Iglom preko granice – Egipat

Uvod 1

- „Zar još nisi bio u Egiptu???“ bio bi uobičajen komentar kada bih nekom spomenuo da me nema

sljedeći tjedan.

- „Nisam. Zamisli koliki je to propust s obzirom na odličnu ponudu povoljnih „last minute“ putovanja. I

stvarno, propust popravljam u velikom stilu, hotel s 5 zvjezdica, „all inclusive“, avion i ostali folklor za

oko 3.000 kn. Kum i ja idemo slaviti, on zato što je napravio treće dijete, a ja zato što nisam. ☺

Uvod 2 (dijabetički)

U Maroku sam pisao o Dexcom G5, nevjerojatnoj CGMS napravi koja

kontinuirano mjeri glukozu i svira kad glukoza ode k vragu; u Keniji sam pisao

o Medtronic inzulinskoj pumpi i njenom integriranom CGMS-u koji isključuje

pumpanje inzulina kada „skuži“ hipoglikemiju, a sada?!

Seriju u velikom stilu završavam s Egiptom i najnovijim pridošlicom u CGMS

arenu - „Abbott Libre“. Riječ je o donekle „kontroverznom“ uređaju, s čijim

osobinama se neki na prvi pogled neće moći pomiriti, ali vidjet ćemo do kraja

putopisa…

Planovi

„Posla“ će biti, osim što planiramo glumiti plutače u hotelskim bazenima; te Muju i Hasu koji jedu za

„švedskim stolom“ dok Šveđani ne dođu; jako smo ambiciozni. Skoknut ćemo do Kaira, obići piramide

i Dolinu kraljeva, ploviti Nilom, provozati se pustinjom i ono najvažnije - planiram ući u povijest ili

makar u Guinessovu knjigu rekorda… Zaronit ću u jedno od

najljepših mora svijeta, Crveno more i po prvi puta pod vodom

mjeriti razinu glukoze. Prije puno godina pokrenuh poseban tečaj

za grupu ronilaca dijabetičara u najboljem ronilačkom klubu

Geronimo. Tada smo među mnogim stvarima trenirali uzimanje

meda pod vodom u slučaju hipoglikemije, a nisam ni sanjao da ću

jednog dana među tropskim ribama mjeriti i glukozu. Kako ne bi

sve ostalo na „rekla - kazala“, dobri duh David mi je posudio

kinesku verziju podvodne video kamerice „GoPro“ – hvala, o

dobri Davide. ☺

Ali ni to nije sve, vaš se omiljeni „teoretičar zavjera“ odmila zvan „socijalna životinja“ (naglasak na

drugom i) preko „Couch Surfinga“ povezao s lokalnim žiteljima u želji da sazna kako lokalni svijet

gleda na „Arapsko proljeće“ ili „Obojenu revoluciju“. Počela je samospaljivanjem u Tunisu, a ovdje je

zvijezda večeri trg „Tahrir“ u Kairu, gdje su započele masovne demonstracije protiv tadašnjeg šefa

Hosnia Mubaraka.

Da u pravu ste, ovo bi mogao biti još jedan od onih dugačkih i dosadnih putopisa gdje čovjek

odustane nakon druge stranice.. No, pokušat ću biti kratak i jezgrovit.

„Zašto ne trošiš novac u Hrvatskoj?“

Svi koji volimo letjeti smo barem jednom bili suočeni s

tim pitanjem. Osim standardnih odgovora, domislio sam

jedan kojeg ću se držati: Ukoliko na svojem putovanju

nagovorim barem troje stranaca da posjete naš dragulj u

Europi, napravio sam puno više za domovinu nego da

sam otišao na roditeljsku vikendicu u blizini Zadra i

kupovao u Tommiju. Mislim da sam uspio. Na plaži su

me ganjale tri opako debele Britanke, ali lovina je uskoro

postala lovac. Plitvička jezera, tisuću otoka, Davor Šuker

te Dubrovnik, grad u kojem se snimaju „Igre prijestolja“ bili su moje oružje za lov. Činjenica da je

London od Jadrana udaljen samo sat i pol leta s „low cost“ kompanijama - bila je pravi „šlag na tortu“

za ove simpatične dame. U džepu još čuvam i DVD turističke zajednice Hrvatske za sljedeće „žrtve“. ☺

Mad Max 5

Počelo je odlično, otišli smo u pustinju i unajmili zvjerske Quadove za 40 kilometarsku turu do oaze.

