1

STRUČNA MIŠLJENJA O PLANIRANIMHIDROELEKTRANAMA U NP SUTJESKA

2

Urednica izdanja:Nataša Crnković

Lektura i korektura:Dijana Gajić

Dizajn:Saša Đorđević / www.madeinbunker.com

Dizajn korica:Sandro Drinovac

Štampa: GrafidTiraž: 300 primjeraka

Izdavač:Centar za životnu sredinu, Cara Lazara 24, 78000 Banja LukaTel: 051/433-140; Faks: 051/433-141E-mail: info@czzs.org

www.czzs.org

Centar za životnu sredinu je neprofitna, nevladina inestranačka organizacija profesionalaca i aktivistaposvećenih zaštiti i unapređenju životne sredine,zagovaranju principa održivog razvoja i većeg učešćajavnosti u donošenju odluka o životnoj sredini.

Odgovornost za tačnost navedenih podataka snose autori.

Hvala svim autorima fotografija na ustupljenom materijalu:

Andrija Vrdoljak WWF Canon (stranice: 6-7, 116-117)Đorđije Milanović (stranice: 10-11, 21, 24, 86-87, 100-101, 112, 120-121)Boris Čikić (stranice: 16-17, 31, 56)Igor Šamara (stranice: 34-35, 69)Željko Sekulić (stranice: 62-63, 72, 76, 90-91, 96-97, 104)Jasmin Pašić (stranice: 81)Nedim Jukić (stranice: 109)

DECEMBAR 2014.

3

STRUČNA MIŠLJENJA O PLANIRANIMHIDROELEKTRANAMA U NP SUTJESKA

Kampanja Bitka za Sutjesku je pokrenuta kao odgovor na planove za izgrad-nju malih hidroelektrana u Nacionalnom parku Sutjeska. Investitor „Drina Hydro Energy“ iz Ugljevika planira izgraditi pet malih hidroelektrana, dvije na Sutjeski i tri na Hrčavki. Vlada Republike Srpske je te male hidroelektrane od svega 13 MW, u srcu našeg najstarijeg i biološki najraznovrsnijeg nacionalnog parka, proglasila javnim interesom. Struka, lokalna zajednica, civilni sektor i šira javnost se tome oštro protive, ukazujući na dugoročne posljedice i ekonomsku neisplativost tog projekta.

Planovi za izgradnju malih hidroelektrana u Nacionalnom parku Sutjeska su dočekani kao porazno svjedočenje nesposobnosti da se očuva biološki i istorijski jedinstven prostor, prostor koji svjedoči herojskoj bici, te vijekovima ljubomorno čuva jedinstvenu floru i faunu svjetskog značaja. Ukoliko bi se hidroelektrane izgradile, ugrozile bi stotine vrsta koje su svoj dom našle u kanjonima Sutjeske i Hrčavke, te obesmislile, ako ne i osporile, postojanje nacionalnog parka.

Vlada Republike Srpske se, uprkos činjenicama, usko drži procedura i zakona, koje i sama nerijetko krši ili donosi po mjeri investitora, bez realnog i moralnog sagledavanja suštine ovog problema, ignorišući apele stručnjaka. Istovremeno, na apele međunarodnih institucija za zaštitu prirode ostali su ni-jemi. Ova publikacija je još jedan u nizu pokušaja da se pojasni ono što je većini odavno jasno...

NatašaCrnkovicdipl. ekolog zaštite životne sredine

Centar za životnu sredinu

4

BITKAZA SUTJESKU

Pred vama su mišljenja stručnjaka, profesora, entuzijasta i istinskih boraca za spas Sutjeske. Oni imaju smjelosti da se glasno suprotstave ovakvim suludim planovima, te jasno i argumentovano stoje u odbrani ovog jedinstvenog prostora. Oni su savremeni junaci i junakinje koji svojim znanjem i stručnošću brane Sutjesku. Neki od njih su svoj život posvetili istraživanju Sutjeske, tamo otkrili nove vrste, te nam daju podršku i motivaciju da nastavimo sa borbom, do našeg zajedničkog cilja - očuvane Sutjeske.

Struka je vidljivo ignorisana u procesu dodjele koncesija, kao i izrade pros-torno-planske dokumentacije nacionalnog parka i studija uticaja hidroelektrana na životnu sredinu. Ova publikacija je pokušaj da glas onih koji ovaj prostor znaju najbolje – dođe do javnosti. Ona veliča Sutjesku, kako to ona i zaslužuje, sa idejom da barem dio njene veličine približi onima koji toga očigledno nisu svjesni, ili pred tom veličinom bezobzirno žmire.

Centar za životnu sredinu traži od nadležnih institucija da odbaci planove za uništenje Sutjeske, te da ubuduće sličnim projektima prilazi oprezno i strateški. Iako se hidroelektrane predstavljaju kao obnovljiv izvor energije, što mi u načelu ne osporavamo, kada su postavljene na neadektavnim lokacijama one mogu u potpunosti uništiti osjetljive riječne kanjonske ekosisteme, koji u pravilu obiluju mnoštvom endemskih i rijetkih vrsta. Nedostatak jasnih kriterija u odabiru rijeka i riječnih sistema za sa hidroenergetske projekte doveo nas je do toga da su najvrijednije rijeke upravo pod prijetnjom da budu uništene, rijeke kao što su Sana, Neretva, Ljuta, Vrbas, Bistrica, Una... Ako Sutjesku ne odbranimo, kako da se nadamo da ćemo druga područja sačuvati?

Ubrzani i nekontrolisani pritisak na prirodu Bosne i Hercegovine je neophod-no zaustaviti. Nadležni se trebaju jasno opredijeliti – da li sve naše rijeke žele u nepovrat uništiti zarad sitnih interesa, ili ih kao najvažnije resurse sačuvati za sve one koji tek dolaze. Ukoliko odluku donesu bez usaglašavanja mišljenja struke i potreba lokalne i šire zajednice, na sebe uzimaju preveliku moralnu i društvenu odgovornost. Očuvanje rijeka je neophodan pravac ukoliko želimo zadržati stanovništvo u ruralnim područjima, osigurati vodu za vodosnabdjevan-je, poljoprivredu, očuvanje prirode, turizam i industriju, a to sve u periodu kada nam, sa ubrzanim klimatskim promjenama, ovaj resurs već lagano klizi iz ruku.

5

6

KANJON HRČAVKE

7

8

HUČI, TEČE SUTJESKA

PROSTOR SLIVA RIJEKE SUTJESKE LEŽI U ZONI VISOKIH PLANINA NA JUGOISTOKU BOSNE I HERCEGOVINE, NA GRANICI SA CRNOM GOROM. SLIV I DOLINA SUTJESKE NALAZI SE U ZAPADNOJ ZONI MLAĐIH VJENAČNIH PLANINA TEKTONSKI JASNO UOBLIČENOJ TOKOM NAJMLAĐEG GEOLOŠKOG DOBA- KENOZOIKA. LOCIRANA JE U DINARSKOJ OBLASTI, KOJA SE KARAKTERIŠE KARSTNOM MORFOSKULPTUROM I FLUVIODENUDA-CIONIM RELJEFOM. U CJELINI PODRUČJE JE SMJEŠTENO U SLIVU RIJEKE DRINE, ODNOSNO CRNOG MORA, A IZVORIŠNIM DIJELOM KAO DA SE UVUKAO U PODRUČJE SLIVA JADRANSKOG MORA. SA JUGOZAPADNE STRANE JAVLJAJU SE U KRŠU PROSTRANA POLJA ILI SLIJEPE KOTLINE, A NA ISTOKU I JUGOISTOKU KLISURAS-TO-KANJONASTE DOLINE SA NAGLAŠENIM TRAGOVIMA PLEISTOCENSKE GLACIJACIJE. U GEOTEKTONSKOM POGLEDU SLIV JE USJEČEN U ZONU MEZOZOJSKIH KREČNJAKA I PALEOZOJSKIH ŠKRILJACA. U FIZIČKO-GEOGRAFSKOM POGLEDU OVO PODRUČJE PRIPADA VISIJI I GORSKOM RELJEFU, SA VISOKIM, DUBOKIM, OTVORENIM I NAJVEĆIM DIJELOM GOLIM KRŠOM. U KANJONSKOM DIJELU SUTJESKE NAROČITO SU IZRAŽENI PROCESI ISPIRANJA, ŠTO JE UVJETOVALO NASTANAK ČITAVOG SPEKTRA MORFOSKULPTURA.

SUTJESKA, TA PLAHOVITA PLANINSKA RIJEKA, PROTIČE KROZ JEDAN OD NAJVEĆIH KANJONA NA PROSTORU BOSNE I HERCEGOVINE. SVOJIM DUGOGODIŠNJIM AKTIVNOSTIMA JE USPJELA DA POMJERI DVIJE VELIKE PLANINE I USJEČE SE IZMEĐU GOROSTASNOG VOLUJAKA SA DESNE STRANE I ZELENGORE SA LIJEVE STRANE. KANJON RIJEKE SUTJESKE JE DUBOK VIŠE 1500 M. OVDJE SE NALAZI JEDAN OD NAJVEĆIH REFUGIJUMA ILI UTOČIŠTA TERCIJERNE FLORE. OVDJE SU MNOGE BILJNE VRSTE BJEŽEĆI SA PLANINSKIH VRHOVA PREŽIVJELE GLACIJALNI PERIOD. MEĐU NJIMA SU MNOGE ENDEMIČNOG I RELIKTNOG KARAKTERA. OSIM ONIH KOJE SU KARAKTERISTIČNE ZA DINARIDE I ZA BALKANSKI POLUOTOK, POSTOJE I STENOENDEMIČNE BILJNE VRSTE, ISKLJUČIVO VEZANE ZA KANJON RIJEKE SUTJESKE. MEĐU NJIMA SVAKAKO TREBA POMENUTI ZVONCE SUTJESKE (EDRAIANTHUS SUTJESKAE), INAČE IZ POZNATOG ENDEMIČNOG RODA. RADI SE O STJENOLJUBIVOJ VRSTI, KOJA POKAZUJE DA OVDJE IZ KAMENA SE RAĐA ŽIVOT. OVDJE NA OVIM LITICAMA SE ODVIJAJU INTENZIVNI PROCESI ENDEMOGENEZE I DANAS. VRSTE NASTAJU NA OVIM LITICAMA I UGLAVNOM SE RADI O STENOENDEMIČNIM OBLICIMA. EDRAIANTHUSU SUTJESKAE ILI SUTJESKINOM ZVONCETU VEOMA JE BLISKA TAKOĐER STJENOLJUBIVA BILJKA MALIJEV LIKOVAC, ZIMZELENI GRMIĆ KOJI OSVAJA NAJNEPRISTUPAČNIJE PUKOTINE STIJENA, IDUĆI OD NAJNIŽIH DIJELOVA OVOG VELELEPNOG KANJONA, PA SVE DO U PREDALPI-JSKI POJAS. IME JE DOBIO PREMA ČUVENOM ISTRAŽIVAČU FLORE BOSNE I HERCEGOVINE, KARLU MALIJU, A NJEGOV KUM JE BIO NAŠ POZNATI BOTANIČAR VILOTIJE BLEČIĆ, KOJEG JE SKUPIO NEDALEKO OD OVOGA

9

KANJONA I OPISAO, TE NA TAJ NAČIN GA PREDSTAVIO NAJŠIROJ NAUČNOJ JAVNOSTI.

SLIVNO PODRUČJE RIJEKE SUTJESKE IMA OBLIK SKORO RAZNOKRAKOG TROUGLA, ČIJE SE STRANICE PROTEŽU PRAVCIMA JUGOISTOK-SJEVEROZAPAD, JUGOZAPAD-SJEVEROISTOK I ISTOK-ZAPAD. NA TAJ NAČIN OVAJ SLIV JE SMJEŠTEN IZMEĐU PLANINSKIH MASIVA, NA JUGOZAPADU LEBRŠNIKA, ŽIVNJA I ZELENGORE, NA JU-GOISTOKU I ISTOKU LEBRŠNIKA, VOLUJAKA I MAGLIĆA I NA SJEVERU SLIV SE OSLANJA NA SJEVEROISTOČNU PODGORU ZELENGORE, TRESKAVCA I VJETRENIKA. GUSTINA RIJEČNE MREŽE JE 380 M/KM2, ŠTO JE ISPOD PROSJEČNE GUSTINE BOSANSKOHERCEGOVAČKE HIDROLOŠKE MREŽE. PROSJEČNA VISINA SLIVA JE NEŠTO IZNAD 1300 M. DUŽINA TOKA JE NEŠTO PREKO 30 KM, A UKUPNA SLIVNA POVRŠINA IZNOSI OKO 322 KM2. RELJEF I EKOKLIMATSKE PRILIKE, TE BILJNI POKROV, VISOKA KOLIČINA PADAVINA UVJETUJU DA JE SUTJESKA PLAHOVIT PLANINSKI VODOTOK, SA VELIKIM KOLEBANJIMA VODE, KAKO U TOKU GODIŠNJEG HODA VODOSTAJA, TAKO I U TOKU KRAĆIH PERIODA. NA REŽIM SUTJESKE UTIČU I BROJNA VRELA. U ZONI TZV. VERFENSKIH ŠKRILJACA I FLIŠNIH SEDIMENATA, PODZEMNE VODE SE NORMALNO JAVLJAJU I U VIDU IZDANI. TO SU MAHOM MALI IZVORI, PIŠTAVINE I PUKOTINSKI IZVORI . NAJVIŠE IH JE U IZVORIŠNOM POJASU U PODRUČJU ČEMERNA.

RIJEKA SUTJESKA NASTAJE NA UTOKU IZVORINSKIH VRELA I PODGORINE VOLUJAKA. U OVOM PODRUČJU SUTJESKA TEČE KAO BRZI PLANINSKI POTOK, PRAVCEM JUGOISTOK-SJEVEROZAPAD. NEŠTO ISPOD OVOG PODRUČJA SUTJESKA ULAZI U ŽIVOPISAN I NADASVE DINAMIČAN KANJON, KOJI JE USJEČEN U TRIJASKE KREČNJAKE I IZMEĐU PROSJEČENICE SA ZELENGORSKE I VRATARA SA VOLUJAČKE STRANE. NEGDJE U SRCU OVOG KANJONA SA DESNE STRANE DOTIČE SUŠKI POTOK I SAMO TRI KILOMETRA NIZVODNIJE, PERUĆICA. IDUĆI DALJE SA LIJEVE STRANE, VODE SUTJESKE OBOGAĆUJE I PRITOKA HRČAVKA, KOJA DOVODI OBILJE PLANINSKIH VODA SA SUSJEDNE ZELENGORE. U PODRUČJU SUHE, NA UŠĆU SUŠKOG POTOKA, U PROŠLOSTI JE NASTALO EROZIONO PROŠIRENJE SUHA, INAČE NAJVEĆA EROZIONA TVOREVINA U OVOM DIJELU TOKA RIJEKE SUTJESKE.

JEDAN OD ZASIGURNO NAJVEĆIH REFUGIJUMA, KAKO GLACIJALNE, TAKO I TERCIJERNE FLORE I VEG-ETACIJE JE PROSTOR KOJEG ZATVARAJU PLANINSKI GOROSTASI MAGLIĆ, VOLUJAK I ZELENGORA NA PROSTORU JUGOISTOČNE BOSNE. U NJIHOVIM JEDRIMA NALAZE SE I NAJOČUVANIJE PRAŠUMSKE SAS-

10

RIJEKA SUTJESKA

11

12

TOJINE VEOMA ŠIROKOG SPEKTRA ŠUMSKIH ZAJEDNICA U ČIJI SASTAV ULAZI IZUZETNO VELIKI BROJ VRSTA BILJAKA I ŽIVOTINJA. POSEBNO JE ZNAČAJAN VISOK BROJ DRVENASTIH BILJAKA. ZNAMENITI BOSANSKOHERCEGOVAČKI PRIRODOSLOVAC, PROFESOR PAVLE FUKAREK, U SVOJIM ISTRAŽIVANJIMA KOJE JE VRŠIO U POSLJEDNJIH 50 GODINA USTANOVIO JE NA OVOM PROSTORU VIŠE OD 150 DRVENASTIH BILJAKA, ŠTO SE SMATRA NAJBOGATIJIM PROSTOROM U ČITAVOJ EVROPI. OSIM LIŠĆARSKO-LISTOPADNIH VRSTA, POSEBNU PAŽNJU PRIVLAČE RAZLIČITE VRSTE BOROVA.

NA MJESTIMA GDJE SE IZRAVNO LJUBE SILIKATNE, VODODRŽIVE I KARBONATNE, VODOPROPUSNE STIJENE U PODNOŽJU PLANINSKIH BILA, JAVLJAJU SE IZVORI HLADNE PLANINSKE VODE, SNJEŽNICE. MNOGI OD OVIH IZVORA SU POSTOJANI I ŽIVI TOKOM ČITAVE GODINE I SVOJOM HLADNOM I BISTROM VODOM NAPAJAJU POTOKE KOJI TEKU PREMA RIJECI SUTJESCI. OVI IZVORI SU I STANIŠTA MNOGIM VODENIM INSEKTIMA KOJI UPRAVO IZLIJEĆU IZ SVOJIH LIČINKI U VRIJEME RASCVALE PLANINSKE LIVADE I SVOJIM ZUJANJEM ČITAV OVAJ SVIJET PRETVARAJU U JEDNU VELIKU KOŠNICU. SVE VODE SA OVIH VRLETI I PLANINSKIH SNJEŽANIKA SUTJESKA BRIŽNO KUPI I PRIMA U ZAGRLJAJ SVOJ I TAKO OSNAŽENA SE PROBIJA KROZ PODNOŽJE KANJO-NA, PRKOSEĆI MNOGIM KAMENIM PREPREKAMA, VISOKIM LITICAMA I NEBESKOM PLAVETNILU OVDAŠNJEM. SUTJESKA JE TOLIKO MOĆNA I JAKA RIJEKA DA JE U PROŠLOSTI MAGIČNOM ENERGIJOM SVOJIH KAPI RASJEKLA ČAK DVIJE VELIKE I GOROSTASNE PLANINE, MOĆNU ZELENGORU I JOŠ MOĆNIJI VOLUJAK. PO NJENIM VRLETIMA NA STRMIM LITICAMA I DANAS GORDO STOJE PRAVI PRAVCATI KAMENI SPAVAČI KOJI SVOJIM LIKOM SVJEDOČE O BURNOJ PROŠLOSTI OVOG PODRUČJA. NA NJENIM SKROVITIM OBALAMA, PUNIM TOPLINE I SUNCA, SVOJ MISTIČNI SAN SANJAJU I MNOGE ZMIJE, KOJE TOKOM JUNA MJESECA DO-LAZE SA SVIH STRANA DA RAZMJENE ZMIJSKU LJUBAV, KOJU SU NJEGOVALI I ČUVALI TOKOM ČITAVE GODINE. ZMIJSKA LJUBAV JE TOLIKA DA UMIRI NJIHOVA ŽIVAHNA TIJELA DO TE MJERE DA IH ČINI BESPOMOĆNIM BIĆIMA. ZATO IH TREBA PUSTITI NA MIRU, DA ŽIVE U SVOM ZMIJSKOM SVIJETU, PO ZAKO-NIMA NJIHOVIM. PROLAZEĆI KROZ OVE TJESNACE, SUTJESKA I BISTRA I ČISTA I PLANINSKI HLADNA I VJEKOV-NO HRABRA, NA SVOM VRLETNOM PUTU POLJUBI I POMILUJE SVAKI KAMEN, I UMORNO OD ČESTIH BRZAKAI BISERNIH BUKOVA NIZVODNO OD UŠĆA JAKOG POTOKA PERUĆICE, SVOJU PLANINSKU MOĆ PREPUŠTA MIRNI-JOJ RIJECI. I TEK U PITOMOJ ZARAVNI TJENTIŠTA POČINJE SVOJU PRIČU O ČARIMA PRIRODE, I BOSANSKE I HERCEGOVAČKE, SUDBINAMA LJUDSKIM, A NAROČITO LJUBAVI KOJA JE UPRAVO OVDJE POPUT SNOPOVA RUMENE SVJETLOSTI NATAPALA PROSTRANE I TRAVNATE RAVNICE OVE PITOMINE. LJUDSKIM ČEŽNJAMA RU-MENIJIM I OD CVJETOVA PLANINSKOG SLJEZA, ČIJE LATICE MEĐU ZELENIM TRAVAMA SANJAJU NEKE NOVE SUSRETE I STARE LJUBAVI. DANAS OVE ROBUSNE TRAVE I U NJIMA CVIJEĆE RAZNOBOJNO, CRVENOGLAVI RAZLIČCI ILI CENTAUREA-E, RUŽIČASTE KNAUCIJE I PREKRASNE BAŠTE SLJEZOVE BOJE, TREPTAJIMA SVOJIH

13

LISTOVA I LATICA NA LJETNJEM POVJETARCU DOČARAVAJU JAČINU VJETROVA PLANINSKIH NA STABLIMA SVOJIM. I DANAS, SVU TEŽINU TIŠINE, KOJA SE ODAVNO SPUSTILA POPUT TEŠKE MAGLE, PA NIKADA DA ODE UZ OVE PLANINE. PROLAZEĆI POKRAJ OVIH LIVADA I SUTJESKA UTIHNE SVOJU PRIČU. JOŠ SAMO PONEKI DRHTAJ NA NJENOJ POVRŠINI POKAZUJE DA JOŠ UVIJEK UPRAVO NA OVOM MJESTU IŠČEKUJE DA PONOVO OSLUŠNE JEDNU MLADOST I DA JOJ PRUŽI UTOČIŠTE NAJISKRENIJEG PRIJATELJA I TAJNE NJENE SAKRIJE U SVOJIM BISTRIM VIROVIMA. I JABUKA BOSANKA, RUMENA I JEDRA, PRIŽELJKUJE SVOJU NEKADAŠNJU SUDBINU, DA NJENIM PLODOVIMA PONOVO SE ISKAŽE LJUDSKA PAŽNJA, ISTINSKA LJUBAV I ISKRENOST ČOVJEKA PREMA ČOVJEKU ILI DA SE OVE RUMENE JABUKE NAĐU U NJEDRIMA DJEVOJAKA I KRADOM OSLUŠNU TREPTAJE SRCA NJIHOVIH. TIŠINU TJENTIŠTA DANAS JEDINO SJEKU KOSE, KOVANICE I ŠUM PREZRELE TRAVE KOJI ZAJEDNO SA PJESMAMA ZRIKAVACA I SKAKAVACA NAJAVLJUJE LJUBAVI KOJE ĆE TEK DOĆI. A SUTJESKA I DALJE HRABRO I HUČI I TEČE.

SULEJMAN REDŽIĆ (JAJCE 1954. - SARAJEVO 2013.), BIO JE AKADEMIK I PROFESOR PRIRODNO-MATEMAT-SKOG FAKULTETA NA UNIVERZITETU U SARAJEVU, EKOLOG I STRUČNJAK ZA DINARIDE, POZNAT KAO JEDAN OD VODEĆIH INTELEKTUALACA I PRIRODOSLOVACA U BIH.

DIJELOVI TEKSTA IZ SERIJALA PRIRODNA BAŠTINA BIH, FEDERALNA TV, 2004. GODINA

14

SADRŽAJMUTNA SUTJESKA

SUTJESKA - VIŠE OD NACIONALNOG PARKA

HIDROELEKTRANE ZAČARANA SPIRALA PROPADANJA

VILINI KONJICI NACIONALNOG PARKA „SUTJESKA”

MIŠLJENJE O UTJECAJU HIDROELEKTRANA U NP „SUTJESKA“ NA BIODIVERZITET I POSEBNO NA VELIKE ZVIJERI

PTICE I HIDROELEKTRANE U NP „SUTJESKA“

NAZOVI „PROJEKT“ A. D. RADI UBOJSTVA

UTICAJ RADOVA I IZGRADNJE MHE U NP „SUTJESKA“ NA STANIŠTE I ŽIVOT BALKANSKIH DIVOKOZA

GRADNJA MALIH HIDROELEKTRANA I ZEMLJIŠTE

FLORISTIČKO-FAUNISTIČKE SPECIFIČNOSTI DINARIDA

19

29

33

39

45

49

53

59

67

71

15

O PRAŠUMI PERUĆICA (IN MEMORIAM)

ZAŠTITA PRIRODE MRTVO SLOVO NA PAPIRU

ŠIŠMIŠI U NP „SUTJESKA“

BITKA ZA SUTJESKU - BORBA ZA PREŽIVLJAVANJE

SUTJESKA JE GROBLJE, A GROBLJE JE SVETINJA

NACIONALNI PARK SUTJESKA: LABORATORIJA U PRIRODI

POKUŠAJ RAZARANJA POSLJEDNJE OAZE ISKONSKE PRIRODE U BIH

GLJIVE NACIONALNOG PARKA SUTJESKA

SUTJESKA - DRAGULJ NA EVROPSKOM KONTINENTU

MAKROZOOBENTOS REKA SUTJESKE I HRČAVKE

73

75

79

83

89

95

103

107

111

115

16

POGLED SA UGLJEŠINOG VRHA NA MAGLIĆ I VOLUJAK

17

18

DOKTOR BIOLOŠKIH NAUKA, ORNITOLOG, STRUČNJAK ZA BIOLOŠKU RAZNOVRSNOST I AUTOR PRVE KNJIGE O BIODIVERZITETU U JUGOSLAVIJI 1995. PREKO DVADESET GODINA ISKUSTVA U VOĐENJU NACIONALNOG PRIROD-NJAČKOG MUZEJA U BEOGRADU.

drVoislavVasic

19

Pratim izdaleka neobičan i dugotrajan spor koji povremeno uzvitla prašinu i perje, a koji jedna strana simbolično-ironično naziva Bitkom za Sutjesku. Jeste, reč je o odbrani od nasrtaja na Nacionalni park Sutjeska. Ne znam ima li druga strana odgovarajuću šifru operacije. Trebalo bi da bude poput pokliča kratka, jasna, zvučna i da sadrži naznaku misije nosilaca operacije. Moj predlog je bio – „Mini Sutjeska“. Ne samo zbog nerazumnog plana uvođenja tzv. mini-hidroelektrana u jedan nacionalni park, već zbog iskazanog opredeljenja za misiju minimalizacije osnovnih prirodnih vrednosti NP Sutjeska. I zbog umanjenog osećaja za nacionalno nasleđe i nerazvijenosti obzira prema budućim generacijama, zbog minimalne državne mudrosti i mikroskopski malog građanskog poštenja, zbog smanjenosti uvažavanja stručne javnosti i zakržljalosti poštovanja svih onih koji ističu pravo na viši kvalitet života. Po svoj prilici, na delu su oni koji su zbog minimalnog šićara spremni da žrtvuju maksimalna dobra. Ako su tuđa.

I takav mi je bio naslov pamfleta kad sam počeo da ga pišem – „Mini Sutjeska“, sve dok nisam došao do srednjeg njegovog dela. A onda nisam više imao kud, morao sam da promenim naslov, pa je zato ovakav.

Neko će mi možda prigovoriti što se petljam u stvari koje me se ne tiču i što se mešam u prekodrin-ske muke. E pa tiče me se svaki slučaj potencijalnog ugrožavanja prirode, biodiverziteta i ptica – bilo gde da je na svetu. A drugo, imam i lična posla s tim planinama, klisurama i dolinama. Od vajkada, tj. od kako sam, kao osmodišnjak prvi put tamo bio sa planinarima „iz doba Jure“, negde 1953. (šume su bile još pune gvožđurije, takoreći neohlađene, iz prave Bitke na Sutjesci). Zatim sam na Tjentište stigao 1961, na školskoj ekskurziji „tragom Pete ofanzive“. Onda sam čak i slepo crevo preventivno izvadio u okviru priprema za jednu mladalačku avanturističku ekspediciju u Perućicu 1963. I sve dalje, do višekratnih službenih terenskih izleta tokom profesionalnog istraživačkog rada 1977–1985, ja se zanimam za to veličanstveno i tragično područje. A 2011, pripremajući crvene podatke o pticama Republike Srpske, pročitao sam sve što je do tada bilo napisano o predelima koje obuhvata NP Sutjeska. Zato sam rado prihvatio poziv Centra za životnu sredinu iz Banje Luke, da se izjasnim povodom najave izgradnje dve pregršti mini-hidrocentrala u dolinama najvažnijih reka NP Sutjeska.

Ali, hajdemo redom. Ideju o uvođenju mini-hidroelektrana u nacionalni park u prvom paragrafu nazvao sam nerazumnim planom. Evo zašto.

MUTNASUTJESKA

20

THE MHENekad, u početku, i veliki hidroenergetski sistemi su

najavljivani kao jeftini, čisti i obnovljivo-održivi. Onda su pokazali svoje rošavo naličje, poremetivši doslovno sve, od klime, slivova i kvaliteta vode, preraspodele sedimenata i erozije kopna, do migracije stanovništva i narušavanja kulturne i biološke raznovrsnosti. A kada se utvrdilo da nisu čak ni jeftini i da im je vek tragično kratak – uveden je nov koncept – malih hidroelektrana (od milja nazvanih MHE ili Small Hydro). Isti umovi, koji su morali da priznaju pre-thodnu grešku u ekološkoj proceni, krenuli su da promovišu novu. Pobornici MHE-tehnologije ubeđivali su nas: jeste, velike HE na velikim vodenim tokovima imaju veliki uticaj na sredinu, ali zato vrlo male HE imaju sasvim mali uticaj. Logično? Kupujte MHE! HE, hehehe...

