1

BORBE ZA TRAVNIK U LISTOPADU 1944.

Stipo Pilić – Blanka Matković U članku se analiziraju borbe za Travnik i njegovo zauzeće 22. listopada 1944. g. te žrtve koje su pritom stradale, a njihova su imena dosad uglavnom bila nepoznata. U prvom dijelu se ukazuje na važnost i značenje Travnika, te borbe koje se vode oko i za njega tijekom Drugoga svjetskoga rata. U drugom dijelu predstavljeni su dokumenti s popisima nestalih i poginulih tijekom bitke za Travnik od 20-24. listopada 1944. g. Ti izvori otkrivaju imena 39 nestalih i 33 poginula pripadnika V. stajaće djelatne bojne I. ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga, o kojoj se u hrvatskoj historiografiji gotovo ništa ne zna. U trećem, posljednjem dijelu, pokušavaju se otkriti stratišta i grobišta žrtava radi dostojnog obilježavanja tih mjesta, te identificirati počinitelje tih zločina. Ključne riječi: Travnik, Bugojno, Drugi svjetski rat, završne operacije, poginuli, nestali, ratni zločini

Uvod Travnik je nastao u srednjem dijelu uske doline rijeke Lašve, u koju se ulijevaju dvije Lašve: Komarska (Komaršica) koja izvire ispod istomene planine i Karaulske Lašve koja dotiče ispod planine Radalj, a ulijeva se istočno u rijeku Bosnu, kao njezin lijevi pritok kod sela Janjića, u blizini željezničke postaje Lašva1. Dolinom Komarske Lašve Travnik održava vezu s Uskopljem, odnosno Donjim Vakufom, a preko njega na jug s Bugojnom. Dalje preko Prozora veze idu prema dolini Neretve, a preko Kupreških vrata prema Srednjoj Dalmaciji i Splitu. Grad se nalazi na 45. stupnju sjeverne geografske širine i 18. stupnju istočne geografske dužine, između rijeka Vrbasa i Bosne, okružen planinama: na sjeveru Vlašić (1919 m), Ranče (1473 m) i Galica (1627 m), na zapadu Dnolučka planina (1347 m), Radalj (1388 m) i Komar (1510 m), na jugu Mravinac, pa Vilenica (1235 m), Kruščica (1850 m) i Radovan (1485 m), a u blizini je i jedna od središnje položenih i najviših planina Bosne i Hercegovine, Vranica, visoka 2110 m. Sam se Travnik nalazi na nadmorskoj visini od 510 m. Zapadno od grada, između planine Radalja na sjeveru i Komara na jugu, nalazi se najznačajnija i najlakša prirodna prometna veza između dolina rijeke Bosne i Vrbasa, preko prijevoja Komar (927 m) gdje je uspostavljena željeznička veza i cesta prema dolini Vrbasa i dalje prema zapadnim dijelovima Bosne. Prema istoku dolina Lašve se širi i tvori ravno i plodno Travničko polje, koje završava na njezinom ušću u rijeku Bosnu. Značaj Travnika određen je njegovim položajem u središnjem dijelu Bosne i

1 Janko Duić, Planine i planinarstvo u Srednjoj Bosni, Zagreb, 2008., str. 41; Vjenceslav Topalović, Srednja Bosna ne zaboravimo hrvatske žrtve 1941.- 45./1991.-95., (dalje Srednja Bosna) Zagreb, 2001, str. 82. Ladislav Z. Fišić, Korijeni i život, Povijest župe Dolac s osvrtom na ostale župe Lašvanske doline, Sarajevo – Zagreb, 2004. g., str. 98.

2

Hercegovine, između jezgre srednjovjekovne bosanske države i njezinoga širenja u XIV. i XV. stoljeću prema zapadu – prostoru Povrbasja i Pounja. Travnik se u izvorima prvi put spominje 1423. g. u ugovoru Tvrtka II. Tvrtkovića i mletačkoga dužda Moceniga pod imenom TRAVNICH2. Grad uskoro potpada pod osmansku vlast te postaje važno polazište osvajanja zapadnih dijelova bosanske države i prodora prema Hrvatskoj. Poslije Velikog oslobodilačkoga rata 1699. g. Travnik postaje središte vezira – upravitelja čitave Bosne, što ostaje sve do 1850. g. Slabljenje osmanske središnje vlasti i propadanje Osmanskoga Carstva popraćeno je i padom važnosti ovog grada. Osmansko razdoblje okončano je okupacijom Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske, a potom i aneksijom 1908. g. U tom se razdoblju i gradi uskotračna željeznička pruga koja povezuje Travnik s Donjim Vakufom, Jajcem, Ključem, Bosanskim Petrovcem, Drvarom i Ličkom Kaldrmom. Riječ je o najvažnijoj prometnoj vezi Sjeverozapadne Bosne, poznate i pod pojmom Bosanska Krajina, oko koje će i zbog koje će se odvijati veliki niz zbivanja i događaja Drugoga svjetskog rata. Poslije Prvoga svjetskog rata Travnik ulazi u sastav Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije do osvajanja od Njemačke 1941. g. i nastanka Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941. g. U međuratnom razdoblju Travnik postaje sjedištem kotara, a nakon uspostave NDH sjedištem novouspostavljene velike župe Lašva – Glaž3 što će ostati do kraja rata. U gradu se također nalazilo i popunidbeno zapovjedništvo, što ukazuje na njegov vojni značaj.

Travnik u Drugom svjetskom ratu i pripreme za napad na grad Invaziju Njemačke 6. travnja 1941. g. spremno su dočekali pripadnici Ustaškog pokreta koji su već 8. travnja počeli razoružavati postrojbe kraljevske vojske i organizirati se u rojeve. 17. travnja u Travnik ulaze postrojbe 2. armije Wehrmachta. Napadi postrojbi Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP-a) na Travnik su kasnili, iako su pripreme komunista za ustanak pod rukovodstvom Ilije Slavnića započele 7. kolovoza 1941. na visoravni Vlašića, u Petrovom Polju. Sredinom prosinca napadnuti su Gornji Korićani (Baltići) prilikom čega je ubijeno 14 pripadnika ustaške milicije, a 47 zarobljenih strijeljano4. Veći dio planinskih dijelova Radalja, Komara i Vlašića nalazit će se do kraja rata pod nadzorom raznih odmetničkih vojski.

2 Srednja Bosna, str. 279. 3 Rafael Landikušić, Priručnik o političkoj i sudbenoj podjeli Nezavisne Države Hrvatske, Zagreb, 1942. g., str. 17 i 29-56; Srednja Bosna, str. 81-82; Popis imena mjesta u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Zagreb, 1942. g., (dalje Popis), str. 544-545. Veliku župu Lašva – Glaž činilo je 5 kotareva: Fojnica, Travnik, Visoko, Zenica i Žepče i grad Travnik. Kotar Fojnica se dijelio na općine: Brestovsko (sjedište Gromiljak), Busovača, Fojnica, Kiseljak i Kreševo. Kotar Travnik činile su općine: Bila (sjedište Guča Gora), Bučići (sjedište Stojkovići), Turbe i Vitez. U kotaru Visoko su bile općine: Gračanica (sjedište Veliko Čajno), Kvalupi (sjedište Čifluk), Kraljeva Sutjeska, Mokronoge (sjedište Donje Moštre), Planina ( sjedište Kovačići-Okruglica), Podgora (sjedište Župča), Vareš, Visoko, Zgošće (sjedište Kakanj-Majdan). U kotaru Zenica su bile općine: Brnjic (sjedište Seoci – Vrpolje), Gornja Zenica (sjedište Zenica), Grahovica (sjedište Nemila), Stranjani (sjedište Podbrežje-Strankosi), Vraca i Zenica. Kotar Žepče su činile općine: Novi Šeher, Vozuća (sjedište Gare), Zavidovići i Žepče. 4 HR-HDA-1197, Oružničko krilno zapovjedništvo Dubrovnik, kut.1, tek. br. 388, 22. 12. 1941. g.; Srednja Bosna, str. 90.; Žrtve Drugoga svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata na području župa Dobretići,

3

Sve do dolaska 5. crnogorske brigade u srpnju 1942. g. na ovom će prostoru zajednički djelovati četnici i partizani. Dolaskom ove brigade stvara se velika prevaga u korist NOP-a, čije postrojbe pod zapovjedništvom Save Kovačevića između srpnja i listopada 1942. izvode veći broj važnijih akcija, popraćenih likvidacijama zarobljenih pripadnika oružanih snaga NDH. Jedna od najkrvavijih svakako je napad na selo Bistru 29. kolovoza 1942. g. u kojem su pripadnici 5. crnogorske brigade strijeljali 79 zarobljenih hrvatskih vojnika5. Od studenog 1942. g. prostor Vlašića, Komara i Radalja kontrolira 3. krajiška proleterska divizija, a u prosincu se oko Novog Travnika smješta 1. dalmatinska brigada. 26. 12. 1942. g. 3. proleterska divizija će zauzeti Turbe i pri tome pored ljudskih žrtava nanijeti i velike materijalne štete od kojih se ovo naselje više nije oporavilo. Isto će naselje partizani ponovo osvojiti 12. 1. 1943. g6. Postupno jačanje postrojbi NOP-a oko područja Travnika zbiva se nakon 25. kolovoza 1943. kada postrojbe 1. proleterske i 5. divizije zauzimaju Bugojno7 koje je branilo svega oko 1200 ustaša8 i domaće seoske milicije. Dio pripadnika oružanih snaga NDH, koji nije izginuo, bio ranjen ili zarobljen, smjestio se u Travniku i tamo uključio u obranu grada kao V. stajaća djelatna bojna I. Ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga. Prvi, i to neuspješni, napad na Travnik izvela je Prva proleterska udarna divizija9 polovicom listopada 1943. g. Ubrzo je uslijedio drugi napad krajem studenoga 1943. g. u kojem su Prvoj proleterskoj diviziji pomagali i dijelovi Šeste ličke divizije10, no ponovo bez uspjeha. Nakon toga nastupa gotovo jednogodišnja stanka zbog okolnosti koje nisu omogućavale napad na grad. Napadi koji će uslijediti posljedica su novih prilika i odnosa na širem, europskom i užem, bosansko-hercegovačkom i jugoslavenskom prostoru. U međuvremenu, Josip Broz Tito je sa Saveznicima, prvo sa Staljinom, a potom i W. R. Churchilom na međunarodnom planu dogovorio daljnje djelovanje na tom prostoru, ali i pozicionirao svoje mjesto i značenje svoga Pokreta. Na domaćem terenu veliki značaj je imao neuspjeh u napadu na Banja Luku u rujnu 1944. g.11. Od kolovoza 1944. g. NOP određuje tri osnovna pravca svojih vojnih djelovanja:

a) jadranski pravac koji se oslanjao na snage Saveznika i to Ujedinjenog

Jajce, Korićani, Ključ, Liskovica, Podmilačje i Varcar Vakuf – Mrkonjić Grad, Nova Bila, 2009. g., str. 75-89. 5 Srednja Bosna, str. 92. 6 Isto, str. 93. 7 M. Hotić, Ratna hronika Bugojna, Bugojno, 1969., str. 51.; Vojna enciklopedija, (dalje V.E.), Beograd, 1971.g. sv.2, str. 111. 8 Davor Marijan, Ustaške vojne postrojbe 1941.- 1945. (dalje: Ustaške vojne postrojbe ), magistarski rad, Zagreb, 2004., str.28-29 i 32-33. U Bugojnu je od 15. prosinca 1942. g. do 10. kolovoza 1943. g. smješten V. stajaći djelatni zdrug koji se tada premješta u Livno. Iako su u Bugojnu ostale vojne snage NDH-a, odlaskom zapovjedništva i većine Zdruga znatno je opala vojna obrambena moć Bugojna, što će se vidjeti prilikom skorog zauzimanja ovog grada po NOP-u. 9 Osnovana je 01. studenoga 1942. g., kada su u njen sastav ušle: Prva proleterska, Treća krajiška i Treća sandžačka brigada. V.E., sv. 2, str. 479; Milan Inđić, Borbe za Travnik, (dalje Borbe za Travnik) Beograd, 1979. g., str. 9, bilj. 1. 10 Osnovana je 22. studenoga 1942. g. od Prve, Druge i Devete udarne brigade. V.E., sv. 2, str. 479. 11Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu (dalje Zbornik NOR-a), t. IV., knj. 29, dok. 80, str.352-364; dok. 108, str. 449-453.

