nisu dobro razrađeni. Prevoditelje se jednostavno „pospre-mi” daleko od očiju pa im one najstarije i isprobane taktike mahanja i lupanja po staklu više ničemu ne služe.

Izvor: privatni album.

Nata Hajdu, članica HDKP-a

Jednom davno, kad je Velika Britanija pred-sjedala Vijećem EU-a, imala sam priliku pre-voditi na prvom nefor-malnom ručku šefova vlada i država. Netko pametan iz kabineta

Tonyja Blaira (sjećate ga se?) odlučio je zatražiti da se iz dvorane u Hampton Courtu maknu prevoditeljske kabi-ne kako bi se Tony, Gerhard, Silvio i Jacques (da, da, bit će još i gore) mogli osjećati kao da prevoditelja nema, a da im ipak netko u uho prevede što su sugovornici rekli.

Uslijedilo je ono što Angela Merkel (tada još nitko i ni-šta) naziva Schittstorm. Služba za usmeno prevođenje u Europskoj komisiji dobila je slom živaca, prijetilo se štrajkom… Zašto? Zato što prevoditelji nisu željeli biti izmješteni u neki sobičak odakle neće vidjeti ni sunca ni mjeseca, a ni govornika. Navikla na druge uvjete ra-da, malo sam se pitala čemu tolika strka, ali sam joj se priključila iz solidarnosti (Poći ću s vama jer volim šalu, rekao bi Branko Ćopić). Na kraju, tj. nakon oko 8.000

e-poruka koje sam nakon 658. prestala čitati, dogovo-reno je da će prevoditelji ipak pristati na prevođenje na daljinu, ali pod veoma strogim uvjetima. Pred svakom je kabinom bilo nekoliko TV ekrana koji su prikazivali do-gađanja u dvorani. Morali smo doći na posao dan ranije da isprobamo taj cijeli sustav, pri čemu su prevoditelji iz pojedinih kabina glumili svoje premijere. Ja sam se ponudila da igram Sanadera (da, znam), ali na kraju to nije bilo potrebno. Kolege su vrlo ozbiljno shvatili taj dio posla i u jednom je trenutku postojala opasnost da proba sastanka na vrhu potraje kao i sam sastanak jer su „Gerhard” i „Tony” rasturili svjetske probleme. Da ih nisu prekinuli, bili bi postigli mir na svijetu.

Sam ručak bio je na kraju popriličan antiklimaks. Skupu su se u jednom trenutku obratili i Ivo i Recep (Tayyip Erdogan – nije ušao u EU, ali ni u turski Remetinec) i ja sam nakon posla otišla u Old Vic pogledati Richarda II, s Kevinom Spaceyem u glavnoj ulozi.

Na osnovi tog prvog, dramatičnog sastanka na vrhu na kojem se prevodilo na daljinu razrađena su pravila za sve daljnje takve situacije. Nakon nekoliko puta utvr-đeno je da su ekrani u courgette formation bolji nego ekrani u banana formation (nemojte ni pitati) i duhovi su se za sad smirili.




Tamara Levak Potrebica, predsjednica HDKP-a

Kad je riječ o prevođenju na daljinu, dakle o onoj situaciji u kojoj konferen-cijski prevoditelj nije u istoj prostoriji s govorni-kom i ne vidi cijelu komu-nikacijsku situaciju, već samo (ako je te sreće) go-vornika na ekranu, vjeru-jem da su svi prevoditelji koji rade na hrvatskome tržištu imali takvih isku-

stava. Na temelju svoga iskustva mogu reći da postoji golema razlika između „neuređenoga” prevođenja na daljinu (dakle stihijskoga, gdje naručitelj iz nekog razloga odluči da se tako tre-ba i može raditi) i „uređenoga”, odnosno onoga gdje su osnovni uvjeti za kvalitetan rad prevodi-telja unaprijed dogovoreni s prevoditeljima.

Primjer „neuređenog” prevođenja na daljinu bila je „kabina” u prostorijama Hrvatske gos-podarske komore u Zagrebu, koja se nalazi u drugoj prostoriji, na drugome katu u odnosu na konferencijsku dvoranu. Osim što po brojnim parametrima (kao što su odijeljenost i zvučna izolacija „kabina” za različite jezike, veličina rad-noga stola itd.) taj prostor ionako nije prikladan za rad prevoditelja, a i upotrebljava se zapravo kao skladište tiskanoga materijala, najveći je problem godinama bio taj što se na monitoru na stolu redovito vidio samo crno-bijeli posve mutni prikaz s nadzorne kamere (CCTV) koja je u dvorani bila postavljena tako da je lice govor-nika bilo posve sićušno i nevidljivo, a od projek-cijskoga platna vidio se samo donji dio. Povrh toga, zvuk u slušalicama godinama je ondje bio na granici čujnosti, a tamošnja tehnika uvje-ravala nas je da se to ne može popraviti jer su kablovi koji vode od dvorane do „kabine” pre-dugački. Koliko znam, u posljednje se vrijeme zvuk popravio, monitor je također nešto bolji, ali prevoditelji i dalje rade u posve neprimjere-nim uvjetima i bez ikakvoga kontakta s tehni-čarom, tako da ne mogu prijaviti lošu kvalitetu zvuka niti upozoriti da govornik nije uključio mikrofon.

Drugi je takav primjer prevođenje za televizije, gdje je prevoditelj po prirodi stvari u drugoj prostoji i na monitoru prati ono što se događa u studiju. Obično je tu slika nešto bolja (iako prevoditelj također vidi samo „final”, odnosno istu sliku kao i gledatelj, pa nema uvid u cijelu komunikacijsku situaciju u studiju), ali često se događa da postoji problem sa zvukom (ili je mikrofon govornika pretih ili je kanal krivo postavljen pa prevoditelj čuje sam sebe, a ne govornika i sl.), no tehničar kojem bi prevoditelj taj problem mogao prijaviti nije nigdje blizu i ko-munikacija s njime nije moguća. To je ujedno i najveći problem prevođenja na daljinu u takvim uvjetima – prevoditelj je prepušten sam sebi i nema mogućnost prijaviti tehnički problem.