Nakon što su nas umotali u marame i podijelili nam maske za pijesak, izgledali smo kao nesretnici

nakon nuklearnog rata. Područje po kojem smo vozili sličilo je na kombinaciju napuštenog seta iz

Mad Max-a i površine mjeseca. „Tagovi“ su: adrenalin, sunce, pijesak i miris benzina.

Luxor i rijeka Nil

Opet smo u pustinji, na putu prema kolijevki civilizacije, Luxoru i veličanstvenoj rijeci Nil. Duljina od

čak 6.680 km ju čini najduljom rijekom svijeta, prolazi kroz čak 11 zemalja, a završava u „našem“

Mediteranu. Izvire na dva mjesta: u Ugandi i Etiopiji, spaja se u Sudanu i većim dijelom teče bez

ikakvih dodatnih izvora vode! Plovili smo barkom i pasli oči na Fallugama – prekrasnim malim

tradicionalnim jedrilicama s ogromnim jedrima. Završili smo na „otoku banana“, kušajući ih s lokalnih

palmi i fotkajući krokodile ''Iz duboke rijeke Nil (…vrati nama našega Juju….)''.

Posjetili smo i kompleks hramova Karnak posvećen bogu Amon Ra, gdje sam kao što je vidljivo iz

pratećih fotki, doživio faraonsko prosvjetljenje. Jako me podsjetio na Persepolis u Iranu, samo što je

piroman Aleksandar Makedonski prilično rasturio Persepolis, dok je Karnak očuvaniji.

Egipatski turistički djelatnici

Nemaju niti jednu iskrenu kost u svom tijelu. Od svih laži koje su oni u stanju izgovoriti mogle bi se

izgraditi piramide u Gizi. Kod ugovaranja i pregovaranja u Egiptu treba biti svjestan jedne stvari: ti si

ovca za oderat', a oni su derači; kad se to apsolvira, sve je lakše. Sasvim je u redu doći u „all inclusive

resort“ s pet zvjezdica i ne maknut' se s bazena i mora. No, kad/ako kreneš vanka, ti si divlja patka u

nepoznatoj šumi, a oni lovci na svom terenu. Kum je dogovorio Kairo, Luxor, Nil, Quadove i ronjenje

praktički u prvoj agenciji na koju smo naletjeli, jer je tip bio uvjerljiv i objektivno povoljniji od

hotelskih „derača“. Za mene je to bila „win-win“ situacija, ili će biti dobro ili ću mu cijeli život moći

spuštati ovu „kamikaza“ pregovaračku misiju – „neprocjenjivo“. Pustinjski Quadovi su bili stvarno

sjajni, a Luxor i Nil također; osim najmanjih sjedala u autobusu – ikad. Lik nam je obećao svoj novi bus

za Kairo i rusku grupu, ali s vodičem koji dobro zna i engleski. Ha-ha; autobus je bio novi otprilike u

vrijeme otkrića prve faraonove grobnice, a svi znamo da rusi ne znaju engleski. Aaaahhh.

Dolina kraljeva je također sličila mjesečevoj dolini, ulazili smo u kojekakve grobnice i prolaze, a

najzanimljivija je bila od Ramzesa IX - u kojoj se ne smije slikati ☺ Odala me izdajnička lampica koja

se pali kada Canon izoštrava, ali na vrijeme sam ga spremio. Nakon kratkih pregovora sa čuvarem,

izvadih unaprijed pripremljeni iPhone na kojem „vidi čuda“ nije bilo nikakvih zabranjenih sarkofaga i

mrtvih faraona. Ne znaju da imaju posla sa „finim turistom“ koji poštuje ku%$&$ska pravila.