Logično jeste, ali nije tačno.MHE se postavljaju na male vodene tokove, mnogo

osetljivije, ranjivije i manje vitalne od velikih, moćnih reka, pa je njihov uticaj, iako manji, srazmerno mnogo brži, jači i razorniji. Osim toga, iako su male (samo relativno male, u odnosu na velike), njih je više, postavljaju se u nizovima, pa je njihov kumulativni efekat poguban po okolinu. Još je neprijatnije kada se sve to preračuna na jedinicu proizvedene struje. Pošto su to zaista male produkcije, ekološka šteta po megavatu izađe mnogostruko veća nego kod velikih sistema1. Tu onda potpuno otpada i prividna prednost MHE u pogledu količine građenja za proizvodnju i prenos energije. Kako je jednom duhovito rečeno2, male hidroeletrane treba uvek smatrati krivim, dok se ne dokaže da su nevine. I da ne znamo ništa više, već ove činjenice dovoljne su svakom razumnom i odgovornom donosiocu odluka da ideju gradnje MHE u NPS odbaci zauvek i da je više nikad ne pomene.

Ali ovo je tek početak.Veliki broj studija odavno ukazuje na značajne negativne

uticaje MHE na sredinu i biodiverzitet, naročito na akvatične organizme3. To potvrđuje primer potočne pastrmke, jedne od široj javnosti najpoznatijih riba u NPS4. Pod uticajem prom-ena koje izaziva premeštanje delova toka u cevovod, riba za samo godinu dana postaje mnogo sitnija nego u tokovima koji nisu promenjeni5. A njeno kaliranje samo je indikator osipanja cele nevidljive ekološke piramide. U rumuns-kim Karpatima su se onoliko opekli uvodeći MHE uprkos Konvenciji o očuvanju Karpata6. Kako razumeti da promoteri MHE u NPS ni o čemu takvom nisu vodili računa? Ili nisu hteli da čuju glas stručnjaka? Ili imaju prodane stručne savetnike. Za to vreme, glupi Amerikanci prošle godine srušiše časkom pedesetak brana svojih hidroelektrana, da bi obezbedili slobodan protok vode koji podržava ugrožene ekosisteme7.

SAMOODRŽANJE I SAMOPONIŽENJEIako je zaštita prirodnih vrednosti temeljni nacionalni

cilj8, proklamovana nova politika samoodrživosti nacionalnih parkova, zamišlja NPS prvenstveno kao turističko i naučno-istraživačko odredište9, umesto ranijeg poslovanja u vidu privilegovanog šumsko-privrednog javnog preduzeća sa intenzivnom eksploatacijom, u kome se poseče preko 60% godišnjeg prirasta10. Ideja je da se realizacija zaštite prirode, tog osnovnog programskog cilja zaštićenog područja, „grantovanjem“ održava na minimumu, na nivou bazal-nog metabolizma, gotovo u stanju hibernacije ili kliničke smrti, a da se upravama parkova prepušta „snalaženje“, po mogućstvu tako da se to ipak što manje vidi. To je očajnički posao, s obzirom na slabe turističke kapacitete i sasvim

1 PEARSON C. 2013: Small hydro projects in China have big impacts. EBN 9:3.2 KIBLER K. M. & TULLOS D.D. 2013: Cumulative biophysical impact of small and large hydropower development in Nu River, China. Water Resour. Res. 49, doi:10.1002/wrcr.20243.3 ABBASI T. & ABBASI S.A. 2011: Small hydropower’s negative impact on the environment. SciDev Wed, 22 June 2011 12:47.4 KUBEČKA J, MATĚNA J, HARTVICH P. 1997 Adverse ecological effects of small hydropower stations in the Czech Republic. Regul. Rivers: Res. Mgmt. 13(2): 101–113.5 ALMODÓVAR A. & NICOLA G.G. 1999: Effects of a small hydropower station upon Brown Trout Salmo trutta L. in the River Hoz Seca (Tagus Basin, Spain) one year after regulation. Regul. Rivers: Res. Mgmt. 15: 477—484.6 AFP & EURACTIV.RS 2013: Mini hidoelektrane ugrožavaju ekosisteme na Karpatima. http://www.euractiv.rs/odrzivi-razvoj/5849-mini-hidoelektrane-ugroavaju-ekosisteme-na-karpatima7 Kerns C. 2014: American Rivers: 51 Dams removed in 2013. March 5, 2014. http://www.canoekayak.com/environment/51-dams-removed-2013/.8 SKUPŠTINA REPUBLIKE SRPSKE 2012: Zakon o Nacionalnom parku „Sutjeska“. Službeni glasnik Republike Srpske: 01-1895/12 13. decembar 2012.9 SRNA 2013: Osmisliti dobre uslove za samoodrživost nacionalnih parkova. TURIZAM jun 22. 2013. 17:31 http://www.capital.ba/osmisliti-dobre-uslove-za-samoodrzivost-nacional-nih-parkova/10 VLADA REPUBLIKE SRPSKE 2008: Strategija zaštite prirode Republike Srpske. http://www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/mgr/PAO/Documents/STRAT.OBJEDINJENO.pdf

21

OBJAŠNJENJA IZ VLADE DA, DAVANJEM KONCESIJA ZA MHE NAMERAVA-JU DA DOPRINESU LOKALNOM RAZVOJU I DA IZ TOGA PROIZLAZI KVALI-FIKACIJA „JAVNI INTERES“, ARBITRARNO SE DEROGIRAJU SVA MIŠLJENJA EKSPERATA, SVI NAUČNI REZULTATI I SVE OBAVEZE I PRAVA NACIONALNOG PARKA SUTJESKA.

KANJON SUTJESKE SA VRATARA

22

skromnu posećenost parka11. Ni ostali, famozni „nedrvni resursi“ – divljač, riba i šumski plodovi – nisu na ekonomski održiv način iskoristljivi.

Po nekim mišljenjima, niti iz nacije može da se nacedi kritična masa domaćih prirodoljubivih turista spremnih da se konvertabilno isprse, niti je NPS dovoljno atraktivna destinacija za značajniju količinu stranih avanturističkih, divljinskih turista, koji po prirodi stvari pristaju na svaku neudobnost i ne pitaju za cenu. Regionalna konkurencija, iako i sama u povoju, suviše je jaka da bi, u svojoj viziji opstajanja, NPS svom svojom težinom mogao da se oslanja na turizam. Naivno je verovati da je za kanjoning (kakva užasna reč) dovoljno imati kanjone (a kanjon se na srpskom kaže sutjeska) i kasirku za naplaćivanje ulaznica. Da li je tzv. netaknuta priroda uopšte toliko neodoljivo privlačna koliko bismo mi voleli da jeste. I šta će misliti takav pretpostav-ljeni pustolovni turista kad, na dnu nepristupačnih kanjona, umesto otiska Petkovog stopala zatekne serije zujećih MHE?

Pošto, kako kažu braća Bugari, gladna mečka oro ne igrae, NPS mora da iskamči pare za svoj ubogi budžet, da pristaje na razne neprijatne uslove i pritiske moćnih klijenata i da prosjači kod domaćih i međunarodnih granto-davalaca. Sve to zajedno stavlja upravu NPS u nezavidan i samoponižavajući položaj potpune izloženosti svakakvim genijalnim idejama bez pokrića, koje će, poput „grla koje garantovano pobeđuje“ obezbediti Parku usrećiteljski ko-pernikanski preokret u njegovoj borbi za opstanak. U takve programe spadaju i MHE od javnog interesa, nanizane kao brojanice, kraj Sutjeske hladne vode.

MEDVEĐE I USLUGEOSTALIH ŽIVOTINJA

U januaru je u odbranu NPS od MHE ustala jedna opozi-ciona partija okrivivši Vladu za ovo i ono12. Time je možda dobila poene u svojoj utakmici, ali je nažalost izmestila rešenje problema iz stručno-naučne arene u sasvim neiz-vesni politički ring. Sad će ministrima u Vladi, i ako uvide opravdanost ekspertskih primedbi Centra za životnu sredinu

iz Banje Luke te ostale građanski i ekološki osvešćene javnosti, biti mnogo teže da odustanu od prvobitne ideje o davanju koncesija za MHE u NPS, jer će ispasti da su to radili iz slabosti pred pritiskom opozicije.

Objašnjenja iz Vlade da, davanjem koncesija za MHE u NPS, nameravaju da doprinesu lokalnom razvoju i da iz toga proizlazi kvalifikacija „javni interes“, arbitrarno se derogiraju sva mišljenja eksperata, svi naučni rezultati i sve obaveze i prava NPS. A bezobrazluk je čak i pominjanje usluga lokal-nim zajednicama koje se tobože čine davanjem koncesija za postavljanje MHE u NPS. Niti postoji lokalna (ni nacionalna) nestašica struje, niti će se struja proizvedena u MHE koristiti lokalno. A trajno zaposlenje neće dobiti niko od domorodaca iz prostog razloga što MHE rade potpuno automatski, bez posade!

IDEAL: ŽIVOT NA MINIMUMUPrvobitno sam nameravao da izbegnem da pomenem dve

užasne Studije koje su dale providno lažan stručni izgovor za odluke o dozvoljavanju postavljanja MHE usred NPS13. Hteo sam da ih prećutim iz građanskog i profesionalnog stida. Zaista, ako se sastavljači onakvih studija ne stide, onda moraju to umesto njih da učine oni kojima je ostalo ličnog i esnafskog dostojanstva. Evo, ja se stidim što moram da pišem o tome.

Ovde je međutim nešto drugo u pitanju, možda i gore: jedan grozan, mračnjačko-srednjevekovni, anti-ekološki, kontra-environmentalni i protuprirodni kriterijum odnosno parametar koji je primenjen u Studijama uticaja MHE u NPS. On se zove biološki minimum. Po doktrini izvođača Studija, u redu je da se podvežu Sutjeska i Hrčavka, dve žile kucavice celog NPS, da se strpaju u kanalizacijske cevi, da se pregrade, zadihtuju i bajpasuju, da se procede kroz sita i rešeta, skrenu, zajaze, uspore i ubrzaju, upregnu, ispuste, rašire i suze, odvedu pa dovedu, sve je dakle prihvatljivo ako se ostavi da negde curka, da preteknu neke barice u suvom koritu, samo ako u njima može da se utvrdi ta nakaza zvana biološki minimum. To je minimum života, to i nije pravi život,

11 ibidem.12 FENA 2014: Ugrožen Nacionalni park Sutjeska. 23 januar 2014 16:20 http://www.virtualnahercegovina.com/index.php/vijesti/balkan-press/4461-ugrozen-nacionalni-park-sutjeska13 PROJEKT a.d. 2013: Studija o procjeni uticaja na životnu sredinu projekta MHE „Sutjeska 2a i 2b” (konačna studija). Banja luka. PROJEKT a.d. 2013: Studija o procjeni uticaja na životnu sredinu projekta MHE „Hrčavka 1(S-H-2), 2(S-H-1), 3(S-H-3) (konačna studija). Banja luka.

23

to je puka ne-smrt. I to u NPS, u narodnom parku, u kome se hvališemo da ima čudesnog prirodnog blaga, dragulja u kruni Prirode, adiđara divljine, alem-kamenova i bisera živog sveta, u parku u kome sve treba da se množi, raste, buja i cveta na maksimumu, jer je u tome jedini smisao njegovog postojanja.

Kakav je to mozak u kome se rađa misao o privlačenju maksimuma turista pomoću biološkog minimuma? Može li iko da mi odgovori?

ETIČKI I INTELEKTUALNIMINIMALCI

Ne, neću da dajem stručnu recenziju tih dveju, na nesreću već pomenutih studija uticaja, koje opravdavaju puštanje MHE u NPS. Trebalo bi mi sto strana samo da nabrojim neoprostive greške, krupne manjkavosti i nedostatke, goleme propuste i promašaje, bezočne falsifikate i fabri-kate, neobjašnjive protivrečnosti i nedorečenosti, skaredna neznanja i neukosti, neverovatne aljkavosti, nelogičnosti i gluposti. Ali neću da oćutim, ne mogu da se uzdržim da ne viknem da te dve „konačne studije“ svojom nepoštenošću predstavljaju bruku za struku, da sramote prirodnjake, vređaju biologe i dovode u pitanje kredibilitet drugih stručnjaka. Uzalud ćemo se mi biolozi braniti da „u svakom žitu ima kukolja“, ako sami ne prokažemo, ne upremo prstom i prvi ne dreknemo: eno kukolja, izbacite ga van!

Zaista treba imati petlju pa u tako osetljivu problematiku, kao što je narušavanje ekosistema i biodiverziteta, u toliko zaštićenom i zabranjenom prostoru kao što je nacionalni park, ući sa onako nekvalifikovanim „Radnim timom na izradi dokumenta“! Od sedamnaest članova tima jedan ima zvanje inžinjera ekologije, što možda znači da je slušao po jedan semestar zoologije i botanike, apsolutno nedovoljno da bi pronikao u složenosti biodiverziteta NPS, a kamoli da procenjuje uticaj bilo čega na pojedinačne vrste živog sveta. Umesto da angažuje tim od najmanje sedamnaest speci-jalista za različite grupe životinja, biljaka i gljiva, od algi do pojedinačnih porodica cvetnica, i od protozoa, mekušaca, zglavkara i ostalih beskičmenjaka, sve do riba, vodozemaca, gmizavaca, sisara i ptica, izvođač studije (konačne) uzeo je jednu biologinju da sve to uradi u svojstvu „stručnog saradnika“, mada nije nigde rečeno koji su bili zadaci ss-a. Naravno da je s takvim snagama nemoguće uraditi ni studiju

za Mokroluški potok, a kamoli za dva najvažnija vodena toka u nacionalnom parku. Ne želim ni da razmišljam zašto je stručna saradnica uopšte uzela da radi nešto za šta je svako morao znati da sama ne može da obavi. U stvari, izrađivač nije ni pokušao da izradi studiju, svestan nedoraslosti tom zadatku. On je izradio ono za šta provereno ima kapacitete: fabrikovao je lažne studije ili makete studija. To je produkt koji samo izgleda kao studija, ako ga ne otvarate. Računao je izrađivač da „to inače niko i ne čita“, samo se gleda da je studija priložena i štriklira. I proš’o voz...

Ovog puta je pročitano sve i pročitani su svi. I obe studije i izrađivač, i radni tim i stručni saradnik (ma šta to bilo). I naručilac studija.

I, šta nam onda kažu Studije o procjeni uticaja MHE na životnu sredinu NPS? Prvo kažu da su konačne. Nisu predlog dokumenta, nego su konac, kraj i nema više. O njima nema više rasprave, i šlus, kako je govorio moj deda. Tačka!

Je l’ tako?Šta je to tamo konačno, vidi se ne samo na koncu nego

i na početku obe, u tom delu identične studije. Na početku su dati projektni zadaci među kojima nas ovde zanima ovaj: identifikacija postojećeg stanja životne sredine i mogućih uticaja na životnu sredinu. Razmišljam šta bi mogao da znači ovaj atribut postojeći uz stanje? Da li bi neko mogao da pomisli da treba raditi studiju na osnovi nepostojećeg stanja? Verovatno je naručilac tražio utvrđivanje relevantnog aktuelnog, sadašnjeg, današnjeg ili nultog stanja, kao meru, referentni etalon s kojim bi se poredilo stanje posle post-avljanja MHE. To jedino i ima smisla. Izvođač je dakle imao zadatak da neposredno na licu mesta izmeri, proceni, utvrdi stanje životne sredine, između ostalog i stanje i sastav mog biodiverziteta, odnosno flore i faune, u žargonu izrađivača. To je uobičajeni obavezni zadatak svake studije uticaja. Ako to pak nije bio zadatak projekta, onda cela Studija nema nikakvog smisla.

Izrađivač Konačnih je tom zadatku pristupio na originalan način.

Opis metoda dat je, umesto na početku – tek na kraju, na str. 146: „Procjena uticaja na životnu sredinu izvršena je direktnim uvidom u priloženu dokumentaciju, uvidom u raspoložive literaturne izvore, te uvidom u službene i neslužbene podatke o datom području/lokaciji...“ Dakle uvidom u papire (direktnim, valjda nije kroz staklo), a ne u stanje same prirode kraj Sutjeske hladne vode. Uviđana je procena iz knjiga ili online, virtuelno, a ne na terenu, u

24

TREBALO BI MI STO STRANA SAMO DA NABROJIM NEOPROSTIVE GREŠKE, KRUPNE MANJKAVOSTI I NEDOSTATKE, GOLEME PROPUSTE I PROMAŠAJE, BEZOČNE FALSIFIKATE I FABRIKATE, NEOBJAŠNJIVE PROTIVREČNOSTI I NEDOREČENOSTI, SKAREDNA NEZNANJA I NEUKOSTI, NEVEROVATNE ALJKAVOSTI, NELOGIČNOSTI I GLUPOSTI IZ STUDIJA UTICAJA.

KANJON SUTJESKE

25

14 RUCNER D. & OBRATIL S. 1973: Prilog poznavanju avifaune planinskog područja Maglića, Volujka i Zelengore. Zagreb: Larus 25: 61–94. OBRATIL S. 1987: Naselja ptica (Aves) u životnim zajednicama na trajnim plohama nacionalnog parka “Sutjeska”. Sarajevo: Godišnjak Biološkog instituta 40: 73–87.15 GAŠIĆ B. 2001: Rezultati novih istraživanja faune ptica Republike Srpske. Novi Sad: Ciconia 10: 108–127. SURINA, B. 2002: Wallcreeper Tichodroma muraria, Ljubljana: Acro-cephalus 23 (112): 107. GAŠIĆ B. 2004: Istraživanja ornitofaune u nacionalnom parku Sutjeska, 2001. godine. Banja Luka: Glasnik Udruženja muzejskih radnika Republike Srpske 2: 155–159. MARCOUSE T. & KOTROŠAN D. 2006: Izvještaj sa ornitoloških posmatranja u Bosni i Hercegovini u septembru 2006. godine. Sarajevo: Bilten Mreže posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini 2 (2): 24–27.16 CZIP 2011: Studija zaštite kanjona Cijevne. Podgorica: Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore.

stvarnom svetu i realnom vremenu. U stvari, već na str. 8. kaže se da je, u postupku izrade Studije „korištena priložena projektno-tehnička dokumentacija te različiti literaturni izvori iz ove oblasti koji su bili dostupni“. A na str. 44. vidi se da je flora i vegetacija NP „Sutjeska“ istraživana „od velikog broja istraživača i o njoj postoji značajan broj literaturnih podataka“. Šta zaključujemo? Sastavljači studije nisu merili, procenjivali i utvrđivali stanje biodiverziteta na terenu, u kanjonu, reci, planini, šumi, livadi, nego su koristili infor-macije iz druge ruke, iz literature, i to ne sve, nego samo dostupne i raspoložive. Šta bi to u 21. veku za licencirane majstore bila nedostupna i neraspoloživa literatura, ne mogu ni da nagađam, pogotovo što se izrađivač studije na str. 187. izjašnjava da nije imao poteškoća u smislu prikupljanja po-dataka... Ali sam potražio spisak literature da bar vidim koja im je bila dostupna i raspoloživa. Kad ono – ni u jednoj od dveju Konačnih studija nema spiska literature. U delovima o flori i fauni nema nijednog citata, napomene niti pozivanja na neki od izvora! Nula citata = nula korišćenja izvora (0=0). Tek u odeljku Aneksi (aneksi su valjda prilozi, dodaci) na str. 214. nađoh pod „Ostali izvori“ kratak spisak nekih starih radova iz druge polovine XX veka, koji se nikako ne mogu upotrebiti za konstrukciju referentnog stanja biodiverz-iteta. Čak iz tog vremena i ne nađoh nijedan rad o pticama nebeskim (koje mene najviše zanimaju). A imalo ih je, i iz tih starih vremena14, kao što ih je bilo i znatno svežijih15. Ali su radnom timu i stručnom saradniku valjda bili nedostupno-neraspoloživi? Kako li su tek prošle ostale, manje popularne grupe životinja?

STRMOVITE MUTIVODELetimičnim pregledom konačnih studija našao sam neke

začuđujuće podatke o pticama. U prvi mah sam se čak zadi-vio. Na primer, za mene je bilo potpuno nepoznato da se tri određene mediteranske vrste mogu naći u kanjonu Sutjeske, koja inače nije poznata po prodoru sredozemnih ptica na

sever. Studija prvo izveštava da su „litice značajne u smislu gniježđenja za vrstu Sitta neumayeri (sic! brgljez lončar) i Monticola solitarius (modrokos)“, a onda i da se sredozemna bjeloguza Oenanthe oenanthe i brgljez lončar Sitta neumayer čak „nalaze u bližoj i neposrednoj lokaciji korišćenja pros-tora u svrhu izgradnje MHE“ (str. 50. i 51). Za mene bi to bila prvorazredna zoogeografska naučna novost, pod uslovom da znam datum, mesto, okolnosti i izvor te informacije. Ujedno sam bio malo i sumnjičav, s obzirom da među članovima radnog tima i stručnim saradnicima nema nijednog ornitolo-ga, čak ni zoologa opšte prakse. Avaj, napomene o poreklu tog naučnog otkrića nema. Da ne zaboravim, iste te rečenice sa istim vrstama nalaze se i u Konačnoj za Hrčavku (koja se u tom dokumentu naziva Sutjeskom), sa istom greškom u naučnom nazivu (str. 59. i 59). Mislim, zaista...

Tu međutim nije kraj, nego početak drame, odnosno groteske. Kopkale su me te mediteranske ptice kraj Sutjeske hladne vode i to sakrivanje raspoloživo-dostupnih izvora, njihovo zatrpavanje u priloge... A i nešto mi je tamo zazvučalo déjà vu. Naročito jedna reč – pridev strmovit, -a, -o (naglasak na -vit-). To sam već negde čuo. A i neki pogrešno napisani nazivi ptica nisu mi bili novi. Pa ja poznajem čoveka koji upotrebljava tu reč i takve nazive! Nije mi trebalo mnogo. Brzo sam pronašao studiju o jednom sredozemnom kanjonu iz susedne mediteranske države16. Sa zaprepašćenjem sam shvatio da je tehnikom copy/paste od Cijevne nastala Sutjeska, a za njom i Hrčavka. Po principu – svi su kanjoni isti, vidiš jedan – video si ih sve. Čak je i za krađu intelektualne svojine i za prepisivanje potrebno imati izvesne pameti i znanja, a to je ovde izostalo. Tako je fauna mediteranskog kanjona Jadranskog sliva naivnom ekstrapo-lacijom preneta u kontinentalnu Sutjesku Crnomorskog sistema. Pogledao sam samo deo o pticama, za dalje nisam imao ni volju ni stomak. Pa evo uporednih delova tekstova sa str. 13/14. izvornika (levi) i 50/51 plagijata (desni stubac):

26

PLAGIJAT

Kanjon je jedno od značajnih staništa za grabljivice i važno gnijezdilište ptica. Ove ptice su od posebnog interesa za Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu, pa i za Evropu. U kanjonu Sutjeske se gnijezdi suri orao (Aquila chrysaetos) na proljetnoj seobi je registrovana eja močvarica (Circus aeruginosus). Kanjon je dubok i stjenovit što je izvanredno stanište za sive vrane (Corvus cornix) i čiopu (Apus apus) koje se gnijezde na strmovitim liticama. Litice su značajne u smislu gniježđenja za vrstu Sitta neumayeri (brgljez lončar) i Monticola solitarius (modrokos).

Vegetacija uz samu obalu rijeke predstavlja stanište i gnijezdilište za veliki broj pjevačica, to su: štiglić (Carduelis carduelis), zeba (Fringilla coelebs), crnoglava strnadica (Em-beriza cirulus), mediteranska bjeloguza (Oenanthe hispan-ica), plava sjenica (Parus coeruleus), velika sjenica (Parus major), kraljić (Regulus regulus), crnoglava grmuša (Sylvia atricapilla), kos (Turdus merula ), voden kos (Cinculus cinculus) i druge. Na šljunkovitom obalnom dijelu zabilježen je Charadrius dubius.

Iznad samog kanjona na mjestima oskudne vegetacije opti-mum za gniježđenje pronalazi jarebica kamenjarka (Alectoris graeca).

ORIGINAL

Istraživanja kanjona Cijevne... ukazuju na prisustvo značajnijih vrsta koje u kanjonu gnijezde, a koje su od posebnog interesa za zaštitu, kako u Crnoj Gori tako i u Evropi. Kanjonom preovladavaju... staništa koja su u prvom redu karakteristična za ptice grabljivice. Ovdje je potvrđeno gniježđenje surog orla, Aquila chrysaetos... Na proljećnoj je seobi registrovana eja močvarica, Circus aeruginosus… Kanjon je... dubok i stjenovit što je izvanredno stanište za... sive vrane (Corvus cornix) i čiopa (… Apus apus) koje gni-jezde na…strmovitim liticama... Litice su značajne za dvije vrste koje na njima gnijezde: brgljez lončar, Sitta neumayer i modrokos, Monticola solitarius...

Donji dio kanjona uz samu obalu vode…predstavlja stanište i gnijezdilište za veliki broj pjevačica...: štiglić, Carduelis carduelis;… zeba, Fringilla coelebs; crnoglava strnadica, Emberiza cirulus17; mediteranska bjeloguza, Oenanthe hispanica;… plava sjenica, Parus coeruleus; velika sjenica, Parus major; …kraljić, Regulus regulus; crnoglava grmuša, Sylvia atricapilla; …kos, Turdus merula; …vodenkos, Cinclus cinclus. Na šljunkovitom obalnom dijelu registrovano je i prusustvo… Charadrius dubius…

Iznad samog kanjona se proteže širok pojas...obrastao…oskudnom vegetacijom gdje optimum za svoje gniježđenje pronalazi jarebica kamenjarka, Alectoris graeca…

To onda znači da je studija zasnovana na lažnim, neprov-eravanim i neproverivim podacima ko zna odakle sve neuko napabirčenim i nevešto prepisanim, bez tragova porekla kao u svakom šanerskom poslu. Strane i strane studija su fab-rikati, lažnjaci, kradena roba, prividni opisi stanja biodiver-

17 Pogrešno napisan naziv. Umesto crnoglava strnadica, Emberiza cirulus treba crnogrla strnadica, Emberiza cirlus. Greška je slepo prepisana iz originala u plagijat.

ziteta za koje ni sastavljačima ni naručiocima nije stalo da budu tačni. To se zove šibicarenje, bezočna obmana, notorno blefiranje. Strašno! A na tim dokumentima se zasnivaju odluke o dozvoljavanju uvođenja MHE u NPS.

27

18 KOTROŠAN D. 2011: Lutra lutra (Linnaeus, 1758) u Natura 2000 u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: U.G. Centar za okolišno održivi razvoj.

LOGIKA TAVANSKOG PODRUMAVođeni nekom detinjastom lukavošću, autori su

natrpavali u Studije sve i svašta, i što živi i što ne živi u NPS, sve u nadi da će količinom stvoriti utisak stručnosti u pristupu i nadoknaditi nedostatak kakvoće. Kao kad loš đak ne zna odgovor na nastavnikovo pitanje, pa počinje da priča bilo šta, očajnički verujući da samo treba da nastavi da govori bez prestanka. Kod kuće su mu rekli „samo nemoj nikad da ćutiš kad te pita nastavnik“. Nekim čudom će valjda da izgleda kao da se spremio. Nažalost, protiv neznanja ni čuda ne pomažu.

Naguravši u prethodna poglavlja hrpe nepovezanih informacija, izrađivači su se našli pred zadatkom da na takvoj osnovi procene moguće uticaje MHE na kompleksnu i vrlo bogatu biološku raznovrsnost u NPS, koju ne poznaju niti razumeju. U odeljku koji se zove „Promjene nivoa flore i faune“ (zamišljam ta dva nivoa ili jedan zajednički) autori se odmah izjašnjavaju da uopšte ne očekuju značajnije promene na florističkom sastavu ovog područja, neće biti značajnije promene strukture vegetacijskih tipova, niti će se išta značajnije odraziti na promene sveukupne vegetacijske strukture. Isto tako, se ne očekuju promene na strukturi kopnenih životinjskih zajednica. Jedino se očekuju promene na ihtiofauni, gde će zasigurno doći do promena stanišnih uslova, izazvanih pregrađivanjem za potrebe izgradnje vodozahvata. Ne kažu da je uvesti bager u korito planinske reke isto što i baciti bombu. Za te, očekivane promene izja-vljuju da mogu da se manifestuju kroz gubitak ili smanjenu brojnost pojedinih vrsta riba, kojima je neophodan slobodan vodotok za migraciju u vreme razmnožavanja. Naravno, izrađivači Konačnih nemaju pojma o uzajamnosti vodenih i kopnenih ekosistema, čak im nije palo na pamet ni da će te promene pogoršati stanje nesrećne i ugrožene vidre koja samo od ribe i rakova živi, a pod posebnom je paskom u okviru programa Natura 200018. Izrađivači na nekoliko mesta pominju čak i kritičnu ugroženost vidre, ali nikako da je u glavi povežu sa podvezanom Sutjeskom. Nešto dalje opet, na str. 145, autori studije ukazuju da će jedna od dve MHE na Sutjesci, budući da se nalazi u zoni Prvog režima zaštite, narušiti integritet NPS i time ga degradirati kao kandidata za

Uneskovu listu. Pa ipak, na str. 188. u Zaključcima, na sopstveno

kviz-pitanje: da li je projekat svojom funkcijom i tehničkim rješenjima bezbedan u smislu uticaja na životnu sredinu, izrađivač brže-bolje odgovara da jeste i da će Projekat izgradnje MHE „Sutjeska 2a i 2b” svesti negativne uticaje u smislu uticaja na životnu sredinu na minimalan nivo. Ali ne navodi nikakve razloge za takvu svoju uverenost, niti može da kaže kako će to svođenje na minimum da se izvede. Dakle, biće negativnih promena ali nema veze. Može li da se uđe u podrum sa tavana?

NEK SVE SPERU LETNJE KIŠEOčigledno je da ovako dalje ne ide. Niti tačno znamo

čime raspolažemo u NPS, niti imamo prave, upotrebljive i objektivne studije uticaja. Ali, zato imamo jedan pokušaj da se u Skupštini donese dokument kojim bi se napravila rupa u zakonu kojim se čuva Nacionalni Park Sutjeska i pretnju da će se isti pokušaj ponoviti. Što pre treba sve pogrešne državne odluke o NPS, zasnovane na falš-dokumentaciji pustiti niz Sutjeske hladne vode... Bolje sad odustati i ne inatiti se, nego docnije, kad sve bude mnogo komplikovanije.