Za razliku od ovih i sličnih primjera s domaćeg tržišta mnogi od nas imali su prilike raditi re-mote u Vijeću EU-a, koji se ondje organizira u rijetkim iznimnim situacijama. Uvjeti su ondje posve drukčiji: prevoditelji rade u normalnim ugrađenim kabinama u kojima bi i inače radili, a ispred svake kabine postavljen je videozid koji se sastoji od najmanje šest ekrana. Na dva ekrana vidi se cijeli stol za kojim sjede su-dionici (po pola stola na svakom ekranu), a na ostalim ekranima vidi se veliki prikaz govornika koji trenutačno govori, onoga kome se obraća, predsjedatelja… Kvaliteta zvuka jednaka je kao da su prevoditelji u istoj dvorani, a tehničari su sve vrijeme prisutni i u dvorani u kojoj se odvija skup, i u dvorani u kojoj rade prevoditelji, te u slučaju potrebe trenutačno reagiraju.S obzirom na takve uvjete, kad smo tek počeli raditi na takvim sastancima, pitali smo se u če-mu je problem s tim prevođenjem na daljinu i zašto se kolege zbog njega bune s obzirom na to da su nam se uvjeti činili idealnima. Naime, u Hrvatskoj ima mnogo dvorana u kojima postoje ugrađene kabine i stoga teoretski prevoditelji ne rade na daljinu, ali kabine su tako postav-ljene da je vidljivost iz njih vrlo loša ili nikakva, pa zapravo jest riječ o prevođenju na daljinu, a često nisu osigurani nikakvi monitori.

Međutim, s vremenom smo shvatili: osim što na različite načine otežava rad konferencijskih prevoditelja, prevođenje na daljinu ih dehuma-nizira, čak i u najboljim mogućim uvjetima.




Nuša Torbica, članica HDKP-a

Kolege se često žale na prevođenje na daljinu i najčešće se o tome govori u kontekstu loših radnih uvjeta. Međutim, ja moram priznati da mi, uz dobru opremu, prevođenje na da-ljinu ne predstavlja nikakav

problem. Naglasak je, naravno, na dobroj opremi. Ako je zvuk dobar i slika kvalitetna, a režija pametna, prevoditelj je dobio sve uvjete da dobro odradi svoj posao. U Europskom parlamentu postoje dvorane (u zgradi József Antall primje-rice) gdje se iz hrvatske kabine ne vide ni govornici (jer su

predaleko) ni predsjedatelj (koji sjedi točno ispod kabine i ne vidi se uopće) i ponekad na ekranu nije dostupan videoprije-nos, što znači da ne postoji vizualna potpora za prevoditelja. Isključivo zvuk iz mikrofona. Prevoditelj tada ne zna tko se javio za riječ niti primjećuje promjene u dvorani i ponekad mu zaista nedostaje kontekst potreban da bi vjerno mogao prenijeti smisao rasprave. Sjećam se i dvorana u hotelima u kojima se zbog stupova iz kabine ne bi vidjela govornica ili glavni stol za kojim sjedi većina govornika. Takvi su uvjeti svakako mnogo lošiji od prevođenja na daljinu s kvalitetnom opremom. Možda nam ponekad smeta što nam se izmješta-njem ne daje mjesto koje zaslužujemo na konferencijama za čije smo nesmetano odvijanje neophodni, ali ako smo dobili potrebne elemente za razumijevanje izlaganja i razmjena u dvorani, to prestaje biti relevantno.


Sandra Palihnić Jurina, pretpristupnica HDKP-a

Interprefy je razvojna tvrtka sa sjedištem u Zürichu osno-vana 2014. godine. Njena vrijednost procjenjuje se na 11,5 milijuna švicarskih franaka. Kao što vjerojatno pretpostavljate, tvrtka se bavi razvojem tehnologije

za pružanje usluga simultanog prevođenja na daljinu. No treba naglasiti da je Interprefy samo jedna u nizu razvojnih tvrtki iz domene pružanja usluga prevođenja koje su prikupi-le znatna financijska sredstva za investiranje u razvoj spome-nute tehnologije. Na osnovu ovih podataka može se izvući samo jedan zaključak – vrijeme je da se prestanemo opirati i da prihvatimo činjenicu da doista malo toga možemo učiniti kako bismo preokrenuli nove trendove.

No, što nas očekuje u budućnosti? Hoće li nova tehnologija doista potpuno zamijeniti postojeće modalitete prevođenja ili će nam donijeti i nove mogućnosti? Vjerujem da je odgo-vor na oba pitanja potvrdan.

Prevođenje na daljinu doista u određenim okolnostima za-mjenjuje prevođenje uživo. Zanimljiv je podatak da je 2016. godine Sudsko vijeće Kalifornije odobrilo pokusni projekt testiranja prevođenja s pomoću videoveze (VRI) za potrebe sudova1. Odabrana su dva ponuditelja čiji su sustavi uvedeni

1 http://www.courts.ca.gov/VRI.htm

u sudove u Kaliforniji 2018. godine. Kao neovisni ocjenjivač Istraživačka zaklada Državnog sveučilišta San Diego prikupila je projektne podatke. Prema vijestima iz ožujka 2019. godine projekt se pokazao uspješnim pa je Sudsko vijeće izglasalo novi program o proširenju ugovora i na druge zainteresirane sudove u državi. Tvrde da cilj nije bio zamijeniti prevođenje uživo, što uvijek radije odabiru, već omogućiti sudovima bo-lji pristup prevoditeljima.

Što je s novim mogućnostima? Prevođenje na daljinu idealno je za nove načine komunikacije kao što su videokonferencije, mrežni seminari, virtualne konferencije za tisak itd. Primje-nom nove tehnologije ovakvi bi se tipovi sastanaka mogli održati uz simultano prevođenje, što bi omogućilo bolju komunikaciju i interakciju među sudionicima.

I na kraju, ne zaboravimo na okoliš. Mlazni avioni najveći su zagađivači zraka, a povratnim putovanjem iz Zagreba u Bruxelles ispusti se u zrak 0,30 metričkih tona CO2. Ne bi li bilo puno „čišće” odraditi svoj posao u mjestu stanovanja? S tim je povezano i pitanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Manje poslovnih putovanja znači i više vremena za obitelj i prijatelje.