4

Kraljevstva i SAD-e; b) podunavsko - panonski pravac gdje su se postrojbe oslanjale i usklađivale s Crvenom armijom i postrojbama kojima rukovodi SSSR; c) unutršnji, planinski bosansko-hercegovački pravac koji bi trebao spajati gornja dva pravca. Na vojno-političku situaciju u Srednjoj Bosni svakako je utjecalo i kretanje postrojbi njemačke Grupe armija E koje su se iz Grčke povlačile jedinim mogućim pravcem, dolinom rijeke Bosne, u kojoj je strateški ključ bio upravo Travnik. Radi boljeg razumijevanja vojne situacije na širem području Travnika, potrebno je analizirati događaje na prostoru dolina rijeka Vrbas, Lašva i Bosna od ljeta 1944. g. do listopada iste godine. Poslije neuspjeha u desantu na Drvar, izvršenom 25. svibnja 1944. (operacija Rösselsprung12), njemačke se snage povlače prema zapadu i dolini rijeke Bosne s osnovnim ciljem čuvanja jedine preostale komunikacije za izvlačenje Grupe armija E iz Grčke. Na taj način veliki prostori ostaju nebranjeni ili branjeni s nedovoljnim brojem oružanih snaga NDH. Stoga NOVJ kreće u protunapad s osnovnim ciljem zauzimanja gornje doline rijeke Vrbas i nastojanjem da u daljnjim operacijama osvoji strateški važan spojni prostor između dolina Vrbasa, Bosne i Neretve i tako presiječe NDH-a snage, a spoji vlastite. Daljnjim napredovanjem i udarom na željezničku prugu Višegrad – Sarajevo – Brod prekinuo bi se povratak njemačkih vojnika i njihovo eventualno angažiranje na drugim prostorima i bojištima. Travnik je već u lipnju 1944. g. opkoljen sa zapada, sjevera i sjeveroistoka, a slobodan je samo pravac prema ušću Lašve u Bosnu. Izvješća Ministarstva oružanih snaga NDH-a govore o borbama i čišćenju terena južno od Travnika do Vranice te istočno do prijevoja Komara13. Zauzimanje Gornjeg Povrbasja počinje osvajanjem Gornjeg Vakufa (Uskoplja). Prema općoj bojnoj relaciji Zapovjedništva Brzog zdruga o borbama postrojbi u srpnju, posada koja je branila grad povukla se probojem obruča na sjeverozapadu grada i krenula prema Bugojnu u popodnevnim satima 28. srpnja 1944. g.14 Grad je zauzela 7. krajiška brigada15 koja će nastaviti djelovati prema planinskom masivu Vranice, jugozapadno i južno od Travnika te će u napadu 20.-22. listopada biti jedna od najznačajnijih postrojbi. U kolovozu dolazi do zastoja napadačkih akcija NOVJ-e, no operacije se intenziviraju početkom rujna. 6. rujna 1944. osvojeni su Kreševo16, grad zapadno od Sarajeva i sjeverno od prijevoja Ivan-sedla, te Fojnica17, smještena južno od Travnika. S istoka djeluje Visočko-fojnički partizanski odred koji zauzima Kakanj te izvodi niz akcija kojima prekida promet na pruzi Travnik – Lašva i Sarajevo – Zenica, stvarajući tako

12 Opširnije o ovoj operaciji vidjeti web stranice http://en.wikipedia.org/wiki/Operation_R%C3%B6sselsprung_%281944%29, http://en.wikipedia.org/wiki/Raid_on_Drvar, http://www.blog.hr/print/id/1624926019/operacija-rsselsprung-1944.html. 13 Zbornik NOR-a, t.IV., knj. 26, dok.145-151, str.549-565. 14 Zbornik NOR-a, t.IV., knj.27., dok.182, str.720.-724; knj.28, dok.129, str.532-535. 15 Sedma krajiška brigada, zbornik sjećanja, Beograd, 1987, str. 337-340 16 Zbornik NOR-a, t.IV., knj.29, dok.50, str. 218. bilj. 9. Kreševo je zauzeo 3. bataljun 9. brigade 10. divizije. 17 Isto, dok.50, str. 218, bilj.8. Fojnicu su zauzeli dijelovi 10. divizije.

5

nesigurnost i strah18. Konačno, 9. rujna 1944. g. 4. bataljun 7. krajiške brigade 10. divizije ulazi u Bugojno, koji su branile manje oružane snage NDH-a19. Time je stavljena pod nadzor NOP-a gornja dolina Vrbasa. Zauzimanjem prostora zapadno i većim dijelom južno od Travnika, za osvajanje istoga potrebno je bilo nastaviti s daljnjim napadima kako bi se grad našao u okruženju i na taj način bio što lakše osvojen. Stoga postrojbe NOVJ 13. rujna osvajaju Busovaču iz koje se posada povlači u Vitez20, a u daljnjem pokušaju protunapada, jake snage NOVJ-e napadaju Vitez i njegova posada se povlači u Travnik21. Istog je dana 4. bataljun 7. brigade 10 divizije ponovo osvojio najznačajniju stratešku točku na zapadu – naselje Turbe22, koje je branila 3. satnija V. bojne. U tim su borbama postrojbe NOVJ-e imale i podršku zrakoplovstva. Stavljanjem Travnika u poluokruženje ostvareni su preduvjeti za uspješan napad na sam grad.

Napad na Travnik krajem rujna i po četkom listopada 1944. U borbama koje su vođene tijekom rujna 1944. postrojbe 10. divizije NOVJ-e ostvarile su značajne rezultate, te su se približile samom gradu i njegovim predgrađima. Situaciju je dodatno otežala činjenica da su postrojbe iste divizije znatno suzile moguću odstupnicu postrojbama oružanih snaga NDH. Obrambeni sustav grada naročito je oslabljen odlaskom njemačkih vojnih postrojbi23, uzrokovanim povlačenjem njemačke Grupe armija E i njihovim osiguranjem u Istočnoj i Srednjoj Bosni. Inđić, naprotiv, navodi kako su se vojne snage u Travniku stalno povećavale od 1942. g. kada je u grad došla Zagrebačka domobranska konjička pukovnija s oko 2000 vojnika do čak 2600 vojnika 1944. g.24 Isti autor također ističe da se ondje krajem rujna i početkom listopada 1944. nalaze ostaci 29. ustaške bojne iz Bugojna, uključeni u Petu ustašku bojnu Prvog ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga, te navodi i posadu od 40 Nijemaca25, što Topalović i drugi izvori negiraju26. „Zapovijest“ za napad na Travnik, s rasporedom postrojbi NOVJ-e i obrane Travnika, izdao je Štab 7. krajiške Narodnooslobodilačke udarne brigade27 28. rujna 1944. g. U podacima o neprijatelju navodi se oko 1400 vojnika, odnosno najviše 1500 vojnika28. Slične podatke navodi i Vjekoslav Vrančić29. Doda li se ovome i još oko 18 Isto, dok. 144, str. 604-611. 19 Isto, dok. 165, str. 706-706, bilj. 5, str.707. Mesud Hotić u knjizi „Ratna hronika Bugojna“ (Bugojno, 1969. g., str. 65) navodi kako su Bugojno tada branile „neznatne ustaške snage.“ U Zborniku NOR-a, dok 172, str. 721 navedene su snage koje su branile Bugojno. 20 Isto, dok. 166, str. 708, bilj. 3. Busovaču su zauzeli 1 i 4. bataljun 9. brigade 10. divizije. 21 Isto, str. 708-709, bilj. 4. i str. 709, bilj. 5. Navodi se da je „1. sat V. djelatne ustaške bojne 13. rujna na juriš zauzele uzvisine koje dominiraju nad samim mjestom“. 22 Isto, dok. 168, str. 713-714, bilj. 5, str. 714. Turbe je branila 3. sat V. bojne I. stajaćeg djelatnog sdruga. Prema izvorima NOP-a, tom je prilikom poginulo 5, ranjeno 12, a zarobljen 1 pripadnik bojne. 23 Srednja Bosna, str. 97. Topalović navodi kako su se njemačke snage povukle 8. rujna, a grad je branila jedna domobranska bojna i jake ustaške postrojbe. 24 Borbe za Travnik, str.14. 25 Isto, str. 15. 26 Srednja Bosna, str. 97. Autor navodi da su se još 8. rujna 1944. g. iz Travnika povukle sve postrojbe Nijemaca. Vrančić kaže kako ne samo da nisu dali pomoć u ljudstvu, nego su uskratili i pomoć u streljivu. Vjekoslav Vrančić, U službi Domovine (dalje U službi domovine), Washington, 2007. g., str. 325-332. 27 Zbornik NOR-a, t. IV. knj. 29, dok.126, str. 499-506. 28 Isto, dok. 126, str. 500-501, bilj. 4. Navodi se 350 ustaša (Kupreške bojne), 450 novomobiliziranih ustaša, 500 domobrana i oko 120 pripadnika policije i žandarmerije.

6

400 pripadnika V. bojne u donjoj dolini Lašve, najveći mogući broj oružanih snaga NDH je iznosio oko 2000 vojnika. Odluka o napadu čini se da je ubrzana predajom čitave bojne Zagrebačke domobranske konjičke pukovnije na čelu sa zapovjednikom Kumpom, koja je s časnicima i dočasnicima brojila 270 vojnika30. Grad i okolicu napada kompletna 10. divizija s Jajačkim i Travničkim Narodnooslobodilačkim partizanskim odredom (NOPO) s preko 5000 vojnika31. Glavni smjerovi napada, u realizaciji 7. krajiške brigade32, išli su s južne i istočne strane, a demonstrativni sa sjevera33. Grad je napadnut 30. rujna u 18 sati po cijeloj crti obrane od ušća Lašve do njegovih zapadnih prilaza34. Treći bataljun je izvanrednim manevrom uspio zauzeti nekoliko bunkera u zapadnom dijelu grada, ali se zbog zakašnjelog ulaska u borbu bataljuna 9. brigade iz rezerve, 7. brigada morala povući35 sa znatnim gubicima. Prema opisu ovih borbi čini se kao da su one trajale samo jednu noć, odnosno zadnji dan rujna i prvi dan listopada. U objavljenim izvorima ustanova NDH-a, točnije Ministarstva obrane, uopće nema spomena borbi u Travniku 30. rujna i 1. listopada36 O ovome napadu sačuvano je svjedočenje tadašnjeg ministra za obrt, veleobrt i trgovinu Vjekoslava Vrančića koji je tih dana boravio u Travniku. Na putu za Travnik svratio je u Zenicu i ondje 29. listopada 1944. g. razgovarao sa zapovjednikom njemačkih snaga pukovnikom Schellom koji mu je izjavio da je Travnik već dva dana opkoljen i ići u Travnik znači „i ći u susret smrti“37. Ni brzoglasna se veza nije lako uspostavljala, pa su tek u zoru uspjeli dobiti zapovjednika obrane Travnika Eduarda Bonu Bunića i s njim dogovoriti način dolaska u grad posebnim oklopnim vlakom. Put je vremenski potrajao, no naposlijetku su oklopnim vlakom uspjeli ući u dio područja na istoku grada gdje su vođene borbe38. Vrančić je obišao vojnike i počasnu postrojbu koja ih je dočekala, a potom dobio i izvješće o stanju obrane. Prema njegovom sjećanju, u noći 30. 9./1. 10. u partizanske ruke su pali svi bunkeri na južnoj i jugozapadnoj strani Vilenice, točnije njih 12 od njih ukupno 26 izgrađenih za obranu Travnika. Borbe su se već vodile u gradu oko Tvornice duhana39. Postrojbe NDH su u jutarnjim satima izvršile protuudar. Nijemci su se već pomirili s gubitkom Travnika, te su, usprkos traženjima hrvatske strane, odbili isporučiti dodatne količine streljiva40. Branitelji na čelu sa svojim zapovjednikom bili su odlučni grad braniti do posljednjega. Zanimljiv je Vrančićev razgovor s jednim ustašom iz Kupresa u trenutku kada je ovaj istog jutra došao u Zapovjedništvo po zapovjedi. Kako je bio sav prljav od borbi, ali i bez ikakve obuće na nogama koje su bile umotane u neke krpe svezane debljim koncem, istome je Vrančić dobacio kako nema opanaka. Na to mu je vojnik uzvratio: „Poderale se cipele gospodine, u borbama. Ali lahko je za cipele. Ako 29 U službi domovine, str. 327. Autor navodi 800 domobrana i 400 ustaša. S druge strane pretpostavlja kako NOP raspolaže s oko 2000 ljudi koji napadaju grad. 30 Borbe za Travnik, str. 65. 31 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 30, dok. 4, tablica i preslik originala s brojnim stanjem 5. Korpusa. 32 Isto, str. 503-504 33 Borbe za Travnik, str. 65, shema na str. 66.; Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 30, dok. 37, str. 202-205. 34 Borbe za Travnik, str. 67. 35 Isto, str.70-73. 36 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok. 175, str. 854. 37 U službi domovine, str. 326. 38 Isto, str. 326. 39 isto, str. 328. 40 Isto, str. 329.

7

bude Države Hrvatske bit će i cipela, ako je ne bude neće biti ni glave, ni cipela“41. 1. listopada oružane snage NDH vratile su osam od dvanaest prethodne noći zauzetih bunkera, a isti su se dan pripremali za povratak ostala četiri. Vrančić je osobno promatrao borbe 2. listopada kada su povraćena i posljednja četiri bunkera, a planina Vilenica vraćena pod nadzor postrojbi NDH, te spominje nekoliko stotina mrtvih partizana i čak dva generala, od kojih se jedan zvao Tento42. U popodnevnim satima, poslije održanih političkih zborova, Vrančić je pozvan kod zapovjednika Bene Bunića, gdje se nalazila i delegacija njemačkih časnika koja je donijela pismo generala Leyersa sa zapovjedi da se Bunić sa svojom vojskom povuče iz Travnika, a za to je dobio i određenu količinu streljiva. Bunić je čvrsto i odriješito odgovorio kako je za zapovjednika obrane postavljen po Ministarstvu obrane NDH-a i da samo na zahtjev istoga može napustiti to svoje mjesto43. S istom delegacijom Vrančić se vratio u Sarajevo, a potom u Zagreb. Jedino što je Bunić tražio od njega bilo je streljivo44. I u ovome napadu, kao i dva prethodna, unatoč odličnim pripremama i temeljitosti koju su snage NOVJ-e pokazale, jedna divizija ipak nije bila dovoljna za ovladavanje Travnikom i prostorom oko njega. No, dok se pri ranijim napadima obrana Travnika popunjavala, uoči samoga napada u listopadu 1944. obrana je brojčano znatno oslabljena odlaskom dijela vojnika, dočasnika i časnika Zagrebačke domobranske pukovnije.