Ali to nije dovoljno. Nije dovoljno samo odustati i počistiti za sobom i nikom ništa. Moraju se ispraviti, ili bolje, za svag-da ukloniti ulazne greške koje ne samo da omogućavaju već i podstiču nastajanje ovakvih problema od javnog značaja i uticaja. Za početak to znači da se mora revidirati odluka o izdavanju Licence za obavljanje djelatnosti iz oblasti zaštite životne sredine Akcionarskom društvu Projekt iz Banje Luke, ali i utvrditi njegova odgovornost za izradu lažnih studija uticaja. Urgentno treba izmeniti Pravilnik o uslovima za obavljanje djelatnosti iz oblasti zaštite životne sredine, u koji treba uvesti kao obavezno angažovanje eksperata za biološku raznovrsnost, bar kad se delatnost obavlja u zaštićenim područjima.

To su uslovi koji mogu da garantuju izradu pravih, verodostojnih i kompetentnih studija uticaja kojih se nećemo stideti, ali što je za zajednicu i državu još važnije – koje će biti prva i prava stručno-institucionalna zaštita prirodnih vrednosti Republike Srpske od sumnjivih nosilaca razvoja.

28

STUDIRAO U BEOGRADU, A DOKTORIRAO NA OHIO STATE UNIVERSITY, NA RESTAURACIJI MOČVARA. BAVIO SE KROKODILIMA I ZMIJAMA, RADIO NA ŠRI LANCI, KOLUM-BIJI, PACIFICKIM OSTRVIMA, BELIZEU, A U AMERICI RADIO ZA THE NATURE CONSERVANCY. TRENUTNO VODI PRO-GRAME U WWF MEDITERAN U BEOGRADU.

DeniPorejProgramski direktor

WWF Mediteran

29

Slijedom plana izgradnje malih HE na području NP „Sutjeska“, osjetili smo potrebu iskazati zabrinutost zbog planiranja takvih infrastrukturnih projekata unutar zaštićenih područja.

Važno je napomenuti kako je Bosna i Hercegovina u sklopu međunarodnog projekta Protected Areas for Living Planet – Dinaric Arc Ecoregion Project, 2007–2011, pristupila 2009. godine inicijativi Big Win i potpisala zajedničku izjavu šestorice ministara u regiji, kojom se između ostaloga priznaje i podržava održivo korištenje vodnih resursa i zaštita ekosistema ovisnih o podzemnim vodama. U okviru iste inicijative, Bosna i Hercegovina je, kao i ostale zemlje,

SUTJESKA - VIŠEOD NACIONALNOGPARKA

30

istaknula svoje obveze dogovorene između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, među kojima se dvije odnose na Nacionalni park „Sutjeska“ – točka 3: proširenje granica parka i izrada poslovnog plana, te točka 10: o prekograničnoj suradnji između NP „Sutjeska“ i NP „Durmi-tor“ u Crnoj Gori (što je potvrdila i Republika Crna Gora u svojim Big Win obvezama). Ova prekogranična suradnja uspostavljena je i potvrđena 2011. godine potpisivanjem Memoranduma o razumijevanju između BiH i Crne Gore.

Isto tako, NP „Sutjeska“ aktivno sudjeluje u međunarodnom projektu Dinaric Arc Parks (Parkovi Dinar-skog luka) kojeg trenutno provodi WWF. Glavni cilj nam je umrežavanje svih parkova na području zapadnog Balkana. Prvi cilj ovog projekta jest stvaranje platforme zaštićenih područja kroz povezanost svih parkova u regiji Dinarskog luka, čime se pomaže upraviteljima pojedinih parkova da se upoznaju sa svojim kolegama u regiji, razmijene primjere dobre prakse te planiraju suradnju. Projekt vodi na put razu-mijevanja kako je očuvana priroda parkova njihova najveća prednost i garancija njihove održivosti, te se isti uključuju u brend Parkovi Dinaridi, koji je već prepoznat od strane turističkih organizacija u svim zemljama regije. Time se, uz očuvanu prirodu, povećavaju prilike za održiv razvoj unutar zaštićenih područja. Brend se promovira u regiji i u EU. Iz toga je proizašla inicijativa ravnateljâ i direktorâ parkova Dinarskog luka da se pošalju pisma zabrinutosti ministarki Srebrenki Golić, koja je na čelu Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, te se apelira da se zaustavi taj plan.

NP „Sutjeska“ je više od nacionalnog parka. Jedan je od najstarijih zaštićenih područja u Dinaridima i sadrži zadnje ostatke nekadašnjih prašuma (Perućica). Utočište je za više od 330 endemičnih, reliktnih i ugroženih biljnih vrsta, a za uskolisni zvončac (Edraianthus sutjeskae), malijev likovac (Daphne malyana), maglićevu režuhu (Cardamine magli-censis) i maglićevu runjiku (Hieracium naegelianum ssp. maglicense) ovo područje je jedino stanište u cijelom svijetu.

NP „Sutjeska“ je potencijalno IBA područje (Impor-tant Bird Area), a među vrstama koje su značajne za ovo područje nalaze se suri orao (Aquila chrysaetos), kosac (Crex crex), planinska ševa (Eremophila alpestris) i druge. Također je dom divokoze (Rupicapra rupicapra balcanica), na čiju populaciju bilo koji oblik uznemiravanja može nega-tivno utjecati, a značajne su i populacije beskralješnjaka, šišmiša te špiljske faune. Područje NP „Sutjeska“ pred-stavlja jedno od pejzažno najvrijednijih područja kako BiH i znatno šire teritorije, a kanjoni rijeka Hrčavke i Sutjeske jesu njen najživopisniji dio – prepuni bukova, kaskada, slapova, uskih tjesnaca, kanjona i klisura, rijetkih, reprezentativnih i očuvanih tipova šuma i sl.

Zbog svega gorenavedenoga, a naročito postignutih rezultata u očuvanju prirode i održivog razvoja u Republici Srpskoj i u cijeloj Dinarskoj regiji, pozivamo vas na očuvanje temeljnih vrijednosti NP „Sutjeska“, kako bi i dalje ostao jedinstven i visokovrijedan dio Dinarida.

31

PODRUČJE NP „SUTJESKA“ PREDSTAVLJA JEDNO OD PEJZAŽNO NAJVRI-JEDNIJIH PODRUČJA KAKO BIH I ZNATNO ŠIRE TERITORIJE, A KANJONI RIJEKA HRČAVKE I SUTJESKE JESU NJEN NAJŽIVOPISNIJI DIO - PREPUNI BUKOVA, KASKADA, SLAPOVA, USKIH TJESNACA, KANJONA I KLISURA, RIJETKIH, REPREZENTATIVNIH I OČUVANIH TIPOVA ŠUMA I SL.

VODOPAD SKAKAVAC U PRAŠUMI PERUĆICA

32

BranislavGasicJU Muzej RS

ROĐEN JE U MRKONJIĆ GRADU, A DIPLOMIRAO BI-OLOGIJU NA PRIRODNO-MATEMATIČKOM FAKULTETU U BEOGRADU. UŽA SPECIJALNOST MU JE ORNITOLOGIJA. DANAS JE ZAPOSLEN KAO KUSTOS ZA ZOOLOGIJU KIČMENJAKA U MUZEJU REPUBLIKE SRPSKE U STRUČNOM ZVANJU MUZEJSKI SAVJETNIK.

33

Prije nego što uopšte počnemo obrazlagati razloge zašto male hidroelektrane ne bi trebalo graditi na području Nacionalnog parka „Sutjeska“, postavljamo jednostavno pitanje: Može li se još igdje na svijetu pronaći primjer da na teritoriji nekog nacionalnog parka, to jest prirodnog dobra najviše kategorije, postoji nekakvo industrijsko postrojenje? Autoru ovog teksta tako nešto nije poznato, a i ne čini se spojivo sa zdravim razumom. Zamislite naftna polja na prostoru Jeloustona ili Serengetija, ili fabriku aluminijuma ispod Josemiti vodopada. Kome bi to palo na pamet?

Moramo naglasiti da su iskustvo i ozbiljna naučna proučavanja pokazali da bilo kakve male hidroelektrane predstavljaju po okolinu vjerovatno najštetnija privredna postrojenja srazmjerno svojoj veličini, bilo gdje da se grade. Što je još gore, one nisu ni ekonomski isplative, jer je kilovat-čas električne energije proizvedene u njima dvostruko skuplji nego u srednjim i velikim hidroelektrana-ma. Činjenica da su neke zemlje koje ozbiljno vode računa o svojoj prirodnoj okolini, poput Švajcarske i Slovenije, zakonski zabranile izgradnju malih hidroelektrana na svojoj teritoriji možda najbolje govori o njihovoj štetnosti i besmislenosti. Pri tome treba imati u vidu da je baš Švajcarska bila jedna od prvih zemalja koja je pokušala da masovno iskoristi potencijal malih vodotoka, kojim obiluje, u ekonomske svrhe! Dok su se drugi odavno dozvali pameti, mi nikako da izvučemo pouku iz tuđeg primjera. Nažalost!

HIDROELEKTRANE ZAČARANA SPIRALAPROPADANJA

34

VIDIKOVAC DRAGOŠ SEDLO

NAJVEĆI DIO POPULACIJE SRNA U NAŠIM KRAJEVIMA USPJEŠNO PREŽIVLJAVA NISKE TEMPERATURE I MANJAK HRANE ZIMI. TO JE ZA NJIH “BIOLOŠKI MINI-MUM”. MEĐUTIM, MOŽE LI IKO SA ZDRAVIM RAZUMOM TVRDITI DA BI ISTA POPULACIJA SRNA MOGLA NORMALNO OPSTAJATI I RAZMNOŽAVATI SE KADA BI SE ODJEDNOM ZIMA PRODUŽILA UNEDOGLED? TO ZAPRAVO PREDSTAVLJA PAUŠALNI “BIOLOŠKI MINIMUM” ZA RIBE.

35

36

BIOLOŠKE ŠTETEKada je konkretno riječ o rijekama Sutjesci i Hrčavki na

prostoru Nacionalnog parka „Sutjeska“ (a to više-manje važi i za sva druga područja), negativni uticaji projektovanih malih hidroelektrana će se najneposrednije, najbrže i s najviše štete odraziti na živi svijet u vodi duž cijelog toka i u njihovoj okolini. Potencijalni negativni uticaji se ogledaju u sljedećem:

• Prekidaju se dnevni i sezonski migracioni putevi ribljih populacija, naročito pastrmskih, koje su nužne za opstanak i normalnu brojnost populacija i normalnu prosječnu veličinu jediniki u populacijama.

• Kod hidroenergetskih objekata cijevnog tipa nije moguće sačuvati ekološko-biološki minimum za opstanak prirodnih populacija. Naime, zbog zahvata vode drastično bi se smanjio protok vode u koritu vodotokova, tj. sveo bi se na tzv. biološki minimum s posljedičnim desetkovanjem ribljih populacija. Pokušaćemo objasniti u čemu je stvarni problem. Ono što se obično uzima kao “biološki minimum” jeste najmanji protok nekog vodenog toka izmjeren tokom višegodišnjih posmatranja. Još češće se autori ni ne potrude da nabave takve podatke nego aproksimativno uzimaju da je to 10% od srednjeg godišnjeg protoka. No, puko paušalno uzimanje 10% od srednjeg izmjerenog godišnjeg protoka još i može biti prihvatljivo kada se radi o vodotocima s velikim prosječnim prirodnim godišnjim protokom, ali ne i za manje. Pri tome treba imati na umu da je i prirodni minimalni protok nekog konkretnog vodotoka, ma koliki da je, zapravo minimalna količina vode u kojoj data populacija može da preživi izvjesno kraće vrijeme bez gubitaka opasnih po njen opstanak, što ne znači da se u toj situaciji jedinke normalno razmnožavaju, rastu i razvijaju. Zato, čak i kada male hidroelektrane poštuju propisani “biološki minimum” (što obično nije slučaj), to uopšte ne znači da će se na taj način obezbijediti opstanak ribljih populacija, a nema ni

govora da će se brojnost i prosječna veličina jedinki sačuvati u prirodnim razmjerama. Biološki gledano, stvarni biološki minimum za populacije svakog vodotoka jeste količina vode po dužnoj jedinici korita tog vodotoka pri prosječnom protoku vode, uvažavajući i ostale ekološke faktore karakteristične za dati vodotok, jer u svakom nastanjivom vodotoku živi tačno onoliko pripadnika određene biološke vrste koliko u njemu može da preživi pod datim uslovima. To važi kako za planinski potočić, tako i za rijeku veličine Amazona. Ovako definisan biološki minimum trebalo bi da se nazove prirodnim biološkim minimumom opstanka određene populacije, dok bi “biološki minimum” izjednačen s minimalnim prirodnim protokom trebalo nazivati biološkim minimumom kratkotrajnog preživljavanja. Da bi se lakše shvatilo šta zapravo predstavlja paušalni “biološki mini-mum” za ribe (ono što sam prethodno definisao kao biološki minimum preživljavanja), poslužiću se jednim očiglednijim primjerom. Svako zna da najveći dio populacije srna u našim krajevima uspješno preživljava niske temperature i manjak hrane zimi. To je za njih “biološki minimum”. Međutim, može li iko sa zdravim razumom tvrditi da bi ista populacija srna mogla normalno opstajati i razmnožavati se kada bi se odjednom zima produžila unedogled?

• Nestanak ili drastično smanjenje autohtonih populacija kičmenjaka i krupnih beskičmenjaka u vodotocima dovodi, preko smanjenja količine njihovih ekskremenata i izlučevina u vodi, do smanjenja koncentracije neorganskog i organskog đubriva u vodama. To izravno ima za posljedicu propadanje populacija biljnog planktona, i time smanjenje dostupne količine hrane i kiseonika u vodi. Ovo, opet, dovodi do propadanja populacija jednoćelijskih životinja i višećelijskih beskičmenjaka, što nadalje uzrokuje još veće gladovanje i propadanje autohtonih ribljih populacija. Tako se stvara začarana spirala sve većeg propadanja koja za ishod ima

37

potpuno ili skoro potpuno kvantitativno i kvalitativno propadanje živog svijeta u vodotoku, a pogotovo pastrmskih ribljih vrsta koje su prirodno dominantne u Sutjesci i Hrčavki.

• Iz prethodno navedenih razloga, kao i zbog prolaska kroz turbine malih hidroelektrana, opšti kvalitet vode u rijeci opao bi za jednu do dvije kategorije.

• Ne smije se zaboraviti da je predviđeno da se male hidroelektrane grade u klancima kroz koje protiču Sutjeska i Hrčavka, a upravo su klanci mjesta gdje su se sačuvale ili razvile populacije rijetkih, reliktnih i endemičnih biljnih vrsta. Ako to uništimo, postavlja se zdravorazumsko pitanje: Kakav je to onda nacionalni park koji ništa ne čuva i ne štiti, i šta će nam uopšte?

ŠUMSKE ŠTETEKada je riječ o uticaju malih hidroelektrana na okolinu, po

pravilu se uzima u obzir samo neposredni uticaj smanjenja protoka vode, prilaznih puteva i postrojenja. Slučajno ili namjerno, potpuno se ignoriše uticaj neophodnih električnih vodova. Međutim, štete od električnih vodova često pre-vazilaze sve ostale štete zajedno. Zato izuzetno važno pitanje predstavljaju i trase budućih dalekovoda kojima bi male hidroelektrane bile spojene s glavnim vodovima elektroen-ergetskog sistema Republike Srpske i BiH.

U konkretnom slučaju, Sutjeska i Hrčavka u cjelini protiču kroz šumske i prašumske predjele. To znači da bi se za potrebe dalekovoda kojim bi se prenosilo ono malo proizvedene električne energije morali posjeći hektari i hek-tari najkvalitetnijih šuma, a ta bi površina onda ostala trajno oduzeta od šumskog pokrivača, uz sve moguće negativne popratne pojave (buka, zračenje, erozija, vjetrolomi, ometan-je dnevnih migracija šumskih životinja i ptica itd.).

NARUŠAVANJE IZVORNOSTI,ESTETIKE I AMBIJENTALNIHVRIJEDNOSTI

Manje mjerljiv, ali više uočljiv uticaj odraziće se na estetske vrijednosti Nacionalnog parka. Mora se imati u vidu da dalekovodi i hidroelektrane u velikoj mjeri i trajno narušavaju autentičnost i ambijentalnu vrijednost prirod-nih dobara. Nije pretjerano reći da svojim prisustvom čine gotovo besmislenim sve ostale oblike zaštite. To možda nekom ne zvuči naročito važno, ali ne zaboravimo da prema važećem Zakonu o zaštiti prirode („Službeni glasnik Repub-like Srpske“ broj: 113/08) jedna od osnovnih vrijednosti i svrha postojanja nacionalnih parkova jeste: „Obezbjeđivanje sadašnjim i budućim generacijama očuvanje prirodnih vrijednosti i kvaliteta životne sredine u dužem periodu“, ili prema prijedlogu novog Zakona o zaštiti prirode: „Zaštita ekološkog integriteta jednog ili više ekoloških sistema za sadašnje i buduće generacije“. Kako se onda u to uklapaju postrojenja hidroelektrana, neophodni dalekovodi i pro-padanje populacija vodenih vrsta?!

38

KAO KUSTOS ENTOMOLOG ZAPOSLEN NA ODJELJENJU ZA PRIRODNE NAUKE ZEMALJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCE-GOVINE OD 2008 GODINE. PODRUČJE RADA UKLJUČUJE ISTRAŽIVANJE DISTRBUCIJE, EKOLOGIJE I STANIŠTA UGROŽENIH VRSTA INSEKATA U BIH, PRIJE SVEGA ODO-NATA, KAO I ZAŠTITU UGROŽENIH VRSTA I STANIŠTA.

DejanKulijerdipl. biolog

39

VILINI KONJICINACIONALNOG PARKA„SUTJESKA”

Zahvaljujući izrazitoj raznovrsnosti i očuvanosti ekosistema, Nacionalni park „Sutjeska“ predstavlja područje od izuzetnog značaja za zaštitu biodiverziteta u Bosni i Hercegovini. Uz prašumu Perućicu, kanjoni rijeka predstavljaju srce ovog nacionalnog parka i njegove najvrednije i najosjetljivije ekosisteme, koji se od-likuju visokim stepenom raznovrsnosti vrsta i staništa, kao i značajnim brojem reliktnih i endemičnih vrsta biljaka i životinja.

O visokoj biološkoj vrijednosti slatkovodnih staništa, pored visokog stepena diverziteta, svjedoči i veliki broj ugroženih, rijetkih i endemičnih vrsta insekata koje naseljavaju brojne izvore, potoke i rijeku Sutjesku. Iako ove grupe životinja često ne privlače pažnju javnosti i bivaju zanemarene, veliki broj ugroženih, endemičnih i rijetkih vrsta koje naseljavaju prostor ovog parka predstavlja jedno od njegovih velikih bogatstava. S obzirom na to da značajan broj ovih vrsta nas-eljava izvore, potoke i rijeke, neophodno je da se prilikom planiranja bilo kakvih zahvata koji mogu uticati na ova staništa imaju u vidu i potencijalni negativni uticaji na ove organizme. Među značajnim grupama posebno mjesto zauzimaju insekti iz reda Odonata (vilini konjici).

40

ONYCHOGOMPHUS FORCIPATUS

I PORED NEDOVOLJNE ISTRAŽENOSTI, NA OSNOVU POSTOJEĆIH PODATAKA NACIONALNI PARK „SUTJESKA“ PREDSTAVLJA NAJZNAČAJNIJE PODRUČJE ZA VILINE KONJICE I NJIHOVU ZAŠTITU U REPUBLICI SRPSKOJ I JEDNO OD NAJZNAČAJNIJIH PLANINSKIH STANIŠTA NA PROSTORU DINARIDA.

41

42

ZNAČAJ I UGROŽENOSTVILINIH KONJICA

Kao predatori u vrhu lanca ishrane, vilini konjici spadaju u ključne vrste životnih zajednica slatkovodnih ekosistema. Oni su osjetljivi na promjene kako u vodenim tako i u kopnenim ekosistemima (tokom larvenog stadijuma žive u vodi, dok su odrasli insekti veoma pokretni grabljivci koji žive u različitim tipovima kopnenih staništa). S obzirom na to da prvu fazu životnog ciklusa provode u vodenoj sredini, oni su osjetljivi na zagađenje vode, isušivanje i degradaciju vodenih staništa te uništenje vegetacije. S druge strane, odraslim insektima u fazi sazrijevanja, lova i parenja potrebna su različita kopnena staništa i vegetacija, te su ovisni o riječnim koridorima, livadama i šumama.

Vilini konjici naseljavaju gotovo sve tipove slatkovodnih ekosistema. Usljed nestanka prirodnih staništa ili njiho-vog zagađivanja, smatraju se globalno izuzetno ranjivom i ugroženom grupom insekata. Značajan broj vrsta vilinog konjica danas je ugrožen, a mnoge rijetke vrste su pred izu-miranjem zbog degradacije i uništavanja njihovih prirodnih staništa. Posebno su ugrožene vrste vezane za tekućice. Razlog je što su ova staništa, kao i vrste koje ih naselja-vaju, puno osjetljivija na promjene ekoloških uslova, ali su izložena i sve većem uticaju čovjeka.

Vrste koje naseljavaju primarna staništa, poput planin-skih rijeka i potoka, imaju usku ekološku valencu i teško se mogu prilagoditi i na male promjene u životnoj sredini, te su posebno ugrožene uništavanjem i degradiranjem staništa.

Najznačajnije karakteristike faune vilinih konjica NP „Sutjeska“:

• Iako je većina staništa tek djelimično istražena, na teritoriji NP „Sutjeska“ do sada je registrovano 50% vrsta poznatih u BiH. NP „Sutjeska“ jedino je poznato stanište vrsta Coenagrion hastulatum i Somatochlora metallica u Bosni i Hercegovini i jedno od svega nekoliko njih u cijelim Dinaridima.

• Prema do sada prikupljenim podacima, rijeke Naciona-lnog parka „Sutjeska“ naseljavaju tri vrste koje se nalaze na Crvenoj listi zaštićenih vrsta Republike Srpske: Calopteryx virgo, Platycnemis pennipes i Onychogomphus forcipatus.

• Pored toga, od vrsta koje naseljavaju ove tipove

staništa značajno je spomenuti i vrstu Cordulegaster bidentata, gotovo ugroženu (NT) u Evropi, čija je brojnost u opadanju. Vrste roda Cordulegaster, koje u BiH naseljavaju brdske i planinske potoke, imaju usku ekološku valencu i teško se mogu prilagoditi na promjene u životnoj sredini, te su posebno ugrožene uništavanjem šumskih staništa te isušivanjem i pregrađivanjem rijeka i potoka.

• I pored nedovoljne istraženosti, na osnovu postojećih podataka Nacionalni park „Sutjeska“ predstavlja najznačajnije područje za viline konjice i njihovu zaštitu u Republici Srpskoj i jedno od najznačajnijih planinskih staništa na prostoru Dinarida.

Negativni uticaji malih hidrocentrala na ekosistem rijeka i potoka, važna staništa vilinih konjica:

• Promjene u prirodnom režimu variranja protoka vode dovode do značajnih ekoloških promjena u staništima, posebno u strukturi zajednica makroinvertebrata. Vrste vezane za tekućice izložene su većoj opasnosti nego one koje naseljavaju stajaće vode. Razlog je to što su ove vrste evolutivno prilagođene specifičnim uslovima ovih staništa, prije svega specifičnom režimu protoka vode, te su znatno osjetljivije na promjene ekoloških uslova staništa.

• Negativne promjene u staništima kao posljedica izgradnje malih hidrocentrala prije svega uključuju promjene nivoa i prirodnih fluktuacija protoka vode, kao jednog od osnovnih ekoloških faktora i jedne od glavnih determinanti sastava životnih zajednica slatkovodnih staništa. Životne zajednice dna rijeka i potoka evolutivno su prilagođene specifičnim uslovima ovih staništa, te su znatno osjetljivije na promjene ekoloških uslova staništa, prije svega promjene specifičnog režima protoka vode, promjene strukture dna usljed promjene sedimentacije, količine i kvaliteta organske materije, promjene koncentracije rastvorenog kiseonika u vodi i temperature.

• Promjene koje nastaju kao rezultat narušavanja prirodnog vodnog režima, dokazano je, dovode do sman-jenja brojnosti populacija predatorskih vrsta insekata, poput vilinih konjica. S obzirom na to da predatori imaju važan uticaj na brojnost populacija organizama kojima se hrane, ove promjene za posljedicu imaju narušavanje prirodne ravnoteže unutar životnih zajednica ovih ekosistema.

• Posljedice narušavanja prirodnog režima protoka u potocima i rijekama ogledaju se u degradaciji staništa, koja

43

nekada može biti izražena i daleko nizvodno od samog vodo-zahvata hidrocentrale. Efekti na staništa nizvodno od zahvata zavise od intenziteta promjena hidroloških uslova u gornjim dijelovima toka.

• Promjene brzine toka i izgradnja malih akumulacija i brana najčešće dovode do nestanka vrsta koje imaju usku ekološku valencu, a u ovu grupu posebno spadaju brojne endemične vrste. S druge strane, ove promjenom dovode do širenja „egzotičnih“ vrsta, tačnije vrsta koje nisu specifične za ova staništa. Promjene posebno mogu biti značajne u najočuvanijim i reliktnim ekosistemima, poput onih u kanjonima rijeka u NP „Sutjeska“, koji se i odlikuju najvećim brojem endemičnih vrsta. Hidrološki zahvati i izgradnja man-jih akumulacija i brana mogu dovesti do nestanka više od polovine vrsta nekih grupa insekata kao što su Ephemerop-tera, Plecoptera ili Trichoptera, uključujući i potpuni nestanak endemičnih i ugroženih vrsta.

• Promjene nivoa i variranja protoka usljed pregrađivanja rijeka remete prirodni transport sedimenta, čineći staništa nepovoljnim za opstanak vrsta čije larve zavise od strukture i količine sedimenta.

• Smanjenje protoka, kao i formiranje manjih akumu-lacija, dovodi do povećanja temperature vode. Pored toga, temperatura vode raste i usljed uklanjanja vegetacije koja natkriva vodotok, čime on postaje izložen suncu, a time se povećava i razvoj algi i mikroba te se nastavlja degradacija staništa. Efekti povećanja temperature često su vidljivi i znatno dalje nizvodno od hidrocentrale.

• Pored toga što na životnu sredinu utiče rad hidrocen-trala, značajan negativan uticaj na vodena i okolna kopnena staništa imaju i pripremni radovi i sâma izgradnja. S obzirom na specifičnosti ovog zahvata kao i osjetljivost ekosistema ovog područja, bilo kakvi građevinski radovi mogu značajno narušiti strukturu ovih ekosistema. Iako se smatra da građevinski radovi predstavljaju vremenski ograničen uticaj, tokom izgradnje infrastrukture (objekata, puteva, instalacija) oni će dovesti do značajnog narušavanja ne samo vodenih struktura nego i više okolnih kopnenih tipova staništa u ovim osjetljivim kanjonskim ekosistemima. Uklanjanje vegetacije i građevinski radovi dovode do erozije tla i dugoročno mogu uzrokovati degradaciju značajnih površina okolnih kopnenih staništa, kao i zatrpavanje vodotoka velikom količinom sedimenata, čime oni postaju nepovoljni za opstanak velikog broja vodenih organizama.

ZAKLJUČAK• S obzirom na broj vrsta i prisustvo većeg broja rijetkih,

ugroženih i zaštićenih vrsta, slatkovodni ekosistemi Nacio-nalnog parka „Sutjeska“ predstavljaju jedno od primarnih područja za zaštitu vilinih konjica u RS i BiH.

• Promjene prirodnog nivoa i variranja protoka kao posljedica izgradnje malih hidrocentrala mogu u značajnoj mjeri da transformišu i redukuju bogatstvo životnih zajednica rijeka.

• Insekti iz redova Odonata, Ephemeroptera, Plecoptera i Trichoptera veoma su osjetljivi na promjene na vodoto-cima koje nastaju kao rezultat gradnje i rada hidrocen-trala, a upravo ove grupe karakteriše prisustvo velikog broja endemičnih i ugroženih vrsta u Nacionalnom parku „Sutjeska“.

• U cilju opstanka zajednica i populacija ugroženih vrsta vilinog konjica, potrebno je obezbijediti zaštitu cjeline područja kako bi se postigla zaštita staništa potrebnih za cjelokupni životni ciklus vrsta (slatkovodnih staništa, potreb-nih larvama vilinih konjica, i okolnih kopnenih staništa, potrebnih odraslim insektima). Kako bi se obezbijedio opstanak vrsta, treba osigurati provođenje mjera da se spriječi uništenje strukture staništa, vegetacije i promjene u prirodnom nivou cirkulacije vode.

• Prisustvo zaštićenih vrsta Odonata u vodotocima NP „Sutjeska“ i osjetljivost ovih tipova staništa zahtijevaju detaljne analize uticaja bilo kakvih zahvata na ova staništa i populacije ovih ekološki značajnih, ugroženih i zaštićenih vrsta koje ih naseljavaju.

prof. dr

DuroHuberzavod za biologiju

Veterinarski fakultet zagreb

44

ROĐEN U ZAGREBU GDJE JE ZAVRŠIO OSNOVNU I SRED-NJU ŠKOLU, VETERINARSKI FAKULTET, POSTDIPLOMSKI STUDIJ IZ STRUKE “BIOLOGIJA”, PODRUČJE “EKOLOGIJA” NA PRIRODOSLOVNO - MATEMATIČKOM FAKULTETU, TE OBRANIO DOKTORSKU DISERTACIJU NA VETERINARSKOM FAKULTETU. SUDJELUJE U CJELOKUPNOJ NASTAVI KO-LEGIJA “BIOLOGIJE” NA VETERINARSKOM FAKULTETU, VODI DVA IZBORNA PREDMETA, JEDAN POSLIJEDIPLOMSKI KOLEGIJ I JEDAN NA VELEUČILIŠTU U KARLOVCU. OD 1981. GODINE DO DANAS VODI ISTRAŽIVANJE POPULACIJE MEDVJEDA, VUKA I RISA U HRVATSKOJ.