Prevođenje na daljinu naša je budućnost. Spremno prihva-timo promjene i usmjerimo se na prednosti umjesto na nedostatke. I nemojmo zaboraviti da konferencijski prevodi-telji nisu jedina profesija koja se treba postupno prilagoditi novim komunikacijskim tehnologijama.


http://www.courts.ca.gov/VRI.htm



U današnjem svijetu suvremene ko-munikacije, gdje ljudi hodaju ulicama razgovarajući bez žica i tipkovnica s ne-kime na drugom kraju svijeta, simulta-no prevođenje u četvrtastim kabinama možda izgleda kao zastarjeli spektakl nekog prošlog vremena. I dok naša predstava sve češće postaje zanimljiva iza, a ne ispred zastora, pitali smo se može li tehnologija pratiti nove trendo-ve u organizaciji skupova, jer iza svakog dobrog prevoditelja stoji kvalitetna teh-nička podrška u obliku razglasa, kabina, mikrofona, kamera i ekrana, prijemnika i slušalica te ostale opreme.Razgovarali smo sa stručnjacima nekih od hrvatskih kongresnih servisa o njiho-voj viziji budućnosti. Hoće li konferen-cijski prevoditelji u budućnosti raditi iz naslonjača ili će čak i to postati suvišno zahvaljujući dostignućima umjetne inteligencije?

HDKP: Postoji li u ovom trenutku u Hrvatskoj potražnja za prevođenjem na daljinu? Koje su trenutne tehničke mo-gućnosti za pružanjem takve usluge? A.S.: Hrvatsko tržište tradicionalno malo sporije usvaja tehničke novitete u nekim tehnološkim segmentima i sho- dno tome nije čudno kako potražnje za prevođenjem na daljinu trenutno nema

puno. Tehničke mogućnosti i preduvjeti postoje, a ograničanja su prije svega vezana uz još uvijek nedovoljno snažnu internetsku infrastrukturu u velikom broju kongresnih prostora.

G.Š.: I postoji i ne, ovisi. Mi se već dugo koristimo kamerama i monitorima kako bi prevoditelji vidjeli govornika iako nisu u istoj prostoriji gdje se održava konferencija. Surađivali smo uspješno i s briselskim prevoditeljima koji su na glasu kao poprilično zahtjevni, čak smo i mi njima udijelili pokoji savjet i prepo-ruku za uvrštenje u njihove smjernice, npr. korištenje TV monitora umjesto računalnih zbog većeg broja ulaza (HD-MI, VGA, composite....) na koje se lakše spajaju kamere za vizualni kontakt sa sudionicima konferencije.

D.Ž.: Dosad nismo imali takvih upita iako postoji mogućnost korištenja već gotovih aplikacija kao što je Interprefy. To je servis kojim se, pojednostavljeno rečeno, preko računarstva u oblaku može koristiti za jednostavnije oblike prevođenja na daljinu. Takve su opcije isplative u slučaju nekih egzotičnih je-zika, da prevoditelji ne moraju putovati tisuće kilometara ili u slučaju prezen-tacijskih skupova gdje komunikacija s publikom nije nužna, već samo treba osigurati jednosmjeran prijevod.

HDKP: Koji je najveći nedostatak današ-nje tehnologije koji otežava funkcioni-ranje takvog prevođenja?A.S.: Moderna tehnološka rješenja ne otežavaju funkcioniranje prevođenja na daljinu, već se tu radi o drugim faktori-ma od kojih dobar dio čak i nema veze s tehnologijom. Osim nedostataka inter-netske infrastrukture tu je prije svega ljudski faktor, odnosno činjenica da će prevoditelj lakše i kvalitetnije obavljati svoj posao kad sjedi u kabini koja je smještena unutar kongresne dvorane, kad ima direktan kontakt s osobom (za) koju prevodi te kad u svoj prijevod može preslikati ne samo zvuk i sliku, već

i emotivni moment koji svako predava-nje nosi.

G.Š.: Ne vidim baš nedostatke za nas. Naime, nama je jednostavnije ne vuca-rati dvjestotinjak kilograma kabine na vrh zgrade ako se sve može ostaviti na nižoj razini, pristupačnoj iz transportnog vozila. No, sa stajališta prevoditelja pro-blem je što oni ne mogu intervenirati u slučaju prebrzog govornika ili neke druge potrebe. Nedostatak za naručite-lja jest veća cijena jer u računicu treba dodati i kamere te ostale uređaje za prijenos slike i tona, a tu je i dodatni tehničar koji bi trebao biti uz kabine i paziti na prevoditelje (ispravni kanali, paljenje mikrofona...).

D.Ž.: Tehnologija postoji, no po meni je najveći nedostatak nepouzdanost internetske veze. Ako dođe do prekida signala, sve staje. To je prvo što može poći po zlu. Ako pak upotrebljavate internetske sustave za prevođenje, suočit ćete se s dodatnim problemima kao što su ko-ordinacija prevoditelja kod višejezičnih kombinacija ili nužnost prethodnog educiranja sudionika konferencije o ko-rištenju određene aplikacije.

HDKP: Mislite li da će ti problemi usko-ro postati stvar prošlosti? Ide li razvoj novih tehnologija u tom smjeru i jesu li na pomolu revolucionarna rješenja?A.S.: Tehnologije, a posebice one ve-zane uz internet, u zadnjih se desetak godina razvijaju tako brzo i intenzivno da je to iznenadilo čak i tehnološke pro-fesionalce. Kada se tehnologija razvija tolikom brzinom, teško je predvidjeti što je ono iduće što bi moglo biti revolucionarno. Kad je 1968. prvi put upotrijebljen sustav za videokonferenciju, mnogi su predviđali skori kraj kongresne industri-je jer su smatrali da će videokonferen-cije toliko smanjiti troškove putovanja i gubitak vremena da će time prestati potreba za održavanjem kongresa.

Razgovor sa stručnjacima kongresnih servisa u Hrvatskoj, Ademom Suljićem iz AS Kongresnog servisa, Goranom Šimunićem iz AVC-a i Davorom Žibratom iz ID Kongresa

TEHNOLOGIJA BUDUĆNOSTIPripremila Maja Šimleša

Izvo

r: pr

ivat

ni a

lbum

Adem Braco Suljić



Tada se ta predviđanja nisu ostvarila, a razlog tome službeno je označen u vi-sokoj cijeni takvih sustava. No, u 90-ima su cijene videokonferencijskih sustava drastično pale, ali se broj kongresa nije smanjio. Ne smanjuje se ni danas, iako su nam dostupne platforme koje ne samo da nisu skupe, nego su i potpuno besplatne. Nijedna tehnologija ne može zamijeniti iskonsku ljudsku potrebu da se osobnim kontaktom razmijene iskustva i prenesu znanje i informacije.