Napad na Travnik 20-22. listopada 1944. Novi neuspjeh koji je doživjela i 10. divizija u pokušaju osvajanja Travnika dao je do znanja rukovodećem kadru Petog korpusa da je ovaj grad nemoguće osvojiti samo s jednom divizijom zbog čega je zapovjedio 4. diviziji da sa svojim postrojbama krene iz Zapadne Bosne prema Donjem Vakufu s ciljem zauzimanja položaja za novi napad na Travnik45. Sve su postrojbe pristigle na polazne položaje 11. listopada 1944. g. Zapovijed za napad na Travnik izdao je Štab Petog korpusa 18. listopada 1944. i to: Četvrtoj, Desetoj i Srednjobosanskoj diviziji. Štab 4. divizije zapovijedat će napadom na grad, a Štab 10. divizije će štititi područje iz pravca Sarajeva i Zenice u čemu će mu pomagati Srednjobosanska divizija sjeverozapadno od Zenice46. Napad je započeo u večernjim satima u 18 sati i 30 minuta. Sa sjeverozapada je napadao 3. bataljun 6. krajiške brigade 4. divizije, sa sjevera Jajačko-travnički odred, s jugozapada 1.

41 Isto, str. 329. 42 Isto, str. 330. 43 Isto, str. 331. 44 Isto, str. 331. 45 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 30, dok. 15, str. 75-76; Drago Karasojević, Peti udarni korpus NOVJ, Beograd, 1985. g. (dalje Peti korpus), str. 294-295; Isti: IV. krajiška NOU divizija, Beograd, 1988. g. (dalje 4. divizija) 336-337; Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije 1944 – 1945., Beograd, 1957, (dalje Završne operacije), str. 322-323, Borbe za Travnik, str.101-107. 46 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 30, dok. 43, str. 235-242.; 4. Divizija, str. 339-340; Peti korpus, str. 296-297; Borbe za Travnik, str. 108-151; skica na str.98.

8

bataljun 6. brigade, a s jugoistoka 2. i 3. bataljun 7. brigade. Prvi napadi 3. bataljuna 6. brigade nisu uspjeli, a prilikom istih pogibaju načelnik Štaba 6. brigade, kapetan Milan Milovac47 i pukovnik Josip Šoša Mažar48, operativni časnik Petog korpusa. 23. prosinca 1944. g. I. ustaški stajaći zdrug šalje Glavnom stožeru Ministarstva oružanih snaga NDH-a izvješće o bojnoj relaciji na sektoru Sarajevo – Rogatica – Travnik tijekom listopada iste godine49. Napad na Travnik je počeo topničkom (artiljerijskom) vatrom 20. listopada u 19 sati i trajao do 20 sati. Uslijedio je pješadijski napad na „postave“ (crtu obrane)50. Napad nije uspio, a partizani su se, uz osjetne gubitke povukli. No, postrojbe NOVJ-e ovoga su puta bile spremnije za dugotrajnije, jače i intenzivnije napade, pa su u noćnim satima udarili po južnoj obrani (postav Vodenica51) i jugozapadnoj (postav Mosti). Topovskom i bacačkom vatrom izbačene su partizanske posade iz bunkera broj 2-7, 9, 12, 13 i 16-20, ali su bunkeri još tijekom noći bili vraćeni. Topovsko-bacački napad na Travnik nastavljen je tijekom čitave noći kada je na grad palo više od 1000 granata. Ujutro 21. listopada u 5 sati i 30 minuta uslijedio je protuudar po 1. sati V. bojne, koja je bila jedina udarna pričuva u Travniku. Hrvatske su snage vratile izgubljene postave i ponovo zauzele sve bunkere. Međutim, postrojbe NOVJ-e kreću u novi napad na postav Tarabovac i uz pomoć topništva i dva tenka zauzimaju te položaje, a posada se u panici i rasulu povlači prema središtu grada. Ove je položaje branila 2. sat V. bojne, a najviše smirenosti i pribranosti je pokazao njezin zapovjednik, poručnik Mate Depolo. U 7 sati i 15 minuta zapovjedništvo nad svim ljudstvom koje je napustilo svoje položaje preuzima satnik Penava. Od tog trenutka Penava zapovijeda 1., 2. i 3. sati V. bojne, ostacima Kupreške bojne i domobranima. Prva sat V. bojne vrši novi protudar i ponovo osvaja Tarabovac. Obrambene položaje hrvatskih snaga u 9 sati i 30 minuta napadalo je i bombardiralo i zrakoplovstvo NOVJ-e, a tijekom dana do 20 sati nisu prestajali napadi topništvom i pješadijom. Tada su se pripadnici Kupreške bojne i domobrani povukli s južne i jugozapadne crte obrane zbog jačine neprijateljskog napada i nestanka streljiva52. U protunapadu 21. listopada hrvatske su snage uspješno odbacile postrojbe 6. brigade na polazne položaje, ali su zaustavljene u protuudaru na bunker broj 12 između Ilovače i Tarabovca, gdje je stradao dio pripadnika oružanih snaga NDH53. Uslijedio je prodor postrojbi 7. brigade s jugoistoka, od Doca prema Travniku i u sam grad. Taj je upad omogućio ulaz tenkovima iz smjera Han Bile54 što je omogućilo jaču bojevu moć i učinkovitije napade u daljnjim operacijama. Međutim, kako su uspješno odbacili 6. brigadu prema zapadu, hrvatske su snage u tom trenutku imale snage i vremena pojačati obranu na jugoistoku te zbog zakašnjelog ubacivanja dodatnih postrojbi NOVJ-e odbaciti tijekom dana postrojbe 7. brigade iz grada i s dominantnih kota oko Doca i ponovo uspostaviti svoju obranu. Istog dana postrojbe 11. brigade osvajaju Bilu, Han Bilu i Divjak i uspostavljaju potpuni nadzor nad prometnicom prema Zenici55. Noću 21./22. listopada Travnik je sa

47 Borbe za Travnik, str.116-118. 48 Isto, str.120-124. 49 Zbornik NOR-a, t. IV., knj.31, dok.175., str. 851-863. 50 Postav ili crtu obrane Travnika činilo je 30 bunkera koji su između sebe bili povezani rovovima i tako dugo odolijevali partizanskim napadima. Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok.175., str. 858. 51 Vjerojatno pisarska ili tiskarska greška. Ispravno je Vilenica. 52 Zbornik NOR-a, t. IV., knj.31, dok.175., str. 858.-859. 53 Borbe za Travnik, str. 140. Vidi priloge 10 i 13. 54 Isto, str.141. 55 Isto, str. 146.

9

sjevera zapada i juga napadalo 11 bataljuna potpomognutih Jajačko-travničkim odredom, a s istoka, jugoistoka i sjeverostoka 8 bataljuna s Vlašićkim NOP odredom. Riječ je o ukupno oko 10 000 vojnika nasuprot najviše 2000 branitelja. Obrambenu moć hrvatskih snaga znatno je slabilo konstantno smanjivanje broja pripadnika oružanih snaga NDH uslijed izginuća i ranjavanja, a kojima nije pristizala nikakva pomoć u ljudstvu. Prema Izvješću Bojne relacije, događaji s većim dijelom postrojbi V. bojne su se odvijali drugačije. Protunapad na Tarabovac je uslijedio 22. listopada ujutro i trajao je do 2 sata ujutro kada je i on zauzet56. No sve postrojbe koje su branile južnu i juozapadnu crtu obrane povukle su se i sastale su se u Docu. U 3 sata ujutro 1. sat je krenula utvrditi položaje kod zgrade velike župe, ali se i 3. sat povukla u Dolac zbog nedostatka streljiva. Postrojbe NOV-e odlučno su svim snagama napali posljednje nezauzeto naselje Dolac. Hrvatske su snage imale samo dvije mogućnosti: povući se u Travnik ili prema Zenici. Odlučili su se za drugu mogućnost i u 4 sata krenuli preko Guče Gore, Brajkovića, Grahovića, Bukove Glave i Jagodića, gdje su morali probijati obruč oko jedan sat. U tom je sukobu poginuo jedan partizanski major i 48 partizana. U Zenicu su došli 22. 10. 1944. g57. Odlučujući napad Petog korpusa otpočeo je 22. listopada 1944. g. u 18 sati58. S padom bunkera broj 7 između Šipovika i Pirote pala je vanjska obrana Travnika59, a u sljedećim satima su morale biti osvojene unutrašnje obrambene i otporne točke: Kaštel, zatvor, željeznička postaja, tvornica duhana i vojarna. Posljednja obrambena točka hrvatskih snaga bila je vojarna koju su u tenku napali zapovjednik tenkovske postrojbe Lazar Marin i zamjenik zapovjednika 10. divizije potpukovnik Petar Mećava, prilikom čega su obojica poginuli60. Nakon toga najveći dio obrane grada je poginuo na čelu sa svojim zapovjednikom Eduardom Bonom Bunićem, manji dio se predao, a najmanji dio se uspio probiti iz obruča. Dosadašnja istraživanja, autori, preživjeli svjedoci i predaja se slažu u jednom: bitka za Travnik bila je teška, a broj poginulih i stradalih velik. No, kontradikcije su prisutne čak i u različitim radovima istog autora. U izvješću štaba 4. divizije Štabu Petog korpusa o borbama za Travnik se navodi da je broj poginulih neprijatelja 1085, ranjenih 289 i zarobljenih 712, a vlastiti gubici 42 poginulih i 213 ranjenih61. Uzevši u obzir trajanje i intezitet borbi, ovi brojevi vjerojatno nisu točni, posebno u pogledu partizanskih gubitaka. Drago Karasojević u svojoj knjizi o 4. diviziji navodi 2120 poginulih ustaša i domobrana, od čega samo oko vojarne 980, potom 500 onih koji su se predali, te 700 zarobljenih ustaša i domobrana.62 Zbrojimo li sve poginule oko vojarne i one koji su se predali dobijemo približan broj poginulih koje prije toga iznosi autor. U knjizi o Petom korpusu isti autor iznosi slijedeće podatke: broj poginulih neprijatelja je 2784, ranjenih 1665 i zarobljenih 903, a na strani Petog korpusa su 193 poginula, 663 ranjenih i 59 nestalih boraca.63 Izudin Čaušević u radu o 8. krajiškoj brigadi iznosi preciznije i točnije podatke za borbe oko Han Kumpanije – 8 poginulih i 15 ranjenih i Podbrežja kod Zenice – 29 poginulih i 20 ranjenih pripadnika

56 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok.175, str. 858. 57 Isto, bilj.17, str. 861. Navodi se razlika u iznošenju podataka o poginulima. 58Borbe za Travnik, str. 156-160. 59 Isto, str. 160. 60 Isto, str. 195-205. 61 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 30, dok. 54, str. 276-283, str. 282. 62 4. divizija, str. 341. 63 Peti korpus, 297.

10

hrvatskih snaga64. Prema Bojnoj relaciji I. ustaškog stajaćeg zdruga za V. ustašku stajaću bojnu ukupno je poginulih 26, ranjenih 21 i nestalih 3865. Topalović navodi kako su u borbama za Travnik ukupni gubici partizana bili oko 4000 vojnika, a poginulo je oko 800 branitelja66. Dalje ističe da je u bolnici ubijeno oko 70 ranjenika, bolesnika i među njima dvije časne sestre67, a u smjeru Donjeg Vakufa, Bugojna i Jajca odvedeno je 600 zarobljenih domobrana koje su „skinuli do gola i zatim zaklali, uz razna mučenja“68. U dodatku dnevnom izvješću Ministarstva obrane NDH-a broj 330 od 25. 11. 1944. g. navodi se brojka od 300 do 400 poginulih partizana69, što bi i mogla biti najrealnija procjena. Drugi izvor iznosi kako su 24. listopada partizani uhitili oko 800 građana Travnika i zarobljenih hrvatskih vojnika, zatvorili u gradsko sklonište i minirali70. O zadacima pozadinskih organa u sastavu 4. divizije, te podređenih joj 6., 8. i 11. brigade poslije osvajanja Travnika, prije svega OZN-e, opširnije piše Drago Karasijević. Navedeni autor navodi stalnu protuobavještajnu djelatnost organa OZN-e protiv špijuna i agenata koji se ubacuju u NOVJ, a što najčešće znači likvidacije imalo sumnjivih koji su se priključili postrojbama NOVJ-e ili se nisu priključili, ali su predstavljali moguće jače političke suparnike NOP-u71. Zapovijed štaba Petog korpusa od 28. srpnja 1944. g. štabu Srednjobosanske divizije i komandama Banjalučkog i Prnjavorskog područja svjedoči o formiranju bataljuna pod zapovjedništvom OZN-e72. U istom se dokumentu ističe da se na području Bosanske Krajine treba formirati brigada od četiri bataljuna koja će organizacijski i vojno potpadati pod nadzor OZN-e. Jedan bataljun, čije je osnivanje preuzeo kapetan Duško Bojanić, „formirat će se na prostoru Centralne Bosne“73. Prema tome, prije napada na Travnik, u kojem sudjeluju postrojbe iz Bosanske Krajine, u tim su postrojbama osnovane posebne postrojbe koje će u daljnjem razdoblju vršiti najviše i najčešće tzv. zadatke „čišćenja terena“ po zapovjedima OZN-e, što će najčešće značiti likvidacije i uklanjanja svih nepoćudnih74, o čemu svjedoči i Milan Inđić navodeći da su „unaprijed osuđeni zbog zločina