Piramide Giza u Kairu

Ako je netko bio na Akropoli u Ateni, osjećaj je sličan. Na brdu se nalaze piramide i sfinga, a prekrasan

pogled puca na grad. Piramide su malo više „fora“ od Akropole jer je sa suprotne strane egzotičan

ambijent u obliku pješčanih dina i pustinja po kojima lokalci nude jahanje deva, konja i magaraca.

Lijep je osjećaj promatrati te monumentalne građevine stare više godina nego što prosječan čovjek

uopće može pojmiti. Ne mogu si pomoći da se ne zapitam, jeli u to vrijeme, tisućama godina prije

antike i Grka, postojala dovoljno razvijena tehnologija gradnje za ova čuda svijeta?

Egipatski muzej u Kairu

Osim što sam diplomirani informatolog, na filozofskom fakultetu sam morao odabrati još jedan

smjer, to je bila muzeologija. ☺ Muzej je fenomenalan! Kako muzej može biti fenomenalan?? Da,

ima prekrasnu veliku i vrlo zanimljivu zlatnu masku koja bi trebala savršeno odgovarati licu faraona,

ima ogromni potpuno zlatni sarkofag težak puno kila i prave mumije, stvarno zgodno; ali to nije ono

što me najviše oduševilo. Nekad mladog ljubitelja filmova Indiane Jonesa oduševila je povijest unutar

povijesti. Većina tih eksponata izložena je u lijepim starim drvenim vitrinama koje su meni, već same

po sebi, egzotične i imaju povijesnu vrijednost. Staklo s drvenim okvirima spojeno mjedenim pantima

– odiše onim nečim mističnim čime se ni sterilni Louvre ne može pohvaliti. Opisi izloženih eksponata

već mirišu na prošlost, natipkani pisaćom mašinom vjerojatno prije prvog svjetskog rata i pružaju

vrhunski osjećaj autentičnosti. Stalno sam čekao da od nekud iskoči Indiana Jones izbezumljeno

bježeći ispred razjarenih mumija koje je zabunom probudio. ☺

Ramzes III – faraon dijabetičar

Ovi današnji Egipćani imaju ogromnu incidenciju dijabetesa, kažu preko 30%. No, kao što se vidi iz

naslova, problemi su puno dublji ☺ Usred maštanja o prošlosti i filmskim junacima u egipatskom

muzeju, iz slušalica koje mi je kum osigurao onom pregovaračkom misijom, na ruskom me prenula

riječ „diabetik“ ili sl. Maltretirajući vodiča svojim osnovnoškolskim ruskim, saznao sam da osim što

vodič ima dijabetes, ima ga i njegov omiljeni faraon. E da sam to znao u Dolini kraljeva u Luxoru, ne

bih tako olako prešao preko njegove grobnice. Vodiču su oči skoro ispale kada sam mu pokazao Libre

aparatić koji izgleda skoro kao i svaki drugi, ali kada ga prislonim na senzor na ruku – bežično očita

razinu glukoze. „Davaj i minja pažalusta“ - veli on. „Davaj minja sjenzor“ - odvratih.

WC u Egiptu

Budući da smo stalno bili miljama od hotela (umjesto da smo glumili bove u hotelskom bazenu), ova

tema se neminovno povremeno nametala. Najvažnije mi je bilo naći WC koji se plaća jer u tom

slučaju su postojale šanse da barem pod ne bude pod vodom ili nekom drugom tekućinom… Potom je

potrebno užicati wc papir, a nakon svega i sapun. Mrka teta u Aleksandriji je nakon mog trećeg

žicanja već bila prilično iziritirana jer svaki tjedan se netko sjeti žicati sapun, a ona uvijek zaboravi

gdje ga drži.

