NoelMalcolm

BOSNA

KRATKAPOVIJEST

Sadržaj

ZahvalePredgovorhrvatskomibosanskomizdanjuPredgovorizdanju2010.godineUvod1.Rase,mitoviiporijeklo:Bosnado1180.godine2.Srednjovjekovnabosanskadržava,1180-1463.3.Crkvabosanska4.Ratiosmanlijskiporedak,1463-1606.5.IslamizacijaBosne6.SrbiiVlasi7.RatipolitikauosmanlijskojBosni,1606-1815.8.Privredniživot,kulturaidruštvouosmanlijskojBosni,1606-1815.9.JevrejiiRomiuBosni10.Otporiireforme,1815-1878.11.BosnaiHercegovinapodAustrougarskom,1878-1914.12.Ratikraljevina:Bosna1914-1941.13.BosnaiHercegovinauDrugomsvjetskomratu:1941-1945.14.BosnaiHercegovinauTitovojJugoslaviji,1945-1989.15.BosnaismrtJugoslavije:1989-1992.16.UništenjeBosne:1992-1993.Epilog:kratkipregleddogađanja,1993-1995.PojmovnikNotes

Naslovizvornika:

BOSNIA:AShortHistory,NoelMalcolm

ZaAhmedaiZdravka

“Bosna leži na čvorištu velike historijske civilizacije i njenu je historiju teško napisati zato štoiziskuje poznavanje nekoliko jezika i poznavanje vrlo zamršenih događaja. S obzirom na današnjubosanskukatastrofu,toiziskujeirazumijevanjesvijetaurazdobljunakonhladnograta.Kombinacijasvihovihkvalifikacijauknjizikojajepristupačnačitateljima,nevjerojatanjepothvatkojimožeizvestisamonajbolji od najboljih.NoelMalcolm je najbolji: ovo je njegov trijumf, i u ovoj knjizi nema ni jednestranice, od pregleda arheoloških nalaza na početku do moralne osude na kraju, koja ne bi bila namjestu.”

NormanStone

ZahvaleNajviše žalim štonisam imaoprilike raditi u sarajevskimknjižnicamadok je to jošbilomoguće.

Duboko sam zahvalan osoblju knjižnica u kojima sam obavio veći dio istraživanja potrebnih za ovuknjigu: Bibliotheque Nationale u Parizu, Bodleian Library u Oxfordu, Cambridge University Library,School ofOriental andAfrican Studies u Londonu, a nadasve School of Slavonic and East EuropeanStudiesuLondonu.Zapomoćudobavljanjuilipronalaženjupublikacijadokojihjeteškodoći,posebnosamzahvalanAnthonyjuHallu,JohnuLaughlandu,JohnuLondonu,BrankiMagašiGeorgeuStamkoskom.IstotakodugujemzahvalnostAndrewuGwatkinuštomijepomogaookokompjuterskeobrade,aMarkuWillingaleuiChrisuBurkeuštosunacrtaliiizradilimapezaovuknjigu.Mojedugovanjeonimakojisuprije mene pisali o Bosni jasno je iz mojih fusnota, ali bih želio ovdje posebno spomenuti lucidnognaučnikaJohnaFinea,kojimijepružiodragocjenupodršku.IstobihtakoželioizrazitizahvalnostJohnuYarnoldu,SabiRisaluddinu,BenuCohenu,GeorgeuStamkoskomiMajiTopolovcuzasveonoštosuuposljednjihgodinudanaučinilidaponudetačneinformacijebritanskimmedijimaisvijetuoonomeštosezaistazbivalouBosni.

Zaovoizdanje,uniosamnekemanjeispravkeusamtekstidodaovišeposebnihnapomena.Utomposluoko ispravaka idopunapomogli sumi svojimkomentarimamnogičitateljikoji sumidali svojamišljenja i zapažanja o izvornom engleskom tekstu. Posebno bih želio zahvaliti Slavku Goldsteinu,Danielu Ivinu, Ivanu Lovrenoviću, Branki Magaš, Anti Kneževiću, Vladimiru Jamnickom, MajiTopolovcu,BrankuFranoliću,BilluTribeuiDimitrijuObolenskom.

PredgovorhrvatskomibosanskomizdanjuOvusamknjigupisaouaugustuiseptembru1993.obuzetgotovosveopćimočajemzbogbudućnosti

Bosne.ČinilosedajevanjskisvijetodustaoodsvakogozbiljnijegpokušajadaspasiBosnuodpropasti;činilo se isto tako da su srpski političari i vojni zapovjednici koji su isplanirali osvajanje teritorija imasovnoprotjerivanjestanovništvagotovopostigli svesvojeciljeve.Pa ipak,danas,u februaru1995,kadpišemovajpredgovor,Bosna je još tu.Njezinabudućnost, iakoneizvjesna,ulijevasadavišenadenego prije 18 mjeseci. Zasluga je to hrabrosti i odlučnosti samih naroda Bosne i Hercegovine -Muslimana,Hrvata,demokratskihSrba iostalih-kojisuodbiliposlušatisavjetvanjskogsvijetadasepomire s “neminovnim”porazom.Prva i posljednja lekcija koju odatlemože izvući svaki povjesničarglasi:ništanijeuistinuneminovnouljudskojpovijesti.

Kako je jedan britanski povjesničar uopće došao na to da piše o povijesti upravo ove balkanskezemlje? Odgovor se krije u spoju mojih povjesničarskih i publicističkih interesa koji su se iznenadapoklopilizbogtragičnihokolnostiovogarata.GotovoodprvogdanaratovanjauBosni,zapadnisumedijibilipunimitova,lažiizabludaoprirodipovijestiBosneopćenitoiouzrocimarataposebno.

Dok samproučavao temitove (nastojeći ih suzbiti člancimakoje sampisao zabritanskenovine),uočio sam da se u mnogima od njih odražava sličan način razmišljanja; svrha im je bila opravdanjesrpskog napada na Bosnu i osporavanje bosanske vlasti, štaviše, osporavanje i same ideje bosanskedržave.Tako sezbog tvrdnjeda suovaj rat izazvalevjekovneetničkemržnjene samočiniloda je ratneminovan (kao rezultat prastarih povijesnih sila) nego je bosanska vlast svedena na isti status kao iagresor - na status obične “etničke skupine”. (Još i danas, nakon gotovo tri godine rata, na vojnimmapamaUNPROFOR-auSarajevu,položajibosanskevojskeoznačenisukao“muslimanski”.)Istotako,mišljenje da je Bosna “umjetna tvorevina” koju je “izmislio” Tito, osporavalo je bosansku državu istvaralo dojam da bosanska vlada ne predstavlja pravu državu nego samo arbitrarno područje nageografskoj karti. (Prije svega dvije-tri sedmice prosrpski zastupnik uBritanskomparlamentu,HaroldElletson,rekaojeugovorusvojimkolegamadajeBosna“umjetnadržavakojojjegraniceodredioTito”)StogajeopćatendencijasvihovihmitovabiladaopravdasrpskinapadnaBosnuiHercegovinuiujednopribavikakvo-takvoopravdanjepoliticizapadnihzemalja,čijijestavpodrazumijevaodatrebaprihvatitiosvajanje70postoukupnogbosanskogteritorijakaosvršeničiniizvršitipritisaknabosanskuvladudapriznaporaz.

Najprije samkanionapisati knjižicupodnaslovom“Mitovi i zabludeopovijestiBosne”, ukojojsamsehtiookomitinanajeklatantnijeprimjeretihpogrešaka.Ali,kakojevrijemeprolazilo,svesamvišeuviđao da tolikimitovi slobodno kruže zapadnimmedijima zato što nema jednostavnog, objektivnog ikoliko-tolikoiscrpnogpregledasveukupnepovijestiBosneiHercegovinenaengleskomjeziku(paninadrugimjezicima,kolikoznam).Stogasamodlučionapisatitakavpregled.Smatraosamdajetakvaodlukau istimah inužna ipomaloparadoksalna.Danijebilo rata, janebihnapisaoovuhistorijuBosne.Paipak,mislimdasujedinebitnehistorijskečinjenicekojetrebaznatidabiserazumjeliuzrociovogarata,činjeniceizpolitičkepovijestiJugoslavije(nadasvepolitičkepovijestiSrbije)uposljednjihsedam-osamgodina.Osnovni razlog zbog kojeg pišem i o drevnoj povijestiBosne jest taj štomislimda se uzrociovoga rata ne kriju u drevnoj povijesti Bosne - i da je stoga potrebno opovrgnuti sve onepseudohistorijsketeorijekojetvrdesuprotno.

Iznosimovečinjenice zato što želimdačitatelji uBosni iHercegovini (pa,nadamse, i udrugimdijelovimabivšeJugoslavije)shvateiokolnostiukojimasampisaoovuknjiguivrstučitateljstvakojemsam je namijenio. Čitateljstvo kojem sam se obraćao nije bilo stručno, akademsko, nego širokočitateljstvo u Engleskoj i Americi. Imajući na umu takve čitaoce, morao sam tumačiti neke osnovne

činjenice iz jugoslavenske povijesti koje su dobro poznate gotovo svakome u republikama bivšeJugoslavije. Iz istog razloga, u nekim sam dijelovima ove knjige posvetio više prostora kazivanju obosanskim muslimanima nego o ostalim vjerskim zajednicama. Mnogi čitatelji na Zapadu nisu uopćeznali,prijenegoštojeizbioratuBosniiHercegovini,datakobrojnomuslimanskostanovništvoživiubilokojoj evropskoj zemlji: za takve je čitaocekulturna i političkapovijestmuslimanabilaneštokaotamnastranaMjeseca-neštoneviđenoinepoznato.Istodobno,mojočajzbogugroženogopstankaBosnenaveomejenamišljenjedaćeMuslimani,odsvihnarodauBosniiHercegovini,izgubitinajvišekadtazemljabudezbrisanasgeografskekarte.Stogasvojuknjigunisamzamisliosamokaopokušajsuzbijanjamitova i zabluda, nego i kao svojevrstan spomennapovijest i kulturukojimaprijeti uništenje.Ova jeknjigaubitipolitičkahistorijainemožebitisveobuhvatnakadjeriječokulturnojhistoriji.Ipak,zaovosam izdanje naknadno dopisao određen broj napomena (označenih zvjezdicama i dodanih uz tekstpojedinihpoglavlja),odkojihnekesadržepreporukezačitanjenekihdrugihdjelaopodručjimakulturnepovijestiBosnekojanisudostatnoobuhvaćenaumomprvobitnomtekstu.

Moždaseokolnostimaukojimasampisaoovuknjigumožeobjasnitijošneštoštojeizazvalokritikunekihčitalaca:načinnakojipišemoTitu.SvioninaZapadukojigovoreo“vjekovnojetničkojmržnji”i“neminovnosti”ratauBosniiHercegovinisvagdasusklonigovoritiioTitovimzaslugama,okometvrdeda “baremnijedopuštaoda seodignepoklopac s lonca”.Po tomebi se rekloda jeTitonašaopravorješenjezajugoslavenskeprobleme;izaista,svedoposljednjegmogućegtrenutkaujunu1991,evropskiiameričkipolitičarinastojalisuočuvatiTitov jugoslavenskisistemnaokupuzatoštosumislilida je tojedino rješenjekojemože funkcionirati.Mojemevlastite analizeupućujuna suprotan zaključak. Janemislim daje Tito našao pravo rješenje; naprotiv, on je stvorio dobar dio problema. Višenacionalnefederacijemogufunkcioniratisamoakoposjedujuistinskedemokratskeinstitucijeitradicije.AonoštojeTito stvorio bilo je sve duboko nedemokratski. Politička struktura koju je on stvorio pripremila jenajmanjena trinačina terenzanasiljeudevedesetimgodinama.Prvo,oduzela jeobičnimnacionalnimosjećajima pravu demokratskumogućnost izražavanja, stoga su se neke vrste nacionalizma, naročito uSrbiji,nakrajuizrodileuekstremizaminasilje.Drugo,upravojekomunističkisistemproizveoonajtippolitičara manipulatora koji nastupa s pozicija moći, čiji je karakteristični predstavnik SlobodanMilošević. I treće, privredni neuspjesi Titova sistema ostavili su za sobom siromašno i razočaranostanovništvo, savršenmaterijal kojim se političar kaoMiloševićmogao poslužiti da provede u praksisvojudemagoškupolitiku.

ProučavajućiTitovukarijerukaopolitičarakojijenastupaospozicijamoći,došaosamdozaključkada njegovu ulogu u ratu ne treba prikazivati u onom herojskom svjetlu kako je bilo uobičajeno ujugoslavenskojhistoriografiji.Idaljevjerujemdasam,ubiti,ispravnoprikazaouovojknjiziinjegovustrategijuinjegovezasluge.Međutim,zaovosamizdanjenaknadnodopisaovišenapomenaukojimasampokušao proširiti i objasniti svoje prethodne komentare. Ja smatram da je Tito od samog početkaratovanjauJugoslavijibionajvišezaokupljenborbomzavlastspotencijalnimpolitičkimsuparnicimauJugoslaviji, i damu je taborbabilavažnijaod ratovanja sokupatorom. (Ovomojemišljenjedotiče ihistorijski mit kojim se političari na Zapadu služe u posljednje tri godine kao izgovorom zanepoduzimanjevojneakcijeuBosni:mitpremakojemjeTito“vezao”uJugoslaviji30do40njemačkihdivizija.)

Gledanauovomsvjetlu,TitovamoralnasuperiornostnadnjegovimprotivnikomMihailovićemnijeviše takoočigledna. Ipak,htiobih istaknutida semojikomentariuovojknjizio tojdvojiciuDrugomsvjetskomratuodnoseisključivonapolitičkuivojnustrategijutedvojicevođakaopojedinaca.Dakakodamnogiobičniborciupartizanskimredovimanisubilikomunistiidaimnijebilostalodotogadaseu

zemljiuspostavikomunističkavlastkaotakva.NjihjeuTitovuprogramuposebnoprivukaoonajaspektpokojemjebilapredviđenanekavrstafederativnogsistemzarazličitenarodeuJugoslaviji,atojezaistabila izbalansiranija zamisao od svega onoga što su druge političke snage u Jugoslaviji nudile u tovrijeme. S druge strane,mnogi od običnih boraca u redovimaMihailovićevih snaga (i mnogi njihovilokalnizapovjednici)bilisuopterećeniradikalnimvelikosrpskimmentalitetom,premakojemjeubijanjenesrbabilovažanelementuvojnimaktivnostima. Ipak,kaopovjesničar ikaovanjskiposmatrač ratauBosni i Hercegovini,mislim da ne bi trebalo dopustiti da sadašnja zbivanja bitno utiču na tumačenjeDrugog svjetskog rata. To historijski ne bi bilo ispravno zato što sumnogi uzroci i uvjeti tog ratnogsukoba bili različiti od današnjih. Isto tako mislim da je politički pogrešno neprestano povezivatidanašnjedogađajesdogađajimakojisusezbiliprijepedesetgodina.PostupatinatajnačinznačisamoslužitinastojanjimaonihpropagandistauBeograduinaPalamakojiželeuvjeritisvijetdajesveonoštosedanasdogađaneminovnaposljedicamržnjekojasežesvedoDrugogsvjetskograta,mržnjekojasesadočituje“prirodnom”željomžrtavaiztogratadaseosveteMuslimanimaiHrvatima.

Međutim, jedna jeod lekcijakoje semogu izvući izDrugogsvjetskog rata iova:kolikogodbileužasne rane nanesene Bosni, one se na kraju ipak mogu zaliječiti. Između 1941. i 1945. Bosanci supočinilizvjerstvanadBosancima-paipak,udesetljećimanakonrataljudisuseuBosninaučiliponovoživjetizajedno.Tajseprocesvidanjaranamoždamožeipospješitiiintenziviratiakosepoduzmupravesudskemjere da se optuže i kazne svi oni koji su počinili najteže zločine u ovom ratu.Ma koliko topotrajalo,vjerujemdajereintegracijaBosneiHercegovine(zajednosasrpskimstanovništvom)jedinotrajnorješenjeproblemauBosniiHercegovini.Jednaodtemakojeseprovlačekrozovuknjigujeitodaje Bosna iHercegovina zemlja koja ima svoj povijesni identitet - da je zapravo jedna od povijesnihzemaljauEvropi,sgotovoneprekinutompoviješćukaoizrazitageopolitičkacjelinaodsrednjegavijekadodanadanašnjega.Uvećemdijelurazdobljaod1180.do1463.bilajenezavisnakraljevina;od1580.do1878.bila je ejalet (izrazkojioznačavanajveću teritorijalnu jedinicuuOsmanlijskomcarstvu);od1878. do 1918. “krunska zemlja” u sklopuAustro-Ugarske; a od 1945. do 1992. federalna republika.Prema tome, otprilike 650 od posljednjih 800 godina postojao je na geografskim kartama entitet zvan“Bosna”.(OvojeupriličnovelikojoprecispoviješćuSrbijekojaodosmanlijskogosvajanjau14.i15.stoljeću i oslobađanja od osmanlijske vladavine u 19. stoljeću nije uopće postojala kao entitet.) SviBosanci, Muslimani, Hrvati i Srbi, nasljednici su posebne povijesne baštine koja se ne može olakoodbaciti.

Ali nastojeći istaknuti povijesni identitet Bosne i Hercegovine u ovoj knjizi, nadam se da mojaargumentacija neće biti pogrešno shvaćena. Ja ne tvrdim da bosanski Hrvati i bosanski Srbi morajuprestatismatratisebe“Hrvatima”i“Srbima”, idaseumjestotogamorajusmatratisamo“Bosancima”.Premda smatram da je do uvođenja srpskog i hrvatskog nacionalnog identiteta u Bosni i Hercegovinidošloupovijesnomsmislupriličnokasno,dakakodaseslažemda jedo toga ipakdošlo idase točakpovijestinemožeokrenutiunatrag. Ja samoželim rećidabosanskiHrvati i bosanskiSrbimoraju istotakopriznatičinjenicudanjihovakulturaipovijest imajuiposebnu,bosanskudimenziju.Razlozizaštoonitomorajupriznatinisusamohistorijskinegoimoralniipraktični.

Moralni i praktični razlozi proističu sasvim jednostavno iz njihove etničke geografije, izkaleidoskopske izmiješanosti svih triju zajednica na geografskoj karti. Tri zajednice u Bosni iHercegovininemogusepodijelitinatrietničkičistedržavebezgolemihpraktičnihpoteškoćaimoralnihnepravdi.Dakakodajedosadbilotakvihpokušajadijeljenja,najprijesutouvećimrazmjerimaučinilisrpskipolitički ivojničelnici,apotomumanjim, lokalnimokvirima,ostaledvijezajednice.Na tajsunačin stotine hiljada nedužnih ljudi protjerane iz svojih domova.Osnovna provjera svakog “mirovnog

rješenja”moraseprovoditinamogućnostidasetiljudivratenasvojaognjištaidamoguobnovitisvojekućeiživote.TakavćeprocesnužnouključitiiobnovuBosneiHercegovinekaodemokratskedržaveunjenim prirodnim granicama. Ni jedan pokušaj komadanja Bosne i Hercegovine ili otkidanja od njemanjihdijelovateritorijanećedonijetinipravduljudimakojiondježivenitrajnustabilnostutojregiji.

Više puta sam čuo kako ljudi govore: “Bosna može postojati samo u sklopu Jugoslavije; akoJugoslavijapropadne,nestatćeiBosne.”Jamislimdajeupravosuprotnoistina.Usklopujugoslavenskedržavebilojemoguće(nepoželjno,negomoguće)daBosnaprestanepostojatikaoposebnacjelina-štoseidogodilouKraljeviniJugoslavijiugodinamapredDrugisvjetskirat.AličimjeJugoslavijaprestalapostojati, bilo je prijeko potrebno da se Bosna i Hercegovina očuva, jer bi ljudska cijena dijeljenjastanovništva i njihova teritorija bila naprosto previsoka. Takvo je dijeljenje već pokušano, i cijeli jesvijetvidiokolikejeužasnepatnjeonoizazvalo.Paipak,Bosnajejoštuinjeninarodinećeodustatiodsvoga ideala da obnove demokratsku državuBosnu iHercegovinu u njenim prvobitnim granicama. Javjerujemdajetoidealzakojisevrijediboriti-zbogsvihljudiuBosniiHercegovini.

Predgovorizdanju2010.godineJakosamzahvalanizdavačimaštoobjavljujuovonovoizdanjePovijestiBosnekaoinapozivuda

dodamnovipredgovor.Kad sampisaoovupovijest, u ljeto1993. godine, pitao sam seda li bi samaknjigamoglaopstatidužeodzemlječijupovijestopisuje.Danas,Bosnajedefinitivnoopstala-madanaproblematičannačin-ijasamprijatnoiznenađendajeisamaknjiga“preživjela”cijelihšesnaestgodinaodsvogprvogizdanja.

Upredgovoruhrvatsko-bosanskomizdanju,objavljenom1995,objasniosamokolnostiukojimasampisaoovuknjigu, i svoju tadašnjumotivaciju; nijepotrebnoovdjepodrobnoponavljati toobjašnjenje.Pišući ovu knjigu pokušao sam ponuditi jedan opći prikaz povijesti Bosne, jednu kritičku sintezupostojećeghistorijskogznanja;nadaosamsedaćutakodokazatidasupogrešnimitoviilažnetvrdnjeobosanskoj povijesti koji su cirkulirali umedijima tokom rata imali veomanegativan uticaj na politikuZapada.Utomsmislu, isamou tomsmislu,rekaobihdasamnapisaoknjigukoja imapolitičkusvrhu:kakospriječitidiplomateipolitičaredasvojupolitikutemeljenalažnojpovijesti.

To je po svojoj prirodi negativan, a ne pozitivan zadatak. Ne vjerujem daje posao historičaradiktiratipolitike,čakninatemeljuistinitepovijesti;povijestneodređuještaćesedesitiubudućnosti,niti određuje šta semora desiti. Naravno, oni koji donose političke odluke treba da poznaju povijestzemljekojajepredmetnjihovepolitike-izočitihrazloga.Problemikojipostojeutojzemljinastalisuhistorijski; čak i akonediktira rješenja tih problema, historija namećenekaograničenja na to koja surješenjamoguća.Ali,usvakomslučaju,povijestnajrelevantnijautesvrhejeskorijapovijest-događajikojisusedesilinarodukojisadatuživiiprethodniuvjetikojisuuticalinatokakosuosjećaliikakosutumačili vlastito iskustvo. Za definiranje politika Bosne danas, nije potrebno posjedovati znanja osrednjovjekovnojCrkvibosanskojnitiomotivimakojisunaveliljudeuBosnidapređunaislamuranomosmanlijskomperiodu.(Takvetemesu,vjerujem,odvelikogznačaja-ali tajznačaj jehistorijski,anepolitički.)Gotovouvijekkadpolitičari tvrdedasunašliopravdanjeu toj“drevnoj”povijesti,njihovaverzijapovijesti jenanekinačin iskrivljena ili izmanipulirana.Nijemanje iskrivljenani tvrdnjanekihpropagandnih centara u toku rata da Bosna uopće nema “drevnu” povijest - tvrdnja da je Bosna bilavještačka tvorevinakoju je “izmislio”Tito,kojabi se, stoga, lako i spravommoglaukinuti.Dabi sesuprotstavilotojtvrdnji,bilojepotrebnoukazatinatodaBosnaimajedanizuzetanhistorijskikontinuitetkao politička tvorevina - i da je ta gotovo kontinuirana povijest temelj istinski duboko ukorijenjenogbosanskogidentiteta.Ali,čakitakofundamentalnuhistorijskučinjenicupoputovenetrebakoristiti,pomeni,dabisediktiralapolitika,kaodajepovijestjedinoštoodređujebudućnost.

Štabiondatrebaobiti temeljzadefiniranjepolitike?Odgovornije teškodatiapstraktno,madaonsadrži cijeli niz stvari koje katkadmogu djelovati kao prioriteti koji se međusobno natječu i koji nemoraju uvijek biti lako izvodljivi u praksi: pravda, legalnost, poštovanje ljudskih prava i promocijadugoročnogprosperiteta,sigurnostiimira.Stimprincipimanaumu,jaovdjedodajemnekolikokratkihkomentara o problemima s kojima se Bosna suočavala u posljednjih petnaest godina i problemima skojimasesuočavadanas.

U“Epilogu”kojisamdodaoudrugomengleskomizdanjuoveknjigeobjavljenom1996.godine(kojijeprviputprevedenuovomizdanju)sažeosamtokdogađajaodsredine1993.dokraja1995.godine,čijajekulminacijabilaDejtonskisporazum,teizrazionekeozbiljnesumnjeokosameosnovenakojojjesačinjentajsporazum.

Daytonjeodržavaoi“ušančio”vještačkupodjeluBosneiHercegovinenadvadijela,naosnovunizaprethodnih diplomatskih prijedloga koji su pred kraj rata bili sasvim neosnovani. (Čak i precizna

teritorijalna podjela 51:49, naslijeđena iz tih ranijih planova, bila je ponovovještački nametnuta.) I unastanku te podjele na dva dijela, Dejtonski ustav je prenio većinu ključnih elemenata vladinihnadležnostisnivoaBosneiHercegovinenanivodvaentiteta,čimejeozbiljnooslabiodržavuBosnuiHercegovinu.

ČinjenicadajeameričkadiplomacijanastojalanametnutiovorješenjejošvišeiznenađujebudućidasuAmerikancibilitikojisuprethodnoohrabrivalistvaranjebošnjačko-hrvatskefederacijeskantonalnomstrukturom; prirodno rješenje bilo bi proširiti Federaciju, na kraju rata, na cijelu teritoriju Bosne,dodavanjemsrpskihkantonaupodručjimakojasuprijeratabilavećinskisrpskaazadržavajućiključneovlastivladenanivoubosanskefederalnevladekojabiobuhvatalacijeludržavu.

ToštonisuuspjeliobnovitijedinstvobosanskedržavebilajenajvećagreškazapadnihdiplomatauDaytonu.

Taj je neuspjeh pratila još jedna greška, koja je dodatno reducirala čak i ograničenu vrijednostDejtonskogsporazuma:odluka-kojusudonijeliameričkiStateDepartmentiMinistarstvoodbrane,bezobziranaprotesteRichardaHolbrookea-dameđunarodnimvojnimsnagamauBosninakonratadajedinomandatdanadzirudezangažiranjevojskiidaspriječeoružanisukob,anedapomognupovratakizbjeglicaunjihovedomove.Govorilo seda seodmeđunarodnih snaganemožeočekivatida stojepouglovimaulica i štitedomove ljudi (iako su, samočetiri godinekasnije,počeleupravo to činiti zaSrbekoji suostaliusrpskimenklavamanaKosovu).RezultatjebiotodanijedošlodomasovnogpovratkaizbjeglicairaseljenihlicaunjihovedomoveuBosni-kojisetrebaoimogaodesiti-aetničkapodjelanaprostojebiladodatnoučvršćena.

Rezultatovihodlukajebiopodjednakonepraktičaninepravedan:slabainefunkcionalnabosanskadržava,ukojojsumreževlastikojesuuspostavljenetokomrataostalenasnazi.Postepenosu,međutim,donesenenekeodlukekojećeimatiučinakosporavanjasituacijeobilježenesastatusquopostbellum.Udecembru 1997. godine, međunarodno Vijeće za implementaciju mira prenijelo je takozvane Bonskeovlasti na visokog predstavnika, čimemu je omogućeno da smjenjuje zvaničnike i nameće zakone. Usljedećoj godini, CarlosWestendorp je iskoristio te ovlasti te smijenio nekooperativnog predsjednikaRepublike Srpske Nikolu Poplašena a dvije godine kasnije Wolfgang Petritsch je odgovorio nasecesionističku politiku tvrdolinijaškog vodstva HDZ-a smjenom Ante Jelavića iz bosanskogPredsjedništva.Uproljeće2003,PaddyAshdownjeukinuoVrhovnisavjetodbraneRepublikeSrpske,akrajemtegodinedogovorenojedaćeBosnaiHercegovinaimati jednoMinistarstvoodbranezacijeluzemljuijedinstvenucarinskuupravu.Drugiznačajandogađajjeodlukameđunarodniharbitaradonesena1999. godine daBrčko bude specijalni distrikt zaseban od oba entiteta (time je blokirana, geografski,mogućnost secesije Republike Srpske), kao i nametanje jedinstvene Gradske uprave uMostaru 2004.godine. Najvažnija od svih zbog svojih temeljnih implikacija bila je odluka Ustavnog suda donesena2000.godinedanarodiBosne iHercegovine trebada imajustatuskonstitutivnihnarodauobaentiteta:ova je odluka poništila jedan od suštinskih principaDejtonskog ustava, zakonsku ratifikaciju etničkogčišćenja.

Ali,mada su ova dešavanja na izvjestan način doprinijela procesu ponovnog ujedinjenjaBosne iHercegovine, taj su proces onemogućili nekimoćni faktori.Činjenica da nije bilomasovnog povratkaizbjeglica u njihove domove, što je vremenom samo “zapečaćeno” tako što su mnogi prodali svojeprijeratne kuće novim stanarima - konsolidirala je efekte etničkog čišćenja. To što su obrazovanje imediji bili pod kontrolomentitetskih vlasti doprinijelo je da iskrivljenoprikazivanje skorije povijestipostaneširokoprihvaćenomeđustanovništvomRepublikeSrpske.Premijertogentiteta,MiloradDodik,pokazaojekaopolitičarznačajnotaktičkoumijećeusuprotstavljanjupotezimakojibivodilireintegraciji

Bosne.Ameđunarodnazajednicaje,umeđuvremenu,počeladjelovatipoprincipudajezatvaranjeUredavisokog predstavnika i, konsekventno, odustajanje od korištenja Bonskih ovlasti poželjan cilj sam posebi.TapolitikasetemeljinaidejidaćeprivlačnostmogućnostidasezemljapridružiNATO-uiEUbitidovoljnadamotiviraBosancedasamireformirajusvojpolitičkisistem;alizasadnemaprevišečvrstihdokazadajetozaistatako.

KadajeMeđunarodnisudpravdeobznaniosvojeSavjetodavnomišljenjeoKosovuujulu2010,ukojemjenaveodaproglašenjenezavisnostiKosovanijeznačilokršenjemeđunarodnogprava,MiloradDodikjepožuriodaizdasaopćenjeukojemjeizjaviokakotoMišljenjemožeposlužitikao“smjernicazanašu borbu za status” i “nećemo isključiti mogućnost dodatne borbe za status koji, u skladu s ovimMišljenjem,nećebitisuprotanmeđunarodnompravu”.IpakuStavu112togMišljenja,Međunarodnisudpravde je sažeo argument koji su navelemnoge države (argument s kojim se Sud složio) da, kada jeVijeće sigurnosti donijelo Rezoluciju 1244 o međunarodnoj upravi nad Kosovom, “da je Vijećesigurnosti željelo spriječiti kosovskudeklaraciju o nezavisnosti, uradilo bi to na jasan i nedvosmislennačin u samom tekstu Rezolucije, kao što je to učinilo u Rezoluciji 787 (1992) u vezi s RepublikomSrpskom”.RelevantnopoglavljeRezolucije787,Stav3,navodidaVijećesigurnosti“snažnoreafirmirasvoj poziv svim stranama i drugimakojih se to tičeda strogopoštuju teritorijalni integritetRepublikeBosne i Hercegovine te potvrđuju da neće biti prihvaćen bilo koji unilateralno proglašeni entitet, ilirješenja nametnuta u suprotnosti s ovim stavom”; princip ove Rezolucije je ispoštovan u Dejtonskomsporazumu, koji je Republici Srpskoj dao samo status entiteta u okviru suverene države Bosne iHercegovine.

Da bi se potpuno razumjelo zašto ne može biti paralelizma između slučaja Kosova i slučajaRepublikeSrpskepotrebnoje imati iodređenohistorijskoznanje:ubivšojJugoslaviji,Kosovojebilojasnodefiniranaustavnajedinicasgotovosvimistimpravimaiovlastimakaoirepublike,dokRepublikaSrpska uopće nije bila nikakva jedinica. Ali, temeljni razlozi što jemeđunarodna zajednica odbila, inema sumnje da će nastaviti odbijati nezavisnost Republike Srpske, nisu historijski - već moralni ipolitički. To je politički entitet koji je stvoren etničkim čišćenjem; dati nezavisnost entitetu koji jeuspostavljen na tom osnovu predstavljalo bi i kršenje prava onih koji su bili žrtve čišćenja i opasanpresedanzasličnekampanjeubijanjaiprogonaubudućimsukobimadrugdjeusvijetu.Principipravde,zakonitosti,poštovanjaljudskihpravaipromocijemeđunarodnogmiraisigurnostisu,dakle,svipotpunoprimjenjivinaovopitanje;odtihprincipameđunarodnazajednicanećeodustati,čakiakoodustaneodadministriranjauBosni.

Zaključujem,stoga,daćeBosna idaljepostojati,unatočočitomslabljenjumehanizamakojinjenopostojanje garantiraju i podržavaju. Bosna kakvu smo znali prije 1992. godine nikada neće biti upotpunostiobnovljena;alinekaBosnamoranastavitipostojatiiiztogaslijedidaćeljudikojiživeunjojmoratishvatitištajeonoštoimjezajedničkokaoBosancima.Najhitnijejedaimajuzajedničkupovijest.Nadamsedaovaknjigamožeidaljenasvojskromninačindoprinositirazumijevanjutepovijesti,koja-suprotnosvekolikojneupućenojpričikojučujemouzapadnimzemljamao“drevnimetničkimmržnjama”-zaistaujedinjujeBosancemnogovišenoštoihdijeli.

NoelMalcolm,Oxford,septembar2010.

UvodGodine1992.i1993.pamtitćesekaogodineukojimajerazorenajednaevropskazemlja.Bijašeto

zemlja s političkom i kulturnom poviješću različitom od bilo koje druge zemlje u Evropi. Tu su sepreklopile i udružile velike religije i velike sile u evropskoj povijesti: carstvoRima,KarlaVelikoga,OsmanlijaiAustro-Ugarske,tereligijezapadnogkršćanstva,istočnogkršćanstva,judaizmaiislama.VećbisameovečinjenicebiledostatanrazlogdasepovijestBosneproučavakaopredmetkojijesamposebiodjedinstvenoginteresa.Aliratštojezahvatioovuzemlju1992.godine,dodaojejošdvatužnarazlogadasenjenapovijestdetaljnijeprouči:prvijeodnjihpotrebadasedokučeuzrocisukoba,adrugipotrebadaseodagnajuoblacinerazumijevanja,namjernogstvaranjamitovaipukogneznanjakojimasuobavijenesveraspraveoBosniinjenojpovijesti.

Od te dvije potrebe, ova potonja je kudikamo preča. Paradoksalno je da je najvažniji razlog zaproučavanjepovijestiBosneupravotoštonamonoomogućavadashvatimokakopovijestBosnesamaposebi ne objašnjava uzroke ovoga rata. Dakako da do rata ne bi bilo došlo da Bosna nije bila onačudnovatastvarštojebila,zbogčegajepostalapredmetposebnihambicijaiinteresa.AlitesuambicijebileusmjerenenaBosnuizvana.Najvećajezaprekasvakomrazumijevanjutogsukobapretpostavkadajeonoštosezbiloutojzemljiposljedica-prirodna,spontanaiuistimahnužna-silakojedjelujuunutarpovijesti same Bosne. To je mit koji su brižljivo širili oni koji su izazvali taj sukob, koji su željeliuvjeriti svijet da ono što rade oni i njihovi “revolveraši” ne rade oni nego neke bezlične i neumitnepovijesnesilekojesuizvanbiločijemoći.

I svijet im je povjerovao. Na budućim je povjesničarima da prosude koji su argumenti uistinuprevagnuliuglavamadržavnikaEvropeiAmerikedareagirajunaratnesukobeuBosnipotezimakojimanesamoštonisuriješilikrizunegosujejošmnogovišeprodubili.Bjelodanojejasnodasuimglavebilevećtadapunemaglehistorijskogneznanja.Evo,naprimjer,promišljenogistupanjabritanskogpremijeraJohnaMajorapredDonjimdomomvišeodgodinudananakonizbijanjaratauBosni:

NajvažnijipojedinačnielementkojistojiizaonogaštosedogodilouBosnijestraspadSovjetskogSavezaistegeukojojjeondržaovjekovnemržnjeubivšojJugoslaviji.Kadjejednomtestegenestalo,vjekovnesusemržnjeopetpojavile,anjihovesmoposljedicevidjelikadsuzapočeleborbe.Bilojetuinekihdrugihelemenata,alijetajraspadbiokudikamonajvažniji.(Hansard,23.juni1993,stupac324)

Teško je reći odakle bi trebalo početi komentarisati ovakvu tvrdnju. “Stega” u kojoj je SovjetskiSavezdržaoJugoslavijunaglojeprekinuta,kaoštojedobropoznato,1948.godinekadjeStaljinizbacioTitaizKominforma.Moždajeg.MajorželioaludiratinaodlukukomunističkihrukovodilacakaoštojeSlobodanMiloševićuSrbijidaiskoristeizvorenacionalizmazasvojepolitičkeciljeve,alitajjeprocesu Srbiji bio na djelu već u ljeto 1989. godine, dvije godine prije “raspada Sovjetskog Saveza”, aumnogome se jedva razlikovao od načina na koji su nacionalizam koristile prijašnje političke vođe ukomunističkomsistemukao,naprimjer,NicolaeCeausescu.Misaoda jekomunizamopćenitoprovodiodjelotvornu“stegu”kakobidržaonacionalizmenauzdidvojakojepogrešna.Komunističkesuvlastiilisameraspirivalenacionalizamimanipulisalenjimezasvojevlastiteciljeve,ilisugagušenjemjošvišerazbuktavaleitrovalestvarajućipolitičkifrustriranoiotuđenostanovništvo,ilisučestoradileijednoidrugo.Taj jedvostrukiučinakdanas jasnovidljivuvećini istočnoevropskihzemalja,ukojimastranketakozvane “krajnje desnice” privlače obične glasače, jer ih potiču vjerski i historijski simboli izpretkomunističkogdoba ipolitičarikoji susvoje ranijekarijeregradiliukomunističkojpartiji i službidržavnesigurnosti.Tosemanje-višedogodiloiuSrbiji.

Druga velika netačnost koju je u tim svojim napomenama izrazio JohnMajor, a koju je za njim

ponavljalavećinazapadnihčelnikausvojimjavnimkomentarimaoratuuBosni, jest tvrdnjada jesveonoštosezbilouBosniodproljeća1992.godinezapravoočitovanje“vjekovnihetničkihmržnji”štosusenagomilalesameodsebe.Svakakoje istinada jeuprošlostiBosnebilomržnje isuparništva,aonikoji su u posljednje dvije godine prikazivali nekadašnju Bosnu kao čudesnu zemlju nepomućenogmeđuvjerskogskladazasigurnosupretjerali.AlikadsemaloboljepromotripovijestBosne,zapažasedapostojeće nesnošljivosti nisu bile apsolutne ni nepromjenljive, niti su bile neminovna posljedicaizmiješanostirazličitihvjerskihzajednica.Glavnaosnovaneprijateljstavanijebilaetničkanireligioznanego ekonomska: kivnost koju su osjećali uglavnom (ali ne isključivo) seljaci kršćani prema svojimmuslimanskimzemljoposjednicima.Toneprijateljstvonijebilanikakvaapsolutnainesmanjivasila,negosemijenjalokaoštosusemijenjaleekonomskeprilike,abilojepodložnoipolitičkimpritiscimakojisuznatno izmijenili držanje zemljoposjedničke klase u prvoj polovici 19. stoljeća. Isto je takoneprijateljstvo između katoličke i pravoslavne zajednice bilo podvrgnuto promjenljivim uticajima:suparništvudvijucrkvenihhijerarhija,političkompritiskuizsusjednihzemalja,itakodalje.

Te nesnošljivosti nisu bile trajno ugrađene u psihu ljudi koji su živjeli u Bosni, nego su bilepovijesnaposljedicaimoglesusemijenjatikakosepovijestrazvijala.Ekonomskiuzrocimržnjegubilisusepoduticajempromjenaireformiprikraju19.stoljećainapočetku20.stoljećadoksenisugotovosasvim izgubili. Vjerski uzroci mržnje smanjili su se u drugoj polovici 20. stoljeća zahvaljujućiprocesima sekularizacije (od kojih su neki bili prirodni a neki i neprirodni).Većimdijelom razdobljaposlije1878.godinerazličitevjerskeietničkezajedniceuBosniživjelesuzajednoumiru:dvijeglavneerupcije nasilja - prva uPrvom svjetskom ratu i neposredno nakon njega, a druga u one četiri godinekolikojetrajaoDrugisvjetskirat-bilesuiznimke,izazvaneiraspaljeneuzrocimaizvangranicaBosne.Oddrugogodtihužasnihrazdobljaodraslasupunadvanaraštaja,pavećinabosanskogstanovništvanemavlastitihsjećanjanaborbeutomratu,nitiposebneželjedaihobnove.

Dakako da je lako u povijesti zemlje kao što je Bosna pronalaziti primjere regionalnih podjela,nasilja i neposluha.Dokazi postoje imnoge će od njih čitatelji naći i na stranicamaove knjige. Ipak,politička povijest Bosne potkraj 20. stoljeća nije predodređena onim što se dogodilo u 13. ili 18.stoljeću.Komentatorikojivolesvompisanjupridatinekinabrzinuskalupljenihistorijskiautoritetuvijekmoguizvućidvije-trikrvaveepizodeizprošlostiireći:“Eto,oduvijekjetakobilo!”Neštobismosličnomoglinapraviti,recimo,ispoviješćuFrancuske,izvućivjerskeratoveu16.stoljeću,barbarskipokoljuBartolomejskojnoći,česte regionalnepobune,Frondu,zvjerskopostupanjesHugenotima1685.užasnanasilja i masovna ubistva koja su slijedila nakon Francuske revolucije, nepostojanu politiku u 19.stoljeću,pačak i svupovijestkolaboracije ipokretaotporaudrugomsvjetskomratu.Alikadbisutraodređeni političari i vojni zapovjednici, potpomognuti izvana, počeli bombardirati Pariz teškimtopovima,nebismosjediliskrštenihrukuireklidajetosamoneminovnaposljedica“francuskevjekovnemržnje”.Radijebismomaloboljeproučilipravupriroduiuzroketeodređenekrize.Upravosamtoistoijapokušaouovojknjizi.

Velika jeprednostFrancuskepredBosnomu tomešto jenjenapovijestvećdobropoznata idoutančineproučena.OBosni seopćenito tolikomaloznada jeuovedvijegodinebilo teško razlikovatimaglu neznanja od dimne zavjese propagande. Neki autori osporavaju i samo postojanje Bosne kaopovijesnecjeline,samopouzdanotvrdećikako“Bosnanijenikadbiladržava”.KadjelordOwen1992.godinepostavljennamjestopregovaračaEvropskezajedniceubivšojJugoslaviji, jedangajebritanskikolumnist sasvim ozbiljno upozorio da su unutarnje granice u Jugoslaviji bile puke administrativnegranice, isto takoumjetnekao ionekoje sukolonijalni administratorinametnuliAfrici.Neki suautoričesto tvrdili da je graniceBosne izmislioTito; istina je, naprotiv, da jeTito samoobnovio povijesne

granice Bosne kakve su bile potkraj osmanlijskog razdoblja i u doba Austro-Ugarske. Čitatelji će seuvjeriti da su jedni dijelovi tih granica utvrđeni međunarodnim ugovorima u 19. stoljeću, a da drugidijeloviodražavajumnogostarijepovijesnegranice,kaoštojepodjelaBosneiSrbijedužrijekeDrine,kojuspominjeljetopisacKinamjošpotkraj12.stoljeća.

Historijskenetačnostikojesusepojavileuzapadnimmedijimauposljednjedvijegodinedjelimicejenanijelaplimanacionalne ipolitičkemitologije izbivšeJugoslavije.Višeod jednogstoljećaHrvatipišuknjigeukojimadokazujudasuBosanci“zapravo”Hrvati;Srbiistotakoneumornotvrdedasusvioni“zapravo”Srbi.Unovijevrijemehrvatskapropagandanazivasvesrpskenacionaliste“četnicima”,avođu četnika u Drugom svjetskom ratu DražuMihailovića prikazuje kao monstruma koji je provodiogenocid. Srpska propaganda naziva sve hrvatske nacionaliste “ustašama” i iskopala je slučajmuslimanske SS divizije u Drugom svjetskom ratu kao primjer kojim daje na znanje da su bosanskimuslimaniilinacistiilifundamentalisti,iliijednoidrugo.Aonimakojisuzatečeniusredtihrasprava,muslimanimai/ilionimakojivjerujuupluralističkuBosnu,prepuštenojedanjegujuoneutješnemitovekojisuimpreostali:mitobogumilima,mitotrajnommiruiharmonijiuBosniilimitoTitu.Komentatorilipovjesničarnemožeseprobijatikrozsveteproturječnemitologijeadanenaneseideološkeuvredegotovo svim zainteresiranima; a to nije baš ugodnokad čovjek upozna i zavoli ne samoBosnunego imnogeposebnevrlineHrvatskeiSrbije.Istodobno,činjenicadapostojigotovosimetričanodnosizmeđuproturječnihtvrdnjiiopravdanjaneznačidasemožedoćidoispravnogzaključkatakodasesvetvrdnjepodjednako prihvataju i da se samo izjednačavaju. Ja ne sumnjam da teret odgovornosti za razaranjeBosneležipretežnonajednojstrani,auposljednjimpoglavljimaoveknjigenastojaosamizložitirazlogezatakvosvojemišljenje.

JedinipouzdannačinprosudbepovijesnihpravaglavnihizvršiteljanasiljauBosnijestutomedaserazmotri što su učinili odmaterijalnih svjedočanstava same povijesti. Oni ne samo što upropaštavajubudućnost te zemlje nego se i sistematski trude da zatru njenu prošlost. Nacionalna i univerzitetskabibliotekauSarajevuuništena jezapaljivimgranatama.Orijentalni institut, sasvojomnenadoknadivomzbirkom rukopisa i ostalog materijala što ilustrira osmanlijsku povijest Bosne, također je uništenkoncentričnimgranatiranjem.Ucijelojzemljirazorenesubrojnedžamijeiminareti,međukojimainekiodnajljepšihprimjerakaosmanlijskearhitektureiz16.stoljećanazapaduBalkana.Tegrađevinenisubilesamo zahvaćene unakrsnom paljbom vojnih jedinica; u gradovima kao što su Bijeljina i Banja Lukarazaranjanisu imalanikakvevezesborbama-džamijesunoćudignuteuzrakeksplozivom,asutradanbuldožeromporavnatesazemljom.Ljudikojisu isplanirali teakcije izapovjedilidase izvrše,običnotvrdeda jepovijestnanjihovoj strani.Onoštooni svojimdjelimapokazuju jestda ratujuspoviješćusvoje zemlje. Ja samuovojknjizi samohtio iznijeti nekepojedinosti tepovijesti prijenego što samazemljabudesasvimuništena.

1.Rase,mitoviiporijeklo:Bosnado1180.godine

NacionalnesupovijestiprokletstvoBalkana.KaoštosvakokojeboravioiliputovaoutomdijeluEvropedobrozna,ondjenemanacionalnohomogenepokrajine,akamolinacionalnohomogenedržave.MalojepojedinacanacijelomBalkanskompoluotokukojimoguiskrenotvrditidaimajunacionalnočistoporijeklo. Pa ipak, više puta u posljednja dva stoljeća u nacionalnim politikama balkanskih zemaljaprevladavalesuizmišljeneteorijeorasno-etničkomidentitetu.Jedanjeodrazlogazaproučavanjeranepovijesti te regije i taj štonamonaomogućavadauvidimodanaprosto, kadbi i bilo ispravnovoditimodernupolitikunatemeljimadrevnognacionalnogporijekla,takvoštonaprostonijemoguće.

Nigdje to ne vrijedi više nego u povijesti Bosne, zemlje koju često nazivaju mikrokozmosomBalkana.Tipičnogbosanskoglicanema:Bosanacaimasvijetle i tamnekose,maslinasteipjegaveputi,krupnihisitnihkostiju.Tomljudskommozaikupridonijelisugeninebrojenihrazličitihnaroda.Zemljajepretežno brdovita, a krajolika ima u rasponu od guste prašume i bogatih pašnjaka na visoravnima usjevernoj i srednjoj Bosni do neplodnog i pustog kamenjara u zapadnoj Hercegovini; podijeljena jerijekamaodkojihvećinanijeplovna.NeprohodnimasivstojiizmeđudvaglavnacestovnapravcakojimasunadiralinarodinazapadniBalkan:dalmatinskogobalnogpojasaicesteuravnicištovodiod

BeogradadoljekrozSrbijudoMakedonijeiBugarske.StogajeizravanučinaktihprodorauBosnuzasigurnobiomnogomanjinegonjihovuticajnaplodnuravnicuuSrbiji ilinadalmatinskegradovenamorskojobaliizvrgnutepljačkama.Međutim,neizravanučinak,štosetičeakumulacijerasnihtipova,biojevjerovatnoveći.Brdovitapodručjaobičnosuslužilakaoutočišteljudimakojibiuravniciinačebiliistrijebljeniiliprognani.TrebasesamosjetitikakosupreživjeliBaskiuPirenejima,trebasesamosjetitiKavkaza,togbogatograsnogmuzeja.ŠtoseBosnetiče,najezdeSlavenau6.i7.stoljećuuspostavilesujezični identitetkoji jenakrajuzamijeniosveostale.Ali svakoko imaočiuglavimože lakozapazitiznakoverasneraznolikosti.

Zbog jezičnih i kulturnih razloga, i zbog više od hiljadu godina zajedničke povijesti, današnje sestanovništvouBosnimožemirnedušesmatratislavenskim.StogajedolazakSlavenanaBalkanprirodnopolazištezasvakuhistorijuBosne.Ipak,upovijestičovječanstvanemaapsolutnihpolazišta;trebaznatiponešto i o stanovnicimaBosnekoje suSlaveni zatekli kad su došli, i koji su se poslije asimilirali snjima.

Najstarijistanovniciokojimaimamokakve-takvehistorijskepodatkejesuIliri,skupplemenaštosuzauzimala veći dio današnje Jugoslavije i Albanije (uključujući tu bar južni dio Bosne) i govorilaindoevropskimjezikomsrodnimdanašnjemalbanskom.1ImeplemenapokojemjeDalmacijadobilaime,Dalmati,vjerovatnovučeporijekloodalbanskeriječikojaznači“ovca”,delme.