G.Š.: Ja zasad ne vidim problem u si-tuacijama koje sam ranije opisao. No ako se fokusiramo na udaljenija prevo-đenja, suočavamo se s drugim izazovi-ma. Još se nisam imao priliku koristiti aplikacijama kao što su Interactio koji upotrebljava mobilnu mrežu i internet. U tom slučaju svi sudionici moraju imati pametni telefon s napunjenom bateri-

jom za cjelodnevno korištenje, instalira-ti aplikaciju te na lokaciji mora postojati wifi mreža dovoljnog kapaciteta za sve sudionike, a budimo realni, kod nas to i nije uvijek slučaj. Plus, svi ti mobiteli trebaju imati bateriju koja će izdržati cjelodnevno korištenje.

Naravno, treba voditi računa i o tome da prevoditelj, ako radi od kuće, mora osigurati kvalitetniju internetsku vezu i veću brzinu učitavanja.

D.Ž.: Problem prometa informacija uvijek će biti prisutan. Drugi je izazov učinkovito korištenje aplikacija za pre-vođenje. Naime, svi bi sudionici trebali

imati pametne telefone, instalirane apli-kacije, vlastite slušalice i, ono najvažnije, znati kako se sve to skupa upotrebljava.Treće, kad je riječ o višejezičnim kon-ferencijama, iako postoji tehnička mogućnost prijevoda na daljinu na ne-koliko jezika, jako je teško koordinirati sve prevoditelje, pratiti ritam pitanja i odgovora iz publike i slično. Teško je uspostaviti sinkronizaciju, a da o pot-punoj vizualnoj pokrivenosti kamerama ne govorim. Vrhunska tehnička podrška nužna za učinkovito prevođenje na da-ljinu poprilično poskupljuje cijelu priču i onda ispada jednostavnije dovesti pre-voditelje na mjesto događaja.

HDKP: Kao što razvoj umjetne inteligen-cije i programa za prevođenje dovodi u pitanje opstanak profesije prevoditelja u budućnosti, čini li vam se da bi remo-te interpreting na sličan način mogao dovesti u pitanje opstanak kongresnih servisa?

A.S.: Osobno ne vjerujem da će AI – ba-rem ne u tako skoroj budućnosti – moći potpuno preuzeti posao simultanih pre-voditelja. Isto tako ne vidim što bi mo-glo zamijeniti tehničare koji postavljaju i brinu o sustavima na kongresnim i slič-nim događanjima. Remote interpreting sustavi će s vremenom uzeti svoj dio tržišta, no za tvrtke koje pružaju tehnič-ku i organizacijsku podršku MICE indu-striji i koje se prilagođavaju novim teh-nološkim standardima to će biti samo jedan dio mozaika. Tehničari će sigurno imati manje posla s kabinama, ali će im novi sustavi donijeti nove brige o nekim drugim tehnološkim pretpostavkama koje će morati biti ispunjene.

G.Š.: Teško, jer dobro je dok sve radi. Ali kad se pojavi greška ili kvar u sustavu, netko će morati odreagirati – možda ne u ovom obliku kao danas, ali u nekoj nadzornoj varijanti definitivno. No da bi i ta automatizirana varijanta radila, net-ko je treba postaviti, a to zasad roboti još neće raditi. Realno, da bi prevoditelj uopće čuo što treba prevesti, za svaku konferenciju treba osigurati i mikrofo-ne i svu drugu prateću opremu kako bi signal uopće stigao do prevoditelja.

D.Ž.: Ne. Iako postoje aplikacije koje zadovoljavaju potrebe jednostavnih događanja ili prezentacija s jedno-smjernom komunikacijom, te uslugu prevođenja čine jeftinijom, činjenica je da takva usluga ne može zadovoljiti viši standard struke i tehnike, kvalitetu i pouzdanost. Naručiteljima je usluge to zasigurno važno i samim time opstanak profesije prevoditelja i kongresnih ser-visa nije upitan.

JESTE LI ZNALI...da je pregovaračka delegacija AIIC-a koja je zadužena za pregovaranje o uvjetima zapošljavanja konferencijskih prevoditelja s takozvanim koordiniranim organizacijama (Vijeće Europe, NATO i ESA) na zahtjev Vijeća Europe započela konzultacije s tom organizacijom o usmenom prevođenju na daljinu? Konzultacije su započele u li-stopadu 2018. godine, a mogle bi dovesti do zaključivanja dodatnog sporazuma o usmenom prevođenju na daljinu koji bi bio prilog postojećem glavnom sporazumu o uvjetima zapošljavanja konferencijskih prevoditelja. Hoće li do takvog sporazuma zaista i doći još je rano reći jer konzultacije nisu pregovori. NATO i ESA u konzul-tacijama imaju status promatrača jer se u bližoj budućnosti ne planiraju koristiti usmenim prevođenjem na daljinu. Svakako ćemo pratiti razvoj događaja i izvijestiti vas o novostima.

Pripremila Sandra Breznički Ucović



Zamislite budućnost za dvadeset ili možda deset, a po nekima možda već za tri ili pet godina: Homo interpretus stoji ranjen i umoran na bedemu kva-litetnog prevođenja zabrinuto gleda-jući u vojsku algoritama koja iz minute u minutu nadire sve bliže te izgleda mnogobrojnije.

Profesionalni prevoditelji kada žele posebno naglasiti lošu kakvoću nekog prijevoda obično kažu: „Kao da je pre-veo Google.” Google translate najveća je pogrda koju neki prijevod može doživjeti. On simbolizira nešto naprav-ljeno doslovno, bez razmišljanja, me-haničkom zamjenom pojmova jednog jezika pojmovima drugog gdje „Split” u prijevodu ne bude više naš krasni grad na Jadranu, već nešto „podijeljeno” i slično. I doista, Google se, kao i druge platforme strojnog prevođenja, osobito u počecima, nije baš proslavio i zaslu-ženo je došao na loš glas. No ključna je fraza ovdje „u počecima”. Nama prevoditeljima svakako je ispod časti služiti se Googleovim prevoditeljem, pa u međuvremenu nismo ni primijetili da je Google evoluirao, više ne pohađa osnovnu školu gdje je nastojao pove-zivati pojmove ili fraze jedan na jedan ili se u slučaju nedoumice oslanjati na statističke metode.