Aleksandrija – stvarno kratka i zanimljiva povijest

Prije nego što je poznati piroman Aleksandar Makedonski spalio prekrasni Persepolis u Iranu,

osnovao je Aleksandriju. Grad je osnovan nakon što je zavrnuo ruku svećenicima u Memphisu koji su

mu, onako „bez prisile“, predali vlast u cijelom Egiptu. U Aleksandriji ima svašta, a u stvari skoro ništa

jer većinu prekriva more ili je spaljeno ili odneseno. Kleopatra je ovdje smjestila svoju prijestolnicu, a

ulaz u luku je krasio čuveni Farosov svjetionik koji je proglašen jednim od svjetskih čuda. Nadajmo se

da ćemo Kleopatru uskoro gledati u novom filmu i da će ju tumačiti najavljivana Angelina Jolie. Obišli

smo i dragulj povijesti, novu Aleksandrijsku knjižnicu u obliku izlazećeg sunca, njena stara institucija

je inspirirala mnoge pametnjakoviće starog doba. Herophil je baš tu otkrio da mislimo mozgom, ne

srcem; Euklid je razvio geometriju, itd.

Aleksandrijska knjižnica

Aleksandrija i Facebook revolucija u Egiptu

Nadam se da nisam jedini koji je tek sad naučio da je Egipatska revolucija 2011. ustvari počela u

Aleksandriji i da je Facebook odigrao ključnu ulogu? Za one neinformirane kao ja: policija je jedne

ljetne večeri 2010 godine zaplijenila drogu i kao što svaki „pošteni“ nedovoljno plaćeni policajac čini,

uzela ju je za svoju upotrebu i daljnju prodaju. Dio toga je snimio jedan sirotan po imenu Khaled Said i

objavio video na Internetu. „Milicijski autoriteti“ su doslovce ubili Boga u njemu, a rezultati službene

istrage su, kako to uvijek bude, pokazali da je pao niz stepenice. Ovaj slijed događaja je bio ogledni

primjer (ne)funkcioniranja korumpiranog sustava, a fotografije nesretnog Khaleda su objavljene na

Facebook grupi „Svi smo mi Khaled Said“. Vulkan se probudio, kap je prelila čašu; a Mubarak si je

vjerojatno pomislio koliko su vlasti u Iranu i Kini pametnije jer je tamo Facebook zabranjen. FB Grupa

je ubrzo skupila stotine tisuća članova, a vodeću ulogu u organizaciji prosvjeda je imao jedan od

moderatora grupe g. Wael Ghonim, izvršni direktor u Google-u. Prosvjedi su se tek potom iz

Aleksandrije preselili na čuveni trg Tahrir u Kairu.

Nedavna prošlost i trenutna situacija u Egiptu

Kako to često bude, skompao sam se s jednim lokalcem koji pomaže oko organizacija turističkih tura,

a bio je voljan otvoreno iznijeti svoju viziju nedavne prošlosti i sadašnjosti. Hosni Mubarak je bio

ostarjeli diktator koji je prvih dvadesetak godina uspješnog rada za narod zamijenio zadnjim dijelom

vladavine posvećene bogaćenju svoje obitelji i užeg kruga ljudi. Svaka sličnost s našim političarima je

slučajna ☺ U prvoj revoluciji vojska se držala po strani, a tukao se narod s policijom. Kada je narod

pobijedio, vojska je preuzela vlast i naumila ostati. No, razni domaći i strani pritisci su rezultirali

izborima gdje je pobijedilo Muslimansko bratstvo i g. Muhamed Morsi. Jeli to tako bilo ili je siva

eminencija odlučila iskoristiti jedan događaj i potencirati slabosti trenutnog lidera kako bi inicirala

smjenu režima – nikada nećemo saznati.

