Upload
others
View
2
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
23OgledaloDecembar 2007
K U L T U R N I @ I V O T ^ I K A G A
Predstava “Teslina pisma”, koja je jo{ uvek
na repertoaru pozori{ta “Timeline” u ^ikagu, imala je
i svoju pretpremijeru, u organizaciji Komiteta bratskih
gradova Beograd i ^ikago, za prijatelje i po{tovaoce
prave umetnosti i objektivne interpretacije umetni~ke
istine. Prema drami D`efrija Stenlija, a u re`iji Nika
Bolinga, videli smo zanimljivo ispri~anu pri~u o
Nikoli Tesli, Srbinu koji je “svetac elektriciteta”, ali i
kompleksno vidjenje sukoba na prostorima biv{e
Jugoslavije, pravednosti svetskih sila i li~nih drama
obi~nih ljudi. Ideje o ratu i miru, upotreba nauke u
humanitarne ili razaraju}e svrhe, ~ine ovu dramu
uzbudljivom, uz ve{to sklapanje kockica i otkrivanje
istina o geniju, ali i osvetljavanje srpsko-hrvatskih
odnosa iz krvavih devedesetih godina.
Publika je, ~ini se, od prve
re~enice osetila objektivnost teksta,
koji je premijerno izveden u Njujorku,
1999., ba{ kada smo bombardovani.
Tekst D`efrija Stenlija jeste najve}a
vrednost ove predstave, ali ni{ta manje
va`na nije ni odli~na re`ija Nika
Bolinga, kao i odigrane uloge izvrsnih
D`enet Urlik Bruks, Tien Doman,
D`oela Hafa I D`ejsona Karaseva.
Vodjeni ve{tom dramatur{kom rukom i
izuzetnim rediteljskim ume}em glumci
su skoro savr{eno “skinuli” likove
Srba, njihove manire, akcenat, mimiku
i gestikulaciju, {to je predstavu ~inilo jo{ autenti~nijom.
Predstava “Tesla’s letters” }e na sceni
“Timeline” pozori{ta bito do 23. decembra.
“Tesla’s letters” na ceni “Timeline” pozori{ta u ^ikagu
PPRRAAVVOO LLIICCEE IISSTTOORRIIJJEE
TO JE SAMO KRAJ SVETA
Na sceni [open pozori{ta u ^ikagu je pred-
stava “It’s Only the end of the World”(“To je samo
kraj sveta”), u izvodjenju pozori{ta T.U.T.A. i u re`iji
@eljka Djuki}a. Drama @an Lik Lagarsa, Francuza
koji je preminuo pre 12 godina, drugo je njegovo delo
koje Djuki} postavlja na scenu, ovo ~ak ~itavu sezonu
pre nego {to }e predstava biti igrana u Parizu.
Naizgled jednostavna pri~a, u kojoj na smrt
bolesni glavni junak, Luis, dolazi da svojoj porodici
saop{ti vest o skorom umiranju, hvata nas u svoj vrt-
log, iz koga izlazimo sa ose}anjem ve} vidjenog i
do`ivljenog, u na{im ili nekim drugim dragim
porodicama. Autor ve{to progovara o disfunkcionalnoj
porodici, problemati~nim rodbinskim odnosima,
sebi~nostima i strahovima Luisove majke, brata, ses-
tre i snahe i sudbinskom strahu glavnog junaka, koji
po sopstvenom priznanju ne umire od bolesti, ve} od
razo~arenja. Ali njegovu pri~u nema ko da ~uje.
Kao i mnogo
puta do sada Djuki}
pose`e za novim ele-
mentima u re`iji,
uvode}i video, na prav-
im i va`nim mestima,
nagla{avaju}i va`nost
monologa, od kojih je
uglavnom i sa~injena
predstava. Odli~na
ekipa glumaca suo~ila
se sa ozbiljnim problemi-
ma nesre}a, gor~ina, prekida komu-
nikacija. Ve{to su pokazali kako je
mogu}e da ~ak ni jezik, ni razgovor
ne poma`u u nastojanjima da budemo
iskreni sami prema sebi.