Strojno prevođenje danas je iz te prve faze, nazovimo osnovnoškolske, evolu-iralo barem do razine neke napredne gimnazije. Umjesto statističkih metoda danas se primjenjuje neuronsko strojno prevođenje koje se temelji na tzv. du-bokom učenju, tj. korištenju umjetne neuronske mreže kako bi se predvidjela vjerojatnost ili redoslijed riječi; to je sustav u kojem se rečenice modelira-ju u okviru jedinstvenog integriranog modela. Ideja da stroj nikada neće zamijeniti čovjeka, barem ne u tako slo-ženoj aktivnosti kao što je prevođenje, toliko se ukorijenila u našim glavama da smo se lagano uljuljali u ideju vlastite intelektualne premoći te uopće više ne preispitujemo postoji li opasnost da se

to ipak dogodi. Doista je smiješno da od „Splita” nastane „podjela” i čega se mi tu uopće imamo bojati? Onaj kome je takav prijevod dobar, nije dostojan da ga počastimo briljantnim tvorevinama našeg prevoditeljskog uma koji u tre-nutku ispali pravi pojam koji ima jedna-ke konotacije, stilsku razinu i emotivno-

značenjski učinak kao i pojam koji smo upravo čuli na jeziku koji prevodimo. Tko bi to mogao kopirati? Doista, jedan stroj sigurno ne.

Pomažemo li svojoj konkurenciji?I slažem se, nije stroj dovoljno pametan da bi nas u cijelosti kopirao, da bi pono-vio te složene procese koji se odvijaju u ljudskom mozgu i koji su predmet brojnih istraživanja. Teško će nas u tom smislu netko zamijeniti. Međutim, za-nemarujemo jednu stvar – stroj nas ne-će ni trebati kopirati, neće morati pono-viti naše misaone procese jer mi svakodnevno malo po malo sve naše misaone procese pohranjujemo u sustav. Toliko je prijevoda koji svakodnevno ulaze u goleme mrežne baze: prijevodi zakona, propisa, a i brojnih drugih tekstova, te

goleme baze često olakšavaju posao nama prevoditeljima, omogućuju lakše pretraživanje pojmova u već preve-denim tekstovima. No pomažu li one istovremeno i našoj potencijalnoj kon-kurenciji u vidu umjetne inteligencije? Iz dana u dan tisuće i tisuće prevodite-lja ili raznih službi pohranjuje prijevode

u elektroničke sustave, a naš simbolički Google sve to upija i pamti. Naime, neu-ronskom je stroju za učenje prevođenja potrebno jedino to – golema količina već prevedenih materijala. Generalni direktor društva One Hour Translati-on, jednog od najvećih poslodavaca u sektoru prevođenja, Ofer Shoshan, u intervjuu za Forbes tvrdi da će u roku od samo jedne do tri godine neuronski strojni prevoditelji obavljati više od 50 % posla na ovom tržištu vrijednom 40 milijardi američkih dolara. Shoshan kaže da se kvaliteta strojnog prevo-đenja u značajnoj mjeri poboljšala proteklih godina, do te mjere da bi se polovica ljudskih prevoditelja i 21.000 agencija uskoro mogle naći bez posla.

Sigurna sam da u interakciji s klijenti-ma često čujete: „Provukli smo kroz Google da vidimo što piše.” I klijenti su svjesni da za neko (barem približno)

PREVOĐENJE U BUDUĆNOSTI ILI JE LI „HOMO INTERPRETUSˮ VRSTA KOJA IZUMIRE?Napisala Vinka Komesar Rajković

Izvo

r: pr

ivat

ni a

lbum

Homo interpretus Vinka Komesar Rajković



savršenstvo trebaju angažirati profe-sionalnog prevoditelja, ali to što će poslati na prijevod, količinski je mnogo manje nego što bi to prije bio slučaj jer su s pomoću Googlea barem isfiltrirali što im je ključno. I to u najboljem sluča-ju. Neki će pročitati Googleov prijevod i zaključiti da su dobili dovoljno dobru informaciju i da im više od toga i ne treba.

Je li na pomolu prevoditeljska Igra prijestolja?Dosada sam se primarno referirala na pisano strojno prevođenje, no je li to relevantno za konferencijsko prevo-đenje? Istina, zasad nije, ali koliki je, uz današnje tehnologije sinteze glasa, korak od kvalitetnog ili barem zadovo-ljavajućeg pisanog prijevoda do usme-nog prevođenja s pomoću umjetne inteligencije?

Još jedan faktor, zbog kojeg mi se čini da je preživljavanje „homo interpretusa” stvar koja nije sama po sebi razumlji-va, jest činjenica da živimo u vremenu brzih informacija, gdje je važno brzo shvatiti poantu i ne zamarati se deta-ljima. U tom kontekstu dobar prijevod gotovo da se približava umjetničkom doživljaju jer će odraziti istu razinu sti-la, učenosti, emociju govornika, odaslat će njegovu poruku upravo onako kako ju je on zamislio. Dobar prevoditelj sve će to prenijeti i primatelj će to zasigur-no prepoznati, potencijalno i uživati u kvaliteti samog prijevoda, kao pred kakvim remek-djelom starih majstora. No, budimo realni, to je skupa usluga na koju se neće svatko odlučiti, osobito ako postoji povoljnija (ako ne i besplat-na), doduše nešto manje kvalitetna alternativa.U tom mi se svjetlu čini da budućnost prevođenja donekle ovisi i o tome hoće li ta budućnost sa sobom donijeti boga-to društvo koje može financirati luksuz

kvalitetenih i dobro obrazovanih ljud-skih prevoditelja ili društvo koje će se zadovoljiti ispunjavanjem samo nekih nužnijih životnih potreba. Ako pravci razvoja krenu u ovom potonjem, nešto manje optimističnom smjeru, sveje- dno će još dugo ostati neka područja u kojima će pad potražnje za našim uslugama biti znatno manji – primjerice prevođenje na visokoj političkoj razini i u sudskim procesima, dakle područ-jima u kojima su pitanja odgovornosti, preciznosti i političke korektnosti znat-no naglašenija. To će vjerojatno biti zadnji bedemi obrane naše djelatnosti, našeg Oštrozimlja, te ako mi dopustite nastavak ove analogije s Igrom prijesto-lja, lako je zamisliti našu borbu protiv Bijelih hodača (umjetne inteligencije). Oni samo potezom prsta mogu na no-ge dignuti cijelu vojsku neživih boraca (strojnog prijevoda), a kako će velika bitka završiti? Pa nadajmo se i tu nekoj analogiji s Igrom prijestolja!