Ono što znamo je da su uslijedile godine kaosa, neizvjesnosti i beznađa. „Moj“ momak je nekoliko

puta naglašavao da ne treba miješati naziv stranke/pokreta sa svima poznatom religijom. Štoviše,

Muslimansko bratstvo je prema njemu imalo sve manje veze sa muslimanskom vjerom. Stanje u

državi se nije nimalo popravljalo, moćnoj vojsci nikako nije pasao novi, demokratski izabran vođa, a i

amerikancima sve što počinje sa „Muslim“ zvoni na uzbunu. Nakon nekog vremena nekom je

prekipjelo, pa je u narodu proširena vijest da treba ponovno na ulice, ali da ovog puta neće biti

problema jer će „vojska brzo sve riješiti“. Kao da je ikad vojska sve brzo riješila, ali narod k'o narod,

nije mu bilo bolje i eto ga ponovno na ulicama. Vojska je pohapsila je i/ili poubijala solidan dio ekipe

iz Muslimanskog bratstva, te sukladno ustavu imenovala novog gazdu koji je do tada bio šef ustavnog

suda ili tako nešto. Potom su opet održani izbori na kojima je ovaj puta pobijedio lik kojeg od milja

zovu „Sissi“. Momak je na vlasti, narod i dalje ne vidi nikakva poboljšanja, ali sad se već umorio pa

čeka izbore. Izuzetkom bi se mogla proglasiti dvojica Kopta (kršćanska manjina u Egiptu) koje sam

upoznao u Hurghadi, oni su presretni padom Muslimanskog bratstva i smatraju da je „Sissi“ napravio

brojne dobre stvari za kršćane. Da li pod tim podrazumijevaju i upravo izrečenu smrtnu kaznu

njegovom prethodniku – više nisam imao priliku pitati…

Vojska u Egiptu

Kao što znamo i u Hrvatskoj se vojska ponekad koristila za

privatnu izgradnju cesta i sličnog „osobno zaslužnim i

moćnim pojedincima“. Ovdje su smislili nešto bolje: vojska

se uredno bavi privatnim biznisom i to legalno naplaćuje.

Obavezni vojni rok traje ovisno o stručnoj spremi: jednu,

dvije ili tri godine. „Najpametniji“ moraju biti najkraće u

vojsci, ali dok su tamo nema zezancije, njih vojska nauči

pucat' , a oni zauzvrat besplatno komercijalno rade za račun

vojske. U praksi to znači da vojska radi npr. ceste i mostove,

a država joj plaća. E sad, jeli kod nas više „dvostrukog

farbanja tunela“ ili u Egiptu, ne znam, ali barem novac

ostaje u Egiptu.

Abbott Libre – novi CGMS u gradu

Kao što sam napisao u uvodu, ovo je treći po redu CGMS koji isprobavam i već je izazvao prilične

kontroverze. Prvo sam testirao Dexcom kojem su glavne osobine solidno inicijalno ulaganje,

preciznost i alarmi u slučaju hiper ili hipoglikemije. Nakon toga na red je došao Medtronic u

kombinaciji s pumpom. Idealna kombinacija za inzulinske pumpere, također zahtijeva solidno

početno ulaganje + inzulinsku pumpu, ali nudi i ono što drugi ne mogu ponuditi: potpunu integraciju s

pumpom, kompletan automatski digitalni dnevnik samokontrole (inzulin + razine glukoze) i

automatsko isključivanje isporuke inzulina ukoliko CGMS detektira hipo.

Dobro, a di' je tu Libre?! Nema hipo i hiper alarme i nije pravi CGMS – to je ono što će prvo

konkurencija reći; a pod konkurencijom smatram i proizvođače CGMS-ova i trakica, shvatit' ćete

zašto. Nemojte im zamjeriti jer govore

istinu, ali kome to onda treba? Možda je

mudro odgovor potražiti na tržištima gdje je

Libre (polu)prisutan: Italiji, Njemačkoj i

Engleskoj. Koristim riječ poluprisutan zato

što je tamo DOSLOVCE RAZGRABLJEN.