64 Izudin Čaušević, Osma krajiška NOU brigada, Beograd, 1981. g., str. 329. Podaci o stradalima se odnose na borbe 23/24. listopada. 65 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok. 175, str. 859. Broj se odnosi samo na postrojbe koje su se povukle iz Travnika (Doca) u Zenicu 22. listopada 1944. g. 66 Srednja Bosna, str. 323. 67 Ante Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća (dalje: Hrvatski martirologij), Zagreb 2007.g. Autor ne navodi ime ni jedne časne sestre, pa ni svećenika kao stradaloga prilikom toga napada i pada Travnika. 68 Srednja Bosna, str. 323. 69 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut. 3., Dodatak dnevnom izvješću broj 330/25. XI. 44, Izvješće I. c. 70 http://hercegbosna.org/forum/post135211.html 71 4. divizija, str. 346-347. 72 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 27, dok. 126, str. 501-502. 73 Isto, str. 501-502. Vjerojatno se radi o izvršnim, operativnim postrojbama koje će se kasnije zvati Korpus Narodne Obrane – KNOJ. Naime, KNOJ je osnovan nešto kasnije (15. kolovoza 1944. g.) sa zadaćom osiguranja pozadine i održavanja reda na oslobođenoj teritoriji, te „likvidacije četničkih, ustaških, belogardejskih i drugih antinarodnih bandi“. Djelovao je pod zapovjedništvom vrhovnog zapovjednika NOV i POJ koji tim postrojbama izravno zapovijeda preko načelnika OZN-e. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944-1946, Dokumenti, Slavonski Brod, 2005. g. str. 16. 74Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 27, dok. 126, str. 501; 4. divizija, str. 346. Između ostaloga D. Karasijević ističe da je zbog velikog priliva novih boraca (oko 3000) neprijatelj ubacivao i svoje agente i špijune s ciljem organizacije svoje tajne službe, ali to nije uspio „jer su organi OZN-e na vrijeme otkrili nekoliko ubačenih špijuna“.

11

koje su počinili tokom rata“75. Na drugom mjestu autor spominje kako su pri ulasku u grad sretali pojedine ljude ljude sumnjiva izgleda i ponašanja te kako su to sve bile „presvučene ustaše i drugi neprijateljski vojnici“76. Osnovno obilježje navedenih podataka o poginulima je da su vrlo nepouzdani, a često i tendenciozni te promidžbenog karaktera, bez detaljnijih istraživanja u arhivima, na terenu i bez osobitih svjedočanstava. Bitka za Travnik od 20. do 22. listopada 1944. g. bila je teška, gubici u borbama veliki, a po „oslobođenju“ grada uslijedila je osveta pobjednika.

Protuudar hrvatskih snaga 23/24. listopada Hrvatske postrojbe nisu se mirile s gubitkom Travnika, a taj nemir vjerojatno je bio pojačan emocijama preživjelih s raznih dijelova travničke bojišnice koji su se uspjeli probiti te željom za eventualnim spašavanjem svojih suboraca. Protuudarom oružanih snaga NDH bavili su uglavnom autori radova o postrojbama NOVJ-e, a hrvatski autori ova zbivanja uopće ne spominju. Bojna relacija I. ustaškog stajaćeg zdruga od 23. prosinca navodi kako je III. ustaška bojna I. stajaćeg djelatnog zdruga krenula 23. 10. 1944. g. kao zaštitnica II. i V. ustaške bojne istoga zdruga u „pothvat“ na Travnik i u prvoj bitci kod Stranjana pobijedila protivnika, te nastavila napad. Sve postrojbe su došle do Guče Gore noću 23/24. listopada 1944. g. U daljnjem prodoru III. bojna zauzima kotu 1021, a II. sve ostale najdominantnije točke oko Travnika, a 2. sat V. bojne je uspjela doći i do željezničke postaje u Travniku. Međutim u međuvremenu su svi ostali bez streljiva i počeli su se povlačiti 24. listopada poslije 15 sati prema Zenici. Prema podacima iz tog dokumenta, gubici partizana su bili i do 200 mrtvih77. Sačuvano je i izvješće štaba 4. divizije Štabu Petog korpusa o djelovanju na području Banja Luke i Travnika u listopadu 1944. u kojemu se spominju borbe koje su vođene s hrvatskim snagama sjeveroistočno od Travnika, u prostoru između Travnika i Zenice78. U dokumentu se navode podaci o poginulima, ranjenima i zarobljenima, te ističe da je djelovanje prestalo u trenutku povlačenja hrvatskih snaga na polazne položaje. Karasijević navodi kako su hrvatske snage u protuudaru zauzele područje između Zenice, Guče Gore i Travnika, osvojivši visinske točke i kote sjeverno od Travnika79. Kako bi povratili izgubljeno, partizanske su postrojbe morale uporabiti 3 brigade: 6., 7. i 8.80. Inđić navodi snage pod zapovjedništvom Delka Bogdanića i II., III. i V. bojnu koje su se vratile iz Istočne Bosne samo zbog ovoga protuudara81, no njegovi su podaci kontradiktorni s obzirom na činjenicu da se V. ustaška bojna već nalazila na spornom području, što navodi i sam autor na drugom mjestu82. Hrvatske su snage žestoko napale položaje Osme brigade i Vlašićkoga odreda i u večernjim satima 23. listopada ušle u Guču Goru iz koje su izbacile Sedmu brigadu, te zauzele glavne kote važne za daljnje napade na Travnik. Prvi dan gubici hrvatskih snaga iznosili su oko 120

75 Borbe za Travnik, str. 211. 76 Isto, str. 162. 77 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok. 175, str.861 78 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 30, dok. 66, str. 332-345 (339-342) 79 4. divizija, str. 342-344, skica, str. 342. 80 Isto, str. 344. Sedma krajiška brigada, str. 332-335, skica, str. 333; bilj. 562, str. 335 81 Borbe za Travnik, str. 216. 82 Isto, str.172

12

mrtvih i 65 ranjenih83. U jutarnjim satima 24. listopada 1944. g. uslijedio je protuudar postrojbi NOVJ-e u kojem su sudjelovale 6., 7. i 8. brigada i dio postrojbi 11. brigade84. Borbama između Travnika i Zenice završava listopadska bitka za Travnik 1944. g.

Nestali i poginuli u bitci za Travnik (20 - 24. 10. 1944. g.)

Pronađeni dokumenti o poginulim, ranjenim i nestalim pripadnicima V. bojne I. stajaćeg djelatnog zdruga pokazuju da se i u arhivima još može naći dokumenata koji mogu dovesti do novih spoznaja, te otkriti prešućene žrtve Drugoga svjetskoga rata. Sačuvani dokumenti sadrže podatke o V. ustaškoj bojni I. stajaćeg djelatnog zdruga, o kojoj u dosadašnjim hrvatskim istraživanjima o vojnim postrojbama NDH-a u Hrvatskoj nema spomena. 85 Ipak, u objavljenim Zbornicima NOR-a i literaturi o postrojbama NOV-e mogu se naći pojedini podaci o ovoj postrojbi. U zapovijedi štaba 7. krajiške brigade potčinjenim postrojbama za napad na Travnik86 navode se i postrojbe koje brane Travnik, pa se u Docu spominje 100 ustaša pripadnika „XXIX ustaške bojne“87. U izvješću štaba 10. divizije o napadu na Travnik 30. 9./1. 10. 1944. saznajemo da je V. bojna formirana od ostataka XXIX. ustaške bojne iz Bugojna88. Drago Karasijević kao glavne hrvatske oružane snage u donjem toku Lašve navodi pripadnike V. ustaške bojne, njih 44089 što bi i mogao biti ukupni broj pripadnika te bojne. Stožer i stožerna sat V. bojne nalazili su se vjerojatno u vojarni u Travniku, kao i 1. sat V. ustaške bojne sa 169 vojnika i zapovjednika, dok je 2. sat Bojne prema istom izvoru bila u Docu s 149 vojnika90. Isti izvor u listopadu 1943. g. spominje pripadnike Kupreške i Bugojanske bojne, njih oko 450, kao dio obrambenih snaga grada91. Nešto više i točnijih i preciznijih podataka saznajemo iz Bojne relacije I. ustaškog stajaćeg zdruga od 23. prosinca 1944. g. Petu bojnu čini Stožer od 9 ljudi, stožerna sat sa 23 čovjeka, 1. sat jačine 137 pripadnika i 2. sat od 149 pripadnika92. Ukupno je riječ o 318 vojnika. Jedan od dokumenata fonda Ustaške vojnice otkriva imena dvojice poginulih 4. sati V. ustaške djelatne bojne93, ali budući oni nisu poginuli za vrijeme borbi za Travnik i na tom prostoru, u ovom su radu podaci o tim stradalima izostavljeni. S obzirom da se Bojna sastojala od stožera, stožernu sat i četiri sati, vjerojatno je brojala preko 400 pripadnika, a nastala je 1944. g., od ostataka Kupreške i Bugojanske bojne. Ovo je samo djelomičan prikaz ove bojne. Za bolje upoznavanje ove postrojbe potrebna su daljnja istraživanja, a nešto bolji uvid omogućavaju pregled i analiza dokumenata koji slijede.

83 isto, str. 219. 84 Isto, str. 220-224. 85 Damir Jug, Oružane snage NDH sveukupni ustroj, Zagreb, 2004. g., str. 219-232; Ustaške vojne postrojbe, str. 25-39. 86 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 29, dok. 126, str. 499-506, str. 500, bilj. 5-8. 87 Isto, bilj. 5, str. 500. Ističe se da je riječ o dijelovima V. ustaške bojne I. stajaćeg zdruga. 88 Zbornik NOR-a t. IV. knj. 30, dok. 37, str. 202, bilj. 2. 89 4. divizija, str. 338. 90 Borbe za Travnik, str. 172. 91 Isto, str. 47. 92 Zbornik NOR-a t. IV. knj. 31, dok.175, str. 852. 93 HR- HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi- I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228, Izkaz poginulih 4. sati V. Ust. djelatne bojne.

13

U ovom prikazu predstavljamo 13, dosad neobjavljenih dokumenata koji govore o nestalim i poginulim pripadnicima V. ustaške bojne. Svi su pisani rukom na različitim vrstama papira i u obliku tablica. Osam se dokumenata odnosi na nestale pripadnike Bojne, a pet na poginule. Pojedini dokumenti ponavljaju ista imena nestalih što otežava analizu, ali i govori o tome koliko je složen posao prilikom sastavljanja popisa nestalih i poginulih u ratovima. Za pretpostaviti je da je dvojnost ovih popisa nastala kao posljedica djelovanja ovih postrojbi na različitim područjima.

a) Nestali Prvi dokument (Prilog 1) odnosi se na nestale pripadnike stožerne sati. Nastao je 30. studenoga 1944. g. i u njemu je navedeno 7 nestalih. Većina ih je iz kotara Bugojno, kao i općine, osim jednoga koji je iz općine Gornji Vakuf, mjesto Bojska. Rođeni su između 1891. g. i 1922. g. Svi su nestali 22. 10. 1944. g. prilikom zaposjedanja Travnika. U Prilogu 2 ne navodi se točan datum nastanka dokumenta, iako je jasno da je to moralo biti tijekom studenog 1944. g., dakle vjerojatno prije datuma nastanka Priloga 1. Broj nestalih po njemu je 10, među kojima su četiri osobe kojih nema u prethodnom dokumentu. Trojica su rodom iz Viteza, Slunja i Tomislav Grada, a jedan je iz Bugojna. Rođeni su između 1898. i 1922. g. s tim da se godine rođenja nekih ne slažu s podacima iz prethodnog dokumenta. Za spomenutu četvoricu, čija imena nisu navedena u Prilogu 1, nema podataka o godini rođenja i o ocu, pa je moguće da su isti bili slabo poznati i nisu bili dugo u postrojbi. Prema sačuvanim podacima svi su nestali 21. 10. 1944. g. za borbi u Travniku. U dosadašnjim istraživanjima žrtava Drugoga svjetskog rata tek su dvije osobe iz navedenih dokumenata evidentirane kao poginule: Ivo Penava kojega su ubili partizani u listopadu 1944. g.94 i Franjo (Frano) Karlić95. Podaci o nestalima ukazuju da su isti mogli ili poginuti u borbi ili nakon uhićenja biti likvidirani po partizanima. Prilog 196

Iskaz nestalog ljudstva stožerne sati V. bojne97

Tekući broj

Čin pričuvni ili djelatni

Prezime i ime98

Ime otca

R o d j e n j e Popunidbeno zapovjedničtvo

Kada, gdje i na kojem mjestu je nestao

Opazka

godina mjesto Občina Kotar

1. prič.99 rojnik

Ivo Penava

†Ante Marica,100 r. Tomić

1919 Bugojno Bugojno Bugojno Travnik 22.X. 1944. prilikom pada Travnika

2. dorojnik Franjo Karlo 1922 Goruša Bugojno Bugojno - " - - " -

94 Katica Nevistić, Fra Tomislav Brković, Fra Janko Ljubos: Svoju zemlju i oni su voljeli (dalje: Svoju zemlju i oni su voljeli). Poginuli i nestali iz bugojanskog kraja: u Prvom svjetskom ratu (1914-1918), Drugom svjetskom ratu (1941-45) i poraću te u ratu 1991-1995., Sarajevo – Zagreb, 2004. g., str. 243. 95 Isto, str. 305. 96 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228 97 Tablica u rukopisu. 98 U izvornom dokumentu navodi se prezime i ime, ali se u tablici prvo navodi ime, a potom prezime. 99 pričuvni 100 Svoju zemlju i oni su voljeli, str. 243.