Luisa igra Kris Kantelmi, Suzanu
Alis Vedof, Entonija Endi Hager,
Ketrin Dzenifer Bajers i majku Kej
Ssmit. Kostime je i ovoga puta uradi-
la Nata{a Vu~urovi} Djuki},
scenografiju D`n Dalton, a video
Ratko Mom~ilovi}.
Predstava }e na sceni [open pozori{ta (1543
W Division Strreet, Chicago) biti do 22. decembra,
~etvrtkom, petkom i subotom od 8h uve~e i nedeljom
od 3h popodne.
@eljko \uki}
Lifeline u ^ikagu
Pred oko 200 ljubitelja klasi~ne muzike, u~enici Muzi~ke
{kole “Brilliant Stars Music Academy” odr`ali su fantasti~an koncert
u prelepom ambijentu jedne od sala ^ika{kog kulturnog centra. Na
inicijativu profesorke klavira Aleksandre Jovanovi}-Pe}anac, koja je
osniva~ {kole i Keti Fenslou, direktorke ~ika{ke kancelarije
“Lifeline”, sav prihod sa koncerta namenjen je ovoj humanitarnoj
organizaciji, za pomo} deci u Srbiji.
U izuzetno pa`ljivo biranom programu nastupilo je 25
muzi~ara, a izveli su dela Mocarta, Bramsa, ^ajkovskog, [opena,
Betovena, Rosinija, Baha. Posebno emotivan bio je nastup Sema
Kerstena, koji je kazivao svoju poemu i Konera Skota, mladog
pijaniste i kompozitora, koji je te ve~eri premijerno izveo svoje kom-
pozicije “Struggle I i II”, posve}ene nezbrinutoj deci u Srbiji.
Vrhunac ve~eri bio je nastup solistkinja Mile Koev i Mirjane
Divjakovi}, koje su u
pratnji Aleksandre
Jovanov i } -Pe} anac
izvele Glinkinu kom-
poziciju “Ne isku{avaj
me bez nu`de”, kao i
izvanredan Bahov kon-
cert, koji su svirali
Vera Stefanovi} i
Aleksander Silaris (vio-
line), Marija Bubanj
(viola) i Aleksandra
Jovanov i } -Pe} anac
(klavir).
“ Sre}na sam
{to je koncert nai{ao na
ovakav odziv publike,
jer nismo imali mnogo vremena da ga pripremimo. Polovinom avgus-
ta po~eli smo pripreme, svi u~enici su se veoma trudili, pa rezultat
nije izostao. U na{oj {koli ima vi{e od 50 studenata, medju njima i
dece sa prostora biv{e Jugoslavije, njih uvek dr`im kao malo zlato
i pru`am im izuzetnu pa`nju. Nastojim da decu nau~im da svojim
radom i anga`manom uti~u na promenu i ulep{anje sveta, u~imo ih
da veruju da svet mo`e biti bolji.Deca su dala i novac za ulaznice,
neki pun iznos, a neki samo deo, jer veruju u humanu misiju i `ele
da pomognu mali{anima u Srbiji. To su uglavnom Amerikanci, a
veliku podr{ku dali su i njihovi roditelji. To je dokaz da su mlade
generacije u stanju da naprave ~uda”- ka`e Aleksandra Jovanovi}-
Pe}anac.
Keti Fenslou, direktorka ~ika{ke kancelarije “Lifeline” ka`e
da }e nastojati da ovakvi koncerti postanu tradicionalni.
MUZIKOM DO DU[E
Nova premijera pozori{ta T.U.T.A
Aleksandra Jovanovi} - Pe}anac
i Keti Fenslou
25OgledaloDecembar 2007
F E L J T O N
Na{ mladi istori~ar Dejan Tani}
bavio se geneolo{kim poreklom cara
Ivana Groznog i utvrdio da je car imao
srpske pretke po trostrukoj liniji. Po
mu{koj liniji, „baba po ocu Ivana
Groznog, Sofija Paleolog, bila je ~uku-
nunuka despota Dejana i Teodore
Nemanji}, sestra cara Du{ana”. A
„posredno preko Nemanji}a, Ivan Grozni
se geneolo{ki mo`e povezati i sa
Lazarevi}ima-Brankovi}ima, jer je
kneginja Milica (u mona{tvu Evgenija),
supruga kneza Lazara, bila k}er kneza
Vratka, praunuka velikog kneza (i dukl-
janskog kralja do 1208) Vukana, ro|enog
brata kralja Stefana Nemanji}a
Prvoven~anog”.