Abbott pokušava zadovoljiti tri podivljala

tržišta povećanjem proizvodnje i za sada na

kapaljku prima nove mušterije samo s tih

tržišta, u Hrvatskoj ga očekujemo do kraja

godine. Početak prodaje iPhone-a je ništa

spram početka prodaje Abbott Librea!

Prošlo je više od pola godine od lansiranja

tog CGMS-a, a jedino mjesto gdje ga smrtnici

poput nas (u vrijeme pisanja ovog teksta)

mogu kupiti jest dradžbovaonica arhaičnog

imena www.ebay.com i to po „sitnoj“ cijeni

koja je otprilike duplo viša od stvarne.

Jesam vas barem malo zaintrigirao? ☺ Detaljni opis ovog čuda bi nadišao okvire putopisa, stoga

savjetujem Google. Najvažnije je da se zasniva na NFC tehnologiji (Near Field Communication)

zahvaljujući kojoj senzor pod kožom ne zahtjeva energiju za odašiljanje podataka, pa stoga ni

kupovinu skupe baterije kao u Medtronica i Dexcoma. Druga najvažnija stvar je da sam aparatić koji

ispisuje trenutnu vrijednost i grafove košta cca. 60 € + porez, a zanimljivo je još i to da ne zahtijeva

kalibraciju, upali i vozi. Ono što je loša vijest za proizvođače trakica jest da u sebi ima integriran

aparatić za mjerenje glukoze u krvi kompatibilan Abbott trakicama koje su već prisutne na domaćem

tržištu. Osim što ćete rjeđe mjeriti glukozu u krvi, solidne su šanse da ćete to raditi s integriranim

aparatićem koji već koristite za CGMS. Da biste očitali trenutno stanje glukoze u međustaničnoj

tekućini (ne krvi!) potrebno je da zamislite da ste kapetan „Jean Luc Picard“ iz Zvjezdanih staza. On

kada komunicira s posadom, lagano dodirne svoj komunikator, a vi aparatić kratko prislonite na

senzor na nadlaktici i to je to. Senzor ima memoriju u kojoj drži graf kretanja u proteklih 8 sati. Stoga

ukoliko svakih 8 sati barem jednom napravite očitanje, imati ćete kontinuirani 24 satni graf, a ukoliko

ne – rupicu na grafu, ništa strašno. Loša strana medalje je cijena senzora od oko 60 € + porez, a koji

traje 15 dana i još nije hakiran da traje dulje. Formalno je 15 dana dulje i od Dexcoma i od

Medtronica; ali upućeniji znaju da Dexcom uz malo znanja, sreće i truda - može izdržati do mjesec

dana, a Medtronic nešto kraće. Cijena sva tri senzora je otprilike između 60 i 70 €. Šmrc...

Da, još uvijek je to skup sport posebno za one koji bi željeli senzor nositi 365 dana u godini, ali

ulaskom trećeg igrača u bitku stvari idu na bolje za nas potrošače. Kada se stanje s ponudom i

potražnjom stabilizira, ne možete mi reći da nemate baš nikog od bogate rodbine za užicati cca 60 €

za aparatić i 60 € za jedan senzor za testiranje; ja mogu pomoći oko „My dear uncle“ pisma. Osim

toga, NFC tehnologiju podržava nekoliko novih mobitela, a baza modela se s vremenom širi. Sljedeća

generacija Dexcoma će također moći komunicirati direktno s mobitelima, sve to znači da prostora za

smanjenje cijena još ima. Kupovat ćemo samo senzore i eventualno bateriju za transmiter, a mobitel

ćemo osim za žlabranje i surfanje, koristiti i za očitavanje podataka.

A što je s preciznošću?