14

Karlić101 Lucija r. Marina

3. Vojnič102 Juko Lučić

†Ilija 1908 Crniče Bugojno Bugojno Travnik 22.X. 1944. prilikom pada Travnika

4. - " - Ivo Živko

†Stipe 1891 Bojska Gornji Vakuf

Bugojno - " - - " -

5. - " - Ivo Kustura

†Anto 1909 Goruša Bugojno Bugojno Travnik - " -

6. - " - Pero Trogrlić

†Anto 1910 Ljubnić Bugojno Bugojno Travnik - " -

7. - " - Štefan Kura

Milano Talijan

Zaključeno tekućim brojem 7. Zenica 30. studeni, 1944.- Zapovjednik stož. sati por. Pečat103 Keglević (potpis) Prilog 2104

Izkaz nestalih stožerne sati V. djel. bojne I. st. dj. sdruga

Tek. broj

Čin Prezime i ime

Godina rođenja

Ime otca

Odakle je Popunidbeno zapovedničtvo

Kada i gdje je i u kojoj prilici je nestao

Opaska

1. Prič. dovodnik

Nikola Toljušić

Vitez Vitez Travnik Travnik Prilikom borbe u Travniku dne 21.X, 1944. nestao u borbi

2. Isto Jure Malinar

Slunj Slunj Slunj Karlovac - " -

3. Prič. rojnik

Ivo Penava

1919. Ante Bugojno Bugojno Bugojno Travnik - " -

4. Prič. doroj.

Franjo Karlić

1922. Dra-gutin

Goruše Bugojno Bugojno Travnik - " -

5. Prič. Vojnič

Marko Živković5

Grad Tomislav

Tomislav Grad

Tomislav Grad

Sinj - " -

6. Djel. Vojnič

Zvonko Grgić

Matko Bugojno Bugojno Bugojno Travnik - " -

7. Prič. Vojnič

Jako Lučić

1899 Ile - " - - " - - " - - " - - " -

8. Isto Ivan Živko

1898 Bojska Gornji Vakuf

Bogojno - " - - " -

9. Isto Štefan Kura

Talijan Milano - " - - " -

10. Isto Pero Trogrlić

1911. Skakavci D. Vakuf Bugojno Travnik - " -

11. Isto Ivan Kustura

1907. Ante Goruše Bugojno Bugojno - " - - " -

Zenica dne studenog 1944. Zapovjednik – poručnik

101 Isto, str.305 102 vojničar 103 Ustaška vojnica, I. Stajaći Djelatni Sdrug, Stožerna sat V. bojne; u sredini Ustaški znak. 104 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228. Napomena: Vidi dokument broj 1. Pojedina se imena ponavljaju.

15

(Keglević)105 Prilog 3 predstavlja izkaz nestalih 3. sati V. bojne. Dokument je prilično neuređen (jedan od najlošijih), pisan rukom i na običnom papiru te s dosta brojčanih oznaka. Popisana su 22 nestala, ali su pored četvorice u stupcu „godina, mjesto, obćina i kotar rođenja“ brojke 15, 16, 17 i 18, u stupcu „mjesto nestanka“ 10, 11, 12 i 13, dok u stupcu „način nestanka i nadnevak“ nema zabilješki. Sumnja da bi ta četvorka mogla biti među poginulima potvrđena je Prilogom 10 u kojem su detaljniji podaci, uključujući i one o smrti. U opaski se navodi popis opreme koju su navedeni preuzeli, pa se stječe dojam da je popis nastao za potrebe opskrbnog ureda. Ostalih podataka, osim onog o činu, nema. Nešto više podataka o nestalim ove sati nalazi se u Prilogu 4, no tek za petoricu od ukupno 18 popisanih. Riječ je o petorici pripadnika sati iz kotara Bugojno, općine Gornji Vakuf i mjesta koja pripadaju toj općini. Dokument nema vremensku odrednicu nastanka, ali po izgledu i podacima može se zaključiti da je nastao poslije Priloga 3, iako ne sadrži podatke o poginulima koji se kao u tom trenutku nestale osobe nalaze popisani u Prilogu 3. U stupcu „kada, gdje i u kojoj prilici je nestao“ zapisano je „prilikom povlačenja iz Travnika“. Godina rođenja navedena je za samo jednoga od 18 navedenih. Prema Prilogu 3 isti su nestali tijekom borbi za Travnik 23. 10., a prema Prilogu 4 prilikom povlačenja iz Travnika bez ikakve vremenske odrednice. Prilog 3106

IZKAZ NESTALIH 107 3. sati V. bojne Savezno spisu I. sdruga broj 58/44.

Tek. broj

Čin i stališni Odnos

Prezime i ime Ime otca

Godina, mjesto, obćina i kotar, rođenja

Pop. zapovjed- Ništvo

Mjesto nestanka

Način nestanka i nadnevak

Opaske

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12.

Prič. vojnik Prič. dorojnik Djel. dorojnik Prič.dorojnik Prič. vojnič. Isto Djel. vojnič Prič. vojnič. Isto Isto Isto Isto

Krajina Anto108 Garača Huso Gudelj Andrija Ljubas Gavro Bandić Fabijan Bagarić Tonko Batinić Mišo109 Buljan Stjepan Debeljak Ilija JakovljevićMato Juričić Drago Kolak Jozo110

… … … 10 11 12 Svi imenovani nestali pri borbi u Travniku

24

25 26 27 28 29 30 31 32

Svi su imenovani imali slijedeću opremu: 2 košulje, 2 gaće, surka, hlače, kabanica, kapa, cipele,

105 vlastoručni potpis 106 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228 107 Svi gore navedeni, osim dolje poginule četvorke nalaze se i u Prilogu 4, urednije popisani i s nešto više podataka. 108 Pored imena Krajina Ante, Garača Huse, Ljubas Gavre i Posavac Mate je križ, a njihova su imena jedina i označena brojevima crvene boje. Vidi prilog broj 10. 109 Svoju zemlju i oni su voljeli, str. 331. Isti je navoden kao Mijo (Mišo) Batinić, sin Bože i Mare rođ. Mili ć, rođen 22.12. 1925. u Gornjoj Ričici, Skopljanska Gračanica, zarobljen od strane partizana i ubijen u listopadu 1944. u Travniku. 110 Isto, str. 342. Navedene su dvije osobe s imenom Jozo Kolak, ali samo onaj s nadimkom Ćoza mogao bi imati veze s listopadskim zauzimanjem Travnika i citiranim dokumentom. Sin je Frane i Bisere, rođ. Šapina, žena mu je Finka – Vinka, rođ. Brnada, rođen 21. 12. 1918. u Lužanima, Skopaljska Gračanica. Zarobljen je od strane partizana i ubijen u listopadu 1944. u Travniku.

16

13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22.

Djel. vojničar Prič. voj. Djel. voj. Isto Prič. voj. isto

RudoLovrenović Petričević Anto Kolak Ivica Posavac Mato Sarić Dragutin Trbara Franjo Vujević Stojan Živko Stjepan111 Pleić Nikola Lučić Ivan112

13

33 34 35

36 37 38 39 40 41

čarape, 19 pušaka, 2 strojopuške, rance, torbice

U Zenici dne 30-XI,1944.

Prilog 4113

Izkaz nestalih 3. sati V. bojne

Tek. br.

Čin Prezime i ime

Godina Rođenja

Ime Otca

Odakle je Popunidbeno zapovjedničtvo

Kada i gdje je i u kojoj je prilici nestao

Opazke mjesto Obćina kotar

1. Voj. Anto Petričević

Rasnica G. Vakuf

Bugojno Travnik Prilikom povlačenja iz Travnika

2. Ilija Debeljak

Botuša G. Vakuf

Bugojno Travnik - " -

3. Ivan Lučić

- " -

4. Stjepan Buljan

1915 Kiko Pernice G. Vakuf

Bugojno Travnik - " -

5. Jozo Kolak

- " -

6. Ivica Kolak

- " -

7. Dragutin Jurčević

- " -

8. Stojan Vujević

Šugine Bare

G. Vakuf

Bugojno Travnik - " -

9. Fabijan Bandić

Šugine Bare

G. Vakuf

Bugojno Travnik - " -

10. Mišo Batinić

- " -

11. Tonko Bagarić

- " -

12. Frano Trbara

- " -

13. Ilija Trbara

- " -

14. Vojnič. Mato Jakovljević

Prilikom Povlačenja iz Travnika

15. Dragutin Šarić

- " -

16. Vodnik Stjepan Živko

- " -

17. Vojnič Rude Lovrenović

- " -

18. Nikola - " -

111 Isto, 325-326. Prema dostupnim podacima ni jedan od navedenih se ne može poistovjećivati s osobom spomenutom u ovom dokumentu. 112 Isto, str.211-214. Navedena su ista imena i prezimena, ali se ostali podaci ne slažu. 113 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228. Napomena: Imena popisanih osoba spominju se i u Prilogu 3.

17

Plejić Andrija

Gudelj - " -

Slijedi pregled nestalih 2. sati V. ustaške bojne o kojoj su sačuvana tri dokumenta. Prilog 5 nastao 30. 11. 1944. g., a prilozi 6 i 7 datirani su istim nadnevkom – 4. 11. 1944. Svi nestali zapisani u Prilogu 6 nalaze se i u Prilogu 5, a iz Priloga 7 nisu upisana dvojica. Sastav podataka u svim je dokumentima sličan, a sve navedene osobe podrijetlom su iz kotara i općine Bugojno. Prema Prilogu 6 svi su nestali prilikom povlačenja iz Doca 21. 10. 1944. g., no u Prilogu 5 kao okolnosti nestanka navode se borbe u Travniku 21. 10. 1944. g.114 Ovakvo navođenje podataka nam potvrđuje ranije izneseno mišljenje da su se popisi radili prema mjestu i području djelovanja pojedine postrojbe. Osobe, popisane u Prilogu 7, nestale su 24. 10. 1944. g. prilikom „pothvata“, odnosno protuudara hrvatskih snaga na Travnik. Prilog 5115

Izkaz nestalog ljudstva 2. sati V. bojne I. st. dj. sdruga 116 Po navođenju u spise U.Z. zapovjednik bojne poručnik M. Depolo

Tek. broj

Čin djelatni ili pričuvni

Prezime i ime

ime otca

Rođenje Popunidbeno Zapovjed-ništvo

Kada, gdje i na kojem mjestu je nestao

Opazke Godina

Mjesto Obćina Kotar

1. vojnič. Derviš Nolo

1917 Osman

Prusac D. Vakuf

Bugojno Travnik Prilikom borbi u Travniku 21.X. nestao

2. Rojnik Pero Ivić

Pero 1921. Garuša 117 118 Travnik 24. X

3. Vojnik Božo Jelović

Božo 1912 Čaušlije - " - - " - - " - Nestao prilikom borbi u Travniku 21/X 1944.

4. Ivan Kunkić

Ivan 1908 Karađe - " - - " - - " - - " -

5. Ivo Šandril

Mato 1905 Čaušlije - " - - " - - " - - " -

6. Rojnik Niko Tabaković

Marko 1920 N. Selo - " - - " - - " - Prilikom novog pothvata na

114HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228; Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok.175, str. 858-859. 115 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228 116 Pečat stožera V. bojne I. stajaćeg djelatnog sdruga. 117 Nečitko. 118 Nečitko.

18

Travnik 24/X. nestao u Gučoj Gori

7. Voj. Stojan119 Vujević

Marijan

1909 Čaušlije - " - - " - - " - - " -

8. Vimko Mamuza

Majcen

1914 Rovna - " - - " - - " - - " -

Zaključeno tek. brojem 8 Zenica dne 30/ XI.1944. 120 Zapovjednik 2. sati por.

M. Depolo121

Prilog 6122

Izkaz nestalih 2. sati V. bojne I. st. dj. sdruga

Tek. broj

Čin Prezime i ime

Godina Rodjenja

Ime Otca

Odakle je Popunid- beno zap- ovjednič- tvo

Kada i gdje i u kojoj prilici je nestao

Opazka Mjesto Obćina kotar

1. pričuvni vojničar

Ivan Kunkić

1908. Ivan Kordići Bugojno Bugojno Travnik Prilikom povlače- nja iz Doca nestao 21. X. 1944.g.

2. Pero Šimić

1916. Anto Gračanica - " - - " - - " - - " -

3. Derviš Solo

1913. Ibrahim Prusac Bugojno123 - " - - " - - " -

4. Božo Jelović

1912. Božo Čaušlije Bugojno Bugojno - " - - " -

5. Ive Sandrk

1905. Mato Udurlije Bugojno Bugojno - " - - " -

Zenica, dne 4. studenog 1944.g. 124 Zapovjednik 2. sati ust. por.