Novosti iz HDKP-aPripremila Marta Guzsvany

GODIŠNJA SKUPŠTINANapisala Ivanka Rajh

Izborna skupština HDKP-a održana je 15. veljače 2019. godine. Na početku sastanka predsjednica Tamara Levak Potrebica podsjetila je da je prethodna godina bila posvećena profesionalnoj etici i standardima konferencijskoga prevođenja te da su događanja u or-ganizaciji HDKP-a imala veliki odaziv. U 2018. HDKP održao je više aktivnosti nego u proteklim godinama, i to zahva-ljujući velikome angažmanu članova svih radnih odbora. Zahvalila je Sandri Breznički Ucović koja je bila inicijato-rica mnogih događanja te je zajedno s ostalim članovima radnih odbora i ne-kim drugim članovima posjetila Osijek, Split, Zadar i Pulu. Također je zahvalila

Kristini Kruhak koja je odradila sjajan posao s biltenom, kao i ogroman posao vezan uz standard zanimanja, a uz sve to održava, zajedno s Natom Hajdu, Facebook profil HDKP-a. U nastavku je skupštine novoizabrano vodstvo najavi-lo aktivnosti za 2019. godinu koje će se

fokusirati na podizanje vidljivosti struke i Društva te obilježavanje 45. obljetnice postojanja. Odbor za edukaciju i pro-jekte bavit će se izdavanjem biltena te održavanjem radionica i predavanja za (buduće) usmene prevoditelje. Odbor za suradnju s institucijama nastavlja

Izvo

r: al

bum

HDK

P-a

Naše nove članice Branka Oštrec i Nina Grković u društvu potpredsjednice Sandre Breznički Ucović na potpisivanju Etičkog kodeksa HDKP-a

Novosti iz HDKP-a



Novosti iz HDKP-a

suradnju sa Zajednicom za prevoditelj-stvo pri HGK, gdje HDKP predstavlja predsjednica Odbora Ivanka Rajh, a također se nastavlja s aktivnostima sla-nja brošura potencijalnim naručiteljima te s uspostavom suradnje sa srodnim udrugama i relevantnim institucijama. Odbor za prijam novih članova i su-stav mentorstva ove će godine osim redovnih aktivnosti iz svojeg djelokru-ga revidirati HDKP-ove profesionalne standarde. Branka Oštrec izabrana je za novu članicu Društva, dok je Nina Grković prešla iz statusa pretpristupni-ce u status punopravne članice. Svi su članovi pozvani na aktivno sudjelovanje u projektima Društva, a jedan od zna-čajnijih jest obilježavanje 45. obljetnice postojanja HDKP-a.

VIJESTI IZ ZZP-ANapisala Ivanka Rajh

ZZP je zajedno s Predstavništvom Europske komisije, odnosno lokalnim predstavništvom Glavne uprave za pi-smeno prevođenje (DGT), bio suorga-nizator prosinačkog izdanja događanja Translating Europe Workshop na temu „Prevoditelj u digitalnom dobu”, koje je 7. 12. 2018. godine okupilo rekordan broj sudionika. Katalog prevoditelja trenutno nije potpuno funkcionalan zbog prijenosa mrežnih stranica na novi server, a dotad će se pripremiti i prijevod kategorija za pretraživanje na engleski jezik. Nastavlja se projekt prikupljanja prevoditeljskih glosara koji se unose u javno dostupnu bazu unutar Hrvatskog terminološkog portala, te se i članovi HDKP-a pozivaju da bazu obogate svojim doprinosima. Nažalost, nismo dobili pomoć koju smo tražili od hrvatskih službi za prevođenje pri europskim institucijama u potrazi za jezičnim resursima te molimo kolege koji imaju saznanja o takvim resursima, odnosno glosarima, da nam se jave. Radna skupina za Pravilnik o sudskim tumačima završila je pregled sadašnje verzije hrvatskog Pravilnika te će u slje-dećem koraku hrvatski Pravilnik uspore-diti sa slovenskim, s ciljem preuzimanja dobrih rješenja. Zajednica za prevodi-teljstvo 23. siječnja 2019. obilježila je desetu obljetnicu postojanja, te je tom

prigodom održana svečanost uz dodje-lu zahvalnica i prigodni domjenak. Na polugodišnjoj sjednici ZZP-a održanoj 2. travnja 2019. održana su predavanja „Podrška u radu sa softverskim alatima” te „Specifičnosti audiovizualnog prevo-đenja”.

PREDAVANJE „KAKO POSTATI I OSTATI KONFERENCIJSKI PREVODITELJ”Napisala Marta Guzsvany Krajem studenog prošle godine HDKP-ov Odbor za prijam novih članova i sustav mentorstva organizirao je pre-davanje na Filozofskom fakultetu u Osijeku na temu ”Kako postati i ostati konferencijski prevoditelj”. Dva su sa-ta proletjela zahvaljujući nizu pitanja dvadesetak sudionika, a uz uobičajene strukovne teme poseban je naglasak stavljen na profesionalnu etiku. Sandra Breznički Ucović, Elvira Mulić i Marta Guzsvany sa studentima, predstavnici-ma prevoditeljskih agencija i konferen-cijskim prevoditeljima razgovarale su o tome kako postati akreditirani usmeni prevoditelj za institucije EU-a, o ulasku na privatno tržište te o HDKP-u i njego-voj ulozi. Publika je bila vrlo zaintere-sirana i aktivna. Drago nam je što nam

se u publici pridružila i pretpristupnica Martina Leko.