Povodom informacija o ponovljenim namjerama da se hidropotencijal rijeka Sutjeska i Hrčavka unutar granica Nacionalnog parka koristi za dobivanje električne energije, dajem svoje mišljenje.

VAŽNOST: Nacionalni park „Sutjeska“ sa svojih 175 km2 zrelih šumskih sastojina (uključujući i dragocjene prašumske) u brdovitom području sa stalnim vodotocima predstavlja važno stanište za mnogobrojne vrste biljaka i životinja. Dodatno je važno to što su okolna područja također kvalitetna staništa, uključujući i vezu s prirodnim prostorima u Crnoj Gori. Za životinje koje kao jedinke, a posebno kao populacije, trebaju ogromne životne prostore ovo je područje bitan koridor uzduž Dinarida, i to sve od Slovenije do Pindus planina u Grčkoj.

45

MIŠLJENJE O UTJECAJUHIDROELEKTRANAU NP „SUTJESKA“ NABIODIVERZITET I POSEBNO NA VELIKE ZVIJERI

STATUS ZAŠTITE: Kategorija nacionalnog parka jed-nostavno je nespojiva sa zahvatom izgradnje brana na rijeci i instalacije hidroelektrana. Za provedbu zahvata prvo bi trebalo ukinuti Nacionalni park „Sutjeska“. Nadamo se da se to neće dogoditi.

MEDVJED: NP „Sutjeska“ je stanište smeđeg medvjeda (Ursus arctos). Tu živi dio dinarsko-pindske populacije, koju dijeli devet zemalja. Bitno je da postoji i opstane prohodan koridor za stalni protok jedinki i njihovih gena. Upravo je na području Crne Gore i Albanije taj koridor trenutno „najtanji“. Očuvanje vrhunske kvalitete staništa na istoku Bosne i Her-cegovine te na zapadu Grčke omogućuje da barem minimalni broj jedinki ulazi u koridor i da barem poneka uspije prenijeti svoje gene na drugu stranu. (U populacijskoj biologiji traži se najmanje jedan uspješni migrant po generaciji). Ako dođe do komadanja (fragmentiranja) populacije, onda njena vijabil-nost bitno slabi. Tako je skoro cijela zapadna Europa ostala bez medvjeda. Izgradnja hidroelektrana bitno će promijeniti stanište i za medvjeda, te će, uz prateće uznemiravanje, znatno smanjiti prohodnost tog dijela koridora, za kojeg se očekuje da je zaštićen i da je trajno vrhunske kvalitete.

VUK: NP „Sutjeska“ je i stanište sivog vuka (Canis lupus). Tu živi dio dinarsko- balkanske populacije, koju dijeli 10 zemalja, jer se proteže i do Stare planine u Bugarskoj. Bitno je da postoji i opstane prohodan koridor za stalni protok jedinki i njihovih gena. Očuvanje vrhunske kvalitete staništa na istoku Bosne i Hercegovine omogućuje da barem jedna jedinka po generaciji prenese svoje gene kroz koridor. Ako dođe do komadanja (fragmentiranja) populacije, onda njena vijabilnost bitno slabi. Tako je skoro cijela zapadna Europa ostala bez vukova. Izgradnja hidroelektrana bitno će promijeniti stanište i za vuka te će, uz prateće uznemiravan-je, znatno smanjiti prohodnost tog dijela koridora, za kojeg se očekuje da je zaštićen i da je trajno vrhunske kvalitete.

RIS: NP „Sutjeska“ je barem potencijalno stanište i za euroazijskog risa (Lynx lynx). Nedostatak trajnog moni-toringa jedan je od razloga zašto trenutno nije potvrđeno postojanje risa u ovom području. U svakom slučaju, zona NP „Sutjeska“ nalazi se između dinarske populacije risa koji živi u Sloveniji, Hrvatskoj i u zapadnom dijelu BiH, te populacije kritično ugroženog balkanskog risa u Makedoniji, Albaniji i Kosovu. Područje Crne Gore je kritično i za prohodnost risjih

gena, te je bitno očuvanje vrhunske kvalitete staništa na istoku Bosne i Hercegovine. Izgradnja hidroelektrana bitno će promijeniti stanište i za risa, te će, uz prateće uznemira-vanje, znatno smanjiti izglede za povrat risa u ovo područje, za kojeg se očekuje da je zaštićeno i da je trajno vrhunske kvalitete.

SVE TRI VELIKE ZVIJERI ZAJEDNO: Velike zvijeri posebno su tretirane u brojnim međunarodnim sporazumima i konvencijama, i redovito imaju visok stupanj međunarodne zaštite (Bernska konvencija, CITES, Habitat direktiva). Prema tim konvencijama, očekuje se upravljanje i zaštita na razini populacija. Povezanost staništa i zaštita tih staništa ključni su element zaštite. Gradnja infrastrukturnih objekata i izvan zaštićenih zona treba zadovoljavati uvjete tih dokumenta, a unutar nekog nacionalnog parka nikako se ne može dopustiti.

OPĆI BIODIVERZITET (BIORAZNOLIKOST): Vrste s vrha prehrambene piramide, poput velikih zvijeri, spadaju i među najzahtjevnije za zaštitu. Budući da one imaju i ulogu „kišobrana“, može se reći da ćemo zadovoljavanjem njihovih potreba zaštititi i mnoge nebrojene, manje poznate i manje atraktivne, ali jednako ekološki važne vrste. Zato ne smi-jemo ugrožavati sustav. Posebno u onim prodručjima koja su već zasluženo dobila neku kategoriju zakonske zaštite.

46

47

VUK (CANIS LUPUS)

VRSTE S VRHA PREHRAMBENE PIRAMIDE, POPUT VELIKIH ZVIJERI, SPADAJU I MEĐU NAJZAHTJEVNIJE ZA ZAŠTITU. BUDUĆI DA ONE IMAJU I ULOGU „KIŠOBRANA“, MOŽE SE REĆI DA ĆEMO ZADOVOLJAVANJEM NJIHOVIH POTREBA ZAŠTITITI I MNOGE NEBROJENE, MANJE POZNATE I MANJE ATRA-KTIVNE, ALI JEDNAKO EKOLOŠKI VAŽNE VRSTE.

mr. Sci.

DraženKotrošankustos ornitolog

zemaljski muzej BiH

48

ROĐEN U SARAJEVU, GDJE JE ZAVRŠIO OSNOVNO I SRED-NJE OBRAZOVANJE, KAO I STUDIJE BIOLOGIJE I POST-DIPLOMSKE STUDIJE NA PRIRODNO-MATEMATICKOM FAKULTETU UNIVERZITETA U SARAJEVU. OD 1998. GODINE ZAPOSLEN U ZEMALJSKOM MUZEJU BOSNE I HERCE-GOVINE KAO BIOLOG ZA KIČMENJAKE - ORNITOLOG. U SKLOPU NAUČNO-ISTRAŽIVAČKOG RADA U MUZEJU, ORNITOLOŠKOM DRUŠTVU “NAŠE PTICE” I KAO SARAD-NIK DRUGIH INSTITUCIJA, NEVLADINIH ORGANIZACIJA, FAKULTETA I KONSULTANTSKIH KUĆA UČESTVOVAO U MNOGIM ISTRAŽIVAČKIM PROJEKATIMA IZ OBLASTI EKOLOGIJE, ORNITOLOGIJE I SL. JEDAN JE OD OSNIVAČA I TRENUTNI PREDSJEDNIK PRVOG ORNITOLOŠKOG DRUŠTVA U BOSNI I HERCEGOVINI - ORNITOLOŠKO DRUŠTVO “NAŠE PTICE”.

Izgradnja mini-hidroelektrana ostavila bi drastične posljedice na ekosis-teme kanjona Hrčavke i Sutjeske, ali i cjelokupan prostor Nacionalnog parka „Sutjeska“.

Planiranim zahvatima došlo bi do povrede niza međunarodnih direktiva i propisa koji regulišu zaštitu ptica i njihovih staništa, s obzirom na to da područje Nacionalnog parka „Sutjeska“ predstavlja jedno od potencijalnih međunarodnih staništa od značaja za ptice (Important Birds Areas – IBA područja) u Bosni i Hercegovini, a time ispunjava i uslove za uvrštavanje na listu NATURA 2000 staništa.

Kada je riječ o pticama, navedeni zahvati bi direktno i indirektno djelovali na smanjenje broja vrsta koje su vezane za same kanjone, ali i okolno područje. Prije svega, došlo bi do trajnog gubitka mjesta za gniježđenje pojedinih vrsta, ali i napuštanja datog prostora usljed uznemiravanja. S druge strane, došlo bi do poremećaja lanaca ishrane zbog djelovanja na floru i faunu koje poje-dinim ptičjim vrstama predstavljaju važan izvor hrane. Konačno, došlo bi do poremećaja mikroklimatskih uslova, što bi ostavilo posljedice na šire područje Nacionalnog parka i njegov sveukupni biodiverzitet, uključujući i ptice.

Područje Nacionalnog parka „Sutjeska“ je jedno od potencijalnih budućih IBA područja (Important Bird Area), a među vrstama koje su značajne za ovo područje nalaze se suri orao (Aquila chrysaetos), kosac (Crex crex), planinska ševa (Eremophila alpestris) i druge. Kanjoni, kao posebno važna i značajna mjesta za gniježđenje pojednih vrsta ptica, ne smiju biti pod bilo kakvim nega-tivnim uticajem, kakav bi MHE u ovom slučaju imale na te specifične ekosis-teme. Najvažnije vrste ptica prisutne u NP „Sutjeska“, a koje se gnijezde upravo u kanjonima, jesu: suri orao (Aquila chrysaetos), vodenkos (Cinclus cinclus), gorska pastirica (Motacilla cinerea), orao zmijar (Circaetus gallicus), sivi soko (Falco peregrinus), stepski soko (Falco cherrug), vjetruška (Falco tinnunculus), velika ušara (Bubo bubo), planinski ćuk (Aegolius funereus), gavran (Corvus corax), jarebica kamenjarka (Alectoris graeca), golub pećinar (Columba oenas), kamenjar (Monticola saxatilis), crvenokrili litičar (Tichodroma muraria), vodo-mar (Alcedo atthis) i mnoge druge vrste, koje su kritično ugrožene.

49

PTICE I HIDROELEKTRANE U NP „SUTJESKA“

50

VODENKOS (CINCLUS CINCLUS)

PLANIRANIM ZAHVATIMA DOŠLO BI DO POVREDE NIZA MEĐUNARODNIH DIREKTIVA I PROPISA KOJI REGULIŠU ZAŠTITU PTICA I NJIHOVIH STANIŠTA, S OBZIROM NA TO DA PODRUČJE NACIONALNOG PARKA „SUTJESKA“ PRED-STAVLJA JEDNO OD POTENCIJALNIH MEĐUNARODNIH STANIŠTA OD ZNAČAJA ZA PTICE (IMPORTANT BIRDS AREAS - IBA PODRUČJA) U BIH, A TIME ISPU-NJAVA I USLOVE ZA UVRŠTAVANJE NA LISTU NATURA 2000 STANIŠTA.

51

IvoLucicSpeleološko udruženje

“Vjetrenica - Popovo polje“

52

IVO LUČIĆ (RAVNO, 1960) NOVINAR, KARSTOLOG I EKOLOŠKI AKTIVIST. U NOVINARSTVU SE NAJVIŠE BAVI POPULARIZACIJOM NAUKE, U ZNANOSTI PERCEPCIJOM PRIRODE, POSEBNO KRŠA, A KAO AKTIVIST - ZAŠTITOM OKOLIŠA. DESETAK GODINA VODIO VOLONTERSKI PROJEKT ISTRAŽIVANJA I ZAŠTITE VJETRENICE, KOJI JU JE UTVRDIO KAO NAJBOGATIJU PEĆINU U SVIJETU PO PODZEMNOM BIODIVERZITETU, ODNOSNO KAO „PODZEMNI GALAPAGOS“.

Studije utjecaja na okoliš u domaćoj javnosti smatraju se vjerodostojnim mehanizmom kojim se ostvaruje procjena utjecaja nekog zahvata na okoliš. Rezultati njihovih vrednovanja, obično se smatra, počivaju na znanstvenim činjenicama i etičkim načelima stručnjaka koji provode postupak, pa ne treba imati dilema u vezi s njihovim uputama. Što studija kaže, najbolje je tako napraviti.

Sasvim suprotno od toga, svjedoci smo da su studije gotovo u pravilu stručni šlamperaj s nerijetko općim podacima i da im nedostaju mnogi važni uvidi u vrijednosti okoliša. Sudionici izrade studija u većini slučajeva su zaposlenici izvođača, čija stručnost varira, a etika je ograničena činjenicom da za tren oka, ako se suprotstave traženjima investitora, mogu „frknuti“ s posla. U većini studi-ja – ma gotovo kod svih – rezultati studije poznati su prije nego što je izveden postupak ocjenjivanja, što je zapravo izrugivanje s naukom.

Kad je riječ o prostoru vrhunskih vrijednosti poput Sutjeske, očekuje se da su svi njegovi aspekti dobro poznati, te da izazivaju duboko poštovanje struke i opće javnosti, koje nitko neće ni pokušati izigrati sličnim mehanizmom. U ovom kratkom osvrtu nastojat ćemo pokazati kako su priroda, okoliš i krajolik NP „Sutjeska“ prikazani u Studiji o procjeni uticaja na životnu sredinu MHE „Hrčavka“ (SPUŽS MHEH), izvođača „Projekta“ a. d. iz Banjaluke. Potom ćemo nastojati objasniti kako je relativno vjerodostojna slika iz te studije poslužila za manipulaciju na temelju koje je zahvat stekao odobrenje za gradnju, čime stručno vrednovanje u Studiji u konačnici iznevjerava svoj smisao. Slično tome, možemo uzeti u obzir bilo koji projekt u NP „Sutjeska“ ili njegovoj blizini.

53

NAZOVI „PROJEKT“ A. D.RADI UBOJSTVA

KAKO JE PRIKAZANAPRIRODA U SPUŽS MHEH?

Od 217 stranica Studije njih oko 35 odnosi se na utvrđivanje osnovnih sastavnica okoliša: tla, živog svijeta i pejzaža. Na njima se ističe jedinstvenost flore i vegetacije, koja se ogleda u velikom broju endemičnih, reliktnih i rijetkih vrsta i zajednica, koje predstavljaju jedinstven centar florističke, vegetacijske i ekosistemske raznolikosti kakva se rijetko sreće „kod nas i na prostoru cijele Evrope“. Također, smatra se značajnim napomenuti da je evidenti-ran znatan broj biljnih vrsta koje su predviđene za zaštitu domaćim i međunarodnim propisima.

Samo u NP „Sutjeska“ utvrđeno je oko 2.600 vrsta vaskularnih biljaka, koje su svrstane u 670 rodova, 123 porodice, 52 reda i sedam klasa. Među njima, 21 vrsta spada u kategoriju stenoendema, što znači da se nalaze samo na uskom području rasprostranjenja. Dodaje se da takva slika odgovara i užem prostoru MHE „Hrčavka“.

U opisu životinjskog svijeta popunjenost podataka je različita i povećava se od sitnijih vrsta prema višima. Ističe se da u zoobentosu iz reda Plecoptera postoji značajan broj endemičnih vrsta te se navode dva endema Balkana i jedan Dinarida, od kojih je jedan zaštićen Uredbom o Crvenoj listi zaštićenih vrsta flore i faune Republike Srpske. Potom se predstavljaju tri endemične vrste reda Trichoptera koje imaju balkansko rasprostranjenje i jedan endem BiH. Među njima je i jedna vrsta zaštićena Uredbom o Crvenoj listi zaštićenih vrsta flore i faune Republike Srpske.

Ukazuje se na činjenicu da su potoci i rijeke slivnog područja Sutjeske jedno od najznačajnijih područja u BiH za život vilinskih konjica, koji su stenovalentni organizmi, te vrlo teško mogu podnijeti minimalnu promjenu bilo kog ekološkog činitelja.

Za beskičmenjake se kaže da njihovu najmnogobrojniju i najraznovrsniju skupinu čini razred insekata i pobliže se kvantificiraju leptiri, kojih je zabilježeno oko 35 vrsta, a jednu od njih štiti Uredba o Crvenoj listi zaštićenih vrsta flore i faune Republike Srpske.

Bolje su opisani kralježnjaci, ribe, vodozemci, gmazovi, ptice i sisavci, gdje se posebna pozornost posvećuje divoko-zama. Riblje vrste se opisuju pojedinačno, kao i vodozemci, za koje se kaže da su jedna od najugroženijih skupina kralježnjaka danas; gmazovi također. Za ptice, kojih je u NP

„Sutjeska“ zabilježeno 114 vrsta, što čini 36 posto od ukup-nog broja poznatih vrsta ptica BiH, daje se detaljan pregled.

Za faunu sisavaca upozorava se da je nedovoljno istražena u BiH zbog nedovoljnog broja istraživača, i navode se podaci o 78 vrsta koje su sa sigurnošću zabilježene u BiH, a za većinu njih ne postoje adekvatni faunistički podaci koji bi omogućili poznavanje njihovog rasprostranjenja. Potom se daje uvid u šest skupina kukcojeda, šišmiša, zečeva, glo-davaca, zvijeri i papkara. Poseban je fokus na divokozama, čija je brojnost populacija 1991. godine iznosila 1270 grla, a današnje stanje je, procjenjuje se, oko 300 grla i na putu su oporavka.

Za krajolik se kaže da je vrlo živopisan u cijelom toku Hrčavke, da je rezultat složenih geoloških, geomorfoloških, klimatskih, vegetacijskih i drugih uvjeta, te da je naizmjenično usječen u vapnenačke i nevapnenačke slojeve stijena. U dijelovima gdje dominiraju vapnenci razvijeni su kanjonski dijelovi, a na ostalim klisure. Posebnoj vrijednosti i ljepoti krajolika doprinose visoke odsječene vapnenačke stijene na čijim padinama i grebenima „gospodari“ crni bor, a u pukotinama stijena naseljene su rijetke biljke i njihove zajednice endemičnog karaktera.

„Prirodne prilike su prelijepe“. Pejzaži koji su razvijeni u NP „Sutjeska“, kaže se, predstavljaju jednu skoro netaknutu divljinu, s ljepotom predjela koja čovjeku često zaustavlja dah.

Potom se daje i pregled prirodnih dobara posebnih vrijed-nosti te nepokretnih kulturnih dobara u odnosu na objekte i aktivnosti predviđene izgradnjom i radom MHE „Hrčavka“. U početku se ističe da su nacionalni parkovi formirani da bi se izvršila zaštita ekološkog integriteta jednog ili više ekosustava za sadašnje i buduće generacije, te se napominje kako se u nacionalnim parkovima ne dozvoljavaju bilo kakva eksploatacija ili posjete koje mogu uzrokovati promjene i oštećenja prirode. Zatim se naglašava postojanje strogog prirodnog rezervata Perućica u okviru NP „Sutjeska“, koji se uspostavlja radi zaštite posebnih prirodnih bioraznolikosti, dendroloških, geoloških, geomorfoloških i hidroloških te vrijednosti u znanstvene svrhe.

Pored zaštićene zone za divokoze, ističe se još niz zaštićenih kategorija, poput pećina i hidroloških spomenika, te se navodi prijedlog za uvrštenje Sutjeske u Smaragdnu mrežu, svojevrsnu preteču ekološke mreže Natura 2000.

54

NA ČIJOJ SU STRANI? Kad se ovako izlože prirodne vrijednosti, moglo bi se po-

misliti da je izvođač ove studije korektno postupio i sve lijepo objasnio, kako o vrijednostima prirode, tako i o opasnos-tima. Ta naveo je sve što znači ta priroda, ponekad s manje ili više prikrivenim simpatijama, kao i njezinu ugroženost.

U studiji je jednostavno objašnjen bentos tekućica NP „Sutjeska“ i istaknuti su neki njegovi članovi. To bi bilo prikladno za neki popularni školski časopis, a jednako je dobro i za širu razumljivost studije. No, kao podloga za upravljanje jednim iznimnim ekosistemom to nije ni izdaleka dovoljno. Na sasvim bazičan način na vodama ovih tekućica počiva ovdašnji živi svijet, i za bilo kakvo upravljanje njima potreban je višegodišnji monitoring o ekološkim odnosima unutar njega. Na temelju tog monitoringa, treba pažljivo opipavati utjecaje i davati empirijske upute koji stupanj zadiranja u taj sustav može jamčiti održanje ekosistema, a koji može imati kobne posljedice za njega.

Sarajevska faunistička škola u sedamdesetim i osamde-setim godinama 20. stoljeća – Mara Marinković Gospodnetić, Ljubica Kaćanski, Mirjana Tanasijević i Salih Krek pod vodst-vom ekologinje Smilje Mučibabić – osvijetlila je i u značajnoj mjeri pokazala ono što se danas zna o planinskim tokovima, u koje spadaju i tekućice NP „Sutjeska“. U novije vrijeme to je nadograđeno. To treba nastaviti istraživati u okviru obaveza koje postoje u održavanju Nacionalnog parka kako bi se ta značajna, ali ipak djelomična, istraženost podigla na razinu detaljnog poznavanja funkcioniranja ekosistema i njegove izdržljivosti. Pritisci koji se mogu očekivati u budućnosti od legalnog upravljanja ovim parkom to traže.

Sasvim u duhu s tradicionalnim mehaničkim shvaćanjem vrijednosti i lovačkim mentalitetom, Studija veću pažnju daje krupnoj fauni, kao da ona ni od čega ne živi.

Također, u Studiji se ističe nedostatak crvene liste Bosne i Hercegovine, ali se ukazuje na Uredbu o Crvenoj listi zaštićenih vrsta flore i faune Republike Srpske, koja je, primjerice, obuhvatila više od 60 iznimnih vrsta iz sku-pina hajdučica, krčagovina, lazarkinja, dimaka, kaćunaka, zvonaca, perunika, mišjakinjica….

Štoviše, kaže se da velika floristička i vegetaci-jska raznolikost ovog područja, prisutnost znatnog broja endemičnih, reliktnih i ugroženih vrsta i zajednica, nameće potrebu dugoročnog očuvanja i unapređenja ovog osjetljivog

planinskog prostora. To podrazumijeva adekvatnu zakonsku zaštitu, stručno upravljanje, edukaciju i uključivanje lokalnih zajednica u sustav zaštite, strožu kontrolu ljudskih aktivnosti i krajnje održivo korištenje prirodnih resursa usklađeno sa strateškim ciljevima očuvanja područja.

Sve se to lijepo kaže, tako da Studija s vremena na vrijeme stekne povjerenje čitatelja, koji bi mogao pomisliti da će, kako dalje čita, naći na logičnu sugestiju da bi se tre-balo odreći ćorava posla izgradnje bilo kakvih industrijskih instalacija.

A onda naiđete na sljedeću rečenicu: „Upravo na mjestu gdje je planirana gradnja MHE ‘Hrčavka’, nepristupačna i zaklonjena staništa omogućila su preživljavanje populacija brojnih vrsta od tercijara do danas.“ I priznanje: „Očekivane promjene mogu se manifestirati kroz gubitak ili smanjenu brojnosti pojedinih vrsta, kojima je neophodan slobodan vodotok za migraciju u vrijeme razmnožavanja.“

SMRT PRIRODEOvaj slijed interpretacije prirodnih vrijednosti djeluje

zbunjujuće na čitatelje, i treba shvatiti da se igra ustvari odvija na dva kolosijeka. S jedne strane, Studija opisuje i zagovara iznimne prirodne vrijednosti, napominje sta-tus ugroženosti, pa čak i poziva na edukaciju i oprezno korištenje, a s druge strane, u istom tonu, zagovara inter-vencije koje su nespojive, osobito za onoga tko doista pozna i cijeni slojevite vrijednosti Sutjeske. Za njih se, doduše, kaže da neće imati negativna utjecaja („osim gubitka ili smanjenja nekih vrsta“) , ali što za izvođače ove studije znači pojam negativno osim mogućnosti da izgube posao?! Tu izlazi na vidjelo jasan rasap između znanstvenih činjenica i etike. Etika ne prati i ne reagira jednako na iste vrijednosti. Zašto?

Prava kvaka se nalazi izvan fokusa SPUŽS MHEH, i mi je ne vidimo. Radi se o svjetonazorskom pomaku u kome se iste činjenice vide u drugom svjetlu i koji otkriva pravu dramu nad prirodom i prave razmjere uništenja. Američka filozofkinja Carolyn Merchant nazvala je to smrću prirode. U tradicionalnim i predmodernim društvima priroda je poimana kao jedan totalni identitet, kao jedan superorganizam. Sva je zemlja jedno biće, sa svim organskim i anorganskim tijelima, uključivo s nama koji smo na njoj. Tradicije su je različito nazivale, ali najviše ih se spaja u poimanju zemlje kao majke. Iz toga proizlazi i način odnosa prema zemlji:

55

56

PRIJEVOR SA POGLEDOM NA MAGLIĆ

NA OVO BI MORALA REAGIRATI NAJPRIJE NADLEŽNA TIJELA NACIONALNOG PARKA, A POTOM I MINISTRICA OKOLIŠA. AKO NE MOGU NIŠTA UČINITI, NEKA PODNESU OSTAVKE.

radi ono što ti je potrebno da živiš, hrani se, gradi i slično, ali vodi računa da je to tvoja majka i da joj ne uzmeš ono što ti nije potrebno. Uberi biljku i iskoristi je, ali sa zahvalnošću. To isto uradi sa životinjom. Sve sa sviješću da si dio toga svijeta i da su svi oni tebi braća i sestre. Sliku toga svijeta i odnosa prema zemlji podjednako grade razum, etika i empatija.

Onda je došlo moderno, racionalno, industrijsko doba. Sva se zemlja poistovjetila s materijom, s biofizičkim svijetom. On se analizira do najmanjih detalja, rastavlja, pridružuje i zbraja. Sve to počiva pretežno na fizičkim zakonitostima i fizika, osobito mehanika, igra ključnu ulogu u upravljanju svijetom. Metaforu majke zemlje zamijenile su dvije druge: slika zemlje kao stroja i slika divlje prirode koju treba pokoriti. Prema mašini nemaš i ne trebaš imati osjećaje. Možeš je rastaviti na sve najmanje dijelove i opet spojiti. Nećeš u njoj nigdje naći ono što zovemo duša. Zemlju doživljavamo onako kako ju promatraju specifične i odvojene znanosti. Naprimjer, u geologiji stijene posmatra se, u najširem kutu gledanja, kontinentalna masa, pa se gledaju pojedine vrste stijena, pa njihova građa, sastav i tekstura, pa fizikalna ili kemijska svojstva, pa njihova upotreba u građevinarstvu, pa ističemo njihovu korist za razvoj industrije… Nema ničega što bi moglo od njih stvoriti subjekt vlastitog prava na život i opstanak. U biologiji tako promatramo bilje i životinje: industrijska proizvodnja hrane potpuno je smetnula s uma da se radi o živim bićima. Milijuni kokošiju na farmama cijelog svog života predmet su mučenja od kakvog vam staje zalogaj u grlu… U fizici se sve gleda kao kretanje materije, u kemiji kao mikrosvijet iona – ali nigdje Prirode, koja je sâm život. Nastupila je smrt prirode, kako kaže C. Merchant. Priroda je ubijena a da to nismo ni primijetili.

To se može dobro vidjeti na primjeru „Projektove“ SPUŽS MHEH. Nacionalni park je ekološki sustav stvaran milijunima godina zajedničkog rada žive i nežive materije te duhovnog razvoja (Hamilton – Smith), i zbog toga je on jedna i jedin-stvena prirodna pojava. On je jedinstven ekološki integritet koga treba promatrati upravo tako osobu, kao ličnost.

Pravo osobe nije samo fizički integritet nego i moralna neoskvrnjenost. Nacionalni park „Sutjeska“ ima pravo na

svoje dostojanstvo. Svatko tko zna što je ekosistem, da je svaki ekosistem posebna pojava, a ekosistem Sutjeske nešto iznad svega te vrste u BiH, shvatit će da se u NP „Sutjeska“ ne može intervenirati a da on ostane to što jest. Ostavljamo po strani pitanje: koje bi uopće koristi zavrijedile da se u takvom nečemu intervenira.

Modernisti bi rekli: Nacionalni park „Sutjeska“ jest osoba, ali samo pravna osoba. Točno je da je i pravna osoba jer se u modernim društvima stvari postavljaju pravno, ali u podlozi njegove pravne forme leži identitet osobe koji se temelji na, kako smo već rekli, iznimnim prirodnim vrijednostima i iznimnim rezultatima njihovih odnosa koji ga čine posebnim i jedinstvenim ekosistemom. On je živa osoba!

Pa kad to znamo, probajmo razmišljati obazrivo, iz pers-pektive te osobe i njenog interesa. To ne znači da ćemo pr-estati jesti i piti, graditi i razvijati civilizaciju. Ne, nego samo da ćemo radeći sve to razmišljati i iz perspektive prirode. Za one koji se čude, pa čak i smiju ovome, treba reći da nas na to obavezuju brojni zakoni, osobito oni koji se tiču Arhuške konvencije, u čijem su donošenju možda i sami sudjelovali.

Raditi ovdje neki industrijski zahvat bilo bi jednako kao unijeti na oltar neke crkve banak za blanju ili miješalicu za beton. Ili u kuhinji svoga doma instalirati WC školjku. A tobožnje stručnjake koji to dopuštaju treba podsjetiti da znanost nije obični obrt ili intelektualna prostitucija, nego razvijanje odgovorne znanstvene slike svijeta. Na ovo bi morala reagirati najprije nadležna tijela Nacionalnog parka, a potom i ministrica okoliša. Ako ne mogu ništa učiniti, neka podnesu ostavke.