TojeplemenastanjivalodiozapadneBosne,aarheološkinalazisnekolikomjestauBosnipokazujuda su se ilirska plemena bavila stočarstvom, posebno uzgojem ovaca, svinja i koza.2 Među ostalimplemenimanakojasuRimljaninaišliširećisvojuvlastuunutrašnjostBalkanaudrugomiprvomstoljećuprijeKrista,bilojemiješanoilirsko-keltskoplemeSkordiscinasjeveroistočnomrubuBosne,iratničkoplemeusrednjojBosniDesitijati,čijajeposljednjapobunaprotivRimskogcarstvakonačnougušena9.godineposlijeKrista.OtadasusveilirskezemljebilepodčvrstomvlašćuRimljana,amalo-pomalojeizgrađenamreža puteva i rimskih naselja.3KrozBosnu je prolazilo nekoliko cesta od grada na obali,Salone(nedalekooddanašnjegSplita);tecestenisubiletolikopotrebnezbogtrgovinekolikozbogvojnih

operacija što su se vodile dalje na istoku, ali su isto tako služile za otpremu zlata, srebra i olova izrudnikauistočnojBosni.4VećidioBosnepripadaojerimskojprovincijiDalmaciji,ali jediosjeverneBosne pripadao provinciji Panoniji, koja je obuhvatala današnju sjeveroistočnu Hrvatsku i južnuMađarsku.Kršćanstvo je rano prodrlo u rimske gradove; prvi se biskupi spominju već potkraj prvogstoljeća uSirmiumuuPanoniji (današnjaSrijemskaMitrovica, svega nekoliko kilometara udaljena odsjeveroistočnog vrha današnje Bosne), a najmanje je dvadeset bazilika iz rimskog doba iskopano nateritoriju današnjeBosne iHercegovine. Jedna je od njih, nedaleko odStoca uHercegovini, spaljenaruševinaukojojsupronađeninovčićiizčetvrtogstoljeća:slikovitapotvrdačinjenicedajetanajranijafazakršćanstvauBosninaprasnoprekinutanajezdomGota.5

UpotrebalatinskogavjerovatnosebrzoproširilaBosnomurimskodoba.Bijašetojedinizajedničkijezik doseljenika iz raznih dijelova carstva koji su se naselili u provinciji Dalmaciji: ponajviše izdanašnjeItalije,aliiizAfrike,Španije,Galije,Njemačke,Grčke,MaleAzije,Sirije,PalestineiEgipta.Većinajetihkolonistaprebivalaugradovimanaobali,alisuazijskaimenaljudizabilježenaiudoliniNeretve (u zapadnoj Hercegovini) i na području Jajca na sjeverozapadu Bosne.6 Od sredine drugogstoljeća poslije Krista i mnogobrojni vojni veterani naseljavali su se kao kolonisti u Bosni:karakterističan je znak njihove važnosti to što u rumunskom jeziku, koji se razvio iz latinskoga što segovorioutomkraju,riječkojaznači“starac”,batrin,potičeodlatinskeriječiveteranus.RimskelegijeuvelikosuregrutovalesameIlirezasvojepotrebe,iodkrajadrugogstoljećailirskesuzemljebileizvorživevojnesilezabrojneprovincijskeguvernereigeneralekojisuposlijepostalirimskicarevi.Prviodnjih,SeptimijeSever, raspustio jepretorijanskugardukad jedošaouRim193.godine, i zamijenio jeilirskim jedinicama, “šarolikim čoporom vojnika”, kako je napisao jedan rimski historičar, “divljačkevanjštine,jezovitognačinagovoraisasvimneotesanihurazgovoru”.7

I drugi rimski i grčki izvori zauzimaju sličan superioran stav spram tih provincijskih balkanskihurođenika.Posljedicajetogadanemamopravih,podrobnihizvještajaonjihovojdruštvenojstrukturi,onjihovojreligijiinačinuživota.Ipak,posebnojezanimljivausputnanapomenagrčkoggeografaStrabona(63. prijeKrista - 25. poslijeKrista): on spominje kako jemeđu Ilirima bilo uobičajeno tetoviranje.NjegovojesvjedočanstvopotvrđenootkrićemigalazatetoviranjeuilirskimgrobnimhumcimauBosni.8

Premdanijepoznatodajetetoviranjebioslavenskiobičajubilokojedobaiubilokojemdrugomdijeluslavenskih zemalja, tetoviranje se očuvalo sve do ovoga stoljećameđu katolicima u srednjoj Bosni imeđu muslimanima i katolicima na sjeveru Albanije. U dvadesetim godinama ovog stoljeća engleskaputnica i balkanologinja Edith Durham potanko je proučila taj običaj i prekopirala mnoge bosanskeuzorke - jednostavne geometrijske likove kružnice, križa i polumjeseca što očito predstavljaju sunce imjesecsnjihovimzrakama.“Ženenose”,zapisalajeizmeđuostaloga,“kudikamosloženijeuzorkenegomuškarci.Podlaktice inadlakticečesto su impokrivenekojekakvimšarama...Onekoje sumeđunjimabilepristupačnijereklesumidasetetoviraju‘zatoštojetakavnašobičaj’,‘zatoštosmokatolici’,‘zatoštojetolijepo’,itvrdiledabiimojerukebileljepšetetovirane”.9OvajjeobičajčudandokazkulturnogkontinuitetauBosnikojiseprotežesvetamodoilirskihplemena.Toje,nažalost,ijedinitakavpouzdandokaz;tvrdisedodušedasuilirskogporijeklainekidrugiočitoneslavenskiobičajištosuseočuvaliuBosni,naprimjerpolifonijskanarodnamuzika,alizatonedostajupotvrderimskihigrčkihautora.10

Uzmemo liuobzirne samodokazeo tetoviranjunego i sveonoštoznamoopovijestibalkanskihnajezdainaseljavanja,možemomirnedušetvrditidasunekiIliripreživjelisvekasnijenajezdeidasuseasimilirali s onim što je postalo slavensko stanovništvo.Ali romantične teorije nekih južnoslavenskih

ideologaiz19.stoljećakojisutvrdilidasuSrbiiHrvati“zapravo”Iliri(istogajedinstvena,posebna,vjekovnanacionalnacjelina)govorinamvišeotadašnjojjužnoslavenskojpoliticinegoostarojpovijestiBalkana.11

Ponekad se čini da nijedan narod nije mogao stupiti na Balkan a da ne da povoda kasnijimnaraštajima za nekakvu sličnu teoriju. To pogotovo vrijedi za sljedeće osvajače Balkana, germanskaplemenaGota, koja supočela haratiBalkanomu trećem stoljeću, nanijela teškeporaze rimskoj vojscipotkrajčetvrtogstoljećaiosvojilatvrđavuSingidunum(današnjiBeograd)potkrajpetogstoljeća,alisuse uglavnom povukla u kraljevstvo što su ga osnovali uskoro zatim u današnjoj Italiji i Dalmaciji.NapokonihjenapočetkušestogstoljećaistjeraosBalkanacarJustinijan.(NakonJustinijanovihpohodaBosna je postala - baremu teoretskom smislu - dioBizantskog carstva; prvobitno je bila na zapadnojstranirazgraničenjaizmeđuZapadnogiIstočnogrimskogcarstva.)SviGotikojisujošostalinatomtluubrzosuseasimiliralis lokalnimstanovništvom.12PremdasuGotibili istodobnokolonisti ipljačkaši,činisedanisuostavilinikakavtragsvojekultureubalkanskimzemljama:niujednombalkanskomjezikunema,naprimjer,nijednejedineriječizakojubisemoglotvrditidapotičeizgotskogjezika.

Pa ipak se poslije razvila čudnovata mitomanija prema kojoj su Goti pravi preci Hrvata i/iliBosanaca. U korijenu tog mita leži srednjovjekovni rukopis na latinskom jeziku, Ljetopis popaDukljanina, u koji je po svoj prilici uključen i jedan stariji slavenski ljetopis poznat pod latinskimnaslovomLibellusGothorum, “Knjiga oGotima”, koja počinje od doseljenjaGota u Panoniju i kojagovorionjimakaooprvobitnimprecimaSlavena.13LjetopisomseslužilonekolikopovjesničarakasnerenesanseuDubrovniku.Najvećimeđunjima,benediktinacMavroOrbini,izmisliojegrandioznuteorijuo povijesti naroda prema kojoj su gotovo svi narodi koji su učinili bilo što zanimljivo u kasnomklasičnomiranomsrednjovjekovnomrazdobljubiliSlaveni(uključujućituiVandale,Avare,Normane,Fince,TračaneiIlire),asvisuSlavenibiliGoti:“Svisuonipripadaliistojslavenskojnacijiigovoriliisti slavenski jezik; a kad su najprije krenuli iz svoje zajedničke prapostojbine Skandinavije, svi suprozvani(osimIliraiTračana)zajedničkimimenom‘Gota’.”14UOrbinijevudjelutopoistovjećivanjesGotima bijaše dio nekakve panslavenske ideologije, kojom se dokazivalo da su Goti-Slaveni bilinajaktivnija i najmoćnija rasa u povijesti Evrope. Međutim, u nekim kasnijim verzijama te “gotske”teorije ljudi na zapadu Balkana identificirali su se s Gotima da bi se razlikovali od Slavena. Izrazumljivih razloga, ta je teorija postala posebno omiljena u Bosni u Drugom svjetskom ratu, kad suBosanci tražili za svoju zemlju samostalnost od hrvatske fašističke države i nastojali utvrditi svojbosanski identitet na izdvojenoj nacionalnoj bazi. U novembru 1942. skupina bosanskihmuslimanskihautonomistauputilajeHitleru“memorandum”ukojemjeisticalasvojurasnusuperiornostnadslavenskimsusjedima:“PosvojojrasiikrviminismoSlaveni,mismogotskogporijekla.MiBosancidoselilismosenajug,naBalkan,utrećemstoljećukaogermanskopleme.”15Međutim,činisedaječakiHitler teškomogaoprogutatitunjihovuteoriju.

Gotinisu jedinipohodilizapadniBalkan imoždaostavilizasobomnekepotomke,negdje izmeđuRimljanaiSlavena.HuniizAzije(mongolsko-turanskinarod)iAlaniizIrana(precidanašnjihOsetanaKavkazu)takođersusepojaviliondjeučetvrtomipetomstoljeću.UšestomstoljećudošlesunaBalkandvijenoverase:Avari(mongolskoplemeizkrajevasjevernoodKavkaza)iSlaveni.Njihovajepovijestu početku bila tijesno isprepletena, bilo da su bili saveznici ili suparnici; čini se da su Avari, iakomalobrojniji,bilinadmoćnijiutomodnosuzbogizvanrednevojnevještine.TesumongolskeurođenikenakrajuprotjeralisBalkananapočetkusedmogstoljećabizantska,hrvatskaibugarskavojska.PovjesničarisunekadpretpostavljalidasuAvaribilipriličnoefemernapojavautojregiji,ubitivojnasilakojojje

bilosamodopljačke.Međutim,novijaistraživanja(uarheologijiiuproučavanjuimenamjesta)pokazujudajebilotrajnijihavarskihnaseljaumnogimdijelovimazapadneBosne,HercegovineiCrneGore.16Nanekimmjestima,recimonapodručjimasjevernoisjeverozapadnoodBosne,određeneskupineavarskihdoseljenika zadržale su semožda i kroz više naraštaja: Slaveni su Avare zvali Obri, amnoga imenamjestakaoštojeObrovacsvjedočeonjihovojprisutnostinatomtlu.17Istojetakomogućedajeisamariječban,kojaseodnajranijegdobakoristikaotitulahrvatskihvladara,avarskogporijekla.18

Ipaksunakraju,naravno,prevladaliSlaveni.OnisusepotkrajšestogstoljećadoseliliuvelikombrojunaBalkanskipoluotok;nisubilisamopljačkašinegoikolonistiizemljoradnici,iosnovalisusvojanaselja sve tamo do južnog vrhaGrčke. (Ondje je bilo sve do 15. stoljeća sela u kojima se govorioslavenski.)19 Do dvadesetih godina sedmog stoljeća Slaveni su se bili naselili u današnju Bugarsku iSrbiju, a vjerovatno su namnogimmjestima prodrli i u Bosnu. Zatim su, u roku od nekoliko godina,stupilanascenu jošdvaslavenskaplemena:Hrvati iSrbi.Sudećipozapisimabizantskoghistoričara icaraKonstantinaPorfirogeneta(kojijepisao300godinakasnije,aliseslužiocarskimarhivima),HrvatejenaBalkanpozvaotadašnjibizantskicardaistjerajunapasneAvare.Srbi,premaKonstantinu,nisubiliangažiranidaseboreprotivAvara,alisubilipovezanisHrvatimaidošlisunaBalkanuistodoba.20

KosuzapravobilitiSrbiiHrvati?NaučniciodavnoznajudariječHrvatnijeslavenska.SmatrasedajetoistariječkaoiiranskoimeChoroatos,pronađenonanatpisimanadgrobnihspomenikanedalekoodgrčkogagradaTanaisaudonjemtokurijekeDon,na juguRusije.Cijelo je topodručjesjevernoodCrnogmorabilonaseljenouprvimstoljećimanašeereraznimplemenima,međukojimasubiliiSlaveniiSarmati: ovi potonji bijahu iranski nomadi koji su u drugom stoljeću prije Krista zaobišli sa zapadasjevernustranuKavkaza.Sarmatisuzadobilipolitičkuprevlastnadostalimplemenima,pasunekaodtihslavenskihplemenana tajnačinposvojprilicidobilavladarskuelitukoja jegovorila iranski.21 JednateorijapovezujeriječiHrvatiChoroatossriječjuhu-urvatha,kojajeznačila“prijatelj”najezikuAlana(koji su u to vrijemebili dio sarmatskog skupa iranskih plemena).22 Jedna druga teorija nagađa da sekorijenimena“Srbin”,serv,pretvoriouiranskomeucharv,štojeskupasasufiksomatdaloChoroatosiHrvat.23BjelodanojejasnodasuSrbiiHrvatiimalisličnuipovezanupovijestodnajstarijihvremena:Ptolemej,kojijepisaoudrugomstoljećunašeere,takođerspominjeSerboimeđusarmatskimplemenimasjevernoodKavkaza.Većinanaučnikavjerujedasu iSrbi iHrvatibili slavenskaplemenas iranskomvladajućomkastom,ilidasuprvobitnobiliiranskaplemenakojasusteklaslavenskepodanike.24Negdjena početku sedmog stoljeća oba su plemena osnovala svoja kraljevstva u srednjoj Evropi: “BijeluHrvatsku”,kojajeobuhvataladiodanašnjejužnePoljske,i“BijeluSrbiju”,udanašnjojČeškoj.OdatlesuseijedniidrugidoselilinazapadBalkana.

Moderne ideologije ponovo su se poigrale drevnom poviješću. Neki hrvatski nacionalističkiteoretičariselektivnosuprihvatilidokazeoiranskomporijeklusvoganaroda,alisuihuskratiliSrbimaitakokonstruiralivjekovnupovijesnupodjeluizmeđutadvanaroda.TajeteorijatakođerbilaomiljenauDrugom svjetskom ratu, kad su drevni Iranci zauzimali viši položaj u nacističkoj rasnoj hijerarhiji odobičnihSlavena.Sdruge strane,neki južnoslavenski ilipanslavenski ideoloziodbacili su, zbogsvojihvlastitihpolitičkihrazloga,svedokazeoranimvezamasIrancima.Međutim,historijskajeistinapriličnojasna: Srbi i Hrvati bili su od najranijih vremena različiti ali tijesno povezani, živeći i seleći se utandemu,aijedniidrugiimalisunekuvrstuiranskekomponente.IstojetakojasnodajeuvrijemekadsuonidošlinaBalkanondjevećpostojalobrojnoslavenskostanovništvo-brojnijeodsvihSrbaiHrvata

zajedno.Tajseglavnislavenskisupstratnemožepodijelitinarazdvojenesubetničkegrupacije;stogajeneminovno uzaludan projekat izmišljanja prastarih etničkih podjela među njihovim potomcima. A tajslavenski supstrat zasigurno je asimilirao ostatke stanovništva čiji su preci možda bili Iliri, Kelti,Rimljani,pojedinciizsvihdijelovaRimskogcarstva,Goti,Alani,HuniiAvari.

SrbisusenaselilinapodručjukojeodgovaradanašnjojjugozapadnojSrbiji(teritorijkojijeposlije,usrednjemvijeku,postaopoznatpodimenomRaškailiRascia),imalo-pomaloproširilisvojuvlastnateritorije Duklje ili Diocleje (Crna Gora) i Huma ili Zahumlja (Hercegovina). Hrvati su se naseliliotprilikenapodručjukojeodgovaradanašnjojHrvatskoj, ukoje je vjerovatnobiouključen i veći diosame Bosne, osim istočnog pojasa doline rijeke Drine.25 Lokalno je slavensko stanovništvo biloorganizirano na tradicionalnoj plemenskoj osnovi: hijerarhija jedinica počinjala je od porodice(vjerovatno one vrste proširene porodice koja se očuvala u nekim dijelovima Balkana do danadanašnjega,apoznatajepodslavenskimnazivomzadruga);porodicesubileudruženeurodove,arodoviuplemena;teritorijemjednogplemenazvanomžupavladaojeteritorijalnipoglavarzvanižupan.26StariSlavenibijahupaganikojisuseklanjaliraznimbogovima,čijasuseimenaočuvaladodanadanašnjegauimenimamjesta u bivšoj Jugoslaviji: bog rogatemarve Veles, naprimjer, ili bog gromovnik Perun iliPir.27 Bizantski su vladari već u sedmom stoljeću pokušavali pokrstiti Hrvate uz pomoć latinskihsvećenikaizdnomalogradovanadalmatinskojobalištosujošbilipodvlašćuBizanta.28AliglavninajeHrvatapokrštena tekudevetomstoljeću, amožemo samopretpostaviti da suudaljenija i nedostupnijapodručjauBosniposljednjapodvrgnutatomprocesu,kojijedonjihzasigurnodoproizpriobaljapotkrajdevetogilinapočetkudesetogstoljeća.29Imamnogotragovapaganskihobičajakojisuuneseninajprijeukršćanstvo, a poslije i u islam u Bosni - naprimjer, upotreba gorskih vrhunaca za bogoslužje. ImenapaganskihbogovakaoštosuPir,OganjiTuročuvalasuseuusmenojtradicijisvedodvadesetogstoljeća(jedanjeistraživačzabilježiopjesmicuonjimakojumujepriopćionekistaracuSarajevu1933.godine),aočuvanasuiubosanskimvlastitimimenimakaoštosuTiroiPirić.30

Politička povijest zapadnog Balkana od sedmog do jedanaestog stoljeća prilično je zapetljana izbrkana,snizomosvajanjaipromjenapodaničkeprivrženosti.NajstarijauspostavljenavlastnaBalkanu,Bizantskocarstvo,nijeondjedirektnovladalo,alijeuspijevaloprisilitistanovništvodaodvremenadovremenapriznanjegovuvrhovnuvlast.Bizantjeodržavaovezesdalmatinskimgradovimanaobaliinaotocima:onisuustrojenikaotheme(vojniokrug)udevetomstoljeću,alijebizantskavlastuDalmacijipostajala sveviše simbolična -dobrimdijelom izato što sucrkveuDalmacijibilepod jurisdikcijomRima. Potkraj osmog i na početku devetog stoljeća sjevernu Hrvatsku, pa i dobar dio sjeverne isjeverozapadneBosne,osvojilisuFranciKarlaVelikog.Tisuteritorijiostalipodfranačkomvlašćusvedosedamdesetihgodinadevetogstoljeća.VjerovatnosebašutomrazdobljustariplemenskiporedakuBosniiHrvatskojpočeomijenjatipouzorunazapadnoevropskifeudalizam.31

DotlesuSrbibiliuspostavilivlastnaddijelovimateritorijaudanašnjojHercegoviniiCrnojGori,aistočnaskupinasrpskihžupaudanašnjojjugozapadnojSrbijiokupljenajeunekuvrstusrpskekneževine(podvlašću“velikogžupana”)okosredinedevetogstoljeća.NapočetkudesetogstoljećaHrvatskajebilamoćnainezavisnadržavapodkraljemTomislavom;opetjevećidiosjeverneizapadneBosnepripadaonjegovukraljevstvu.Nakonnjegovesmrti(vjerovatno928.godine)Hrvatskajebilarazdiranagrađanskimratomikratkovrijeme(izmeđutridesetihišezdesetihgodinadesetogstoljeća)većidioBosneprigrabilaje obnovljena i trenutačno snažna srpska kneževina, koja je priznavala vrhovnu vlast Bizantskogcarstva.32

OvepojedinostidajunampovijesnikontekstukojemseprviputspominjeBosnakaoteritorij.Riječjeopolitičko-geografskompriručnikukojije958.godinenapisaobizantskicarKonstantinPorfirogenet.Udijeluposvećenomzemljamasrpskekneževinepiše:“...upokrštenojSrbijinalazesenaseljenigradoviDestinikon(itd.)...anatluBosoneKateraiDesnik.”33OdavdejasnoproizilazidaseBosna(manjaoddanašnjeBosne ikoncentriranauz rijekuBosnukoja tečeodmjestablizuSarajevanasjever)smatralazasebnim teritorijem, iako je u to vrijeme pripadala Srbima.U šezdesetim godinama desetog stoljećaponovojepotpalapodHrvatskuiostalapodhrvatskomvlašćuotprilikepolastoljeća.

Zatim je, 1019. godine, ponovo moćno Bizantsko carstvo pod carem Vasilijem II, “zatornikomBugara”,prisililosrpskeihrvatskevladaredapriznajubizantskuvrhovnuvlast.NominalnopodaništvoHrvatapostupnosepretvorilouneštokaosavezništvo,pajeu11.stoljećuBosnomnekovrijemevladaohrvatski namjesnik, a u istočnomdijelu određenovrijeme srpski vladari koji su bili neposrednije podbizantskimnadzorom.34NeštovišenezavisnostiuživalisukrajevijužnoodsameBosne,teritorijDuklje,inače poznat pod imenomZeta (CrnaGora) iHum ili Zahumlje (Hercegovina), gdje su lokalni srpskiknezoviodolijevalivladaviniBizanta.Tisukrajeviujedinjeniujedinstvenusrpskukneževinu,kojaseusedamdesetim godinama 11. stoljeća proširila i na srpski teritorij Rašku. U osamdesetim godinamaproširilasepodkraljemBodinomjošvišepajeobuhvatilavećidioBosne,alijenakonBodinovesmrti1101.godinekraljevstvouskoropropalo.

Kraj11.stoljećaoznačavaprekretnicuupovijestizapadnogBalkana.NakonBodinovesmrtitežištesrpskih političkih težnji premjestilo se na istok, na Rašku, koja je postala srce srednjovjekovneKraljevineSrbije.Dotle je hrvatske zemlje prigrabilaUgarska, a 1102. godine ugarski kraljKolomanokrunjen je za kralja Hrvatske tako je uspostavljen odnos između te dvije države, ponekad odnosdirektnog podaništva, a ponekad personalne unije i savezništva, koji će trajati (uz nekoliko prekida ipreinaka)svedo1918.godine.Ugarskajevlast1102.godineprotegnutainaBosnu,alijeBosnomkaoudaljenijim i nedostupnijim teritorijem vladao ban, čija je vlast u toku 12. stoljeća bivala svesamostalnija.35Ušezdesetimisedamdesetimgodinama12.stoljećaHrvatskaiBosnapotpalesunakratkoopetpodbizantskuvlast,nakonuspješnogvojnogpohodaekspanzionističkogcaraManuelaKomnena,alisunakonnjegovesmrti1180.godinesvinjegovivojniuspjesiubrzopaliuvodu.Hrvatska jeobnovilasvoju uniju s Ugarskom. Bosna se, međutim, u biti oslobodila ugarske vlasti; a kako njome nije viševladaloniBizantskocarstvoniHrvatska,uspjelajeprviputpostatimanje-višenezavisnadržava.Odatleonaj čuveni opis Bosne iz pera sekretaraManuela Komnena, ljetopisca Kinama, koji je vjerovatno uosamdesetimgodinamazapisao:“Bosnaneslušasrpskogvelikogžupana;toimjeteksusjedninarodkojiimasvojeobičajeivlast.”36KinamjetakođerpribilježiodaBosnuodSrbijedijelirijekaDrina-linijarazgraničenjakojajeostalaistočnagranicaBosneuvećemdijelunjenekasnijepovijesti.

Iz zamršene povijesti rane slavenske Bosne, od dolaska Hrvata i Srba u dvadesetim godinamasedmog stoljeća pa do utemeljenja nezavisne bosanske države u osamdesetim godinama dvanaestogstoljeća,nemoguseizvućinikakvijednostavnizaključci.SamaBosnabilajeuvišenavratapodsrpskomvlašću,posebnookosredine10.ipotkraj11.stoljeća.Ipak,bilobipogrešnokazatidajeBosnaikadbila“dioSrbije”,zatoštosrpskekraljevinekojesuobuhvatale iBosnunisuuonovrijemeobuhvatalevećidioonogaštodanaszovemoSrbijom.UistinujezavećegdijelaovogranogsrednjovjekovnograzdobljaHercegovinabilasrpskiteritorij,alijesamaBosnabilamnogotješnjepovezanashrvatskimzemljama,au12.stoljeću,baškadjesteklanezavisnost,činisedajesvevišetežilahrvatsko-ugarskomkulturnomipolitičkomprostoru.37Štosetičevjerskeorganizacije,BosnajeuranomsrednjemvijekubilavezanazaHrvatsku, a ne za srpske zemlje: biskupija bosanska spominje se kao rimokatolička biskupija u 11.

stoljeću (nakon vjerskog raskola izmeđuRima i Carigrada 1054. godine), i čini se da je potpala podjurisdikciju Splitske nadbiskupije prije nego što je u 12. stoljeću pripojena Dubrovačkoj dijecezi.38

(Međutim, kao što ćemo uskoro vidjeti, crkva je u Bosni imala neke svoje posebne karakteristike pokojima se zasigurno vrlo rano počela razlikovati od latinskih crkava na dalmatinskoj obali.) Jedan odsimbolapolitičkihvezaBosneshrvatskimsvijetomjestčinjenicadasunjenivladarinosilihrvatskutitulubanodnajranijihvremena;doksevrhovnipoglavarSrbaoduvijekzvao“velikižupan”,anikadban.39

AnapitanjejesulistanovniciBosne1180.godinebilizapravoHrvatiilizapravoSrbinemožeseodgovoritiizdvarazloga:prvo,zatoštonamnedostajedokaza,adrugo,zatoštotopitanjenemasmisla.Možemo samo reći da je veći dio bosanskog teritorija vjerovatno bio u hrvatskim rukama - ili bar uslavenskim rukama pod hrvatskom vlašću - u sedmom stoljeću, ali je to plemenska oznaka koja petstoljećakasnijenemamnogosmisla,iligauopćenema.BosancisuusvojojvjerskojipolitičkojpovijestiopćenitobilibližiHrvatima,aliprimjenjivatidanašnjipojamhrvatskogidentiteta(neštoštojenastalounovije doba na osnovi vjere, povijesti i jezika) na nekoga u ono doba jest puki anahronizam. Jedinorazborito što bi semoglo kazati o etničkom identitetu Bosanaca jest ovo: oni su bili Slaveni koji suprebivaliuBosni.

2.Srednjovjekovnabosanskadržava,1180-1463.

PovijestBosneoko sredine srednjegvijekačesto je zbrkana idovodi čovjekaunedoumicu. Ipak,ističusetrojicamoćnihvladara:Kulinban(kojijevladaood1180.do1204),banStjepanKotromanić(1322-1353) i kralj Stjepan Tvrtko (1353-1391). Pod drugim od ove trojice Bosna se proširila i nakneževinuHum (Hercegovinu), a pod trećim se proširila još dalje na jug i domogla se velikog dijeladalmatinske obale. Za druge polovice Tvrtkove vladavineBosna je uistinu bila najmoćnija država nazapadu Balkana. Jedini dio današnje Bosne koji nije bio uključen u Tvrtkovo kraljevstvo jest pojaszemlje na sjeverozapadu gdje se danas nalazi grad Bihać, što je tada pripadao hrvatsko-ugarskomteritoriju.

Tosubilivrhuncisrednjovjekovnebosanskemoći inezavisnosti.Urazličitimrazdobljimaizmeđuvladavinetetrojicevladara,Bosnajebilapodijeljena,biloslužbenobilodefacto,kaoposljedicaborbeza vlast među lokalnim plemićkim porodicama. Premda je društveni i politički sistem u Bosni bio uosnovifeudalan,ipaknijeriječostrogojformifeudalizmaukojojbiplemićkiposjedipripalikrunikadplemići ne bi izvršili svoju vojnu dužnost: plemići su bili samostalni zemljoposjednici i često su sasvojih pozicija teritorijalne moći diktirali ko će naslijediti bosansku krunu.40 Tu leže korijeni stalnenepostojanostiubosanskojpoliticiusrednjemvijeku.

Ugarskajezasvetovrijemebiladominantnasusjednazemlja.U13.inapočetku14.stoljećaSrpskajeKraljevinatakođerpreraslaumoćnudržavuuvojnomsmislu;ipak,začudo,srpskikraljevinisunikadozbiljnopokušaliosvojitiBosnu.41Ugarski kraljevi imali su više puta priliku ustanoviti kako je teškodomoćiseBosnezbognepristupačnostinjenaterena,akadsejednomiosvoji,sumnjivajebilavrijednosttogposjedovanjazbogneposlušnostizemljoposjedničkevlastele.

Udaljenost Bosne bila je i glavni razlog najizrazitijoj i najzagonetnijoj karakteristici njezinesrednjovjekovnepovijesti: šizmatičnojCrkvibosanskoj.Činisedase tacrkvaotcijepilaodKatoličkecrkveutrinaestomstoljeću,idajebezkonkurencijedjelovalauBosnisvedodolaskafranjevaca,kojisupokušaliobnovitivlastRimskecrkveučetrdesetimgodinama14.stoljeća.OtadaseCrkvabosanskaokojednogstoljećanatjecalasRimokatoličkomcrkvomdokjojsvećenicinisu,uočiosmanlijskenajezde,biliprotjerani ilisilompreobraćeninakatoličanstvo.Zasvevrijemepostojanjatecrkvepapinskisupisarioptuživali Bosnu zbog hereze; a neki su od tih autora identificirali tu herezu kao dualističku ilimanihejsku.Zbogtihoptužbi,Crkvabosanskaobičnosesmatralakasnimplodomjedneranijebalkanskemanihejske sekte, bogumila izBugarske.Međutim, suvremena znanost iznijela je ozbiljne zamjerke naračuntetradicionalneteorije.

Alitajetematolikosloženadaćemosenjomeposebnopozabavitiusljedećempoglavlju.Kulinbanstekaojelegendarnistatusubosanskojpovijesti.“Čakidan-danas”,pisaojepovjesničar

WilliamMiller1921.godine“narodgasmatrazaljubimcavilaanjegovuvladavinukaozlatnodoba,a‘pričatioKulinubanu’omiljenajeuzrečicaonekomekogovoriodalekojprošlosti,kadsušljiveuBosnivječito stenjale pod teretom plodova a žuta žitna polja neprestano lelujala u plodnim dolinama.”42

Dvadeset četiri godinemira zasigurno je bilo dobrodošla promjena za običnog Bosanca u ono doba.Sačuvanidjelići svjedočanstavagovoreo tomekakoseKulinposebno trudiookoekonomskograzvojasvojezemlje:sklopiojetrgovačkiugovorsDubrovnikom1189.43godineipoticaodubrovačketrgovceda

eksploatirajubogatebosanskerudnike.Uspostavio je idobreodnosesvladaromHuma(Hercegovine),kojijeKulinovusestruuzeozaženu,isasrpskimvelikimžupanomStevanomNemanjom,utemeljiteljemdinastijeNemanjića,kojaćeodSrbijenapravitivelesiluusljedećadvastoljeća.Aliodnosisdrugedvijedržavenisubilitakoprijateljski:sUgarskom,kojajejošsmatraladaimavrhovnuvlastnadBosnomisaZetom (koja se prije zvala Duklja ili Dioclea: današnja Crna Gora), koja se udružila s Ugarskom iztaktičkihpolitičkihrazloga.

Sukobnijepoprimiooblikratanegocrkvenepolitike.Bosnaje(nasuprotpravoslavnomHumu)bilakatoličkazemljaipodložnavlastinadbiskupadubrovačkog.

Crkvena hijerarhija u Dubrovniku nije se zbog velike udaljenosti mnogo miješala u posloveKatoličkecrkveuBosni:njojjebiloubitidopuštenodasamaimenujesvogabiskupa(čijasedijecezaprotezalanasjever,čakinahrvatsko-ugarskezemlje).UgarskaježeljelauspostavitistrožijinadzornadbosanskombiskupijompaseuRimunapočetkudevedesetihgodina12.stoljećazauzimaladabosanskabiskupijapotpadnepodjurisdikcijuprougarskognadbiskupauSplitu.TadajevladarZete,kojemjebilostalodotogadadiskreditiraiBosnuiDubrovnik,počeoobasipatipapuposlanicamaukojimasetužiodasuKulinban,njegovaženainahiljadenjihovihpodanikapostaliheretici.44Moždasutepritužbebileinačindaseodpapeishodiodobrenjedaseprigrabineštoodbosanskogteritorija.Međutim,KulinbanjenakrajuneutraliziraokrizutakoštojesazvaoskuppoglavaraKatoličkecrkveuBosni(takozvaniskupnaBilinompolju)1203.godine,nakojemjejavnožigosannizpogrešaka.Činisedasusetepogreškevišeodnosilenanemaruvršenjuvjerskihobredanegonaozbiljnudoktrinarnuherezu.Ipak,uspostavljenajetradicijadaseBosnažigošeoptužbamazboghereze45SamKulinban,kojijeoduvijektvrdiodajedobarkatolik,umrojesljedećegodine.

UidućihpolastoljećaBosnajeneprestanobilapodpritiskomsvogamoćnogsusjedaUgarske.Ugarisenisuodreklinaumadazadobijunadzornadbosanskombiskupijom.Papesuutridesetimgodinama13.stoljećaneprekidnoupućivaleugarskimvladarimaibiskupimazahtjevedaiskorijeneherezuubosanskojdijecezi.46Tojedjelomicebilaireakcijananeobičnonizaknivobosanskogklera:ujednompapinskompismuiz1232.godinerečenojezakatoličkogbiskupauBosnidajenepismen,danepoznaječakniobredkrštenja,idaje,štonijepotrebnovaljdanispominjati,udosluhushereticima.Amoždaseizasvegatogakrila i zabrinutost koju su vješto poticali ugarski vladari, koji su tražili vjerskoopravdanje za upaduBosnu.Doupadajeidošlopotkrajtridesetihgodina13.stoljeća;do1238.godineUgarisuosvojilijužniisrednjidioBosne,Vrhbosnu,itrudilisesvimsilamadautemeljeuBosnidominikanskired.47BosanskibanNinoslavzadržao je ipaknešto teritorija;kadseugarskavojska1241.godine iznenadapovuklanasjeverdasesuprotstaviprijetnjimongolskenajezdenaUgarsku,uspiojeponovozadobitivlastuBosni.MongolisuhameticepotukliugarskuvojskuinastaviliputpljačkeirazaranjakrozsjevernuHrvatskusvedoDalmacije.Međutim,kadsusaznalidaimjeumroVelikiKan,vratilisusenaistok,prekoZete(CrneGore)iSrbije.NatajsunačinzaobišliBosnupajojnisunanijeligotovonikakveštete.

Udrugoj polovici 13. stoljeća čini se da jeBosna bila prilično izdvojena od ostalih.Ugarska je1252.godinenagovorilapapudapodvrgnebosanskubiskupijuvlastinadbiskupijeuUgarskoj;međutim,glavna jeposljedica tepromjenebilau tomeda jebosanskibiskup stolovao izvanBosne (uSlavonijikojajebilapodugarskomvlašću),pajeukinutagotovosvakamogućnostbilokojecrkvenevlastidautičenaKatoličkucrkvuu samojBosni.48Ugarska je još jedanputpokušalazauzetiBosnu1253.godine, aličini se da je otada pa sve do kraja stoljeća ostavila namiru prvobitnuBanovinuBosnu - nasljednicudržaveKulinabana.49Međutim,nekoliko sjevernihdijelovadanašnjeBosne, recimoSoli, ili područje

rudnika soli kod Tuzle, dodijeljeno je članovima ugarske kraljevske porodice. Sjeveroistočni dio tihkrajevazdruženjesteritorijemusjevernojSrbijiuugarskovojvodstvopoznatopodimenomMačva.50

Upravo su ti sjeverni krajevi iznjedrili sljedeću vladarsku porodicu uBosni. StjepanKotromanićnaslijediojesvogocauosamdesetimgodinama13.stoljećakaovladarjednogodtihteritorijanasjeveruBosne i oženio se kćerkom vladara Mačve. Nakon toga je vodio dugotrajnu borbu za vlast, čije supojedinosti vrlo mutne, s jednom drugom bosanskom plemićkom porodicom, Šubićima, iz bribirskogkraja u sjevernojDalmaciji. Čini se da su Šubići vladali staromBanovinomBosnom za većeg dijelaprvihdvajudesetljeća14.stoljećaidasujednovrijemebiliuprijateljskimodnosimasKotromanovimsinom, Stjepanom Kotromanićem.51 Ali negdje na početku dvadesetih godina Kotromanić je slaviopobjedu:Šubićjebiobosanskibanjoš1318.godine,alijeKotromanić1322.došaonanjegovomjesto.Kadsejednomdomogaovlasti,počeojeproširivatibosanskudržavupripojivšistarojbanovininekolikooblasti na sjeveru.Osvajanjem je dodao tome područja zapadno od banovine, koja su prije pripadalaHrvatskoj a ubuduče če ostati u sklopuBosne.Nakon toga je osvojio i okodvjestomilja dalmatinskeobale izmeđuDubrovnika iSplita.Godine1326. anektirao jevečidioHuma (Hercegovine) te je takoprviputstvorioodBosneiHercegovinepolitičkucjelinu.DotadajeHumbiopopriličnosamostalanpodvlašćulokalnihvladarskihporodica;paiuvjerskomjepogledubioizdvojenjermujestanovništvobilouglavnompravoslavnevjere.52

Kotromanićjenjegovaoprijateljskeodnosesastranimsilama.ImaojevelikusrećuštojeKraljevinaSrbija, koja je upravo bila u izvanrednom usponu pod vladavinom Dušana Silnog, bila zaokupljenaplanovima da proširi vlast na jug, naMakedoniju, Albaniju i sjevernu Grčku. Kotromanić je sklopiougovore sDubrovnikom (1334) i sMlecima (1335) i dobro surađivao s ugarskim kraljem šaljućimubosanskejediniceupomoćunjegovimpohodimaprotivneposlušnihplemićauHrvatskoj.AlidoklegodjeKotromanićprihvataoipodržavaoopstojnostšizmatičkeCrkvebosanske(štojebilačinjenica,premdajesamvjerovatnobiopravoslavnevjere),njegoviodnosispapomnisumoglibitidobri.Godine1340,dabipopravioodnosespapom,pristaojedafranjevciosnujumisijuuBosni:onisusevećbiliudomaćilina dalmatinskoj obali, ali su do tada vrlo neodlučno pokušavali prodrijeti u Bosnu.53 Čini se da je inegdjeprije1347.godinesamKotromanićprešaonakatoličkuvjeru:uaprilu tegodine lično jepisaopapiizamoliogadauputiuBosnuvećibrojškolovanihsvećenikakojićebiti“vičniupoučavanjuvjereikojićeznatinarodnigovor”.54SvipotonjivladariBosne,osimjedneeventualneiznimke,bitćetakođerkatolici.55

Franjevci su uskoro osnovali “Bosansku vikariju”, administrativnu jedinicu koja je poslijeobuhvatilamnogovećepodručjejugoistočneEvropeiprotegnulasesvedoRumunije.(Tojeproizvelododatne komplikacije u sporu oko bosanske hereze jer se ime Bosne u franjevačkim spisima mogloodnositi, takoreći,nabezbrojgrijeha.)Godine1385.Vikarijajeobuhvatala35franjevačkihsamostana,iakoihjeusamojBosnibilosvegačetiri:uVisokom,Lašvi,SutjesciiOlovu.Dogodine1463.podićićesejoš12samostanaugranicamabosanskedržave.Međutim,nijedansamostannijesmioimativišeod12fratara, aprosječno suu svakomsamostanuzapravobila svegačetvorica.Akako suprva triodčetirispomenutasamostanabilablizujedandrugomeusredišnjemdijeluBosne,franjevačkatežnjadaponovozadobijudušezaRimskucrkvunijemoglaimatibogznakakavuspjehuvećemdijeluzemljeutojprvojfazinjihovapohoda.56Crkvibosanskoj,kaoštoćemovidjeti,takođerjenedostajalopravogteritorijalnogustrojstva, pa je po svoj prilici veći dio seljaka prakticirao tek najnižu formu narodnog kršćanstva,uglavnombezsvećenika.

Kad je Stjepan Kotromanić pokopan u franjevačkom samostanu u Visokom 1353. godine, on jeostavio za sobom bosansku državu nezavisnu, bogatu i moćnu. Ipak, njena je stabilnost još ovisila osaradnjiplemićkihporodicakojesuimalesvojasnažnauporištaurazličitimdijelovimazemlje.SinovcukojijenaslijedioKotromanića,StjepanuTvrtku,bilojesvegapetnaestgodinapanijeimaoniautoritetanivojnesnagedaodržinaokupusvetecentrifugalnesile.IstodobnojeugarskikraljjedvačekaoprilikudaiskoristipodjeleuBosnikakobiseponovodomogaoizgubljenihteritorija.Uprvih14godinasvojevladavine Tvrtko je morao suzbijati pobune u Bosni i ugarske pretenzije; godine 1366. bio je čakprisiljen potražiti utočište na ugarskom dvoru jer je skupina bosanskih plemića ustoličila na njegovomjestonjegovabrataVuka.Aliveć1367.godine-očitouzpomoćugarskogkralja,kojijeshvatiodajeizazvaonemireodkojihniTvrtkonionnećeimatinikakvekoristi-TvrtkojeopetuBosninavlasti.57

OtadamuugarskikraljnezadajevišemnogobrigajerjezaokupljendogađajimanasjevernimgranicamaUgarske.

ZatimjeTvrtkoobratiopažnjunajug.VelikosrpskocarstvoraspalosebilovrlobrzonakonsmrtisvogatvorcaStevanaDušana1355.godine.JedanodsrpskihplemićakojisunastojaliprigrabitištovišeteritorijaodostatakacarstvabijašeLazarHrebljanović,kojijevodiozamršenuborbuzavlastsostalimplemićima u jugozapadnoj Srbiji, uHumu (Hercegovini) i Zeti (CrnojGori). Tvrtko je pružio Lazarupotrebnu pomoć, pa je bio nagrađen pri kasnijoj razdiobi plijena širokim pojasom teritorija južno ijugoistočnoodBosne:dijelovimaHuma,ZeteijužneDalmacije(uključujućiidiomorskeobaleizmeđuDubrovnikaiBokekotorske)ionimštojeposlijepostalo

Novopazarski sandžak.U ovomposljednjem dijelu nalazio se imanastirMileševa u kojem su sečuvaliposmrtniostaciSvetogaSave,jednogodnajvažnijihsvetacaupovijestiSrpskepravoslavnecrkve.Godine1377.TvrtkojeproslaviosvojuspjehtakoštoseuMileševiokruniozakralja-nesamoBosnenegoiSrbije.(OvdjeiznosimtradicionalnuteorijupremakojojjeTvrtkookrunjenuMileševi.Međutim,nedavna su istraživanja pokazala da se on nije okrunio uMileševi, nego umjestuMile, nedaleko odVisokog, u središnjoj Bosni. Vidi Anđelić,Bobovac i Kraljeva Sutjeska, i Džaja,Konfesionalnost inacionalnost Bosne i Hercegovine, Dodatak 1.) Međutim, ovaj je posljednji detalj bio samo znakprilično pompozne dinastičke samohvale, u skladu s impozantnimdvoromu bizantskom stilu što ga jeustrojio u svojoj kraljevskoj tvrđavi na Bobovcu. Tvrtko je zaista bio potomak utemeljitelja srpskedinastijeNemanjića,alinikadnijeozbiljnopokušaozavladatiSrbijom.58

Njegovepolitičkeiteritorijalneambicijeležalesunadrugojstrani.NajprijejepokušaorazvitinovutrgovačkulukunasjevernojstraniBokekotorske:nazvaojujeNovi(današnjiHerceg-Novi,prijepoznatipod imenomCastelnuovo).Međutim, to jenaljutilodubrovačke trgovce,aBosna jeprevišeovisilaoDubrovčanimauprivrednomsmisludabibilomudroprkositiim,paseprešutnoodustaloodnaumadasetrgovačkiputeviskrenusDubrovnikanaNovi.Dotleje,nakonsmrtiugarskogkralja1382.godine,izbiograđanskiratuHrvatskoj,pajetumogaodoćidobogatijegplijena.Udruživšisesjednomodnajmoćnijihhrvatskihporodicausukobu,TvrtkojeposlaosvojejediniceuDalmacijuizauzeosvumorskuobalu(painekolikootoka),osimDubrovnika,kojijeočuvaosvojunezavisnost,iZadra,kojijebiopodmletačkomvlašću. Mleci su imali velike ambicije u toj regiji pa će nakon Tvrtkove smrti osvojiti veći diodalmatinskeobale.Međutim, trenutačno jeTvrtkobionačeluznatnoproširenogBosanskogkraljevstvakoje jeprigrabilo inekedijelove sjeverneHrvatske iSlavonije:uposljednjugodinu-dvijeprije smrti1391.godinenazivaojesamsebei“kraljemHrvatskeiDalmacije”.59

U osamdesetim i na početku devedesetih godina 14. stoljeća dolazimo do još jedne velikeprekretniceupovijestizapadnogBalkana.Odpedesetihgodinaosmanlijskavojskakretalasenazapad

krozTrakijuiBugarsku,a1371.godinesuprotstavilesuimseuBugarskojsnažnesrpskeoružanesnageidoživjele težak poraz. U osamdesetim godinamaOsmanlije su počele upadati u samu Srbiju, a 1388.godinevelikaskupinaosmanlijskihpljačkašaupalajeuHum(Hercegovinu),kojijebiopodbosanskomvlašću,aliihjetudočekaoidonogupotukaolokalniplemićVlatkoVuković.Godine1389.TvrtkovstarisaveznikLazar(koji jeskromnonosiotitulu“kneza”dokseTvrtkokitiokraljevskomkrunom)nijehtioprihvatiti osmanlijsko vrhovništvo nego je pozvao susjede i saveznike u pomoć. Kralj Tvrtko mu jeposlao jakebosanskesnagepodvodstvomVlatkaVukovića,kojesuseborile rameuzramesvojskomknezaLazaranaKosovupoljuujunu1389.Iakosusrpskimitoviinarodnapjesmaprikazalitubitkukaokataklizmički poraz u kojem je na bojnom polju izginuo cvijet balkanskih vitezova, nakon čega suOsmanlije pregazile ostatak Srbije, istina nije baš tako dramatična. Obje strane pretrpjele su velikegubitke,aknezLazarjezarobljenismaknut,alisuseostaciijedneidrugevojskenakonbitkepovukliineko vrijeme srpske i bosanske jedinice vjerovale su da su izvojevale pobjedu. Nije sama ta bitkaprouzrokovalapadSrbije,negočinjenicadasuSrbimoraliprikupiti svesvojesnageda izvukuskup iprivremen neriješen ishod, a Osmanlije su se nakon toga vraćale iz godine u godinu sa sve većimsnagama.60 Do 1392. godine sve srpske pravoslavne zemlje, osim Huma koji je bio pod bosanskomvlašću,priznalesuosmanlijskuvrhovnuvlast.

NakonTvrtkovesmrti1391.godineuBosni jenastalodugorazdobljebezvlašća ipolitičkezbrke.IzvještajoBosnikojijeutodobanapisaofrancuskihodočasnikGillesLeBouviernatemeljukazivanjadrugihputnika,pružazaistažalosnusliku:“Prehranjujuseisključivodivljači,ribomizrijeka,smokvamaimedom,čegaimajuuizobilju,krećuseubandamaizšumeušumuipljačkajuljudekojiputujuizjednezemljeudrugu.”61

BosanskadržavanijeseraspalanakonTvrtkovesmrtikaoštosebilaraspalanakonsmrtiStjepanaKotromanića, ali su se plemići s jakim regionalnim uporištima ponovo osilili i vladari Bosne bili suizručeni na milost i nemilost promjenljivim savezništvima i suparništvima među glavnim plemićkimporodicama.UgarskikraljtakođerseponovozainteresiraozazbivanjauBosni,iakojetežakporazkojisuugarskojvojscinanijeleOsmanlije1396.godineograničionanekolikogodinasposobnostUgarskedavojno intervenira u Bosni.Međutim, 1404. godine, kad su plemići protjerali iz Bosne kraljaOstoju izamijeniliganezakonitimsinomkraljaTvrtka(TvrtkomII),OstojasevratiouBosnusugarskomvojskomiponovoosvojiodiozemlje.Uidućihdesetakgodinaonje,uzugarskupodršku,ponovozadobiovlastuBosni i pripomogao da se poprave odnosi između Ugarske i najmoćnijeg bosanskog plemića HrvojaVukčićaHrvatinića.(Ovaj kratki spomen ne odgovara važnostiHrvojaVukčićaHrvatinića, koji je biojednaodnajvažnijihpolitičkihfigurapotkraj14.inapočetku15.stoljeća.VidiprikaznjegovaživotakodŠišića,VojvodaHrvoje.)Tada,1414.godine,pojaviosenovifaktorkoji jeporemetioravnotežusila, ivojnuipolitičku:OsmanlijesuproglasileizgnanogTvrtkaIIzazakonitogkraljaBosneiposlalioružanesnagedapljačkajupoBosni.KadsusljedećegodineuBosnunahrupilemnogojačeosmanlijskejedinice,nastaojenovrasporedsnaga:najednojstranibilisukraljOstojaiugarskavojska,anadrugojOsmanlijeibosanskiplemićHrvoje.UgarskajevojskadoživjelatežakporazusrednjojBosni,ipremdajeOstojasklopionekakvunagodbusOsmanlijamadaćeon,aneTvrtkoII,bitipotvrđenzabosanskogkralja,bilojejasnodaćeubudućeuticajOsmanlijskogcarstvauBosnibitiravanuticajuUgarske.62ImajućinaumukonačnoosmanlijskoosvajanjeBosne,nekisudanašnjipovjesničari,posebnosrpski,instinktivnozauzelineprijateljskistavpremabosanskimvladarimaiplemićimakojisunatajnačinsurađivalisOsmanlijama.Alinjihovipoteziutodobanisusenipočemurazlikovaliodpotezaprijašnjihsudionikautojbosanskojpolitičkoj igri,koji su seobraćaliUgarskojzapomoć;glavna je razlikazasigurnounjihovimglavamabilautomeštoimsečinilodaOsmanlijepredstavljajudaljuimoždaprolaznuopasnost,tedaimposvoj

prilicinećenametatinekusvojuneposrednuvladavinu.Ostojaseodržaonavlasti jošnekolikogodina izapravo jeproširio teritorijkojim jevladao.Ali

nakon njegove smrti 1418. godine njegov se sin suočio s istim problemima - suparništvom plemićkihporodica i osmanlijskim uplitanjem. Na kraju je 1420. godine protjeran, a ovaj put je osmanlijskapodrškapomoglaTvrtkudasejošjednomustoličikaobosanskikralj.Napočetkudvadesetihgodina15.stoljećaBosna je uživala još nekoliko godinamira, ali onda jeTvrtko II opet promijenio saveznika iobratioseUgarskojzapomoćprotivOsmanlija,aupustioseiuteritorijalniratsasrpskimsnagamazabogatorudarskopodručjeokoSrebreniceuistočnojBosni.Napočetkutridesetihgodinanjegoviglavnisuparniciu samojBosni,plemićSandalj i sinkraljaOstojeRadivoj,primali supomoć ipodršku iodsrpskihplemićaiodOsmanlija,pasuzauzelidobardioBosne.Između1433. i1435.godineugarskaiosmanlijska vojska osvojile su i preotele jedna drugoj dijelove južne i srednje Bosne uključujući iVrhbosnu (oko današnjeg Sarajeva). Osmanlijske su snage, uz pomoć Sandaljeva nećaka StjepanaVukčićaKosačeimoćnoggospodaraHuma,odbacileUgare.UtovrijemeOsmanlijamajevišebilostalodopljačkenegododirektnogpripajanjateritorija.VećinapovjesničarapretpostavljadajeVrhbosna,sasvojomvažnomtvrđavomHodidjedom,nesamopalauosmanlijskerukenegodajeiostalapodnjihovomneposrednomvlašću1435.ili1436.godine,iakoimasvjedočanstavakojagovoreuprilogtezidasetonijedogodiloprije1448.godine.63

TvrtkoIIzadržaosenavlastiuBosnisvedosvojesmrti1443.godine.Posljednjegodinenjegovevladavine obilježene su daljnjim osmanlijskim upadima (uključujući i zauzimanje Srebrenice 1440.godine)ineprestanimusponomStjepanaVukčića,gospodaraHuma.VukčićjeuprvimahodbiopriznatiTvrtkovanasljednikaStjepanaTomašapasenekolikogodinavodiograđanskirat.Godine1446.sklopilisu primirje, ali je Vukčić i dalje potpomagao srpskog vladara Ðurađa Brankovića, koji je, kaopolunezavisni osmanlijski vazal, još ratovao s bosanskim kraljem oko oblasti Srebrenice u istočnojBosni.Vukčićse,dabiistaknuosvojunezavisnost,okitio1448.godinenovomtitulom:“HercegodHumaiPrimorja”.Poslijejetituluizmijeniou“HercegodSvetogSave”,premasvecupokopanomuMileševi,nanjegovuteritoriju.Riječ“herceg”nastalajeodnjemačkeriječiHerzog(vojvoda),aodtetitulepotičeiime“Hercegovina”.64StjepanVukčićuživaojejošnekolikogodinamoćiiblagostanja,alisenapočetkupedesetihzapleonesamouratsDubrovnikomnegoiugrađanskiratsasvojimnajstarijimsinom.Ovajporodičnisporrazbuktaoseponovo1462.godine,kadmujesinzatražiopomoćodOsmanlijaipotaknuoOsmanlijedauzBosnuuključeiHercegovinuusvojeplanovezamasovninapad1463.godine.