Ukratko - ja sam zadovoljan. Ako

anticipiramo da razina glukoze u

međustaničnoj tekućini kasni za krvlju

oko 5-15 minuta i savladamo neke nove

trikove CGMS zanata, uvjeren sam da

CGMS može promijeniti život nabolje

svakoj osobi s dijabetesom. Naravno, u

slučaju da kao ja pregladnite u centru

Aleksandrije, pa to riješite

ugljikohidratima (ustvari šećerima) kao

što su riža, krumpir, kruh ili tjestenina,

nema vam pomoći. Posebno ako inače

prehranu zasnivate na ribi, mesu i

povrću koji imaju minimalan utjecaj na

GUK. Poslije toga sam krenuo za Kairo, te bespomoćno promatrao grafove kako divljaju. Zbog dugog

mirovanja u autobusu, inzulin je kod mene imao sličan efekt kao sveta vodica, a niti u preciznost

CGMS-a u takvim ekstremnim situacijama se ne valja previše pouzdati. Volio bih te brojke pokazati

našim dijabetolozima i dočekati dan kada će prestati „tupiti“ o ugljikohidratima kao „svetoj hrani“

dijabetičara.

CGMS i HZZO

HZZO je u prošloj 2014. godini u kategoriji općih i ortopedskih pomagala u koju spadaju trakice,

kolica, štake i slično, rušenjem cijena trakica uštedio oko 29 milijuna kuna, a u protekle tri još više.

Ako je taj izračun točan i ako im redovno na nos počnemo servirati ono što oni nama redovno

serviraju: „Da će se ostvarene uštede iskoristiti za dodatna prava pacijenata“ – došlo je vrijeme za

CGMS, ali i dodatne količine trakica za one koji ih uistinu trebaju. Naravno da novaca nema, 2.400

zaposlenika mjesečno samo za bruto plaće „pojedu“ cca 20 milijuna kuna, a di' su još svi ostali

troškovi. Bili bi ludi da to ne pokušaju spriječiti jer CGMS je kratkoročni udar na aktualni budžet, a naš

omiljeni osiguravatelj, „mudro“ kao i političari, dugoročne uštede uopće ne gleda. Ipak, ako budemo

dovoljno uporni, glasni i jedinstveni, tko zna…. Ministar Varga je u načelu dao zeleno svjetlo, ali to je

samo početak dugog i mukotrpnog puta, nadajmo se ipak kraćeg od onog sedmogodišnjeg s

inzulinskim pumpama (koji je barem uspješno završio).

A kako ću ja u Guinness-ovu knjigu rekorda?

Vrlo jednostavno, preko senzora na koži nalijepit ću vodootporni zavoj, a Libre ću staviti u

vodootpornu futrolu za mobitel. Potom ću navući na sebe ronilačku opremu, te zaroniti u prekrasno

Crveno more. Ako sve bude po planu, imat ću prve podvodne fotke i kratki video na kojem će biti

zabilježeno prvo mjerenje glukoze među ribama, iznad koraljnih grebena u okolici Hurghade ☺

A sada konačno zaron

Egipćani i koordinirana organizacija urona? Daaa – i to postoji! Doduše, šefica vrhunskog tima je bila

plavokosa Čehinja, ali tim se sastojao isključivo od Egipćana i jedne plavokose Ruskinje Olge s Krima

(Zašto tamo ne ljetuje?). Veliki lijepi brod, prostrana plavo-bijela paluba s dobrom zaštitom od sunca i

dovoljno prostora za ljubitelje bestežinskog

stanja. Sušta suprotnost od autobusa i puta u

Kairo ☺

Libre senzoru sam priuštio pravi pakao Egipta, prvi dan smo plivali u slanoj vodi, potom se vozio na

Quadu četrdeset kilometara po pustinji i visokim temperaturama, pa tuširanja u hotelu i sada finale…