Izvođači studije ne trebaju hvaliti vrijednosti ovdašnje prirode. Dovoljno je da odu, napuste njihov bezobrazni projekt i time će učiniti za nas i za svoju djecu puno više nego što će im donijeti skromna plaća koju su zaradili na ovoj studiji. Tako će i sami doprinijeti da razvijemo pozitivnu svijest o našim zajedničkim vrijednostima i da te zajedničke vrijednosti počnemo koristiti na zajednički način i za zajedničku budućnost. Jer u igri je prirodni kapital koji se ničim ne da izraziti. Dovoljno je reći da NP „Sutjeska“ ima više biljnih vrsta od cijele Poljske, veće od NP Sutjeska 1800 puta.

57

željkoSekulicinž. lovstva

i zaštite prirode

58

ROĐEN I ŽIVI U TESLIĆU, GDJE JE ZAVRŠIO OSNOVNU I SREDNJU ŠKOLU, A VISOKE STUDIJE LOVSTVA I ZAŠTITE PRIRODE ZAVRŠIO U KARLOVCU U HRVATSKOJ.AKTIVISTA U ZAŠTITI PRIRODNIH BOGATSTAVA BOSNEI HERCEGOVINE.

Divokoza (Rupicapra rupicapra L.) danas živi u mirnim, dalekim i teško pristupačnim planinama i kanjonima gotovo cijele Evrope, izuzev Skandinavije. Opstaje na pojedinim, međusobno razdvojenim planinskim masivima različitih geoloških, pedoloških, klimatskih i vegetacijskih karakteristika. Shodno tome, populacije koje su živjele u njima, vijekovima su se prilagođavale te uticale na razvoj i nastajanje podvrsta na određenim geografskim područjima. Upravo na našim prostorima, davne 1925. godine, znameniti i dugogodišnji kustos Ze-maljskog muzeja u Sarajevu Stjepan Bolkay identifikovao je i opisao, na osnovu većeg broja ulovljenih jedinki s područja naših planinskih masiva, posebnu podvrstu – balkansku divokozu (Rupicapra rupicapra balcanica).

Balkanska divokoza je podvrsta koja naseljava iskonska staništa u pojedinim planinskim područjima, kao i strmim kanjonima planinskih rijeka Republike Srpske. Vrlo je skromna u pogledu ishrane, ali veoma zahtjevna u pogledu mira koji joj je neophodan u staništu. Brojnost ove plemenite vrste se već od kraja 19. vijeka smanjuje u BiH, ali je alarmantno saznanje da se brojnost divo-koza iz 1992. godine, kada je populacija brojala oko 5.700 jedinki, danas svela na svega oko 1.000 divokoza u čitavoj BiH, a samo dio te populacije nalazi se na teritoriji Republike Srpske.

59

UTICAJ RADOVA I IZGRADNJE MHE U NP „SUTJESKA“ NA STANIŠTE I ŽIVOTBALKANSKIH DIVOKOZA (RUPICAPRA RUPICAPRA BALCANICA)

Drastičan pad brojnosti divokoza nije uzrokovan predato-rima koji ih love, niti nekom opasnom bolešću, već su uzroci antropogenog karaktera – nerazumno ponašanje čovjeka, koji je krivolovom i uništavanjem opustošio specifična staništa divokoza, što daje poseban poražavajući ton ovakvom činjeničnom stanju. Zbog neodgovornog ponašanja ljudi, ovoj vrsti prijeti i potpuni nestanak na našim prosto-rima.

DIVOKOZA U NP „SUTJESKA“NP „Sutjeska“ se prostire na 17.500 ha, a divokoze su to-

kom čitave godine prisutne na određenim lokalitetima parka. Zbog životnih potreba i uticaja vremenskih prilika tokom različitih godišnjih doba, divokoze se zadržavaju, ovisno o vremenu i godišnjem dobu, samo na određenim lokalitetima ovog područja.

Koncentracija divokoza je upravo najveća na području parka zbog stalnog uznemiravanja na okolnim područjima, koje je uglavnom rezultat antropogenih faktora. Ta uznemir-avanja najčešće su uzrokovana nomadskim pašarenjem, radovima na sječi i eksploatacijom drvnih sortimenata,

provođenjem aktivnosti tokom lovnih dana, zatim čestim upadom krivolovaca, kao i sakupljačima gljiva i raznih šumskih plodova. Neka od njenih najznačajnijih staništa na području NP su Planinica, Gornje i Donje Bare, Vilinjak, Ardov, Volujak, Suha, te kanjoni Sutjeske, Jabučnice i Hrčavke.

ISTORIJAT ZAŠTITEIstorija zvanične zaštite prirodnih osobenosti i rijet-

kosti na prostorima Republike Srpske (tada BiH) započela je zaštitom rijetkih i prorijeđenih vrsta divljači u drugoj polovini 19. vijeka, a nastavljena zaštitom šuma, rijeka i šire čovjekove okoline sredinom proteklog vijeka. Konkretan dokaz zaštite prostora današnjeg NP „Sutjeska“ datira još iz 1893. godine, kada je uslijedila zaštita divljači na osnovu službenog izvještaja stručnih osoba tadašnje okupacione austrougarske vlasti. Zaštita je proizašla iz izvještaja Fr. B. Laske „Stanje lovstva u okupacionom području“ iz 1889. godine. Iz toga je nastao i prvi Zakon o lovstvu (1893. godine) i ustanovljeno je, u cilju kvalitetnije zaštite rijetkih i prorijeđenih vrsta divljači (divokoze i drugih), Zaštićeno

TABELA BR. 1:

DOMAĆI I MEĐUNARODNI PROPISIKOJI SE ODNOSE NA STATUS DIVOKOZE

60

STATUS

Aneks IIIAneks II, Aneks IVAneks II

STATUS

Lovostajem zaštićena vrstaLovostajem zaštićena vrsta

MEĐUNARODNI PROPISI

Bernska konvencijaDirektiva o zaštiti staništaVašingtonska konvencija (CITES)

DOMAĆI PROPISI

Zakon o lovstvu Republike SrpskeZakon o lovstvu FBiH

područje za divljač (Wild-Schongebiet).Tada ustanovljeni režim zaštite ovog područja nastavlja

se i kasnije, u vremenu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Jugoslavije. Nakon Drugog svjetskog rata ova zaštita se nastavlja i u SFRJ, a ta praksa ostaje i nakon proteklih ratnih zbivanja iz devedesetih godina.

Divokoza se nalazi i na Crvenoj listi zaštićenih vrsta faune Republike Srpske.

LOŠA ISKUSTVA PRETHODNIH NEGATIVNIH UTICAJA ČOVJEKA

Na području Opštine Kotor Varoš 2002. godine, u gornjem toku i izvornom dijelu rijeke Vrbanje izgrađena je MHE „Divič“, čiji je investitor i vlasnik firma „Eling“ iz Teslića. Na tom području lovištem gazduje LU „Borčići“ iz Šipraga, koje je zbog posebnih prirodnih vrijednosti to područje izdvojilo kao dio lovišta namijenjen intenzivnom uzgoju divljači, što je predviđeno važećim ZOL-om. Područje je prvenstveno izdvojeno zbog zaštite i obezbjeđenja mira prema medvjeđoj divljači, koja se na tom području, zbog pogodnih prirodnih i stanišnih uslova (hrana, voda, mir), rado i konstantno zadržavala. Tu su poznati brlozi i „zimovnici“ ove ugrožene vrste, ali zbog devastiranja ovog područja tokom izgradnje MHE, medvjedi su ga zauvijek napustili. Mir su pronašli na obroncima Vlašića, koji pripadaju FBiH, čija je granica u neposrednoj blizini izvora rijeke Vrbanje. Svi izvori i potoci s tog područja usmjereni su u sabirne cijevi koje vode ka postrojenjima MHE, koja stvara nesnosnu buku. Česta kre-tanja motornih vozila, nedostatak vode, mira i stvaranje buke uticali su da se nekada najbolje stanište medvjeda na ovom području pretvori u – pusto područje.

Tokom ratnih dešavanja 1992. godine, zbog uznemira-vanja, koja nisu bila posebno izražena na području NP „Sutjeska“, ali nisu bila ni zanemariva, jedno krdo divokoza od 63 jedinke uputilo se na nepoznati put, samo zbog učestalih uznemiravanja. Navedeno krdo se spustilo s vrhova Planinice i Tovarnice u kanjon Sutjeske. Zatim je, pregazivši Sutjesku, krenulo preko Volujka na Vučevo, ispod Maglića, da bi se spustilo u kanjon rijeke Pive, gdje je, na Čokovoj luci, prešlo ovu rijeku. Desnom obalom Pive ispod Sokola krdo se prebacilo u kanjon Tare, da bi istim došlo do NP „Durmitor“ (Crna Gora), gdje je napokon pronašlo svoj mir i konačno utočište.

ZNAČAJ MIRA U STANIŠTUI MOGUĆNOSTI ZA SEZONSKEMIGRACIJE DIVOKOZA

Opštepoznato je da divokoze, zbog specifičnosti uslova u kojima žive, vrše horizontalne i vertikalne sezonske mi-gracije tokom određenih godišnjih doba. Upravo na području NP „Sutjeska“, kada nastupe duboke snježne padavine, vertikalnim amplitudama spuštaju se u kanjone rijeka Sutjeske, Jabučnice, Hrčavke i drugih, kao i u područje Suhe. Zbog dubokih snjegova i leda, koji se, na okolnim vrhovima iznad pomenutih kanjona, zadržavaju i do kraja maja, njihov jedini spas u pronalasku hrane i mira su upravo navedeni kanjoni. Značaj očuvanja mira na ovim područjima kao i nepromijenjenosti prirodnih uslova za divokozu nem-jerljiv je, a upravo kvalitet staništa određuje obim, kvalitet i raznolikost dostupne hrane i vode te odgovarajuća skloništa u kojima mogu naći zaštitu od predatora i loših vremenskih uslova. Upravo navedena mjesta treba da obezbijede i zaklon gdje će donositi i odgajati mlade, gdje će biti bezbjedne u vrijeme preživanja i mirovanja, kao i zaštićene od ljudskog uznemiravanja.

NEGATIVNI UTICAJI IZGRADNJENA EKOSISTEM

Ukoliko dođe do izvršenja radova na predviđenim MHE, to će proizvesti mnoštvo neželjenih posljedica – počevši od devastacije okolnog terena zajedno s riječnim koritima navedenih rijeka, pa do direktnog uticaja na organizme i štetnog djelovanja sagorijevanja fosilnih goriva, posebno na osjetljivu i rijetku endemičnu floru. Uništavanje flore na području izgradnje povlači sa sobom čitav niz drugih nepovoljnih uticaja, a prvenstveno negativnu promjenu mikroklimatskih uslova. Svaka promjena mikroklime nemi-novno dovodi do promjena u sastavu vegetacije, a opstanak autentične faune (koju čine i divokoze) zavisi od očuvanja vegetacijskog pokrivača. Da li uopšte treba napominjati da su autentična fauna i vegetacijski pokrivač dva međusobno uslovljena faktora?

61

62

BALKANSKA DIVOKOZA (RUPICAPRA RUPICAPRA BALCANICA)

ZNAČAJ OČUVANJA MIRA NA OVIM PODRUČJIMA KAO I NEPROMIJENJENOSTI PRIRODNIH USLOVA ZA DIVOKOZU NEMJERLJIV JE, A UPRAVO KVALITET STANIŠTA ODREĐUJE OBIM, KVALITET I RAZNOLIKOST DOSTUPNE HRANE I VODE, TE ODGOVARAJUĆA SKLONIŠTA U KOJIMA MOGU NAĆI ZAŠTITU OD PREDATORA I LOŠIH VREMENSKIH USLOVA.

63

ZAKLJUČAKPlanirane MHE na lokalitetima unutar NP „Sutjeska“ su,

zbog uskih ekonomskih interesa – u najmanju ruku ne-spojive s pojmom nacionalnog parka. Eventualna izgradnja MHE u NP „Sutjeska“ imaće nesagledive posljedice na ovo područje. Koliko su mir i autentičnost potrebni iskonskim staništima divokoza, lako je zaključiti iz navedenog primjera o divokozama koje su migrirale (prebjegle) u NP „Durmi-tor.“ Radi se o samo jednom evidentiranom i zabilježenom slučaju, a sasvim je sigurno da je takvih migracija u tom razdoblju bilo mnogo više. Na to navode i podaci s područja Durmitora, na kojem se brojnost divokoza u tom razdoblju enormno povećala. Jedina mogućnost naglog povećanja njihove populacije u tom vremenskom periodu bila je upravo migracija divokoza s naših prostora, uzrokovana samo antropogenim faktorima. Stjepan Bolkay, kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu, vjerovatno nije mogao ni zamisliti da će, samo devet decenija nakon njegove identifikacije značajne životinjske podvrste na našem području, ista biti na putu za nestanak pred naletom „savremene“ gradnje i civilizacije nametnute skučenim vidicima i nekim uskim interesima.

Bolno je saznanje da je okupaciona vlast austrougarske monarhije, još davne 1893. godine, sadašnje područje NP „Sutjeska“ stavila pod poseban režim zaštite i da je pre-poznala prirodne vrijednosti i rijetkosti jedinstvene u Evropi i šire. Još bolnije zvuči podatak da se i danas u generalnom herbarijumu pariskog muzeja „Musèum d’histoire naturelle“ još od davne 1840. godine nalaze biljke iz slivnog područja Sutjeske, za šta je zaslužan francuski istraživač Ami Bouè.

Danas ovo ekološko, istorijsko i kulturološko bogatstvo i nasljeđe mi, nažalost, ne prepoznajemo. U drugim nacio-

nalnim parkovima nezamislivo je i kupanje, a kod nas je ostvariva i ideja o izgradnji MHE. Činimo presedan u svijetu, jer se u normalnim zemljama izgradnja MHE u NP – ne može dosanjati ni u snovima...

Podatak koji sam naveo u vezi sa izgradnjom MHE „Divič“ nesumnjivo ukazuje na to da zbog obilnih radova, uznemiravanja, negativnih promjena ekosistema i pretjer-ane buke divljač odlazi u potragu za mirnijim predjelima. Iako je navedena teritorija bila vjekovno stanište medvjeda, nakon izgradnje MHE, oni su napustili ovo područje i tu se samo povremeno pojavljuju njihovi tragovi, uglavnom tokom noćnih aktivnosti, kada se prebacuju na druge lokalitete. Di-vokoza je mnogo plahovitija životinja od medvjeda i sigurno neće trpjeti moguće promjene u NP. Samo saznanje da u zimskom periodu njena glavna staništa čine upravo područja na kojima je predviđena izgradnja MHE treba da označi alarm na svim poljima zaštite ove ugrožene vrste, koja svojim prisustvom nikome i nikakvu štetu ne čini. Naprotiv, njeno prisustvo u NP daje posebnu vrijednost ovim predje-lima, a postizanjem optimalnog broja ove vrste na području NP i susjednog Posebnog lovišta „Zelengora“, kojim takođe upravlja JU NP „Sutjeska“, godišnje se mogu obezbijediti velika i nezanemariva finansijska sredstva, koja očigledno ne prepoznajemo, i što je još važnije, pri tome ne remetimo ekosistem NP-a.

Na koji način možemo povezati izgradnju MHE i uvrštavanje divokoze na Crvenu listu zaštićenih vrsta faune Republike Srpske, pod rednim brojem 23 na listi sisara? Nema objašnjenja, osim da jedno pišemo, a drugo radimo. Kakav će uticaj imati miniranja, koja će biti neizbježna prilikom izgradnje MHE, svakodnevna buka i prašina, kao i

64

prosipanje raznih uljnih i naftnih derivata, što je redovna po-java na građevinskim mašinama – ne smijemo ni zamisliti. Pojava novih objekata zajedno s bukom sigurno će izazvati nove migracije divokoza, koje će svoj mir, vjerovatno, opet potražiti u NP „Durmitor“. Krajem šezdesetih godina prošlog vijeka, upravo divokoze s naših prostora naseljene su na drugi kontinent, tačnije u Park „Diana“ u Argentini, gdje i danas uspješno opstaju.

Količina vode koja treba da obezbijedi biološki minimum, što je i zakonska obaveza, uglavnom se ne poštuje, u šta sam se lično uvjerio bezbroj puta, upravo na izgrađenoj MHE „Divič“ u gornjem toku rijeke Vrbanje. Sasvim je realno očekivati da bi se isto desilo i na ovim rijekama ukoliko bi došlo do izgradnje predviđenih MHE. Pomama i glad za nov-cem ne poznaju nikakve zakone, a još manje potrebe biljnog i životinjskog svijeta navedenog područja. Nekada jedan od najljepših kutaka Republike Srpske (izvorište Vrbanje) pretvorio se u oskrnavljenu prirodu, s vidljivim tragovima „savremene civilizacije“. Od silnih obećanja, zaposlena su samo dva radnika koja održavaju postrojenja, a sva zarada od proizvedene električne energije sliva se na račun vlasnika MHE. Uništena priroda – neprocjenjivo. Prethodne generacije su ovakve prirodne rijetkosti sačuvale za nas, a mi osim fotografija i sjećanja, za neka nova pokoljenja, ništa drugo ne možemo garantovati, ponuditi i sačuvati. Sve ovo je u suprotnosti s pravilima koja nalaže IUCN (Međunarodna unija za zaštitu prirode), na čijoj se listi nalazi i NP „Sutjeska“. Kakva će reakcija biti od strane IUCN-a i ostalih međunarodnih institucija čiji je zadatak zaštita i očuvanje posebnih prirodnih rijetkosti naše planete?

Sutjeska, koja krije brojne prirodne rijetkosti biljnog

i životinjskog svijeta, predstavlja ne samo specifično istorijsko, geološko, hidrološko i geomorfološko područje, nego i posebnu prirodnu laboratoriju i „otvorenu enciklope-diju“ prirode, koja ima nemjerljiv značaj za obrazovanje, naučnoistraživačke radove kao i razvoj turizma. Sutjeska s proživljenom tragedijom epopeje postala je simbol slobode, pobjede, izuzetnog požrtvovanja, hrabrosti i moralne čvrstine u najtežim iskušenjima, pa neka takva ostane i u budućnosti, zajedno s nama...

65

prof. dr

CedomirBurlica

66

ROĐEN 1934. GODINE, A OD 1972. GODINE DOKTOR ŠUMARSKIH NAUKA. UNIVERZITETSKI PROFESORU PENZIJI.

Evidentno je da potrebe za električnom energijom rastu iz dana u dan. Zato je potreba za gradnjom elektrana, pa i malih elektrana, opravdana. Međutim, to ne znači da elektrane treba da se grade po svaku cijenu i na svakom mjestu, posebno ne u području nacionalnih parkova, kao što je slučaj s planiranim malim hidroelektranama na rijekama Sutjesci i Hrčavki.

Na stranu ovo načelno i moralno pitanje – nas ovdje interesuje eventualni uticaj gradnje elektrana na zemljištu u slivovima Sutjeske i Hrčavke.

67

GRADNJA MALIHHIDROELEKTRANA I ZEMLJIŠTE

Gradnja malih elektrana tj. vodozahvata, cjevovoda i ele-ktrane (mašinske kuće), kako to tretira Studija za procjenu uticaja na životnu sredinu, ne zahvata velike površine zemljišta (samo 13 ha u slivu Hrčavke i 10 ha u slivu Sutjeske), te bi uticaj ove gradnje bio ograničen, posebno ako bi se sproveo po planovima i propisima. Međutim, to je u našoj praksi vrlo rijedak slučaj, a ako cjevovodi elektrana u slivu Hrčavke zahvataju veći dio njenog vodotoka (od 9 km od 15 km vodotoka), onda ni to nije mali uticaj.

Problematika korišćenja zemljišta za potrebe proizvodnje i korišćenja električne energije ovim se ne završava. Proiz-vedenu električnu energiju potrebno je dovesti do potrošača, to jest potrebni su dalekovodi. Studija za procjenu uticaja, međutim, taj problem tretira samo sa aspekta magnetnog zračenja, i to hipotetički, prema različitim tipovima vodova.

Upravo potreba izgradnje dalekovoda, prema našoj procjeni, zahtijeva najveće površine zemljišta. Za površine predviđene gradnjom (uz dodatak površina pod dalekovodi-ma) neophodna je procjena:

• promjene namjene korišćenja zemljišta jer bi se šumske površine većim dijelom prevele u neki oblik travnog pokrivača,

• promjene prirode zemljišta jer se cjevovodi planiraju dijelom zakopavati u zemlju (bez davanja detaljnijih po-dataka o tome koja je dužina cjevovoda koja će se zakopa-vati, na kojoj dubini i na kojem mjestu), što povlači za sobom i promjenu prirode zemljišta.

Kao posljedica ove dvije promjene slijedi i: • opasnost od intenziviranja procesa erozije zemljišta,

a pošto su na tretiranom području većim dijelom zastu-pljena zemljišta na krečnjacima, koja su značajnim dijelom podložna eroziji, ovu opasnost ne treba zanemariti (a Studija u poglavlju o eroziji taj problem tretira više teoretski, sa aspekta cijelog sliva).

Evidentno je da, pored navedenih uticaja na zemljište, postoji i uticaj koji nastaje promjenom protoka vode. Međutim, studije ne pružaju dovoljno podataka za procjenu ovih uticaja, niti u taj problem ulaze. Na primjer, za procjenu protoka Hrčavke daje se samo rezultat simultacionog mjerenja obavljenog 18. 6. 2006. godine, premda se u Studiji navodi da je na VS Kaptaža vršeno posmatranje vodostaja i protoka vode u periodu od 1988. do 1991. godine.

S druge strane, ostaje otvoreno pitanje količine zah-vatane vode i promjene zahvata (koji se najavljuju u Studiji), tako da o ovim uticajima na zemljište nije moguće govoriti bez značajnijih ograda.

Na kraju sam slobodan da kažem kako se studije u značajnoj mjeri bave problematikama koje u predmetnoj gradnji imaju vrlo sporedan značaj (buka, zagađenje vazduha itd.), dok bitan uticaj dalekovoda na šire aspekte životne sredine uopšte ne razmatraju.

68

69

POGLED NA PRAŠUMU PERUĆICU

PROBLEMATIKA KORIŠĆENJA ZEMLJIŠTA ZA POTREBE PROIZVODNJE I KORIŠĆENJA ELEKTRIČNE ENERGIJE OVIM SE NE ZAVRŠAVA. POTREBA IZGRAD-NJE DALEKOVODA, PREMA NAŠOJ PROCJENI, ZAHTIJEVA NAJVEĆE POVRŠINE ZEMLJIŠTA.

prof. dr

SalihKrek

70

DIPLOMIRAO BIOLOGIJU NA PRIRODNO-MATEMATIČKOM FAKULTETU U SARAJEVU, GDJE JE PREDAVAO KAO PROFESOR. PO UŽEM OPREDJELJENJU JE ENTOMOLOG I EKOLOG, A ISTRAŽIVAO JE ŠIROM JUGOZAPADNE EVROPE.

Generalno se može reći da fauna i flora bosanskohercegovačkog dijela Balkana pokazuje visok stepen diverziteta. On se manifestuje bogatstvom različitih tipova rasprostranjenja, odnosno različitih biogeografskih elemenata: geopolitičkih, holarktičkih, palearktičkih, evropskih, srednjoevropskih, zapad-noevropskih, južnoevropskih, dinarskih, bosansko-hercegovačkih, bosanskih i hercegovačkih. Posebno se ističe izraženom brojnom zastupljenošću endemita – prvenstveno vrsta koje naseljavaju isključivo bosansko-hercegovački, bosanski i hercegovački dio Dinarida, tj. vrsta s manjim ili većim stepenom (mikro)areala.

Ovdje se ukazuje na dio rezultata istraživanja jedne grupe akvatičnih insekata s područja Tjentišta (a i šire) (Krek 1987, 1999), gdje je, između ostalog, anal-izirana mikrorejonizacija endemičnih formi ovih akvatičkih insekata, tj. njihova vezanost za pojedine kanjone, odnosno slivna područja Drine, Bosne, Vrbasa, Neretve i Une. Konstatovano je da se svaki od njih odlikuje stanovitim brojem stenoendema. Najviše takvih vrsta naseljava sliv Drine, a nešto manji broj sliv Bosne. One do sada nisu nalažene izvan bazena koji uokviruju planine Jahorina i Treskavica na zapadu, Kovač i Ljubišnja na istoku, Maglić i Zelengora na jugu i Romanija i Devetak na sjeveru, a koje djelimično omeđuju kanjone Sutjeske, Tare i Pive, kao i kanjone Bistrice, Ćehotine, Prače i gornjeg toka Drine.

Ovo područje pokazuje sasvim specifičan sastav vrsta ove grupe insekata - sastav kakav se ne susreće u drugim, pa ni u susjednim regionima, te se može reći da predstavlja osnovni, ali ne i jedini, razvojni centar većine dinarskih (steno)endemita istraživane grupe akvatičnih insekata. S obzirom na zastupljen-ost velikog broja endemita, naročito mikroendema, u naznačenom razvojnom centru, može se reći da BiH nesumnjivo spada u red dragocjenih razvojnih centara dinarskog odnosno balkanskog endemizma. Stoga je na nama da ovom prirodnom fenomenu posvetimo maksimalnu pažnju i sačuvamo ovo bogatstvo za nas i naše potomke.

PRILOG:Naselje endemičnih vrsta Psychodidae (Diptera) u području centra specijacije šireg regiona rijeke Drine (Incl. Nac. parka „Sutjeska“); Philosepedon orientalis (Krek, 1977); Threticus optabilis (Krek, 1970); Telmatoscopus orbiculatus (Krek, 1971); Jungiella laetabilis (Krek, 1971); Mormia (Hemimormia) villosa, (Krek, 1972); Berdeniella tuberosa (Krek, 1972); Berdeniella jahoriniensis (Krek, 1972); Ulomyia erinacea (Krek, 1970); Ulomyia spinosa (Krek, 1972); Saraiella setosa (Krek); Satchelliella tjentistensis (Krek, 1973); Satchelliella jasnae (Krek, 1990); Satchelliella dissimilis (Krek, 1972); Vagmania ramulosa (Krek, 1972).

71

FLORISTIČKO-FAUNISTIČKE SPECIFIČNOSTI DINARIDASAČUVAJMO NAŠE PRIRODNO BOGATSTVO

CRNI BOR (PINUS NIGRA)

72

„KADA BI SE IZ NAŠE JEDINE I JEDINSTVENE PRAŠUME SLAO REDOVAN IZVJEŠTAJ, ON BI OBAVEZNO IZGLEDAO POMALO POETIČAN: ‘PERUĆICU PERU KIŠE - ŠUMA TAJANSTVENO DIŠE’. TRAVE IZRASLE ZVIJERIMA IZNAD GLAVE, PA SE PROPINJU DA VIDE. U ‘CAR ŠUMI’ CARUJE MIR.“

RIJETKA JE PRILIKA - KAO OVIH DANA, DA IZVJEŠTAJ POČINJE NEUOBIČAJENO: ‘U PERUĆICI PUKLA TIŠINA! I PUKAO GLAS O NEOBIČNOJ SMRTI. NA 1400 METARA NADMORSKE VISINE - NA JUGOZAPADNOJ PADINI.’

I EVO, NA UVIĐAJ STIŽU: DR PAVLE FUKAREK, DR PETAR DRINIĆ, DR NIHAD PROLIĆ, U PRATNJI SVOJIH ASISTENATA, ŠUMARA, NOVINARA.

NA PRVO PITANJE - KO JE UMRO? - SAOPŠTAVAMO: UMRO JE ŠUMSKI METUZALEM! UGINULA TANKOVITA OMORIKA POSLIJE VIŠE OD 300 LJETA. TRISTA LJETA, A TANKO-VITA! OKO STRUKA GOTOVO PET METARA, A TANKOVITA! TANKOVITO SE PROPELA PREKO 50 METARA, POLJUBILA SE SA SUNCEM I - PALA!

SVE SE TO ZAPISUJE. PREMJERAVA SE, MJERI, ZAGLEDA, BILJEŽI NAUCI U PODATKE. UČENI PROFESORI SU ZABILJEŽILI SVOJE I UNIJEĆE NEGDJE U BUDUĆE TEKSTOVE. BILJEŽE EGZAKTNO I U CIFRAMA.

NAD SMRČINOM SMRĆU, NAD OMORIKINIM TIJELOM, DOPISUJEMO: TREBALO BI NAD TOM ČINJENICOM ZASVIRATI NEKU LIJEPU MUZIKU.

DOK JE RASLA I ŽIVJELA, MOCART JE KOMPONOVAO OKO

IZ EMISIJE RTV SARAJEVOMILAN ANDRIĆ

600 KOMPOZICIJA, BETOVEN PETU SIMFONIJU, BAH SVOJE KONCERTE ZA KLAVIR.

MOŽDA JE UMRLA I OD SJEĆANJA?

DOK JE NABIRALA SVOJE MNOGOBROJNE GODOVE, KOMUNARI SU OSVAJALI PARIZ, PALA JE BASTILJA, FRANKI JE DOKAZIVAO DA SU GROMOVI, PO SVOJOJ NARAVI, ELEKTRIČNE POJAVE.SPALJENE SU DVIJE VJEŠTICE U ŠVICARSKOJ I TRI U POLJS-KOJ.HERCEGOVCI SE DIGLI NA USTANAK PROTIV TURAKA.PASTER, KOH I DARVIN IZVRŠILI VELIKA OTKRIĆA.NAPOLEON ZAPALIO MOSKVU.PROTUTNJALE PRVA RUSKA REVOLUCIJA, OKTOBARSKA REVOLUCIJA.TESLA DAO OKO 1000 PRONALAZAKA I PATENATA IZ ELEK-TRONIKE.LENJIN DONIO DEKRET I ZAKON O ŠUMAMA.POGINULI MILIONI LJUDI U PRVOM I DRUGOM SVJETSKOM RATU.