Posljednje godine kršćanske Bosne protekle su neminovno u sjeni osmanlijske prijetnje. Obuzetočajničkomželjomdaosigurapomoćizvana,kraljStjepanTomašobratiosepapiupedesetimgodinama15. stoljeća.RimseposljednjihgodinasvevišezanimaozaBosnu,pogotovopoštosu franjevciondjerazviliživudjelatnostutridesetimgodinamapodvodstvomrevnogbosanskogvikaraJakovaMarkijskog.Ali papinska je vlast isto takobila opsjednuta pitanjemherezeuBosni, pa je u četrdesetimgodinamauputila bujicu spisa u kojima je optuživala Crkvu bosansku za cio niz pogubnih doktrinarnih zabluda,međunjimaizamaniheizam.Upedesetimgodinamafranjevcisuobnovilikampanjuprotivkrivovjernika:u izvještaju papinskog legata u Bosni iz 1451. godine kaže se da se “umjestima u kojima prebivajuheretici, čim se fratri pojave, heretici tope kao vosak na vatri”.65 Tada je 1459. godine, kralj StjepanTomaš pristao da prijeđe na direktne progone krivovjernika. Sazvao je svećenstvo šizmatične Crkvebosanskeiponudioimdabiraju:ilidasepreobratenakatoličanstvoilidanapusteBosnu.Premajednomkasnijem papinskom dokumentu, dvije hiljade njih odlučilo je da se preobrate, a samo su sečetrdesetoricasklonilauHercegovinu.66Takojesambosanskikraljslomiokičmucrkvibosanskoj,svega

četirigodineprijepropastiBosanskogkraljevstva.KadjeStjepanTomaš1461.godineumropagajenaslijediosinStjepanTomašević,napomoluočito

bijašepropastBosne.Tomaševićje1461.godineuposlanicipapipredvidioosmanlijskunajezduvelikihrazmjeraizamoliogazapomoć.Napočetku1463.godineobratioseopetMlecimaupozoravajućiihdaOsmanlijesmjerajutogljetazauzetisvuBosnuiHercegovinu,adaćenakontogazaprijetitiimletačkimposjedima uDalmaciji.67 Ali pomoći niotkuda. Velika osmanlijska vojska pod vodstvomMehmeda IIokupilaseuproljeće1463.uAdrianopolu(Edirnu) ikrenulanaBosnu.Prvabosanskatvrđavakoja jepala (20. maja) bijaše stari kraljevski tvrdi grad Bobovac. Kralj Stjepan Tomašević izbjegao je nasjever,uJajce,isklonioseuobližnjutvrđavuKljuč.OpkoljenOsmanlijama,predaose,uzosmanlijskoobećanjedaćemupoštedjetiživot.Poslijesunastalekojekakvezamršenepričeotomekakojeizdanizatimsmaknut.Alislučajnoimamoiskazsvjedokaotomeuuspomenamaosmanlijskogjanjičarasrpskogporijekla,odčijegserealističnogopisaledikrvužilama:“Kadsukraljeveslugekojesubileutvrđavividjeleda imjegospodarzarobljen,predalesuse.Sultan jezauzeo tvrđavu izapovjediodasekralj injegovisudruzipogube.Izatimjezauzeosvunjegovuzemlju.”68

Uprkos povremenim građanskim ratovima i vojnim upadima, Bosna je sredinom srednjeg vijekauživalaustvarnomblagostanju.Ključjenjenubogatstvubiourudarstvu:uKreševuiFojnicikopalisusebakarisrebro,uOlovuolovo,uZvornikuzlato,srebroiolovo,anadasveuSrebrenicisrebro.MoždajejošusrednjemvijekubioaktivanirimskizlatnirudnikuseluKrupa(sjeveroistočnoodGornjegVakufa).Potkraj 13. i napočetku14. stoljeća stigli suuBosnuprvi njemački rudari izUgarske iTransilvanijepoznatipodimenomSasiipočelieksploatiratinjenorudnobogatstvo.69JošjevišeSasapristiglou14.stoljećujersuStjepanKotromanićikraljTvrtkopoticalirazvojrudarstva.Rudnicisubiliuprivatnomvlasništvu lokalnih zemljoposjednika, a vodili su ih Sasi kojima je zakon dopuštao da sijeku šume ipodižurudarskanaseljagdjegodimakakverude.NekisuodtihSasapostaliiuglednici:jedanodnjihčijeseimečestospominjeuslužbenimspisima,HansSasinović(dakle,Sasovsin),dobiojeu“trajan”zakupveliki komad zemljišta i putovao je više puta uDubrovnikkaopredstavnikkraljaTvrtka.70 Već1339. godine izvozilo se zlato iz Bosne. Olovo se otpremalo u Mletke i na Siciliju; zasigurno nakrovovimamnogihnajljepšihsrednjovjekovnihirenesansnihcrkavauItalijiimaibosanskogolova.Nanekimmjestimakopaose ibakar,ali jenajvažniji izvorbogatstvabilosrebro,aSrebrenica je (čije jelatinskoimebilo“Argentaria”)postalanajvećirudarskiitrgovačkigraducijelojtojregijizapadnoodSrbije.Kad se prvi put spominje u ljetopisima 1376. godine, Srebrenica je bila već važno trgovačkosredište s uglednom dubrovačkom kolonijom. Dubrovčani su imali poseban monopol na trgovanjesrebromuBosni,a i savprekomorski izvozkovina išao jeprekoDubrovnika.ZauzvratsuDubrovčaniuvoziliuBosnugotoveprerađevinekaoštojebiokvalitetnitekstil,akakosu1422.godineBosnaiSrbijazajedno proizvodile više od jedne petine ukupne produkcije srebra u Evropi, bilo je mnogo bogatihBosanacakojisumoglisebipriuštititakvetkanine.71

Dubrovačkekolonijenisusamodominirale(saSasima)uspomenutimrudarskimmjestimanegoiutakvimvažnimtrgovačkimsredištimakaoštojebilaFoča.DubrovačkajekolonijapostojalaiuVisokom,političkoj prijestolnici BanovineBosne za većeg dijela srednjega vijeka. Ti važni gradovi, sa svojimkatoličkimzajednicamaSasa,DubrovčanaidrugihDalmatinaca,prirodnosuprivlačilifranjevcekadsupočeli osnivati samostane uBosni: tako su ti gradovi zadobili izrazito katolički značaj.Među ostalimsrednjovjekovnimgradovimanatrgovačkimputevimauBosniisticalisusejošJajce,Travnik,GoraždeiLivno. Uz ta glavna središta bilo je i mnogo manjih utvrđenih mjesta (otprilike 350 u cijeloj

srednjovjekovnoj Bosni).72 Među njima je bila i Vrhbosna, koja se potkraj srednjeg vijeka sastojalaisključivoodtvrđaveisela,akojusuOsmanlijeubrzoposlije1448.godinerazviliugradSarajevo.

Na selu su većinu stanovništva sačinjavali kmetovi, koji su obavljali vojne i ratarske poslove zasvoje gospodare i plaćali desetinu (bar teoretski) kralju.73Bilo je tu vazda i robova, uglavnom ratnihzarobljenika,odkojihsusenekikupovaliiliprodavalinavelikojtržnicirobijauDubrovniku;ondjesuseprodavaliimnogiBosancikaorobovikojisusezatimizvoziliuMletke,Firencu,Genovu,naSiciliju,ujužnuFrancuskuiKataloniju.74UvišimbosanskimplaninamabiloječobanaodkojihsunekibiliVlasi(vidi6.poglavlje).Čobane jebilo težeuključitiufeudalniporedak.Ubosanskomjedruštvupostojalabitnarazlika izmeđuobičnognaroda iplemstva,ali jebilo i razlika izmeđuviših inižihplemića, iakotamošnji plemići nisu bili propisno svrstani u zapadnoevropski poredak nasljednog ranga. Stvarna jemoć,naravno,ovisilaokoličinizemlje,alijerangvišeovisiooslužbi:onikojisuobavljalinajvažnijedržavneslužbezvalisusevelmoze, anižidužnosnicinosili su titulukneza.Ondjegdje se jošočuvalastaraslavenskatitulazapokrajinskogpoglavara,župan,taječastbilanegdjeizmeđutadvanivoa.75Višisu plemići, kao što smo vidjeli, imali veliku političkumoć,mogli su postavljati i svrgavati banove ikraljeve. Negdje potkraj srednjega vijeka, između devedesetih godina 14. i dvadesetih godina 15.stoljeća,okupljalisusenamanje-višeslužbenadržavna“vijeća”daraspravljajuotomekoćenaslijeditivladara,iodrugimvažnimposlovimaunutarnjeivanjskepolitike.76

Nekisuodnajvišihplemićaživjelinadvorovimakojisusemoglimjeritisdvoromsamogkralja,adolazilisuimugoste,čestoovelikomtrošku, izDubrovnikai jošdaljihmjesta,frulaši,svirači lutnje,trubači,žongleri,“pajaci”idrugizabavljači.77Kraljevskidvoroviimalisuidobroorganiziranedržavnekancelarije, ukojima su često, poslije četrdesetihgodina14. stoljeća, uredovali franjevci.Spisi su sepisalinaslavenskomililatinskomjeziku,aizćiriliceserazvilaispecifičnabosanskavrstapismazvana“bosančica”.78UBosnusudolaziliraditiiumjetniciiobrtniciizDubrovnikaiMletaka.Nažalost,malojenjihovihdjelasačuvano,alisevještoklesarenjemožerazabratinafragmentimaskulpturesdvorakraljaTvrtka na Bobovcu, kao i na kapitelu stupa ukrašenog bosanskim kraljevskim simbolom, ljiljanovimcvijetom.79 Dakako da Bosna nije bila važno središte evropske kulture u srednjem vijeku, ali ne bitrebalopreuveličavatininjenuprovincijalnost.Plemićkeivladarskeporodicebilesuorođenesaširimsvijetom srednjoevropskoga plemstva: na bosanskim srednjovjekovnim dvorovima bilo je princeza izUgarske,Pruske,Bugarske,Poljske,Srbije,ItalijeiGrčke.80MoždajeBosnabilamrtavrukavacpremazapadnoevropskimmjerilima,ali je tobiomrtavrukavacukoji jedotjecaloneštoiodplimeevropskekulture. [Ovaj prikaz srednjovjekovne bosanske kulture vrlo je kratak. Opširnije podatke o bogatojkulturnoj baštini iz tog razdoblja (posebno o stećcima, rukopisima i pečatima) čitatelj može naći usljedećim djelima: Anđelić, Periodi u kulturnoj historiji Bosne i Srednjovjekovni pečati iz Bosne;Benac i Čović,Kulturna istorija Bosne; Bogićević, Pismenost u Bosni; Wnzel,Ukrasni motivi nastećcima.]

3.CrkvabosanskaNioko jedne temeubosanskojpovijestinisuse tolikokoplja lomilakolikookošizmatičkeCrkve

bosanske u srednjem vijeku.81 Ni dandanas se ne može o toj temi raspravljati a da se ne dotaknu isuvremeni mitovi i ideologije kojima je ona poslužila, ili koje je ona proizvela. Srednjovjekovna jehereza, baš kao i povijest seljačkih buna, tema koja sama po sebi nuka povjesničare na nekakvupodsvjesnu romantičnu identifikaciju snjom:krivovjernici se čestodoimajukaohrabriji, originalniji izanimljiviji od običnih pravovjernika. A nacionalna heretička (ili navodno heretička) crkva budi uhistoričaraposebanosjećaj identifikacije snjom;zamnogepovjesničareBosneovajposebnibosanskifenomen leži u samomsrcubosanskenacionalnosti.Nije čudo što su seonikoji supisali o toj temi svremenanavrijemeponašalikaodajeupitanjuneštovažnijeodpukenaučničkeobjektivnosti.

Utemeljitelj svihmodernihproučavanjaCrkvebosanskebio je naučnikFranjoRački, najuglednijihrvatskipovjesničar19.stoljeća.Unizutekstovaštoihjeobjavio1869.i1870.godineprikupiojesvutadaraspoloživugrađu ipokušaodokazatida jeCrkvabosanskabila izdanakbogumila.82 Bogumilstvobijaše bugarski heretički pokret koji je u 10. stoljećuosnovao svećenik po imenuBogumil i koji se upotonjimstoljećimaproširionaCarigradinadrugapodručjanaBalkanu,paiuMakedonijuiudijeloveSrbije. Propovijedao je manihejsku, “dualističku” teologiju prema kojoj je Sotona gotovo isto tolikomoćankolikoisamBog.VidljivijesvijetdjeloSotonino,aljudisemoguosloboditizarazematerijalnogasvijetasamoasketskimživljenjem,odricanjemodmesa,vinaispolnihodnosa.IdentifikacijamaterijalnogsvijetasaSotoninimcarstvomimalajedalekosežneteološkeimplikacije:utjelovljenjeKristamoralosesmatratisamonekomvrstomiluzije,adonjegovetjelesnesmrtinakrižunikakonijemoglodoći;stogasusemoraliodbacitirazniobrediukojimamaterijaigraodređenuulogu,recimokrštenjevodom,asamjekriž postao mrski simbol lažnog vjerovanja. Isto je tako odbačena upotreba crkvenih građevina, pa isveukupnaorganizacionastrukturatradicionalnecrkve,pogotovonjenihbogatihsamostana.Utvrđenasudvabitnastepenabogumila:običnivjerniciipročišćeni“izabranici”.83Sličnastrukturarazvilaseimeđukatarima u južnoj Francuskoj u 12. i 13. stoljeću, na čiju su herezu bogumilska učenja neposrednouticala.84 Rački je tvrdio da je ista takva podjela postojala i uBosni i da su tajanstveni nazivigost,staracistrojnik,kojisejavljajuubosanskimdokumentimakaozvanjastarijihčlanovaCrkvebosanske,posebninazivizaposvećenevjernike,“izabranike”ili“savršene”izbogumilsketradicije.

Ovo je tumačenje snažno uticalo na način na koji su bosanski povjesničari i drugi Južni SlavenirazmišljaliopovijestiBosne.RačkinijeprvipovezaoCrkvubosanskusbogumilima;dakakodajebiloistarijihkatoličkihautorakojisu,proučavajućiizvoreiz15.i16.stoljeća,smatralidajeonasadržavaladualističku ili “manihejsku” herezu.85 Međutim, svojim savjesnim radom u arhivima Dubrovnika iVenecije, i svojommetodomdaseslužipoznatimčinjenicamaovjerovanjima iobičajimanebosanskihbogumila kako bi popunio praznine u bosanskim svjedočanstvima, Rački je dao mnogo potpuniju izaokruženiju sliku Crkve bosanske kao korpusa sasvim različitog od crkve u Hrvatskoj i Srbiji, svlastitim načelima ustrojstva i teologije. Prema jedinom drukčijem tumačenju u to doba, tumačenjuBožidara Petranovića, Crkva bosanska bila je tek jedna od istočnih pravoslavnih crkava, vjerovatnosrpska,kojaseotcijepila iprihvatilanekaheretičkavjerovanja.86Ova je teorijaostalaomiljenameđusrpskimautorimakojimajenajvišebilostalodotogadadokažukakojeBosnausvimbitnimaspektimabila tek prirepak Srbije, pa se propagirala još u prvoj polovici ovoga stoljeća, ali je onda izgubilagotovosvunaučničkuvjerodostojnost,baremizvanSrbije.87Sdrugestrane, teorijaRačkoganijenikadopćenito odbačena, a u posljednjih pedesetak godina snažno su je podržali vodeći naučnici u samoj

Bosni,recimoAleksandarSolovjeviDragutinKniewald.88Glavnateorijakojajojsesuprotstavljaikojaje stekla podršku u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata tvrdi da je Crkva bosanska u osnovi bilaogranak Katoličke crkve, vjerovatno samostanski red, koji je zapao u šizmu i stekao neke heretičkesklonosti. Nije čudo što je ova teorija posebno omiljenameđu katoličkim autorima.89 Najuvjerljivijetumačenje, kao što ćemovidjeti, sadrži važne elemente i istočne pravoslavne i katoličke teorije. Ipak,pokazalosedajeteorijakojajebilavišeodjednogstoljećaopćenitoprihvaćena,identifikacijaCrkvebosanskesbogumilstvom,uglavnomtekplodpustihželja.

Bogumilska teorijaFranjeRačkogabila je omiljena iz više razloga.Ne samo što je objašnjavalatajanstvene karakteristike Crkve bosanske nego je nudila i ključ za tumačenje dviju drugih najvećihmisterijaubosanskojpovijesti.JedanjeodnjihprelazaknaislamvelikogdijelabosanskogstanovništvapodOsmanlijama-znatnovećipostotaknegoiujednojdrugojbalkanskojzemljiosimAlbaniji.Činiloseprirodnimdasetoprotumačikaomasovnopreobraćanjebogumila,kojisustoljećimatrpjelisuparništvoi/ili progone Katoličke i Pravoslavne crkve pa su na kraju radije prihvatili islam. Na taj način“bogumilska”teorijapostalajeposebnoprivlačnabosanskimmuslimanimau20.stoljeću.Umjestodasesmatrajupukimotpadnicimakatoličanstvailipravoslavlja(učijesuihokriljeHrvatiiSrbiuvišenavratanukali da se “vrate”), oni su se sad mogli držati potomcima pripadnika autentične i posebne Crkvebosanske, a njihova promjena vjere mogla se procijeniti ne kao čin slabosti nego kao konačna gestaprkosaspramnjihovihkršćanskihprogonitelja.Međutim,nažalost,suvremenajeznanosttemeljitopobilatvrdnjudaseislamizacijaBosnepretežnosastojalaodmasovnepromjenevjerečlanovaCrkvebosanske.Možda su zaista neki članovi te crkve bili skloniji prijeći na islam zbog svoje otuđenosti od maticeKatoličkeiPravoslavnecrkve.Tosepsihološkičinivjerovatnim,alinedostajepravihdokazazatakvutvrdnju.Dan-danas se smatra da sumnogi faktori uticali na širenje islama uBosni, a ako je posebanodnosCrkvebosanskeuopćebiojedanodtihfaktora,zasigurnonijebiomeđunajvažnijima.90

Drugi velikimisterij koji je “bogumilska” teorija naoko riješila bijašemisterij srednjovjekovnihnadgrobnihspomenikapronađenihumnogimdijelovimaBosne.Poznatisupodnazivomstećci,aimaihdvije vrste: kamene ploče, što je uobičajena forma u mnogim dijelovima Evrope, i uspravni kameniblokovikojisumanje-višekarakterističnizabosanskuregiju.Usuvremenimpopisimazabilježenoihjeviše od 58.000, a od njih je gotovo 6.000 ukrašeno uklesanim figurama, često ljudskim. Ti ukrašenistećci, od kojihmnogi potiču iz 14. i 15. stoljeća, nalaze se ponajviše u Hercegovini, pronađeni i uudaljenijim krajevima, u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori.91 Budući da je to područje u najmanju rukupoznatokaosredišteaktivnostiCrkvebosanske,bilojeprirodnopovezatitadvafenomena.Nanekolikoukrašenih i ispisanih stećaka zaista piše da su to spomenici gostima (titula starijih članova Crkvebosanske). Kad je jednom crkva bosanska poistovjećena s bogumilima, povjesničari su mogli početitumačiti likove na ukrašenim stećcima kao iskaze bogumilskih teoloških vjerovanja. Prvi je takvo štopokušaomađarskiautorJanosAsbothuosamdesetimgodinama19.stoljeća,aokosredine20.stoljećanastaviojeunizustudijatumačiti“bogumilske”spomenikeAleksandarSolovjev.92

Ponovojesuvremenaznanost-udruženasazdravimrazumom-iznijelanizprigovora“bogumilskoj”teoriji.NemasumnjedasunekiodstećakapodignutiuspomennapripadnikeCrkvebosanske,alijesveteževjerovatidajesavfenomenstećaka,kaotakav,iskazvjerovanjatecrkve.Znamodajepotkraj14.inapočetku15.stoljeća,kadsumnogiodtihspomenikaizrađeni,velikdiostanovništvausamojBosnibiokatoličke vjere, a znatan dio u Hercegovini pravoslavne. U svim ostalim katoličkim i pravoslavnimzemljama podizali su se također nadgrobni spomenici, barem bogatijim ljudima. Poistovjećivati svestećkakao takve s bogumilstvomznačilobi zamijeniti jedanmisterij drugim -misterijemnepostojećih

katoličkihilipravoslavnihnadgrobnihspomenika.93Sdrugestrane,akosustećcisvojstvenibogumilstvu,čudno je što nema dokaza da su ih podizali i bogumili u Bugarskoj, Trakiji ili drugim poznatimpodručjimabogumilskogdjelovanja.94Odlučnostnekihautoradasavtajfenomenpošto-potopoistovjetesbogumilstvomdovelajedočudnogiskrivljavanjaargumenata:tojjeteorijioduvijeksmetalaprisutnostkriževa (simbolamrskogbogumilima) namnogimod tih stećaka, ali JanosAsboth pokazao je kako setomemožedoskočititvrdnjomdatonisuzapravokriževiukršćanskomsmislunegoobični“uzorci”sličnigeometrijskimkriževimauegipatskojilibabilonskojumjetnosti.95

Malo-pomaloje“bogumilska”teorijaostećcimademontiranaiodbačena.Većinanaučnikadanasnevjeruje da svi motivi na tim kamenim blokovima pripadaju jednom jedinom doktrinarno-slikovnomjeziku.Jedniodnjihmoždaodražavajuostatke lokalnihpaganskihmitova iobreda,drugisu tekobičniheraldički crteži koji izražavaju status lokalnog slavenskog plemstva, a treći zasigurno prikazujudjelatnost kojom se bavio pokojnik, kao naprimjer slika konjanika na grobovima istaknutih Vlaha uHercegovinikojisuseobogatilikaovodičikaravanaitrgovcikonjima.96Idakako-premdajetakvoštoobično posljednja mogućnost koju razmatraju povjesničari - možda je svrha nekih od tih ukrasa bilanaprostodekorativna.

Nemogućnost“bogumilske”teorijedaobjasniislamizacijuilistećkeneopovrgavasamuteoriju,aliprisiljavapovjesničaredanepuštajunavoljumaštikadjeriječoikonografijiilikasnijojpovijesti,negodapomnijeproučavajupismenasvjedočanstvaosamojCrkvibosanskoj.TujeosnovniproblemutomeštovećinasvjedočanstavanepotičeizsameBosne.UslučajevimakadsukatoliciizDalmacijeiliBosnepisali u Rim, obično je očuvana samo papinska polovica korespondencije. Postoje papinski spisi,denuncijacijebosanske“hereze”,vjerovatnoizperaljudikojinisunikadbiliuBosni;apostojeispisikojesupripremilifranjevciuItaliji, ilisupripremljenizanjih,zakojejetakođerpriličnonepouzdanokoliko su poznavali stvari iz prve ruke.97 Nema, nažalost, pravog opisa, iz same Bosne, ustrojstva,ceremonijailiteologijeCrkvebosanske.

Čakiimenakojasespominjuutimstarimspisimaizazivajusporoveizbrku.Ipakjeneštopostalosasvimjasno,atojedasesamaCrkvabosanskauonodobanikadnenaziva“bogumilskom”.Nibosanskini katolički izvori nikad ne koriste taj izraz kad govore o Bosancima; a jedini navodni primjersrednjovjekovnog izvora gdje se spominju “bogumili” u Bosni gotovo je sigurno falsifikat.98 S drugestrane,kadseunekimsrpskimpravoslavnimspisimabacaprokletstvonabosanskeheretike,proklinjuseistodobnoi“babuni”(nazivkojiseuSrbijikoristizabogumile) ipravisejasnarazlikaizmeđutadvapojma.99Katoličkiautoriu15.stoljećuzaistasukatkadspominjali“manihejce”uBosni,aličinisedajetaj naziv bio podsvjesno arhaizirana etiketa kojom su se služili historijski svjesni pisci što su željelioplemeniti svoja djela izrazima koji su se koristili u ranoj kršćanskoj historiji.100 U dubrovačkimdokumentima,paiunekimtalijanskim-alinikadusamojBosni-običnosekoristilariječ“patareni”ili“patarini”.101Historijat ovoga naziva također izaziva, donekle, nedoumicu.Najprije je upotrijebljen uMilanuu11. stoljećudabioznačioizrazitopuritanski,reformističkipokretuKatoličkojcrkvi,azatimse,dokraja togstoljeća,počeoodnositi inadrugeborceprotivetabliranecrkve,uključujući tu iheretike.Potkraj 12. stoljeća koristio se kao stvarni sinonim za hereze koje teže za nekom superiornomvrstomčednosti iliduhovnimprosvjetljenjemkaoštosu,naprimjer,valdenzi ikatari.U13.stoljeću“pataren”bijašeuobičajennazivzakatareusjevernojItaliji, iakoznačenjeteriječinijenikadjasnodefiniranouteološkomsmislu.102PrviputsejavljauvezisBosnomuposlanicisplitskognadbiskupaupućenojpapi

1200. godine, u kojoj ga izvještava: kad je nedavno protjerao neke “patarenske” heretike iz Splita iobližnjeggradaTrogira,onisuseskloniliuBosnugdjeihjeobjeručkeprihvatioKulinban.103Ujednomdrugomdokumentu(ljetopisupisanomuSplitusredinom13.stoljeća)stojikakosudvabrata izZadra,kojisuudevedesetimgodinama12.stoljećaboraviliuBosnikaoumjetnici izlatari, širiliherezugdjegod su stigli, a kad ih je nadbiskup kaznio, pokajali su se i vratili pod okrilje katoličanstva.104 Ukatoličkimspisimaiz12.i13.stoljećaspominjesenadva-trimjestanekosredištedualističkeherezeu“Sclavoniji”.Ovaj bi se nazivmogao odnositi na bilo koju južnoslavensku zemlju, ali ima razloga zamišljenjedajebazaherezebilanadalmatinskojobali.105Lakojemogućedasujednailiobjespomenuteheretičkeepizodebilepovezanes timdualističkimpokretom, ida jena tajnačinpostojaonekidoticajdualizmasBosnompotkraj12.stoljeća.

SamiBosancinisukoristiliizraz“pataren”negojednostavno“kršćanin”:nalatinskomechristianusau bosanskome govoru krstjanin. Taj se izraz pojavljuje već u prvom dokumentu koji potiče iz sameBosne.SlijedomdrugihpritužbiohereziuBosni(odkojihsuneke,kaoštosmovidjeliu2.poglavlju,bilepotaknutepolitičkimsuparništvom),papaje1203.godineposlaouBosnusvogalegata.Njegovajezadaća bila da ustanovi da li je istina što tvrdi Kulin ban da njegovi podanici “nisu heretici negokatolici”.PosljedicatogabijašeskupbosanskogasvećenstvanaBilinompoljuuapriluistegodine,gdjesupotpisalideklaracijukojomsuseobavezalidaćesepopraviti.Obećalisudaćepriznavativrhovnuvlast Rima, primati katoličke svećenike u svoje samostane, obnoviti oltare i križeve na mjestimabogosluženja, prakticirati ispovijed i pokoru, držati se praznika i posta prema rimskom kalendaru,pričešćivatisenajmanjesedamputanagodinu,danećedopuštatidamuškarciiženeživeusamostanimazajednoidaćeuskraćivatiutočištehereticima.Istosutakoobećalidanećevišesvojatatisamozaseime“krstjanin”negodaćeseumjestotoganazivatifratri,“braća”.106

Najčudnijajestvarutojdeklaracijištosenikounjojneodričeherezepodzakletvom.Moždanekeod tačaka podrazumijevaju heretičko ponašanje, recimo odsutnost oltara i križeva, ali moždapodrazumijevaju iobičannemar inebrigu.Herezase izričitospominjesamona jednommjestu,kadseobećavadaćeseuskraćivatiutočištehereticima,počemusedazaključitida legatnijesamebosanskesvećenike smatrao hereticima. S obzirom na to da se ovdje izričito spominje upotreba riječi“christianus”, i s obzirom na upotrebu naziva “krstjanin” u kasnijim stoljećima (kad je Rim svakakoCrkvubosanskusmatraoheretičnom),mnogisupovjesničaribiliunapastidauovudeklaracijuučitajusveukupnisistem“bogumilskog”vjerovanjaiustrojstvaštogaumislimapovezujusakrstjanimapotpunorazvijenešizmatičkeCrkvebosanske.Tojeistraživačkametodakojapovjesničarimaosiguravadaotkrijusamo ono što več znaju. Do najboljeg rješenja misterija Crkve bosanske doći ćemo ako pođemo usuprotnom smjeru: ako pogledamo što je naziv “christianus” mogao značiti u ono vrijeme, pa ondarazmotrimokojaseskrivenaznačenjamoguunijetiunjenukasnijupovijest.

MnogisuautoriuočilidajeosnovnastrukturacrkvečijisusepredstavniciokupilinaBilinompoljubila redovnička. Starješine koje su se ondje sastale bili su “priori” koji su predstavljali svoje“bratovštine” i koji su obećali da će se ubuduće nazivati “braća”. Neka su se od njihovih obećanjaizričito odnosila na životne običaje u samostanima. Ali kakvi su to bili samostani?Osnovni je red uzapadnom kršćanstvu bio benediktinski, pa su neki naučnici (posebno katolički) pretpostavili da su tibosanskiredovnicibilinekavrstarustikalnihbenediktinaca,samoštonemanikakvepotvrdeoaktivnostibenediktinaca uBosni.107 Rješenje je pronašla jedna suvremena povjesničarka,MajaMiletić, koja jeshvatila da je zajednički život muškaraca i žena što se spominje u deklaraciji ostatak ranokršćanskeprakse“dvojnihsamostana”,kojisubilidopušteniuredusvetogVasilija,osnivačasamostansketradicije

u istočnomkršćanstvu. [Nije riječo formalnompravilnikukaou redu sv.Benedikta, negoprijeonizuustaljenih običaja u istočnoj manastirskoj tradiciji.] (Deklaracija nije jedina potvrda takve prakse: ustarijojliteraturi,kojapočinjespisimapapePijaIIiz15.stoljeća,spominjuseinekizabačenisamostaniuBosniukojimaživeženeštodvore isposnike.)108Takvih jesamostanabilou ranojKeltskojcrkvi,anjihovisusečlanovičestonazivalichristiani.Unjimasumogleobitavaticijeleporodice,štojedovelodoodređenogpotiranjarazlikeizmeđusamostanskogilaičkogživota.(PotpisnicideklaracijenaBilinompoljuobećalisuidaćenositipraviredovničkihabitkakobiserazlikovaliodsvjetovnjaka.)Takvisusamostani često igrali ulogu u laičkom društvu hospitia - bilo kao svratišta za putnike ili bolnice zabolesnike.(Udeklaracijujeuključenaiobavezadaćeseosnovatiposebnagrobljazaputnikekojiumruusamostanu.)Upraviteljjehospitiumabiohospitalariusili,kraćerečeno,hospes:gost.AtojeidoslovnoznačenjetitulegostkojuposlijenalazimodajekoristeistaknutipripadniciCrkvebosanske.109

Sad odjednom, jednim udarcem, mnogo toga što je bilo zagonetno u kasnijoj povijesti Crkvebosanskedolazinasvojemjesto.Kaoštosevidiiznekolikokasnijihizvora,osnovnojeznačenjeriječi“krstjanin”bilo“monah”:sredinom15.stoljeća,naprimjer,hercegStjepanVukčićspominjeznamenitogčlana Crkve bosanske, gosta Radina, kao jednog od svojih “monaha”.110 Naprosto nije potrebnoprilagođavati strukturuCrkvebosanske,kaošto jepokušaoRački,Prokrustovojposteljibogumilske ilikatarske hijerarhije. Posebne titule koje su ostale zapisane potpuno odgovaraju redovničkoj strukturi.Poglavarcijelecrkvenazivaosedjed:nonnus,latinskariječkojatoistoznači,koristilaseiuistočnimiuzapadnimredovimazavrhovnepriore iliopate.111Ostaledvije tituleštosespominjuudokumentimaodnosilesusenastariječlanove ilidužnosnikeusamostanima:starac istrojnik.Te titule,kao igost,nisusemeđusobnoisključivale;uhronikamamisijauDubrovnikuu15.stoljećuspominjuse“dvanaeststrojnikauključivigostaRadina”te“našistrojnici,staracMišljenistaracBilko”.112

Riječ “strojnik” ima jakprizvuk značenja poslužitelja koji dvori goste; vjerovatno i ovo trebadapodsjeti na društvenu ulogu samostanskih hospitia. Aluziju na to nalazimo čak i na natpisu najednombosanskomgrobu:“OvdjepočivadobričovjekgostMišljenzakogajeAbraham,kakojeired,pripremiosvojevelikogostoprimstvo.”113SpominjanjeAbrahamamoždajealuzijanadvamjestauNovomzavjetugdje se navješćuje da će pravednici, poslije smrti, sjediti uz Abrahama kao njegovi gosti.114 Aspominjanje “reda” ukazuje da se gostoljubivost smatrala bitnom dužnošću u samostanima Crkvebosanske. Izmnogihdokumenataštosečuvajuudubrovačkimarhivima jasnoproizilazidasubosanskisamostaniidaljeigralivažnuulogukaoprenoćištazaputnikeitrgovce:vlaškisutrgovcičestoostavljaliu njima svoju robu, a neki su samostanimoždabili i carinarnice.115U spisima se umjesto “samostan”govorihiža,štomožeznačitiobičnakućaaliisamostanskozdanje.Namnogimmjestimagdjesustajaletehižedaseizočuvanihimenamjestazaključitidajeuznjihobičnostajalaicrkva.116Hižesuvjerovatnobileskromnazdanjaukojimasuprebivali i laici,paseznačenjemoždadoneklezamutilo,aline trebapretpostavljatidasutobileobičnesvjetovnekućeukakvimaseodvijalaaktivnostkatarauFrancuskoj.117

Naposljetku, još jednakarakteristikaCrkvebosanskedolazina svojemjestoakoshvatimodaje tobila redovnička organizacija zasnovana po uzoru na red svetogVasilija i da je umnogome bila bliskaistočnompravoslavnomustroju.TemanastiresvetogVasilija,kojisusepripojiliRimokatoličkojcrkviikojisu(dokseCrkvabosanskanijeotcijepila)priznavalivrhovništvoRima,vjerovatnosuosnovaliljudišto su pripadali istočnjačkoj tradiciji.Nije nemoguće da je dodir uspostavljen prekoDalmacije; vezaizmeđudalmatinskih gradova iCarigrada, koja je bila snažna u devetom stoljeću, zavještala jemnoge

bizantske vjerske tradicije tim gradovima u srednjem vijeku, između ostalog i kult nekih istočnjačkihsvetaca.118 Prema jednoj teoriji, učenici svetoga Ćirila i Metoda, kad su se potkraj devetog stoljećavraćaliizMoravske,navratilisuuBosnuiutemeljiliunjojsamostanskiporedak.119

Premda nemamo neposrednih svjedočanstava iz 10. i 11. stoljeća, možemo pretpostaviti da suodržavanenekeveze s crkvenim redovimau susjednimzemljamana istoku. Iako jeBosna jedno i polstoljećeprijetoga,nakonraskolanaistočnuizapadnucrkvu,pripalaRimskojcrkvi,izdeklaracije1203.godine jasnoproizilazidasuseubosanskimsamostanimaočuvalinekiobičaji istočnecrkve.Nisuse,recimo, držali praznika i posta prema rimskomkalendaru; to vjerovatno znači da su se služili kakvimistočnimkalendarom(prijenegonikakvim).Izaista,još1466.godine,uoporucigostaRadina,možesejasnorazabratidaCrkvabosanskaslavipraznikepremaistočnomkalendaru,praznikekojinisupriznatinaZapadu.120NeznamodalijeRimdopuštao(moždaijest)upotrebuistočneliturgijeuBosniuranomsrednjemvijeku, ali znamoda se liturgija služila na slavenskom jeziku, kao što se služila i u velikomdijelu katoličke Hrvatske, gdje je bila u upotrebi “glagoljaška” verzija rimske liturgije.121 Jedan odmisterijausrednjovjekovnojpovijestiBosnejestipitanještosedogodiloskatoličkimsvećenicimakojinisu bili redovnici. Možda su se malo-pomalo izgubili, iako jedan povjesničar vjeruje da je otkriotragove “glagoljaškog” svećenstva u čitavom razdoblju srednjeg vijeka.122 Svećenici koji su govorilislavenski u dalmatinskim gradovima znali su zasigurno i talijanski i prošli su propisno teološkoškolovanjenalatinskome.Alivećinaonihsvećenika(iusamostanimaiizvannjih)kojisubilirođeniiodrasliuBosnivjerovatnosugovorili samoslavenski i teškodasu imbiladostupnastandardnadjelarimokatoličketeologije.UonimrazdobljimakadjeBosnabilaodsječenaodRimskecrkve,zasigurnojebilazaistavrloizolirana.

Kao što smo vidjeli, Bosna je bila odsječena od centralne crkve od sredine 13. stoljeća, kad jesjedištebosanskebiskupijepremještenouSlavonijukojajebilapodugarskomvlašću,padosredine14.stoljećakadsuuBosnustiglifranjevci.Crkvabosanskavjerovatnojebilaizvankatoličkejurisdikcijejošodtridesetihgodina13.stoljeća,akakojepostupnojačalasvojusamostalnost,zasigurnojemoralakad-tadnastupititačkanakojojjedefactodošlodoraskolasRimom.123Zavećidioovogarazdobljaštojetrajalovišeodjednogstoljeća,imamovrlomalopodatakaoCrkvibosanskoj.Odosamdesetihgodina13.stoljećasporadičnosespominju,unebosanskimizvorima,bosanski“heretici”.Kakonikadnijedošlodoformalnog raskola,možda se taj izraz slobodno koristio u smislu “šizmatika” a da u pitanju nisu biledoktrinarnerazlikevećihrazmjera.(Kadseukatoličkimdokumentimauistinuspominju“šizmatici”,ondasetouvijekodnosinačlanoveIstočnepravoslavnecrkve,kojajeformalnobilauraskolusRimom.)Amožda je bila riječ i o pravim hereticima kakvi su bili sljedbenici dualističkog krivovjerja nadalmatinskojobali,kojisuzasigurnopostaliaktivnijiuBosnikadsejednomBosnaizvuklaizdjelokrugadalmatinskihkatoličkihbiskupa.

DakakodajemogućedasunekidualistidjelovaliuBosni.PitanjejesamokolikosuuticalinaCrkvubosansku.Postojisamojednosvjedočanstvo izsameBosnekoje,činise,potvrđujeda je tajuticajbiozaista velik. Riječ je o bosanskom rukopisu na slavenskom jeziku (dva kratka niza odgovora, izmolitvenikaicitataizIvanovaEvanđelja),kojivjernoslijeditekstkatarskogritualazakojiseznadasekoristiouLyonuu13.stoljeću.124Alitajritualmožemonazvatiheretičnimsamozatoštomislimodajeheretičnogporijekla.Sadržajmunipoštonijeheretičan:unjemunemaničegaštobiseprotivilomaticikatoličke ili istočne pravoslavne teologije. On se zapravo sastoji, kao što je uočio DragoljubDragojlović,ododlomakaizliturgijeIstočnepravoslavnecrkveionogadijelaIvanovaEvanđeljaštose

uPravoslavnojcrkvičitapribogosluženjunaUskrs.Istojetako,natemeljulingvističkeanalize,zaključioda je taj ritual prvobitno sročen u pravoslavnoj arhiepiskopiji uOhridu (uMakedoniji) najkasnije napočetku11. stoljeća - u vrijemekadkatari kao takvi nisuni postojali.125Umjesto tvrdnje dabosanskitekst potiče iz Lyona, mnogo je razboritija pretpostavka da je lionski tekst izveden iz nekog ranijegistočnogpravoslavnogizvornika. Istiovakavnaučnipristupopovrgnuoje i idejuda jeCrkvabosanskausvojila “katarski” obred blagoslovljenja, lomljenja i dijeljenja kruha - svojevrsnu heretičku pričest.Znamodasukatarizaistatakoradiliusvojimkućamaprijejela;unekimranimdokumentimaspominjesekako “svećenici” Crkve bosanske čine nešto slično.126 Ali isto je tako bilo uobičajeno u istočnimmanastirimadaseprijezajedničkogobrokaizmoliOčenašidaseblagoslovi,lomiidijelikruh.127KadsukatoliciizvanBosnesaznalizato,moždasuzaistapretpostavilidajeriječoheretičkomobredu.Aligotovo je sigurno da su upravo katari kopirali (doduše, u svjetovnom ambijentu i prožeti pravimheretičkimvjerovanjima)jedanstarijineheretičkiistočniobičaj.

Može se na kraju pretpostaviti da su neki heretici koji su bili pod uticajem dualizma u toj regijiprolaznouticalinaCrkvubosanskuzadugihgodinanjeneizolacijeodostalihcrkava.Aliodteskromnepretpostavke trebalobi umašti izvesti golem skokdabi se stiglodouvjerenjada sudualisti preuzeliCrkvubosanskuusvojeruke,preobrazilinjenuredovničkuhijerarhijuukatarskusvjetovnjačkustrukturuizamijenilirustikalnualiubitipravovjernukršćanskuteologijuuradikalnoheretičkisistemvjerovanja.

Većinaočuvanihsvjedočanstavausuprotnostijestakvomtvrdnjom.Katariibogumiligrozilisuseod simbola križa, a križ se pojavljuje u zaglavlju nekolikih dokumenata Crkve bosanske. Katari ibogumilinisupriznavaliStarizavjet,a jedanodsačuvanihbiblijskihrukopisaCrkvebosanskesadrži iKnjigupsalama.Katariibogumilinisupriznavalimisu,auoporucigostaRadinaizričitosezahtijevadase odslužemise za njegovu dušu.Katari i bogumili bili su protiv upotrebe crkvenih građevina, a imavaljanihdokazadaseCrkvabosanskaidaljeslužilasamostanskimzdanjimauzkojasustajaleicrkve.Katari i bogumili odricali su se vina i mesa, a u prvim osmanlijskim katastarskim knjigama u Bosnizabilježeno je da su neki krstjani posjedovali vinograde, a nema razloga vjerovati da su ikad bilivegetarijanci. (Pokazalo se da je jedini tobožnji dokaz koji je na to upućivao potekao od pogrešnogčitanjajedneriječiuoporucigostaRadina:tariječneglasimrstti,negomrski.)Katari ibogumilinisupriznavalikalendarsvetaca,audokumentimaCrkvebosanske,paiuoporucigostaRadina,spominjeseproslavljanjenekolikosvetaca.Itakodalje.128

Opći značajCrkve bosanske bio je također vrlo različit od onoga što obično dovodimo u vezu sbogumilima ili katarima. Te su heretičke sekte bile asketske i puritanske, suprotstavljene bogatstvu isvjetovnojmoćicrkava,iodricalesusezemaljskihdobara.Crkvabosanskausvompunomprocvatu(u14.inapočetku15.stoljeća)posjedovalajevelikumoć,anjenisuvelikodostojnicipotpisivalipoveljeiobavljalidiplomatskemisije.KraljevikaoštosuStjepanKotromanićiTvrtko,iakonisubilipripadniciCrkvebosanske,održavalisusnjomprijateljskeodnose;činisedasuinekevelikeplemićkeporodicepripadale toj crkvi.129Najpoznatiji velikodostojnikCrkve bosanske gostRadin bio je stariji savjetnikhercega StjepanaVukčića i očito je i sam bio bogataš: u oporuci je ostavio 5 000 dukata u gotovini,konje,srebrneizlatnetanjire,“plaštukrašenkrznomizlatom”i“crveniplaštodsvilesašesterostrukimnitimaukrašenkrznom i samurovinomaštomiga jepodarioGospodarKraljMatijaš”.130To je zaistadaleko od onih skromnih prvih katara koji su sami o sebi govorili da su pauperisChristi - Kristovisiromašci.

Kad su jednom franjevci zasukali rukave uBosni sre-dinom14. stoljeća,Rimokatolička se crkva

uhvatila ukoštac s Crkvom bosanskom. Imamo nekoliko izvještaja o neprijateljstvu “heretika” spramfranjevaca:premajednojpoznatojpričioenergičnomfranjevačkomvikaruJakovuMarkijskome,kojajenavedenaupostupkuzanjegovukanonizaciju1609.godine,“heretici”suotpililinogepropovjedaoniceusamostanskojcrkviuVisokomdokjeonsnjepropovijedao.(Zauzvratjeonprokleokrivcepasusesvinjihovi potomci rodili s defektnim nogama.)131 Nažalost, nije sačuvan nijedan franjevački izvještaj ovjerovanjimapripadnikaCrkvebosanske.JedanzahtjevzauputefranjevačkogvikarauBosniponukaojepapu damu odmah potanko odgovori poslanicom u kojoj se spominju heretici, šizmatici i nepropisnozaređenisvećenici,alinemaniriječiodualističkimvjerovanjima.132Ipak,katolicisuuItalijiopetpričalio Bosni kao o mjestu punom “heretika” prilično neodređene vrste. Naziv “pataren”, koji se običnokoristiokaoopćaetiketa zaCrkvubosanskuu izvještajima što supristizali prekoDubrovnika idrugihdalmatinskihgradova,zasigurnojebudiosjećanjenakatarskekrivovjernikeusjevernojItaliji.Anagloširenje franjevačkevikarijeuBosni značilo je,kao što smovidjeli, da se ikojekakvi istočnoevropskiheretici mogu označiti kao “bosanski”. U dokumentu koji je 1372. godine potpisao papa Grgur XIzahtijevasehitnopreobraćanje“nevjernika”uBosni,naročitoonihkojiživeuTransilvaniji;u jednomdrugomkatoličkomspisunabrajaju se zabludehusitakoji živeu“Moldaviji” (Moravskoj?) i završavaovako: “Ovo je kraj kratkog pregleda sastavljenog protiv zabluda i heretičkih postavki KraljevineBosne.”133

Uovomkontekstumoramogledatina talijanskedokumente iz togarazdobljaukojimasespominjukatariilidualizamuBosni.Zagonetnosvjedočanstvopredstavljainkvizicijskiizvještajiz1387.godineuTorinu, koji sadrži priznanje (iznuđeno mučenjem) Giacoma Becha da je stupio u katarsku sektu uplaninamazapadnoodTorina.Rekao jeda je jedančlan tesektebio iz“Sclavonije”,ada jenekolikočlanovaTalijanaputovalou“Bosnu”daondjeusavršesvojepoznavanjekatarskognauka.Bechjetvrdiodajeiondobionovacdatamootputuje,alidasenijemogaootisnutiprekomorazboglošihvremenskihprilika.134 Spominjanje “Sclavonije” upučuje na vezu s dualističkom tradicijomna dalmatinskoj obali.NijeteškozamislitiTalijanekakoputujuonamo(gdjesetalijanskiuvelikogovorio)zbogvjerskihuputa,anečebitinaodmetprisjetitisedajeutovrijemevelikdioprimorjapripadaobosanskomkraljevstvu,alijemnogotežepovjerovatidasuputovaliudalekuunutrašnjostBosnegdjesegovoriosamojedanjezik.Osimtoga,Bechovapričaotomekakoježeliootputovationamoalimutonijepošlozarukom,zvučiipaknekakonategnuto,poputpriznanjanasuđenjuvješticama,kadsuoptuženetvrdiledasevješticesastajuidasuionebilepozvanenatakavskup,alidasupukimslučajembilespriječene-spašavajućisetakoodrizikadapustemaštinavolju.