Njegova baba po majci bila je
Srpkinja, Ana Jak{i}, „k}er vojvode Stefana
Jak{i}a, koji se nalazio u slu`bi ma|arskog
kralja Matije Korvina, a unuka vojvode
Jak{e, rodona~elnika ove znamenite srpske
porodice”.
Ana Glinski (Jak{i}) imala je i
veoma zna~ajnu ulogu u vaspitanju malog
Ivana Vasiljevi~a. Po{to je on rano ostao
bez oba roditelja, Jelene i Vasilija, brigu o
njemu preuzela je baba po majci i ona ga
je, sasvim je izvesno, upoznala sa srpskom
tradicijom.
”Iako, po merilima modernog
doba, car Ivan Grozni nije dugo `iveo -
svega 54 godine - od svih careva on je
najdu`e vladao - 37 godina (1547-1584).
Njegova ambicija bila je da od Rusije
stvori najmo}niju dr`avu u Evropi, i u
tome je uspeo...”, pi{e Dejan Tani}.
BABIN UNUK - CAR
Ivan Vasiljevi~ ^etvrti nije jedini u
ruskoj istoriji koji nosi nadimak Grozni.
Tako su zvali i njegovog dedu velikog
kneza Ivana Tre}eg, pa je mo`da Ivan
Grozni svoj nadimak stekao pre nasle|em,
nego {to ga je zaslu`io svojom surovo{}u.
Sve do 1917. godine na grob Ivanov u
Kremlju dolazili su obi~ni ruski ljudi, sim-
boli~no mole}i za pomo} i pravednu pre-
sudu.
Neguju}i tradicije slavne srpske
pro{losti, Ana Jak{i} Glinska unela je u
Ruski dvor, a preko njega i u ~itavo carst-
vo, kult srpskog svetitelja Save Nemanji}a.
Od izuzetnog zna~aja bila je ~injenica da je
ruski car Ivan IV Grozni, me|u ~ijim prec-
ima su se nalazili pripadnici srpskih
vlastelinskih porodica Dejanovi}a i Jak{i}a,
prihvatio kult Svetog Save, uzimaju}i ga za
li~ni uzor. U njegovo vreme nastao je
„Letopisni licevoj svod”, najve}i knji`evni
poduhvat u Rusiji 16. veka. U ovoj
sveop{toj istoriji, na 61 listu sa 122 mini-
jature i sa oko 250 malih slika, prati se
pri~a o velikom srpskom svetitelju. U
Letopisu su sadr`ana `itija i drugih srpskih
svetitelja. Koliko je bio razvijen kult srp-
skih svetitelja na ruskom dvoru svedo~i i
podatak da su po nalogu cara Ivana IV
Groznog u Arhangelskom saboru
moskovskog Kremlja `ivopisana ~etiri lika
koja ne pripadaju krugu ruskih vladara.
Pored vizantijskog cara Mihaila VIII
Paleologa, prikazani su i likovi Simeona -
Stefana Nemanje, Svetog Save i kneza
Lazara.
Car Ivan je u mnogim prilikama
potvrdio svoju naklonost prema Srbima.
Posebno su zanimljivi njegovi odnosi sa
hilandarskim bratstvom, a prvi njegov sus-
ret sa svetogorskim monasima dogodio se
1550. godine. „Tada su u Moskvu stigli
iguman hilandarski Pajsije i jo{ trojica
monaha. Oni su molili cara Ivana da ih
uzme u za{titu od Turaka i zaustavi oti-
manje manastirske imovine.”
Car Ivan Grozni je odmah posle
ove posete, zbog Hilandara i ruskog man-
astira sv. Pantelejmona, uputio pismo
Sulejmanu Veli~anstvenom, u kojem je
od turskog sultana tra`io da uzme u
za{titu ova dva manastira. To je bio prvi
diplomatski kontakt dve sile na ovom
nivou.
[est godina kasnije hilandarsko
bratstvo zatra`ilo je novu pomo} od cara
Ivana Groznog. Njihovi izaslanici, koji su
do{li u Moskvu, „bili su bogato darivani
crkvenim ode`dama, ikonama, knjigama i
novcem. Car je poklonio Hilandaru 300
rubalja, a carev brat knez Jurij Vasiljevi~
50 rubalja”.