(M. Depolo)125 Prilog 7126

Izkaz nestalih127 2. sati V. dj. bojne I. st. dj. sdruga

119 Identično ime i prezime spominje se u Prilogu 3. U knjizi „Svoju zemlju i oni su voljeli“ (str. 284 i 286) spominju se dvije osobe istoga imena i prezimena, no ostali osobni podaci ne odgovaraju podacima navedenima u dokumentima. 120 pečat 121 vlastoručni potpis 122 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228 123 U izvorniku piše da je općina Bugojno, što nije točno. Riječ je o općini Donji Vakuf. 124 pečat 125 vlastoručni potpis 126 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228 127 Svi navedeni, osim Nike Okadara, popisani su i u Prilogu 5.

19

Tek. broj

Čin

Prezime i ime

God. rodj.

Ime Otca

Odakle je Popunidbeno zapovjedničtvo

Kada i gdje je u kojoj je prilici nestao

Opazke

Mjesto Obćina kotar

1. pričuvni rojnik.

Niko Tabaković

1920. Marko Malo Selo Bugojno Bugojno Travnik Prilikom pothvata u Travnik 23-X-1944. nestao u borbi

3.128 Pero Ivič129

1921. Pero Goruše - " - - " - - " - - " -

4. pričuvni vojničar

Niko Okadar

1913. Marujan Crniče - " - - " - - " - - " -

5. Vinko Mamuza

1914. Stojan Rovna - " - - " - - " - - " -

6. Stipo Ljubas

1913. Stipo Rovna - " - - " - - " - - " -

7. Stojan Vujević

1909. Marijan Čipuljić - " - - " - - " - - " -

Zenica dne 4. studenog 1944. 130 Zapovjednik 2.sati por. (M. Depolo)131

O nestalim pripadnicima 1. sati govori Prilog 8 u kojem je popisano najmanje nestalih, ali je zanimljivo da su svi vojnici iz potpuno različitih područja, a podaci o njima su vrlo iscrpni i pregledni. Riječ je o osobama iz kotareva Bugojno, Varaždin, Kostajnica i Travnik, odnosno općina Gornji Vakuf, Vinica, Dubica i Vitez, starosne dobe između 18 i 40 godina, s tim da je samo jedan bio 40-godišnjak, a svi ostali su stari između 18 i 24 godine. Svi su bili vojničari i nestali su prilikom povlačenja iz Travnika. Prilog 8132

Izkaz nestalih 1. sati V. bojne I. st. dj. sdruga

Tekuć. Broj

Čin Prezime i ime

godina rođenja

Ime otca

Odakle je Popunidbeno zapovjedničtvo

Kada i gdje i u kojoj prilici je nestao

Opazka

Mjesto Obćina Kotar

1. vojnič. Jozo Čurić

1926. Ivo Dobrošin G. Vakuf Bugojno Travnik Prilikom povlačenja iz Travnika Nestao

2. Ivan Rozmarić

1922. Marko Vinica Vinica Varaždin Varaždin - " -

3. Stjepan Koturović

1904. Petar Bačin Dubica Kostajnica Petrinja - " -

4. Anto Tomić

1920. Anto Krčevine Vitez Travnik Travnik - " -

128 U izvornom dokumentu preskočen je redni broj 2. 129 Riječ je o prezimenu Ivić. 130 mjesto pečata 131 vlastoručni potpis 132 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut. 1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228

20

Zapovjednik 1. sati – poručnik (P. Jurić)133

Ukupno je popisano 39 nestalih pripadnika V. ustaške bojne, od čega iz stožerne sati 10, Prve sati 4, Druge sati 10 i Treće sati 18. U već navođenim podacima iz bojne relacije I. ustaškog stajaćeg zdruga navedeno je 38 nestalih134 što je za 1 manje od broja koji se dobiva na osnovi ovih dokumenata. Najviše nestalih je iz Bugojna –15, iz Gornjeg Vakufa – 7, a iz ostalih mjesta ili nepoznatog mjesta rođenja – 17. Najveći broj nestao je u borbama za Travnik i oko Travnika – 24, u Gučoj Gori 10, a u Docu kod Travnika 5. Dana 21. 10. nestalih je 12, dana 22. 10. 17, a 24. 10. samo 10 osoba. Analizom podataka o nestalima dobivamo razmjere i odnose borbi. Najteža i najveća borba je vođena u Travniku, potom u pokušaju povrata Travnika, a nešto su manji gubici u području oko Travnika, odnosno Docu. Popisi žrtava na lokalnoj i zavičajnoj razini su potrebni kako bi se moglo utvrditi jesu li oni svi poginuli u borbama za Travnik ili su kao zarobljenici likvidirani ili su možda dezertirali ili pristupili postrojbama NOV-e. U ovim su dokumentima pronađeni podaci za dvije takve osobe, ali je za konačne zaključke svakako potreban veći broj izvora.

b) Poginuli Dostupni podaci o poginulima znatno su jasniji, točniji i uredniji. Pronađeno je pet dokumenata koji se odnose na poginule od kojih se tri odnose na 2. sat, a po jedan na 1. i 3. sat. U Prilogu 9, koji se odnosi na 2. sat V. bojne s nadnevkom 30. 11, 1944. g., popisano je najviše poginulih i to 13 osoba rođenih u općini Bugojno. Rođeni su između 1900. i 1925. g., a svi su bili pričuvni vojničari. Trojica su poginula prije listopadskih borbi, jedan 20./21. listopada, tri 21. listopada prilikom napada na Travnik, jedan prilikom povlačenja u Zenicu 22. listopada i četvorica u pothvatu na Guču Goru 24. listopada. Dva su pokopana u groblju u Bugojnu, jedan u Travniku, a tijela preostalih vojnika ostala su na bojištu. Prilog 9135

Iskaz poginulog ljudstva 2. sati V.bojne

I. sdruga

tek. br.

Čin pričuvni i djelatni

Prezime I ime

Ime otca

Mjesto rođenja Popunidbeno zapovj dništvo

Kada gdje i na kojem mjestu je poginuo

Gdje je poko-pan

Da li je obavije-štena rodbina

Opa- ske godina Mjesto Obćina kotar

1. Djelatni Vojničar

Stipo Glavaš

Jozo 1925 Poriče Bugojno Bugojno

Travnik Prilikom noćnog izviđanja poginuo u selu Zijametu

U vojnom groblju Bugojno

Jest 1

133 vlastoručni potpis 134 Zbornik NOR-a, t.IV., knj.31, dok.175, str.859 135 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228

21

dana 25-VI-1944.

2. Pričuvni vojničar

Ivica Brnada Ivo 1918 Kan-dija

- " - - " - - " - Idući u ophodnju iz zasjede dana 14VIII 1944.

- " - Jest 2

3. Prič. Vojničar

Ilkan Dujmović

Anto 1923 Glavica - " - - " - - " - Idući u ophodnju u selu Pećine iz zasjede

Pokopan u Travniku

Nema mogu-ćnosti

6

4. Isto Ivo Jelović

Stipo 1912 Čaušlije

- " - - " - - " - Prilikom napada na Travnik 21. X. 1944. poginuo

ostao mrtav

- " - 7

5. Isto Ivan Grabovčić

Pero

1918 Duzlije - " - - " - - " - isto - " - - " - 8

6. Isto Marijan Tavra

Mato 1912 Vesela - " - - " - - " - Prilikom napada na Travnik 20. i 21.X. poginuo od puščanog naboja

- " - - " - 9

7. Isto Ilija Mišura Ilkan 1920 Kandija

- " - - " - - " - Prilikom napada na Travnik 21.X. 1944. poginuo od bacača

- " - - " - 10

8. Pričuvni Vojnik

Ivan Čubela

Marko 1923 Čaušlije

- " - - " - - " - - " - - " - - " - 11

9. Prič. dor.

Zaim Ždralović

Mehmed

1900 Ždralovići

- " - - " - - " - Prilikom povlačenja u Zenicu 22.X. Poginuo od partiz-anskih bacača

pokopan u Zenici

- " - 19

10. Prič. Vojnik

Stipo Visković

Anto 1912 Boganovci

- " - - " - - " - Prilikom pothvata na Travnik 24_XI. poginuo u Gučoj Gori

ostao mrtav u Gučoj Gori

- " - 20

11. Isto Mehmed Kurbegović

Hamdija

1919 Grnice G. Vakuf

- " - - " - - " - - " - - " - 21

12. Prič. vojnič.

Jure Marinović

Josip 1915 Bugojno

- " - - " - - " - - " - - " - - " - 21/

13. Isto Ivo Brajković

Anto 1923 Boganovci

- " - - " - - " - - " - - " - - " - 23

14. Zaključno sa rednim brojem 13 Zenica dne 30/XI.1944 Pečat Zapovjednik 2. sati por.

(M. Depolo) 136

136 vlastoručni potpis

22

Drugi dokument, Prilog 10, odnosi se na 3. sat Bojne. Dokument nije datiran. Popisana su četiri poginula vojnika rođena u selima na području općine Gornji Vakuf od kojih je bio jedan rojnik, jedan vojničar i dva dorojnika. Svi su poginuli u borbi s partizanima na Tarabovcu, odnosno Docu 21. listopada 1944. g., a ostali su nepokopani, od čega dvojica u mrtvačnici u Travniku. Prilog 10137

Izkaz poginulih 3. sati V. bojne

Tek. Broj

Čin Prezime i ime

Godina Rođenja

Ime Otca

Odakle Popunidbeno zapovjedničtvo

Kada i gdje i u kojoj prilici je poginuo

Gdje je pokopan

Da li je obavještena rodbina

Opazke Mjesto Obćina Kotar

1. Roj Anto Krajina

1920. Ivan Rasnica G. Vakuf

Bugojno

Travnik 21.X.44. na Tarabovcu-u borbi s partizanima

Ostao nepokopan u bolnici Travnik

Jest

2. Voj Mate Posavac

1922. Anto Palač G. Vakuf

Bugojno

Travnik 21.X.44. na Tarabovcu-Travni –u borbi s partizanima

Ostao nepokopan u mrtvačnici Travnik

Jest

3. Dor.

Huso Garač

1920. Redžo

Rasnica G. Vakuf

Bugojno

Travnik 21.X. u Docu n/Lašvi u borbi s partizanima

Ostap nepokopan

Nije

4. Dor.

Gabro Ljubas

1922. Gavro

Bistrica G. Vakuf

Bugojno

Travnik 21.X. u Tarabovcu Travniku u borbi sa partizanima

Ostao nepokopan

Nije

Prilog 11 nastao je 4. studenoga 1944. g., a predstavlja popis šestorice poginulih pripadnika 1. sati, rođenih između 1921. i 1927. godine. Jedan poginuli je rojnik, a ostala petorica su vojničari. Trojica su Hrvati islamske vjere, a trojica katolici. Jedan je iz Foče, dva su iz Gornjeg Vakufa, dva iz Rogatice i jedan iz Jajca138. Prva trojica s popisa su poginuli prilikom borbi s odmetnicima u krugu vojarne i pokopani su u Travniku, a trojica 23. listopada pri pothvatu na Vlašić planini te su pokopani u Gučoj Gori.

137 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228 138 U knjizi „Žrtve Drugoga svjetskoga rata, poraća i Domovinskog rata na pdoručju župa Dobretići, Jajce, Korićani, Ključ, Liskovica, Podmilačje i Varcar Vakuf – Mrkonjić Grad“ nije evidentirana navedena osoba.

23

Prilog 11139 Izkaz poginulog

ljudstva 1. sati V. djel. bojne I. st. dj. sdruga

Tek. broj

Čin

Prezime i ime

Godina rođenja

Ime otca

Odakle je Popunidbeno zapovjedničtvo

Kada, gdje i u kojoj je prilici poginuo

Gdje je pokopan

Da li je obavij- eštena rodbina

Opazke Mjesto obćina Kotar

1. Rojnik Sulejman Šadija

1923. Salko Toholji Foča140 Foča Sarajevo Prilikom borbi s odmetnicidana 21/ 22.X. 1944. poginuo u krugu vojarne u Trav- niku od granate bacača

u Travniku

nema mogu- ćnosti

2. Vojnič Niko Bartulović

1927. Pero Poriče Bugojno Bugojno Travnik - " - - " - - " -

3. Pero Delač

1924. Anto Tiho- mišlje

Tiho- mišlje141

Tiho- Mišlje142

Travnik - " - - " - - " -

4. Šaban Murtić

1923. Nazif Miči- vode

Soko- lovići

Roga- Tica

Sarajevo Prilikom pothvata na Travnik 23/X. 1944. poginuo na „Vlašić“ planini_

u Gučoj Gori

- " -

5. Nezir Pleho

1926. Rah- man

Sasovo Borika Roga- Tica

Sarajevo - " - - " - - " -

6. Mustafa Hodžić

1921. Mujo Drag- Nić143

Brez- ovo144

Jajce145 Travnik - " - - " - - " -

Zenica 4 studeni 1944. 146 Zapovjednik 1. sati – poruč. (P. Jurić)147

Prilog 12 nastao je 4. studenog 1944. i sadrži podatke o četvorici poginulih pripadnika 2. sati. Svi su bili pričuvni rojnici. Dvojica su rođena 1913. g., a dvojica 1923. g. Dva su iz okolice 139 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228 140 Općina je Dragočava. Popis imena mjesta Nezavisne Države Hrvatske, Zagreb, 1942, g, st. 469 141 Općina je Gornji Vakuf. Isto, st. 467. 142 Kotar je Bugojno. Isto, st. 467. 143 Puni naziv mjesta je Dragnić Selo. Isto, st. 117. 144 Točan naziv mjesta je Gerzovo. Isto, st. 117. 145 Ispravan je kotar Varcar – Vakuf. Isto, st. 117. 146 mjesto pečata 147 vlastoručni potpis

24

Bugojna, jedan iz Gornjeg Vakufa, a jedan iz Sinja. Svi su poginuli prilikom pothvata na Travnik 23. listopada 1944. g. uslijed napada neprijatelja i pokopani su u Gučoj Gori bez mogućnosti obavještavanja rodbine.