Istojetakoteškopovjerovatipopisima“zabludabosanskihheretika”,kojesusastavljalifranjevciuItalijipotkraj14.stoljećaikojisuprikazivaliBosancekaotvrdokornedualistekatarskogilibogumilskogtipa.Jedanodtihpopisapočinjeovako:“Prvo,dapostojedvabogaidajevećibogstvoriosveduhovneinevidljivestvari,amanjibog,Lucifer,svetjelesneividljivestvari.”NadaljeseodbacujuStarizavjet,misa, crkvene građevine i slike, a “posebno križ”.135 To jemoždamoglo vrijediti za nekumalu sektu“sclavonskih” ili“dalmatinskih”heretika,ali,kaoštosmovidjeli, imavaljanihrazlogavjerovatida tonijebioistinitizvještajoCrkvibosanskoj.Zapravosetipopisi“zabluda”takodobroslažuskatarskimmodelom da se nameće prilično očito objašnjenje: kad je od talijanskih klerika zatraženo da iznesuanalizeiliopovrgnuća“patarenskih”zabluda,onibijednostavnopotražiliusvojimknjižnicamatraktatenapisane protiv “patarena” (drugim riječima, talijanskih katara) i najposlije sročili pregled katarskihvjerovanja.136Sličnesesumnjeneminovnojavljaju ikad jeriječosistematskompopisu“manihejskih”zabluda kojih su semorala odreći tri bosanska plemića na zahtjev inkvizitora, Juana de Torquemade,

1461. godine u Rimu. Isto je tako upitna i sva osnova nenadane provale papinskih pogrda na račun“manihejaca”uBosniučetrdesetimipedesetimgodinama15.stoljeća.137

Učetrdesetimgodinamafranjevačkajeofanziva(kaoštosmovidjeliuprethodnompoglavlju)bilaveć u punom zamahu. Negdje pred proljeće 1453. godine djed ili glavar Crkve bosanske napustio jeteritorijsameBosneipotražioutočištekodhercegaStjepanaVukčića.Neštokasnijeteistegodine,sudećipo pismu patrijarha Gennadiosa II u Carigradu, djed je prešao na pravoslavnu vjeru.138 Ako je tajpodatak tačan, valja pretpostaviti da je Crkva bosanska bila već znatno oslabljena tim djedovimpostupkom, još prije nego što je kralj Tomaš 1459. godine počeo službeno progonitiCrkvu bosansku.Došlo je do oštrog nadmetanja izmeđuKatoličke i Pravoslavne crkve oko toga koja će od njih dvijeprimitipodsvojeokriljevišebivšihpripadnikaCrkvebosanske.Jedanjefranjevaczapisaodasumnogi“heretici”prešlinakatoličkuvjeru,alidaimjeEpiskopSrba(“Rascianorum”:žiteljaRaške)zabraniodasepomiresRimom.139Poštojepridobiobosanskogdjedanasvojustranu,moždajeračunaodaionimapravonasvojestado?Stogajeakcijakojujepoduzeo1459.godinekraljTomašvjerovatnoimalazacilj spriječiti daljnji odliv vjernika u krilo Pravoslavne crkve. Prisilno preobraćanje 2 000 krstjana iodlazak četrdesetorice najtvrdokornijih u Hercegovinu zasigurno su slomili kičmu Crkvi bosanskoj.Premdaneznamo tačanbrojnjihovih samostana, zasigurno je riječoglavniniCrkvebosanske.Kad je1466.godinegostRadinpismenozatražioodMlečanaodobrenjedaseskloniuMletkeakogaOsmanlijenatjerajuubijeg,zapitaojeusputdalimožepovestisasobomipedeset-šezdesetčlanovasvojesekte.Toje vjerovatno bio ukupan broj preostalih pripadnika Crkve, uključujući tu i onu četrdesetoricunajtvrdokornijih.140

Štosetičeobičnih,laičkihčlanova,mogućejedaihCrkvabosanskanikadnijemnogoimala,jerkaosasvim redovnički ustrojena organizacija nije imala potrebnu teritorijalnu strukturu župa. Osim toga,kolikigodbiobrojlaičkihpripadnikaudobanjenaprocvata,tajjebrojmoraoznatnoopastizavišeodjednog stoljeća katoličkogprozelitizmapotpomognutogdržavom.Stoga se čini da se u vrijemekad suOsmanlijepreuzelevlast,Crkvabosanskabilavećraspalaistvarnougasila.UosmanlijskimkatastarskimknjigamauBosniza15.i16.stoljeće,ukojimasuljudirazvrstanipovjerskojpripadnosti,nekisubiliuneseni i kaokristian (nasuprotuobičajenoj riječi zakršćane,gebr ikafir, što znači nevjernik, kojombijahuoznačeni ikatolici ipravoslavni).Uprvimtakvimknjigamanavedenasudva-tričitavaselakaokristian, ali je njihov ukupan broj neznatan: u svom tom razdoblju pojavljuje semanje od 700 takvihpojedinaca.141Povjesničarkojijeproučiotugrađu(ikojijepristaša“bogumilske”teorije)držidasutikristianlar samo “izabranici”Crkve bosanske, a da su obični članovi navedeni pod oznakomgebr ilikafir.Ipak,nećebitidaimapravo.Osmanlijesutunavodilesamovjerskupripadnost:musliman,jevrej,nevjernik i kristian.142 U cijelom razdoblju od 1468. godine (prve katastarske knjige) do potkraj 16.stoljećasamodvaimenanosetitulugost.Reklobisedajenatajnačinočuvansićušanostataktradicijeodržavajući senasljeđivanjemzaređenjau stilu“samsvojmajstor”. Jedankatolički svećenik,AlbanacPeterMasarechi,kojijeobišaoBosnuudvadesetimgodinama17.stoljeća,spominjeusvomizvještaju“patarene”kojiživebezpravihsvećenikaisakramenata,“sasvećenikomkogajeizabraosamnarod,bezikakvazaređenja”.143

4.Ratiosmanlijskiporedak,1463-1606.

Turska je vojska vrlo brzo osvojila Kraljevstvo Bosnu na početku ljeta 1463. godine. Otada jesredišnjidiostareBanovineBosne,zajednosuporištemkojesuOsmanlijevećbileuspostavileukrajuoko Sarajeva, ostao pod stalnom osmanlijskom vlašću, iako su Osmanlije iste jeseni povukle odatleglavninusvojihoružanihsnaga.Međutim,onoštojeosmanlijskavojskabilaosvojilausjevernojpoloviciBosne ubrzo je opet preoteo ugarski kralj Matijaš Korvin. Janjičar srpskog porijekla, čija seautobiografijaočuvaladodanašnjihdana,ostavljenjebiosasvegaosamljudidabranitvrđavuZvečajnedalekoodJajca.Čimsesultanpovukao,ugarskesujediniceopsjeleiZvečajiJajce,pasuseposadenaposljetkupredale.144KraljMatijaš osnovao je novu “banovinu”Bosnu pod ugarskom vlašću na timsjevernim teritorijima, a godine 1471. dodijelio je banu naslov “kralja Bosne”. Premda se to“kraljevstvo”ubrzoznatno smanjilopodosmanlijskimnaletima,diokoji jepreostaoodolijevao je jošvišeod80godina.Međutim,udvadesetimgodinama16.stoljećagradJajcebiojegotovoneprestanopodosmanlijskomopsadom,ahranumujedostavljaooružanikonvojizugarskeSlavonijesvegačetiriputanagodinu.145 Osmanlije su napokon osvojili Jajce 1527, pošto su prethodne godine bili potukli ugarskuvojskuusudbonosnojbicinaMohačkompolju.

Sve manji dio Hercegovine također je odolijevao Osmanlijama i poslije 1463. godine. HercegStjepanVukčićKosacauspiojeiznovazadobitisvojteritorijpotkrajtegodine,alisuOsmanlijevećidioponovo zauzeli nakon dvije godine: herceg se morao skloniti u utvrđenu luku Novi (koja je poslijepreimenovanauHerceg-Novi),gdjejeiumro1466.godine.146NjegovdrugisinVlatko,kojijenaslijedioodnjegatituluhercega,učiniojesveštojemogaodaosiguraugarskuimletačkupomoćnebiliodbraniopreostali teritorij.Ali na kraju se samo zapleo u daljnje sukobe s drugima,Dubrovčanima i lokalnimplemićima.Usedamdesetimgodinama15.stoljećaplaćaojedanakOsmanlijama,a1481.i1482.godineosmanlijskajevojskazauzelaiposljednjetvrđavenahercegovačkomtlu.147

Iz svih se ovih događaja vidi da Osmanlijsko carstvo bijaše strahovita i vrlo djelotvorna vojnamašinerija. Za vladavine Mehmeda II (1451-1481) uslijedio je izvanredan niz osvajanja i izazovasusjednimsilama:pošto je1453.godineosvojioCarigrad,produžio jedalje i zauzeo sjevernuSrbiju,dijeloveAnadolije,Vlaške,BosneiHercegovine,poraziomletačkuvojskuuGrčkoj,upaouMoldavijuiUgarsku, opsjedao otokRodos i spremao se na veliku invaziju Italije kad je umro.Njegov nasljednikBajezid II (1481-1512) više se posvetio sređivanju carstva, ali je svejedno ratovao s Moldavijom,Poljskom,UgarskomiMlecima.SulejmanVeličanstveni(1520-1566)ponovojeudarionasjeverozapad:uprvih13godinasvojevladavinesveojevećidioUgarskenastatusvazalnogteritorijaisamoštonijeosvojioBeč.Mirovniugovorkojije1533.godinesklopiosAustrijomoznačavapočetakdugograzdobljagdjekadkrvavog ali uglavnom statičnog sučeljavanja osmanlijskog i habsburškog carstva; dokraja togstoljeća obje strane izgradile su jedna nasuprot drugoj pograničnu zonu koju je čuvalamreža utvrda iratobornih seljaka kojima se samo donekle moglo vladati.148 Sporadični pljačkaški upadi postali sunormalnastvar,alivojnaaktivnostnabosanskojgranicibivalajeintenzivnijakadgodbisultanpoveoratširihrazmjeraprotivHabsburgovaca-kaoštoje,naprimjer,bilozaSulejmanovaposljednjegpohodanaUgarsku 1566. godine. Posljednji veliki osmanlijsko-habsburški rat, koji se vodio od 1593. do 1606.godine,zapravosuizazvaliokršajištosuihzapodjelelokalnesnagenasjeverozapadnojgraniciBosne:

Osmanlije su bili oteli od Habsburgovaca važnu tvrđavu Bihać 1592. godine, ali je sljedeće godinebosanskipašadoživioneugodnoiznenađenjedokjeopsjedaoneprijateljskouporišteSisak-biojeteškoporažen. U prvom velikom obračunu u sljedećem ratu Osmanlije su nanijele težak poraz habsburškojvojsciuMezokeresztesu1596.godine.NakontogasuuspjeliučvrstitisvojuvlastuvećemdijeluUgarskezaidućihosamdesetakgodina.149

Osmanlijsko je carstvo, dok nije počelo zaostajati i propadati - što bijaše proces koji je počeosredinom16.stoljeća-bilousvojojbitivojnaorganizacija.Težilojepljačkiiubiranjudanka,aupravnije sistem imaozacilj damuosiguravadvije stvari: ljudstvokojimćevoditi ratove, i novackojimćeplaćatiteljude.Oružanesnagedijelilesusenadvijeosnovnekategorije.Postojalajeregularnavojskakoju jedirektnoplaćalaosmanlijskadržava,a sastojala seod janjičara (regularnogpješaštva) i stalnoplaćenog konjaništva poznatog pod nazivom “spahije Porte”. (“Porta” bijaše tradicionalno ime carskevlade u Istanbulu.) S druge strane, postojalo je i feudalno konjaništvo: vojnici na konjima koji suobavljali svojuvojnuobavezuzbogposjedaštosu ihdobilioddržave. (Riječ“spahija”samaposebioznačava taj tip feudalnog zemljoposjednika.) Te dvije kategorije vojnika zajedno činile su golemearmijekojesuvodilepojedineratoveodranogproljećadokasnejeseni.Činjenicadasevojskamoralasvaki put okupljati oko Istanbula i marširati do periferije carstva postavljala je određeno geografskoograničenje (kao što su pokazali ratni pohodi Sulejmana Veličanstvenog na Ugarsku) za ekspanzijucarstva.AlibilojeiraznihpomoćnihsnagakojesuigralevažnijuuloguupograničnimoblastimakaoštojeBosna,gdjejebilapotrebnavojnaaktivnosttokomcijelegodine.Tosubilitakozvaniazapi,nekavrstagradskemilicije koja je sačinjavala posade tvrđava i djelovala kao pogranično pješaštvo, idelije iliakindžije, neka vrsta neregularnog lakog konjaništva što je upadalo zbog pljačke na neprijateljskiteritorij.Svisutivojnicibilimuslimani:pripadnicipokorenihnarodauglavnomnisusmjelinositioružje.Međutim,zanekeposebnenamjene,posebnoupograničnimpodručjimauBosni,koristilesuseilokalnekršćanske snage: kao čuvari cesta i prijevoja, dobavljači konja i nadasve kao neka vrsta opasnogteritorijalnog pljačkaškog pješaka poznatog pod nazivom vojnuk ilimartoloz.150 O njima će biti višeriječiupoglavljuobosanskimSrbima.

Janjičarskavojska,zajednosasistemomplaćanjadankaudječacima(poznatompodturskomriječjudevoirme/devširma/“skupljanje”)kojimseonapopunjavala,bijašenajvažnijinačinnakojisuseljudiizkršćanske Evrope regrutovali u mašineriju osmanlijske države. U 15. i 16. stoljeću, kad je sistemdevširmebioupunomzamahu,skupljalisuseurazličitimaličestimvremenskimrazmacimaposelimakršćanskeEvropedječaciiodvodiliuIstanbul.Ondjesuihpreobraćalinaislamivježbalizajanjičarskeodrede,ilizasultanovuvlastituposlugu,ilizaslužbenikeuraznimdržavnimministarstvima.151 (Svasudržavna ministarstva bila u biti ogranci carske porodice.) Visoki dužnosnici u osmanlijskoj državnojupraviimalisutakođervelikbrojtakvihljudizaposlenihusvojimkućama:jedanodnjihkojijeumrouIstanbulu1557.godineposjedovaoje156robova,odkojihsupedesetdvojebiliBosanci,apretpostavljaseda su svi sakupljeninekomvrstomprivatnedevširme,moždačak inadobrovoljnojbazi.152 Iako jeotimanjedjecebiloubitibezdušanpostupak,pružalojeočiteprednostinesamodječacima(odkojihsumnogi poslije postajali velike paše i veziri) nego i njihovim porodicama s kojima su kasnije mogliobnovitivezu.DinastijaSokollu (Sokolovića)u Istanbulu,koja jedalanizvelikihvezira,nije izgubilavezu sa svojom srpskom porodicom u Bosni i koristila se svojim uticajem da zaštiti interese Srpskepravoslavnecrkve.U16.i17.stoljećubilojeukupnodevetvelikihvezirabosanskogporijekla,avećod1488.godineBosancisuvraćaniuBosnudanjomeupravljaju.153Premdasukršćanskiroditeljikadikadpodmićivalisvojemuslimanskesusjededazamijenekršćanskedječakesvojomjošneobrezanomdjecom,

bilojeisuprotnihslučajeva,dasuroditeljiobijuvjerapodmićivalislužbenikedaimuzmurođenudjecu.Dakako da su prednosti tog sistema bile jasne bosanskimmuslimanima, koji su 1515. godine sklopiliposebansporazumdasepo1.000njihovedjecešaljegodišnjeuučilištacarskepalače.154

Sistemredovitedevširmeukinutjenegdjeuprvojpolovici17.stoljeća.Ušezdesetimgodinamatogastoljeća, kad je engleski diplomat Paul Rycaut pisao svoje klasično djelo o Osmanlijskom carstvu,devširma jevećbila“potpunopalauzaborav”.155Aliuticaj je te institucijebiogolem.Najmanje200000djecesBalkanabilojeprošlokroztajsistemuonadvastoljećakolikojepostojao.156Budućidasuvelika većina te djece bili Slaveni, srpsko-hrvatski jezik (sa svojim susjedom, bugarskim, s kojim seuzajamno prilično dobro razumiju) usađen je bio u samo srce osmanlijske države. Jedan zapadnikomentatorzabilježio

je1595.godinedaje“slavenskijezik”biotrećipozastupljenostiucarstvu(izaturskogiarapskog),zatoštojebiojezikjanjičara.Ajedanjedrugiposmatrač1660.godinezapaziodase“turskijezikgotovoinečujenasultanovudvoru”zatoštosu“savdvorivećinavelikaša”-“otpadnici”izzemaljaukojimasegovoreslavenskijezici.157Tajjesistemimaojošjednuvažnudruštvenuipolitičkuposljedicu:stvorioje klasu moćnih državnih dužnosnika i njihovih potomaka koji su dolazili u sukob s feudalnovojnimspahijamaimalo-pomaloprisvojilinjihovuzemljuubrzavajućiprocesudaljavanjaodfeudalnogdavanjazemljeuzakupusmjeruprivatnihposjedaiotkupaoddržavepravanaubiranjeporeza.StogajeStanfordShawnapisao:“Ubitijetobiotrijumfbalkanskogelementauosmanlijskojvladajućojklasizahvaljujućisistemu devširme, što je dovelo do sloma finansijskog i administrativnog aparataOsmanlija i izazvaokasnijupropastsveukupnogcarstva.”158

Bosni jeodsamogpočetkabionametnutosmanlijski feudalniporedak.Postojalesudvijeosnovnevrsteposjedakojijespahijamogaodobitioddržave:većavrstazvalasezijamet,amanjatimar,kojijebio u posjedu timariota. (Treća i najveća vrsta poznata pod nazivom has dodjeljivala se samonajvažnijimpokrajinskimnamjesnicimaičlanovimasultanoveporodice.)Tajsistem,općenitopoznatpodnazivomtimarskisistem,bijašestrogovojno-feudalan:zakupjeovisioovojnojslužbi,zemljajeostajalau vlasništvu sultanovu, a timariotovi nasljednici nisu po zakonumogli naslijediti timar (iako su ga upraksi obično nasljeđivali). Zakupnici tih posjedamorali su se odazivati s oružjem i konjima svakompozivunavojnudužnost;istosutakomoralidovoditiiuzdržavatiidrugevojnikeuupravnomrazmjerusasvojimprihodima.159Okupljalisusezaratpremavojnomokruguukojemsuprebivali(sandžaku,štonaturskomedoslovceznači “zastava”), a zapovjednik im jebio sandžak-beg, što jebionajniživojni činkojijeimaopravonatitulupaše.

Budućidasutimariotičestobilipošestdodevetmjesecigodišnjenavojnojdužnosti,njihovzakupnijemoraoprevišeopterećivatiseljake(kršćaneilimuslimane)kojisuimobrađivalizemlju.Seljacisuplaćali desetinu u naturi, što jemoglo iznositi između jedne desetine i četvrtine njihove ljetine, i jošnekolikomanjihdadžbina;istosutakobilidužniobavljatijošnekeposlovezatimariota,iakotonisubilitako teškiposlovikakve suobavljali kmetoviuvećinidrugihevropskih feudalnih zemalja.Osim toga,plaćalisugodišnjuzemljarinu(harač,kojiseposlijestopiosglavarinomzvanomdžizja)sultanu.Njihovseosnovnipravnipoložaj sastojaoupoložaju zakupcakoji nemapravona samuzemljunego samonanjenokorištenje(tosupravonjihovadjecamoglanaslijediti).Onisutopravomogliiprodatiiteoretskisusemogli ipreseliti, iakosutimarioti,naravno,nastojalida ihu tomespriječe.160Općenito, timariotnijeupravnomsmislumogaoništavišezahtijevatiodsvojihseljakanegodamuplaćajudesetinuiostaledažbine,idagaslušajukadgodnastupakaodržavnidužnosnik:nijeimaoonepravosudneovlastikakve

suimalavlastelauzapadnojEvropi.Dakakodaćesetiuvjetiposlijepromijeniti,uonojmjeriukojojfeudalniporedakbudepropadao.

AliupočetkujeseljaknatimarskomposjeduzasigurnobolježivionegoštoježivioufeudalnojBosniprije dolaska Osmanlija - pogotovo uoči same osmanlijske najezde, kad je stanovništvo podnosilododatni finansijski teret i zbogodbraneBosneodOsmanlija i zbogplaćanjadankaOsmanlijamada ihostavenamiru.Ujednomodsvojihposljednjihapelaprijepredaje,kraljStjepanTomaševićnapisaoje:“Turci... pokazujudobronamjernost spramseljaka.Obećavaju imdaće svionikojiprijeđunanjihovustranu biti slobodni i milostivo ih dočekuju... Ovakvim će podvalama lako navesti ljude da menapuste.”161Te“podvale”nisuusvemubilepukeopsjene.Aoniseljacikojibisepreobratilinaislammoglisustećipovoljnijeuvjetezakupazemlje-dabudupunopravnivlasnicimalogposjedailičiftluka,običnoodpetdodesethektarazemlje.162

Dakako da je u osmanlijskoj državi bilo korisno biti musliman. Ipak bismo pogrešno shvatiliOsmanlijskocarstvokadbismopretpostavili-kaoštosejošpretpostavljaumnogimstandardnimdjelima-dajetocarstvobilostrogoustrojenonavjerskimosnovama,dajebiloapsolutnopodijeljenosjednestrane na vladajuću klasu muslimana a s druge strane na podaničku klasu nevjernika, koji su bilirazvrstanipremamiletu(vjeri)kojemsupripadali.Carstvojetekupotonjimgodinamapostalotakvo,auprvomrazdobljuosmanlijskevladavinenaBalkanupodjelanijebilatolikokruta.Glavnarazlikanijebilaizmeđumuslimana i nevjernika, nego izmeđuOsmanlija (što će reći sveukupne vojno-upravne klase ukoju su ljudi mogli ući ako su prihvatili osmanlijske nazore i osmanlijska pravila ponašanja) i raje.ArapskariječizKurana“raja”(“jato”ili“stado”)bilajeopćariječzasavpodaničkinarod:imuslimanisumoglibitiraja,pogotovoakosu,kaoArapi,pokazivalikarakteristikeneosmanlijskekulture.Osnovniosmanlijskipravnisistemnijeovisiooislamskomsvetomzakonunegojeproisticaoizvoljesultanove,paječestopotvrđivaosvojimautoritetomlokalnezakoneipovlasticeisamosepretpostavljalodanijeusukobu sa svetim zakonom ili šerijatom. Tek se postupno, u 16. i 17. stoljeću, islam bolje stopio snačelimaosmanlijstva.KadsuOsmanlijeosvojileBosnu,paiusljedećihnekolikonaraštaja,ikršćaninjemogaopostatispahijaidobitioddržavetimar,adasenijemoraoodrećisvojekršćanskevjere:jedinošto se od njega zahtijevalo bijaše osvjedočena privrženost osmanlijskoj državi i prihvatanje njenihzakonaiobičaja.163

IakosuBosnomvladalimuslimani,teškodabiseonamoglanazvatiislamskomdržavom.Nijebiladržavnapolitikapreobraćatiljudenaislamiliihsilitidaseponašajukaomuslimani;državnajepolitikajedinobiladadržizemljupodvlašćuidaizvlačiiznjenovac,ljudstvoifeudalneprihodekakobimoglazadovoljitipotrebeiuostalimdijelovimacarstva.Toznačidajeosmanlijskavladavinautomrazdobljumoglabitisasvimpodnošljiva,jerjebilopodručjaživotazakojejednostavnonijemarila.Kršćanskaijevrejskavjerasmjelesuidaljedjelovati, iakouzraznaograničenja,smjelesuidaljeprovoditisvojevjerskezakonemeđuvjernicima,nasvojimsudovima-baremugrađanskimsporovima.Aliistodobnojeta ograničenost interesa osmanlijske vlasti za teritorije kojima je vladala očito vodila u korupciju iugnjetavanje.Doklegodjepokrajinskinamjesnikosiguravaoljudstvoiprihodedržaviidržaopovjereniteritorij čvrsto pod svojom vlašću, niko iz carske uprave nije pobliže provjeravao kako se on ondjeponaša.Okrutni ilikorumpiranipašauživao jevelikusloboduu svomdjelovanju;namjesnici sumoglibiti opozvani zbog nesposobnosti ili neposluha, ali nikad zbog same korupcije. A činjenica da supokrajinskinamjesniciivojnizapovjednicičestopremještaniizmjestaumjesto,idasuobičnoprovodilisvegapodvije-trigodinenačelunekepokrajine,bijašetakorećipozivdazaštokraćevrijemeizvukuštoviše bogatstva iz povjerenih im teritorija. Bilo je nekoliko vrsta građanskog zakona u Osmanlijskom

carstvu,apostojaojeisvetizakonislama,kojijebivaosvevažniji,alibiteškobilokategoričkitvrditidajeOsmanlijskocarstvobilopravnadržava.

Oosmanlijskomjezakonuna lokalnomnivoubrinuokadija ili sudac.On jebionajvažniji lokalniadministrator, a područje za koje je odgovarao zvalo se kaza ili kadiluk.164 Određeni broj kadilukatvoriojesandžak,vojno-upravniokrug.Svakijesandžakbiovelikaivažnateritorijalnajedinica,alijeonopetbiodioejaletailipokrajine,najvećesastavnejediniceCarstva.PrvisandžakkojisuOsmanlijeosnovalinakonosvajanjaBosnebijašesamaBosna,supravnimsjedištemnajprijeuSarajevu(do1553.godine),ondauBanjojLuci(do1639),paopetuSarajevu(dodevedesetihgodina17.stoljeća),paondauTravniku.SandžakZvornik,nasjeveroistoku,osnovan jeneštokasnije,asandžakHercegovina1470.godine. U 16. stoljeću osnovano je još pet sandžaka u obližnjim zemljama, djelomice od teritorijaosvojenog u Hrvatskoj i Slavoniji. Do 1580. godine svi su ti sandžaci pripadali ejaletu Rumeliji,pokrajinikojajeobuhvatalavećidioBalkana.165Alitejegodinedonesenaodlukadaseodnjihnapravinoviejalet:Bosna.Toznačidajetimpodručjemvladaopašanajvišegranga,beglerbeg:gospodarnadgospodarom.Tako je nastala bosanska cjelina koja je obuhvatala svudanašnjuBosnu iHercegovinu ineke susjednedijeloveSlavonije,Hrvatske,Dalmacije iSrbije.166Dok je, naprimjer, staraKraljevinaSrbija ostala podijeljena na više manjih jedinica, od kojih je svaka bila tek jedna od mnogobrojnihsastavnicaejaletaBudimailiRumelije,Bosnajeuživalatajposebnistatuskaoizdvojenacjelinasvedokrajaosmanlijskevladavine.

5.IslamizacijaBosneDolazakOsmanlijau15.stoljećuvjerovatnonijebioprvidoticajBosnes islamom.Ranaarapska

ekspanzijanaMediteranu,kojajedodevetogstoljećautvrdilamuslimanskuvladavinunaKreti,Siciliji,ujužnojItaliji iŠpaniji,zasigurnoječestodovodilamuslimansketrgovceigusarenadalmatinskuobalu.Trgovanjarobljemsteobale,zbogčegasu,kaoštosmovidjeli,bosanskirobovidospjeliidozapadnogMediteranapotkrajsrednjegavijeka,svakakojebiloiutomranijemrazdoblju:porobljenihSlavenaizmediteranske regije bilo je već na početku postojanja muslimanske Španije, pa je poznato da susaracenskivladariAndaluzijeimaliudesetomstoljećuslavenskuvojskuod13750ljudi.167AlimožemosamonagađatidalijeikoodtihBosanacaprešaonaislam,dočepaoseslobodeivratiouzavičaj.IstotakomožemosamonagađatikakvisubiliodnosiizmeđuBosneimuslimanausrednjovjekovnojUgarskojarapskih trgovaca, potomaka islamiziranih turanskih plemena i drugih doseljenika. Zna se da su oniprebivaliumnogimugarskimkrajevima,paiuSrijemu,pokrajiniuzsjeveroistočnuBosnu,svedoknisunakrajubiliprotjerani izUgarske,zajednosJevrejima,u14.stoljeću.168Razumljivo ještosusenekibosanskinaučniciposebnotrudilidadokažukakojeislamodvajkadaprisutanuBosni,moždaidužeodsamebosanskedržave.Alipovijesnojeznačenjetihprvihmogućihdoticajazapravobeznačajno.Doticajjejednastvar,amasovnapromjenavjeredruga.

Islamizacija velikog dijela stanovništva pod osmanlijskom vlašću ostaje najizrazitija i najvažnijakarakteristikanovijepovijestiBosne.Otomekakoizaštosetodogodiloizniklisumnogimitovi.Nekeodnjihupile suglaveprosječnihBosanaca još iz starijenaučne literature (i iznekih suvremenihdjela zakoja se baš i ne bimoglo reći da su naučna).Mnoga bitna svjedočanstva nisu bila dostupna sve dokpovjesničari nisu u četrdesetim godinama 20. stoljeća počeli ozbiljno analizirati osmanlijskeadministrativnedokumente.UposljednjihnekolikodesetljećanastalajemnogopotpunijaslikainapokonsuodbačeninekiodnajčešćihmitovailegendioislamizacijiBosne.

Najboljisuizvorinformacijaosmanlijski“defteri”,porezneknjigeukojimajepopisanovlasništvoimovinealjudirazvrstanipovjerskojpripadnosti.IznjihsemožestećivrlodobaruviduširenjeislamauBosni.Najstarijidefteri,iz1468.i1469.godine,pokazujudajeislamuprvimgodinamanakonosvajanjapridobiotekšačiculjudizasebe:napodručjuistočneisrednjeBosnekojeteknjigeobuhvaćajubiloje37 125 kršćanskih porodica a svega 332 muslimanske. Pretpostavljajući da je svaka porodica imalaprosječnopopetčlanova,kršćanajebilo185625.Posebnosunavedenaimenagotovo9000pojedinaca,neženja i udovica kršćanske vjere. Polovica kršćanskih porodica i dvije trećine muslimanskih (234)bijahuobičnarajakojaježivjelanaobičnimtimarima,aostalisuživjelinaveleposjedima,hasovima,iliugradovima,ilinasvojojzemlji.Naučnikkojijeprvianaliziraotedokumente,NedimFilipović,istojetakouočioda je islamizacijavrlosporonapredovalauHercegoviniada jenajvišeuznapredovala,štonijenikakvočudo,namalompodručjuokoSarajeva,kojesuOsmanlijedržaleusvojimrukamavećodčetrdesetih godina 15. stoljeća.169 Jedni su od timariota u tim prvim defterima posebno označeni kao“novimuslimani”;druginosemuslimanskoimeinavedenisuupopisukao“sintogaitoga...”kojijejošnosiokršćanskoime.170

SljedećidefterkojijetemeljitoraščlanjenobuhvaćasandžakBosnuiz1485.godine.Tusevećvidida je islamznatnouznapredovao.Unjemu ima30.552kršćanskeporodice, 2.491pojedinac, neženja iudovica kršćanske vjere, 4.134 muslimanskih porodica i 1.064 neoženjenih muslimana.171 Ako opetuzmemoda je svaka porodica prosječno imala po pet članova, dobivamoukupno 155.251 kršćanina i21.734muslimana.Uusporedbisbrojevimaiz1468.i1469.godinezapanjujeopadanjeukupnogbroja

stanovnika(štojeustvarnostibilojošvećeakouzmemouobzirnormalangodišnjipriraststanovništva).ZatovrijemeljudisuseneprestanoiseljavaliizBosne,paseiupopisimaspominjevećibrojnapuštenihsela.Dakakodasubježalisamoonikojinisuprešlinaislam,anovopečenisumuslimanisviostajali.Aliuidućačetiridesetljeća,kadseukupnibrojstanovnikauglavnomnijemijenjao,znatnojeporastaobrojmuslimana:udefterima izdvadesetihgodina16. stoljećazasandžakBosnuukupanbrojkršćana iznosi98.095amuslimana84.675.172KakoznamodautomrazdobljunijebilovećegdoseljavanjamuslimanauBosnu,tajbrojposvojprilicipredstavljaibrojbosanskihkršćanakojisuprimiliislam.

ProcesislamizacijepostupnoseubrzavaoiuHercegovini.SačuvanjezapispravoslavnogmonahaizHercegovineiz1509.godinekojikažedasumnogipravoslavcidragevoljeprigrliliislam.173UsjevernojisjeveroistočnojBosniislamsenijemogaotakobrzoširitijersutapodručjanaknadnootetaodUgarske.Tekpoštojeosvajanjedovršenonegdjeudvadesetimgodinama16.stoljeća,procesislamizacijepotekaojemalo brže. Franjevački je povjesničar otacMandić tvrdio da je u razdoblju između 1516. i 1524.godineprviputsvjesnopokrenutakampanjaprogonakatolikaiprisiljavanjadasepreobratenaislam.174

Ipak, najiscrpnija studija o sjeveroistočnojBosni u tom razdoblju, koju je napisaoAdemHandžić, nepotvrđujetuMandićevutvrdnju,iakonavodidasemnogokatolikabiloiselilostogpodručjaidajeoddeset tamošnjih franjevačkihsamostananjihpetprestalodjelovati.Handžić isto takodokazujedasu izrazumljivih razloga više prelazili na islam oni katolici koji su stanovali dalje od katoličkih crkava.NajotpornijejemjestobilaSrebrenica,ukojojježivjelomnogonjemačkihidubrovačkihkatolikapasusredinom16.stoljeća joščinilidvije trećinestanovništva.Inačesusegradoviobičnobržeislamiziralinego sela. U cjelokupnoj oblasti sjeveroistočne Bosne bila je 1533. godine otprilike jedna trećinastanovništvamuslimanska,aveć1548.godine40posto.175

Zaostatak16.stoljećanedostajutačnijipodaci,anakontogaseodustaloodvođenjadeftera.Ipak,činisebjelodanimdasunegdjepotkraj16.inapočetku17.stoljećamuslimanistekliapsolutnuvećinunateritorijudanašnjeBosneiHercegovine.ImamododušeiskazenekihkatoličkihsvećenikakojisuposjetiliBosnu na početku 17. stoljeća i koji su sastavili podrobne izvještaje za Rim, ali se njihovi brojčanipodaci zasigurno zasnivaju ponajviše na usmenim izvorima, njihova je upotreba imena Bosna vrloelastičnaiočitoimjebilostalodotogadaistaknubrojčanusnaguKatoličkecrkveilistepenugnjetavanjakojeona trpi.Takav je jedanposjetilacnaveoda jeukupanbrojkatolika1626.godineucijelojBosniiznosio 250.000 duša, i dodao da je broj muslimana veći od ukupnog broja kršćana.176 Jedan drugi,albanski svećenik i apostolski vizitator PeterMasarechi, uputio je pomnije sastavljen izvještaj 1624.godine.Nažalost,gotovosvipovjesničarikojisugacitiralipogrešnosuprotumačilicifreštoihjenaveoo Bosni. Njegovi pravi podaci glase da je tada u Bosni bilo 150.000 katolika, otprilike 75.000pravoslavacai450.000muslimana.177

Tako je proces kojim su muslimani postali većinsko stanovništvo u Bosni potrajao dobrih 150godina. U svjetlu dosad prikupljenih podataka, jasno je da možemo mirne duše odbaciti neke odnajstarijihmitovaoislamizacijiBosne.NeprihvatljivajeidejadasuseutomrazdobljuuBosnumasovnodoseljavalimuslimaniizdrugihzemalja.IakosuOsmanlijenaselilenekeTurcimasrodnenarodeudrugimdijelovimaBalkana, defteri potvrđujuda takvapolitikanikadnije vođenauBosni.Možda sugdjekojipovršnistranigostiuBosniuosmanlijskodobabilizbunjeničinjenicomštosubosanskimuslimanisamiosebigovorilidasu“Turci”,alitonijeznačilodamisledasupraviTurci.Dapače,zaosmanlijskeTurkeuvijeksukoristilidruge izraze: iliOsmanlije iliTurkuše.178Sigurno jeda su sepojedinimuslimani -trgovci,obrtnici, spahijedoseljavaliuBosnu i izdrugihdijelovaCarstva.Neki suodnjih,vjerovatno

većidionjihpotkraj15. inapočetku16. stoljeća,biliSlavenimuslimanskevjeroispovijesti izdrugihslavenskih zemalja. Od mnogih neslavena koji su služili u bosanskim oružanim snagama u 16. i 17.stoljeću,gotovodasenikonijenastanionabosanskomtlu.179

IstojetakoočitonetačnapretpostavkadajeuprvimgodinamanakonosvajanjaBosnebilomasovne,prisilne promjene vjere: proces je preobraćanja bio u početku polagan i potrajao je više naraštaja.Premda nam nedostaje vlastitih svjedočanstava o tome kako su se i zašto pojedinci odlučivali napromjenu vjere, nailazimo gdješto na komentare, kakav je bio i komentar spomenutog monaha, kojipokazuju da su ljudi dobrovoljno mijenjali vjersku pripadnost. Defteri isto tako svjedoče o priličnoravnodušnomdržanjuvlastispramodlučnostinekihkršćanadaustrajuusvojojvjeri:bilojenormalnodaljudi postanu muslimani i uzmu muslimanska imena a da i dalje žive sa svojom kršćanskomporodicama.180TanampraksapomažedashvatimozaštosumuslimaniuBosnizadržalislavenskinačintvorbeprezimenapoočevuimenu:uprvimdefterimaimamnogoovakvihprimjera:“Ferhat,sinIvanov”,ili“Hasan,sinMihailov”.Uvrijemekadsusetaimenapoocuustalilakaoprezimena,većinimuslimanabili su očevi većmuslimani, ali su i dalje tvorili porodična imena na taj slavenski način pa su takonastalaprezimenakaoštosuHasanovićiliSulejmanović.181

Kadkažemodanijepostojalanekageneralnapolitikadasepojedinciprisiljavajunapromjenuvjere,toneznačidakršćanskecrkvenisubileometane išikaniraneusvomradu.Pravoslavna jecrkvaboljeprolazila u tom razdoblju iz dva razloga: prvo, zato što suOsmanlije bile sklonijePravoslavnoj negoKatoličkojcrkvi (crkvinjihovadušmaninaAustrije), idrugo,zatoštoseuvećemdijeluBosne, izuzevHercegovine,nijeposebnoosjećalaprisutnostpravoslavljaprijeosmanlijskeokupacije.

ZapravosepravoslavnostanovništvonaselilodobrimdijelomuBosnukaoneposrednaposljedicaosmanlijske politike. (O tome će biti više riječi u 6. poglavlju.) Pravoslavna je crkva bilaopćeprihvaćenainstitucijauCarstvu.182

Sdrugestrane,naKatoličkucrkvugledalosevrlonepovjerljivo,iakojesteklaosnovnilegalnistatuspotrebandanastavisvojedjelovanje.183Njenesusvećenikesmatralipotencijalnimšpijunimastranihsila,i to sasvim opravdano: jedan mletački državni službenik zabilježio je 1500. godine izvještaj “nekihfranjevaca koji su bili u Bosni”, gdje se analiziraju vojne namjere Osmanlija.184 Mnogi su katoliciizbjegli u susjedne katoličke zemlje u prvih pola stoljeća osmanlijske vladavine - naročito, valjapretpostaviti,onikojisusurađivalisUgarimaunjihovupokušajudazadržesjevernidioBosne.Kaoštosmovidjeli,petoddeset franjevačkihsamostanau tojsjeveroistočnojoblastikoju jeproučavaoAdemHandžić prestali su djelovati u procesu osmanlijskog osvajanja. Prije nego što suOsmanlije stupile uBosnu,usamojjeBosnibilo35franjevačkihsamostana,auHercegoviničetiri.Većinatihsamostananijezavedena u deftere, jedni su razoreni u ratu a drugi su (u Foči, Jajcu, Zvorniku, Srebrenici i Bihaću)pretvoreni u džamije.Uosamdesetimgodinama16. stoljeća franjevački general vizitator zatekao ih jesamodesetucijelojBosni.Istitajbroj(zateritorijdanašnjeBosne)navodijedandrugikatolik,biskupMaravić, u svom izvještaju iz 1655. godine.185 Franjevci su bili jedini katolički svećenici koji sudjelovali u Bosni. Katolička administrativna jedinica u Bosni podijeljena je 1514. godine na dvijeprovincije,HrvatskuBosnu(tj.neosmanlijskuBosnu)i“BosnuSrebrenu”,“BosniaArgentina”(tj.samuBosnu), koja je bila potpuno osiromašena i izolirana. Premda crkva uBosni nije imala drugog izvoraprihodadonovcaizinozemstvaidarovasvojihvjernika,lokalniosmanlijskiupravljačinalazilisumnogonačinadaizvukuodnjevelikesvote.Hirovitijiupravljačislužilisusebilokakvimizgovoromdazatraženovac.U jednoj pritužbi upućenoj iz Bosne uRim 1603. godine opisano je kako suOsmanlije držali

franjevce u zatvoru i zlostavljali ih tražeći od njih 3.000 aspri za odobrenje damogu ostati u svojimsamostanima.186Očitojedasukatoličkisvećenicivrloteškoživjeli idasuihOsmanlijevrločestonaraznenačinetlačile.Alisvemutomujeciljbionovac,anepromjenavjere.

Druga omiljena teorija o islamizaciji Bosne tvrdi da je islamizacija bila posljedica masovnepromjene vjere pripadnikaCrkve bosanske - koji su, prema svim verzijama ove teorije, navodno bilibogumili. Na prvi pogled ima nečega vjerodostojnog u toj tvrdnji: Crkva bosanska i velik porastislamskogstanovništvauBosnidvijesunajizrazitijekarakteristikebosanskepovijesti,aprvazavršavagotovo istodobno kada druga započinje. Što bi moglo biti prirodnije nego pretpostaviti da jednoobjašnjavadrugo?Ipak,tajeteorijausvojojnajjednostavnijojformiočitonetačna.Tasedvafenomenamogudovestiunekuvezu,alijetavezatekposredna.Procesislamizacijetrajaoje,kaoštosmovidjeli,krozvišenaraštaja.AkosuglavniizvornovopečenihmuslimanaučitavomtomrazdobljubilipripadniciCrkve bosanske, onda bi valjalo očekivati da ćemo u defterima naći podatke o velikom broju tihpripadnika -koji sepostupnosmanjuje - alidefteripokazujuda jezagotovo150godinabilouBosnimanjeod700registriranihpripadnikatecrkve.VećsmovidjelidaimavaljanihrazlogadavjerujemodaseCrkvabosanskauglavnomugasilajošprijedolaskaOsmanlija,idabrojnjenihsvjetovnihpripadnikaugodinamaprijenjenepropastiionakonijebiobogznakakovelik.Moždasunekiodtihljudizaista,kaošto nekoliko suvremenika daje na znanje, objeručke prihvatili Osmanlije kako bi napakostili svojimkatoličkimprogoniteljima.187AliprihvatanjeOsmanlijaobjeručkebilojeneštosasvimdrugoodtakvogprihvatanja islama. Pojedinci koji su se tako ponijeli zbog svoje silne privrženosti Crkvi bosanskojzasigurnobibiliposljednjiodsvihljudikojibiseodreklisvojevjere.Bilojeipokušajadasepronađunekedubljeduhovnevezeizmeđuteologijebosanskih“bogumila”imističketradicijeuislamu,naročitousufizmu derviških redova.188Međutim, ako odbacimo, kao što moramo, “bogumilsku” teoriju o Crkvibosanskoj,ondaitajargumentpadauvodu.

Jedina veza koja se može otkriti između Crkve bosanske i islamizacije jest posredna i priličnonegativna.OnoštoslučajCrkvebosanskepokazuje,tojedajeBosnaimalaneobičnokrhkuiizlomljenucrkvenupovijesturazdobljuprijedolaskaOsmanlija.Nanekimpodručjima(uHercegoviniiusrpskompojasuu istočnojBosni) nadmetale su semeđu sobom tri različite crkve.Uvećemdijelu sameBosnenadmetalesusedvije:CrkvabosanskaiKatoličkacrkva.Nijednaodnjih,svedoposljednjihdesetljećaBosanskogkraljevstva,nijeisključivopodržaladržavnupolitiku,inijednanijeimalapravuteritorijalnupodjelunažupnecrkveižupnike.ZasigurnosumnogaselabiladalekoiodfranjevačkihsamostanaiodhižaCrkve bosanske, pa su ih u najboljem slučaju obilazili jedanput godišnje fratar ili krstjanin.AkoovakvostanjeusporedimosprilikamauSrbijiiliBugarskoj,ukojimajepostojalajedinstvena,snažnaidobro organizirana nacionalna crkva, uočit ćemo jedan od glavnih razloga velikom uspjehu islama uBosni.Nesnošljivonadmetanjekatolika ipravoslavnihnastavilosezasvevrijeme islamizacijeBosne.Dok su pripadnici i jedne i druge crkve postajalimuslimani, neki su katolici prelazili na pravoslavnuvjeruiobratno.189Značajnojedaje jedinadrugabalkanskazemlja(osimTrakijekojabijašenaseljenaTurcima) u kojoj je prevladala muslimanska većina bila Albanija, koja je također bila poprištenadmetanjakršćanskihcrkava(katoličkeipravoslavne).Alialbanskijeslučajopetdrukčiji.Činisedaseta zemlja islamizirala zbog svjesne osmanlijske politike da suzbije otpor u njoj nakonosmanlijskomletačkogratau17.stoljeću.190

AkouzmemouobzirdaumnogimdijelovimaBosnenijednacrkvanijeodlučnozastupalakršćanskeinterese, bit će nam nešto jasnija psihologija preobraćenja na islam. Nema smisla govoriti o tompreobraćanjuonakokakobismogovorili,recimo,oMartinuLutheruilikardinaluNewmanu.Naseoskim

područjimanakojimajebilopremalosvećenika,kršćanstvo(ubilokojemobliku)vjerovatnosesvelosamonaniznarodnihobičajaiceremonija,odkojihsujednibilivezaniuzrođenje,vjenčanjeismrt,adrugima je svrha bila da odvrate nesreću, izliječe od bolesti, osiguraju dobre prinose i tako dalje.Prelazaksnarodnogkršćanstvananarodniislamnijepredstavljalovelikupromjenu;mnogisuseobičajimoglimirnedušenastaviti,samouzmalkodrukčijeriječiiimena.Beznadzoracrkvekojabiupozoravalavjernike na opasnost što prijeti besmrtnoj duši, taj prelazak nije uopće morao biti težak. OzbiljniprotestantskiposjetiocinaBalkanubilisučestozgranutinadtimekakoljudinehajnoshvatajutepromjenevjere.Engleski liječnikGeorgeWheler,koji jeu sedamdesetimgodinama17. stoljećaposjetioKorint,zapazio jekako“ovdašnjikršćani,kojimanedostajedobrapoduka, sposobni i odanipastorikojibi ihpodučili,otpadajusvakodnevnoodvjere,odričusesvojereligijeukoristosmanlijskogpraznovjerjakadgodihsnađekakvagodnezgodailineugodnost.”191

Neki od običaja iz narodne religije koji se spominju u prvim izvorima, postoje odvajkada i ukršćanskojiuislamskojtradiciji.Vjerovanjeuzaštitnumoćpločicailipapirićasreligioznimnatpisima-bilokaoamuletilineštoštosezakopavaupoljudaštitiljetinu-bijašeuobičajenousrednjemvijekuiočuvalosedodanadanašnjegaimeđukršćanimaimeđumuslimanima.192Jedanjeputnik1904.godinebio iznenađenčinjenicomštosu imuslimani ikršćanipodjednako“bilipraznovjerni ivjerovaliumoćhamajlija,kojesumuslimanimačestoblagoslovilifranjevciikojedjecanoseokovrata,naodjećiilinafesu:zmije,ribe,orlovskepandže, jelenskerogovei takodalje.”193Mnogesvetkovine ipraznikeslaveobje religije:međunjimaJurjevo i Ilinden,kojimuslimanizovuAliđun.Kaoštokaže jednapopularnauzrečica:“DopodneIlija,apopodneAlija.”194Aondjegdjejeosnovnistavpremareligijipraktično-magijski, jedna religija može posuditi od druge čak i najvažnije obredne elemente - ili, bolje reći,pogotovoonenajvažnije jer sevjerujedaoniposjedujunajvećumoć.Stogamožemozatećimuslimanekako ljube najcjenjenije kršćanske slike kao što je slika Blažene Djevice u Olovu, ili kako ulaze ukršćanskecrkvedasepomole; istosu tako,napočetku19.stoljeća,plaćalikatoličkemisedaseslužeispredslikeMajkeBožijenebiliseizliječiliodneketeškebolesti.195ČinisedajeposebnoomiljenabilaBlaženaDjevicaMarija.Jedanfranjevac,gvardijansamostanauOlovu,zapisaoje1695.godinedatamošnju crkvu “muslimani duboko štuju zbog neprekidnog niza čudesa koja Bog tu čini, na zagovorBlaženeDjevice”.196Iobratno,zabilježenisuslučajevikadsukršćanipozivalimuslimanskedervišedačitajuizKurananadnjihovimteškimbolesnicimanebiliihizliječili.UstudijiotompredmetukojajeobuhvatilasveukupnoOsmanlijskocarstvorečenoje:“Dakakodajetendencijasaradnje...najjačaondjegdjesesvesektesusrećunazajedničkojosnovisvjetovnogpraznovjerja.”197

Uovomkontekstumoramogledati ina jedandrugi tajanstvenielementuvjerskojpovijestiBosne,koji,pomišljenjunekihautora,upućujenavezuizmeđuislamaisrednjovjekovneCrkvebosanske:poturi.Prvobitno značenje ove riječi nije jasno. Obično se odnosilo na islamizirane ili poturčene bosanskeSlavene prilično rustikalne i provincijalne sorte koji su možda zadržali neke kršćanske običaje. (UraspraviopoturimaglavnujeriječvodiounovijevrijemeengleskidiplomatPaulRycaut,kojiimje,posvemu sudeći, pripisao atribute članova nekakve vjerske sekte, ali je, kao što ćemo vidjeti, bio napogrešnom putu.) Neki su autori tvrdili da riječ “potur” potiče od riječi “pataren”.198 Ova sepretpostavkamoraodbacitiizjednostavnograzlogaštoje“pataren”talijanskiilidubrovačkiizrazištogasamiBosancinikadnisukoristili.“Potur”je,sdrugestrane,izrazkojisuod16.do18.stoljećakoristiliBosanciiOsmanlije.Narodnaetimologijadržidajetoskraćenaverzijabosanskeriječipoluturčin, štoimanekevezesnačinomnakojisekoristilautomrazdoblju.Drugojesličnomišljenjedajeriječpotekla

odbosanskogaglagolapoturčitise.Međutim,unajstarijimsačuvanimzapisimatariječnijenavedenanahrvatskomilisrpskom,negona

turskomjeziku.Poštosubosanskimuslimani1515.godinesklopilisdržavomposebansporazumdašaljusvojesinovenaobrazovanjeuIstanbul,osmanlijskisudužnosnicisvrstalitudjecupodzajedničkinaziv“potur”kadsuihupućivaliucarskupalaču.199Višecarskihukazaizrazdobljaod1565.do1589.godineomogućilojepoturimadaimsinovipostanuacemioğlani,članovielite,biraniizredovanovakasistemadevširme: riječ “potur” koristi se u tim ukazima kao opći naziv za islamizirane bosanske Slavene.NajranijipisaniizvorkojikoristitajnazivjestnizzakonaštoihjesultandoniozaBosnu1539.godineitu“potur”jednostavnoznačimuslimanskostanovništvouBosni.Jedandrugiosmanlijskiizvor,zapisnikosmanlijskeparnicevođeneuSarajevu1566.godine, razlikujepoture, koji suočito lokalni stanovniciBosne,oddrugihmuslimanakojimogubiti iOsmanlije.Ajedan tursko-bosanski (tj. tursko-hrvatski ilisrpski) rječnik iz1631.godineprevodi riječ“potur” jednostavnokao“seljanin”.200 S obziromnaovosvjedočanstvo,čudnoještoni jedanodnaučnikakojisurazbijalisebiglavuokotogpitanjanijenikadponudionajjednostavnijerješenje,atojedaizraz“potur”dolaziodturskeriječipotur.Tariječoznačavavrstuvrećastih,naboranihhlača(turskipotznačibora)kakvenoseseljaciikakvesubileuobičajenenazapaduBalkana.Riječjeprešla iualbanski jezikkaopoture, štoalbanskiAkademijin rječnikdefinirakao“širokemuškehlačekakvesenoseunekimdijelovimaAlbanije,izrađeneodgrubogbijelogpustailisukna”.201Turskariječpoturlu,kojaoznačavanekogakonosipotur,takođerimaopćeznačenje“seljak”.StogasečinivjerovatnimdajetoprvobitnobiotekpogrdanizrazzaonebosanskeSlavenekojisu,iakopreobraćeninaislam,očitoostaliprimitivciiprovincijalciuosmanlijskimočima.