Spustili smo se u Crveno more na 15-ak metara i tamo bili preko pola sata – dva puta. Priuštio sam

mu oko 2.5 bara pritiska, njemu i njegovom prijatelju, aparatiću za očitanje. ☺ Dok ovo pišem, oko

njega cvrkuće trbušna plesačica u foajeu hotela dok on vrijedno bilježi razinu glukoze kao da se nije

ništa dogodilo. ☺

Kao pravi štreber, u Zagrebu sam nabavio vodootpornu futrolu za mobitele kako bi aparatić pod

vodom bio siguran, a preko senzora sam prilijepio vodootpornu samoljepljivu oblogu za rane. Obloga

je pravo smeće i siguran sam da je senzor dobio solidnu porciju slane i slatke vode, te pijeska u

pustinji; ali za divno čudo, prema mojim mjerenjima to nije utjecalo na preciznost. Već u glavi vidim

sliku Čukija kako na nekom budućem ronilačkom tečaju u klubu Geronimo na prvom pravom zaronu

postrojava guštere dijabetičare ispred sebe. Svi čuče i hiperventiliraju na dnu, a on im provjerava

pritisak u barima na manometru u lijevoj, te razinu glukoze u milimolima po litri na Libre-u u desnoj

ruci. ☺

www.CouchSurfing.org

Najbolje stvari se događaju na kraju? Otrcana je to fraza i teško je odabrati najbolje, ali boravak smo

začinili druženjem s lokalcem Hasanom kojeg sam kontaktirao preko CS-a. Kako to funkcionira?

Prošlog ljeta su na našem kauču u Zagrebu spavali Alžirci, Francuskinje, sestre iz UAE-a, Englez, a naša

djeca vježbala engleski. Drugim riječima, predao sam energiju svemiru, a ona se polako vraća. S

obzirom na „Last minute all inclusive“ hotel od pet zvjezdica, nije nam trebao kauč, ali čašica

razgovora i obilazak mjesta popularnih među lokalcima – definitivno. Momak je vlasnik turističke

agencije i nakon što je čuo kako su nas oženili, imao je veliku potrebu pokloniti nam jednodnevni izlet

na „Paradise island“. Opet na veliki brod, maska i dihalica, te pravac ka koraljnim grebenima u moru.

Tamo se brodovi zavežu za murin (nekad su se sidrili i uništavali koralje), a poletarci s maskama,

dihalicama i voditeljem grupe u more. On je najbolje znao gdje pronaći najljepše ribe i antičku zvijer

po imenu murina dugu preko 2 metra koja živi u obližnjoj duplji. Šarene ribe, koralji, ogroman ručak i

drijemanje u hladu palme na rajskom otoku - obilježili su zadnji dan u Egiptu.

Moje viđenje hrvatskog i egipatskog turizma

Nedavno je neki naš „znalac“ izjavio da Hrvatskoj ne treba „all inclusive“ turizam jer turisti onda ništa

okolo ne troše. Ako izuzmemo Čehe koji sve donesu od doma i krizu zbog koje se definitivno manje

troši, to nije istina. Naravno, potrebno je pojačati vanpansionsku ponudu i gurati ju turistima, ali je li

baš uistinu tako? U Egiptu je vanpansionska ponuda dovedena skoro do savršenstva i investicije su

ogromne, ali baš zato maltretiranje turista tom istom ponudom ponekad može dovesti do ludila…

Mišljenja sam da će neki bogati Nijemac ili Britanac dobro odvagati između obližnje Hrvatske za

odmor gdje će imati puno više mira i privatnosti, nego udaljeniji Egipat gdje turistički djelatnici lažu

čim zinu i ne daju mu mira. S druge strane, Hrvatska mu ne može ponuditi monumentalne piramide,

veličanstvenu rijeku Nil, Sfingu, Luxor, Dolinu kraljeva, ronjenje u tropskom moru punom šarenih

ribica, itd… Hasan nam je rekao da bi on sutra došao u Hrvatsku, da mu novac za to nije problem jer

obožava putovanja i ima svoj biznis, no problem mu je viza. Stoga ćemo mu kum i ja riješiti vražju vizu

i vidjeti mogu li naše zelene, vodom bogate Plitvice i lijepi plavi Jadran parirati velikom Egiptu.

Davor,

Negdje iznad Afrike

p.s. ljepše i veće fotke su dostupne na mom Facebook profilu