Prilog 12148

Izkaz poginulog ljudstva 2. sati V. dj. bojne I. st. dj. Sdruga

Tek. Broj

Čin

Prezime i ime

Godina rodjenja

Ime otca

Odakle je Popuni- dbeno zapov- jedničtvo

Kada i gdje u kojoj je prilici poginuo

Gdje je pokopan

Da li je obaviješ- tena rodbina

Opazke Mjesto Obćina Kotar

1. Prič. Rojnik

Stjepan Viskovič

1913. Ivan Bogan- Ovci

Ljubnić Bugojno Travnik Prilikom pothvata na Travnik 23-X-1944. u Gučoj Gori prilikom napada neprijatelja

u Gučoj Gori

nema mogućno- sti

2. Mehmed Kurbegović

1913. Ham- dija

Grnica149 Gor. Vakuf

Bugojno Travnik - " - - " - - " -

3. Prič. Vojnič

Jure Marinović

1923. Jure Sinj Sinj Sinj - " - - " - - " -

4. Ivan Brajković

1923. Ivan Ljubnić Ljubnić Bugojno Travnik - " - - " - - " -

Zenica 4. studenog 1944. 150 Zapovjednik 2. sati por. (Mato Depolo)151

Prilog 13 s podacima o šestorici poginulih pripadnika 2. sati Bojne također je nastao 4. studenoga 1944. g. Među stradalima je jedan rojnik i pet vojničara, rođenih između 1904. g. i 1921. g. na području općine Bugojno. Četvorica su poginula prilikom borbi u Docu 21. listopada 1944. g. gdje su i pokopani, jedan je istoga dana ranjen kod Putičeva te je podlegao ozljedama, a posljednji je poginuo pri povlačenju u Zenicu gdje je sahranjen. Prilog 13152

Izkaz poginulih 2. sati V. dj. bojne I. st. dj. sdruga

Tek. Broj

Čin Prezime i ime

God. Rodjenja

Ime otca

Odakle je Popunid-beno Zapovj- dništvo

Kada i gdje i u kojoj je prilici poginuo

Gdje je pokopan

Da li je obavij- eštena rodbina

Opazke Mjesto obćina kotar

1. Rojnik Ivan 1921. Mato Čaušlije Bugojno Bugojno Travnik Prilikom u Docu Nema

148 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi- I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228 149 Točno je Grlica. Popis imena mjesta NDH-a, st.174. 150 mjesto pečata 151 vlastoručni potpis 152 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1, Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228

25

Čubela napada neprija- telja na Dolac 21-X-19 44. pog- inuo od neprija- teljskog teškog bacača

moguć- nosti

2. Vojnič Marijan Tavra

1919 Marijan Vesela - " - - " - - " - - " - - " - - " -

3. Ilija Mišura

1919. Ivo Kandija - " - - " - - " - - " - - " - - " -

4. Ivan Jelović

1909. Ivan Čaušlije - " - - " - - " - Prilikom napada neprija- telja na Dolac 21-X- 1944za- dobio smrtnu ranu u prsa od puščanognaboja

- " - - " -

5. Ivan Grabovac

1915. Jozo Durlija - " - - " - - " - Istim slučajemranjen u Putičevu sjeverno od Doca u noći 21-X- 1944.

- " -

- " -

6. Zaim Ždralović

1904. Mujo Žđral- Ovići

- " - - " - - " - Poginuo kod Zen-ice pri- likom povlačenj22-X- 1944. zadob- ivši smrtnu ranu u glavu

Pokopan u Zenici

- " -

Zenica dne 4. studenog 1944.g. 153 Zapovjednik 2. sati ust. por. (M. Depolo)154

Prema dostupnim dokumentima, u borbama za Travnik poginula su 33 pripadnika V. ustaške bojne. U Bojnoj relaciji I. ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga 26 je poginulih155, što je za sedam manje,. Riječ je o razlici od preko 20% koja nije zanemariva. Dvije trećine poginulih (21) je iz Bugojna, sedam poginulih je iz Gornjeg Vakufa, a pet iz ostalih mjesta. Čini se da je najhomogenija postrojba bila 3. sat V. ustaške bojne jer su njeni pripadnici gotovo svi podrijetlom iz općine Gornji Vakuf odakle je i druga najbrojnija grupa poginulih pripadnika Bojne. Najmanje je poginulih iz drugih mjesta, a što je pokazatelj podrijetla Bojne i djelomični odgovor mogućeg nastanka. 153 mjesto pečata 154 vlastoručni potpis 155 Zbornik NOR-a, t.IV., knj.31, dok.175, str. 859.

26

Među dokumentima koji govore o pripadnicima V. ustaške bojne su i dokumenti koji sadrže podatke o ranjenima pripadnicima, no koji nisu predstavljeni u ovom radu. Pri borbama za Travnik ranjeno je ukupno 26 pripadnika V. bojne i to 2 pripadnika Stožerne sati, 4 pripadnika 1. sati, 15 pripadnika 2. sati i 5 pripadnika 3. sati156. Prema Bojnoj relaciji I. ustaškog stajaćeg zdruga od 23. prosinca 1944. g. ozljeđen je 21 pripadnik157, od čega je najzanimljiviji podatak da su u bolnici u Travniku ostala 3 dočasnika i 13 vojničara158 koji su također vjerojatno među poginulima ili kasnije likvidiranima. Prema podacima iz dokumenata sačuvanih u fondu Ustaške vojnice svega su 3 ranjena vojnika ostala u Državnoj bolnici u Travniku159. Prema podacima iz ovdje prezentiranih dokumenata, stradalih je pripadnika V. ustaške bojne 98, što predstavlja gubitak jedne petina do jedne šestine pripadnika bojne u kratkom vremenu. Datumi izginuća govore nam o snazi i intenzitetu borbi, barem onih koje se odnose na ovu Bojnu i pripadnike koji su zabilježeni kao poginuli. Tako je 20./21. listopada poginuo samo jedan vojnik, 21. listopada njih 13, 22. listopada pet, 23. listopada sedam, 24. listopada četiri, a ranije i nepoznatog nadnevka trojica. Stoga se može zaključiti da su borbe bile najveće i najteže 21. listopada, a najmanje poginulih stradalo je prvog dana borbi. Iako bi se očekivalo da je najveći broj poginulih stradao u Travniku, dokumenti pružaju nešto drugačiju sliku. Najveći je broj poginulih prilikom pothvata na Travnik u Gučoj Gori, njih deset, potom u borbama na Tarabovcu i u Docu (koji su povezani) devet, Travniku osam i drugim mjestima šest. Riječ je o posljedici rasporeda postrojbi (sati), jer su pripadnici pojedinih sati uglavnom ginuli na određenom mjestu, a drugih na drugome, ovisno o lokaciji na kojoj su bili raspodijeljeni. Najviše poginulih u V. ustaškoj bojni je imala 2. sat: 23 od ukupno 33 poginula. Njezini su pripadnici ginuli i u Travniku i na Docu – Tarabovcu i u Gučoj Gori. Slijedi je 1. sat sa šest poginulih i 3. sat s četiri poginula. U ovom radu ne spominje se niti jedan stradali pripadnik stožerne sati. Jedan je doduše poginuo, čini se na putu doma i to ranije i nevezano uz zauzimanje Travnika, a dvojica pripadnika 4. sati su poginuli na položajima kod Zenice. O Stožeru V. ustaške bojne koji se nalazio u vojarni sa 1. sati160 u dokumentima nema ni riječi, jer je on ostao zarobljen u gradu. Veliki udio pripadnika 2. sati na Docu i Tarabovcu u ukupnom broju poginulih potvrđuju i dokumenti Bojne relacije I. ustaškog stajaćeg zdruga161.

Grobišta i stratišta nastala nakon zauzimanja Travnika Usprkos bogatoj usmenoj predaji o partizanskim zločinima izvršenima nakon osvojenja Travnika, do danas se nije dovoljno uradilo s ciljem utvrđivanja točnih lokacija grobišta. U fondu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskoga rata sačuvana je

156 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1., Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228 157 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok.175, str. 859. 158 Isto, str. 859. 159 HR-HDA-250, Ustaška vojnica, kut.1. Stajaći djelatni zdrugovi – I. stajaći djelatni zdrug, V. bojna, 1944. 6-228 160 Borbe za Travnik, str. 172. 161 Zbornik NOR-a, t. IV., knj. 31, dok, 175, str. 851-863

27

svega jedna kutija arhivskog gradiva s podacima o grobištima u Bosni i Hercegovini, uključujući i kopiju stranice novinskog članka iz tjednika Globus u kojemu se Travnik spominje kao jedno od masovnih stratišta i grobišta s kraja Drugoga svjetskog rata i poraća162. Nešto se više može saznati iz kutije s kartonima žrtvama163. Prema dostupnim podacima moguće je izdvojiti nekoliko lokacija koje bi mogla predstavljati grobišta. Jedno od njih je sklonište u Tvornici duhana u Travniku gdje su žrtve dijelom ugušene, a dijelom likvidirane bombama i minama. Jedno od najčešće spominjanih grobišta u fondu Komisije za utvrđivanje žrtava Drugog svjetskog rata je groblje Svetog Roka na Bojni kod Travnika. Prema izjavama svjedoka, barem jedno masovno grobište trebalo bi se nalaziti u krugu kasnije tvornice Borac. Državna bolnica u Travniku je bilo i stratište i grobište, no, prema izjavi majke likvidiranog Joze Pendeša, vjerojatno i zatvor164. Pendeš se nikada nije vratio iz bolnice – zatvora i vjerojatno je jedna od žrtava između 70 ranjenika, civila, djece, žena i staraca i dvije časne sestre165 koji su i prema drugim izvorima tamo likvidirani i pokopani166. Dio ih je zaklan, a dio strijeljan 22. i 23. listopada 1944. g. Dio ih se i danas nalazi ispod zasađenih borova bolnice, dio je ekshumiran i pokopan u muslimanskom groblju, a dio 1955. g. prebačen na „drugi prostor“167. Poznato je da je jedno od stratišta bila i vojarna u Travniku koja se posljednja predala, ali nije poznato jesu li tamo žrtve i pokopane. Isto vrijedi i za zatvor zvan „Crna kuća“, gdje su prema izjavama u kartonima žrtava pojedinci i likvidirani, ali je nepoznato gdje bi mogli biti pokopani. Za jednu se žrtvu iznosi da je pokopana kod Pravoslavne crkve u Travniku168. Dio žrtava pokopan je i u groblju na Docu, a to potvrđuju i predstavljeni dokumenti. Jedno od zanimljivijih stratišta je oko isusovačke gimnazije i samostana. Naime, ondje postoje četiri stratišta: vrt, gaj, igralište pa i učionica u gimnaziji. Ukupno je riječ o 13 žrtava i to 2 vojnika i 11 civila. Sedam je pokopano u gaju, gdje je kasnije napravljena skakaonica, a šest na kraju vrta, pokraj današnjeg Đačkog doma169. Najbolje istraženo i jedino označeno grobište na području tadašnjeg Travnika je grobište Rija kod Rankovića, gdje je pokopano oko 150 vojnih zarobljenika Hrvata, Nijemaca i civila likvidiranih između 23. i 25. listopada 1944. Zarobljenici su odvedeni u staru ciglanu u Turbe170, a potom preko Donje Večeriske kod Viteza dovedeni u Rankoviće. Na putu su im pridruženi usput zarobljeni civili te su dovedeni u staje Stipe Kvasine i Nike Vidaka. Ispitivani su u kući Nike Vidaka po 5-10 minuta, potom vezani po četvorica i odvedeni na stratište, odnosno livadu iznad gaja gdje su kasnije svi pokopani. Dio zarobljenika je i pušten na slobodu. Većina je ubijena iz automatskog oružja, no pojedini su mučeni i zaklani. Izvršioci i nalogodavci do danas nisu poznati, iako ovaj i ovakav način likvidacije nije išao bez suradnje domaćih ljudi koji su predstavljali „narodnu vlast“ u Narodnooslobodilačkim odborima. Iako se dio žrtava nalazio u sastavu postrojbi NDH, razlozi zbog kojih su ti ljudi ubijeni nisu poznati. Na prostoru oko sela Rankovići otkriveno je još nekih manjih grobišta

162 HR-HDA-1944, Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskog rata, kut. 543 163 Isto, kut. 428. 164 Isto, kut. 428, fascikl Travnik, omot Jankovići 165 U knjizi „Hrvatski martirologij XX. Stoljeća“ Baković ne navodi podatak o stradalim časnim sestrama u Travniku u to vrijeme. 166 Srednja Bosna, str. 321. http://hercegbosna.org/forum/post135211.html 167 Srednja Bosna, str. 321. Topalović ne spominje o kojem se prostoru radi. 168 HR-HDA-1944, Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskoga rata, kut. 428, fascikl Travnik, omot Travnik, karton žrtve Augusta Sajevića. 169 Srednja Bosna, str. 326. 170 U ovom se mjestu nalazio Štab 5. korpusa. Borbe za Travnik, str.143.