A OVO DRVO POGINULO OVIH DANA OD SILNIH PAMĆENJA I JEDNOG - DOSTA BLAGOG VJETRA! ISTRULILO MU SRCE!NJEGOVA SMRT JE NAJVEĆI DOGAĐAJ U NAŠOJ NAJVEĆOJ PRAŠUMI.ŽIVJELO JE PREKO 300 LJETA I TEK KADA JE PALO - MRAVA JE ZGAZILO!

ZASLUŽILO JE JEDAN LJUDSKI IN MEMORIAM. PA EVO, SAČINISMO MU GA SA POŠTOVANJEM.

73

O PRAŠUMI PERUĆICA (IN MEMORIAM)

JovicaSjenicicdipl. ekolog

zaštite životne sredine

74

TRENUTNO NA MASTER STUDIJAMA IZ EKOLOGIJE ŽIVOTINJA. DO SADA ANGAŽOVAN KAO KOORDINATOR I SARADNIK NA NEKOLIKO NAUČNIH I STRUČNIH PRO-JEKATA I STUDIJA VEZANIH ZA VALORIZACIJU I ZAŠTITU BIODIVERZITETA. JEDAN OD SARADNIKA NA PROJEKTU IZRADE PRIJEDLOGA CRVENIH LISTI REPUBLIKE SRPSKE. TRENUTNO ANGAŽOVAN KAO SPOLJNI SARADNIK INSTI-TUTA ZA GENETICKE RESURSE I EKOLOG U PREDUZEĆU HEMOPRAL. JEDAN JE OD OSNIVAČA I TRENUTNI PRED-SJEDNIK DRUŠTVA ZA ISTRAŽIVANJE I ZAŠTITU BIODIVER-ZITETA, PRVOG UDRUŽENJA POSVEĆENOG ISKLJUČIVO PROUČAVANJU I ZAŠTITI BIODIVERZITETA U REPUBLICI SRPSKOJ.

Dosadašnji naučni podaci o rijetkoj, ugroženoj i zaštićenoj fauni vodenih staništa i njihove okoline u NP „Sutjeska“ veoma su značajni, jer upućuju na prisustvo endemskih i veoma rijetkih vrsta, koje je teško posmatrati u njihovom prirodnom staništu i čiji je značaj za ekološku stabilnost planinskih rijeka teško prepoznati.

U Sutjesci, Hrčavki i pritokama prisutne su endemske vrste vodenih insekata iz reda Plecoptera (kamenjarke, proljetnjaci), čiji opstanak bi bio ugrožen izgradnjom malih hidrocentrala (MHE): Leuctra hippopoides – endem Dinarida, Leuctra olympia, Isoperla albanica, Siphonoperla neglecta graeca – sve tri en-demi Balkana, te vjerovatno Protonemura autumnalis – DD kategorija po IUCN, Brachyptera beali i Brachyptera helenica – takođe endemi Balkana. U rijekama NP „Sutjeska“ prisutne su i mnoge endemske vrste Trichoptera (vodeni moljci, tulari), čiji opstanak bi takođe bio direktno ugrožen izgradnjom MHE: Hydro-psyche mostarensis, Rhyacophila trescavicense, Drusus radovanovici, Potamo-phylax winneguthi, Potamophylax schmidi, Chaetopteryx bosniaca, Chaetopteryx gonospina, Agapetus slavorum, Anitella triloba, Crunoecia bosniaca – sve ende-mi BiH, kao i Hydropsyche tabacarui, Rhyacophila loxias, Rhyacophila balcanica, Rhyacophila bosnica, Rhyacophila furcifera, Micrasema sericeum – endemi Balkana i neke poznate samo na Magliću i Zelengori. Većina nabrojanih vrsta nalazi se u Uredbi o Crvenoj listi zaštićenih vrsta flore i faune RS. Istovremeno, hitno su neophodna opširnija istraživanja određenih vrsta vodenih insekata iz redova Plecoptera, Trichoptera i Ephemeroptera, za koje je NP „Sutjeska“ vrlo vjerovatno tipski lokalitet, što predstavlja svjetski naučni značaj.

75

ZAŠTITA PRIRODE MRTVO SLOVO NA PAPIRU

76

OPSTANAK NAJVAŽNIJIH VRSTA PTICA ZAVISI OD KLISURA I KANJONA, KOJI PREDSTAVLJAJU MJESTA ZA GNIJEŽĐENJE MNOGIH VRSTA.

SIVI SOKO (FALCO PEREGRINUS)

Rijetke i uobičajene vrste zoobentosa Sutjeske, Hrčavke i Jabušnice imaju veliki značaj za faunu riba, jer su njihova osnovna hrana, pa nema mnogo smisla razmatrati mjere zaštite mrjestilišta i koridora ihtiofaune bez obezbjeđivanja uslova opstanka zajednica zoobentosa. Održavanje prirod-nog vodnog režima neophodno je za opstanak bentoskih za-jednica, koje su, iako često siromašne vrstama u planinskim potocima i rijekama, jedinstvene i filogenetski veoma stare, a opstaju upravo zahvaljujući relativno stabilnim geološkim, hidrološkim i klimatskim faktorima, koje zahvati poput izgradnje MHE remete. Poremećaji režima vode izazvaće negativne promjene sastava i brojnosti faune dna, koja je posebno osjetljiva zbog uske ekološke valence za mnoge ekološke faktore, odnosno zbog niskog stepena tolerancije na promjene životnih uslova. Cjevovodi i vodozahvati koji su neophodni za izgradnju MHE ne samo da će narušiti funkcio-nalnost i ekološku cjelovitost vodotoka na kojim su plani-rani, nego predstavljaju i vizuelno i estetsko zagađivanje ovog jedinstvenog pejzaža, koji je svakako lakše valorizovati u ekoturističkom, nego u elektroenergetskom smislu.

Spisak ostalih grupa besičmenjaka ugroženih građevisnkim i infrastrukturnim radovima na području Sutjeske je još nedovoljno poznat, ali skoro sigurno poprilično dug. Na području NP „Sutjeska“ prisutne su bro-jne vrste endemskih Collembola (skokunci), te međunarodno ugroženih Lepidoptera (leptiri). Ne moramo posebno ni opisivati negativan uticaj izgradnje i eksploatacije na ostalu faunu kopnenih beskičmenjaka, a posebno podzemnu faunu, koja je izuzetno značajna u pećinskim ekosistemima i pukotinama stijena, potpuno nepoznatim i neistraženim, a ovakvim djelatnostima direktno ugroženim.

Svi planirani zahvati ne mogu zaobići negativne uticaje na promjenu sastava i strukture kopnenih životinjskih zajed-nica. NP „Sutjeska“ je potencijalno IBA područje (Impor-tant Bird Area), što znači da ispunjava naučno odabrane i standardizovane kriterijume za održavanje povoljnog stanja populacija ugroženih vrsta ptica. Ovaj nacionalni park naseljavaju vrste koje se nalaze na aneksima Direktive o pticama, a obavezu poštovanja ovog sporazuma preuzela je i BiH sa RS. U ovom slučaju to su vrste koje su međunarodno ugrožene, vrste ograničene biomom, vrste od globalnog značaja zaštite ili vrste s nepovoljnim statusom zaštite u Evropi. Dovoljno je navesti samo neke za ovo područje karakteristične vrste: veliki tetrijeb (Tetrao urogallus) i kamenjarka (Alectoris graeca), koje su istovremeno u BiH

i rijetke i atraktivna lovna divljač, zatim suri orao (Aquila chrysaetos), svugdje u BiH rijedak i malobrojan (45-75), kosac (Crex crex), donedavno međunarodno ugrožen, velika ušara (Bubo bubo), planinska ševa (Eremophila alpestris), glacijalni relikt ovog visokoplaninskog područja, puzgavac (Tichodroma muraria) i mnoge druge. Sve navedene vrste su na aneksima EU Direktive o pticama, Bernske konvencije i u Uredbi o Crvenim listama RS. Opstanak najvažnijih vrsta ptica zavisi od klisura i kanjona, koji predstavljaju mjesta za gniježđenje navedenih vrsta.

Potrebno je zapitati se zašto nam za argumentovanje zabrane štetnih infrastrukturnih radova nije dovoljan pravni status zaštite ovog nacionalnog parka donesen Zakonom o nacionalnim parkovima (Sl. glasnik RS br. 75/10) i Zakonom o zaštiti prirode (Sl. glasnik RS br. 113/08), stari status zaštite iz Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Sarajevo (Skupština SR Bosne i Herce-govine, 1962), inicijativa iz Plana upravljanja NP „Sutjeska“ 2003-2012 (NP „Sutjeska“, 2007), plan proširenja iz Zakona o prirodnom i kulturnom nasljeđu SR BiH 1981. godine (Sl. list SRBiH br. 4/1965) i noviji plan proširenja iz Prostornog plana RS do 2015. godine iz 2008. godine.

Područje Sutjeske kandidovano je u sklopu određenih projekata i za međunarodnu zaštitu, pa i za listu EMERALD područja, a takođe bi se moglo naći na Uneskovoj listisvjetske baštine. Inicijativa Šumarskog fakulteta izBanjaluke za pravnu zaštitu prašume Perućice kao strogog prirodnog rezervata u blizini planiranih MHE, postojanje starog statusa zaštite na osnovu Zakona o zaštiti spome-nika kulture i prirodnih rijetkosti (Sl. list NRBiH br. 19/47) Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Sarajevo iz 1954. godine, te rješenje Predsjedništva Vlade NRBiH br. 237/52, kojim je Perućica bila zaštićena kao šuma s posebnom namjenom, nesumnjivo ukazuju na prepoznavanje bioloških vrijednosti ovog područja od strane stručnjaka i donosilaca odluka još u bivšoj državi. Ovaj impozantni broj zakonskih i drugih akata koje je država ratifikovala, nasuprot težnjama za pokretanjem nepri-hvatljive djelatnosti u jednom ovakvom području, samo može upućivati na nerazumijevanje osnovnih principa i koncepta zaštite prirode te činjenicu da je zaštita prirode kod nas mrtvo slovo na papiru.

77

JasminPašicdipl. ekolog

mr. sc.

DanielaHamidovic

IUCN Bat Specialist Group

focal point, Hrvatska

78

AKTIVAN ČLAN CENTRA ZA KRŠ I SPELEOLOGIJU IZ SA-RAJEVA, UKLJUČEN U PROJEKTE ZAŠTITE PODZEMNE FAUNE, POSEBNO FOKUSIRANE NA PEĆINE KAO KARAKTERISTIČNE PRIRODNE OBJEKTE I SLIJEPE MIŠEVE KAO KARAKTERISTIČNU GRUPU ŽIVOTINJA. UČESNIK NA MNOGIM SIMPOZIJUMIMA, KONFERENCIJAMA I KAM-PANJAMA VEZANIM ZA ISTRAŽIVANJE I ZAŠTITU BIODI-VERZITETA. OD 2001. GODINE SE BAVI SPELEOLOGIJOM I BIOSPELEOLOGIJOM KAO ČLAN SPELEOLOŠKOG DRUŠTVA PONIR IZ BANJALUKE.

ROĐENA U ZAGREBU, GDJE JE I DIPLOMIRALA I MAGISTRI-RALA BIOLOGIJU - EKOLOGIJU S TEMOM HIBERNACIJE ŠIŠMIŠA, ODNOSNO EHOLOKACIJE ŠIŠMIŠA. ISTRAŽUJE ŠIŠMIŠE OD 1995. GODINE. ČLANICA STRUČNIH RAD-NIH SKUPINA UNEP/EUROBATS SPORAZUMA. ČLANICA HRVATSKOG BIOSPELEOLOŠKOG DRUŠTVA. DOBITNICA MEĐUNARODNIH NAGRADA ZA ZAŠTITU ŠIŠMIŠA.

O šišmišima u NP „Sutjeska“ jako malo se zna i o njima, koliko sam ja upoznat, nema podataka u literaturi.

Najveći broj šišmiša većinu svog vremena u toku najosjetljivijih faza života (hibernacija, parenje) provodi u pećinama i pukotinama stijena, kojih u kanjoni-ma Sutjeske i Hrčavke sigurno ne nedostaje. Prije nekoliko godina, u neposred-noj blizini NP „Sutjeska“, u kanjonu rijeke Bistrice, grupa biologa pronašla je jednu vrstu šišmiša - Tadarida teniotis, koja je tad prvi put zabilježena u BiH, i to kao jedini predstavnik familije Molossidae u BiH. S obzirom na to da ova vrsta preferira visoke litice i kanjone rijeka, možemo pretpostaviti da se značajan broj jedinki nalazi i u NP „Sutjeska“.

Isto tako, mnoge vrste šišmiša love svoj plijen (isključivo insekte) direktno nad površinom toka i uz rijeke. Ugrožavanjem insekata (o čemu se ranije govo-rilo) smanjila bi se i dostupna količina hrane jer ih jedinka šišmiša za veče izlovi 500-600.

79

ŠIŠMIŠIU NP „SUTJESKA“

Svakako se može reći da bi se bilo kakvim promjenama toka ili nivoa vode direktno ugrozio opstanak kako šišmiša, tako i svih grupa organizama koje obitavaju u podzemlju i uz rijeke. Posebno treba obratiti pažnju na bogatstvo Dinarida, pa i sâmog NP „Sutjeska“, podzemnom faunom. Takođe bih naveo primjere iz Hrvatske i Srbije, gdje su Lazarev kanjon i kanjon rijeke Bijele cijelom svojom dužinom nastanjeni šišmišima, koji se sistematično istražuju da bi se stekli uslovi za potrebni nivo zaštite.

Ako uzmemo primjere iz EU, kojoj toliko težimo, kada je riječ o zaštićenima područjima - npr. nacionalnim parkovima i Natura 2000 područjima - vidjećemo da je potrebno uraditi i posebnu studiju uticaja na slijepe miševe.

Kada je u nekom Natura 2000 zaštićenom području neka vrsta slijepih miševa „kvalifikacijska“, mora se napraviti posebna studija samo za tu vrstu. U primjeru malih hidroelektrana mogla bi biti važna mogućnost potopa nekih pećina, koje su bitne za slijepe miševe. Ako se zbog tzv. načela predostrožnosti (Konvencija o biodiverzitetu – Rio de Janeiro) ne zna ništa o tom području, treba raditi kao da su tamo jako važne kolonije i potrebno je istražiti tu mogućnost. Ova konvencija je u EU implementirana više direktivama, a vrlo poznata je tzv. direktiva o habitatima, koja uspostavlja Natura 2000 područje. Ovo načelo je potrebno uvijek zagov-arati, a investitori to obično ne rade. U svakom slučaju, kada je riječ o nacionalnom parku, ovakve stvari bez ozbiljnih studija u EU ne bi bile moguće.

Kanjoni krških rijeka iznimno su važni za većinu vrsta šišmiša. Voda predstavlja lovno stanište bogato plijenom, dok pukotine stijena i podzemni objekti u kršu pružaju sklonište tijekom godine. Neke od najvećih porodiljnih kolonija šišmiša u Europi obitavaju upravo u podzemnim skloništima u blizini krških rijeka jugoistočne Europe. Bez sustavnih istraživanja nije moguće procijeniti vjerojatno vrlo štetan utjecaj na populacije šišmiša u kanjonu Sutjeske, a

posljedično i utjecaj na međunarodnoj – europskoj razini. Primjerice, upravo zbog narušavanja skloništa u Vilinoj špilji na rijeci Ombli Europska banka za obnovu i razvoj nije omogućila financiranje projekta HE „Ombla“, dok je Eu-ropska komisija zahtijevala provedbu dodatnih istraživanja šišmiša i podzemne faune u kanjonu rijeke Dobre, kao i rakova i riba u rijeci Dobri za potrebe gradnje HE „Lešće“ kako bi se mogle propisati najbolje mjere ublažavanja štete. Ta istraživanja bila su i vremenski i financijski zahtjevna, te su uključivala veliki broj istraživača (trajala su minimalno godinu dana). Nakon gradnje elektrane na Dobri, tempera-tura vode se povećala i cijeli se ekosustav izmijenio.

Stroga zaštita šišmiša pokazatelj je da su šišmiši na međunarodnoj razini prepoznati kao vrlo ugrožena skupina, čija je uloga u očuvanju ekosustava neprocjenjiva, te je potrebno pažljivo sagledavati utjecaje koji mogu narušiti njihove populacije i u samom početku pokušati izbjeći one za koje se unaprijed zna da nemaju alternativna rješenja.

80

81

BEZ SUSTAVNIH ISTRAŽIVANJA NIJE MOGUĆE PROCIJENITI VJEROJATNOVRLO ŠTETAN UTJECAJ NA POPULACIJE ŠIŠMIŠA U KANJONU SUTJESKE,A POSLJEDIČNO I UTJECAJ NA MEĐUNARODNOJ - EUROPSKOJ RAZINI.

VELIKI MIŠOUHI ŠIŠMIŠ (MYOTIS MYOTIS)

DordijeMilanovicinžinjer

šumarstva

82

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK NVO ARBOR MAGNA- DRUŠTVA ZA ZAŠTITU PRIRODNOG NASLIJEĐA. AUTOR VIŠE OD 25 PUBLIKACIJA NA TEMU FLORE I VEGETACIJE BOSNE I HERCEGOVINE.

Gledam ispred sebe eksponat dječije izložbe razreda IIIa fojničke osnovne škole, kojoj sam onomad imao čast prisustvovati. I sada mi je neki tečni sjaj u očima i nesavladiva knedla u grlu dok čitam dječiju pjesmicu i snažnu simbo-liku stiha: „Posjekli šume neki Oni, za mene, brate, ravni sotoni...“ Dječije li budalaštine?!

Kako je prošlo zlo rata, ciklonom donešen zagađeni vazduh, posttraumatski period dobija sve jači pečat, pitanja odgovore, a razlozi objašnjenja. Sada veler-azvijeni krojači tuđe sreće, iskusni savjetodavci i širokogrudi dobronamjernici, kroz priču o investicijama budućnosti i (kvazi)održivom razvoju, svjesno dovode najočuvaniju evropsku prirodu na srednjeevropski stepen degradiranosti. Sh-vatamo li uopšte da se velelepna budućnost i vrtoglavi razvoj starog kontinenta, nošen istim ciklonom, sada seli u našu zemlju?! Ko povjeruje...

Međutim, kod nas je vjernika više nego ikada, i to tamo gdje boli! A meni smeta... Smeta mi svako pojavljivanje hiperrazvijenih obesprirođenih evropljana kao investitora u uništavanje bioraznovrsnosti, životne sredine, okoliša (ili kako već hoćete) moje domovine, moje otadžbine, mog zavičaja... Zemljama u čijim šumama žive samo dva vuka ne dozvoljavam ni da se približe mom Nacional-nom parku. Dižem ruku u znak protesta i revolta, i pozivam sve one koji imaju šta da kažu, da zajedno sa nama prožive još jednu „Bitku na Sutjesci“. Čak i ako struka i nauka i u ovoj bici padnu, dok god je djeteta iz prvog pasusa, nade ima, a borbe će biti.

83

BITKA ZA SUTJESKU - BORBAZA PREŽIVLJAVANJE

MOJ NACIONALNI PARKNe mogu da se sjetim koliko sam puta u svom skrom-

nom životnom vijeku boravio u Nacionalnom parku Sutjeska. Ne znam da li zato što je tamo posađena moja loza daje mu prevagu na tasu odmjeravanja i planiranja mojih odmora, planinarenja, istraživanja... Čini mi se da ne bih mogao ni da nabrojim sve livade sa kojih sam brojao zvijezde, da nađem dužni metar uz rijeke na kojem nisam pio vodu, da izmjerim količinu padavina koju sam iscijedio iz natopljene odjeće, sve tumarajući po bogazama, i mimo njih, tražeći rijetko, rascvalo cvijeće.

Toliko se puta sjetim svog prvog prolaska kroz kanjon Hrčavke, bez ikakve opreme, u kratkim pantalonama, kratkoj majici i sa par metara samarskog konopca. Uz dvojicu slično opremljenih saputnika, vođen upornošću i ludilom, potpomognut tjesnačkom divljinom, izazovnom neprohodnošću, impozantnom surovošću klanca, držali smo se kao lavovi i savladali ga iscrpljeni, tek u prvi mrak. Skokova nebrojeno, kaskada i vodopada na svakom ćošku, što na vodotoku, što sa strana. Čas se mora gaziti, čas plivati, skakati, penjati se i spuštati, a najuži dio korita suv. Ne mogu zaboraviti veranje po stijenama nakon svakog drugog-trećeg skoka u ledenu vodu, ne bih li uhvatio tračak sunca da spriječim pothlađivanje. A na Tjentištu je bio vreo dan od skoro 40 stepeni. I posljednji skok na samom kraju: previsok, a preplitko... I danas mu se vratim, malo pametniji i puno naoružaniji. Ne znam šta me tamo vraća. Nemam pametnog odgovora. Ja ga, jednostavno, volim i smatram da niko, više od mene, nema pravo nazvati ga lijepim.

BIODIVERZITET BIHDanas na sva zvona zvonimo i ponosimo se time kako je

biodiverzitet BiH/RS naše najveće bogatstvo i blago. Pustimo malo brojke da govore. Od nešto više od 230 stanišnih tipova koji se u Evropi smatraju ugroženim, u maloj Bosni i Hercegovini je prisutna skoro trećina. U evropskoj ekološkoj mreži najveći procenat Natura2000 područja imaju Hrvatska, Slovenija i Bugarska. Naša zemlja i drugi susjedi još nisu u EU, a kada se pridruže, koliki procenat će ovih područja biti u BiH, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, Albaniji?

Prema današnjem stepenu istraženosti, flora cvjetnica NP Sutjeska (oko 160 km2) broji više od 1800 vrsta. Za primjer,

to je oko 4 puta više nego cijela flora Islanda, koji je 650 puta veći po površini ili skoro kao cijela flora Poljske, koja je samo 1954 puta veća. Namjerno ćemo ovome dodati da su naša, petodnevna istraživanja flore kanjona Sutjeske i Hrčavke zabilježila čak 403 biljne vrste, koje žive uz obale ovih voda i potpuno ili djelimično su vezane za njih. Od toga smo potvrdili i tri vrste mahovina koje do sada nisu bile reg-istrovane za floru naše zemlje: Bartramia halleriana Hedw., Plagiomnium ellipticum (Brid.) T.J. Kop. i Porella arboris-vitae (With.) Grolle. Ako tome dodamo da se u literaturi lako pronađe da u NP raste još 155 vrsta mahovina, 548 insekata, od kojih je 255 vodenih, 107 vrsta ptica, bar otprilike znamo za kakvo bogatstvo se borimo.

Evo, konačno, efikasnog scenarija kako se ovakav biodi-verzitet uništava. Prvo prelazna Vlada izda koncesije za više od 100 malih hidroelektrana na, naravno, malim rijekama, male snage i male isplativosti. Na njih se onda nalijepi epitet „javnog interesa“, da prepreke do cilja budu što labavije. Tu su, razumije se, i sve centrale u Nacionalnom parku, a među njima i ona koja će uzimati vodu iz onog mog voljenog kanjona. One se daju na koncesiju firmama iz zemlje sa dva vuka. Zatim se, da bi se zadovoljila zakonska procedura, izrada studija uticaja na životnu sredinu povjeri privatnim institutima ili licenciranim firmama, čiji je profil takav da još nismo imali slučaj da je neka studija uticaja dala negativno zaključno mišljenje. Struktura njihovog stručnog tima i njihovo ukupno poznavanje životne sredine je takvo, da garantovano ne znaju ni šta im raste ispred ulaza u sjedište, a kamo li u jednom području sa ovakvom raznolikošću. Onda krene prepisivanje iz sličnih dokumenata, i to doslovno, plagijatski, i ne trudeći se da to sakriju. A što je najgore, teren često i ne obilaze. Evo dokaza.

Neću puno pominjati tu nakaradnu studiju. Drugi su to već obrazlagali i u ovoj publikaciji i nebrojeno puta ranije. Ovdje ću samo odati još jednu, pomalo nepoznatu stvar za čitaoce ovih primjernih studija uticaja. Na javnoj raspravi u Foči, kao kruna kompletnom kuršlusu i zbunjenosti prisutnih, zaduženi članovi pomenutog stručnog tima javno su priznali da nisu ni bili u kanjonu Hrčavke. Pa naravno, ko bi išao u onu nedođiju, kada je takva – jedva prohodna. Oni su obila-zili samo trase cjevovoda i tražili najprikladnije inžinjersko rješenje, tako da smo uglavnom prisustvovali predavanju o tipu ustava, promjeru cijevi, položaju mašinske zgrade i, da, uticaju malih hidroelektrana na kvalitet vazduha?! A bez imalo obraza, zaključe: „neće biti negativnog uticaja na

84

postojeće stanje životne sredine“. Ne znaju oni, da su šine te iste uskotračne pruge, kuda bi trebao ići cjevovod, i danas vidljive u kanjonu, kao ruglo, 40-ak godina nakon njenog zatvaranja. Ne znaju oni ni za suva korita i ponore, vodopade i kaskade, sedrene barijere, biljke i životinje, njihove zajed-nice. Onih 155 vrsta mahovina, 403 vaskularne biljke, 255 vodenih insekata niko nije ni pomenuo. Niti jednu jedinu. A sve što se navodi ili nema veze sa vodotokom ili je pogrešno napisano.

Danas zasigurno znamo da su neki organizmi nastan-jeni upravo ovdje jer zahtijevaju prisustvo stalne vlage u vazduhu. U tome velike vode, koje direktno ili kroz vazduh daju neophodnu vlagu okolnim životnim zajednicama, imaju presudnu ulogu. Zahvaljujući jedinstvenom mikroreljefu, slaboj insolaciji i manjoj amplitudi temperaturnih kolebanja, ova se vlaga zadržava kasnije tokom dužeg perioda. Na takvim mjestima su razvijene još neispitane fitocenoze sa sinuzijama mahovina, bogatih vrstama koje su kod nas vrlo uskog rasprostranjenja i veoma rijetke. Takođe, velike vode obezbjeđuju veću neophodnu vlagu u vazduhu i na nešto udaljenijim stijenama od same obale. To je lako vidljivo po vegetaciji, ali i po samom životnom ciklusu, na ovakve uslove prilagođenim biljkama. Ova je činjenica sigurno imala snažan uticaj na specifičan evolutivni put brojnih endemita prisutnih u kanjonskim ekosistemima Hrčavke i Sutjeske. Neke od njih, najčešće pominjane: zvončac sutjeske (Ed-raianthus sutjeskae) i malijev likovac (Daphne malyana), opisaše naši botaničari Radomir Lakušić i Vilotije Blečić, baš iz kanjona Sutjeske i obližnje Pive. Ostaje nepoznato zašto ove vrste svoj reproduktivni ciklus završavaju već u maju, za vrijeme topljenja snijega dok su vodostaji rijeka u kanjonima koje nastanjuju još visoki?! Da li zato što tada imaju dovoljno vlage zbog izraženih bujica, a dovoljno toplote kada surove krečnjačke litice ogrije proljetno sunce? Da li poslije toga životare na „biološkom minimumu“ i preživljavaju nepovol-jan sušni period čekajući ponovo taj savršeni balans toplote i vlage? Da li zbog toga ljeti najčešće nailazimo na prosušene busenove i tek poneki zeleni listić u sagovima zvončaca sutjeske? Šta će se desiti ako se jedan od tih faktora bar djelimično naruši? Takva pitanja izvođači pomenute studije nisu ni otvarali, niti u pogledu ovih, sa stanovišta zaštite prirode najvažnijih biljnih vrsta cijelog Nacionalnog parka, niti u pogledu bilo koje druge vrste od onih 403 što nađosmo uz vodotoke. Zar Nacionalni park, kao kategorija, upravo ne postoji da bi se očuvala ova osjetljiva živa bića?

Takođe, istražujući vegetaciju zeljastih biljaka na nano-sima šljunka oko bujičnih vodotoka, uviđamo njenu sličnost sa današnjim ruderalnim zajednicama. Time važnost ovih ekosistema nije degradirana, već naprotiv, zahtijeva posebnu pažnju i strogu zaštitu. U njoj vjerovatno leži ključ razumi-jevanja preživljavanja brojnih autohtonih biljaka, koje danas smatramo ruderalnim, kao i razrješavanje pitanja njihove autohtonosti. Veoma se logična čini hipoteza da su brojne autohtone ruderalne vrste upravo nastajale na ovakvim staništima i tu živjele, sve dok im čovjek nije prokrčio put ka smetljištima i drugim ekstremno degradiranim staništima, gdje su uslovi za život slični onom izvornom miljeu. Da bi pravilnije razumjeli ovu problematiku, potrebno je sprovesti detaljna istraživanja i takve formacije ostaviti netaknutim, jer bi njihovo prvo, čak i najmanje, narušavanje moglo dovesti do naseljavanja alohtonih vrsta, čime bi izvorni stanišni tip bio vječno oskrnavljen. Gdje onda ostaviti prostora za ovakva istraživanja, ako ne u Nacionalnom parku?

Danas je problem revitalizacije ovakvih narušenih staništa prisutan svugdje u razvijenom svijetu. Nedavni seminar o revitalizaciji tresetišta u Belgiji i Holandiji, održan od prof. Jean-Paul Herremans-a, govori o izdvajanjima ogromnih, za nas nezamislivih, novčanih sredstava za vraćanje dreniranih tresetišta u prirodno stanje. Savremeni trendovi u struci govore da male hidrocentrale prave znatno veće štete po ekosisteme od velikih, te je njihovo rušenje postalo stvar prakse i opšte prihvaćeno. Pa u kakvom to vre-menu onda mi živimo? Danas ili prije 50 godina? Kako onda ja da reagujem kada mi kažu da će moj kanjon biti ranjen, ubijen, potpuno zatrpan u srcu mog Nacionalnog parka? Nemam moć, pa sam osuđen da vičem! Zar ćemo na nauku, stručne smjernice i nepobitne činjenice opet (p)ostati slijepi i ići nazad umjesto naprijed?! Ako toga nismo svjesni, naš hvalisani biodiverzitet moraćemo razdvojiti u dvije riječi.