U travnju ove godine Tanja Žakula i Sandra Breznički Ucović isto su preda-vanje održale u Rijeci na tamošnjem Filozofskom fakultetu, uz pojačanje našeg lokalnog člana Branka Antoliča koji je svoja iskustva o nekim aspekti-ma našega posla s publikom podijelio u nastavnoj raspravi. Među ostalim, slično kao i u Osijeku, razgovaralo se o mogućnostima obrazovanja za konfe-rencijske prevoditelje, profesionalnim

Izvo

r: HG

K

Članovi Vijeća ZZP-a na proslavi 10. obljetnice postojanja

Izvo

r: al

bum

HDK

P-a

Branko Antolič na predavanju u Rijeci

Novosti iz HDKP-a


Novosti iz HDKP-a

Novi sastav radnih tijela HDKP-a

Upravni odborPredsjednica: Tamara Levak PotrebicaPotpredsjednica: Sandra Breznički UcovićTajnica: Ivanka RajhBlagajnica: Elvira Mulić

Sud častiToni Luburić, predsjednikGoranka AntunovićLjiljana Culjak

Nadzorni odborSanja Matešić, predsjednicaZvjezdana KastrapeliJasenka Šafran

Odbor za edukaciju i projekteSandra Breznički Ucović, predsjednicaKatarina BačićDunja BakićReneé DaviesMarta GuzsvanyZvjezdana KastrapeliVinka Komesar RajkovićSanja MatešićMaja ŠimlešaBruno Štefić

Odbor za prijam novih članova i sustav mentorstvaTanja Žakula, predsjednicaSandra Breznički UcovićDivna Kern-FrancetićElvira MulićNuša Torbica

Odbor za strukovna pitanja i suradnju s institucijamaIvanka Rajh, predsjednicaSandra Breznički UcovićNina GrkovićIvana KaranElvira Mulić

standardima, tržišnoj situaciji i radu za institucije EU-a. HDKP je time na-stavio svoje aktivnosti na području povećanja vidljivosti našeg društva, ali i naše struke općenito, na regio-nalnim tržištima diljem Hrvatske. I dalje ćemo nastojati, u Zagrebu i izvan njega, educirati nadolazeće generacije prevoditelja o poslu kojim se bavimo, a kolegama pružiti podršku u profesio-nalnom razvoju.

PRIJEDLOG STANDARDA ZANIMANJA PROŠAO FORMALNO VREDNOVANJENapisala Kristina KruhakPočetkom svibnja Ministarstvo rada i mirovinskog sustava obavijestilo nas je da je prijedlog SZ-a usmeni prevoditelj/usmena prevoditeljica koji je HDKP podnio u prosincu prošle godine pro-šao prvu fazu u postupku donošenja SZ-a – formalno vrednovanje. Prijedlog je proslijeđen Sektorskom vijeću XXV. Filologija u nadležnosti Ministarstva

znanosti i obrazovanja koje će ocijeniti sadržaj i, nadamo se, u konačnici odo-briti donošenje SZ-a.

Podsjetimo, HDKP je još 2016. oformio radnu skupinu za izradu prijedloga u sastavu Goranka Antunović, Dunja Bakić, Tamara Levak Potrebica, Sanja Matešić i Nuša Torbica čijim radom koordinira Kristina Kruhak. Inicijalni je prijedlog izrađen u suradnji s FFZG-om

prije tri godine, ali čekalo se formiranje Sektorskog vijeća. Ono je oformljeno početkom 2018. godine, a time su se stvorili uvjeti za podnošenje prijedloga i njegovu daljnju doradu. Više o samom početku procesa te razlozima i važno-sti podnošenja prijedloga pisali smo u šestom broju Biltena HDKP-a iz travnja 2017.

Marta Guzsvany ispred plakata za predavanje u Osijeku

Izvo

r: al

bum

HDK

P-a

Novosti iz HDKP-aNovosti iz HDKP-a


In memoriam

Marija (Maša) Marušić (1941. – 2019.)Napisala Vera Andrassy

U veljači ove godine zauvijek nas je napustila naša draga kolegica i prijateljica, počasna člani-ca HDKP-a, Maša Marušić.

Kao sjajna buduća nastavnica i prevoditeljica Maša je velik dio djetinjstva i rane mladosti provela u SAD-u i Burmi. Odrastanje i školova-nje u višejezičnim sredinama odredilo je i njezi-nu profesiju. Maturirala je u Beogradu, a zatim upisala studij engleskog i francuskog jezika i literature na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon diplome upisala je i uspješno završila prestižnu École d’interprètes de Genève (da-nas Faculté de traduction et d’interprétation – Université de Genève). Gotovo cijeli svoj radni vijek provela je kao lektorica i kasnije viša lektorica na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bila je rođeni nastavnik, radila je s entuzijazmom, prenosila je studenti-ma svoju ljubav prema jeziku i literaturi. „Maša je uvijek znala što želi napraviti na satu”, kaže jedna od njezinih bivših studentica, Andreja Mon-tani. Rad na fakultetu Maša je vrlo dobro spajala s prevođenjem – simultanim, konsekutivnim i pismenim. Bila je jedan od osnivača Društva simultanih i konsekutivnih prevodilaca Hrvatske (1974. g.), današnjeg HDKP-a. Za prevođenje je imala sve predispozicije: odlično poznavanje jezika s kojih i na koje je prevodila (hrvatski, engleski i francuski), brze reakcije (bila je i odlična ping-pongašica), za svaki se posao temeljito pripremala, ispisivala stranice i stranice glosara, konzultirala stručnjake za temu konferencije (bilo je to dijelom i predinternetsko doba). Nikad nije izgubila strahopoštovanje za rad u kabini. Ali kao što je to kod mnogih tremaša, strah bi prestao čim bi preuzela mikrofon. Maša je bila pozitivac – čulo se to u njezinom zvonkom glasu, iza kojeg se, kad bi to situacija dopuštala, krio smiješak. Nije na odmet spomenuti i to da je Maša mnogo i rado čitala. Prevođenje na međunarodnim konferencijama i skupovima odvelo ju je u razne zemlje– od Sjeverne Koreje do Malte, od Zimbabwea do Cipra, od Beča do Budim-pešte. Osim posla i stresa bilo je tu i mnogo druženja, zajedničkih izlazaka, ručkova i večera, zgoda i nezgoda. I tu je Maša bila u svom elementu, bila je vrlo druželjubiva. Imala je širok krug prijatelja, kojima je bila lojalna u dobru i zlu. Veselila se njihovim uspjesima i bila velikodušna u izricanju pohvala. Okupljala je oko sebe ljude, pozivala na ručkove i večere, a kako je bila odlična i ambiciozna kuharica, to su uvijek bile prave male gozbe.