28

kao što je mjesto Čelikovac kod Bavrkinih kuća gdje je bilo devet ubijenih ustaša i Talijana, među kojima Mijo Milovanović, zvani Šipin koji je prenesen u groblje u Rastivce, a ostali su pokopani oko današnjeg hladnjaka, kod crkve u Rankovićima. U blizini današnje Veterinarske stanice je grobnica stradalih Nijemaca, a u Stojkovićima, iznad kuće pok. Ive Duje sahranjen je nepoznat broj žrtava171. Topalović ističe da je oko 600 zarobljenih domobrana odvedeno, svi svezani žicom po četvorica, prema Donjem Vakufu, Jajcu i Bugojnu172. Što se s njima dogodilo, gdje su i kako završili do danas nije poznato. Prema Izvješću o radu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, ukupan broj vojnika, ranjenika i civila, likvidiranih nakon osvajanja Travnika u listopadu 1944., ostaje nepoznat173, no s obzirom na broj stanovnika tadašnje općine i kotara Travnik, zasigurno se radi o vrlo visokom udjelu u ukupnom broju hrvatskih ratnih i poratnih žrtava na području Bosne i Hercegovine.

Počinitelji ratnih zlo čina

Iako je iz izvora koji stoje na raspolaganju teško otkriti počinitelje ovih zločina, u kartonima Komisije za utvrđivanje žrtava sačuvana su tri svjedočenja o mogućim zločincima, pa ih ovdje i iznosimo. Prvo se odnosi na Jozu Epet, za kojega je prilikom izdavanja smrtovnice njegovoj supruzi, Avdo Vrhovac iz Turbeta rekao kako ga je on lično „zaklao“174. Drugo se svjedočenje odnosi na suprugu Ante Valjana kojoj je poznati prvoborac s Vlašića Ilija Slavnić rekao: „Neće ti se Anto nikad vratit, ja sam Anti izbio zlatne zube“175. Civil Bero Božić strijeljan je na Ilovači kod Doca s ocem Srećkom, a strijeljanje je izvršio travnički partizan Hakija176. Poslije su oba pokopana na Rimokatoličkom groblju u Docu. Drugih podataka nema, a ni podataka o postrojbama koje su mogle izvršiti te zločine. Vojne postrojbe i njihova zapovjedništva bile su odgovorne za brigu oko zarobljenika, no ključna uloga pripadala je Odjeljenju za zaštitu naroda (OZN-a), osnovanom 13. svibnja 1944. g. i Korpusu narodne obrane Jugoslavije (KNOJ), osnovanom 15. kolovoza 1944. g.177. U procesu odlučivanja veliku ulogu su imali i organi narodne vlasti, narodnooslobodilački odbori (NOO-i) i političke organizacije, prije svih organizacije Komunističke partije (KP) u vojnim postrojbama. Najznačajnije su odluke donošene na najvišem nivou, u Politbirou Centralnog komiteta KPJ-u, ali su se konkretna izvršenja prepuštala lokalnim i teritorijalnim organizacijama, kao i organizacijama u vojsci. Ovdje iznosimo zapovjednu strukturu do razine brigade. Veliki dio navedenog kadra otići će poslije osvajanja Travnika na nove položaje, pa je važno znati tko je vjerojatno dao svoj udio u ovim zbivanjima i kakva je njegova odgovornost. Između njih ima ako ne direktno odgovornih za ove ratne zločine, onda po zapovjednoj odgovornosti.

171 Spomen obilježje žrtvama partizanskog zločina 23.-25. listopada 1944.g., Rije, Rankovići, Novi Travnik, brošura, Novi Travnik, 2007.g. 172 Srednja Bosna, str. 323. 173 Izvješće o radu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava od osnutka (11. veljače 1992.) do rujna 1999. godine, Zagreb, rujan 1999., 108 174 HR-HDA-1944, Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskoga rata, kut. 428, fascikl Travnik, omot Paklarevo, karton žrtve Jozo Epet. 175 Isto. Karton Anto Valjan, Svjedočenje je Komisiji izjavila Ambrozija-Ana Božić. 176 Isto. Karton Bero Božić 177 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944.-1946., Dokumenti, str.16.

29

Prilog 14178 Zapovjedni kadar partizanskih postrojbi u borbama za Travnik u listopadu 1944. g. Štab Petog Bosanskog korpusa komandant – Slavko Rodić komesar – Ilija Došen zamjenik komandanta – Nikola Karanović načelnik Štaba – Velimir Knežević operativni oficir – Josip Mažar, Šoša član Štaba – Nemanja Vlatković Štab 4. Krajiške Narodnooslobdilačke udarne (KNOU) divizije komandant – Petar Vojinović komesar – Dimitrije Bajalica-Baja zamjenik komandanta – Ranko Šipka, nije još stupio na dužnost rukovoditelj politodjela – Dušan Dozet-Dudo načelnik Štaba – Teufik Pletilić Štab Šeste brigade 4. KNOU divizije komandant – Milančić Miljevi ć komesar – Rade Bašić zamjenik komesara – Sava Popović načelnik Štaba – Milan Milovac Štab Osme brigade 4. KNOU divizije komandant – Sajo Grbić komesar – Slavko Halić zamjeni komandanta – Stevo Kovačević zamjenik komesara – Rahmija Kadenić načelnik štaba – Rade Marković Štab Jedanaeste brigade 4. KNOU divizije komandant – Mićo Kolundžija komesar – Joco Marjanović zamjenik komandanta – Mikan Marjanović zamjenik komesara – Živko Rodić načelnik Štaba – Mehmed Imširpašić Štab 10. Krajiške Narodnooslobodilačke udarne (KNOU) divizije komandant – Milorad Mijatović zamjenik komandanta – Petar Mećava komesar – Vlado Dapčević (1977. g. osuđen na 20 godina kao Informbirovac, a i ranije osuđivan kao Informbirovac) rukovoditelj politodjela – Veljko Miladinović načelnik Štaba – Mensud Hotić Štab Sedme brigade 10. KNOU divizije 178 Borbe za Travnik, str. 236.-237.

30

komandant – Rade Brkić komesar – Čedo Jovanović zamjenik komandanta – Milan Batar zamjenik komesara – Božo Mašanović Štab Devete brigade 10. KNOU divizije komandant – Veljko Stojaković komesar – Pero Morača zamjenik komandanta – Špiran Zubić zamjenik komesara – Milovan Samardžija Štab Artljerijske grupe Petog korpusa komandant – Dane Miljuš komesar – Milovan Pilipović zamjeni komesara – Sveto Ličina

Zaklju čak

Travnik, grad na posebno važnom strateškom položaju bio je značajan u svim ratovima i ratnim operacijama, pa tako i u Drugom svjetskom ratu. Borbe za Travnik bile su dugotrajne i teške. Prvi sustavni i pripremljeni, ali neuspješni napadi NOVJ-e na Travnik zbili su u listopadu i studenom 1943. g. Do novih napada NOVJ-e na Travnik dolazi u jesen 1944. g. kao prvi dio završnih operacija Drugog svjetskog rata. U njima je sudjelovao veliki broj ljudi s do tada najvećim materijalno-tehničkim sredstvima. Borbe za Travnik u listopadu 1944. g. i njegovo osvajanje prva su faza završnih operacija postrojbi NOVJ-e kojima te postrojbe preuzimaju vojnu vlast nad Jugoslavijom u suradnji sa Saveznicima. Listopadske borbe za Travnik i njegovo zauzeće sastoje se od tri faze: prvi napad 30. 9./01. 10. 1944. g.; drugi napad i osvajanje Travnika 20.-22. 10. 1944. g. te neuspio pokušaj povratka Travnika od hrvatskih snaga 23./24. 10. 1944. g. Pobjednički zanos, poslije teških bitki, kao što je bila ova za Travnik, popraćena uz velike vlastite žrtve, bila je prilika za „vježbanje“ za sljedeće pobjede, ali i za uklanjanje svih mogućih suparnika u budućoj političkoj borbi. U takvim se situacijama često čine ratni zločini čiji razmjeri do danas nisu u potpunosti sagledani. Analizom nekoliko dokumenata želimo ukazati na težinu borbi za Travnik. Od 13 ovdje korištenih dokumenata, osam se odnosi na nestale i pet na poginule pripadnike V. ustaške stajaće djelatne bojne I. ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga. Dio pronađenih dokumenata koji nije korišten odnosi se na ranjene pripadnike Bojne, a dio na one koji nisu sudjelovali u borbama pri padu Travnika. Dokumenti otkrivaju dosad slabo poznatu i zapaženu postrojbu Hrvatskih oružanih snaga, V. ustašku stajaću djelatnu bojnu. Bojna je nastala najvećim dijelom od pripadnika XXIX „Bugojanske“ ustaške bojne i manjim od Kupreške bojne. Poslije pada Bugojna u rujnu 1944. g. uključila se u obranu Travnika pod novim nazivom i u sastavu novog Zapovjedništva – I. ustaškog stajaćeg djelatnog zdruga u Sarajevu. Sastojala se od stožera, Stožerne sati, te 1., 2., 3. i 4. sati. Broj pripadnika nije sa sigurnošću utvrđen, no mogao bi se kretati između 400 i 600. Na osnovi ovih izvora rekonstruirani su podaci o 98 na različite

31

načine stradalih pripadnika Bojne prilikom osvajanja Travnika, pa se može zaključiti da su njezini gubici na ovom malom i nepotpunom uzorku veliki te iznose između jedne petine i jedne šestine. Iako je prošlo gotovo 60 godina od borbe za Travnik, ukupan broj poginulih i stradalih na obje strane ostaje nepoznat. Zato bi ovaj rad trebao biti poticaj daljnjim istraživanja prešućenih žrtvava Drugoga svjetskog rata bez obzira kojoj su vojsci pripadali.

32

Izvori i literatura Arhivski izvori: Hrvatski državni arhiv, Zagreb 1. HR-HDA-250, Ustaška vojnica 2. HR-HDA-1944, Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskoga rata 3. HR-HDA-1197, Oružničko krilno zapovjedništvo Dubrovnik Objavljeni izvori:

1. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj, 1944.-1946., Dokumenti, Slavonski Brod, 2005.

2. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu, tom IV., knjiga 27, Beograd, 1967.

3. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu, tom IV., knjiga 28, Beograd, 1967.

4. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu, tom IV., knjiga 29, Beograd, 1968.

5. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu, tom IV., knjiga 30, Beograd, 1968.

6. Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu, tom IV.,knjiga 31, Beograd, 1968.

Literatura: 1. Don Anto Baković, Hrvatski martirologij XX. stoljeća, Zagreb 2007. 2. Izudin Čaušević, Osma krajiška NOU brigada, Beograd, 1981. 3. Janko Duić, Planine i planinarstvo u Srednjoj Bosni, Zagreb, 2008. 4. Ladislav Z. Fišić, Korijeni i život, Povijest šupe Dolac s osvrtom na ostale župe Lašvanske doline, Sarajevo – Zagreb, 2004. 5. Mesud Hotić, Ratna hronika Bugojna, Bugojno, 1969. 6. Milan Inđić, Borbe za Travnik, Beograd, 1979. 7. Damir Jug, Oružane snage NDH sveukupni ustroj, Zagreb, 2004. 8. Drago Karasojević, Peti udarni korpus NOVJ, Beograd, 1985. 9. Drago Karasojević, IV. krajiška NOU divizija, Beograd, 1988. 10.Rafael Landikušić, Priručnik o političkoj i sudbenoj podjeli Nezavisne Fržave Hrvatske, Zagreb, 1942. 11. Davor Marijan, Ustaške vojne postrojbe 1941.- 1945., magistraski rad, Zagreb, 2004. 12. Katica Nevistić, Fra Tomislav Brković, Fra Janko Ljubos: Svoju zemlju i oni su voljeli, Poginuli i nestali iz bugojanskog kraja: u Prvom svjetskom ratu (1914-1918), Drugom svjetskom ratu (1941-45) i poraću te u ratu 1991-1995., Sarajevo – Zagreb, 2004. 13. Popis imena mjesta u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Zagreb, 1942. 14. Sedma krajiška brigada, zbornik sjećanja, Beograd, 1987.

33

15. Spomen obilježje žrtvama partizanskog zločina 23.-25. listopada 1944.g., Rije, Rankovići, Novi Travnik, brošura, Novi Travnik, 2007. 16. Vjenceslav Topalović, Srednja Bosna ne zaboravimo hrvatske žrtve 1941.- 45./1991.-95., Zagreb, 2001. 17. I. Tubanović i dr., Žrtve Drugoga svjetskoga rata, poraća i Domovinskog rata na pdoručju župa Dobretići, Jajce, Korićani, Ključ, Liskovica, Podmilačje i Varcar Vakuf – Mrkonjić Grad, Nova Bila, 2009. 18. Veliki atlas Jugoslavije, Zagreb, Zagreb, 1987. 19.Vjekoslav Vrančić, U službi Domovine, Washington, 2007. 20. Vojna enciklopedija, Beograd, 1971. 21. Završne operacije za oslobođenje Jugoslavije 1944 – 1945., Beograd, 1957. Internet izvori: http://hercegbosna.org/forum/post135211.html