Evo, na kraju, namjerno potražih ceduljicu, koju mi je uvaženi profesor Čedomir Burlica, gurnuo pod nos tokom jednom seminara u Sarajevu početkom oktobra 2014. go-dine. Na njoj je pisalo: „Prošle nedjelje u ANURS-u, na temu prostorno planiranje i životna sredina, govorilo se o tome da je termin održivi razvoj prevaziđen i da treba koristiti termin borba za preživljavanje“. Kako bi ovaj pojam formulisao zvončac sutjeske, kada bi mogao da govori, ostaje nam samo da sažaljivo slutimo.

85

86

87

PREMA DANAŠNJEM STEPENU ISTRAŽENOSTI, FLORA CVJETNICA NP SUTJESKA (OKO 160 KM2) BROJI VIŠE OD 1800 VRSTA. ZA PRIMJER, TO JE OKO 4 PUTA VIŠE NEGO CIJELA FLORA ISLANDA, KOJI JE 650 PUTA VEĆI PO POVRŠINI ILI SKORO KAO CIJELA FLORA POLJSKE, KOJA JE SAMO 1954 PUTA VEĆA.

MIRISNA ŽLJEZDAČA (ADENOPHORA LILIIFOLIA)

88

prof. dr

PetarGrgic

prof. dr

Miloš D.Miškovic

PETAR GRGIĆ PREDAVAO NA KATEDRI ZA BIOLOGIJU NA PRIRODNO-MATEMATIČKOM FAKULTETU U SARAJEVU I BANJALUCI. JEDAN OD NAJVEĆIH STRUČNJAKA ZA MAHOVINE NAŠE REGIJE I VELIKI POZNAVALAC PODRUČJA NACIONALNOG PARKA SUTJESKA.

MILOŠ MIŠKOVIC PREDAVAO JE PRIMJENJENU KARTO-GRAFIJU NA PRIRODNO-MATEMATIČKOM FAKULTETU U SARAJEVU I BANJALUCI, A SVOJEVREMENO BIO I DEKAN PRIRODNO-MATEMATIČKOG FAKULTETA U SARAJEVU. RADIO U URBANISTIČKOM ZAVODU REPUBLIKE SRPSKE, GDJE JE I PENZIONISAN.

89

PISMO KOJE SU PROF. DR PETAR GRGIĆ I PROF. DR MILOŠ D. MIŠKOVIĆ POSLALI MINISTARSTVU ZA PRO-STORNO UREĐENJE, GRAĐEVINARSTVO I EKOLOGIJU REPUBLIKE SRPSKE 08.09.2013. GODINE, TE NA NJEGA NIKAD NISU DOBILI ODGOVOR.

Obavještavamo Vas da smo desetine godina proveli na dužnosti profesora Prirodno-matematičkog fakultata u Sarajevu, da poznajemo istraživanja terito-rija Nacionalnog parka Sutjeska, pa smo sa dužnom pažnjom pročitali Prostorni plan područja posebne namjene Nacionalnog parka Sutjeska 2011-2031. godine (nacrt plana) i zabrinuli se za njegovu daljnju sudbinu... Broju neprihvatljivih i štetnih koncesija za male hidroelektrane dodaje se još pet u slivu legendarne Sutjeske u godini obilježavanja sedamdesetogodišnjice istorijske bitke. Proljeća 1943. godine oko 19 000 boraca za slobodu Jugoslavije okruženo je šest puta brojnijim neprijateljskim snagama u planinskom međuvođu gornjih tokova Drine, Pive, Tare i Neretve. Danonoćno su vođene krvave borbe na oko četrdeset lokaliteta od polovine maja do polovine juna, sa dramatičnom završnicom u slivu Sutjeske i probojem obruča na Balinovcu 10. juna prema sjeveru. Junački je otišlo iz života oko 8 000 boraca i ranjenika u cvjetu mladosti prosjeka oko dvadesetdvije godine. Sutjeska je ušla u našu dušu, pjesmu i istoriju pa je proglašena spomenikom dvostruke vrjednosti – istorijskog sjećanja i prirode –

SUTJESKA JE GROBLJE,A GROBLJE JE SVETINJA

90

RIJEKA SUTJESKA

SUTJESKA JE UŠLA U NAŠU DUŠU, PJESMU I ISTORIJU PA JE PROGLAŠENA SPOMENIKOM DVOSTRUKE VRIJEDNOSTI - ISTORIJSKOG SJEĆANJA I PRIRODE - U JEDINSTVENOM DIJELU DINARIDA.

91

92

u jedinstvenom dijelu Dinarida. Od tada se snaga vodenog toka Sutjeske i pritoka njenog sliva ne izražava megavatima i novcem nego moralnim, pedagoškim i naučnim mjerama. Na vječnoj straži sa svojim saborcima ostao je u slivu Sutjeske na velikom jugoslovenskom groblju i Ivan Goran Kovačić, pisac znane poeme Jama. U dvadesetčetvrtoj godini svog kratkog života od trideset godina (1937), zavjetnom pjesmom Moj grob, tužno, vizionarski, sa šest strofa, nagov-ijestio je mjesto svog vječnog prebivališta:

U PLANINI MRKOJ NEK MI BUDE HUM,NAD NJIM URLIK VUKA, CRNIH GRANA ŠUM,

LJETI VJECAN VIHOR, ZIMI VISOK SNIJEG,MUKU MOJE RAKE NEDOSTUPAN BRIJEG.

VISOKO NEK STOJI, KO OBLAK I TRON,DA NE DOPRE DO NJEG NISKOG TORNJA ZVON,

DA NE DOPRE DO NJEG POKAJNICKI GLAS, STRAH OBRACENIKA, MOLITVA ZA SPAS.

NEKA ŠIKNE TRAVOM, UZ TRNOVIT GRM,BESPUT DA JE DO NJEG, NEPROBOJAN, STRM.

NITKO DA NE DOĐE DO PRIJATELJ DRAG,I KAD SE VRATI, NEK POPRAVI TRAG.

Potvrđuje se istina da umjetnost u teškim zbivanjima naroda ne ostaje dužna... Poruke ovih stihova treba poštovati i ostaviti Sutjesku i Hrčavku da huče svoju simfoniju vječno u prirodnoj sceni Dinarida kao i 1943. godine u vrijeme neustrašivih bitaka.

Polazeći od Prostornog plana RS do 2015. godine kao osnovnog dokumenta za ocjenu nacrta ovog Plana te drugih značajnih zakona (Zakona o nacionalnim parkovima, Zakona o Nacionalnom parku Sutjeska, Zakona o zaštiti prirode, Zakona o zaštiti životne sredine), metodološki primjernog pristupa objektu planiranja ovakve složenosti i odgovarajućih planskih rješenja koja su očekivana, žalimo što ponuđeni nacrt Prostornog plana područja posebne namjene NP Sutjeska 2011-2031. ne predlažemo za usvajanje ,nego za

detaljnu stručnu recenziju, a zatim doradu.

Neka bude dopušteno istaći sljedeće:

1. Lako je uočljiva nedovoljna priprema nosioca izrade nacrta Plana područja posebne namjene u poznavanju prirode i istorije teritorija planiranja pa su i uslijedili neprih-vatljivi propusti u ponuđenom nacrtu (jedinstveni ekosistemi, kulturno-istorijski objekti, lokaliteti značajnih zbivanja).

2. Nosioci izrade predlažu u prostoru NP Sutjeska područja sa različitim režimom zaštite I, II ili III stepena; ne pominju se autori niti referentne ekološke ustanove ovakvih rješenja. Ne predlažu li isti stručnjaci i mjere zaštite, ali i podizanje malih hidroelektrana u Nacionalnom parku Sutjeska?

3. Nepojmljivo je i nespojivo sa statusom nacionalnog parka da se u njegovom prostoru, posebno u zaštićenim zonama, projektuje gradnja bilo kakvih objekata, posebno energetskih. Apsurd je tim veći što se to u NP Sutjeska preporučuje na osnovnim i najznačajnijim vodenim tokovima (Hrčavki, Jabušnici i Sutjesci), koje bi se prevele u cjevo-vode i napajale desetak MHE i jednu veliku, HE Sutjeska, a sve to u cilju sigurnijeg, ”dvostranog napajanja električnom energijom područja NP Sutjeska”! Ovakvi argumenti, brane se i nalazima studije da ”neće imati štetnog uticaja na životnu sredinu”! A ovdje se radi o uticaju gubitka vodotoka za prirodne ekosisteme, u kojima je voda osnovni ekološki faktor; valjalo bi da, konačno, nadležna ministarstva proci-jene koji zakon treba primijenjivati u određenoj situaciji i prostoru!

4. Prostorni plan NP Sutjeska, zagovarajući cijeli niz ne samo energetskih zahvata, pogubnih na ekosisteme Parka, ni na jednom mjestu ne postavlja veoma značajno pitanje poštivanja kriterija IUNC i konsultacija sa Europarc Federa-tion, čiji je NP Sutjeska dugogodišnji član koji bi izgradnjom planiranih energetskih zahvata mogao ostati bez statusa nacionalnog parka. Da li Ministarstvo ima tu situaciju u vidu?

5. Kroz cijeli tekst Prostornog plana jedva da se negdje pominje Prostorni plan do 2015. mada se načelno zagovara ”povećanje procenta zaštićenih prirodnih područija na cijeloj teritoriji BiH...”. Prostorni plan RS do 2015. godine, međutim, predviđa za period 1996-2015. godine proširenje NP Sutjeska za novih 43 000 ha, o čemu u ovom Planu nema ni pomena. Ali i osnivanje 9 novih NP na teritoriji RS. Šta znači

93

takav odnos prema Prostornom planu RS? Zanemarivanje, nepoznavanje, nepoštovanje? Koliko nam, zapravo, znače ovakvi ključni dokumenti, doneseni od najviših organa vlasti, i na duži rok, ako ih nadležne državne institucije, ministarst-va, nosioci vlasti, ne uvažavaju jer imaju neke nove koncep-cije! Zato umjesto proširenja NP Sutjeska u novom Zakonu o NP Sutjeska nalazimo podatak da njegova površina iznosi 16 052 ha, što je manje za više od hiljadu ha u odnosu na ranije podatke, 17 250 ha, koji datira od njegovog osnivanja, prije 50 godina! Objašnjenja za taj gubitak površine nema, a o povećanju površine NP Sutjeska – ni pomena!

6. Plan u jednom poglavlju preporučuje Smjernice za naučno-istraživački rad. I iz ovog poglavlja je vidljivo da au-tori, zbog nepoznavanja problematike, preporučuju odavno poznato i istraženo.

7. Sva poglavlja Prostornog plana posebne namjene, pogotovo G i D, karakteriše preobimnost i nepotrebno ponavljanje, čime se samo povećava obim teksta, pri čemu su mnoge od planiranih i preporučenih aktivnosti npr. u sferi trgovine, turizma i ugostiteljstva u sferi nerealnog.

8. Kroz cijeli tekst Plana, a što je u vezi sa ranije nave-denim primjedbama, potpuno nedostaje ekološka termi-nologija, što se pokušava nadomjestiti upotrebom fraza i konstrukcija biološke ”provenijencije”.

9. Biće nepopravljiva šteta i neodgovoran čin ukoliko nadležni ministar za ekologiju i ovom prilikom primijeni čl.11, stav 2. Zakona o nacionalnim parkovima (Sl.list RS 75/10) i udovolji željama koncesionara za gradnju malih hidroelektrana na tokovima Hrčavke, Sutjeske, sutra i Jabušnice. Zar nije NP Sutjeska statusno već dovoljno ugrožen budućom gradnjom HE Sutjeska? Ovom prilikom može se postaviti još jedno pitanje: dokle će Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju ”ugađati” zahtjevima i novim koncesijama energetičara? Usput – ne nameće li se pitanje i revizije politike u energetskom sektoru RS i njenom svođenju u realnije okvire, zbog životne sredine, a pogotovo poslije posljednjih iskustava sa investicijama!

Izvolite primiti izraze poštovanja i srdačne pozdrave.

zivkoRapaicdipl. ing. šumarstva i

magistar iz oblasti biologije,

gajenja i patologije divljaci

94

ŠUMARSKI FAKULTET ZAVRŠIO 1952. U ZAGREBU I MAG-ISTRIRAO 1962. NA VETERINARSKOM FAKULTETU U BEO-GRADU. RADIO NA POSLOVIMA ŠEFA ŠUMSKE UPRAVE U GORAŽDU, REFERENTA ZA LOVSTVO U SEKRETARIJATUZA ŠUMARSTVO IZVRŠNOG VIJEĆA SRBIH U SARAJEVU, TEHNIČKOG DIREKTORA U LOVNOM GAZDINSTVU „SARAJEVO“, STRUČNOG SAVJETNIKA U LOVNOM GAZDINSTVU „SARAJEVO“ I POMOĆNIKA MINISTRA POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODOPRIVREDE BIH I RS. PREDAVAO NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U SARA-JEVU, POLJOPRIVREDNOM FAKULTETU U OSIJEKU I NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U BANJA LUCI.

Nacionalni park Sutjeska sadrži pravo bogatstvo prirodnih raznolikosti. Usuđujem se već na početku reći: ono što je tu - najljepše je što priroda može u našem podneblju da ponudi - uvjeren da pri tome nisam pogriješio!

U pokušaju da rečeno i kratko obrazložim, naglašavam: konfiguracija terena je burno zatalasana, ekspozicije terena raznolike, nagibi također, zeleni pašnjaci, šikare, šume i gole stijene se skladno i sa mjerom, oku ugodnom, smjenjuju. Brojni su izvori koji vodom alimentiraju bistre planinske tokove koji opet, nestašno skakuću strmim koritima do rijeka Sutjeske i Hrčavke, koje prosječenim kanjonima bistre, a ponekad i plahovite, hitaju u susret Drini. Tu su i raznolike klimatske zone, koje zajedno sa tlom različitog geološkog i pedološkog sastava i ekspozicijom, utiču na stvaranje i postojanje brojnih biljnih i životinjskih zajednica. Jednom riječju: laboratorija u prirodi – otvorena za sve prirodne nauke. Sve je to još uvijek na većem dijelu prostora, i pored čovjekovog prisustva, očuvano u iskonskom obliku. Poremećeno je u mjeri koja je bila neophodna da se kroz ovaj prelijepi prostor “provuku” neophodne komunikacije i izgrade objekti koji treba da doprinesu boljoj zaštiti prostora i očuvanju biljnog i životinjskog svijeta, kao i korišćenju - usklađenom sa opštim principima koji važe za ovako značajne prostore.

95

NACIONALNI PARKSUTJESKA: LABORATORIJAU PRIRODI

96

ŠARKA (VIPERA BERUS BOSNIENSIS)

GRADNJA HIDROELEKTRANA U ZAŠTIĆENOJ ZONI UZROKOVALA BI OZBILJNE PROMJENE U PRIRODI I SASVIM IZVJESNO, USLOVILA GUBITAK STATUSA NACIONALNOG PARKA, ŠTO BI, BEZ IKAKVE SUMNJE, BIO OGROMAN MORALNI I MATERIJALNI GUBITAK ZA REPUBLIKU SRPSKU I BOSNU I HERCEGOVINU.

97

Ovim kratkim uvodom želio sam da naglasim posebnost prirodnih sadržaja područja u granicama Nacionalnog parka Sutjeska i potrebu očuvanja iskonskog prirodnog ambijenta u njemu, kako bi se udovoljilo zahtjevnim međunarodnim kriterijima i zadržavanjem dobijenog statusa za ovu vrstu zaštite. Samo u tim okolnostima bi njegovi sadržaji i dalje služili za naučne opservacije i dozvoljene aktivnosti u korišćenju sa ciljem privređivanja, jer ovakvom statusu, namjeni i ukupnom razvojnom procesu ozbiljna prijetnja su postali planovi izgradnje hidroelektrana u prostoru Nacio-nalnog parka Sutjeska, jer su u suprotnosti sa postojećim kriterijumima IUCN-a (Međunarodna unija za zaštitu prirode) za nacionalne parkove, zbog čega bi Nacionalni park Sutjeska izgubio davno priznati status vrijedan poštovanja. Da se to ne bi desilo, prije definitivne odluke nephodno je prehodno još jednom se podsjetiti na istorijat zaštite, dostignutu afirmaciju, rezultate stručnih i naučnih radova i preporuke uvaženih eksperata za dalji razvoj prostora do kojih su u svojim radovima došli.

Područje Nacionalnog parka Sutjeska u prostoru pla-ninskih masiva Zelengore, Maglića i Volujka sadrži pravo bogatsvo prirodnih raznolikosti. Ono je uslovljeno geograf-skom lokacijom, geološkom podlogom, geomorfološkim i pedološkim procesima, velikom relativnom visinom - preko 1300 m (od 464 m na ušću Sutjeske u Drinu do 2386 m na vrhu Maglića), razvijenom konfiguracijom i raznolikim ekspozicijama terena, pa povezano sa time i raznolikim klimаtskim zonama, što je sve uticalo na formiranje razno-likih vegetacijskih zajednica i stvaranje povoljnih stanišnih uslova za opstanak i uspješan razvoj brojnih životinjskih vrsta.

Prva preduzeta istraživanja prirodnih prilika na području BiH u periodu austrougarske vladavine ukazala su na značajne prirodne osobenosti prostora i potrebu da se neke od njih i posebno zakonom zaštite kroz mjeru proglašenja „zaštićenog područja“ (“Wild-Schongebit“). U konkretnom slučaju motiv je bio: očuvanje izuzetnih staništa rijetkih i ugroženih vrsta divljači, a ostvareno je ustanovljenjem šest „Zaštićenih područja za divljač“ daleke 1893. godine, među kojima i „Zaštićeno podruje V“ koje je obuhvatalo dijelove prostora Volujaka, Maglića i Zelengore u ukupnoj površini od 43.227 ha, znatno većoj od površine sadašnjeg Nacionalnog parka, koji je u cijelosti obuhvaćen. - Ostali prostor ranije zaštite je osjetno proširen i ostao u statusu Posebnog lovišta „Zelengora“ i predstavlja širi zaštitni pojas (koji je također)

pod upravom Nacionalnog parka Sutjeska. Na dijelu Posebnog lovišta „Zelengora“ krajem tridesetih

godina prošlog vijeka uočena je i prva potreba za zaštitu prostora pod šumama. Zaštita je inicirana izvještajem ekipe inžinjera šumarstva koji su pod rukovodstvom ing. Nikole Eića radili na poslovima uređenja šuma, i tom prilikom u prostoru sliva planinskog potoka Perućice identifikovali elemente prašume. Istovremeno su sačinili prijedlog da se ovaj sliv, zbog svoje izuzetnosti i značaja za nauku, trajno zaštiti.

Ratna zbivanja i poslijeratna obnova odgodili su postupak po datom prijedlogu sve do 17. maja 1952. godine kada je Odlukom Vlade NRBiH izdvojen sliv potoka Perućica iz re-dovnog šumskog gazovanja kao ”šumarski objekat potreban naučnim istraživanjima i nastavi” u površini od 1234 ha, proglašavajući ga istovremeno trajno zaštićenim. - Kasnije, rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti od 3. juna 1954. godine, zaštićena površina prašume je proširena za još 200 ha nešumskih površina (iznad gornje granice šume do vrha Maglića 2386 m) pokrivenih visokoplaninskom vegetacijom, tako da pros-tor zvanično stavljen pod trajnu zaštitu iznosi 1434 ha. Ovo rješenje je i danas na snazi.

Sljedeći korak na boljoj zaštiti ovog prostora uslijedio je 1965. godine kada je Narodna skuština SRBiH donijela Za-kona o proglašenju područja Sutjeske Nacionalnim parkom na površini od 17.250 ha (Službeni list SRBiH, broj 15/65, sa izmjenama u brojevima 32/73 i 3/78). Razlozi za donošenje ovog Zakona su bile već pomenute i u praksu uvedene mjere zaštite prirodnih vrijednosti prostora i istorijski događaji koji si se na ovom području dogodili u toku Drugog svjetskog rata.

Praksa zvanične zaštite ovoga prostora je nastavljena i u toku nesretnih zbivanja devedesetih godina kada je Vlada Republike Srpske u maju 1994. godine razmatrala stanje u parku i organizovala odgovarajuću službu zaštite koja nastoji da doprinese ukupnoj zaštiti prostora i postepenoj obnovi fonda divljači. Prvi poslijeratni Zakon o nacionalnim parkovima je donesen u Narodnoj skupštini Republike Srpske u 1996. godini, po kojem je Nacionalni park Sutjeska zadržao prvobitne granice i površinu.

Tako je bilo sve do donošenja novog Zakona o nacional-nim parkovima, usvojenog u Narodnoj skupštini Republike Srpske u 2010. godini, koji je donio promjene. U njemu je zadržana ranije ustanovljena namjena i granice Nacionalnog

98

parka Sutjeska, ali je odrebama člana 11. stav 2. unešena nova odreba koja glasi: “Izuzetno, može se dozvoliti gradnja energetskih objekata, ako su od interesa za Republiku Srpsku, uz prethodnu saglasnost Vlade”, iako je to u su-protnosti sa odredbom iz istoga člana u stavu 1. koji glasi: “Na području nacionalnog parka zabranjeno je: d) graditi energetske objekte i izvoditi druge radove, osim za potrebe nacionalnog parka”, pa je to iskorišteno za davanje dozvola za izradu planova o izgradnji hidroelektrana na području Parka, iako je očigledno da gradnja hidroelektrana nije u okvirima potreba Nacionalnog parka Sutjeska.

ZAŠTO TREBA SPRIJEČITIGRADNJU HIDROELEKTRANA?

Naglašavamo da bi izdavanje dozvola za gradnju hidro-

elektrana bilo u suprotnosti i sa odredbama novog Zakona i važećih kriterijumima IUCN-a (Međunarodna unija za zaštitu prirode) za nacionalne parkove. Gradnja hidroelektrana u zaštićenoj zoni uzrokovala bi ozbiljne promjene u prirodi i sasvim izvjesno, uslovila gubitak statusa nacionalnog parka, što bi, bez ikakve sumnje, bio ogroman moralni i materi-jalni gubitak za Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu, a naročito za istraživače u oblasti prirodnih nauka i brojne zainteresovane za ljepote i vrijednosti iskonske prirode.

Od momenta ustanovljenja, prostor Nacionalnog parka Sutjeska je bio poligon za istraživanje stanja i prilika žive prirode, kao i područje konzervacije i zaštite mnogobrojnih značajnih prirodnih spomenika i rijetkosti Dinarskih planina po prijedlozima eminentnih domaćih i stranih naučnika, a naročito prostor najveće evropske prašume Perućica. Dio njihovih istraživanja je prezentiran 1969. u Posebnom izdanju Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, a svi dostignuti rezultati iz ovih radova su bili i ostali dragocjena osnova za nove istraživačke radove eksperata iz oblasti prirodnih nauka.

Svi oni koji budu odlučivali o očuvanju ovog međunarodno priznatog dragulja prirode moraju znati da Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini treba da bude na ponos i čast da u Nacionalnom parku Sutjeska imaju očuvani i trajno zaštićeni dio iskonske prirode sa jasnim međunarodnim priznanjem za do sada postinute rezultate, ali i obavezu da zasluženo priznanje opravdaju daljim radom usklađenim sa postojećim međunarodnim kriterijima, na dobrobit i zadovoljstvo svih,

iz zemlje i svijeta, koji ga budu koristili u naučne ili druge svrhe.

Izgradnja projektovanih hidroelektrana, pristupnih puteva do njih i postavljanje dalekovoda od njih u zoni Parka, bilo bi odstupanje od međunarodnih kriterija za nacionalne parkove jer bi proizvelo ogromne promjene u prirodi. Došlo bi do nezbježne sječe šume i izmene dosadašnjeg (prirodnog) izgleda pejsaža, uslovilo bi promjenu dosadašnjih klimatskih uslova, utjecalo bi na postojeće hidrološke uslove drastičnim promjenama u svim vodotocima i dovelo do neminovne promjene u biljnim zajednicama i životinjskom svijetu.

Sve navedeno je više nego dovoljno da se uoče posljedice koje su nespojive sa jasnim obavezama na zaštiti prirodnog naslijeđa i održavanja ekološke stabilnosti zaštićene zone po međunarodnim kriterijima za nacionalne parkove, pa je sasvim izvjesno da treba očekivati gubitak vrijednog statusa, ukoliko se dozvoli gradnja hidroelektrana.

99

100

ZVONČAC SUTJESKE (EDRAIANTHUS SUTJESKE)

STENOENDEM KANJONA SUTJESKE, ZAŠTIĆENA I UGROŽENA BILJKA. OTKRIO GA JE PROFESOR RADOMIR LAKUŠIĆ NA KREČNJAČKIM LITICAMA VRATARA (LOCUS CLASSICUS), GDJE NASELJAVA PUKOTINE STIJENA I POKAPINE. ZAJEDNO SA DRUGIM ENDEMITIMA IZGRAĐUJE ENDEMIČNU ZAJEDNICU EDRAIANTHO-DAPHNEETUM MALYANAE LAKUŠIĆ ET ŠILIĆ 1969.

101

SašaKunovacŠumarski fakultet

u Sarajevu

102

SAŠA KUNOVAC JE RODOM IZ DONJEG VAKUFA, GDJE JE ZAVRŠIO OSNOVNO OBRAZOVANJE, A SREDNJE U BUGOJNU. NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U SARAJEVU JE DIPLOMIRAO 1999. GODINE, KADA JE I IZABRAN U ZVANJE ASISTENTA NA PREDMETU „LOVSTVO”, A MAGISTRIRAO 2004. GODINE. TRENUTNO JE ZAPOSLEN NA ŠUMARSKOM FAKULTETU U SARAJEVU, KATEDRA ZA ZAŠTITU ŠUMA I URBANOG ZELENILA I LOVNO GOSPO-DARENJE.

Dozvolite mi da u narednom tekstu iznesem svoje mišljenje i stav o izgradnji hidroelektrana u području Nacionalnog parka Sutjeska, koje je najstarije zaštićeno područje u zemlji i regionu, a ovaj status uživa od 1893. godine odnosno punih 120 godina.

Tokom ovih 120 godina, područje NP Sutjeska, nalazilo se pod uticajima brojnih promjena društvenog uređenja, ratova, stvaranja novih država i svim drugim pratećim fenomenima, ali je uvijek zadržavalo svoj „poseban“ status, a zahvaljujući tome i izbjeglo devastaciju i degradaciju staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta, jedinstvenih ne samo na ovim prostorima, nego u cijelom svijetu.

103

POKUŠAJ RAZARANJA POSLJEDNJE OAZEISKONSKE PRIRODE U BIH

104

SRNA (CAPREOLUS CAPREOLUS)

IZGRADNJA HIDROELEKTRANA IMAĆE MNOGO OPSEŽNIJI UTICAJ(U ODNOSU NA MINIMALNI) NA CIJELI EKOSISTEM, KOJI U STVARI PREDSTAVLJA PIRAMIDU U KOJOJ SE SVAKI DJELIĆ OSLANJA NA DRUGI, TE OŠTEĆENJEM, UKLANJANJEM ILI BILO KAKVIM IZMJENAMA OVIH DIJELOVA PADA I CIJELA PIRAMIDA.

Sve navedene periode karakterisala je bezobzirna eksploatacija prirode i prirodnih resursa od strane čovjeka, naravno. Uz Zelengoru, 1893. godine, osnovano je još pet zaštićenih područja (Prenj, Čvrsnica, Kruščica, Hrbljine, Igman-Bjelašnica), koja nisu bila iste sreće kao područje NP Sutjeska, pa danas predstavljaju samo ostatke onoga što se nekad moglo nazvati zaštićenim područjem.

Namjera izgradnje hidroelektrana na području NP Sutjeska predstavlja krajnje bezobziran pokušaj razaranja, slobodan sam da kažem „posljednje oaze“, iskonske prirode u ovoj zemlji. Dozvolite da podsjetimo da područje NP Sutjeska posjeduje više biljnih vrsta nego cijela flora Njemačke, kao i preko 115 vrsta ptica i 68 vrsta sisara, te samim tim predstavlja jedinstvenu prirodnu „laborato-riju“ u kojoj se na relativno malom prostoru mogu vidjeti najrazličitiji tipovi staništa, a u njima isto tako različite biljne i životinjske zajednice.

Detaljnim analizama „Studija o procjeni uticaja na životnu sredinu“, koje se odnose na izgradnju hidroelektrana u NP Sutjeska, može se utvrditi, uz puno uvažavanje zvanja i zanimanja članova stručnog tima koji su učestvovali u izradi studija, da u istim nema eksperata za šumske ekosisteme, te se ni na koji način ne može uvažiti njihova ocjena da će „negativni uticaji na životnu sredinu, vodni režim, floru i faunu biti minimalni“.

U tekstu studijâ, direktno se sugeriše izmjena Prostornog plana u korist hidroelektrana i promjena zone zaštite odab-ranih lokaliteta za izgradnju (podsjećamo da se isti nalaze u Zoni I), a čak se i navodi da su odabrani lokaliteti u planiranoj zoni proširenja NP, što je kontradiktornost, koju jednostavno ne možemo objasniti.

Izgradnja hidroelektrana imaće mnogo opsežniji uticaj (u odnosu na minimalni) na cijeli ekosistem, koji u stvari predstavlja piramidu u kojoj se svaki djelić oslanja na drugi, te oštećenjem, uklanjanjem ili bilo kakvim izmjenama ovih dijelova pada i cijela piramida.

Iz studije se jasno vidi da će pomenuti objekti zauzeti oko 50.000 m2 prostora, odnosno 5 hektara. Nije nam jasno kako je moguće provesti sve pobrojane građevinske mjere na ovolikom prostoru bez krčenja, oštećivanja vegetacije, a takođe kako se „privremena devastacija“ vegetacije neće značajnije odraziti na promjene vegetacijske strukture? Odabrani lokaliteti su pod izuzetno osjetljivom termofilnom vegetacijom, na koju pogubno utiču i najmanje mikrokli-matske promjene. Navedene vrste ihtiofaune, kao autohtone

za ovo područje, a pripadaju Salmonidama, za svoj opstanak zahtijevaju slobodan tok zbog reprodukcije- mriješćenja, te se njihov gubitak ne može nadomjestiti „poribljavanjem“ sa bilo kojim drugim vrstama, a navedene vrste se vještački i ne uzgajaju.