I narednih godina, sve do pred
Ivanovu smrt, Hilandar }e redovno dobijati
pomo} od cara Ivana Groznog.
PODVORJE
MANASTIRA HILANDAR
U Moskvi je od vremena cara
Ivana Groznog, pa do po~etka 19. veka,
postojalo Podvorje manastira Hilandara.
Zatim, od 1874. godine do Oktobarske rev-
olucije delovalo je Srpsko podvorje uz
blagoslov mitropolita Mihaila. Hram
Podvorja svetog Kira i Jovana i Svetog
Save, arhiepiskopa srpskog, sa samom
zgradom Podvorja darovao je Srbima sam
car. Crkva se nalazila u predgra|u
Soljanka, a projektovao je arhitekt K.
Bjankom 1768. u Vreme Katarine II.
Srpska crkva je osve{tena 30.
novembra 1874. a ceremoniji su prisustvo-
vali lideri srpsko-ruskih veza S. M.
Solovljev, rektor Moskovskog univerziteta,
M. P. Pogodin, predsednik Slovenskog
komiteta i protojerej A. M. Ivancev.
Hram je bio mesto okupljanja
svih Srba sa Balkana, a u njemu su bile
sklonjene skupocene ikone iz crnogorskih
crkava. Srbi i Rusi okupljeni oko crkve
pru`ali su veliku humanitarnu pomo} naro-
du u otad`bini.
Na dan pobede nad Turcima, 5.
novembra 1878. u hramu Svetog Kira i
Jovana, odr`ana je sve~ana liturgija i
osve{tan novi ikonostas. Crkva je ujedno
bila i uto~i{te mitropolita Mihaila, koji je
napustio Srbiju i u njoj `iveo sve do 1889.
kada ga je kralj Aleksandar vratio u
Beograd. Mitropolit je u Moskvi dobio
visoka odlikovanja, a bio je i ~lan
Moskovske duhovne akademije i
Moskovskog univerziteta.
Bolj{evici su ovu srpsku crkvu
sru{ili 1933. godine. Dogovor o njegovom
obnavljanju, postignut 1948. godine,
izme|u patrijarha srpskog Gavrila i ruskog
Aleksija I, nije ostvaren zbog burnih poli-
ti~kih doga|aja posle Rezolucije
Informbiroa.
Hram apostola Petra i Pavla pos-
toji od 1625, dok je sada{nji kameni
hram sagra|en 1700. u stilu "moskovskog
baroka". Hram nikad nisu zatvarali, ~ak
ni u vreme SSSR. Sve{teni sinod Ruske
pravoslavne crkve je 28. decembra 1999.
godine doneo odluku da se u Moskvi, pri
hramu Svetih apostola Petra i Pavla, kod
Jauzkih vrata, obnovi podvorje Srpske
pravoslavne crkve pri patrijarhu
moskovskom i sve Rusije. Ovom
odlukom krunisani su vi{edecenijski
napori jerarhije dveju crkava da se i na
ovaj na~in u~vrste veze izme|u jed-
novernih i bratskih naroda. Po~etkom
2000, hram je bio predat Srpskoj patri-
jar{iji, u kome je 21.8.2000. g. slu`io
liturgiju srpski patrijarh Pavle.
Nastojatelj podvorja Srpske
pravoslavne crkve u Moskvi, arhimandrit
Antonije (Panteli}), izabran je za vikara
patrijarhu srpskom sa titulom episkopa
moravi~kog, s tim da i dalje obavlja
du`nost nastojatelja moskovskog podvorja.
NASTAVI]E SE
SRBI U RUSIJI 2. PI[E: DU[AN LOPU[INA
VEL IKO SRPSKO OTO^ESTVO
Ve} vekovima istori~ari korene srpskog naroda tra`e na prostorima nekada{nje i dana{nje Rusije i Ukraajine. Srbi su kao pleme slovenskog naroda
`iveli severoisto~no iza Karpata. Kada su se prvi put tamoo vratili osnovali su dva svoja grada. U me|uvremenu Srbi i dalje osvajaju Rusiju
Ivan Grozni sa sinom Ivanom,
16. novembra 1581.