Natemeljutoga,isobziromnaonoštoznamoomješavinikršćanskihiislamskihobičajauBosni,neka kasnija spominjanja potura u Bosni ne izgledaju nam više tako tajanstvena. Jedan je katolikizvijestio habsburški dvor 1599. godine da u pograničnim oblastimaBosne imamnogo potura koji suzadržalikršćanskaimenaiostali“uduši”kršćani.Dodaojedabiseoni,kadbiseoslobodiliOsmanlija,dragevoljeponovopokrstili.202Nijenikakvočudoakojetoizjavionekokosenadaodaćegaosloboditisusjedna kršćanska velesila; a ne smijemo smetnuti s uma ni činjenicu da je to zapisano negdje usreddugog osmanlijsko-habsburškog rata, kad je bio znatno povećan teret nameta i vojnih obaveza nabosanske muslimane. Jednostavno je izlišno u ovaj iskaz učitavati bilo kakav znak ezoteričnekriptobogumilskevjersketradicije.Jedandrugikatolik,kojijeposjetioBosnuudvadesetimgodinama17.stoljeća, zapisao je nešto slično: “Malo koji od ‘Turaka koji obrađuju zemlju [tj.muslimanska raja uBosni]znaturski;akadsenebibojaliognja,gotovobisesvionipokrstilijerdobroznajudasuimprecibilikršćani.”203 I taj je putnik sastavljao izvještaj zaHabsburgovcenastojeći ihnagovoriti daponovoosvojeBosnuzbogkatoličanstva.ČinisedajepovećibrojtakvihizvještajauvjerioAustrijancedaćeihsveukupnostanovništvodočekatiraširenihrukuakoikadpoduzmuinvazijuvećihrazmjeranaBosnu,alisusegrdnorazočaralikadsunapokon1697.godinepokušalineštoslično.DakakodajemogućedajeuBosni, kao i u drugim dijelovima osmanlijskog svijeta, bilo slučajeva pravog pritajenog kršćanstva -naime, da se iza vanjskog očitovanja islama skrivala vlastita privrženost kršćanskim vjerovanjima iobičajima.204Alitojemnogorjeđapojava,sasvimrazličitaodonevrstemiješanjakršćanstvasislamomkakavsmonetomopisali.Tosejavljasamoondakadpostojiodlučnapolitikaprisilnogpreobraćanja-avidjelismodasetakvapolitikaopćenitonijeuBosnivodila.

Najposlije,tujezagonetnaprimjedbaPaulaRycautaiz1668.godineopoturima.Onihspominjeuonom dijelu svoje knjige u kojem govori oKadizadeleru, puritanskom i ultraortodoksnom islamskom

pokretukoji jebiovrlouticajanu Istanbulunapočetku17. stoljeća,prijenegoštosuga1656.godinevlasti ugušile. Rycaut piše o krajnjoj ortodoksnosti toga pokreta (“oni su strogi i vrlo savjesni upridržavanjuvjerskihpropisa”),alidodajedasuuveliiposebnemolitvezapokojnike.Zbogtogasuimse,kaže,pridružiliimnogi“Rusiikojekakvidrugikršćanskiotpadnicikojisu,međusvojimzbrkanimigotovozaboravljenimpojmovimaokršćanskojvjeri,sačuvalinekakvosjećanjenapojedinostiČistilištaimolitvezapokojnike.”Zatimnastavljaovako:

Alimeđupripadnicimasektekoji sunačudannačin izmiješalikršćanstvosmuhamedanstvom imamnogo vojnika koji borave na granicama Ugarske i Bosne, i koji čitaju Evanđelje na sclavonskomjeziku... osim toga, iz radoznalosti uče misterije Kurana i zakonitosti arapskog jezika; a da ih ne bismatralineotesanimainepismenima,govoretobožedvorskiperzijski.Pijuvinoumjesecupostazvanomramazan...Osjećajumilosrđe i naklonost prema kršćanima i spremni su ih braniti od pogrda i nasiljaOsmanlija.IpakvjerujudajeMuhamedDuhsvetikogajenajavioKrist...OvojsektipripadajupoturiizBosne,alioniplaćajunametekaoikršćani;grozeseslikaiznakakriža;obavezujuseinavodeKristovprimjerzatakavpostupak?205

Današnjivodećizastupnik“bogumilske”teorijeAleksandarSolovjevnaveojeovajpasuskaodokazda su poturi i bogumili bili isto.206Međutim, jedino što se ovdje slaže s bogumilskim načelima jestrečenica“grozeseslikaiznakakriža”,alijesmisaoterečenicejasan-poturisuutompogledupoštovalimuslimanskanačela(ilisubartvrdilidapoštujukadjeriječoRycautovimmuslimanskiminformatorima).

Očito je da je Rycaut ovdje izmiješao tri sasvim različite skupine ljudi povezavši ih priličnoproizvoljno onom zajedničkom oznakom na početku “kršćanski otpadnici”. Prvu skupinu sačinjavajuultraortodoksni kadizadeler. Druga se sastoji od vojnika u Ugarskoj i Bosni koji čine što nijedanultraortodoksni musliman ne bi nikad ni u snu učinio, kao što je recimo da pije vino o ramazanu. Sobziromnanjihovupismenostiučenjearapskogiperzijskogjezika,moradajeriječojanjičarimakojisustekli temeljito obrazovanje u Istanbulu. Zasigurno su neki od njih po svom porijeklu bili poturi uuobičajenomsmisluteriječi.Sudećiponjihovojnediscipliniranostiizanimanjuzakršćanskuteologiju,reklo bi se da su bili bliski derviškom redu bektašija, najslobodoumnijem i najsinkretičnijem od svihsufističkihpokreta, koji je bioposebnopopularanmeđu janjičarima.Rycaut na jednomdrugommjestunapominjedasukadizadeleržestokoosuđivali tajredzbognjihovenediscipliniranosti.207 I treće, tusupoturi,kojeRycautubacujeovamo,činise,bilozboggeografskeasocijacijesvojnicima“nagranicama...Bosne”, bilo zbog toga što su i oni “kršćanski otpadnici” koji su sačuvali nekakvu narodnu vezu skršćanstvom.RycautnijenikadbiouBosnipanavoditajpodatakzasigurnoizdrugeruke;kodnjegasečovjek nemože osloniti na svaki detalj.208Ali slučajno njegova tvrdnja da oni “plaćaju namete kao ikršćani”(tj.džizju iliharač,glavarinukojuplaćajunemuslimani)moždajezaistatačna.Jedanslužbenibosanskidokumentiz1644.i1645.godinespominjekakopoturiplaćajudžizju,apoznatojedaseiodmuslimanamoglozahtijevatidaplaćajutajnametkadbiseukazalaiznimnapotrebazavećimprihodimazbog vođenja rata.209 Rycautov izvještaj nema nikakve veze s bogumilstvom, i premda je statističkimogućedasunekipoturibilinekadpripadniciCrkvebosanske,nikakosetacrkvanemožepoistovjetitisa svim ruralnim stanovništvom bosanskih muslimana. Isto tako ne može biti nikakve veze izmeđuostataka te crkve i dalekih skupina nominalnih ili formalnih kršćana s kojima su se pokatkad susretalikatolički posjetitelji: s ljudima “bijednihkvaliteta, tolikoneosviještenimuvjerskim stvarimada samozbogčinjeniceštonisuobrezanimogusmatratisebekršćanima.”210Takvisuljudimoglibitiostacibilokojekršćanske zajednicekojakrozvišenaraštaja nije primalausluge svećenika ili crkve.Štogodoni

inačebili,poturinisubili-poturijednostavnobijahuobičnislavenskimuslimanskiseljaciuBosni.Valja spomenuti još jednu pogrešnu teoriju o islamizacijiBosne, teoriju u koju jošmnogi vjeruju

iakosujeopovrgnulahistorijskaistraživanjautridesetimgodinama20.stoljeća.Prematojteoriji,kadsuOsmanlijeosvojileBosnu,lokalnokršćanskoplemstvoprešlojeenblocnaislamkakobizadržalosvojefeudalneposjede.Tujeteorijupopulariziraou19.stoljećufranjevacislavenskinacionalistIvanFranjoJukić,kojije1851.godineobjaviohistorijuBosnepodpseudonimom“SlavoljubBošnjak”.UnjojjeomuslimanskojaristokracijiuBosnitvrdio:“Poteklisuodlošihkršćanakojisusepomuslimanilizatoštosusamotakomogliočuvatisvojuzemlju...Novavjeraosiguralaimjevlasništvoibogatstvo,oslobodilaih je svihnameta i dažbina i omogućilada se slobodnoodaju svakomporoku, svakomzlodjelu, a svezbogtogadamoguživjetikaovelikagospodabeztrudaimuke.”211Vidjelismovećkakoovonipoštonijetačanopispoložajanijednogbosanskogplemićakojijezadržaosvojeimanje:zemljamujepretvorenautimar,aonjebiodužanprovoditivećidiogodineuaktivnojvojnojslužbi.(Zemljakojomvlasnikmožeslobodno raspolagati ilimulk bijaše uglavnom ograničena bilo na male posjede bilo na veleposjededarovaneOsmanlijama.)Utridesetimgodinama20.stoljećapovjesničarVasoČubrilovićzapaziojedasumanjinastarihbosanskihzemljoposjednikazaistapostalispahijeizadržalinekeodsvojihposjeda,alije isto takonapomenuoda nisumorali zbog togaprelaziti na islam.212U prvim godinama osmanlijskeBosnebilesukršćanskespahijesasvimobičnapojava.Jedanseodnjihproslaviopostavšidžerahbasa(glavnividar)ukućibosanskognamjesnikauSarajevuusedamdesetimgodinama15.stoljeća,azvaoseVlahSvinjarević,izrazitonemuslimanskoimeiprezime.213

Jedna je od zabluda Ivana Franje Jukića bila njegova pretpostavka da je postojao neprekinut niznasljednog plemstva iz predosmanlijske Bosne preko islamizacije do muslimanske zemljoposjedničkevlasteleunjegovodoba.Čubrilovićidruginaučnicidokazalisudajebilotolikoprekidaipromjenaupovijesti zemljoposjedništva u osmanlijskojBosni da ta teorija nikako ne bimogla objasniti nastanakveleposjedauJukićevodoba.Tisuveleposjedibiliposljedicakasnijegdraštvenogipolitičkograzvojainastalisuponajvišeu17.i18.stoljeću.Ali,akosevratimoiu16.stoljeće,vidjetćemodajeJukićevateorijavišeneispravnanegoispravna.Jednasuvremenapovjesničarkadetaljnojeproučilaporijeklo48porodica koje su pripadale zemljoposjedničkoj vlasteli u Bosni 16. stoljeća. Na kraju je došla dozaključkadasupetodtihporodicapouzdano,advijevjerovatno,pripadalestarom(predosmanlijskom)visokomplemstvu,daihjesedampouzdano,asedamvjerovatno,pripadalostaromnižemplemstvu,dajesedam tih porodica bilo običnog bosanskog porijekla, da ih je četiri-pet bilo nebosanskog slavenskogporijekla,daihječetiri-petbiloneslavenskogporijekla,aujedanaestslučajevaporijeklosenijemoglotačno utvrditi.214 Mnogi su pripadnici bosanskog plemstva izginuli ili izbjegli pred osmanlijskomnajezdom; neki su od nižih plemića otjerani u roblje. Nije bilo nikakva sporazuma između “velikegospode”iOsmanlijaožrtvovanjukršćanstvazalagodanživoti“vršenjezlodjela”.

Teškojezanijekatiopćupretpostavkudasuljudiprelazilinaislamkakobipopravilisvojekonomskiilidruštvenipoložaj,upravozatoštojetakoopćenita.Zasigurnojebilomnogoslučajevakojisusemoglipodvestipodtajimenitelj.Aliekonomskamotivacijanemožeseograničiti-kaoštojeučinjenoujednojpopularnojteorijioislamizacijiBosne-napukopitanjeizbjegavanjaplaćanjaporezazanemuslimane,džizje ili harača. To je bio godišnji porez koji se pretvorio u neku vrstu gradirane glavarine: u 16.stoljeću iznosio je četiri dukata za bogataše, dva dukata za srednje imućne ljude i jedan dukat zasirotinju.215 (U to doba zamletački dukatmoglo se kupiti otprilike 20kilograma žita uMlecima, a zaaustrijskidukatneštomaloviše.)216Uratnodobatisuseiznosimogliipovećati.Mnogiodnajsumornijih

izvještajaopatnjamakršćanapodosmanlijskimjarmompotičuizonihrazdobljakadsuporezibiliznatnopovećanizbogvođenjarataprotivMletakailiHabsburgovaca.Aunekimrazdobljima,kakorekosmo,tajseporezmogaoprotegnutiinamuslimane.Izbjegavanjeplaćanjatognametanijemogaobitiglavnirazlogzapromjenuvjere;anesmijemozaboravitiničinjenicudasumuslimani,zarazlikuodkršćana,plaćaliizekjat,godišnjivjerskiporezkoji je jednaodosnovnihobavezau islamu. (Nekakavsupandanovomebilekodpravoslavnihvjernikapristojbekoje suplaćali svojoj crkvi; franjevci su sevišeoslanjalinadobrovoljnepriloge.)Nekisumuslimaniistotakomogliočekivatidaćeihpozvatinavojnudužnost,bilougradskojmilicijibilousklopuratnogdoprinosasvogaspahije.Kršćaniizvangraničnihpodručjaobičnosubilioslobođeniteobaveze.

NijeistinadaječovjekmoraobitimuslimandabisemogaoobogatitiuOsmanlijskomcarstvu.Bilojemnogo imućnih trgovaca -Grka,Vlaha,Armenaca - koji se nikadnisu odrekli kršćanske vjere.Aliistinajedaje,baremnakonprvihdesetljeća16.stoljeća,bilopotrebnobitimuslimandabisenapravilakarijera u aparatu same osmanlijske države. Zahvaljujući sistemu devširme (plaćanje danka u djeci),poteklaje,kaoštosmovidjeli,silnabujicabalkanskihmladacauvojskuiucarskuupravu.NavodnosuBosancimeđunjimabiliposebnocijenjeni.Jedanaustrijsko-slovenskipisaczapisaoje1530.godinedaje sultan najviše volio regrutirati Bosance zato što je vjerovao da su “najbolji, najpobožniji inajprivrženiji od svih”, razlikujući se od drugih “Turaka” po tome što su “mnogo krupniji, pristaliji isposobniji”.217 Premda su janjičari i upravni činovnici mogli na kraju završiti bilo gdje u carstvu, ajanjičariostajalineoženjenidokraja svojeaktivnekarijere,bilo ih jekoji su senaposljetkuvraćaliuzavičajidobivalinadarvelikekompleksezemlje.Nakondvadesetgodinajanjičarskogživotanijebilokasnooženitiseizasnovatiporodicu.SistemdevširmebijašejedanodglavnihpokretačaislamizacijenasveukupnomBalkanu,anjegovjeuticajbioposebnojakuBosni.218

Drugi socijalni faktor koji je pripomogao širenju islama bijaše privilegirani pravni statusmuslimana.Mnogojepažnjeposvećenokanunirayi,tradicionalnimdiskriminatorskimzakonimakojisuvrijedilisamozanemuslimanskepodanike.Međuostalimzabranamabila je tu izabranadajašukonje,nose oružje ili odjeću sličnumuslimanskoj. Izvori iz 17. stoljeća kazuju, naprotiv, da su se kršćanskisvećeniciitrgovciuBosniodijevaligotovojednakokaoimuslimani,dasujahalikonjeinosilioružje.Neke klase kršćana, naprimjer vlaškimartolozi, bili su izuzeti od tih zakona, a neke druge zabrane izkanuni raya, kao što je zabrana da grade ili popravljaju crkve, nisu u praksi mnogo vrijedile - bilozahvaljujućiposebnomdopuštenjuiliopćemprivilegijukojijeprvobitnofranjevcimadaosultanazatimga njegovi nasljednici potvrđivali.219 Ipak, općenito je vrijedilo pravilo da je kršćanska raja dužnaiskazivati poštovanje i pokornost svojimmuslimanskim poglavarima, ne samo zato što zauzimaju višidruštveni položaj nego i zato što sumuslimani.Možda najvažniji privilegij nije uopće bio naveden ukanuniraya,atojenačelodakršćaninemogupodićitužbuprotivmuslimanaidanjihoviiskazinemogubitiupotrijebljenipredsudomprotivmuslimana.Tojebilateškapravnadiskriminacijakojasezasigurnoitekakoosjećalakadsukršćani imuslimanibilizapravou istomdruštvenompoložaju-kaograđani iliseljaci.

Treba na kraju spomenuti još dva važna društveno-ekonomska faktora koja su pridonijela širenjuislamauBosni: ropstvo i razvitakmuslimanskihgradova.Tjeranje robovau rat -ne samozarobljenihneprijateljskihvojnikanegoi lokalnihstanovnika-bijašestandardnaosmanlijskapraksa.Činilesutoikršćanskedržave,samouneštomanjojmjeri.Osmanlijesuporobilevelikbroj ljudiu ratovimaprotivHabsburgovaca: 7 000 su ih otjerali, naprimjer, iz Hrvatske 1494. godine, a 200.000 (navodno) izUgarskeiSlavonije1526.godine.220Robovikojibiprešlinaislammoglisuzatražitioslobođenje.Oni

koji su dotjerani u Bosnu, pretežno iz okolnih slavenskih zemalja Dalmacije, Hrvatske i Slavonije,vjerovatno sumnogo pridonijeli prirastumuslimanskog stanovništva. Preobraćeni i oslobođeni roboviponajčešće su završavali u gradovima koji su se širili i koji su nudili nove mogućnosti zaposlenja.Godine1528.tioslobođenirobovisačinjavalisugotovo8postoodukupnogstanovništvaSarajeva.221

Većina gradova koji su se razvili na Balkanu pod osmanlijskom vladavinom bili su pretežnomuslimanski,punimuslimanskihustanovaimuslimanskihgrađevina.StarikatoličkigradoviuBosnikaošto su Srebrenica, Fojnica iOlovo, sa svojim dubrovačkim trgovcima i njemačkim rudarima, dugo suodolijevaliislamizaciji,alisunakrajuionidobrimdijelomislamizirani.(Njihovajeprivrednavažnostopadala, iako se nastavilo rudarenje plemenitih kovina, unatoč dubrovačkoj zabrani uvoza srebra izosmanlijskihzemalja.)222Gradovikojisupostalisjedištasandžak-begovakaoštosuBanjaLuka,TravnikiLivno,bržesupoprimahmuslimanskoobilježje.AugradovimakaoštosuMostariSarajevokojisuseteksredinom15.stoljećapočelidoistarazvijati,osjećaosesnažanuticajislamaodsamogtrenutkakadsuOsmanlijestigleunjih.Brzinajenjihovarazvojabilazaistaizvanredna.Uprvih15godinaosmanlijskevladavineuSarajevu(prijetogapoznatogpodimenomVrhbosna),do1463.godine,Osmanlijesupodigledžamiju,tekiju(sjedištederviškogreda),musafirhanu(svratište),hamam(turskokupatilo),mostprekoMiljacke,uvelisuvodovodisagradilišaraj(namjesnikovdvor)pokojemjegraddobionovoime.Istoje tako na samompočetku osnovana usred grada i velika tržnica.223 Premda je veći dio grada spalila1480. godine ugarska vojna ekspedicija, ubrzo je iznova izgrađen i proširen. Stanovništvomu je bilogotovoisključivomuslimansko.Bijašetovažangarnizonskigradivećjeuprvimdesetljećimabiopunobrtnikaitrgovacanužnihzapotrebevojnihoperacija.Poslije,u16.stoljeću,stanovnicisusedijelilinadvijeklase,trgovceivojnike-ijedniidrugiimalisusvogakadijuilisuca.

ProcvatjeSarajevanastupiopodvladavinomGaziHusrev-bega,namjesnikauBosanskomsandžakuu nekoliko navrata između1521. i 1541. godine.Čovjek izvanredne energije i filantrop, on je bio sinpreobraćenikaspodručjaTrebinjaizHercegovine.224Podigao je lijepudžamijukojanosinjegovo ime(“Begovadžamija”),medresu(vjerskuškolu),knjižnicu,hamam,dvahana(prenoćišta)ivažanbezistan(natkrivena tržnica na kojoj se prodaje tekstil). Bilo je uobičajeno da bogataši daju zemlju na trajnoupravljanjevlastimakakobisenamaknuliprihodizaovakveustanove(nesamodžamijeiškolenegoisvratišta,kupalištaimostove).Takavtipvjersko-dobrotvornezadužbinepoznatpodimenomvakufbijašeodvitalnevažnostizarazvojsvihosmanlijskihgradova,apomogaojeidasegradskeustanoveisprepletus islamskim institucijama.GaziHusrev-begovvakufbio jenajbogatiji od svih i očuvao se svedo20.stoljeća.225Dogodine1530. cjelokupno stanovništvouSarajevu jebilomuslimansko.Širenjenjegovauticaja na okolno područje vidi se i po tome što je 46 posto lokalne upravne oblasti bilo takođermuslimansko.226Sarajevose razvijalouglavnomtakošto jeprivlačilo ljude izokolnihsela.Mnogaodnajstarijihimenaulicazapravosuimenabivšihobližnjihsela.Potkraj16.stoljećaugradujeveć

biloineštokršćana,paikolonijadubrovačkihtrgovaca,temalažidovskazajednica.Od93mahale(četvrti,ausvakojjeodnjihprebivalovjerovatnomanjeod40porodica),dvijesubilekršćanskea91muslimanska. Bilo je i šest mostova, šest hamama, tri bezistana, nekoliko knjižnica, šest tekija, petmedresa, više od 90mekteba (osnovna vjerska škola) i preko stotinu džamija. Stanovnici su uživalikojekakvepovlasticeibilipošteđeniodređenihnameta;nekipovjesničaridržedajeSarajevoutodobabilo pravi slobodni grad, ili grad-republika.227 U to se vrijeme u tom gradu dobro živjelo, premabalkanskimmjerilima, ili uopćepremamjerilima togadoba.Razumljivo je što sumnogiBosanci radoprigrliliislamdabimogliživjetiuSarajevu.

Najposlije,jošjejedanfaktorodigraoodređenuuloguuislamizacijiBosne:prilivvećislamiziranihSlavenaizdrugihzemalja.SpomenulismodasunekislavenskimuslimanistigliuprvimgodinamakaospahijeizSrbije,MakedonijeiBugarske.Ipak,najvišeihjepristiglopotkraj17.stoljeća,kadjenakonpovlačenjaOsmanlija iz krajevakoje su dugodržali pod svojomokupacijom, izDalmacije,Hrvatske,SlavonijeiUgarske,došlozanjimaimnogomuslimanaiztihzemalja.Nekesuodtihporodicasvakakobileisamebosanskogporijekla-precisuimsebilinaselilinaosvojenimpodručjimakaospahije.OvimjeprilivomznatnoporastaobrojslavenskihmuslimanauBosni.Taseobauosamdesetimidevedesetimgodinama17. stoljeća nije bio jedini takav priliv, ali je zasigurno bio najbrojniji.Ookolnostimapodkojimasetodogodilobitćevišeriječiu7.poglavlju.

6.SrbiiVlasiDosad nije ovdje bilo mnogo riječi o Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Razlog je tome jednostavan

PravoslavnacrkvajedvadajebilaprisutnanateritorijusameBosneprijedolaskaOsmanlija,samojeuHercegovini igralavažnijuulogu.UsvojojranojsrednjovjekovnojpovijestiHercegovina(Hum)bijašedio kulturnog i političkog svijeta srpskih župa i kneževina, zajedno sa Zetom (Crna Gora) i Raškom(jugozapadnaSrbija).Većidiohercegovačkogplemstvabiojeu14.i15.stoljećupravoslavnevjere,avjerovatno je tako bilo i sa samim stanovništvom.228 U stoljeću intenzivne katoličke aktivnosti prijedolaskaOsmanlija,KatoličkajecrkvaiuHercegovinipostiglaznačajneuspjeheuraduosnovavšiondječetirifranjevačkasamostana,alijeu16.i17.stoljećudošlodovelikognazadovanja,pogotovouistočnojHercegovini. Godine 1624. bilo je još 14 katoličkih župnih crkava u istočnoj Hercegovini, a nakonpetnaestakgodinaostaloihjejošsvega11,odkojihsučetirinavodnobileuruševnomstanju.229

Sdrugestrane,činisedaSrpskapravoslavnacrkvanijeprovodilaorganiziranuaktivnostuBanoviniiliKraljeviniBosnisvedokkraljTvrtkonijeproširiobosanski teritorijusedamdesetimgodinama14.stoljećanagornjitokrijekeDrine(jugoistočnoodSarajeva)inadijelovedanašnjeCrneGoreiSrbijeuključujućituipravoslavnimanastiruMileševi.IakosesamTvrtkookruniozakraljauMileševi,onjebioiostaokatolik,kaoisvibosanskikraljeviposlijenjega(uzeventualnuiznimkuOstoje,kojijemoždabiopripadnikCrkvebosanske).DaljeodgornjegtokarijekeDrinenemaupredosmanlijskojBosnijasnihtragova pravoslavnih crkava. Jedan srpski povjesničar umjetnosti tvrdio je da nekoliko pravoslavnihmanastira u sjevernoj Bosni potiče iz vremena prije dolaskaOsmanlija, ali je njegovo datiranje vrlonepouzdano.230DakakodasusepojedinipripadniciPravoslavnecrkvemoždanastaniliuBosni.Nekisusebosanskiplemićioženilidjevojkamaizsrpskihvlastelinskihporodica,audvadesetimgodinama15.stoljeća spominje se jedna pravoslavna porodica u Vrhbosni (kraju oko današnjeg Sarajeva).231

Neosporno je bilo postupnog prožimanja pograničnih krajeva Bosne pravoslavnim vjernicima izHercegovine.Nekikatolički izvještaji izpedesetihgodina15. stoljećagovoreodirektnomnadmetanjudvijucrkavazaduše-oprodorimafranjevacauHercegovinuiopokušajimaobjestranedaprivukubivšepripadnike Crkve bosanske.232 Što se tiče teritorijalne crkvene organizacije, u predosmanlijskomrazdobljuzaistanematragovaprisutnostiSrpskepravoslavnecrkvenatlusameBosne.

Međutim, nakon dolaska Osmanlija slika se počinje naglo mijenjati. Od osamdesetih godina 15.stoljećaspominjusepravoslavnisvećeniciivjerniciumnogimdijelovimaBosneukojimaprijenijebiloni spomena o njima. Zna se da je nekoliko pravoslavnihmanastira podignuto u 16. stoljeću (u Tavni,Lomnici, Paprači, Ozrenu i Gostoviću), a važni manastir Rmanj u sjeverozapadnoj Bosni prvi put sespominje1515.godine.Tenovegrađevinejošvišeiznenađujukadseznadajezakonomkanunirayabilozabranjenograđenjenovihcrkavaočitojedasuosmanlijskevlastisvakiputmoraleizdati posebnoodobrenje.233Premdasupravoslavnivjernicibiliitekakoponižavaniiugnjetavani,nijepretjeranokazatidajeosmanlijskirežimfavoriziraoPravoslavnucrkvu.PravoslavcisuimalisvojusredišnjuvjerskuvlastusamomOsmanlijskomcarstvu,akatoliciizvannjegapanijebilosumnjedabisesmatralioslobođenimkadbinekakatoličkasilaponovoosvojilaBosnu.Bosanskimitropolit(pravoslavnibiskup)spominjeseprviput1532.godine, aprvapravoslavna crkvauSarajevuvjerovatno je sagrađena tek sredinom16.stoljeća.234

Premda imamnogozabilježenihslučajevapreobraćanjakatolikanapravoslavljeuBosni16. i17.stoljeća, jasno jeda se to širenjePravoslavnecrkvenemožepripisati samo timpreobraćanjima.235 U

krajevima u kojima je pravoslavlje polučilo najveće uspjehe, naročito na sjeveru Bosne, u tom serazdoblju nastanilo mnogo doseljenika iz pravoslavnih zemalja. Očito je posrijedi bila osmanlijskapolitika da naseli područja koja su bila opustjela, bilo zbog rata ili kuge. Već u prvim defterimapojavljujuseskupinekršćanskihčobana,koji sedeklarirajukaoVlasi štosusenaseliliuopustošenimkrajevimaistočneHercegovine.Udefterimaizsedamdesetihiosamdesetihgodina15.stoljećamožeserazabratidaseVlasišireposrednjojBosni,ukrajevimaokoVisokogiMaglaja.Negdjeodmahiza1476.godine, naprimjer, oko 800 vlaških porodica naselilo se u kraju oko Maglaja, zajedno s dvojicompravoslavnih sveštenika.236 U idućih pedesetak godina nastavio je rasti broj Vlaha u srednjoj isjeveroistočnojBosni,apočelisusedoseljavati iusjeverozapadnuBosnu.Uratovimanapočetku16.stoljeća opustjelo je još više krajeva u sjevernojBosni jer su katolici bježali na habsburški teritorij.Budućida jeOsmanlijamabilovažnodaneostaveprazanprostorblizuvojnegranice,uslijedio je jošjedan velik priliv vlaških doseljenika iz Hercegovine i Srbije. Za cijelog 17. stoljeća bilo je jošdoseljavanjana topodručje, jer sune samo ratnego i kugaostavljali za sobomdemografskeprazninekojejetrebalopopuniti.237

Već1530.godine,kadjehabsburškislužbenikBenediktKuripešićputovaokrozBosnu,izvijestiojedautojzemljiživetrinaroda.JedansuOsmanlije,koje“krajnjedespotski”vladajukršćanima.Drugisu“stariBosanci,kojisurimokatoličkevjere”.Atrećisu“SrbikojisebenazivajuVlasima...DoselilisuseizSmederevaiBeograda”.238Tajjevlaškielementbiotolikovažanunastankubosanskogpravoslavnogstanovništva da se još i nakon tri stoljeća izraz “Vlah” koristio u Bosni u značenju “pripadnikPravoslavnecrkve”.239 Jasno jedasuu tomprocesunaseljavanjasudjelovali iSrbi iHercegovcikojinisubiliVlasi.Oproblemukakoihmeđusobomrazlikovati, io tomešto je izraz“Vlah”značiouonodoba,bitćejošriječi.Ipak,jasnojedasuVlasi,kaoposebnaetničkaikulturnaskupina,tuodigralivažnuulogu.Vlasisupotpunoodgovaraliciljevimaosmanlijskevlasti,nesamozatoštosubilipokretni(tipičnesuimposlovnedjelatnostibilestočarstvo,uzgojkonjaiorganiziranjeprijevozarobezatrgovce),negoizatoštosuimaliizrazituvojničkutradiciju.Odobrenesuimposebnepovlasticekakobiihnavelidasenasele uz osmanlijsko-habsburšku granicu - smanjen je porez na ovce za one koji žive u pograničnompodručju, a njihovim su glavarimadodijeljeni veliki timari.240 Iako nisu primali vojnuplaću, imali supravonositioružje iodnjih seočekivalodaobavljajuvojnu funkciju;umjestoplaće,dopušteno im jepljačkanjeneprijateljskogteritorija.Poznatipodnazivom“martolozi”ili“vojnuci”,postalisunajopasnijielementuosmanlijskojvojnojmašineriji.

IstodobnosuVlahe iSrbekojisupobjeglinasjeverpredosmanlijskomnajezdomu15.stoljeću ikoji su njegovali sličnu vojničku tradiciju, Habsburgovci počeli koristiti s druge strane te nestalne ipromjenljive granice. Pridružili su im se i neki Vlasi iz unutrašnjosti Bosne. Tri razloga koje navodiBenediktKuripešićzaopustjelostBosnenapočetku16.stoljećabijahukuga,devširmaibježanjesrpsko-vlaških martoloza preko granice.241 Godine 1527, pošto je izabran za kralja Ugarske i Hrvatske,Ferdinand I Austrijski utemeljio je za njih formalni sistem zakupa zemlje i vojnih dužnosti. Bili suoslobođenifeudalnihobaveza,dopuštenoimjesudjelovanjeudiobiratnogplijena,moglisusamibiratisvojezapovjednike(vojvode)imirovnesuce(knezove)islobodnoispovijedatipravoslavnuvjeru.Natajje način izrastao podHabsburgovcima poseban sistem držanja zemlje u posjedu i vojne organizacije,takozvanaMilitdrgrenzeiliVojnakrajina,kojajenakrajuobuhvatalapojaszemljištaizmeđutridesetakistotinjak kilometara širok i oko hiljadu kilometara dugačak. Krajišnici ili Grenzer na sjevernoj isjeverozapadnojgraniciBosne,podjednakopoznatiposvojojvojničkojodvažnostiikrvoločnosti,zvalisu se “Vlasi” ili “Morlaci”. Godine 1630. Ferdinand II potvrdio je njihove privilegije u dokumentu

poznatompodimenom“ZakonioVlasima”-“StatutaValachorum”.242Uzpojedinevelikeratnepohode,ratovanjeOsmanlijaiHabsburgovacasastojalosenaovojgraniciuglavnomodvječitihokršajaVlahasVlasima.

Ko su bili tiVlasi, i gdje su ponikli?To je jedno od najspornijih pitanja u povijestiBalkana.243

Vlasi su dandanas raštrkani pomnogim dijelovima Balkana; najveća je njihova koncentracija u gorjuPindus na sjeveru Grčke, ali ima ih i u Bugarskoj,Makedoniji, Albaniji i Srbiji, a ostataka vlaškogstanovništvanaćićemoinaIstarskompoluotoku.Potradicijisubilistočariipastiriimoglobiserećidasu napola bili nomadi jer su gonili stada, katkad i na velike udaljenosti, s redovite ljetne ispaše uplaninamana redovitu zimsku ispašu na nekomdrugommjestu.Neki su se od njih obogatili prodajomsvojih stočarskih proizvoda: vune, sira imarve.Mnogi su se pročuli u 18. i 19. stoljeću kao trgovci,domaćiimeđunarodni.Tiseposlovinisumnogomijenjaliutokustoljeća;jednabizantskapjesmaiz12.stoljeća spominje vlaški sir koji je bio na glasu uCarigradu, i vlašku kabanicu, širok, crn ogrtač bezrukava ili talagan, koji se jošmože vidjeti na plećima balkanskih čobana.Neki drugi bizantski piscispominju vlaško tjeranje stoke iz jednog kraja u drugi, a srednjovjekovni srpski dokumenti govore onjimakaoopastirima ikjelatorima -ova je riječpoteklaod latinskecalator, štoznači“konjovodac”,riječkojaseočuvalaiusuvremenomvlaškomuoblikucalator,štoćereći“putnik”.244Njihovo jedinodrugozanimanjeutodobabilojevojničko:kaožilavigorštacibilisucijenjenizbogsvojesrčanosti,akaodobavljačikonjabili sudobrodošliusvakomratnompohodu.Čini seda imbizantskevlasti ipaknisumnogovjerovale idasuihobičnoupotrebljavalekaopomoćnečete,aponekadsudjelovali ikaosasvim samostalne neregularne jedinice. Ipak, spominje se i cijela jedna vlaška pješačka pukovnija ubizantskojvojscinapočetku14.stoljeća.245

UprvimzapisimaVlasisečestospominjukaopriličnoprolaznapojavanaliknasjenu.Selilisuseizjednogkrajaudrugi,govorililokalnejezikeistapaliseslokalnimstanovništvom.UdokumentimakasnogBizanta govori se o “Bugaro-albano-vlasima”, pa čak i o “Srbo-albano-bugaro-vlasima”.246 Međuostalimnjihovimimenimaspomenimobizantsko-grčko“Mavrovlachos”,štoćereći“crniVlah”,izčegajepotekaoinaziv“Morlak”,pasuvremenogrčkoime“Koutsovlachos”(Kucovlah),štodoslovceznači“hromiVlah”,atojevaljdainačicakojajepučkometimologijomnastalaodturskogkutfukeflak,“malogVlaha”.Samoime“Vlah”potičeodriječikojomsustariSlaveninazivalinarodeštosugovorililatinskeiliromanskejezike-odatlei“Wallachian”,“Walloon”i(tekposrednomprimjenom)“Welsh”.

Nema pouzdanih historijskih zapisa o Vlasima prije desetog stoljeća. Jedini dokazi o njihovupostojanjuprijetogalingvističkesuprirode.Vlaškijejezikromanski,vrlosrodansrumunskim-lingvistigazovu“makedo-rumunski”,a romanskikojisegovoriuRumuniji“dako-rumunski”.Očito jeda je tajjezikproduktstarorimskekolonizacijeBalkana,dajeondjetrajnosačuvanidasuSlaveninaišlinanjegakad su došli na Balkan u 6. i 7. stoljeću.Međutim, Rimsko carstvo obuhvatalo je na Balkanu golemprostorpajetodušudalosuvremenimnacionalnimpovjesničarimadatvrdekakoVlasipotičuupravosnjihova područja. Tako, recimo, Grci vjeruju da su Vlasi romanizirani Grci, Bugari kažu da suromaniziraniTračani,aRumuniinsistirajudasuromanizirani

Dačani(i/ilipotomcirimskihlegionarauDaciji-nijevažnojesulipotomcijednihilidrugih,glavnojedasubiliondjeprijedolaskaUgara).Kudikamojenajslikovitija-inajbesmislenija-teorijakojujeiznio istaknuti hrvatski povjesničar otac Mandić koji je, istražujući porijeklo Vlaho-Srba u Bosni,zaključio da oni potiču iz Maroka. Na taj način misli on da je objasnio bizantsko-grčku riječ“Mavrovlachos” ili “Crni Vlah” (Karavlah), što upućuje na njihovu tamnu maursku put. Prema tojnjegovoj teoriji, oni su potomci rimskih legionara iz Mauretanije (današnjeg Maroka) koji su bili

stacioniraninaBalkanu.IstinajedasuRimljaninaseliliondjemnogobrojnelegionare,alisutobili,kaošto smo vidjeli, ljudi iz cijelogaCarstva.Od jedine dvije vojne kolonijeMauretanaca koje spominjeMandić,jednasenalazilauBesarabijinedalekoodCrnogamoraadruganarijeciInn,nedalekoodBeča.Teško da je to moglo biti polazište za stvaranje čitavog jednog naroda na jugu Balkana. Iako će se,naravno, današnji anti-srpski nacionalisti u Bosni oduševiti kad saznaju da su bosanski Srbi zapravoAfrikanci(teorijakojasvakakoopovrgavasuvremenusrpskupredrasudupremaAlbancimakakosuonitobožetamnoputannarodizTrećegsvijeta),tateorijanikakonedrživodu.247

Međutim,pravoporijekloVlahamožeseizvestiizlingvističkegrađe.Vlaško-rumunskijezik(kojijebio jedan jezikdok se dvaglavnaoblikanisupočela račvati negdje napočetku srednjegavijeka) imavelik broj posebnih karakteristika zajedničkih s albanskim jezikom. Među te karakteristike spadajuosnovna pravila gramatike i sintakse, određen broj posebnih idioma i jezgra vokabulara vezanog zapastirskiživot.248Albanski,kojijejedinipreživioodjezikailirskihplemena,sadržiiznatanbrojriječiposuđenihizlatinskogapaupučujenatijesnevezesromaniziranimstanovništvomzasvevrijemerimskograzdoblja.249Udruženesnagehistorijskelingvistike,proučavanjeimenamjestaipovijestRimskogcarstvaomogućujunamdaizvučemopriličnopouzdanzaključakdajesredišteukojemsuseobatajezikarazvilapodručje što se proteže od sjeverne Albanije preko Kosova do jugozapadne Srbije, a možda jeobuhvataloinekedijelovesjeverneMakedonijeizapadneBugarske.Većidioromaniziranogstanovništvakojigovorirumunskimjezikomnatompodručju(načijujeverzijulatinskogauticaonjihovvlastitistarijijezik, ilirski) raspršile su,uništile ili asimiliralenajezdeu srednjemvijeku,posebnonajezdeSlavena.Ostatak koji se bavio stočarstvom uspio je preživjeti u gorju nedirnut razvojem slavenske sjedilačkepoljoprivrede, a u udaljenijim planinama (posebno na sjeveruAlbanije) ostao je u tijesnoj vezi s jošstarijimostacimakojisugovoriliilirskijezik,doduševerzijuilirskogadubokoprožetulatinskim,nakonstoljetnihdoticaja.Ovoobjašnjenjeprihvatajugotovosviobjektivninaučnicikojisuizučavalitopitanje.Nažalost,utoproučavanjeuniojenepotrebnuzbrkuneumjesninacionalniponosrumunskihautorakojisenemogupomiritisčinjenicomdasuprviljudikojisugovorilirumunskiporijeklomjužnoodDunava.250

BudućidasusjevernaAlbanijaijužnaSrbijabileprvobitnosredišteVlaha,niječudoštosuseVlasivrlo rano proširili na obližnje gorske krajeve Hercegovine. Odatle su se preselili na sjever, prekobrdovitogzaleđaDalmacije,gdjeseveću12.stoljećuspominjedačuvajustada(auzimuihdovodeuprimorje).Između13.i15.stoljećaonjimaječestoriječuhronikamaDubrovnikaiZadra.251NekiodtihvlaškihčobanaprodrlisuidosrednjeBosne,gdjeonjihovojprisutnostisvjedočesrednjovjekovnaimenamjesta u krajevima oko Sarajeva i Travnika: Vlahinja, Vlaškovo, Vlašić.252 I mnoge vlaške riječi izpastirskogživotaušlesuubosanskanarječja:naprimjertrze,janjekojesevrlokasnoojanji,umjesecujulu,potičeodvlaškeriječi tirdziu, ilizarica,vrsta sira,dolaziodvlaške riječižara.Ova jepotonjariječ zapravo inačica albanske riječi dhalle, što će reći “mlaćenica” - jedan od mnogih detalja kojiupućujunapastirskusimbiozuVlahaiAlbanaca,kojajevrlodugotrajala.253

ČinisedajevećinatihprvihdalmatinskihibosanskihVlahaživjelamirnoipovučenougorju.254AliusamojHercegovini,gdjesenalazilavećakoncentracijaVlaha,razvilasevojnaiagresivnatradicija.Udubrovačkim hronikama često se tuže na pljačkaške upade tih obližnjih Vlaha u 14. i 15. stoljeću.255

HercegovačkiVlasibilisuuzgajivačikonjaivodičikaravana,akadsenisubavilipljačkom,bogatilibisetrgovanjemizmeđuDubrovnikaibosanskihrudnika.Nekisuodnjih,kaoštosmovidjeli,vjerovatnonaručili one impozantne kamene nadgrobne spomenike ili stećke ukrašene isklesanim konjanicima.

Zasigurnosu,zahvaljujućisvojimtrgovačkimvezamanaistoku,stupiliudoticajsvlaškimstanovništvomuSrbiji iBugarskoj, koje je imalodugu tradiciju vojne aktivnosti u službi bizantskih careva i srpskihkraljeva.

Jedna je od još nerazriješenih tajni u ovom slučaju pravo značenje izraza “Morlak”(“Mavrovlachos”, “Karavlah”, “Crni Vlah”), i kako je došlo do njegove upotrebe u Hercegovini iDalmaciji. Očito je da se prvobitno značenje odnosilo na crne kabanice koje su nosili Vlasi nasredišnjemBalkanu(uSrbiji,Bugarskoj,MakedonijiisjevernojGrčkoj).Urazličitimsurazdobljimabilipoznati i pod imenom“Karagounides” ili “Crnogunjci”.256Možda jeposebanval tihVlaha zapljusnuoHercegovinuiDalmacijudonijevšisasobomitoime(kojesuzasigurnobilidobilinapodručjugdjesegovorio grčki).257 Slavenska pučka etimologija uskoro ga je pretvorila u “Morovlah” (tj. “morskiVlah”).258IzDalmacijesetajizrazposlijeproširionaVlaheuHrvatskojkojisubilinaselili“Krajinu”sjeverozapadnoodBosne.“Morlacchi” jepostaostandardnimletačkinazivza te ljude,a taj jekrajnamnogimgeografskimkartama17.i18.stoljećaoznačenkao“Morlacchia”.ZbogsvojihokrutnihmetodaneregularnogčetovanjaMorlacisuizišlinazaoglas,smatralisuihprimitivnimibešćutnimljudima.Alisvesetopromijenilopotkraj18.stoljeća,kadihjeposjetiotalijanskisvećenik,abbeFortis.NadahnutOssianovompoezijom,ipraćenjošjednimzaljubljenikomuepskunarodnupjesmuifolklor,profesoromnovijepovijestinaCambridgeu,FortisjeobišaoMorlakeuDalmatinskojzagoritragajućizapoezijomiprimitivnimvrlinama.Našaojeijednoidrugo:“Iskrenost,povjerenjeićestitostovihsiromašnihljudi...usvimsvakodnevnimživotnimpostupcimaproglasilibisekodnasnaivnošćuislabošću”,zapisaojeon.Čuo je imnogo pjesama i pribilježio: “Morlak krstari po pustimplaninama i pjeva, naročito u noćnodoba,ojunaštvimastarihslavenskihkraljevaivelmožailionekomtragičnomdogađaju.”Zapaziojeistotakoda“bosanskidijalektkojimgovoreMorlaciuunutrašnjostiskladnijezvuči,pomommišljenju,odprimorskogilirskogjezika.”259Pjesmakojujeobjaviouprijevodu,Hasanaginica,bilajezapravodjelobosanskihmuslimana-kratkapričaotragičnojljubaviinesporazumupostalajejednaodnajomiljenijihnarodnih pjesama u cijeloj Evropi, pa su je preveli Goethe, Byron,Walter Scott, Merimee, Puškin iLjermontov.260

UsamojBosninazivMorlaknijesetolikokoristiozaratoborneVlahekojisusepodOsmanlijamanaseliliuKrajini.TesuVlahe,kojisudošliiizHercegovineiizSrbije,zvaliiliVlasiilimartolozi.Ovasepotonja riječodnosilananjihovvojni status, pa su tomogli biti i nevlasi - bijaše to inačicagrčkeriječizanaoružanačovjeka,armatelos.VlasiuBosniiHercegoviniimalisusvojevlastitodruštvenoivojno ustrojstvo, koje je bilo jasno određeno već u prvim osmanlijskim dokumentima.Na čelu svakelokalne zajednice bijaše mirovni sudac ili knez (stari slavenski naziv), pod njim je bio načelnik iliprimikur(odgrčkeriječiprimikerios);apodnjimlugator(odgrčkeriječialagator,zapovjednikvojnogodreda),aosnovnavojna jedinicabijašeponder (odgrčkeriječikontarion, štoće rećikoplje).261Sviovi nazivi jasno pokazuju da su Osmanlije jednostavno preuzele sistem koji bijaše utvrđen u vojsciBizantskogcarstva.Kaoibizantskiisrpskivladariprijenjih,onisuVlasimaodobriliposebneporezneolakšice zbog njihovih vojnih usluga. Glavarima Vlaha dodjeljivali su timare i s njima su praktičkipostupalikaosaspahijama,aljudesuimoslobodiliplaćanjaosnovnognametazanemuslimane,harača.Vlasisuipakplaćaliposeban“vlaškiporez”-rusumieflak-kojiseuglavnomsastojaoodjedneovceijanjeta po porodici što su se davali svake godine o Ðurđevdanu.262 Budući da su bili drukčijeoporezovani,bilisuidrukčijerazvrstaniuosmanlijskimdefterima.Tonamjeomogućilodaustanovimoda je potkraj 15. stoljeća bilo najmanje 35.000Vlaha uHercegovini, a da je u 16. stoljeću bilo čak

82.692 uglavnom vlaških porodica (uključujući tu i neke nevlaške martoloze koji su uživali sličnepovlastice)usmederevskomkrajujužnoodBeograda.263(MnogeVlaheizistočneHercegovinepreselilesu Osmanlije onamo da ponovo nasele područja opustošena ratovanjem u šezdesetim godinama 15.stoljeća.)264To subili glavni rezervoari stanovništva izkojih su sepunili opustjeli krajevina sjeveruBosne.Akakosuoni,prebivajućiuHercegovini iSrbiji,poodavnobilipripadniciPravoslavnecrkve,uvelisunatebosanskeprostorepravoslavljekojeseondjeočuvalododanadanašnjega.

KolikosusetiVlasirazlikovaliodsusjednihSlavena?Očitojedasuimalidrukčijistatusidrukčijedruštveno-vojnoustrojstvo.OnikojisusenaseliliusjevernojBosninisumoglinastavititradicijudagonesvojastadanavelikeudaljenosti,aočuvaniosmanlijskidekretioVlasimauBosniiHercegoviniiz16.stoljećapokazujudavećinaVlahanijevišeživjelanomadskimživotom,alida su se idaljeponajvišebavili stočarstvom.265 Ivan Lovrić (Giovanni Lovrich) zabilježio je u sedamdesetim godinama 18.stoljećadasuhrvatskiMorlaci svi imali stadapo200,300 i600ovaca,akad ih jepitaozaštoseneprihvateobrađivanjazemlje,odgovorilisumu:“Našiprecinisutoradilipanećemonimi.”266Nekisuautori,posebnosrpski, tvrdilidariječ“Vlah”značisamo“čobanin”idaneuključujenikakvoposebnoetničko ni lingvističko značenje - pa da su većina tih ljudi zapravo samoSrbi koji drže ovce.267 OvomišljenjeodbacujevodećisuvremenistručnjakzaVlahenapočetkuosmanlijskevladavinenaBalkanu,tvrdećidasuVlaheoduvijeksmatraliposebnimnarodom.268

Vlasisuodvajkadagovorilipodvajezika,akakosaminisunikadbiliuupravnomaparatu,jezikkojijeočuvanuzapisimaonjimanijenikadnjihov.Ipak,imamonekihsvjedočanstavaonjegovojupotrebi,uzpojavu vlaških vlastitih imena u zapisima kao što suUrsul ili Šarban.Vlasi koji su se u 15. stoljećunaselilinajedanjadranskiotokgovorilisuinakon400godinavlaški.Jedanmletačkipisaciz16.stoljećazapisao je daVlasi uDalmatinskoj zagori govore “latinski, doduše u iskvarenu obliku”. Pastiri u timplaninama još su1985.godinebrojili navlaškom.269 Ima i drugihdokazaonjihovubilingvizmuu17.stoljeću,premdajepovjesničarIvanLučić(JoannesLucius)tvrdiodajedotadavećbioiščeznuonjihovstari jezik.270Ali dakako da se tiVlasi, živeći stoljećimameđuSlavenima uHercegovini i Srbiji, nemogu u prvimah (svojim govorom i odijevanjem) razlikovati od autohtonih Slavena u tim krajevima.Pretpostavka da su nekad govorili samo vlaški zato što nisu donijeli sa sobom srpsku ekavicu kad sudošliizSrbijeusjevernuBosnu,zasigurnojenetačna.271OnisugovorilionakokakosugovoriliSlaveniokonjih,atajsegovormogaosvremenomlakopromijenitinapodručjutakopodložnomdemografskimpromjenama kao što je bila sjeverna Bosna, a Vlasi iz Hercegovine ionako su zasigurno govoriliijekavicom.