Odabrani lokaliteti predstavljaju stalna brložišta med-vjeda (Ursus arctos L.), koja su u svim staništima medvjeda limitirajući (ograničavajući faktor). Osim ovoga, lokaliteti predviđeni za gradnju hidroelektrana su i izuzetno vrijedna i neophodna zimska staništa divokoza (Rupicapra rupicapra balcanica Bolkay), koja su jedina utočišta ovoj vrsti tokom nepovoljnog perioda godine.

U studijama je takođe objašnjeno kako će hidroelek-trane uticati na unapređenje turističke ponude i privlačenje investitora. Da li posjetioci bilo kojeg nacionalnog parka dolaze da bi vidjeli hidrocentrale, pilane ili druge slične ob-jekte ili možda dolaze da bi uživali u ljepotama nacionalnih parkova? Nikad nisam vidio, a ni čuo tako nešto! Ovakvim i sličnim postupcima, naravno da ćemo privući investitore, ne da ulažu u „održivo korištenje prirodnih potencijala“, nego da uzmu novac. Da se ne zavaravamo, neće oni doći ovamo zato što poznaju vrijednosti NP Sutjeska, nego zato što su bilo kakve sliče aktivnosti u njihovim zemljama strogo zabranjene, pa priliku za zaradu traže u ovim, našim, „trećim“ (možda je bolje reći „petim“ ili „desetim“) zemlja-ma, jer se u ostalim i stanovnici i institucije itekako pažljivo odnose prema prirodnim vrijednostima, cijene ih, poštuju i čuvaju, a ne daju na rasprodaju kao mi.

Ukoliko bismo se i mi počeli odnositi prema našim prirodnim resursima onako kako to i zaslužuju, odnosno da nam najveće vrijednosti naše zemlje budu na prvom mjestu, time bismo samo ostvariti poštovanje i ugled kod svih, te učiniti bar mali pomak u nastojanju da nas ostali ne sma-traju samo (ne bez razloga) za balkanske divljake.

105

NedimJukicAmatersko

mikološko udruženje

106

JEDAN OD OSNIVAČA AMATERSKOG MIKOLOŠKOG UDRUŽENJA, TE GLAVNI UREDNIK WEB STRANICE WWW.MYCOBH.COM. GLAVNI UREDNIK NAUČNO-ISTRAŽIVAČKOG E-MAGAZINA O GLJIVAMA I MIKOLOGIJI „FUNGIMANIA”. UČESTVUJE I INICIRA ISTRAŽIVANJA GLJIVA ŠIROM BOSNE I HERCEGOVINE.

Svijet gljiva u Bosni i Hercegovini je dugo vremena kroz historiju, ali i danas, na marginama naučno-istraživačkih poduhvata i projekata, a ozbiljnija siste-matska istraživanja i inventarizacija određenih područja su prava rijetkost.

U isto vrijeme nezahvalno je praviti procjenu o ukupnom diverzitetu gljiva na području naše zemlje, ali je sigurno da je Bosna i Hercegovina zbog svojih prirodnih geografskih cjelina, geoloških karakteristika, te klimatskih faktora jedna od najbogatijih država jugoistočnog dijela Evrope po ovom pitanju.

Naučno valorizovane podatke o vrstama koje plodonose na našem podneblju nalazimo prije svega u radu nekolicine znanstvenika kao što su Focht I.: Gljive Jugoslavije, Beograd: Nolit, 1979; Ključ za gljive, Zagreb: Naprijed, 1986; Naši vrganji, Zagreb: Znanje, 1987; i Usčuplić M.: Svijet gljiva, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2004; Više gljive – Macromycetes, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2012.

Pored pomenutog u posljednje vrijeme sve više jača nivo kontribucije pojedinaca entuzijasta, koji okupljeni u različite organizacije provode meritorna istraživanja već dugi niz godina, te na taj način u današnje vrijeme nemjerljivo doprinose boljem poznavanju mikoflore naših prostora. Navedeno se prije svega odnosi na Udruženje gljivara i ljubitelja prirode iz Mrkonjić Grada, te na Amater-sko mikološko udruženje iz Sarajeva u čijoj strukturi i sam djelujem.

107

GLJIVENACIONALNOG PARKA SUTJESKA

Kada su u pitanju ozbiljni radovi koji se naučnim meto-dama i pristupom bave tematikom gljiva sa prostora NP Sutjeska nisam uspio pronaći bilo kakve rezultate. Tim više sve što je ispod navedeno dobiva na značaju.

U okviru ovogodišnjeg istraživanja i inventarizacije askomiceta (ascomycetes – najbrojniji razred gljiva) na teritoriji NP Sutjeska, za relativno kratko vrijeme uzorkovali smo i determinisali značajan broj vrsta koje zahtjevaju značajnije prisustvo vlage unutar svog habitata, ali su na određeni način i uslovljene blagim promjenama u nivou vodotoka tekućica čija korita naseljavaju.

Sve ove vrste unutar pripadajućih ekoloških valenci uslovljene su određenim, odnosno redovnim oscilacijama u prirodnim promjenama nivoa vodostaja rijeka i potoka usli-jed količine padavina, a naseljavaju ili pješčana staništa koja se nalaze uz samu vodu, ili kao supstrat pronalaze odumrle drvene i zeljaste biljne ostatke koje s vremena na vrijeme umjereno plavi voda.

U okviru naših istraživanja kako je već rečeno zabilježeni su neki izuzetno vrijedni nalazi. Među njima vrijedi svakako izdvojiti vrstu Peziza polarispinosa J. Moravec 1985, vrstu koja je nova za mikofloru Bosne i Hercegovine, a izuzetno je rijetka i u svim zemljama okruženja gdje je zabilježena.

Marcelleina brevicostatispora J. Moravec 1971 zabilježena u augustu 2014. godine je na rijeci Sutjesci, a ova vrsta u našoj zemlji registrovana je prethodno jedino od strane češkog mikologa Jiří Moravec1 1969. godine u okolini Sarajeva i zasigurno da predstavlja potencijalnog kandidata za Crvenu listu gljiva Bosne i Hercegovine.

Uz navedene dvije vrijedi svakako izdvojiti i sljedeće zabilježene vrste: Parascutellinia violacea (Velen.) Svrček 1975 (registrovana do sada samo na planini Visočici2, a sa statusom kritično ugrožene u Češkoj Republici), te Peziza gerardii Cooke 1875 koja je prethodno zabilježena samo na jednom lokalitetu na Nišićkoj visoravni (status ugrožene vrste u Njemačkoj i Velikoj Britaniji)3.

Pored pripadnika razreda Ascomycetes, koji su bili predmet našeg istraživanja, zabilježili smo i vrstu Entoloma

dysthales (Peck) Sacc. 1891 (Basidiomycetes), koja je po prvi put registrovana na našem podneblju.

Na samo nekoliko lokaliteta na rijeci Hrčavki zabilježeno je niz vrsta koje ukazuju na izuzetno vrijedna staništa uz riječni tok koja bi bila direktno pogođena izgradnjom planira-nih hidrocentrala.

Ako naše napore za očuvanjem dragulja NP Sutjeska pokušamo svesti na par konstatacija ne bi bilo loše napisati i da bi vrste koje su bile predmet našeg istraživanja, odnosno askomiceti koji naseljavaju riječne obale i aluvijalna pjes-kovita tla lokalnog karaktera malih dimenzija, pretrpjele možda i jedan od najvećih impact faktora gradnjom pome-nutih hidrocentrala. Većina njihovih staništa bi bila trajno uništena, isušena ili poplavljena zahvaljujući naglim promje-nama u vodostaju, a njihova brojnost i diverzitet vjerovatno bespovratno reducirani i izgubljeni.

Shodno rezultatima relativno kratkog i sporadičnog istraživanja, kojim je obuhvaćen manji dio riječnih tokova u okviru teritorija NP Sutjeska odgovorno i utemeljeno se može tvrditi da je ovaj prostor nesagledivo blago, oaza i utočiste za jedinstvene vrste askomiceta uslovljene vodenim tokovima. Krajnji rezultati i popis vrsta nakon preliminarnih istraživanja nedvojbeno ukazuju na to da se sistematska istraživanja moraju provoditi i u narednom periodu, kako bi se došlo do relevantnijih činjenica po pitanju diverziteta glji-va na ovom području, ali kako bi se i izdvojila lista sa svim potencijalno ugroženim vrstama u cilju njihove adekvatne i pravovremene konzervacije.

Iskreno se nadam se da vrste koje smo zabilježili i pohranili u fungarij našeg udruženja neće ostati tu samo radi sjećanja na neka ljepša vremena kad su iste svoje utočište slobodno mogle pronaći u koritima ledenih gorskih i planinskih ljepotica Sutjeske i Hrčavke, te okupane jutarnjim kapima rose plodonositi i razvijati sićušna plodna tijela obasjana s vremena na vrijeme ponekom sunčevom zrakom, već da ćemo u narednom periodu raditi na adekvatnim mjerama zaštite kako postojećih tako i novootkrivenih blaga NP Sutjeska.

1 Jiří Moravec – Some operculate Discomycetes from the park Ilidža near Sarajevo (Jugoslavia), Češka Mykologie 1971 (25) 4: 197-202.2 Amatersko mikološko udruženje – Rijetke i ugrožene gljive Kantona Sarajevo (prevencija i zaštita), Kaligraf, Sarajevo 2011.3 http://www.wsl.ch/eccf/ - European Council for the Conservation of Fungi (ECCF), Compiled European red-list, 12.12.2014. godine

108

109

REZIZA GERARDII

NA SAMO NEKOLIKO LOKALITETA NA RIJECI HRČAVKI ZABILJEŽENO JE NIZ VRSTA GLJIVA KOJE UKAZUJU NA IZUZETNO VRIJEDNA STANIŠTA UZ RIJEČNI TOK KOJA BI BILA DIREKTNO POGOĐENA IZGRADNJOM PLANIRANIH HIDROCENTRALA.

JelenaKadicdipl. inž. pejzažne

arhitekture

110

NA POSLOVIMA ZAŠTITE PRIRODNOG NASLJEĐA RADI OD 1991. GODINE. KAO ČLANICA RADNIH TIMOVA RADILA NA IZRADI STRATEŠKIH DOKUMENATA U OBLASTI ZAŠTITE PRIRODE: PROSTORNI PLAN REPUBLIKE SRPSKE DO 2015. GODINE, NEAP, STRATEGIJA ZAŠTITE PRIRODE REPU-BLIKE SRPSKE. ČLANICA SAVJETA PROSTORNOG PLANA PODRUČJA POSEBNE NAMJENE NACIONALNOG PARKA „SUTJESKA“ (NA SJEDNICI NA KOJOJ JE RAZMATRAN NACRT TOG DOKUMENTA IZUZELA SVOJE MIŠLJENJE ZBOG NESLAGANJA SA PONUĐENIM PLANSKIM RJEŠENJIMA - HIDROCENTRALE).

Zakon o zaštiti priode primjenjuje međunarodnu IUCN klasifikaciju prirod-nih dobara /Uputstvo za primjenu kategorija upravljanja zaštićenim prirodnim dobrima – IUCN svjetska komisija za zaštićena područja, Evropark federacija u saradnji sa Svjetskim centrom za praćenje stanja životne sredine (WCMC)/ – koja nacionalni park definiše kao: prirodno područje zemlje ili mora, određeno da štiti ekološku cjelovitost jednog ili više ekosistema za sadašnje i buduće generacije, onemogući eksploataciju ili druge štetne aktivnosti, obezbijedi os-novne duhovne, naučne, obrazovne, rekreativne i posjetilačke (turističke, primj. Zavoda) svrhe koje moraju biti u skladu sa načelima zaštite životne sredine. Istom definicijom su utvrđeni ciljevi upravljanja:• zaštita prirodnih i scenskih vrijednosti od republičkog i međunarodnog značaja za duhovne, naučne, obrazovne, rekreativne i turističke namjene;• opstanak u što prirodnijem stanju reprezetativnih primjeraka fiziogeografskih regiona, biotičkih zajednica, genetičkih resursa i vrsta i održavanje ekološke stabilnosti i diverziteta;• korišćenje za inspirativne, obrazovne, kulturne i rekreativne namjene na nivou koji održava područje u prirodnom ili blisko prirodnom stanju;• odstranjivanje ili sprečavanje eksploatacije i aktivnosti koje su u suprotnosti sa svrhom zaštite područja (ovo se odnosi i na područja gdje je zemljište bilo

111

SUTJESKA - DRAGULJ NA EVROPSKOMKONTINENTU

VOLUJAK I GORNJA DOLINA SUTJESKE

112

SMATRAM POTREBNIM DA SE MIŠLJENJE O PONUĐENIM DOKUMENTIMA ZATRAŽI OD KOMPETENTNE I PRIZNATE NAUČNE INSTITUCIJE, KAO I PRAVNIH EKSPERATA.

korišćeno prije proglašenja zaštite i koje se nakon zaštite prepušta prirodnoj sukcesiji);• održavanje ekoloških, geomorfoloških, sakralnih i es-tetskih karakteristika zbog kojih je područje i zaštićeno.

Shodno članu 38. Zakona o zaštiti prirode i članu 57. Zakona o republičkoj upravi, Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa je, na zahtijev nosioca izrade Plana, a uz pomoć eksperata Šumarskog fakulteta iz Banjaluke, pristupio utvrđivanju režima i zona zaštite Nacionalnog parka „Sutjeska“ na način da se očuvaju najznačajnije prirodne i kulturno-istorijske vrijednosti područja. Pri izradi je korišćena sva raspoloživa istraživačka literatura i dokumenti Nacionalnog parka koji su vrijedjeli za prethodni period :• Prostorni plan posebne namjene NP „Sutjeska“ 1986 – 2006. godine;• Šumsko-privredna osnova NP „Sutjeska“, 1985. godine;• Plan gazdovanja NP „Sutjeska“ 2002 – 2012. godine.

Prilikom utvrđivanja zona zaštite Nacionalnog parka „Sutjeska“ imala se u vidu i činjenica da nijedan od pome-nutih dokumanata nije planirao gradnju malih hidroener-getskih objekata kao oblika korišćenja resursa na području Parka. Ni Nacrt plana NP „Sutjeska“, koji je Narodna Skupština Republike Srpske usvojila na 27. sjednici održanoj 30. maja 2013. godine, nije planirao izgradnju objekata malih hidroelektrana.

U skladu sa navedenim, zonacija koju je Zavod ranije dostavio, u najvećoj mjeri obezbjeđuje očuvanje prirodnih i kulturno-istorijskih vrijednosti zbog kojih je područje proglašeno zaštićenim u kategoriji nacionalni park. Taj prijedlog zonacije nije prihvaćen bez obrazloženja.

Prijedlog Prostornog plana područja posebne nam-jene za Nacionalni park „Sutjeska“ koji je Zavodu ponovo dostavljen na usaglašavanje, sadrži zonaciju Investitora kome su dodijeljene koncesije za izgradnju malih hidro-elektrana. S tom zonacijom Zavod nije bio saglasan, jer je izgradnja malih hidroelektrana u suprotnosti sa odredbama članova 9, 10. i 11. Zakona o nacionalnim parkovima, kojima se zabranjuju aktivnosti koje:• u većini slučajeva ugorožavaju ravnotežu biljnog i životinjskog svijeta, prirodnih staništa, kulturne i pejsažne vrijednosti, a u svim slučajevima ugrožavaju hidrogeograf-ske i geomorfološke i geološke karakteristike područja,• pogoršavaju kvalitet voda, mijenjaju njihovu količinu, prostorni i vremenski raspored,

• mogu dovesti do sječe ili uništavanja drveća, žbunja i ostale vegetacije, osim sanitarnih sječa,• mogu dovesti do deponovanja građevinskog ili drugog otpada,• mogu uništiti prirodu, odnosno koje mogu ugroziti obilježja nacionalnog parka.

Pored toga, Nacionalni park „Sutejska“ je predložen na Tentetivnu listu za nominaciju Dinarskog krša za upis na UNESCO Listu svjetske baštine. Svakako bi realizacijom pro-jekta izgradnje malih hidroelektrana taj status bio doveden u pitanje, kao i članstvo NP „Sutejska“ u Evropark federaciji, a vjerovatno i status „Sutjeske“ kao nacionalnog parka.

Prijedlogom plana nisu uvaženi sljedeći ciljevi projektnog zadatka: • izrada plana u sadašnjim i proširenim granicama (nije definisao granice proširenja),• usaglašavanje plana sa dokumentima čija je izrada u toku (Dopuna Prostornog plana Republike Srpske)• sticanje uslova za uspostavljanje prekograničnog zaštićenog područja Durmitor – Kanjon Tare – Sutjeska.

* * *

Ono što je ponuđeno Prijedlogom plana može da ima dalekosežne posljedice po status NP „Sutjeska“ koji je pod zaštitom od sredine prošlog vijeka i predstavlja pravi dragulj na evropskom kontinentu, zbog čega je veoma važan član svih svjetskih i evropskih asocijacija.

Stoga, smatram potrebnim da se mišljenje o ponuđenim dokumentima zatraži od kompetentne i priznate naučne institucije, kao i pravnih eksperata.

Takođe smatram da je potrebno da se u proceduru dodjele koncesija ugradi prethodno mišljenje službi zaštite, jer bi se na taj način izbjegle situacije u kakvoj se danas nalazimo.

113

JelenaDuknicInstitut za biološka

istraživanja „Siniša

Stankovic“, Beograd

114

STUDENTICA DRUGE GODINE DOKTORSKIH STUDIJA U BEOGRADU, MODUL: ENTOMOLOGIJA, BIOLOŠKI FAKULTET. ISTRAŽIVAČICA PRIPAVNICA NA ODELJENJU ZA HIDROEKOLOGIJU I ZAŠTITU KOPNENIH VODA NA INSTI-TUTU ZA BIOLOŠKA ISTRAŽIVANJA “SINIŠA STANKOVIĆ”, BEOGRAD.

Tokom augusta 2014. godine, sprovedeno je istraživanje makrozoobentosa u rekama Sutjesci i Hrčavki. Istraživanje je podrazumevalo prikupljanje uzoraka, determinaciju i obradu materijala. Zabilježeno je nekoliko izuzetno retkih vrsta za područje Bosne i Hercegovine. Na osnovu obrađenog materijala može se sa sigurnošću reći da Sutjeska i Hrčavka pripadaju prvoj klasi kvaliteta voda, sa velikim specijskim diverzitetom makrozoobentosa.

Cilj istraživanja bio je popis vrsta beskičmenjaka koje naseljavaju navedene reke, odnosno vrsta koje za svoj habitat zahtevaju hladnu i brzu vodu. Ove vrste bi se našle na direktnom udaru kada su u pitanju negativne posledice koje bi sa sobom donela izgradnja hidrocentrala na Sutjesci i Hrčavki. Izgradnja hidro-elektrana dovela bi do promena u supstratu, količini i temperaturi vode, kao i povećanoj količini organskog opterećenja. Promena uslova sredine uslovila bi promenu u sastavu zajednica koje tu obitavaju, pre svega makrozoobentosa. Mnoge vrste bi nestale.

115

MAKROZOOBENTOS REKA SUTJESKE I HRČAVKE

.

KANJON RIJEKE HRČAVKE

116

NA OSNOVU REZULTATA ISTRAŽIVANJA KOJE JE SPROVEDENO NA POPRILIČNO MALOM PODRUČJU U AVGUSTU 2014 GODINE, MOŽE SE KONSTATOVATI DA REKE SUTJESKA I HRČAVKA PREDSTAVLJAJUVEOMA VAŽNO STANIŠTE KADA SU U PITANJU MAKROINVERTEBRATI NA PODRUČJU BIH.

117

Tekuće vode se karaketrišu kretanjem celokupne vodene mase od izvora ka ušću pod dejstvom sile Zemljine teže i nagiba terena, uz neprekidno mešanje vode. Ovo kretanje i mešanje vode ujednačava abiotičke ekološke faktore duž vertikalnog profila reka, pre svega brzotekućih planinskih potoka. Upravo iz ovih razloga, prisutnost određenog tipa biocenoze (zajednica) neraskidivo je vezana za konkretne us-love sredine koji vladaju u planinskim rekama i potocima. Na sastav, prostornu i vremensku dinamiku biocenoce utiče i kompleks abiotičkih faktora, izraženih kroz hidromorfološke i fizičko-hemijske odlike vodenih staništa. Oni podra-zumevaju: geografsku dužinu i širinu, nadmorsku visinu, nagib terena, brzinu toka, vodni režim, tip podloge, količinu svetlosti, temeperaturu vode, koncentraciju rastvorenih soli i gasova, pH...

Sa razvojem društva, vodeni tokovi bivaju izloženi antropogenom faktoru, koji je sve intenzivniji, usled ekspo-nencijalnog rasta ljudske populacije, ubrzane urbanizacije i industrijalizacije, i promene klime. Svojom aktivnošću, čovek je izmenio i uništio veliki deo vodenih tokova, čije se posledice osećaju na lokalnom, regionalnom i globalnom nivou. Narušavanje ravnoteže ekosistema dovodi do prom-ena u sastavu i strukturi biocenoza. Te promene najčešće re-zultiraju padom diverziteta. Dolazi i do izčezavanja vrsta čije ekološke valence imaju opseg koji ne odgovara izmenjenim ekološkim faktorima sredine. Usled postojanja upražnjene ekološke niše, naglo se povećava broj jedinki vrsta rezis-tentnih na novonastale uslove. Upravo zbog specifičnosti svakog organizma da naseljava određenu ekološku nišu, mnogi akvatični organizmi se mogu koristiti kao bioindika-tori stanja akvatičnih biotopa, čime se može vršiti biomoni-toring površinskih voda.

Makrozoobentos je ekološka grupa organizama koji veći deo životnog ciklusa ili čitav životni ciklus provodi na dnu vodenih ekosistema. Dug životni vek makroinvertebrata daje im prednost u odnosu na bentosne alge pri monitoringu, jer se mogu pratiti sve promene tokom dužeg vremenskog peri-oda. Prednost u odnosu na ribe stiču slabom pokretljivošću, kao i sedentarnošću a samim tim i nemogućnošću izbega-vanja zagađenja. Zahvaljujući ovoj njihovoj osobini lako se može pratiti uticaj zagađenja u prostoru.

Balkansko poluostrvo se smatra jednim od centara biodiverziteta Evrope i zapadnog Paleartika, odlikuje se i ve-likom heterogenosti i raznovrsnosti akvatičnih ekosistema. Zbog neprocenjivog značaja potrebno je istražiti što veći

broj područja. Mnoga područja, među kojima su planinski akvatični ekosistemi još uvek nisu dovoljno istražena. Izvori i izvorišta su refugijumi mnogih grupa beskičmenjaka. Potoci koji od njih otiču, predstavljaju (mikro)staništa sa specifičnim odlikama, koja su ujedno naseljena različitim grupama organizama.

Nacionalni park “Sutjeka” u Republici Srpskoj bogat je izvorima, potocima i rekama, pa će hidroekološka analiza reka Sutjeske, Perućice i Hrčavke dati nove informacije o biodiverzitetu akvatičnog biotopa dok će ekološka istraživanja ovakvih područja obezbediti podatke o kvalitetu vode, odrediti izvore zagađenja, napraviti katastar zagađivača, formirati studiju slučaja i mere zaštite. Predmet ovog istraživanja su uglavnom bili pripadnici makrozoo-bentosa, koji kao habitat zahtjevaju upravo ovakve tokove sa velikom količinom brze vode, kamenitom i šljunkovitom podlogom.

Tokom proučavanja faune dna reka Hrčavke i Sutjeske u avgustu 2014. godine prikupljeno je ukupano 53 taksona iz iz 14 taksonomskih grupa. Od ovih 53 taksona, 21 je determin-isano do nivoa vrste, 21 taksona do nivoa roda, 8 taksona do nivoa familije, dok jedinke 3 taksona u okviru familije Coleoptera, podreda Hydracarina i subklase Oligochaeta nisu determinisani.

U reci Hrčavki je tokom istaživanja detektovano prisustvo 13 grupa makrozoobentosa dok je u Sutjesci uočeno prisus-tvo 11 grupa. Ukoliko se posmatra broj taksona prisutnih unutar grupa može se primetiti da su Ephemeroptera, Plecoptera, Trichoptera, Coleoptera i Diptera raznovrsnije, s tim da je njihov diverztet nešto niži u reci Sutjesci. Kako je Hrčavka leva pritoka Sutjeske pretpostavlja se da se neki taksoni prisutni u Hrčavki koji nisu detektovani u Sutjesci mogu naći i u Sutjesci. Zato je neophodno prošititi istaživanje na čitav tok Sutjeske. Sa druge strane orografija kanjona Hrčavke je toliko specifična da predstavlja refugijume retkih i reliktnih vrsta kakve se samo na takvim terenima mogu naći. Ephemeroptera sa 18,18%, Trichoptera i Diptera sa po 15, 09% predstavljaju dominantne grupe što se tiče pro-centualne zastupljanosti beskičmenjačkih grupa u zajednici Hrčavke. U Sutjesci dominantne grupe sa po 20,69% čine Plecoptera i Trichoptera.

Zastupljenost insekatske komponete je bila preko 80% u obe reke od čega su najzastupljenije bile larve Plecoptera, Ephemeroptera i Trichoptera. Sve ovo ukazuje na vrlo visoki diverzitet ovih dveju reka i I (prvu) klasu što se tiče kvaliteta

118

vode. Situacija sa procentualnim učešćem taksona u gru-

pama makroinvertebrata nešto drugačija. Od 513 jedinki pronađenih u Hrčavki, čak 131 jedinka (25, 52%) pripada Chironomidama koje čine svega 2.27% ukupnog uzorka. Trichoptera sa 101 jedinkom (19,69%) su druge po broju taksona, a prate ih Oligochaeta sa 67 jedinkom (13,06%) i Plecoptera 65 (12,67%). Ukoliko se posmatra Sutjeska, od ukupno 152 jedinke, 40 jedinki (26,32%) pripada redu Plecoptera, a 39 (25,66%) redu Trichoptera koje obe čine po 20,69% ukupnog uzorka. Većina prisutnih vrsta su indikatori izrazito čistih voda, bogatih kiseonikom. Na osnovu sastava zajednica može se reći da je antropogeni uticaj na ove dve reke, a pre svega na Hrčavku, minimalan. Autopurifikaciona moć reka daleko premašuje impakt koji čovek trenutno ima na njih.

Vrste uočene tokom ovog istaživanja vezane su za specifine fizičko-hemijske uslove kakvi ovde vladaju kao i specifičnu tipologiju terena. Neke od vrsta kao što je Epeorus yugoslavicus Samal, 1935 su izrazito retke. Prisus-tvo ove vrste u kanjonu Hrčavke je prvi nalaz iste za BiH.

Na osnovu rezultata istraživanja koje je sprovedeno na poprilično malom području u avgustu 2014 godine, može se konstatovati da reke Sutjeska i Hrčavka predstavljaju veoma važno stanište kada su u pitanju makroinverte-brati na području BiH. Uočen je veliki broj vrsta. Skoro sve vrste zahtjevaju brze i buične potoke, uslovljene velikom količinom padavina i velikim nagibom terena. Takođe, neophodna im je odgovarajuća (često niža) temperatura vode koja je gotovo čitave godine konstantna (uz minimalna kolebanja).

Zbog svega navedenog bitno je preduzeti adekvatne mere u cilju pravovremene zaštite ovih reka. Porast vo-dostaja na Hrčavki i Sutjesci, zatim nagla povlačenja vode na određenim deonicama toka, uzrokovana izgradnjom hidroelektana, bi definitivno u velikoj meri narušila postojeće ekološke niše. Došlo bi do promena fizičko-hemijskog sastava vode i tipa supstrata. Kada su u pitanju bentosne zajednice koje naseljavaju ove tokove, nema sumnje da bi došlo do promena u njihovom sastavu i strukturi. Kolike će biti razmere negativnih posledica izazvanih izgradnjom hidroelektana, ne zna se, ali je sigurno da će prisustvo određenih retkih vrsta biti dovedeno u pitanje.

119

.

120

GORKA BRESINA (CLINOPODIUM THYMIFOLIUM = MICROMERIA THYMIFOLIA)

SUBENDEMIT BALKANSKOG POLUSTRVA SA DISJUNKCIJOM U MAĐARSKOJ. OVA AROMATIČNA BILJKA NASELJAVA KAMENITE PADINE I KREČNJAČKE STIJENE OD GORSKOG DO SUBALPIJSKOG REGIONA BALKANSKIH PLANINA.

121

122

Neka prava zadržana

Creative CommonsLicenca - Imenovanje - Nekomercijalno 2.5

Slobodno smijete:

umnožavati, distribuisati i javnosti saopštavati djelo prerađivati djelo

Pod sljedećim uslovima:

Imenovanje: morate priznati i označiti autorstvo djela na način kako je naznačio autor ili davatelj licence (ali ne način koji bi sugerisao da Vi ili Vaše korištenje njegova djela imate njegovu direktnu podršku). Nekomercijalno: ovo djelo ne smijete koristiti u komercijalne svrhe.

Od svakog od gornjih uslova moguće je odstupiti, ako dobijete dopuštenje nosioca autorskog prava.

123

124

WWW.CZZS.ORGWWW.ETNAR.NET

OVA BROŠURA JE IZRAĐENA UZ FINANSIJSKUPOMOĆ EVROPSKE UNIJE. ZA SADRŽAJ

OVE BROŠURE, ODGOVORNI SUISKLJUČIVO CENTAR ZA ŽIVOTNU SREDINU,TE ONA NE PREDSTAVLJA NUŽNO STAVOVE

EVROPSKE UNIJE.