Mašu su mnogi članovi našeg Društva posljednji put vidjeli na prevodilačkom domjenku u Lo-vačkom rogu u jesen 2018. Došla je nasmijana, vesela, odlično je izgledala. Takvu ćemo te uvijek pamtiti, draga Mašo.

Izvo

r: al

bum

HDK

P-a

Pogled izvana


ImpresumUredništvo*:Dunja BakićSandra Breznički UcovićMarta GuzsvanySanja MatešićMaja ŠimlešaBruno Štefić

Autori-suradnici:Vera AndrassyDunja BakićSandra Breznički UcovićRenee DaviesMarta GuzsvanyNata HajduZvjezdana KastrapeliVinka Komesar RajkovićTamara Levak PotrebicaSanja Matešić

Melita MulićSandra Palihnić JurinaIvanka RajhMaja ŠimlešaNuša Torbica

Lektura i korektura:Daša Farkaš

Fotografije:HGKID kongresalbum HDKP-aprivatni albumi

Ilustracija:Dubravko Kastrapeli

Grafičko rješenje:DESIGNUM, studio za grafički dizajn, pripremu i marketing

Nakladnik:Hrvatsko društvo konferencijskih prevoditeljaVrisnička 16, 10000 [email protected]: 2019.

*Stavovi izneseni u pojedinim tekstovima ne predstavljaju nužno stavove uredništva.

Iako u politološkoj literaturi postoje definicije onih koji se bave politikom, a politološki studiji bave se dinamikom ili poviješću suvremenih međunarodnih odnosa te postoje (čitave) discipline koje se bave medijima, ja bih sva moja dosadašnja zanimanja, zvanja i pozive svela pod zajedničku definiciju profesionalne govornice.

Kako surađuju dva profesionalna go-vornika – konferencijska prevoditeljica i političarka ili konferencijski prevodi-telj i državni službenik koji komunicira vanjsku politiku svoje zemlje? Tako što ovi potonji očekuju da konferencijski prevoditelji pogode nijanse, upotrijebe jezične finese ili stručno znanje jezika koji nije materinji, kako bi približili ide-je, misli, probleme ili pojmove onima s kojima komuniciraju. Očekuju da budu bolji od njih samih u onome što im je temeljni zadatak, ali samo posredujući. Da upotrijebe vještine kako bi im misao doprla do odredišta, ali samo posredu-jući. Da budu i kanal i medij. Da im budu desna ruka iz sjene. Nemala očekivanja, vjerujem da bi se većina složila.

Moj je dojam često bio da su oni koji su-djeluju u političkoj areni silno uvjereni da su jasni, bili koncizni ili ekstenzivni, te vrlo uspješni u prenošenju poruke koja ima za cilj provocirati određeno ponašanje ili reakciju. Često je i moj dojam bio takav nakon prvotnog slu-šanja uživo, sve dok ne bih pogledala

fonografske zapise koji su uobičajeni na sjednicama predstavničkih radnih tijela. Na kakvu bih samo retoričku zbrku i kaos naišla! A konferencijski prevoditelji, oni od kojih očekujemo da budu naša produžena komunikacijska ruka, često nemaju prigodu pogledati tekst unaprijed kako bi se pripremili da svoju zadaću obave što bolje. Jedna je stvar kad prevoditelji dobiju pripre-mljene, strukturirane govore političara na međunarodnim konferencijama, ali se nemali broj puta dogodi, posebno kod iskusnih političara, da govore iz glave, a na prevoditeljima je da po-gode nit, odnosno ton, da prenesu poruku, da politički i ideološki oboje poruku tako da je primatelj razumije, a da u tom bojenju ne pretjeraju ili ne promaše poantu. Politički govori često obiluju anegdotama koje imaju smisla u materinjem jeziku, a koje je teško prevesti, ili pak sintagmama te rječni-kom specifičnim za pojedino područje javnih politika. Tu posebno mislim na gender sensitive jezik. Često sam bila u prilici govoriti o rodno osviještenom jeziku i rodno osviještenim politikama na međunarodnim konferencijama i očekivala sam „pravilno prevođenje s definiranom terminologijom”. Po meni je pravilno prevođenje, posebno na hrvatski jezik, bilo dosljedno korištenje ženskog i muškog roda, a što se stječe iskustvom i osviještenošću. Dodatna je poteškoća ta što je često to područje svrstano ili percipirano u ideološkim

okvirima. Od prevoditelja sam očekiva-la da, neovisno o vlastitim stavovima, uvjerenjima ili iskustvu, prilagode jezik kako bi se „oživotvorila” tema o kojoj sam govorila.

Mišljenja sam da je teže prevoditi poli-tičke ili diplomatske govore pune nijansi i skrivenih značenja nego neke, uvjetno rečeno, tehničke, odnosno stručne go-vore. Pravo je umijeće govoriti jezik koji nije materinji, znati stručnu terminolo-giju, dati ton, prenijeti poruku, ideološ-ki bojati u mišljenoj i izrečenoj mjeri i ostati nepristran. Sve to uspjeti, a ostati u sjeni. Prava vještina, skoro kao vje-ština dugotrajnog političkog preživlja-vanja. Vještina bez koje profesionalne govornice i govornici ne bi mogli, iako često mislimo da smo samodostatni.

Pripremila Sandra Breznički Ucović

Svoje viđenje dobrog konferencijskog prevoditelja s nama je podijelila Melita Mulić, diplomatkinja i bivša političarka

Izvo

r: pr

ivat

ni a

lbum

Documents

Bilten HDKP-a · Na kraju pročitajte kako bi mogla izgledati prevoditeljska igra prijestolja. U ovom broju, doduše, nećete saznati tko će iz nje izaći kao pobjednik, ali uvijek