Bilojenedavnopokušajadasedokažekakojejošnapočetku20.stoljećabilouBosniljudikojisugovorili vlaški.Upopisu stanovništvaBosne iz 1910. godine spominje se 16 sela u kojima se govori“rumunski”, a godine 1906. jedan zaneseni rumunski vlahofil objavio je čitavu knjigu o “rumunskimkolonijama” koje je ondje otkrio.272 Međutim, kad je vodeći njemački ekspert za Vlahe, profesorWeigand, otišao sljedeće godine provjeriti te njegove tvrdnje, ustanovio je da u jedinim preostalimvlaškimselimaživeljudikojisusedoseliliu18.stoljećuizMakedonijeikojisuodondazaboravilisvojjezik. A seljaci koji “govore rumunski”, poznati u tim krajevima pod nazivom “Karavlasi” ili “CrniVlasi”, zaista govore rumunski, ali samo zato što uopće nisu Vlasi nego rumunski Romi izTransilvanije.273

Nakraju,valjaistaknutidadanasnemasmislatvrditidasubosanskiSrbi“zapravo”Vlasi.Tokom

stoljećaimnogiobičnipripadniciSrpskepravoslavnecrkvezasigurnosubiliprešliprekoDrineuBosnuili se iz Hercegovine preselili na sjever. U 18. i 19. stoljeću razvila se i srpska trgovačka klasa ubosanskim gradovima. Nisu baš svi ljudi koji su upućeni da se nasele u sjevernu Bosnu u 15. i 16.stoljećubiliVlasi,aodondajebilotolikoprilivaiodlivaupovijestiBosnedanikakonemožemotačnoizračunatipostotak“vlaških”predakabosanskihSrba.274Uostalom,nisuVlasipridonijeli samoporastusrpskogstanovništva;nekisuodnjih(pretežnouHrvatskoj)prešliinakatoličkuvjeru,amnogoihseiislamiziralouBosni.275Nazivati danas nekogaSrbinomznači služiti se pojmom stvorenimu19. i 20.stoljeću na temelju zajedničke religije, jezika, povijesti i vlastitog osjećaja nacionalne pripadnosti.DanašnjibosanskiSrbimoguseslobodnopredstavljatikaoSrbi,bezobziranasvojevlaškoporijeklo.Ipak, čovjeka pomalo draška pomisao, kad čuje takozvane desničare u današnjoj ruskoj politici kakogovore o potrebi da zaštite svoju staru slavensku braću u Bosni, da su jedina komponenta bosanskogstanovništvakojasadrživažaniizrazitelementneslavenskogporijekla,upravobosanskiSrbi.

7.RatipolitikauosmanlijskojBosni,1606-1815.

PovijestBosneu17.i18.stoljećubilajeidaljeisprekidanaizasjenjivanavelikimratovima.IbaškaoštojeOsmanlijskocarstvoizraslonaratu,takosuisamoratovanjeidruštvenepromjeneštoihjeonoizazvalopridonijelipropasticarstva.U17.stoljećustarofeudalnokonjaništvobivalojeuvojnomsmislupomalo već zastarjelo. Mnogo su važniji postali pješaci naoružani modernim oružjem, i topništvo.Razvilaseregularnaplaćenavojskazakojuregrutiranjespomoćudevširmenijevišebilopotrebno.Aliidaljesubilipotrebninovčaniprihodisredišnjojvlastidabiplaćalavojsku,atojeznačilodajetrebalopreuzimati ispražnjene feudalne timarske posjede i pretvarati ih u određen spoj privatnih posjeda iprodavanjapojedincimapravanaubiranjeporeza.Tesupromjene,kaoštoćemovidjetiu8.poglavlju,preobrazilepriroduosmanlijskogprovincijskogdruštva.Samostalniubiračiporezapovećalisuporeze,aIstanbul je izmisliocioniznovihnameta-osiromašujući timestanovništvoi izazivajućikivnost ičestenemire.Poreziugotoviništoihjeskupljalasredišnjavlast,poznatipodnazivomavariz,bijahunekadtekizvanrednemjere,asadsupostalinorma.Korupcijasepovećala,aredizakonsunazadovali.UBosnisuipak prilike bile nešto sređenije nego na susjednom osmanlijskom teritoriju u Srbiji, gdje su seljacibježalisposjedaiodmetaliseuhajduke.AliiuBosnijebilonemirau18.stoljeću.Tadajevećmnogimposmatračimabilojasnodacarstvotruneiznutra.

Najmanjesvakidruginaraštajsudjelovaojeuvelikimratovima.NakonratasHabsburgovcimaod1593. do 1606. godineBosna je ostala finansijski iscijeđena i vojno iscrpljena. Slijedilo je nekolikodesetljećaoporavljanjaštobijahujedinopomućenagrdnomdevalvacijomnacionalnevaluteiinflacijomucijelomOsmanlijskomcarstvuurazdobljuizmeđu1615.i1625.godine.276Učetrdesetimgodinama17.stoljećaOsmanlijesusezapleleudugogodišnjiratsMlečanima,kojijeokončantek1669.godine.Tojeuključivalo česte vojne i pljačkaške upade s mletačkog teritorija na dalmatinskoj obali, a bilo je inekolikoteškihokršajaizmeđumletačkihibosanskihoružanihsnaga.Godine1645.cijelajednabosanskaarmija prodrla je uDalmaciju, ali nije uspjela osvojitimnogo teritorija.277 Taj je dugotrajni rat silnoopteretioBosnu,kaoinovapovećanjaporezaiinflacijaštoihjeratizazvaoucijelomcarstvu.KatoličkibiskupMarijanMaravić izvijestio je 1655. godine da je “u sadašnjem ratu” više od 2 000 katoličkihporodica pobjeglo iz Bosne, a u jednom drugom izvještaju stoji da su četiri franjevačka samostanapopaljena “u ratovima što se neprekidno vode u ovim krajevima”.278 Godine 1663. obnovljen je ratprotivHabsburgovaca,asljedećegodinevelikaosmanlijskavojskaprodrlajeuAustriju.Nakonbitkezakoju su Osmanlije smatrale da je završila neriješenim ishodom, a Austrijanci da su oni izvojevalipobjedu, potpisan jemirovni sporazumkojim su se obje strane obavezale da će odustati od graničnihincidenatadoklegodtajdogovorbudepoštovalaidrugastrana.279NajvažnijiratodkojegseOsmanlijskocarstvonijenikadpotpunooporavilovodioseprotivAustrijeod1683.do1699.godine.Godina1683.bilajezaOsmanlijekatastrofalna.NakonneuspješneopsadeBeča,odbilesuihipotukleubiciaustrijskaipoljskavojska.OsmanlijesusmaknuleuBeograduvelikogvezirakojijebionačelutogpohoda.Između1684. i 1687.godineAustrijanci sumalo-pomalooslobodili cijeluUgarskuodOsmanlija i otjerali nahiljade spahija i novopečenih muslimana s njihovih napuštenih posjeda na jug te su tako izbjeglicepreplavile Bosnu. Dotle su i Mlečići poduzimali direktne napade na bosanski teritorij. Osmanlije sudoduše odbile glavnumletačku ofanzivu naBosnu 1685. godine, ali su oružane snageHabsburgovacaprotjeralemuslimaneuBosnuizLike,kojajebilanajzapadnijidiobosanskogejaleta.Do1687.godine

otprilike 30.000 muslimana pobjeglo je iz Like, a njih 1 700 koji su ostali silom su preobraćeni nakatoličku vjeru.280 Ovaj priliv izbjeglica sa svih strana uveliko je uticao na broj i sastav bosanskogstanovništva - računa seda jenakon tog ratačakoko130.000 izbjeglica stiglouBosnu.281Najviše jemeđunjimabilomuslimanaizSlavonije-biloonihkojisuseprvobitnobilidoseliliizBosnenasjever,bilo Hrvata koji su za dugotrajne osmanlijske vladavine bili prešli na islam. Neki od tih izbjeglica,pogotovospahijakojisusve izgubili,bilisuogorčeni ljudikojisusasobomvjerovatnodonijelinovoosjećanjekivnostinakršćanstvo.282

Aliosmanlijskusuvlastčekalejošgorestvari.Godine1689.austrijskajevojskapregazilaBosnuiprodrla u Srbiju, čak do Kosova, i mnogi su Srbi iskoristili priliku da ustanu protiv osmanlijskevladavine.Neko se vrijeme činilo da ćeOsmanlije izgubiti svu vlast naBalkanu, ali su već sljedećegodineOsmanlije opet istjeraleAustrijance potvrdivši neobičnu sposobnost obnavljanja snage imoći.Velik broj pravoslavnih Srba - najmanje njih 30 000 pod vodstvom svoga patrijarha, pobjegao je nasjever s austrijskomvojskomkad se povlačila sKosova, izMakedonije i centralneSrbije. (AlbanskabrojčananadmoćnaKosovu,barudanašnjedoba,vjerovatnopotičejošiztogvremena.)Sdrugestrane,međutim,mnogipravoslavniSrbidočekalisuraširenihrukupovratakOsmanlijapoštosuumeđuvremenubili iskusili revnost austrijskih katoličkih svećenika. Slijedilo je razdoblje u kojem su stvari praktičkistajale na mrtvoj tački. Osmanlije su i dalje prilično neučinkovito upadale na ugarski teritorij prekoDunava, a odbijao ih je neučinkoviti austrijski feldmaršal Caprara. Ali kad je Caprara zamijenionajmlađi i najsposobniji oficir u austrijskoj vojsci princ Eugen Savojski, situacija se počela naglomijenjati.PrincEugennaniojetežakporazOsmanlijamaubicikodSente,utadašnjojjužnojUgarskoj,useptembru 1697. godine.A onda je, neobično brzo, nastavio napredovati sa svega 6 000 ljudi sve dosamogsrcaBosne.

Nadan22.oktobrastiglisudoSarajeva,gdjesuOsmanlijezateklipotpunonespremnezaborbu.UsvomvojnomdnevnikuprincEugenjeovakoopisaoonoštosedogodilousljedećadvadana:

“Nadan23.oktobrarasporediosamjedinicenauzvisinikojadominirasamimgradom.Odatlesamuputio pojedine odrede da poharaju grad. Osmanlije su već bilie sklonile najvrednije stvari, ali susvejednoostavilizasobomvelikukoličinusvakojakerobe.Predvečerjegradplanuo.Inačesenalazinaširoku prostoru i potpuno je otvoren; ima 120 lijepih džamija. Sutradan sam još ostao u Sarajevu.Prepustilismogradisvuokolicuvatri.Našjurišniodredkojijeprogonioneprijateljavratiosesbogatimplijenom imnogo žena i djece, nakon što supobili svu siluOsmanlija.Kršćani nam jatimicedolaze imole zadopuštenjeda se skloneunaš tabor sa svojim stvarima jer žele napustiti ovu zemlju i poći snama.IjasenadamdaćupovestisvekršćaneizovezemljeiprebacitiihprekoSave.”283

Većina su tih kršćana vjerovatno bili katolički trgovci, koji su, čini se, ovim ratom izgubilidominacijuubosanskojtrgovini.284KadjeprincEugenkrenuoopetnasjever,snjimsuzaistapošlenahiljade katolika u Austriju. Ako pravoslavno stanovništvo nije već u drugoj polovici 17. stoljećapremašilo broj katolika uBosni, onda su na kraju ovoga rata zasigurno osigurali brojčanu premoć.285

Nejasno je da li su ti katolici bili uvjereni (kao što je bio srpski patrijarh) da će se uskoro vratiti soslobodilačkomvojskom.PonekimseznacimadazaključitidasuAustrijanciozbiljnopomišljaliponovoosvojitisvuBosnu.Godine1687.i1688.raspitivalisuseprekoposrednikauDubrovnikubilimuslimaniuSarajevu(kojisu,kaoštojebilodobropoznato,zauzimalinezavisnodržanjespramosmanlijskevlasti)prihvatiliaustrijskuvlastkadbiimbilazajamčenapunavjerskasloboda.Dvanaestjeporodicapotvrdnoodgovorilonatopitanje,aličinisedaodsvegatoganijenakrajubiloništa.286PrincEugennije imao

ništa slično na pameti kad je poveo vojnu ekspediciju u Bosnu jer mu je bitni cilj bio tek pljačka irazaranje.

Karlovački mir (sklopljen u Srijemskim Karlovcima, sjeverozapadno od Beograda, nedaleko odNovog Sada) kojim je okončan rat 1699. godine, potvrdio je da se Osmanlijsko carstvo povlači izEvrope.UgarskaiTransilvanijaustupljenesuHabsburgovcima,avelikidijeloviteritorijauDalmacijiiGrčkojMlecima.UidućemstoljećuBosnajenajugozapadugraničilasMlecima.Psihološkiudaractihgubitaka bio je toliko snažan da je povrat tih teritorija postao opsesivan dugoročni cilj osmanlijskepolitike.Prilikaseukazala1714.godine,kadsuMlečanigruboprekršilimirovniugovor.Uratukojijeuslijedio,AustrijajeobnovilasavezsMlecima,aprincEugenjejošjedanput(1716)naniotežakporazOsmanlijamakodPetrovaradina.Ipaksubosanskeodbrambenesnageuglavnomzadržalesvojepozicije.Požarevačkimmirom1718.godineAustrija jedobilapojasbosanskog teritorija južnood tradicionalnegranice,rijekeSave.Dalmacijapodmletačkomvlašćuproširilasepremaunutrašnjostiidosegnulalinijukojajeodondamanje-višeostalajugozapadnagranicaBosne.287

UtomratujošjejedanvalmuslimanskihizbjeglicazapljusnuoBosnu.288Prilikesubilenesređene,porezinanovopovećani,apobunezbogprevelikihnameta izbilesuuHercegovini1727,1728,1729. i1732.godine.Neosmanlijskiizvoritvrdedasuudvijeodtihpobuna(1728.i1729.godine)sudjelovaliikršćani,alisuglavniakteribilimuslimani.289Tihsugodinaharaleipošasti:napočetkutridesetihgodina18. stoljeća pomrlo je uBosni od kuge 20.000 ljudi.290 Kad suAustrijanci prekršili Požarevačkimir1736.godineiprodrliuBosnu,zasigurnosusebiliponadalidaćejebrzoosvojiti.AlinedavnojeprijetogabiopostavljenzanamjesnikauBosnineobičnoenergičan iodrješit čovjek,Ali-pašaHekim-oglu,kojijevrlovještoorganiziraoodbranu.291SljedećegodinepotukaojeaustrijskuvojskuubicikodBanjeLuke, a mirovnim ugovorom koji je zatim sklopljen (Beogradski mir 1739. godine) Austrijanci su seodrekli čitavog teritorija južno od Save, osim jedne tvrđave.292 Tom je nagodbom utvrđena sjevernagranicadanašnjeBosne.

Bijašetojedanodnajtrajnijihmirovnihugovorautomstoljeću.Gotovo50godinanakontoganijebilo upada strane vojske u Bosnu.Međutim, Bosanski ejalet morao je snositi teret povećanih porezakojimasusefinansiraliratovinadrugimstranama.Godine1745,kadseHekim-ogluAli-pašavrationapoložajnamjesnika

Bosne,ogorčenjenapovećanenametebilo je tolikodajebioprisiljenpovućise izBosnenašestmjeseci.Kadse1747.godinevratio,ponovosuizbilinemiripasesljedećegodinepovukaouGrčku.293

NakonvelikepobuneuMostaru1748.godine,ukojojsučakijanjičarisudjelovali,slijedilesuuidućihnekolikogodinaidrugepobunezbogvelikihnametauBosni.294Imuslimanskiseljaciprotestiralisuzbogpromjenausistemuzakupazemlje.NapokonjenovinamjesnikuBosni,Mehmed-pašaKukavica,primioodsultanafermanukojemjestajalasamojednarečenica:“Bosnasemoraiznovaosvojiti.”295Namjesnikje postupio bešćutno i djelotvorno. U Bosni je uspostavio mir, iako je Mostar bio i dalje središtenezadovoljstva i otpora. Godine 1768. paša je morao poslati jaku vojsku na Mostar da ga pokori.Međutim,zarazlikuodnekihmasovnihpobunaučetrdesetimgodinama18.stoljeća,ovajjeotporpoticaoodviđenihmuslimanakojisunastojalizaštititisvojeporezneolakšice.296

SljedećiratprotivAustrije,kojijezapočeo1788.godine,imaojeozbiljnijupolitičkudimenzijuodprethodnih. Austrijski car Josip II i ruska carica Katarina Velika sporazumjeli su se da preotmuOsmanlijamabalkanskezemljeipodijeleihmeđusobom.Takojedošlodogeopolitičkepodjeleinteresa

naBalkanu, što jenakrajudovelodoaustrijskeokupacijeBosne1878.godine i donjeneaneksije30godinanakontoga.CarJosipIIpokazaojedanemislisamonaosvajanjenegoinavladavinukadjenapočetku rata izjavioda jamčisloboduvjeroispovijesti svimmuslimanimakojiodmahpoložeoružje.297

Nastojeći pridobiti na svoju stranu bosanske katolike (od kojih su neke doveli i na studije uZagreb),HabsburgovcisusejošnadalidaćeuBosniizbitiopćiustanakbosanskihkršćana.298Napočetku1788.godineaustrijskesujedinicestupilenabosanskodo,aliimsenisuispunilisnovidaćebitidočekanikaoosloboditelji.ManjibrojBosanacadobrovoljnosepridružioaustrijskojvojsci.Ipak,ibosanskikršćaniimuslimani pružili su žilav otpor Austrijancima u prednjem pojasu odbrane, pa je austrijska vojskazaglibila u petomjesečnoj opsadi tvrđave u Bosanskoj Dubici.299 (Stoga je taj rat ostao zabilježen ubosanskojpovijestipod imenomDubički rat.)SljedećegodineAustrijancisuseboljepripremilipasupregazilivećidioBosneiprodrlidubokouSrbiju.Aliopetjeuslijedionagovještajnačinanakojićeseproblemisređivatiu19.stoljeću.TežnjeAustrije iRusijenijezapriječilaosmanlijskavojnamoćnegodiplomatskiipolitičkipritiscidrugihevropskihvelesila.Godine1791.AustrijajepristalavratitisveštojebilaosvojilauBosniiSrbiji;zauzvratjesultandodijelioaustrijskomcaruslužbeninaslov“zaštitnika”kršćanapodosmanlijskomvlašću.300

Međutim,prijenegoštoseuspiopotpunooblikovatinovimodelpolitičkogponašanjau19.stoljeću,došlo je do dugotrajnog i bitnog prekida u međunarodnom poretku: do napoleonskih ratova. NakonNapoleonovihprvihpobjedanadAustrijom,FrancuzisuzauzeliMletke,IstruiDalmaciju(uključujućiiDubrovačkurepubliku)1805.godine-itakojenastalafrancusko-bosanskagranica.

VećinaevropskihvelesilaželjelasedodvoritiOsmanlijskomcarstvuizstrateškihrazloga.NapoleonjeposlaopomoćsultanudasuzbijebunuuSrbiji,aFrancuzisusejošdirektnijeupleliulokalnisporuHercegovini 1808. godine uputivši manji vojni odred u pomoć lokalnom paši Hadži-beguRizvanbegoviću, koji bijaše opkoljen u tvrđavi Hutovo nakon svađe sa svoja dva brata okonasljedstva.301Godine1809.AustrijajeponovonajavilaratFrancuskoj.NapoleonjepotaknuoBosanceda upadnu u Slavoniju na početku ljeta te iste godine, a nakon bitke kod Wagrama u julu mjesecuAustrijanci su predložili mir. Habsburgovci su ponovo ustupili Francuzima neke teritorije: zapadnupolovicuHrvatske (uz sjeverozapadnu granicu Bosne) i dobar dio današnje Slovenije. Sve je to bilospojenosostalimosvojenim teritorijimaunovu“Ilirskuprovinciju”pod francuskomupravommaršalaMarmonta(kojijezaovuprilikuproglašen“vojvodomdubrovačkim”)uidućečetirigodine.

Kao i većina vladaraKrajine prije njega,maršal je uskoro uvidio da semora uhvatiti ukoštac spljačkaškimupadima izBosne.Potkraj1809.godine francuskakaznenaekspedicijaprešla jeuBosnu,gdjesujedočekaleslabeosmanlijskesnage,uglavnomneregularnekonjice,podzapovjedništvomageodBihaća. Premda se nisu mogli mjeriti s dobro izvježbanim jedinicama Grande Armee, neregularnibosanski konjanici snažno su se dojmili jednog francuskog vojnika, koji ih je u svojim uspomenamaopisaokao“ljudskojatoukojemnikonijenosioodoru,namršavim,neobičnolakimkonjićimakojisuslušalijahačevglasistisaknjegovihkoljenaadamuuzdeistremeninisubilinipotrebni”.Francuzisuihotjerali tridesetak kilometara, a onda su stali kod nekog sela i zapalili ga. Onaj se vojnik poslijeprisjećao:“Otrčaosamsnekolikooficiradonajvećekuće.Zaključilismodajeusobamasrešetkamanaprozorimakojisugledalinadvorištebioharempasmogazapaliliučastljepšegspola.”302

Kad su se 1813. godine Francuzi povukli iz “Ilirskih provincija”, Austrijanci su ondje ponovopreuzelivlast.Istodobnosusenastaviliuobičajenigraničniincidentiisukobi.Svesevratilounormalnostanje.AlinajvećadugoročnaprijetnjaosmanlijskojBosnidolazilajes istoka, izSrbije,gdjeje1804.

godine izbio ustanak. Zapravo su izbila dva ustanka: prvi je izvela skupina lokalnih janjičara koji suprigrabili vlast ne bi li spriječili provođenje reformi koje je donio Istanbul (dopuštajući Srbimakršćanima da osnuju svoju miliciju, ubiru svoje poreze i tako dalje), a drugi je bio velika bunakršćanskog stanovništva. Premda je sultan u prvimah stao na stranu svojih podanika protiv janjičara,narodnijeustanakuzeoprevišemahapajeodlučiodagauguši.Srbisu1805.godinepotukliosmanlijskuvojsku,a1806.nanijelitežakporazivojscikojajenadrlaizBosne.OpćaantiosmanlijskanasiljauSrbijiuključila su i mnogobrojne masakre, pljačke i prisilno pokrštavanje običnih slavenskih muslimana ipravih Osmanlija; oni koji su preživjeli počeli su bježati u Bosnu.303 Izbilo je i nekoliko pobunapripadnikaSrpskepravoslavnecrkveuBosniijednaozbiljnijabuna(proisteklaizlokalnihrazmirica)uHercegovini. Napokon, 1815. godine, sultan je pristao dati Srbima - ili bar onima u Smederevskomsandžaku,sjevernomdijeluSrbijekojemjepripadaoiBeograd-autonomijusvelikimovlastima,pravona vlastitu skupštinu i slobodno izabranog kneza. Ipak, osmanlijske posade ostale su u gradovima, aosmanlijski je paša i dalje stolovao u Beogradu, ali su položeni temelji za kasniji razvoj Srbije kaonezavisne kraljevine - kraljevine koja će za Bosnu biti ili svjetionik slobode i nade ili središteekspanzionističkihteritorijalnihtežnji.

Dvije suprotstavljene bune koje su potaknule u Srba poriv za nezavisnošću izražavale su dvijetendencije koje su se već poodavnomogle zapaziti u balkanskim provincijamaOsmanlijskog carstva.Postojalo je narodno nezadovoljstvo čitavim poretkom, i postojala je želja lokalnih predstavnika togaporetka da odbrane svoje privilegije od miješanja (nadasve reformi) iz Istanbula. Moć lokalnihmuslimanskihuglednikabilajedubljeukorijenjenauBosni.Tojeznačilodajenjihovotporsredišnjimvlastima,otporčijesmoznakovevidjelivećokosredine18.stoljeća, imaočvrstubazu idaće trebatinekolikonaraštajadaseskrši.UBosnisubileizrasleposebnepolitičkeidruštveneinstitucijekojesusveskupačinileneobičnodjelotvoranporedaklokalnemoći.

Najvažnijajeodtihinstitucijabilakapetanija.Ponajprije,potkraj16.stoljeća,kapetanjebiovojniadministratorupograničnompodručju.Njegova jezadaćabiladadiževojsku,pregledavaputnikekojiprelazeprekogranice,dačuvacesteodrazbojnikaiobavljakojekakvedrugepolicijskeiadministrativneposlove. Teritorij kojim je upravljao, kapetanija, mogao je biti manji ili veći od kadiluka (osnovneupravnejedinicekojojjenačelubiokadijailisudac),alijebiomanjiodsandžaka.304U17.stoljećutajje poredakproširen i naunutrašnjost zemlje.Proširene su i ovlasti kapetana, a nekeugledneporodicepočelesutretiratikapetanskuslužbukaonasljednu.UvrijemeKarlovačkogmira(1699)uBosnijebilo12kapetanija,apotkraj18.stoljećabiloihje39pajetimporetkombioobuhvaćenvećidiobosanskogteritorija.Narazmeđi17.i18.stoljeća,kadsupočeliiporezubirati,kapetanisubilinavrhuncusvojemoći.305KapetanijesupostojalesamouBosni,pasutustvorileidruštveno-političkustrukturukojomseBosnarazlikovalaodsvihostalihbalkanskihzemalja.Tajeinstitucija,kadjedobrofunkcionirala,bilavelik napredak naspram prvobitnog osmanlijskog poretka. Ljudi više nisu bili izručeni na milost inemilost pohlepnim sandžak-begovimadovedenim izvana, koji su se za ononekolikogodinakoliko suboraviliuBosninastojaliobogatiti,negosuimalilokalneupravljačekojimasuvlastitiinteresiležaliudugoročnomblagostanjunasvompodručju. Istodobnosumogli iozbiljnoograničitivlastnamjesnikauBosnikogajepostavljaosultan.

Teoretski,namjesnikjedobioodsultanavrhovnuvlastnadsveukupnomBosnom.Kaovladarejaletaimao je, kao što smovidjeli, titulubeglerbega ili vezira i najvišiod tri rangapaše zvani “pašaod trituga”, prema tradicionalnomvojnomstijeguukrašenoms tri konjska repakoji bi senosioprednjimubici.306 Pod njim su bili sandžak-begovi (potkraj 17. stoljeća Bosna je bila podijeljena na četiri

sandžaka: Bosnu, Hercegovinu, Zvornik i Klis), koje je također postavljao sam sultan. Na okružnomnivou,uzkapetanije,postojalasuičetirisamostalnaagaluka,apojedinimpodručjimamoglisuupravljatiimuselimi, upravljači što ih je postavljao samvezir.307Međutim, od početka 18. stoljeća sve je višeslabilavezirovamoć.Energičanvezirkaošto jebioAli-pašaHećimovićmogao jemobiliziratiBosnukad je mobilizacija bila u interesu samih Bosanaca, ali je teško mogao vladati zemljom kad bi sestanovništvookrenuloprotivnjega.Tosemoglopostićisamogrubomsilom,anjojseipaknijeredovitopribjegavalo.PotkrajstoljećavećinaseposmatračaslagalaumišljenjudasevezirovamoćprotežesamonapodručjeokogradaTravnikagdjejebilanjegovarezidencijaidvor.308

Bosanski veziri bili su se povukli iz Sarajeva nakon rata u devedesetim godinama 17. stoljeća igotovodavišenisumogliniprimirisatiutajgrad.RazvojSarajevai,uneštomanjojmjeri,Mostarakaogradova koji su ljubomorno čuvali svoju političku samostalnost bijaše još jedan faktor koji jeograničavao centralnu vlast. U šezdesetim godinama 15. stoljeća Mehmed II dodijelio je Sarajevuposebnu povlasticu ilimuafname (što je obuhvatalo i oslobođenje od nekih nameta) kao nagradu zapomoć koju su Sarajlije pružile Osmanlijama na početku osvajanja Bosne. To je postala osnova svepretencioznijih zahtjeva Sarajlija za specijalni status grada - posebno su te zahtjeve isticali poglavarimoćnihesnafa što su steklipravo (koje jedrugdje imaladržava)da imenujugradonačelnika.309 Nakonukinućasistemadevširmeu17.stoljeću,prirodajanjičarskogkorpusadegeneriralajeucijelomcarstvu.UBosniu18.stoljećujanjičarisupostalineštonaliknaceh iliudruženje,kojaseistotoliko(akoneiviše)bavilasvojimdruštvenimprivilegijimakoliko ivojnimobavezama.Jedanfrancuskiposmatrač iz1807.godineuočiojeda“većinamuslimanskihgrađananosititulu‘janjičara”;reklisumudaod78000janjičara u Bosni svega njih 16 000 prima plaću i obavlja stvarne vojne dužnosti, a da su svi ostaliobrtnicikojisamouživajupravonatutitulu.310BudućidajeuSarajevubilonajmanje20000janjičara,odkojihsunekibilivojneosobe,nijedanvezirnijemogaoolakoprijećiprekonjihovihprivilegija.USarajevujemuselimzastupaovezira,alijeimaovrloograničenuvlast.

Sarajevo je bilo na čelu otpora centralnimvlastima. Jedan bosanski ljetopisac zapisao je, kad je1771.godinenametnutnovporez,dasudrugamjestačekaladavidehoćeliSarajlijepriznatitajporezprijenegoštosesamiodlučehoćeligaplaćati.311AliiMostarjeigraovažnuulogu.Premdanijeimaonikakve povelje o nekim posebnim privilegijima, nastojao je izboriti sličan status kao i Sarajevo.Odupirao se svim pokušajima da se nad njim uvede nadzor, i često se suprotstavljao vezirovimjedinicama. Godine 1768. i 1796. organizirani su pohodi naMostar, a 1814. godine bila je potrebnavojskaod30000 ljudidauspostaviugraduvezirskuvlast.Postavljen jeodozgomuselimdaupravljagradom,alisugastanovniciučassvrgnuliiizabralinatomjestosvogapredstavnika.312GradskiocikojisubilinačeluotporauMostaruimalisurangajana,pajeitačastpostalabedemprotivcentralnihvlasti.KadjetadužnostprviputuvedenauBosnizaratakojisevodioizmeđu1683.i1699.godine,ajanjebiogradskidužnosnikkojijeodgovaraozaredizakon,izabranizmeđuspahija,janjičarskihzapovjednikaidrugihuglednika.Premda je ta titulapoprimilaneštošireznačenjedrugdjenaBalkanu,gdjeseobičnoodnosila na svakojake lokalne polusamostalne muslimanske poglavare, u Bosni je zadržala svojeprvobitno značenjeupravnog službenika.UmnogimprovincijskimdijelovimaBosnekapetan je ujednoobavljaoifunkcijuajana.Aliajanisuposebnuuloguimaliuvećimgradovima,gdjesuihstvarnobirali,uvećem dijelu 18. stoljeća, predstavnici građana - i kršćani i muslimani. Sami ajani bili su, naravno,muslimani,a iuSarajevu iuMostaru janjičarskeorganizacije imalesuvelikuticajnanjihov izbor.USarajevu su i obični građanimogli postati ajani, a uMostaru su lokalni koljenovići zemljoposjednicizauzeli te položaje i na kraju ih “feudalizirali”, tako da su izbori bili puka formalnost. Upravo

zahvaljujući toj funkciji, gradski oci Mostara, uz podršku drugih članova lokalne zemljoposjedničkevlastele, uspjeli su da grad neprekidno pruža otpor centralnim vlastima od šezdesetih godina 18. dotridesetihgodina19.stoljeća.313

8.Privredniživot,kulturaidruštvouosmanlijskojBosni,1606-1815.

Povijestkapetanaiajanapomaženamdashvatimokakosuseu17. i18.stoljećuzbivaleuBosnineobično važne društvene promjene. Stari poredak vojno-feudalnog držanja zemlje pod zakupommalopomaloseistrošioiumjestotimarskeklasepojavilasenovavrstalokalnogplemstvakojejedržalouvlasništvuveleposjedeiprenosiloihunasljedstvo.Većsmonaznačilinekeoduzrokatimpromjenama:razvojklasedržavnihdužnosnikanastalihsistemomdevširmekojisuseuIstanbuluu17.stoljećuotimaliza nevojne, privatne posjede; zamjenjivanje, u vojnom smislu, spahija plaćenim pješaštvom; opća inezasitnapotrebadržavezaprihodima,štojedovodilodotogadasusevelikikompleksizemljeustupalilokalnim zemljoposjednicima koji su zauzvrat ubirali i predavali državi porez u gotovini. UBosni jenavala spahija, janjičara i državnih službenika izbjeglih iz Ugarske, Slavonije, Hrvatske i Dalmacijeizmeđu1683.i1697.godinepovećalapritisaknadržavudapretvoritimareuprivatneposjede(poznatepodopćimnazivomčiftluk);mnogisuodtihljuditražiliuzemljoposjedništvusigurnost,aodčiftlukasuse,osimtoga,mogliiscijeditivećiprihodijersuseljacinanjimaimalimanjazakonskaprava.

NekiodposjedakojisunatajnačinnastalibilisuuBosnipoznatipodnazivomagaluk,anjihovivlasnici age. Seljaci su na njima sačuvali neka prava korištenja zemlje, ali je znatno povećan teretdesetina i zakonski obaveznog kuluka. Oni posjedi koji su bili u neograničenu vlasništvu pojedinacabijahupoznatipodnazivombegluci,anjihovivlasnicipodnazivombegovi.314Mnogisuodtihbeglukabiliveleposjedikojimasuupravljaliupraviteljiimanja,kojisuzahtijevalinajvišeštosumogliodseljakana njima. Oni sumogli sklopiti sa seljacima i posebne sporazume koji nisu bili propisani zakonima.Općenitosunaziviaga(štoseprvobitnoodnosilonajanjičarskezapovjednike)ibegnaprostopoprimiliznačenječlanovaniže ivišezemljoposjedničkevlastele.Kakosu radniuvjetinaveleposjedimabivalisve teži, muslimanski su se seljaci, kojima je zakon oduvijek omogućavao da sami posjeduju neštozemlje, sve više priklanjali takvom načinu obrađivanja. Tako je tekao dugotrajan proces društvene ivjerskepolarizacije:od15.stoljeća,kadsufeudalnizemljoposjednicimoglibitiikršćaniimuslimani,aposjedesuimobrađivaliseljaciobjevjere,do19.stoljeća,kadsusviveleposjednicibilimuslimani,avelikavećinaseljakabezemljašabilikršćani.315Iakosusetiseljaciidaljezvali“kmetovi”,onikojisuradili na beglucima, strogo uzevši, nisu više imali pravni status kmetova. Bili su obični seljaci unepovoljnupoložaju,usistemuukojemnisuimalipraveprilikedazahtijevajuneštobolje.

Životnisuimseuvjetisvevišepogoršavali.Svevećibrojseljakaodlaziojesazemljeupotrazizaposlomuvećamjesta.316U16.stoljećubilojesasvimuobičajenodaseljacipodosmanlijskomvlašću,poštoplateporez,zadržezasebevišakurodaiiznesuganatržište.317Načiftlucimakojisuzahtijevaliodseljakavišenegodrugi,takvoještopostalonemoguće,pasuseljaciživjelinarubuegzistencije.KadjefrancuskiautorFourcadeputovaouSolundaondjepreuzmekonzulskomjesto1812.godine,prespavaojejednu noć u kmetskoj kući uKožarcu.Kuća je bila šest i polmetara dugačka i četirimetra široka, usredinijebiloognjište,bezdimnjakaibezprozora(samootvoriuzidovimairupanakrovu);podjebiozemljan a jedini namještaj bijahu škrinje; spavali su nogama okrenuti vatri, umotani u kožuhe, naležajevimaodsijena,agamadihježiveizjedala.318

Na temelju takvih iskaza stiče sevrlo sumorna slika životana seluuBosni.Pa ipak, jedno jeodzačudnihotkrićasuvremenihpovjesničaraBalkanadajeu18.stoljećuznatnoporastaobrojstanovnika-naročito uBosni.U 17. je stoljeću došlo do općeg pada broja stanovnika iz razloga koji nisu sasvim

jasni: jedan je odmogućih uzroka tifus.319 U toku cijelog 17. stoljeća priliv muslimanskih izbjeglicamožda je tek nadoknadio odliv katolika: katolički izvori procjenjuju da je više od 50 000 katolikaizbjeglouratuštosevodio između1683. i1699.godine,avjerovatnose iegzoduszaratasMlecimaizmeđu 1645. i 1699. godine brojio na desetke hiljada.320 Ipak je muslimansko stanovništvo snosilonajveći dio tereta ratnih napora - ne samo u odbrani Bosne nego i u gotovo neprekidnom ratovanjuOsmanlijaudrugimkrajevimacarstva.Važnostbosanskihjedinicavidiseipopopisu1553bosanskihspahijakojisuslužiliuratuprotivRusije1711.godine:svakijeodtihspahijaimaousvojojpratnjiponekolikovojnika.321Mnogehiljadebosanskihmuslimanaizginulesunatimdalekimbojištima.Odnjih5200poslanihuPerzijudaseboreuratuod1723.do1727.godine,naprimjer,vratilo ihsekućisvega500.322Međuostalimuzrocimasmrtibilajeikuga,kojaje,kaoštosmovidjeli,napočetku18.stoljećaidalje harala Bosnom. Razumljivo je što je nakon priliva u devedesetim godinama 17. stoljeća brojmuslimanskogstanovništvaspororastao.

Broj kršćanskog stanovništva rastao je znatno brže. Niz poreznih knjiga u osmanlijskim arhivimapokazujeda jeu18. stoljećubrojkršćanaporastaoza200posto.Ovajpodatak treba ipakprihvatiti srezervom,jerpolazištezanjegovoizračunavanje,poreskiregistarza1700.godinu,činisenevjerovatnonizak,ali jeopća tendencija jasna.Akobrojodraslihmuškaracapomnožimos tri,ukupanbrojkršćanaprematimporeznimknjigamaiznosi1718.godine118.000,1740.godine190.000,1788.godine295.000a 1815. godine 312.000. (Ti se brojevi ipak nemogu baš upoređivati jer obuhvaćena administrativnapodručjanisubilauvijekista.)323PremapodacimadobivenimnajednojdrugojosnovizacijeluBosnuiHercegovinu,broj sekršćanapovećaood143.000u1732.godinina400.000u1817.godini.324 KakonemamozabilježenihpodatakaonekomvećemdoseljavanjukršćanskihseljakauBosnu,povremenosusezasigurno doseljavali ljudi iz Srbije i Makedonije.325 Uprkos čestim nemirima u Hercegovini u 18.stoljeću,ubosanskomjeejaletuopćenitobilaboljaupravanegoususjednimpodručjimauSrbiji,inijebilo toliko razbojničkih prepada. Možda je zbog toga Bosna u toku cijelog tog stoljeća neprestanoprivlačilaodređendotokdoseljenikaizsrpskihkrajeva.Ipak,glavniuzrokporastustanovništvazasigurnojebioprirodniprirast.Topretpostavljadajeprivredadobrofunkcionisalaidakršćani,iakosunaseluživjeliusiromaštvu,nisuipakpatiliodkrajnjeoskudice.

Sdrugestrane,manjinakršćanskogstanovništvauživalajeupravomblagostanjuuvećimbosanskimgradovima, u kojima se razvila kršćanska (i jevrejska) trgovačka klasa. Katolici, sa svojim starimdubrovačkimvezama,dominiralisuubosanskojtrgovinisvedokraja17.stoljeća;nakontogasuvažnijuuloguigraliSrbi,Vlasi,GrciiArmenci.Ipojedinisuobrtnicibilipravoslavnevjere,posebnozlatari.326

Muslimani su se u gradovima držali uglavnomkućne radinosti, ali su se od sredine 18. stoljeća i onipočelibaviti trgovinom.327BogatoSarajevou 17. stoljećubijaše jednoodbalkanskih čuda, kudikamonajvažniji grad u unutrašnjosti zapadno od Soluna. Jedan je posjetitelj zabilježio 1628. godine dapojedini trgovci imajuzaliherobeuvrijednostiod200do300hiljadadukata.328SjajanopisSarajevasačuvan je u dnevniku neumornog osmanlijskog putnika Evlije Čelebi koji je posjetio taj grad 1660.godineipribilježiodaSarajevoima17000kuća(štoznačivišeod80000stanovnika),104džamijeičaršijusa1080dućana,ukojimaseprodajerobaizIndije,Arabije,Perzije,PoljskeiČeške.Paisamisustanovniciostavilinanjegasnažandojam:“Budućida jeovdjeugodnopodneblje, ljudisupretežnorumene puti. Na sve četiri strane svijeta ima gorskih pašnjaka i obilje tekuće vode. Zbog toga sustanovnici krepki i zdravi. Ima čak više od hiljadu staraca... koji su doživjeli sedamdesetu.”329 Jedan

francuskiputnikkojijebiouSarajevusvegadvijegodineprijenjegabijašepodjednakooduševljen:“Imavrlo lijepih ulica, krasnih i dobro sagrađenih kamenih i drvenih mostova, i 169 lijepih česama”,zabilježiojeizmeđuostaloga.“Gradjepunvrtova:većinakućaimasvojeprivatnevrtove,punevoćaka,posebnojabuka.”Biojeugodnoiznenađenitržnicom“sabezbrojljudiisvakojakomrobom”,ivelikimsedmičnimkonjskimsajmom-bosanskimspecijalitetom.330

Sarajevu je trebalo dugovremenada se oporavi od poharanosti iz 1697. godine.Bila su još dvavelikapožara,1724.i1788.godine.331Držisedaje1807.brojstanovnikabio60000,manjiodbrojakoji je naveo Čelebi 1660. godine, ali još uvijek impresivan ako se usporedi s brojem stanovnikaBeograda1838.godine(12963)iliZagreba1851.godine(14000).332

TrgovinajeubalkanskimzemljamaprocvalanakonPožarevačkogmira,kojimjeotvorenprometsAustrijskim carstvom i kojim suOsmanlije zapravo stekle prednost.333 Uskoro su trgovci iz Sarajevasudjelovali na velikim sajmovima u Leipzigu i Beču. Glavni bosanski izvozni artikli bili supoljoprivredniproizvodi(koža,krznoivoće,posebnosuhešljive),anajvišeseuvoziotekstil.334BogatirudniciuBosnibilisuzatvoreni(samosejošuVarešuvadilaželjeznaruda).Bilojevrlomaloindustrijeosimonogaštosuizrađivaliobrtnicipogradovima:obrađivalikovine,kožui takodalje.335Oštroumanposmatrač u 18. stoljeću koji je prešao na islam, Mouradgea d’Ohsson, ovako je prokomentarisaoneuspjelipokušajdaserazvijuvelikaindustrijskapoduzeća:“Nikoseneusuđujeiznijetinavidjelosvojebogatstvodanebiprivukaopažnjuvlasti.”336

Često se isticala korupcija koja je bila usađena u potonji osmanlijski poredak: “Politika svakogosmanlijskogministraimazaprviciljsamogsebe”,zapisaojeengleskidiplomatSirJamesPorter1768.godine.337Ali je isto takonapomenuodanije riječ o općemmoralnompropadanju, negoopogreški upolitičko-upravnom sistemu. Čak i u tom razdoblju stagnacije, na one koji su iz prve ruke govorili oživotuuosmanlijskojEvropi-zarazlikuodonihkojisumoraliziralisvelikeudaljenosti-ostavljalesusnažandojamnekeodnjenihmoralnih idruštvenihkonvencija.Porter je takopreniokomentare jednogosmanlijskogefendije,“kojijebiorodomizBosneikojijedugoživiousvomzavičaju”,kakooniondje“jedvadaznajuučistomosmanlijskom(tj.muslimanskom)seluštajetopodvala,obmanaililopovluk”.Uprilogtoj tvrdnji,PorternapominjekakouIstanbulunemakrađe:“Tumožeteživjetibezbrigedaćevamkoštaukrasti,pagotovosvevrijemedržitesvojavrataotvorena.”338Nekobimoždapomisliodaseljuditakobesprijekornoponašajuzatoštoživeustrahuodnemilosrdnogprovođenjaislamskogzakonaudjelo, ali ima obilje dokaza da je doduše pobožnost općenito ostala na visokom nivou međumuslimanskimstanovništvom,alidasesvetizakonnije rigoroznopoštovao.JednahistorijskastudijaostavupremaalkoholuuBosniutvrdilajedau18.i19.stoljećunazorinisuvišebilitakostrogi,daljudinisuvišeprijavljivalivlastimasvojesusjededapiju,kaoštosučiniliu16.stoljeću.339

Porterov informator okrivio je pravoslavnu zajednicu za opadanje morala. Nema pravih dokaza(osimovakvihanegdotalnihnapomena)zamišljenjedajepravoslavnostanovništvobiloiskvarenijeodbilo koje druge vjerske zajednice. Ali ima više izvještaja o korupciji među višim sveštenstvom uPravoslavnoj crkvi, koja se, pod nadzorom grčkih porodica “fanariota” u Istanbulu, služilakorupcionaškimmetodamauradu.Poštosuseplaćanjemdomoglinajvišihcrkvenihfunkcija,fanariotisuzatimprodavalinižepoložajenebilinadoknadilisvojetroškove.BosanskipravoslavnimitropolituselioseusvojuslužbenurezidencijuuSarajevu1699.godine.Dokraja18.stoljećaimaojepodsobomčetiriepiskopa, uSarajevu,Mostaru,Zvorniku iNovomPazaru (koji je danasuSrbiji).340Ali nemamnogo

sačuvanihzapisaopastoralnojiliduhovnojaktivnostitihepiskopauBosniutomrazdoblju.Pravoslavna“staracrkva” iz16. stoljećavišeputasepopravljala iobnavljala,a1726.godineotvorena jeugradupravoslavna osnovna škola.341 Obično pravoslavno svećenstvo nije općenito bilo posebno aktivno.Svećenici su bili prilično neobrazovani i uglavnom su oskudne zalihe Biblija i liturgijskih knjigadobavljali iz štamparija u Rusiji i Rumuniji.342 U 18. stoljeću, u razdoblju kad je naglo rastao brojpravoslavnihvjernikauBosni,nekisupravoslavnimanastiriuništeniratomilipožarom,anekisu,činise,jednostavnonapušteni.PotkrajtogastoljećabilojedvanaestmanastirauHercegovini,asamodvausamojBosni,uDerventiiBanjojLuci.343[PremdaknjiževnaprodukcijapravoslavnogsvećenstvauBosniutovrijemenijebilavelika,nesmijesezanemaritivažandoprinosPravoslavnecrkvelikovnojbaštiniBosne.VidiposebnodvijeknjigeZdravkaKajmakovića,ZidnoslikarstvoiGeorgijeMitrofanović.]

Katoličkacrkva,kojusuuBosnijošpredstavljaliisključivofranjevci,nijeimalamnogoprilika,akoih jeuopće imala,daprodaje funkcije.Fratri suodavno imaliobičajprositimilostinju ili desetinuodsvogastada,alitajsuobičajopravdavalivišesvećeniciuinspekcijitimeštofranjevcinisuimalidrugogprihoda.344 Prilično zajedljiv izvještaj iz Olova 1695. godine pokazuje da se i taj običaj mogaozloupotrebljavati.GvardijantamošnjegsamostanapisaojeuRimdaćemoratizatvoritisamostanakonedobijenovčanupodršku:sedamgodinasamostannijeprimiomilostinjeodžupljanajerjeosobakojajeskupljalamilostinju,otacStanić,pronevjerilasavprikupljeninovac.345IzmnogihdrugihizvještajamožeserazabratiistinskosiromaštvoKatoličkecrkveuBosni.BiskupMaravićzabilježioje1655.godineda“maložupaimacrkveukojimasemožeslužitimisaidavativjernicimasvetisakramenti;misaseobičnoslužinagrobljuiliukatoličkimprivatnimkućama”.346Dabidalisakramente,franjevcisuobičnojahalina konju do zabačenih sela pa bi ondje i prenoćili.U svojoj svjetovnoj odjeći nisu se razlikovali odseljakakojisuimgovorili:“ujače”,običajkojiseočuvaododanadanašnjeg.Jedanneutralniposmatrač,francuski konzularni službenik Chaumette-des-Fosses, bio je 1808. godine zgranut nad neukošću ipraznovjerjemfranjevacainjihovimuplitanjemuživotvjernika.347

Ipak, zahvaljujući gdjekad slabašnoj vezi sa širim intelektualnim svijetom Katoličke crkve, ti subosanskifratriostavilizasobomnekolikoštampanihdjela.Uglavnomsupisaliobičnenabožnetraktate,alipostojeidva-trioriginalnijaspisa,međunjimaipolemičkapjesanspočetka17.stoljeća,ukojojseautoržestokosuprotstavlja svjetovnostiunarodnimpjesmama.348Najvažniji jepisacmeđunjimaFilipLastrić (1700-1783), koji je postao poglavar bosanskih franjevaca i branio prava svoje provincije,“BosneSrebrene”,odprijedlogaiznesenoguRimudasedegradiranjenstatus.Raspravakojujenapisaozatusvrhu,Epitomevetustatumbosnensisprovinciae(1765),bijašejednaodprvihštampanihknjigaoBosnikoju jenapisao jedanBosanac.349 [Ovaj kratki osvrt na bosanske katoličke pisce u osmanlijskodobaneodgovaravrijednostiibrojuknjiževnihdjelakojasufranjevciuBosniobjaviliuvišestoljeća.Opširniji podaci mogu se naći kod Jelenić, Kultura i bosanski franjevci, i Kovačić, BiobibliografijafranjevacaBosneSrebrene.OživotuiraduLastrićevuvidiZirdum,FilipLastrićOćevac.]

FranjevcisenisumoralibranitisamoodprijetnjikojesudolazileizRima.ZasvetovrijemeuBosnisu se i dalje nadmetale za prevlastKatolička i Pravoslavna crkva. Fratri su se u pismimapapi 1661.potužilidapravoslavnipatrijarhnastojisvimsilamaprisilitikatolikedaprihvatepravoslavniobred,idajeodvelikogvezirauBosniishodiodekretzapotiskivanjekatoličanstva.Dabiseoduprlitimpritiscima,bosanski su katolicimorali trošiti “velike svote novca na parničenje”.350 Franjevci su uspjeli zadržatiprvobitnu ahdnamu ili povelju o povlasticama koju im je izdao Mehmed II i koju su potvrđivali

(zahvaljujući diplomatskim intervencijama austrijskog, francuskog, dubrovačkog, pa čak i engleskogpoklisarauIstanbulu)svisultaniredomutomrazdoblju.Nekidrugidekretiiz17.i18.stoljećajamčilisufranjevcimadasuoslobođeniraznihnameta,kaoizaštituodpretenzijaPravoslavnecrkve.

Na početku 19. stoljeća neki su posmatrači zabilježili da je osmanlijska politika u Bosni bilasklonija katolicima nego pravoslavcima.351 Vjerovatno je to bio odraz sve većeg poistovjećivanjapravoslavljaspokretomotporaosmanlijskojvladaviniuSrbiji,akatolicimauBosnimoglosevjerovatida se neće urotiti s novom susjednomvelesilom,Napoleonovim carstvom, koje su katolički svećenicismatrali dozlaboga ateističkim.352Mnogi su posjetitelji komentarisali suparništvo između katoličkog ipravoslavnogsvećenstvauBosni:Chaumette-des-Fosses,kojijeproboraviosedammjeseciutojzemlji,zapazio je da neprijateljstvo između te dvije vjerske zajednice “podržavaju svećenici obiju crkavaiznosećigrozomorneoptužbe jedninaračundrugih”.353Bezpoticanja tihdvijustranausporu, teško jevjerovati da bi katolički i pravoslavni seljaci imalimnogo razloga za netrpeljivost.Govorili su istimjezikom,jednakoseodijevali,odlazilikatkaduistecrkveiživjeliupotpunojednakimprilikama.

KadčovjekčitastandardnadjelaoBalkanupodosmanlijskomvlašču,mogaobilakostećidojamdajeutimstoljećimaondjevladalakulturnapustoš,daseintelektualniiduhovniživotsveosamonasasvimrudimentarneizakržljaleforme.Takvajeslikadočaranaumnogimdjelimajugoslavenskihpovjesničara,a romanopisac IvoAndrićdonio ju jeugotovokarikaturalnoj formiusvojoj izrazitoantimuslimanskojdisertaciji o kulturi u osmanlijskojBosni. “Učinakosmanlijske vladavine bio je apsolutno negativan”,tvrdiojeon.“Turcinisuuspjelidonijetinikakavkulturnisadržajniosjećanjenekakveuzvišenemisiječakni onim Južnim Slavenima koji su primili islam.”354 Ovakve tvrdnje izražavaju slijepe predrasudesvojeglavu sljepoću pred veličanstvenim spomenicima osmanlijske arhitekture u Bosni, i neštorazumljivijusljepoćupredširokimrasponomknjiževnihdjelakojasunapisalibosanskimuslimanipodosmanlijskomvlašću,odkojihsumnogabilainepoznatauvrijemekadjeAndrićpisaosvojudisertaciju(1924). Još je vrlo teško donijeti pravu ocjenu o tim bosanskim spisima, koje poznaje samo šačicanaučnika-specijalista u cijelom svijetu. Malo ih je dosad prevedeno, a mnogi spisi postoje samo uizvornom rukopisu - pod pretpostavkom da uopće još postoje nakonmasovnog i namjernog razaranjakulturnebaštinebosanskihmuslimana1992.i1993.godine.PrijenegoštojepočelouništavanjeSarajevagranatama 1992. godine, u Gazi Husrev-begovoj biblioteci bilo je 7.500 rukopisa, u Orijentalnominstitutu 5.000, u Historijskom arhivu 1.762 a u Nacionalnoj biblioteci 478.355 Već se iz samih ovihbrojeva da zaključiti da Bosna pod osmanlijskom vlašću nije bila kulturna pustoš, a mnoga djelabosanskihpisaca,naturskom,arapskomiperzijskomjeziku,čuvajuseupojedinimzbirkamauIstanbulu,Beču,Kairuidrugimmjestima.

Posebnu jepažnjuprivukaoodređeninačinpisanja, takozvanaalhamijadoknjiževnost.Tosudjelanapisananabosanskomjeziku,aliarapskimpismom.(Tosuimesuvremeninaučniciposudiliodsličnihnearapskih zapisa napisanih arapskim pismom u muslimanskoj Španiji.) Za sve vrijeme osmanlijskevladavine, begovi u Bosni i dalje su pisali bosanskom varijantom ćirilice, bosančicom, a tri stoljećaslužilisusenjomeifranjevci,uštampanimdjelimaiurukopisima.Pravoslavnisvećenicičitalisuu16.i18.stoljećutakođerdjelaštampananaćirilici.Alibilojeprirodnodamuslimanipočnupisatiarapskimpismom,jerjetimpismompisanasvaarapska,turskaiperzijskaknjiževnost,aarapskosepismoučiloiusvimmektebima.356 Alhamijado književnost sastoji se pretežno od svakojake poezije pisane arapskimklasičnimmetrima:vjerskepoezije,pjesamanamoralneidruštveneteme,painekiherotskihljubavnihstihova.Međupjesnicimabilojepoglavaraderviškihredova,vojnikaižena.357Jedanalhamijadopisac,

MuhamedHevajiUskufi(umro1651),sastaviojeihrvatskiilisrpsko-turskirječnikustihovimajedanodnajstarijih rječnikaodsvih južnoslavenskih jezika.Uzkreiranje tihpisanihdjela,muslimani su igrali ivažnuuloguustvaranjuiprenošenjubogatebaštinenarodnepoezijeuBosni:baladaitužaljki(kaoštojevećspomenutačuvenaHasanaginica),epskihpjesama iposebnogžanra ljubavnihpjesama,podjednakoomiljenihimeđumuslimanimaimeđukršćanima,poznatihsevdalinki.358

Kako je bosanski jezik bio treći jezik Osmanlijskog carstva, nije nikakvo čudo što je i dioosmanlijske književnosti napisan na tom jeziku. Jedan bosanski pisac iz 18. stoljeća, ljetopisacMulaMustafaŠefkiBašeskija(kojijesvomljetopisupridodaoizbirkupjesamanabosanskomjeziku),tvrdioje da je taj jezik mnogo bogatiji od arapskoga zato što ima 45 različitih riječi za glagol “ići”.359

Suvremeni bosanski povjesničari pridajuveliko značenje činjenici da supisci u to dobanazivali svojjezikbosanskim.AlitimesemislilosamonatodasetajjezikgovoriuBosni,anijesetimehtjelorećidase on razlikuje od tog istog jezika kako se govori negdje drugdje. Dakako da su se primjećivaleregionalne razlike u hrvatskom ili srpskom jeziku. Tako je jedan franjevac na početku 18. stoljećazabilježiodasebosanskijezikrazlikujeodhrvatskog,dalmatinskogidubrovačkog.360Aodsvihvarijantihrvatskog ili srpskog jezika, bosanska se varijanta dugo smatrala najprihvatljivijom. Godine 1601.zapisaojeMavroOrbini:“Odsvihnarodakojigovoreslavenski,Bosanciimajunajglađiinajelegantnijijezik;idičesečinjenicomdajedinionidan-danaspazenačistotuslavenskogajezika.”361Velikisrpskipisac,sakupljačnarodnihpjesamaireformatorjezikaiz19.stoljećaVukKaradžićtakođerjedržaodajedijalektsrednjeHercegovinenajboljainajčistijaformanarodnogjezika.362

Većina je književnihdjela bosanskihmuslimana ipaknapisanana turskom, arapskom i perzijskomjeziku.Zatopostojerazumljivirazlozi:jednisupisaliuformamaukojimajejeziknerazdvojnovezansažanrom,kaoštoje,naprimjer,istančanodvorskopjesništvoperzijsketradicije;drugisupisaliotakvimtemamakaoštojefilozofijazakojujeuarapskomjezikupostojalakompletnastručnaterminologija,štojenedostajalobosanskomejeziku;idakakodasumnogipisalizačitateljeizvanslavenskihzemalja.Štosetičeproze,najvišeimadjelaizteologije,filozofije,historijeiprava,alijetematskirasponbioočitovrloširok,paovdjemožemospomenutisamonekolikoimena.NajvažnijisupiscibiliAhmedSudial-Bosnavi(umro 1598), koji je komentarima popratio klasične perzijske pjesnike; Hasan efendi Pruščak (umro1616)kojijenapisaoznamenitodjeloZrcalozaprinčeve-pomodnuraspravuovlasti imnogadjelaologici, retorici i pravu, kao i popis bosanskih učenih autora; Abdi al-Bosnavi (umro 1644), koji jenapisao ekstatično-mistične rasprave u sufističkoj tradiciji; Ibrahim Alajbegović zvani Pečevi (umro1651), koji je napisao na turskom jeziku historiju razdoblja između 1520. i 1640. godine služeći sezapadnoevropskimštampanimizvorima;Ahmedal-MostariRušdi (umro1699), jedanodmnogobrojnihmostarskih pjesnika koji je pisao pjesme na turskome prema perzijskim uzorima; Mustafa al-MostariEjubovićpoznatpod imenomŠejhJujo(umro1707),koji jenapisaogotovotrideset raspravao logici,gramaticiiislamskomzakonu;Mustafaal-Aqihisari(umro1755),kojijenapisaonekolikodjelaomoraluireligijiipohvalnuraspravuokali,teMustafaŠefkiBašeskija(umro1809),čijismoLjetopis,nizzapisaodogađajimauSarajevuudrugojpolovini18.stoljeća,napisannapriličnoprozaičnomturskomjeziku,većspomenuli.

NekisuodovihpisacaostvarilinastavničkuiličinovničkukarijeruizvanBosne,alijebilomnogoučenihljudizaposlenihudržavnojupravisameBosne.ŠejhJujo,naprimjer,biojemuftijamostarski,ajedanodnamjesnikauBosniDerviš-pašaal-Bosnavi(umro1603)biojedarovitpjesnikkojijeprevodioperzijskupoezijunaturski.363Bosnajeneospornoimala,kaoisvakadrugazemlja,popriličanbrojneukih

i neotesanih vlastodržaca, ali je bjelodano jasno da je apsurdna ideja da jeBosna pod osmanlijskomvlašćubilatekkulturnapustoš,adainegovorimoodekorativnimumjetnostimakaoštosukaligrafijaislikanjeminijaturakojimasusebosanskimuslimani takođeruvelikobavilizasvevrijemeosmanlijskevladavine.364

Nekolikospomenutihpisacabijahučlanovisufističkihderviškihredovakojisuigralivažnuuloguuživotu bosanskih muslimana. I opet je teško pisati o takvoj temi, ne samo zato što je građa ostalaneobjavljena(naprimjer,222rukopisaizjednogodderviškihsjedištauSarajevu,Sinanovojtekiji),negoizatoštosutiredovioduvijekdjelovalikaonekavrsta“neslužbenogislama”,izvanslužbenihstrukturamedresaidžamija-takodasenjihovaulogaoduvijekumanjivalaustandardnimhistorijamaislama.Tisuredovizapravoudruženjailidruštvavjernikapredvođenihduhovnimučiteljimaili“šejhovima”,asastajuseredovitoutekijama(sjedištima)radidruženjaiceremonijakojemogusadržavatiobrednepokrete(odkojihjenajboljepoznato“vrtoglavookretanje”dervišamevlevija)iodređenavrstaspontaneekstatičnereligiozne poezije poznate pod nazivom ilahije. Derviški su redovi u različitim razdobljima bilikvijetističkiiapolitični,ilipolitičkiaktivniimilitantni,kakavje,recimo,biočuvenimuridističkipokretkojiseodupiraoruskomprodiranjuumuslimanskisjeverniKavkaz.Anjihovateologija,kojajeobičnobila sklona mistici, bijaše katkad toliko slobodoumna u svojim spekulacijama, prihvatajući ideje izfilozofije, ljubavne poezije, pa čak i iz kršćanske teologije, da su je pravovjerni muslimani smatraliheretičnom.Toseposebnoodnosilonabektašijskiredkojijedjelovaomeđujanjičarima.365

DerviškisuseredoviranopojaviliuBosni ivjerovatnoondje igralibitnuulogukao idrugdjenaBalkanu, u dva isprepletena procesa islamizacije i razvitka muslimanskih gradova.366 Prva derviškatekijauSarajevu,Isak-begova,kojajepripadalaredumevlevija,podignutajenegdjeprije1463.godine.Druga, Skender-pašina tekija, koja je pripadala redu nakšibendija, osnovana je 1500. godine, a u 17.stoljeću sagrađene su još dvije važne tekije (Sinan-pašina i Bistrigina).367 Podignuto je i višemanjihtekija koje se nisu očuvale: Evlija Čelebija nabrojio ih je u svemu 47 sredinom 17. stoljeća uSarajevu.368Tekijesusepodizaleiudalekimdijelovimazemlje:jednaodposljednjihkojesuseočuvaleikojaje jošdjelovalausedamdesetimgodinama20.stoljećanalazilaseuzabačenomplaninskomseluvišeFojnice -u rodnommjestu čuvenogderviškogpoglavara iz18. stoljeća,ŠejhaHuseina.369 Tekijenisu bile samo lokalna središta druženja i pobožnosti nego i punktovi goleme međunarodne mreže.ČlanovinajvećegredanakšibendijaputovalisučakucentralnuAzijudaposjeteznamenitešejhe.Jediniredkoji,začudo,nijenikadpostaoposebnoomiljenuBosni370bijašejanjičarskiredbektašija.Imaojedodušenekolikosvojihtekija,alisutetekijenajvišepotpomagaliposjetiteljiizAlbanijeiTurske.ČinisedajeuBosnibiloneugodnaatmosferaheterodoksiještojeokruživalaredbektašija.

Islam jeuBosnipod osmanlijskom vlašću bio pretežno ortodoksan i konzervativan. Jedini uistinuheterodoksanpokretbijašepokrettakozvanihhamzevija,sljedbenikašejhaHamzeBalijeBošnjaka,kojije1573.godine smaknut zboghereze.Onjegovu senaučavanjumalo šta znapremda je zasigurno išaomnogo dalje od bektašija u preuzimanju elemenata iz kršćanske teologije. Za potonjih progona“hamzevija” uBosni nekoliko se članova togapokreta osvetilo državi ubivši velikogveziraMehmed-pašuSokolovića.Čini se da su “hamzevije”opstale kaonekavrsta opozicije u sjeni svedokraja 17.stoljeća.371

Većinaposmatračasmatralajebosanskemuslimaneortodoksnimipobožnim.EvlijaČelebijatoplojepisaoo sarajevskimmuslimanima: “Svi suoni bogobojazni ljudi, čiste, čestite i nepomućenevjere.

Lišenisuzavistiimržnje,asviredom,istariimladi,ibogatiisiromašni,redovitosemole.”372Paipak,premda su bili “bogobojazni”, Bosanci se nisu tako strogo pridržavali, kao neke druge muslimanskesredine,određenihislamskihobičaja.Oduvijeksupatiliodslabostipremarakiji,nanekimpodručjima(posebno na selu u Hercegovini) žene nisu nosile feredže, a strani su posmatrači često komentarisalibosanskeobičajeuašikovanju,pa isklapanjubrakova iz ljubavi.373 Idrugi susemuslimani,opisujućimoralnekarakteristikeBosanaca,slagalisČelebijinimmišljenjem.

Jedansirijskipisac,kojijenegdjepotkraj17.stoljećasastavioperzijsko-turskirječnik,napisaojepodnatuknicom“Bosanac”sljedeće:“Bosancisupoznatiposvojojblagostiidostojanstvenosti;njihovesu karakteristike obrazovanost, lako shvatanje, trijezno razmišljanje, odanost i pouzdanost.”374 AfrancuskiputnikQuicletuskliknuo jenakondvomjesečnogboravkauSarajevu1658.godine:“Menesusvimuslimaniuovomgraduobasuli svakojakimdobročinstvima,uslugama i znacimapažnje, sa svimasmosesprijateljili.”375

Ovakve opise treba imati na umu kad se čitaju izvještaji o “fanatizmu”muslimana uBosni u 19.stoljeću.OlakosepretpostavljadajefanatizambiopermanentnakarakteristikaislamauBosni.Sigurnojedase fanatičnodržanje razvilou19.stoljećumeđubegovima,hodžamainižimslojevimamuslimanaugradovima,aliimavaljanihrazlogazamišljenjedajetobioproduktspecifičnihpolitičkihidruštvenihprilika.Kad jeChaumette-des-Fosses, nakon sedmomjesečnog boravka uBosni 1808. godine, pisao osvojimdoživljajima,izniojepronicljivozapažanjeoporastunepovjerenjabegovapremakršćanima:“Dasenebismoogriješiliomuslimaneuovojpokrajini,valjakazatidasuoni,kakoisamaraja[uglavnomseljaci kršćani] priznaje, bili vrlo blagi sve do prije nekoliko godina.Ali od početka ovoga stoljeća,zbogpolitičkesituacije,postalisuneobičnonepovjerljivi.”PoštosuFrancuzizauzeliDalmacijuaSrbiiCrnogorcidiglisenaoružje,kaže,osjetilisudasuuobručuidaimprijetiopasnost.“Zbogtesituacijekojajeunjihizazvalastrah,postalisunesklonipremasvimaokosebe.Prepalisusekadsuvidjelikakose raja buni, a da bi je obuzdali,morali su pribjeći barbarstvu.”376U tom razdoblju samo što se nijezavršila društveno-religiozna polarizacija veleposjednika i seljaka, što je također moralo odigratiodređenuulogu.UsponSrbije kaodobronaoružane i kvaziautonomnekršćanskedržave, iz koje bijahugruboprotjeranisvimuslimanikojinisubilimasakrirani,pojačaojestrahuhodža.Asvevećiugledkojije uživala kršćanska trgovačka zajednica u Sarajevu i koju su na početku 19. stoljeća počeli štititikonzularnislužbeniciFrancuske,Austrije iPruske,povećao je tesumnje izavistobičnihmuslimanskihgrađana.Godine1822.zapisaojejedandrugifrancuskiposjetitelj,CharlesPertusier,da“muslimantjerasvojuvjerudokrajnjeformefanatizma”.377Tadajeveć,utakvojgeneralizaciji,kolikogodbilapaušalna,zasigurnobilomnogoistine.Alinijeuvijektakobilo.

9.JevrejiiRomiuBosniDosadnismomnogospominjalidvanarodakojisubiliprisutniuBosnioddavnine:Rome,kojisu

vjerovatno bili ondje prije dolaska Osmanlija, i Jevreje, koji su došli u prvom stoljeću osmanlijskevladavine.UovomćemopoglavljuiznijetikratakpreglednjihovepovijestiuBosni,odnjihovadolaskadopočetka20.stoljeća.Dakakodatadvanarodanemajumnogozajedničkog,osimčinjenicedasuijedanidrugiočuvalisvojidentitetiakosurasijaniponebrojenimzemljama.AliiujednomiudrugomslučajuiznenađujerazlikaunačinunakojisupostupalisnjimauOsmanlijskomcarstvuiusjevernojizapadnojEvropi.Onikojiseautomatskipozivajunaokrutnostinesnošljivostosmanlijskevladavine,trebadamalopobliže razmotre povijest ovih dviju manjina. Sigurno je da su u balkanskim društvima postojalepredrasude i prema Jevrejima i premaRomima, ali same lokalne predrasudene bi bile u 20. stoljećuotjeralenebrojenehiljadenjihusmrt.Tojemoglaučinitisamoideologijaštoserazvilaunaprednijimi“kršćanskijim” dijelovima Evrope. Kao i s islamom, možemo samo nagađati o vrlo ranim tragovimajudaizmanabosanskomtlu.Natemeljuarheološkihnalaza,znamodasusemnogiJevrejibilinaseliliuobližnjim dijelovima bivše Jugoslavije pod rimskom vlašću.Otkriveni su ostaci sinagoga i jevrejskihgrobovaiztrećegičetvrtogstoljećananekimmjestimauMakedoniji,Dalmaciji,CrnojGoriiuOsijeku,pedesetakkilometaraudaljenomod sjeveroistočnebosanskegranice.Najzanimljiviji jenalaz avarskoggrobljaizosmogilidevetogstoljećanedalekoodNovogSada(istočnoodOsijeka,podjednakoudaljenogod tog grada kao i Bosna). U mnogim grobovima na tom groblju pronađeni su jevrejski simboli ihebrejskinatpisi-izkojihsedazaključitidasutiAvariprihvatiličlanoveplemenakrimskihHazarakojisuseuosmomstoljećubilipreobratilinajudaizam.378

Jevreji su se održali uMakedoniji za sve vrijemebizantske vladavine, a zbogvažnosti kopnenogtrgovačkogputazaSolun,tususeokupiliinovičlanovijevrejskezajedniceizdrugihdijelovaEvropeipridružilisepotomcimasolunskihJevrejaizrimskogdoba.ZnamenitimakedonskiJevrejLeonMung,kojisepokrstioipostaonadbiskupOhrida1120.godine,vjerovatnojebiopobjegaoodprogonaizNjemačke.ZasigurnosuidrugeizbjeglicedošleuMakedonijunakonizgonaJevrejaizUgarskeu14.stoljeću.Utovrijeme postojale su jevrejske zajednice i uDubrovniku, Splitu i Beogradu.379 Ipak, najveći je prilivJevrejabiopotkraj15. stoljeća,kadsuJevrejikojibijahuprotjerani izŠpanijebilidobroprimljeniuOsmanlijskomcarstvu.MnogisuseodtihJevrejasefardanastaniliuSolunu,anekisuseodnjihpreselilinasjever,ugradSkopje,kojijeuskoro,zahvaljujućinjima,postaovažnotrgovačkosredište.

Bosnanijebilanaglavnomtrgovačkomputusjever-jug(kojijeprolaziokrozSrbiju),alijevažanput istok - zapad vodio od Dubrovnika preko Foče (južno od Sarajeva) do Novog Pazara i dalje doSkopja. Jevrejski trgovci iz Skopja i Dubrovnika zasigurno su često imali posla s bosanskimposrednicima.Ipak,činisedajerazvojSarajevakaovažnogtrgovačkoggradanajprijenaveo

Jevreje da se nastane na bosanskom tlu. Nije poznato kad su došli u Sarajevo, ali tri sudskazapisnika iz 1565. godine spominju jevrejske trgovce koji su se do tada već, po svemu sudeći, biliudomaćili u Sarajevu.380 Vjerovatno je presudan faktor bio bezistan “Bursa” koji je podigao GaziHusrev-begu tridesetimgodinama16. stoljeća - trgovina svilom s gradomBursombijaše uglavnomurukamaanadolskihJevreja.381NijepoznatonijesuliseuSarajevuprvinastaniliJevrejikojisudošliizBurse. Glavne veze sarajevska jevrejska zajednica u iduća dva stoljeća održavala je sa Skopjem iSolunom,pavaljapretpostavitida sevećina Jevrejabiladoselila iz tadvagrada.Trgovina tekstilom,koja je za sve vrijeme osmanlijske vladavine bila na prvom mjestu u bosanskom uvozu, ostala je ujevrejskimrukamasvedouništenjajevrejskezajedniceuDrugomsvjetskomratu.382

Jevreji u Sarajevu živjeli su isprva u jednojmuslimanskojmahali ili četvrti, ali godine 1577, zanagradu što supomagalidržaviuborbiprotivHabsburgovaca,dopušteno im jedaosnuju svojvlastitikvart.383 Riječ “kvart” ne odgovara sasvim pojmu “mahala”, jer mahale, kao što je objašnjeno u 5.poglavlju,bijahumanjidijelovigradaukojimanijeobičnobilovišeodčetrdesetakkuća. Istobi takobilopogrešnoovdjeupotrijebitiriječ“geto”,kojasekadikadkoristilazatujevrejskumahalu,jersusenjenistanovnicisasvimslobodnokretalipogradu,nijebiloposebnihulazanipolicijskogsatanidrugihdiskriminatorskihmjera.U jednomrukopisu iz18. stoljeća spominje sekako su semuslimani tužilinabukukojuJevrejidižuinaopasnostodpožara.Podpretpostavkomdatapritužbanijebilabezosnove,možemozaključitidasuseJevrejiuSarajevutadavećbaviliindustrijom,vjerovatnolijevanjemkovina(znasedasusetimposlombaviliupotonjimgodinama).Aakosupomagalipriizradimetalnogoružjaiopremepotrebnezavođenje rata,moždase timemožeobjasniti izahvalnostosmanlijskihvlasti. JedanjevrejskiautorizSolunau17.stoljećuzabilježiojedasusamiJevrejizatražilidasepresele.384Makojirazlogbio,bogatijiJevrejipreselilisuseukućesagrađeneblizuglavnetržnice,aostalisuseuseliliuposebnuzgradukojujeondjepodigaopoznatidobrotvor,namjesnikuBosni1580.i1581.godine,tejezgradaprozvanaSiavuš-pašinedaire, što će reći “ZadužbinaSiavuš-pašina”.Bijaše tokućerina sa46sobaiunutarnjimdvorištem.Unjojsustanovalesiromašnijejevrejskeporodice,svakaodnjihujednojilidvijesobe.JevrejisutuzgraduzvaliIlCortijo-“Dvorište”,muslimaniVelikaavlija iliČivuthana.(Takve su općinske zgrade podignute i u drugim dijelovima Balkana. Tako je, recimo, TürkischerJudenhofuBeograduimao103sobe,49kuhinjai27podrumskihprostorija.)385IstodobnojeuzCortijosagrađenaiprvasinagogauSarajevu.386OdjevrejskezajedniceuSarajevuu17.stoljećuostalojemalotragova.Znamodajeonazasvetovrijemepostojala,aliseposvojprilicinijeposebnoisticalajerjedvada se spominje u ostaloj jevrejskoj literaturi iz toga doba. Njezin prvi rabin za koga se zna, SamuelBaruh,došaojeizSolunanapočetku17.stoljeća,azanjegovsegrobtradicionalnotvrdidajenajstarijinajevrejskomgrobljuuSarajevu.387KadjeEvlijaČelebija1660.godineposjetioSarajevo,zabilježiojedaJevrejiimajuvećdvijemahaleugradu.388Jevrejisubiliusličnompravnompoložajukaoikršćani:izanjihjevrijediokanunirayapanisusmjeligraditinovebogomoljebezposebnogdopuštenja.Zatoje,kaoizavećinudrugihzakonskihodobrenja,trebaloplatitiodređenusvotunovca.Jevreji,kaoikršćani,nisu uživali zakonsku ravnopravnost s muslimanima pred osmanlijskim sudovima, ali im je bilodopuštenodarješavajusvojemeđusobnesporovenavlastitimgrađanskimsudovima.Jevrejisuplaćaliiharačimoralisusepokoravatipropisimakanunirayaoodijevanju,asultanMurat IVdodao je1574.godineinekenaknadneodredbepremakojimaJevrejinisusmjelinositi turbane,svilenuodjećunibiloštazeleno.Poslije jerabinimausinagogibilodopuštenonositi turbanealisamožuteboje.389 Ipak jeupostupanju s Jevrejima u Osmanlijskom carstvu bilo mnogo manje diskriminacije nego u bilo kojojkršćanskojzemljinasjeveru izapadupotkrajsrednjegvijeka inapočetkunovogadoba.Godine1655.JevrejejeuOsmanlijskomcarstvuuzbunilaneobičnavijest:karizmatičnimladirabinuSmirni,SabbataiŞevi,proglasioseMesijom.Vijesto tojobjaviproširilasemunjevitombrzinompoEvropi,amističnispisiSabbatajevihsljedbenika,posebnonjegovaglavnogučenikaipromotoraNathanaodGaze,čitalisusesvelikimzanimanjem.UjednomseizvještajuspominjedasubečkiJevrejiprimiliNathanovanabožnadjela1666.godineizSarajeva.390NaučavanjeSabbataia injegovihučenika(“sabatajevaca”)zasnivalosena tradicijikabalistike,metodiočitavanjaskrivenihproročanstava i teoloških istina iz riječi i slovasvetihhebrejskihtekstova.VelikimisterijiskandalcijelogslučajaSabbataiazbiose1666.godine,kadjeSabbataiŞevibiouhapšeniizvedenpredsultana,tepristaodaprimiislam.Mnogisunjegovisljedbenici

učiniliistotako,adrugisuostalivjernijevrejskojreligiji,sačuvalisunjegovespiseirazviliekstremnu,paradoksalnu teologiju, prema kojoj je to otpadništvo od judaizma bilo nužan i mističan čin (koji senavodnomožemjeritisnaraviKristovesmrtiukršćanskojteologiji).Jedanodvodećih“sabatajevaca”uidućemnaraštajubijašeNehemiuahHayyoniliChajon,kojiserodiouSarajevu1650.godine.Njegovaporodica (ime joj seubosanskojgrafiji pišeKajon,Gajon iliGaon)bijaše jednaod starih jevrejskihporodicau tomgradu,ukojem ježivjela svedopotkraj20. stoljeća.Hayyon je putovaopoPalestini,Grčkoj, Italiji iNjemačkoj.UBerlinu je1713.godineobjavioknjiguOzl’Elohim (“MoćBožija”), zakoju se kaže da je jedini dokument sabatajanske kabalistike koji je ikad štampan. U njoj se nalazirasprava koja se pripisuje samom Sabbataiu i koja je digla veliku prašinu u jevrejskim krugovima.Hayyona je poslije proglasioheretikom jedanod rabinauAmsterdamu,ŞeviAshkenazi, koji je i samživiouSarajevuod1686.do1697.godine,kadjepobjegaonasjeversvojskomprincaEugena.391(TajjerabinbiovaljdajediniJevrejkojijebiozahvalanAustrijancimananjihovuupadu.JevrejskajemahalabilateškooštećenatopništvomprincaEugena.SarajevskisuJevrejipristali,zbogsmanjenjaporeza,dadobrimdijelomfinansirajuobnovucijelogtoggradskogpodručja.)392

Najstarijizapisiosarajevskojjevrejskojzajednicikojisusesačuvaliubilokojemoblikupotičuizdvadesetih i tridesetihgodina18. stoljeća.Odlomke iznjihobjavio jepovjesničarMoritzLevy, ali susami dokumenti uništeni zajedno sa sveukupnim jevrejskim arhivima u Sarajevu u Drugom svjetskomratu.393Iztognajranijegrazdobljaspominjese66prezimenaanapopisuglavaporodicaiz1779.godinenavedenoje214imena-štovaljdaodgovarabrojustanovnikaodneštovišeodhiljadu.Spominjese imalatalmudskatora(jevrejskaosnovnaškola).JevrejiuSarajevubavilisuseraznimposlovima:osimšto su bili trgovci, bili su i liječnici, apotekari, krojači, postolari, mesari, drvodjelje i kovinotokari,staklariibojadžije.394Zavećegdijelatograzdobljaimalisurabinekojesudovodiliizdrugihgradova.Najčuvenijimeđunjima,DavidPardo,mletačkiJevrej,kojijebioglavnirabinuSarajevuušezdesetimisedamdesetim godinama 18. stoljeća, bijaše istaknut naučnik i pisac, te je osnovao ješivu (jevrejskuvjersku školu).Svedo tadaSarajevo jebilopodređeno jevrejskoj zajednici uSolunu, a sad jemoglosamo školovati svoje rabine.395 Međutim, već tada, dominantna jevrejska zajednica, i u trgovini i ukulturi, bila je ona u susjednoj zemlji, u Beogradu. U budućoj srpskoj prijestolnici bijaše mješovitazajednica Sefarda i Aškenaza. Vjerovatno su neki Aškenazi došli i u Sarajevo, ali ako su se ondje inastanili, zasigurno su se asimilirali sa Sefardima koji su govorili ladino, jer u Sarajevu nije biloaškenaske sinagoge sve do potkraj 19. stoljeća. Neki od preživjelih sarajevskih Jevreja i dan-danasgovoreladino,varijantušpanskogjezikaiz15.stoljećakojomsugovorilipotomciJevrejaprotjeranihizŠpanije1492.godine.AposebnojeobilježješpanskebaštineuSarajevu“SarajevskaHagada”,španskiiluminirani rukopis iz 14. stoljeća, koji sadrži zbirku molitava i pjesama za prve večeri jevrejskogpraznikaPesaha,rukopiskojijebiouvlasništvujedneodjevrejskihporodicaugradudo1894.godineikojijejednoodnajljepšihumjetničkihdjelatevrstenasvijetu.396

Uprvihnekolikodesetljeća19.stoljećauBosni jebilooko2.000Jevreja.Upotankomizvještajufrancuskog konzula u Solunu, koji je 1813. godine putovao u Bosnu da prikupi podatke o trgovanju,ustvrđeno jedausamomSarajevu ima2.000Jevreja,s timdasuodpetnajvažnijih trgovačkihkućaugradudvije jevrejske, jedna grčka, jedna austrijska i jedna francuska.397 Tada je već postojala imalajevrejskazajednicaodšezdesetakljudiuTravniku.TajjegradstekaovažnostkaosjedištenamjesnikauBosnipajeimaooko7.000stanovnika,mahommuslimana.398Ušezdesetimgodinama19.stoljećaživjelojeinekolikojevrejskihporodicauMostaru.399

Zanimljiva je sudbina snašla jednog Jevreja na početku19. stoljeća uTravniku,MosesaChavija,koji je prešao na islam, uzeo ime Derviš Ahmed i počeo huškati lokalne muslimane protiv Jevreja.Godine 1817. vođe bosanskih Jevreja potužile su se na njegove napade, pa je on osuđen na smrt ismaknut.Nekiodnjegovihpristašapotužili susezatimnovomnamjesnikuuBosni,Ruždi-paši,koji jeiskoristioprilikudaiskamčipareodJevreja.Zatražiojeodnjihdaplatenadoknaduod500.000grošaiuhitiodesetvodećih sarajevskih Jevreja,načelu s rabinom,zaprijetivši imdaće ih svepobiti akoneplatetraženusvotu.Slučajje,međutim,završiotakoštosegomilaod3.000muslimanadiglanaoružjeizatražiladaseJevrejipustenaslobodu-štojesmjestaiučinjeno.400ČinisedasuodnosiizmeđuJevrejaimuslimanaopćenitobilidobri,počestoboljinegoizmeđumuslimanaikršćana.UmnogimdijelovimaOsmanlijskog carstva kršćani su gledali na Jevreje prijekim okom. Djelomice je to bilo zato što jeantisemitizamboljerastaonatlukršćansketeologije,aliizatoštosuseosmanlijskinamjesnicioslanjalina jevrejske liječnike i trgovce kao svoje vlastite i diplomatske savjetnike, tako da su Jevreji ukršćanskim očima bili nešto kao produžena ruka osmanlijske sile. (Možda je dodatni faktor u nekimdrugimbalkanskimzemljamabilaičinjenicadasuseJevrejiodijevalikaoOsmanlije-alineiuBosni,ukojojsusekršćaniodijevalibaškaoimuslimani,osimnekolikositnihrazlikakojejezahtijevaokanuniraya.)

Sultani reformatori u tridesetim i pedesetim godinama 19. stoljeća donosili su zakone kojima sudavalijednakagrađanskapravasvimsvojimpodanicima,bezobziranavjeroispovijest,alisutizakonivrijedili višeu teoriji negoupraksi.Najvećapromjenau statusu Jevrejanastupila je austro-ugarskomokupacijomBosne1878.godine.Nakončetirigodineosnovana jeuSarajevu“Sefardska izraelićanskavjerska zajednica”,Cultusgemeinde (vjerska zajednica) prema austrijskom uzoru, koja je sama biralasvojeupravnotijelo,vodilaevidencijuosvimSefardimaugraduiimalapravoubiratiporezodnjihdo25 posto vrijednosti njihovih direktnih državnih poreza.Mnogi Jevreji aškenazi iz Ugarske, Galicije,Poljske,ČeškeiMoravskeidrugihzemaljanastanjivalisuseuBosnipodaustrougarskomvlašću,pajeizanjihosnovanaposebnazajednica.401Jevrejikojisugovorililadinogledalisusvisokananjih,takodasu te dvije zajednice živjele odvojeno. Jedan posmatrač iz 1908. godine zabilježio je da se “znatnorazlikuju” jedni od drugih.402Ovim prilivommože se objasniti nagli prirast jevrejskog stanovništva ugradu.Poštosezavećegdijela19.stoljećabrojod2000stanovnikanijemnogomijenjao,godine1885.porastaojena2618,godine1895.na4058,a1910.na6397.403

BrojJevrejaudrugimdijelovimaBosnetakođerjeporastaodoseljavanjem.Godine1900.biloihjeveć 9 311 u cijeloj Bosni.404 Privredna politikaAustro-Ugarske pružila je nove prilike Jevrejima; zarazlikuodmuslimana,onisuseubrzoprihvatiliindustrijalizacije,pasusvatrivodećatvorničarauBosnibilitadaSefardi.AustrijskapolitikaimalajezaposljedicuitodasuseJevrejiboljeuklopiliubosanskodruštvo.Bosanskijezikuvedenjekaoobaveznipredmetujevrejskuosnovnuškolu,anekisuJevreji,prviputupovijestiove jevrejskezajednice,poslalisvojudjecuusvjetovnusrednjuškolu.405Svedo1941.godinebosanskiJevrejiigralisuvažnuuloguuprivrednomživotusvogazavičaja.JevrejskihjezajednicabilouSarajevu,Travniku,Mostaru,BanjojLuci,Zenici,Bugojnu,Bijeljini,Brčkom,Rogatici,VlaseniciiTuzli.406Najveći je dio tog jevrejskog svijeta odnijela poplava barbarstva 1941. godine. [Ovaj kratkiprikazdjelovanjaJevrejauBosnineodgovaradoprinosunjihovekulturnepovijesti.Posebnojezanimljivkorpustradicionalnepopijevkeilibalade,podimenomromansero,odkojegsusačuvanimnogiprimjeri.Oovompredmetu, i o aktivnosti jevrejskihkulturnihorganizacija, u19. i napočetku20. stoljećavidiNezirović, Jevrejsko-španska književnost u Bosni i Hercegovini, Vidaković Petrov, Kultura španskih

Jevreja.]BalkanskiRomi imajumnogonejasniju povijest nego Jevreji; oni su ostavili za sobomvrlomalo

građevina,zapisa,pisacailiuopćepismenihljudi.PaipakjenjihovbrojbiovećiaprisutnostuBosnivjerovatnoznatnostarija.PremdaseneznagodinanjihovaegzodusaizIndije,biloihjenabizantskomteritorijuveć835.godine,a imapouzdanihdokazadasuuevropskidioBizantskecarevinebiliprešliu11. stoljeću.U14.i15.stoljećuglavnojeromskosredištebiloujužnojGrčkoj,avjerovatnosusevećbiliudomaćiliinaotokuKrfu.Jednisuodnjihvjerovatnoprodužiliuzjadranskuobalu,adrugisusevećbiliraširilipounutrašnjosti.RomskaselauzapadnojBugarskojspominjuseudarovniciiz1378.godine,što upućuje na zaključak da su već prilično dugo prebivali na tom području. Kao i Vlasi, imali suodređenu vojnu tradiciju: u Grčkoj je u 15. stoljeću zabilježena neka vrsta vojnog ustrojstva međuRomima. Stoga je zanimljivo spomenuti da je prvi pouzdani zapis oRomima na tlu bivše Jugoslavijepravni dokumenat izDubrovnika iz 1362. godine, a odnosi se na nekumolbu dvojice “Jeđupaka” (tj.Egipćana,odnosnoRoma)zvanih“Vlah”i“Vitanus”.407

NatemeljuslabašneosnoveovogapojedincaRomazvanog“Vlah”,čovjek jeunapastidanagađakakojeutimkrajevimadošlodoodređenesimbiozeizmeđuRomaiVlahapotkrajsrednjegavijeka.Onisu doduše bili sasvim različiti nomadi, ali ako su seRomi već tada bavili obradommetala i sličnimposlovima,moglisubitiodkoristiiuzgajivačimakonjaitrgovcima.ImainekihlingvističkihdokazazapretpostavkudasuVlasiiRomiuspostavilikontaktnazapadnomisrednjemBalkanu.Vokabularvećinezapadnoevropskih romskihdijalekatanepokazuje samo snažanuticaj grčkoga i južnoslavenskih jezika,nego sadrži i tragove rumunskog ili vlaškog jezika. Znamo da su se ta romska plemena odselila izjugoistočne Evrope negdje na početku 15. stoljeća. Možda su proveli neko vrijeme, ali ne dugo, uRumuniji.Međutim, u njihovu rječniku nema ni traga od nekog ranog ugarskog uticaja. Jezična građaupućujenazaključakdasuseduževrijemedružilisljudimakojisugovorilivlaškijužnoodDunava.408

Akoimabarzrnceistineuovimnagađanjimaospomenutomdubrovačkomdokumentu,Romisubiliprisutni uHercegovinimnogoprijedolaskaOsmanlija.Ništane znamoo tome što su radili uBosniuprvimgodinamaosmanlijskevladavine,alisuvjerovatnonekiodnjihvrloranoprešlinaislam.Zakonkoji je 1530. godine donio Sulejman Veličanstveni za ejalet Rumeliju (u koji je u to doba spadala iBosna)praviojevelikurazlikuizmeđuRomamuslimanainemuslimana.Prvisumoraliplaćatidvadesetidvijeaspreporezapoporodici,adrugidvadesetipet,aRomimamuslimanimabilojezabranjenoživjetis Romima nemuslimanima.409 Prvi put se Romi izričito spominju uBosni 1574. godine, kad je sultanSelimII izdaofermankojimjeodobrioporezneolakšiceRomimakoji radeurudnicima:spominjeonekoji rade u rudniku željezne rude nedaleko odBanje Luke i Rome koji rade u rudnicima “izaNovogPazara”-vjerovatnojemislionaradnikenasjeveruKosova.410Možemosamonagađatidalisutobililokalni Romi koji su se prihvatili rudarenja, ili Romi koji su došli - kao i saski rudari - iz ugarsko-rumunskihzemalja.Potkraj14.stoljećaRomisusebilinastanilisjevernoodDunava.TransilvanskiRomidijelilisusenadvijetradicionalnekategorije,narudareilibaieşi,inaaurare,ispiračezlata.411Moždasu takvi bili i neki od onih ispirača zlata što ih je Benedikt Kuripešić vidio 1530. godine na rijecinedalekoodJajca.412

Za većeg dijela početnog razdoblja osmanlijske vlasti osmanlijska je uprava dobro postupala sRomima.Ufermanu iz1604.godineoRomimau južnojAlbaniji i sjeverozapadnojGrčkoj riječ je ioRomimakršćanima i oRomimamuslimanima: “Nekanikoneuznemiravaniti ugnjetavapripadnike tognaroda.”413TojebiohumanijiodnosododnosabilokojevlastiukršćanskojEvropipremaRomimauto

doba.Svegaosamgodinaprijetoga,naprimjer,osuđenoje106RomauYorkuadevetoricijeodrubljenaglava na temelju zakona koji je donio parlament u Elizabetino doba, i kojem je cilj bio “daljnjekažnjavanje skitnica što sebe nazivaju Egipćanima”.414 Dakako da je većina Roma ostala na dnudruštveneljestviceuosmanlijskodobauBosni,kaoidrugdje.GradskeupravevišesuvoljeledaRomiživeizvangradskihmeđanegodaimdodijelevlastitemahale,osimakoihnisuuspjelinagovoritidasebaveobrtomnagradskompodručju.IzjednogzapisauBugarskojiz1610.godine-vidisedasuRominemuslimanimoraliplaćatipo250aspridžizjeiliglavarine,amuslimanipo180.

Uprkostojrazliciusvoti,reklobisedajeovobilanekavrstadiskriminacije,jermuslimaniinačenisu uopće plaćali džizju.415 Čini se da su potkraj 17. stoljeća otvrdnuli stavovi osmanlijske uprave.ZapočelajekampanjaukojojsuRomibilioptuživanidasebaveprostitucijomisvodništvom,aporezisuim znatno uvećani.416 Ipak, osnovna zakonska prava Roma bila su ista kao i prava njihovih susjedakršćana i nemuslimana.VelikavećinabosanskihRomabijahumuslimanskevjere.Čini seda suživjelipretežno nomadskim životom sve do kraja osmanlijske vladavine, i da ih je bilo vrlomnogo.Tako jebiskupMaravićizvijestioizBosne1655.godineda“čovjeknasvakomkorakunailazinaCigane”.417KadsuAustrijanci1788.godineprodrliuBosnu,“velikbroj”Romapridružiosebosanskimjedinicamadaseboreprotivnjih.418TeškojeprosuditikolikoihjeusvemubilouBosni:Chaumettedes-Fossesprocijenioje 1808. godine da ih ima oko 30.000, ali Pertusier, koji je bio u Bosni četiri godine poslije njega,računao je da ih ima svega 8.000.419 Sudeći po ostalim podacima koje navode, Pertusier je od njihdvojiceipakbiopouzdaniji.Premaosmanlijskimstatističkimpodacima,uBosniiHercegovinije1865.godine bilo ukupno 9 630 Roma. Jedan njemački posmatrač potkraj šezdesetih godina 19. stoljećaprocjenjujeda ihukupno ima11.500.Prema službenompopisu stanovništva iz1870.godinebilo ih jesvega 5.139, ali je to bio popis kućanstava, pa u njega vjerovatno nisu ušli oni koji su i dalje bilinomadi.420Romesuvišeputanagovaralidasenegdjeskrase,pajeu19.stoljećubilociganskihmahalauSarajevu, Travniku (gdje je Chaumette-des-Fosses zabilježio da ima 300 Roma), Banjoj Luci iVisokom.421

TadasuvećpostojaletriodjelitekategorijeRomauBosni.Najstarijimeđunjima,takozvani“BijeliCigani”,nisuvišeuglavnombilinomadiimalo-pomalosuzaboravljalisvojromskijezik.Većinaihjedo20.stoljećapotpunozaboravilatajjezik.TisuRomiuBosnibilimuslimani,ali“BijeliCigani”uSrbijiiMakedoniji bili su pravoslavne vjere.Njihov dijalekt romskog jezika svjedoči o dugom prebivanju ujužnoslavenskimprostorima.Sdruge strane “CrniCigani” živjeli suvišenomadskimživotom i bili suponajviše kotlokrpe. Nazivali su ih i čergaši (od turske riječi çergi, što znači “šator”). I oni su seislamizirali(iakoihponekadnisupuštaliudžamijezbogtogaštosubilinečisti),aliunjihovojvarijantiromskog jezika bilo je više rumunskih elemenata, po čemu se da zaključiti da su se doselili izTransilvanije ili Banata negdje na početku osmanlijske vladavine. (Moguće je, kao što sam većnapomenuo,dasumeđunjimabiliiromskirudariiz16.stoljeća.)Objetegrupacijegovorilesuosebidasu“Turci”mislećizapravodasumuslimani.

Treća se grupacija zvala “Karavlasi”, što će reći “Crni Vlasi”. Njima nije bilo pravo da im segovoridasuCiganiitvrdilisudasuRumuni.Zaistasuigovorilirumunski,ajedanrodoljubnirumunskipisacispisaoje1906.godinegotovostotinustranicanebilidokazaodaoniuopćenisuRomi.Ipak,svakidobroobaviješteniposmatračmogaojelakozapazitidasutoipakRomikojisusenekaddavnodoseliliiz Rumunije. Pored rumunskog jezika, govorili su i jednu varijantu romskog obilato prošaranogrumunskimriječima.Dazbrkabudeveća,lokalnoihjestanovništvozvalo“srpskimCiganima”,bilozato

što su prije toga neko vrijeme živjeli u Srbiji, bilo zato što su bili pripadnici Istočne pravoslavnecrkve.422

Tisamozvani“CrniVlasi”nisu,naravno,imalinikakvevezesonim“CrnimVlasima”Morlacimaizstarijegdoba.PripadalisuonomdijeluRomakojisugovorili takozvanimvlaškimdijalektimaromskogjezika(tj.onimakojisubilipoduticajemrumunskoga),kojisuseproširilinazapadEvropenovimvalomiseljavanja u 19. stoljeću i koji tvore osnovu populacije američkih Roma. Neki su od njih vodalimedvjede (čime su se odavno bavili rumunski Romi poznati pod nazivom ursari). Bosanski vodičimedvjedamoglisusevidjetinacestamauFrancuskojusedamdesetimgodinama19.sloljeća.423 JedanengleskiputnikkojijeposjetioBosnuudevedesetimgodinama19.stoljećazabilježiojedaoni“putujupočitavojEvropisdresiranimmedvjedima,akapetanVonRoth(austrijskioficiruBosni)rekaomijedajejednogodnjihvidioiuLondonu”.Istijetajputniktvrdiodajeto“čudannarodkojiživiurupamauzemlji”.424Prvapomisaočitateljaovogatekstamoglabibitidajeriječopukomponavljanjukomentaraautorovihbosanskihiliaustrijskihinformatoraopterećenihpredrasudama.AlizapravosuRominomadiizrumunskihzemaljaodavnoputovaliljetisašatorimaikopaliuočizimepodzemnaskloništaušumama.425

ZasigurnosuseRomičestoumanjimskupinamadoseljavaliuBosnu.Najuspješnija takvaskupinadoselilasenapočetku19.stoljećaizNovopazarskogsandžaka(kojijetadapripadaoBosanskomejaletu)inastanilauseluPogledala,nedalekoodRogatice,istočnoodSarajeva.EkspertzabosanskeRomeRadeUhlik posjetio je Pogledala uočiDrugog svjetskog rata i tvrdio da je to “neosporno najzanimljivije inajvitalnijeciganskonaseljeuBosni”.

Ljudi su vrlo radišni, sposobni, štedljivi, poštene kotlokrpe koje posjeduju izvanredan smisao zaorganizaciju.Nisunomadi;stanujuupriličnosiromašnimkućama.

U toploj sezoniodproljećado jeseniputujupocijelojBosni,na raznestrane,željeznicom, svakegodinetražeposao...Većinajenjihpismenaivrloljubomornočuvasvojciganskijezik.426

KadjenakonDrugogsvjetskogrataponovodošaouPogledala,Uhlikjezatekaopustoselo.“Danasjetoselopotpunozapušteno,apreživjeliCiganipobjeglisuusjeverozapadnuBosnu.”Uustaškojdržaviistrijebljenojeukupno28000Roma.Ipak,Romimuslimaniprošlisuboljeodpravoslavnih“Karavlaha”.“Zahvaljujući intervenciji hodža”, zapisao je Rade Uhlik, “spriječen je još veći pokolj bosanskihCigana.”427 Međutim, Rome iz Pogledala otjerao je iz jugoistočne Bosne srpski pokolj muslimana.KvartoviRomamuslimanskevjereumnogimgradovimajugoistočne,istočneisjeverneBosneprošlisukrozsličnestrahoteubijanjairazaranja1992.i1993.godine.

10.Otporiireforme,1815-1878.

Na kraju napoleonskog doba vlastima u Istanbulu postalo je jasno da u strukturi Osmanlijskogcarstva ima slabosti s kojima se moraju ozbiljno uhvatiti ukoštac ako ne žele da se imperij potpunoraspadne.Mnogobrojniuspjesisrpskihustanikazadalisutežakudaracosmanlijskojvojnojčasti,asaminapoleonski ratovipokazali sunovivisokinivovojneučinkovitostiuzapadnojEvropi,premakojoj jeosmanlijskavojskadjelovalatraljavoizastarjelo-kakvajezapravoibila.Novi,polusamostalnistatusSrbijebiojelošprimjernekimdrugimdijelovimaCarstva,pajedolazilodosveglasnijegnegodovanjauGrčkoj. Tendencija drugih evropskih velesila, posebnoRusije iAustrije, da nastupaju kao branitelji izaštitnici kršćanskog stanovništva na Balkanu, pojačavala je pritisak na sultane da reformiraju pravnistatus raje, a bile su potrebne i druge zakonske i administrativne reforme da se poredak naprostomoderniziraipostaneprihvatljivijiidjelotvorniji.Međutim,najvažnijiinajhitnijipolitičkiproblemnijebioporastmoćiisamostalnostikršćanskihpodanikanegolokalnepolusamostalnemuslimanskevlastele.Najambiciozniji je među njima bio Ali-paša Janinski u sjeverozapadnoj Grčkoj, koga su u Janiniopsjedaleosmanlijskesnage1820.godineinaposljetkuga1822.ubile, iMuhamedAli-pašaEgipatski,kudikamo užasnija ličnost koja je ustrojila svoju vlast kopirajući vojne i upravnemetode iz ZapadneEvrope.Pokušajnapočetkutridesetihgodina19.stoljećadagasvrgnusilom,neslavnojepropao.Istosutakonekasvojapravazahtijevali imnogidrugi lokalnipoglavarinižegranga,ali jemalonjihshvatalopotrebuzareformamakako ju jeshvataoMuhamedAli-paša,asigurno jedanikakvihreformatoranijebilomeđupobunjenimbegovima,kapetanimaiajanimauBosni.

Prvasenevoljapojavilaupoznatomobliku,sukobuizmeđunepopustljivogbosanskognamjesnikaigrađanskog ponosa i privilegija grada Sarajeva. Siliktar Ali-paša, koji je postavljen za namjesnika uBosni 1813. godine, bijaše general i usijana glava koji je bio čvrsto odlučio da obuzda bosanskusamostalnost.ČimjestigaouSarajevo,obznaniojedanećeostatiunjemusamotridanakolikojebilouobičajeno, nego da će naizmjence stolovati po šest mjeseci u Travniku i Sarajevu. Taj je njegovprijedlogodbijenpajemoraoposlatisvojejedinice(mahomTurkeiAlbance)dapokoregrad.428

Vidjeli smo već kako je 1814. godine velika vojska napala i osvojila Mostar. Slična je akcijapoduzeta i 1820. godine, kad se sultan želio osigurati da Bosnamiruje dok osmanlijska vojska budezaokupljena svladavanjem Alipaše u sjeverozapadnoj Grčkoj. Kaznena ekspedicija pod Dželaludin-pašomokomilasenaMostariSrebrenicuipobilapobunjenekapetaneuBanjojLuciiDerventi.429

Uovakvimjesukobimabiloposrijedisamokršenjeotporasilom.Alisistematičnijinapadnalokalnemoćnike poduzet je u dvadesetim godinama 19. stoljeća, kad je valjalo reformirati vojni i političkiporedak iz kojeg su ti lokalni moćnici crpli snagu. Kao i u svim prijašnjim pokušajima provođenjaosmanlijskihreformi,udarnajesnagabilavojska.ČinjenicadasesultanmoraooslonitinaMuhamedAli-pašinuvojskukojusuobučiliFrancuziuEgiptudabiugušiopobunuuGrčkojbijašenajpouzdanijiznakdajepotrebnakorjenitareformauvojsci.Kadjeuljeto1826.sultanMahmutIInajaviostvaranjenovogvojnog korpusa, janjičari su se okupili na svome vježbalištu i krenuli na carsku palaču da izvršetradicionalnijanjičarskipuč.AliMahmutjerazmjestiovojnikekojisumuostaliprivrženistopovimaokovježbališta pa je za pola sata pobio kartečama čitav janjičarski korpus. Taj je događaj (koji se uosmanlijskojhistorijipriličnostidljivonaziva“sretnanezgoda”)omogućioMahmutudaukineinstitucijujanjičaraiosnujenovuregularnuvojskustacioniranuuIstanbuluinovejediniceuprovincijama,zakoje

ćeseregrutirativojnicizaroksluženjaoddvanaestgodina.430RazumljivojedajereakcijauBosni-gdjesujanjičaribiliprivilegiranadruštvenainstitucijakojojjepripadalavećinamuslimanskihgrađana-bilavrlo žestoka. Stoga je u Bosnu upućen novi vezir, Hadži Mustafa-paša, sa šestoricom dužnosnika daproveduondje reformu,ali sugaBosancivratili tamoodakle je idošao.Zatim je sultan1827.godineposlao vojsku izBeograda pod zapovjedništvomAbdurahman-paše.Ovaj je ušao uSarajevo, svladaotamošnjejanjičareismaknuosedmoricunjihovihvođa.Ali1828.godineponovojeizbilapobunainakontri dana uličnih borbi uSarajevuAbdurahman-pašamorao je napustiti grad i obnoviti staru praksu davezirstolujeuTravniku.431

Promjeneuvojscikojesusadržavalenovemetodeobukeinoveodoreuevropskomstilu,neprestanosuizazivaleotporuBosni,alokalnavlastelaiskorištavalajetuopćukivnostmeđumuslimanimazasvojepolitičke ciljeve. Godine 1831. stigao je iz Gradačca u sjevernoj Bosni karizmatičan mlad kapetanHuseinuTravniksomanjomjedinicomizauzeograd.Činomjavnogponiženjanatjeraojeveziradasvučesvojumodernuodoru i, nakonobrednogpranja,odjene tradicionalnoodijelo.Htio je zadržati veziraukućnom pritvoru, ali mu je zatočenik umaknuo i pobjegao u Austriju. (To bijaše presedan za budućusaradnju između austrijskih i osmanlijskih vlasti na tom dijelu granice - Austrijancima su već bilidozlogrdilineprestanipljačkaškiupadikojesuorganiziralipobunjenilokalnikapetani.)432DotlejesličnaaliozbiljnijapobunaizbilausjevernojAlbanijiipobunjeničkajevojskakrenulanaistokdazapodjenebitku sosmanlijskimoružanimsnagamapodvodstvomvelikogvezira. Iskoristivšiovupriliku,Husein-kapetanpoveojevojskuod25000BosanacanaKosovodatobožepomogneosmanlijskimsnagama.Kadsustiglionamo,podnijelisusvojezahtjeve:upravnuautonomijuiobustavureformiuBosni,obećanjedaće vezir uBosni ubuduće uvijek biti bosanski beg ili kapetan, i zahtjev da seHusein-kapetan smjestaimenujenatajpoložaj.

Velikivezirpristaojenasve,iakonijekanioizvršitiništaodsvojihobećanja.Uskoroselatioposladaizazovesuparništvomeđuvišebosanskihbegova.Najposlijejeuspioodvojitihercegovačkekapetane,podvodstvomAli-ageRizvanbegovića, odHuseinovebune.Zatim je, 1832. godine, poslaovojskuod30.000 ljudi na Bosnu. Husein-kapetan pokušao je organizirati odbranu Sarajeva, ali jemalo pomaloizgubiopodršku inakrajumoraopotražitiutočišteuAustriji.Poslijega je sultanuvjetnopomilovao iposlaouunutarnjeprogonstvo,uTrabzon.NagradajeAli-agiRizvanbegovićubilatoštojeHercegovinaodvojenaodBosanskogejaletakaozasebanteritorijpodnjegovomvlašću.433UBosnijejošbilootpora,aligajenovinamjesnikMehmedSalih-pašaVedžihijanemilosrdnoiučinkovitoskršio.AjanaizBanjeLukekojimujezadavaonajvišejadanamamiojeuSarajevoidaogazadaviti.434

Dok je Husein-kapetan čeznuo za svojim snom o autonomnoj Bosni u Osmanlijskom carstvu,nastavilasepostupnatransformacijatogistogcarstva.Godine1831.ukinutjesistemtimarskihposjeda.TonijepodiglovelikuprašinuuBosni-mnogesespahije jednostavnonisuobaziralenato,adrugejezemljoposjednike to samo ponukalo da pospješe proces pretvaranja timara u agaluke i begluke.435

Zasigurno bi ionako bilo došlo do pobuna seljaka protiv vlastele u raznim dijelovimaBosne 1834. i1835. godine. Ova je potonja pobuna značajna samo po saradnji između katoličkih i pravoslavnihkmetova.436 Međutim, reforma koja je bila karakteristična za Bosnu i Hercegovinu bijaše ukidanjesistemakapetanija1835.godine.Neznasekakojetoprimilavećinasamihkapetana,alisečinidajetaodlukaizazvalamanjekomešanjanegoštosemogloočekivati.Umjestokapetana,trebalojedazemljomupravljajumuselimi(dužnosnicikojisuzastupalinamjesnikaikojejeonsampostavljao).Mnogibivšikapetani,ajaniispahijepostavljenisuzamuselime,čimejezasigurnospašenanjihovačast,premdaviše

nisu bili na čelu lokalnih jedinica i nisu mogli tretirati muselimsku funkciju kao nasljednu. Ipak senekoliko kapetana u zapadnoj Bosni pobunilo 1836. godine, ali su njihovu pobunu ugušile državnejedinice iz Anadolije. Nekoliko aga diglo se opet na oružje iduče godine. Godine 1840. namjesnik uTravnikumoraojeprivremenonapustititajgradprednovompobunom,alisuinjuubrzoskršileregularnejedinice.Preostalinezadovoljnikapetanikojinisubilipostavljenizamuselimedićićesejošjednomnaoružje1849.i1850.godine,alićeinjihsnaćisličnasudbina.437

Većinaostalihcarskihreformiiztridesetihgodina19.stoljećanijetolikopogodilaBosnu:uvođenjepoštanskeslužbeislužbenihnovina,razvitaknovihškolaireformiranihministarstava.Aligodine1839.Mahmuta je naslijedio njegov sin Abdul Medžid I koji je u novembru iste godine donio niz mnogotemeljitijihreformiudokumentupoznatompodnazivomHatišerifodÐulhane. (To imedoslovceznačisvečanopotpisanapoveljauružičnjaku,nazvanatakoporužičnjakuudvorištupalačeTopkapi.)Njimejesvimpodanicima, bez obzira na vjeroispovijest, zajamčena jednaka sigurnost života, časti i imovine -čime je zapravo ukinuta kanuni raya. Isto tako, predviđena je nova osnova za vojno regrutiranje ipropisanenovemetodeodređivanjaiubiranjaporeza,čimejeodzvonilozloglasnomsistemuotkupaoddržavepravanaubiranjeporeza.Ta sunačela razrađenaunizupotonjihmjera iponovljenau sličnomdekretu 1856. godine, tzv.Hatihumajunu. Sav sklop reformskihmjera iz tog razdoblja poznat je podskupnimnazivom tanzimat, štoće reći reorganizacija carstva - ili, da seposlužimo riječju skraja20.stoljeća, s prikladnim prizvukom neuspjeha, perestrojka.438 Načela izložena u Hatišerifu bijahuplemenitaidobrosmišljena.Nažalost,tasunačelaimalaslabilinikakavučinakuzabačenimoblastimaCarstvakaoštojebilaBosna,gdjesenanjihjednostavnonikonijeobazirao.

TadajevećstanjeuBosnibilovrloteško.Nekidijelovizemljemoždainisubilipretrpjelivelikeštete od vojevanja i nemira, i ne bismo smjeli olako zaključiti da je sveukupno stanovništvo Bosneživjelo u bijedi i neimaštini. Jedna je pravoslavka rekla nekom engleskom putniku oko sredinesedamdesetihgodina19.stoljećadasu“prijetridesetgodinaobičniljudiživjelimnogoboljenegosada,jerondanijebiloporezanegoharač...Ljudisubilibogati,iimalisukonje,volove,svinje,ovceiperad...Iako nije bilo slobode, begovi i age, vlastela, štitili su i hranili svoje kmetove”.439 Ali dakako da seuvijekčinidaseprijetridesetgodinabolježivjelo,asredinomsedamdesetihgodina19.stoljećaživjelose zaista teško. Sigurno je da opće prilike u Bosni nisu bile dobre ni u četrdesetim godinama.Infrastruktura i privreda bijahu oslabljeni godinama ratovanja. Veliki francuski geograf Ami Bouenapravioje1840.godineklasifikacijubalkanskihcesta,ukojojjenajnižakategorija,uBosniiAlbaniji,bila po njemu “užasna”. Prozvao je te ceste “escaliers de rochers” - stubamaod stijena.440 Austrijskikonzularni službenikDimitrijAtanasković izvijestio jeMetternichanakonposjetaBosni 1844. godine:“DojmovikojesamponiosasobompoodlaskuizBosnebilisujošgori,akojetomoguće,negoonikojesam stekao po dolasku.”441 Redovito potiskivana na nivou nacionalne politike, ogorčena vlastelinskaklasanastojalajeumjestotogasvimsilamaiscijeditištovećeprihodeodseljaka.Bouejezapaziodasubegovi sve nepovjerljiviji prema kršćanima i da se pribojavaju da ovi ne pozovu svoje suvjernike izinozemstvadaupadnuuBosnu.Bitniprobleminisubilireligijskenegoprivredneipolitičkeprirode.442

Muslimanski su seljaci bili izrabljivani, kad god je to bilomoguće, koliko i kršćanski. Jedna iskrenapeticijaupućena1842.godinenamjesnikuuBosni,ukojojsuiznesenepritužbenanepodnošljivovisokeporeze i namete, počinje ovako: “Mi, ponizni muslimanski podanici i bijedni kršćani iz sveukupnogtešanjskogkraja...”443

Novi namjesnik koji je stigao 1847. godine, Tahir-paša, pokušao je reformirati sistem desetina i

drugihseljačkihdavanjaagalucima.Ukinuojekuluk(obavezniradnavlastelinstvu)azauzvratpovećaopostotak seljakova uroda žita koji je bio dužan predati vlastelinu od jedne četvrtine na jednu trećinu.Nažalost,mnogisuzemljoposjedniciprihvatiliovudrugupromjenu,alineiprvu.444Kad jeTahir-pašapokušao provesti i vojne reforme koje još nisu bile provedene u Bosni kako treba, iznova je izbilapobunabegovaiaga.Uzemljisusevodilikrvaviokršaji1849.godine,apobunajebilaupunomzamahuisljedećegodinekadjeTahir-pašaumro.445

TadajesultanposlaouBosnujednogodnajsposobnijihinajinteligentnijihnamjesnikaodsvihutomposljednjemstoljećuosmanlijskevladavine:Omer-pašuLatasa.RođenkaoMihajloLatasuLici,on jebio narednik u austrijskoj vojsci u Krajini. Dobro je govorio njemački, poznavao je metode rada uzapadnoevropskoj vojsci i bio nadaren za praktičnu politiku i vojne vještine. Pošto je potpuno skršiopobunu 1850. i 1851. godine, otpremio jemnoge begove i age u progonstvo uAnadoliju.Osim toga,ukinuojeposebanHercegovačkipašalukiproveonovuupravnupodjeluBosneiHercegovinenadevetokruga,asvakomejeodnjihnačelopostaviokajmakama(predstavnikanamjesnikova,neštokaovojnuverziju muselima).446 Dimitrij Atanasković, koji se vratio u Bosnu kao austrijski generalni konzul,upoznaosesnjimuaugustu1850.iovakoizniosvojemišljenjeuizvještaju:“Rekaojedaosmanlijskavlast,izpolitičkihrazloga,možeteksporoiopreznoprijećinapopravljanježivotnihprilikakršćana,danebiuzbunilamuslimane,očijojpodršciisnazidržavaponajvišeovisi.”447Nekeodnjegovihreformskihmjera nisu bile omiljenemeđu kršćanskim seljacima zbog njegove politike razoružavanja sveukupnogstanovništvaosjećalisuseugroženi,anekiodnjegovihnovihkajmakamanebosanskogporijeklazlorabilisuvlast.“Vladaopćenezadovoljstvo”,pisaojeAtanaskovićujulu1851.448Međutim,potpunojeskršenapolitička moć stare vlastelinske klase, pa se moglo pomišljati i na uvođenje reformi osmanlijskogtanzimata.

Kolikosutereformebilezaistapotrebnevidiseiizmolbekojusubosanskikršćaniuputilisultanu1851.godine.[TajjevažnispissastavioIvanFranjoJukić,amožesenaćinakrajunjegovaZemljopisa(str.156-9).Tajbisespismogaonazvatiprvimprimjerommodernogustavnograzmišljanjaubosanskojpovijesti.]Međuostalimsuzahtijevalidasesnjimapostupakaoisosmanlijskimpodanicima,anekaosrajom;zatražili su ravnopravnostpredzakonom;željeli sudabude isti brojkršćanskih imuslimanskihsudaca;izatražiliukidanjeglavarineiliharača.449Prvadvazahtjevaodnosilasusenastvarinakojesubili steklipravoHatišerifomodÐulhane1839.godine,a treći jezahtjevbiosamoproširenje tih istihnačela. (Zapravo su u gradskom sudu u Travniku bila već dva kršćanska suca, ali je to bio iznimanslučaj.)450Harač je napokon ukinut 1855. godine, kad je ukinuta i tradicionalna zabrana kršćanima daredovito služevojsku.Međutim,budućida jeharačzamijenjenporezomuzamjenuzavojnuslužbu,zakojuseregrutiralonaistinačin,abudućidavećinakršćanskihpodanikaidaljeradijenijeslužilavojsku,tapromjenanijepraktičkigotovoništadonijelakršćanima.Jedina jestvarnarazlikabilau tomeštosumuslimanikojinisuslužilivojskumoraliplaćatijošjedanporez.451

Kakorekosmo,stavbosanskihmuslimanapremakršćanimapopriličnosezaoštriouprvojpolovici19.stoljeća.Nekolikotakvihprimjeranavodiseukonzularnimizvještajimautodoba.Kadjemalobrojnapravoslavna zajednica u Travniku 1853. godine dobila dopuštenje da podigne crkvu, muslimanski sugrađanizahtijevalidaseonasagradi izvangrada.Iste jegodinekatolicimaodbijenamolbadapodignucrkvuuSarajevu(aliimjeuskorozatimodobrena,djelomiceikaoposljedicapritiskastranihkonzularnihpredstavništava).KatoličkisvećeniciuLivnutužilisusedakršćaninnemožedočekatipovoljnupresudu

zasebenasudunijedanputodstotinuputa.452Ipak,kadčitamootimpritužbama,nesmijemosmetnutisuma ni činjenicu daje između dvadesetih i pedesetih godina 19. stoljeća u raznim dijelovima Bosnesagrađenpopriličanbrojnovihcrkava,župnihdvorovaiškola.UzosnovnuškoluuSarajevukojujebilapodigla još na početku 18. stoljeća pravoslavna zajednica, 1851. godine sagradila je i srednju školu.Osnovnesuškole imalivećudesetdrugihbosanskihgradova.Godine1870. imatće ihnajmanje28,asvihškolazajednovjerovatnočak57.Ušezdesetimgodinama19.stoljećakatolicisuimalisrednješkoleunekolikovećihgradovai27osnovnihškola.Nekolikojenovihkatoličkihcrkavapodignutoupedesetimgodinama19.stoljeća.453

Kvantitativno, obje su crkve doživjele preporod potkraj osmanlijske vladavine. U šezdesetimgodinama19.stoljećabilojeotprilike380katoličkihsvećenikaivišeod400pravoslavnih.454Štosetičekvalitete,situacijanijebilatakopovoljna.Većinastranihposmatračaposvjedočilajedasufranjevcibiliopćenito na niskom stepenu obrazovanja, a gotovo su svi posmatrači bili zgranuti nad pohlepnošćupravoslavnihsveštenika.Jedanjenjemačkiputnikzabilježiokakopopoviplaćajuzaparohijuizmeđu20i200 dukata, i nazvao ih “ljudskim ološem”.455 Jedan je drugi posmatrač napomenuo kako pravoslavniepiskopikupujuepiskopijezavelikesvotenovca,kojezatimnastojenadoknaditiodsvojepastve.Zbogtoga su se upuštali u “neobično prisne odnose s lokalnim muslimanskim vlastima”.456 Ali međukršćanskim svećenicima i učiteljima i jedne i druge vjeroispovijesti bilo je nekoliko energičnihpojedinaca.Nekisuodnjihbilidubokoreligiozniljudi,recimofraGrgaMartić,poglavarfranjevacauSarajevuodpedesetihdosedamdesetihgodina19.stoljeća.Alibilojeidrugihkojisenisubavilisamoreligijom nego i politikom. Takav je, recimo, bio franjevac Ivan Franjo Jukić, čija smo historijskazapažanja o preobraćanju srednjovjekovnog plemstva na islam već spomenuli. Takav je bio i TeofilPetranović,učiteljupravoslavnoj školiuSarajevuu šezdesetimgodinama19. stoljeća,koji jeokupiookosebeskupinuljudištosuobilaziliselaigovorilipravoslavnimseljacimadajevrijemedaprestanusami sebe nazivati “hrišćanima” i da se počnu nazivati Srbima. Tu je bio i Vaso Pelagić, direktorpravoslavneškoleuBanjojLuci,kojijeagitiraospozicijasrpskognacionalizma.457Pelagićjenakrajubio uhapšen i osuđen na zatvorsku kaznu, ali mu je bilo dopušteno ostati u sjedištu pravoslavnogmitropoliteuSarajevu,umjestodabudeuzatvoru.[NakonpritvorauSarajevu1869.godine,Pelagić jeprognanuTursku,odaklesevratio(nakongodinudana)uSrbiju.NekasePelagićevadjelamogupročitatiusuvremenomizdanjuutrisveska:Izabranadjela.DostupnasuisuvremenaizdanjaJukićevih(Sabranadjela) i Martićevih radova (Izabrana djela). O Jukiću čitatelji mogu pročitati izvrsnu studiju BorisaĆorića objavljenu u Jukićevim Sabranim djelima, svezak 3, str. 9-101. Možda karakteristika GrgeMartića kao duboko religioznog čovjeka nije sasvim tačna jer je nepotpuna; iako je glas o njemukaoduhovnomvođiustanovljenuposljednjimgodinamanjegovaživotaprovedenimusamostanuuKreševu,usvom je ranijem djelovanju pokazao i političku vještinu (u njegovanju odnosa sa stranim konzularnimpredstavnicima)ipriličnomoderne,svjetovneknjiževneinterese.]

Ali općenito najviše iznenađuje tolerancija bosanskih vlasti prema takvim aktivnostima. One su,naravno, znale da nacionalisti s obje strane Bosne, i u Hrvatskoj i u Srbiji, agitiraju za konačnoanektiranje Bosne. Jedan krajiški oficir u Hrvatskoj, major Antonije Orešković, pokušao je čakorganiziratirevolucionarnumrežuuBosninapočetkušezdesetihzbogpodizanjaopćegustankaistvaranjanovejužnoslavenskedržave.Međutim,budućidajeunjegoveplanovebilouključenoirušenjeaustrijskevladavine,nakrajusuaustrijskevlastiprimijenileoštremjereprotivnjegainjegovihsudrugova.458ŠtosepolusamostalneSrbijetiče,njenesutežnjezaBosnombilebjelodanojasne.Vodećisrpskiintelektualac

VukKaradžićobjavioje1849.tekstpodnaslovom“Srbisviisvuda”,ukojemje,natemeljuhistorijskogargumentakojineštonedokazanouzimadokazanim,tvrdiodajesavnaroduBosniiDalmacijisrpski.459

A1844.godineministarunutarnjihposlovaSrbijeIlijaGarašaninnapisaojetajnimemorandumukojemjeizložiometodepoticanjaprosrpskograspoloženjauBosniskrajnjimciljemaneksijeBosne.Međutemetode spadala je obrazovanje mladih Bosanaca u srpskoj upravnoj vlasti i obrađivanje višihfranjevačkih poglavara.460 Ipak je pomalo anahronično posmatrati sva ta nastojanja samo u svjetluekspanzionizma “Velike Srbije”.U ono vrijemeSrbija je bila jedina država koja je eventualnomoglaigratiulogukakvujePijemontodigraouujedinjavanjuItalije.SvakiSrbinkojijepriželjkivaonezavisnujužnoslavenskudržavudakakodajevidiotakoneštouproširenjuSrbije.Sdrugestrane,bilojemnogohrvatskihintelektualaca,naprimjerAnteStarčevićiEugenKvaternik,kojisuzastupalisličnuideologiju,samosasuprotnimpredznakom,premakojojsusviBosancibiliHrvati.461DabomedamuslimanskevlastiuBosninisubilesklonepratititeintelektualnedebatedoutančine,alisuvrlodobroznaledajeBosnanagradazakojususeinjihovipravoslavniikatoličkisusjedispremninadmetati.

Za svih tih previranja u šezdesetim godinama Bosna je uživala u razmjerno zlatnoj dekadi podjednimodsvojihnajdobročudnijihvladara,TopalOsman-pašom.Nemogućejenedivitisetomčovjeku-djelimiceizatoštomnogoodonogaštoznamoonjemupotičeizmemoarašvicarskogliječnika,turkofilaJosefa Koetscheta, koji se 1861. nastanio u Sarajevu, otvorio ondje apoteku i postao pouzdanik isavjetniknizabosanskihnamjesnika,međukojimajeTopalOsman-pašabioočitonjegovmiljenik.(Ipak,nijeutodobabilobašsveidealno:

Koetschetov glavni razlog što je došao u Bosnu bio je taj što je bio vlastiti liječnik Omer-pašeLatasa,kojisevratiouBosnu1861.godinekaovojnizapovjednikdaugušijošjednubunuuHercegovini,bunukoju jepodjarivala susjednaCrnaGora.)462AliTopalOsman-paša - nadimak“Topal” (“hromi”)odnosiosenanjegovohramanje,štobijašeposljedicaranezadobiveneuratu-bijašeočitonajboljavrstauljuđenog osmanlijskog vladara. Bivši admiral i građanski namjesnik u Beogradu, dobro je poznavaotursku,arapsku iperzijskuknjiževnost,pisaopristojnupoezijuna turskome igovorio francuski igrčki.Podigao je novemuslimanske škole uSarajevu, dopustio kršćanskimzajednicamada podignu još višesvojih škola, utemeljio knjižnicu arapskih, perzijskih i turskih djela u Begovoj džamiji i pribavioštamparskumašinunakojojsuseštampaleškolskeknjigeisedmičnikBosnanabosanskominaturskomjeziku.Odlučno seupustiou izgradnjucestovnemreže,dovršioglavnucestuodSarajevana sjeverdoBosanskogBrodazagodinudana,štaviše,daoizgraditičakiželjezničkupruguodBanjeLukedograniceHrvatske.PodigaojeibolnicuuSarajevu,prvujavnubolnicuuBosni,sa40krevetazabolesnikesvihvjeroispovijesti.463

Proveo je i neke važne političke reforme. Godine 1865. napokon je uveden novi sistem vojnogregrutiranjamuslimana.TopalOsman-pašajebiooprezan,obećaojedaregrutiranivojnicinećeratovatiizvanBosneiotupiojeoštricureformeprimanjemuvojskuvišeod1.000dobrovoljaca.SljedećegodineproveojeudjelodalekosežnepromjenekojejezahtijevaoZakonoreformamauprovincijamaiz1864.godine. Posrijedi je bila reorganizacija strukture vlasti sveukupnog Bosanskog ejaleta (koji će se ubudućezvativilajet),osnivanjenovihsudova(samješovitimmuslimansko-kršćanskimprizivnimsudom)i podjela cijelog bosansko-hercegovačkog teritorija na sedam sandžaka. Svaki od tih sandžaka slao jezastupnike (podvamuslimana i jednogkršćanina)u savjetodavnu skupštinu,koja se sastajala jedanputgodišnje na najviše 40 dana da savjetuje namjesnika u privrednim i finansijskim pitanjima: ozemljoradnji,oporezivanju,gradnjicesta i takodalje.Uz to jeosnovano imalo izvršnovijećekojesesastojaloodtrojicemuslimana,dvojicekršćanaijednogJevreja,ikojesesastajalodvaputasedmično

podpredsjedavanjemnamjesnikovim. Iako suoba ta tijela imala savjetodavnikarakter, bijaše toveliknapredakpremaonomekakosuseposloviobavljaliuprethodnih400godina.464

Jedan je od najvećih problema, kao i uvijek u ovom posljednjem razdoblju osmanlijske vlasti uBosni, bio problem odnosa između seljaka i zemljoposjednika. Tu je glavna reformska mjera biladonesena 1859. godine, pred sam dolazakTopalOsman-paše uBosnu, tako da je njemu bilo još težeprovestitumjeruudjelo.Tajjedekretbiozapravopokušajdasekodificiranepisanizakonodužnostimaseljakakojiradenaagalucima,onojvrstibivšihdinarskihposjedanakojimajejošpostojalazakonskaosnovazaodnoseizmeđuseljakaivlastelina.Njimejeutvrđenodaseljakdajevlastelinujednutrećinusvoje ljetine. Budući da se državna desetina, novčana svota u vrijednosti od jedne desetine ljetine,najprijeodbijala,atrećinaseizračunavalaodpreostaleljetine,tojeznačilodasutadvaosnovnanametaiznosila40postoseljakovaukupnogprihoda,abilojepovrhtogajoširaznihdrugihdržavnihnameta,kaoštojebionoviporezštoseplaćaouzamjenuzavojnuslužbu.KadsuvremenipovjesničariproglašavajuvisinuporezauBosni “pretjeranom”zato što su “odnosili seljakuvišeod40postonjegovaprihoda”,čovjekjeunapastidaistaknekakojetajomjerpribližnojednakomjerusvihvrstaoporezivanjapremabruto nacionalnom dohotku mnogih država potkraj 20. stoljeća.465 Ipak je teško upoređivati te dvijestvari. Današnji djelatnici očekuju da će im se većina poreznih davanja vratiti u obliku zdravstvenezaštite,školstvaitakodalje,abosanskiseljaktonijemogaoočekivati.Sdrugestrane,seljacinisumoralikupovatisebikućenitiulagatinovacunekretnine.Jednodrugonačeloštobijašekodificiranodekretomiz1859.godinebijašepropisdasevlastelamorabrinutizasmještajseljakaipomagatiimuodržavanjuipopravljanjukuća.Seljacisumoglinapustitivlastelina,avlastelinjenjihmogaootpustiti,alisamopoduvjetomdanezadovoljavajunaposluilidaneplaćajudažbine,itouzodobrenjedržavnihslužbenika.466

Ovisusepropisi,nažalost,odnosilisamonaagaluke,aneinabegluke,gdjesubegovimogliugovoritiodnosesaseljacimakakvesugodhtjeli.Stogajeglavniučinaktihpropisabiodasupoticalivlasteludasamomijenjajuformuzakupazemlje.

Osvrćućisenaovorazdoblje,JosefKoetschetzaključiojedasupreuveličanetvrdnjeotomeštosusvezahtijevalavlastela,ikakosulošepostupalasaseljacima.

Većinakmetovaživjelajeuglavnomudobrimodnosimasasvojomvlastelom;zapravosuvlastela-mislimnaonebogateiuglednemeđunjima-kadjebilalošagodina,pružalasvumogućupomoćsvojimseljacima. Istina je da je bilo i okrutnih aga čija je naoružana ruka teško pritiskala nemoćne seljake.Međutim, antagonizam koji bi se razvio u takvim slučajevima poticao je mnogo više iz ekonomskihinteresanegoizbilokakvihvjerskihilipolitičkihpobuda.467

SlikuSarajevau todobaKoetschet je svakakonaslikao ružičastimbojama.On seprisjeća ljetnihnedjeljnihpopodnevakadsukatoličkeipravoslavneporodiceodlazilenateferičnaobronkeuzcestuštovodinaIlidžu.“Muslimani,kršćaniijevrejiišlisumirnonaizlet...podjednakouživajućiuonommirnom,blaženomvremenu, nigdje nije bilo ni tragavjerskojmržnji.”468 Tek negdje potkraj šezdesetih godina,premaKoetschetu,atmosfera sepokvarila,kad je isteklodevetgodinaslužbovanjaTopalOsman-paše.Godine1869.stiglisuhitnizahtjeviizIstanbuladaseotkrijuslavenskiagitatorikojepotpomažeRusija,pajenovinamjesnikzamolioisamogKoetscheta,štojeovogapotonjegdovelounepriliku,dapotražitragovesrpskepropagandeupravoslavnommanastiruuŽitomislićima,nedalekoodMostara.469Potkrajšezdesetihbilojeivišejavnognegodovanja,kojenijebilouperenoprotivvlastelenegoprotivdržavnihporeznika.Posebnojebilaomraženanjihovauobičajenapraksadaprocjenjujuvrijednostljetine(itraženaplatuporeza)jošpriježetveiliberbe.Godine1868.protestiraloje1.000pravoslavnihimuslimanskih

seljaka u bosanskoj Posavini, a 1869. godine protestiralo je na sličan način stotinjak muslimana ipravoslavnih u Foči.470 Ovi primjeri međukonfesionalne saradnje zaista potkrepljuju Koetschetovomišljenje da osnovni uzroci bunta i nemira nisu bili toliko religijske koliko privredne prirode. Ipak,neosporna je činjenica da je istodobno raslo novo osjećanje neprijateljstva prema kršćanima međuimamima i hodžama (vjeroučiteljima) u Sarajevu. Upravo 1871. i 1872. godine, prema Koetschetu“vidjelismokakoseprednašimočimabudivjerskamržnja”.471

Poznati je skandal izbio oko gradnje pravoslavne saborne crkve. To bijaše simbol izmijenjenogstatusa bosanskih kršćana, čije su interese sada promovirala strana konzularna predstavništva i vladetobože “zaštitničkih” velesila - Rusija se zauzimala za pravoslavce a Austro-Ugarska za katolike.Zapravo je jedna od najvažnijih karakteristika toga razdoblja bio prodor kršćanskih organizacija izinozemstva u Bosnu - godine 1869. dopušteno je skupini katoličkih redovnika iz Porajnja da podignusamostan nedaleko od Banje Luke. Godine 1870. Miss Pauline Irby otvorila je djevojačku školu uSarajevukoju je finansirala jednaengleskakršćanskaorganizacija,apredavačicesubileprotestantskeđakonice izNjemačke.Sljedećegodine stigla je skupinaaustrijskih redovnica, sestaramilosrdnica,dapodignusamostaniotvoreosnovnuškolu.472Kadje1863.godinevlastodobriladaseuSarajevupodignesabornacrkva,prikupljanjenovaczatusvrhuusveukupnompravoslavnomsvijetu.IzaslanikmitropolitabosanskogputovaojekrozRusijusasvetimmoćima,rukomsveteTekle,isakupljaomilostinju.473

Kad je1872.godinecrkvabilapredzavršetkom, izbila jeogorčena rasprava izmeđupravoslavnezajedniceiuleme,kojajezahtijevaladatoranjcrkvenebudevišiodminaretaBegovedžamije.474Pa isamazvonjavazvonabila jeneštonovo.Premaodavnoutvrđenomobičaju,uosmanlijskimgradovimanisu smjela zvoniti zvona kršćanskih crkava. Neki demagozi među hodžama i imamima počeli supodbunjivatimuslimaneugraduuvezistimpitanjima.Jedanjeodnjihbiokrupan,nezgrapančovjekpoimenuHadžiLojo.Budućidajebionahadžiluku (nahodočašćuuMekki), tretiralisugakaohodžuiliučitelja, iako jebio sasvimneuk.475Drugi je bio fanatičanhodža izBegovedžamije.Međutim,kad jeovajpoveoizaslanstvodasepritužinazvonjavuzvona,namjeriosenajačegaodsebeuosobinovoganamjesnika,AlbancaMehmedaAkif-paše,skojimnijebilošale.HodžajenajprijepočeocitiratijedanstihizKur'ana,aligajenamjesnikpresjekaouriječiuzvikom:“Šuti,magarče!NećeštimeneučitiKur'an!Itako,kažešdanemožešpodnijetizvonjavuzvona,jeli,paščejedno?Aviostali,zarstestvarnotolikoblentavi te ne vidite da bi ovaj nitkov i sam zvonio, samo kad bimu za to plaćali pedeset groša namjesec?”476

Uljeto1873.godine24bosanskakršćanskatrgovcaprebjeglasuuHrvatskuiizjaviladasu“mnogi”kršćaniuBosniosuđeninasmrtzatoštosusedružilisaustrijskimkonzulom.477KadseposlijeuAustrijipisaloodogađajimausedamdesetimgodinama,običnosuseisticaliovakviincidentijersečinilodaonimoralnoireligioznoobavezujuAustrijudaintervenira.Alipraviuzrocislomuosmanlijskevladavineiintervencijiaustrijskevojskenisubilireligioznenegoekonomskeipolitičkeprirode.Uljeto1875.stiglesuprvevijestiotomekakosukršćanskiseljaciizokoliceNevesinjauHercegovini(istočnoodMostara)pobjegliuplaninedabiizbjegliplaćanjedržavidesetineiliosminesvojeljetine.Žetvaje1874.godinebilapotpunopodbacila, ali su lokalniporeznici (dvojicamuslimana i jedankršćanin)primijenilioštremjerenebilinaplatiliporez.Dokrajamjesecajulasvisuseseljaciutomkrajuodmetnuliuplaninegdjesu pružali vlastima oružani otpor.478 Bijaše to politički osjetljivo područje zato što je bilo blizucrnogorskegranice.Tujebilovećnekolikookršajaizmeđuosmanlijskihicrnogorskihjedinica,recimo

zavrijemekazneneekspedicijeOmer-paše1860.i1861.godine,asumnjaloseinacrnogorskogkneza,ruskogštićenika,daubacujeljudeioružjenebilidestabiliziraoHercegovinu.479

UskorosuizbilinovinemirinasjeveruBosneivelikjebrojljudipobjegaouHrvatskuiCrnuGoru-biloprednasiljemiliporezom,iliijednimidrugim.480Osnovnijeuzroknarodnomnezadovoljstvuležaona području zemljoradnje, ali su to nezadovoljstvo u nekim dijelovima Bosne iskoristili pripadniciPravoslavnecrkvekoji subiliuvezi saSrbijom ikoji suveć javno iskazivali svoju lojalnost srpskojdržavi.481UBosnusunagrnulidobrovoljciizSrbije,Slavonije,Hrvatske,Slovenije,pačakiizRusije(uz još nekoliko talijanskih garibaldinaca i nizozemsku pustolovku Johannu Paulus), koji su svi biliuvjerenidajenapomoluvelikobuđenjejužnihSlavena.482BosanskinamjesnikokupiojeuHercegovinivojsku koja je u jesen i oštru zimu 1875/76. djelovala okrutno ali nedjelotvorno. Oni žešći međubegovimamobiliziralisusvojevlastite“bašibozuke”(neregularnejedinice)i,bojećiseopćegprevratauBosni,počeliteroriziratiseljake.

Godine1876.popaljenojenastotineselaipobijenonajmanje5.000seljaka.DokrajategodinebrojizbjeglicaizBosneiHercegovinepopeosezasigurnonanajmanje100.000,amoždačakina250.000.483

Oko sredine sedamdesetih ta je velika ali lokalna kriza prerasla umeđunarodnu.Ne samo što seEvropom pronijela vijest o sličnom ustanku u Bugarskoj i o tome kako je okrutno ugušen (čuvene“bugarskegrozote”koje suonakoužasnulevremešnogGladstonea),negosuu julu1876.Srbija iCrnaGoranajavileratOsmanlijskomcarstvu.TesusedvijezemljesporazumjeledaćeprvaanektiratiBosnuadrugaHercegovinu.CrnaGorajepostiglaodređeneratneuspjehe,aliSrbijaseosramotilaiOsmanlijebijebileponovoosvojiledanijebiloRusije,kojajenagnalaOsmanlijedaunovembrupotpišuprimirje.Ponašanje Srbije učvrstilo je ionako neprijateljski stav bosanskih vlasti prema pravoslavnomstanovništvu. Jedan je izbjeglicanapočetku1877.godinenavodnočuokako se “sviSrbiprotjeruju izBosne,kakoihsameosmanlijskevlastiprogoneikakosudaliodriješenerukebašibozucimaiCiganima,paikatolicimaijevrejima”.484(Ovanapomenaokatolicimaijevrejimaipakpokazujedajetajizbjeglicabiopravoslavnevjereidajebiopristrastan.ArthurEvanszabilježiojekakoje“jednaodnajneobičnijihkarakteristikasadašnjegustankanačinnakojisepripadniciobjekršćanskevjeroispovijestiborerameuzrame”.)485

Godine1877.Rusija jenajavila ratOsmanlijskomcarstvu.Prije togasusevećRusi iAustrijanciviše puta potajno dogovarali kako će podijeliti balkanske zemlje među sobom.Međutim, na početku1878.ruskesujedinicebilevećnadomakIstanbuluiRusijajemogladiktiratiuvjetemirovnogugovora,kojisumnogovišeodgovaralinjeniminteresimanegoaustrijskim.Prematomugovoru(Sanstefanskimir)glavnaštićenicaRusijenaBalkanu,Bugarska,znatnoseproširilaisteklagotovosveopćusamostalnost.Bosna će ostati u Osmanlijskom carstvu, ali će se u njoj provesti razne reforme, a prema 14. članumirovnog ugovora prihodi same Bosne koristit će se samo za njene potrebe (odštete izbjeglicama istanovnicima)uidućetrigodine.486

To je iznova probudilo stare ambicije bosanskih begova da upravljaju autonomnom Bosnom uOsmanlijskom carstvu. Uostalom, kao što je Arthur Evans pribilježio 1877. godine, osmanlijskiupravljačiidužnosnicibilisu“podjednakoomraženimeđubosanskimmuhamedancimaimeđubosanskimkršćanima”.487Nažalost,nakononogaštosezbilouposljednjetrigodine,bosanskimuslimaniikršćanitoliko su mrzili jedni druge da bi Bosna, kad bi bila prepuštena sama sebi, još zadugo bila ostalaklijalištenemira.Tojebio jedanodfaktorakojisuuticalinaevropskevelesilekadsuseu julu1878.

sastale na Berlinskom kongresu da preinačemirovni ugovor sklopljen u San Stefanu i predlože novegeografskekarte.JošjevažnijabilaželjadasekompenziranoviuticajRusijenaBalkanuispriječinjenprodor u Sredozemlje. I tako jeBerlinski kongres ne samo sveoBugarsku na razumne granice, nego inajavioda ćeBosnu iHercegovinu, koja je teoretski još bila podosmanlijskimvrhovništvom, zauzetiAustro-Ugarskaiupravljatinjome.

Austrijancisujošjednomponovilipogreškukojusupočiniliu17.i18.stoljeću-pretpostavljajućidaćeihvećinabosanskogstanovništvadočekatiraširenihruku.InačenebitelegramomposlalivijestoodluciKongresauSarajevo3. jula,desetdanaprijenegošto jeobjavljenauevropskimnovinama.Nadan 5. jula održan je javni zbor muslimana u Begovoj džamiji. Pojavio se stari agitator Hadži Lojo,razvio zeleni barjak (tradicionalna boja islama) i poveo sve prisutne do namjesnikova dvora.488

Namjesnik je pristao da imenuje novog vojnog zapovjednika i obavi pripreme za odbranu odAustrijanaca, iako je bilo očito da nije dušom i srcem za takvu politiku koja je značila otvorenoiskazivanje prkosa sultanovim ugovornim obavezama. Na dan 20. jula sarajevske novine najavile suneminovnuaustrijskunajezdu,anakončetiridanaprveaustrijske jedinicezaistasuprešleprekorijekeSave.Nadan27.julaHadžiLojopoveojejošjednomsvjetinudonamjesnikovadvora,pozvaogarnizonna pobunu i nagnao namjesnika da otpusti nekoliko dužnosnika i osnuje “narodnu vladu”. Vojnizapovjednikpobjegaojeizgradasastotinukonjanika,alisugazarobili idovelinatraginagovorilidapomogneorganiziratiodbranuodAustrijanaca.489

DotlesuHadžiLojuobjeručkeprihvatilivodećipravoslavnisvećenici,kojisubilipresretništoseBosnaoslobađaosmanlijskogjarma,alinisuninajmanježeljelidagazamijeniaustrijskijaram.Održanojezajedničkomuslimansko-pravoslavnoslavlje.JosefKoetschetposlije jezapisao:“ArhimandritSavaKosanović i pop Risto Kanta-Novaković, obojica odjeveni kao hajdučke harambaše, s kuburama ijataganimazapojasom,stalisunačelogomileraspjevanihsrpskihmomaka.”Nadan2.augustaodržanaje parada muslimanskih dobrovoljaca zajedno s “kršćanskom legijom, koja se uglavnom sastojala odpravoslavnih, sa svega nekolicinom katolika”. Lojo je uskoro zatim izgubio ugled ustrijelivši jednogkršćanskogseljaka.Međutim,onjesvojimakcijamauspiodićinanogemuslimaneiudrugimkrajevimaBosne,takodasunjegovepriličnološeorganiziranejediniceuraznimdijelovimazemljebrojileotprilike40.000ljudi.490

S druge strane, Austrijanci su imali 82 000 vojnika. Njih oko 9 400 sačinjavali su takozvane“okupacijske jedinice”, čija je zadaća bila da uđu u Bosnu i Hercegovinu iz Dalmacije i da čuvajuteritorijkojiosvojeglavneudarne snage.Teglavne snage,podzapovjedništvomHrvatabaruna JosipaFilipovića,brzosuprodrlekrozsjevernuBosnuosvojivšiBanjuLuku,MaglajiJajce.Austrijancisubilidobro opremljeni i dobro obaviješteni o gradovima, cestama i mostovima u Bosni i Hercegovinizahvaljujući austrijskom vojnom inspektoru, kome su bosanske vlasti, u svojoj naivnosti, dopustile daproputujepočitavojzemljiizmeđu1871.i1873.

godine.491 Na dan 16. augusta Austrijanci su nanijeli težak poraz bosanskoj vojsci u bici kodKlokota, nedaleko odViteza, a 18. augusta stigli su do predgrađa Sarajeva. Sutradan ujutro u 6 i 30započeli suartiljerijskinapad,anakon togasupješaciušliugradukojemsunanjihpucali“iz svakekuće,sasvakogprozora,sasvakihvrata...čaksuiženesudjelovaleupružanjuotpora”.Alido13i30gradjebioosvojen,aAustrijancisuimali57mrtvihi314ranjenih.VojskajenastavilanapredovatikrozHercegovinu iNovopazarski sandžak tokommjeseca augusta i septembra, a do 20. oktobra zauzeta jecijelaBosna iHercegovina.Osvajanje je potrajalomanje od trimjeseca.Mjestimice je bilo žestokogotporaičestihgerilskihprepada.Sveusvemu,bilasu53većaokršaja,ukojesuuključenaizauzimanja

branjenih gradova.Ukupni gubiciAustrijanaca iznosili su 946mrtvih i 3 980 ranjenih vojnika.Ali nijedangradnisuzauzimalidužeoddvadana.Sobziromnagrozno stanjeukojem jebilavećinacesta,gotovodanijepretjeranorećidasuAustrijancizauzeliBosnuiHercegovinuzaonolikovremenakolikoimjetrebalodapropješačekroznjuskrajanakraj.492

11.BosnaiHercegovinapodAustrougarskom,1878-1914.

Austro-Ugarska je oklijevajući i nevoljko odlučila zauzeti Bosnu. Dakako da su komentatori većpoodavnobilitvrdilidajeBosnabogataprirodnimblagom(zemljoradnja,šumarstvo,rude)idabibilorazborito razvijati toblagozajednosprimorjemkoje jebilouaustrijskimrukama.Austrijskimvojnimvlastimabilojeistotakostalodotogadasedomognustrateškogzaleđadalmatinskeobale.493Alikadse1869. godine na najvišemmjestu raspravljalo o zauzimanju Bosne, dvojica vodećih kreatora vanjskepolitikebila suprotiv toga:GyulaAndrassy,ministar vanjskih poslova, iBenjaminKallay, ekspert zapovijest Južnih Slavena (i, poslije, autor cijenjene historije Srba), koji je tada bio austrijski konzul uBeogradu.NijedanodnjihdvojiceniježeliodaseAustro-Ugarskaopteretisjošmilion-dvaSlavena.494

U tom slučaju proistekli bi problemi i iz podvojenog ustava “dvojne monarhije”: bi li BosnomvladalaAustrijailiUgarska,ilinekozajedničkotijelo?IlibibilapripojenaHrvatskoj,kojajeod1868.godinesteklanekuvrstusamouprave,snamjesnikomkojegajeimenovalaUgarska,svlastitimHrvatskimsaborom i sa skupinom hrvatskih zastupnika u Ugarskom parlamentu? Brige oko Hrvatske bijahunajvažniji razlog štoUgarimanije bilo stalo doBosne: još znatno veći broj JužnihSlavena ojačao biargumenteonihHrvatakojisuzahtijevalisamostalnijistatuszasvojuzemlju.JednisuodnjihtražilidaHrvatskabude ravnopravanpartner sAustrijom iUgarskom(takozvani trijalizam), a drugi su težili zapotpunonezavisnomHrvatskomiosnivanjemjoš jednejužnoslavenskedržave.Ni jedanodtihplanovanijebiopovoljiniBečuniBudimpešti.Alibilo jeneštošto jeaustrougarskavlada jošmanježeljela.BilobivrlološekadbiseHrvatskasasvimosamostalilaiosnovalasvojudržavu,alibijošmnogogorebilokadbiseSrbijaproširila,kadbinajprijepripojilaBosnuaondapotkopalaaustrougarskuvladavinuuHrvatskoj.Srpskaobjava rataOsmanlijama1876.godinenapokon jenavelaAustrijancedaozbiljnorazmisleozauzimanjuBosne.DasubiliuvjerenidasultanmožeočuvativlastuBosninaneograničenovrijeme,nebibiliniprstommaknuli.

Međutim,kadsujednomodlučilidazavladajuBosnom,nijevišemoglobitinigovoraopolovičnimmjerama. U aprilu 1879. sklopili su s osmanlijskim vlastima licemjeran sporazum, u kojem su nekeklauzulebilepoluistine,anekečisteneistine.Sporazumjelisusedasam“činaneksije”neće“dovestiupitanje vrhovnička prava Njegova Carskog Veličanstva Sultana”; da će osmanlijski novac ostati uopticaju; da će se svi prihodi Bosne trošiti u samoj Bosni; da će upravni aparat zaposliti turskeslužbenikeirođeneBosance;daćemuslimaniuživatipunuvjerskuslobodu;daćeseimeKalifa-Sultanaidaljespominjatiumolitvamapetkom.495Odsvih tihobećanja jedinosuseovadvaposljednjadokrajapoštovala.Osmanlijskijenovacpovučenizprometa,Bosnajepriključenaaustrougarskojcarinskojuniji(štojeznačilodasuseprihodiprikupljeninabosanskimgranicamamoglitrošitibilogdjeucarstvu),aupravni aparat popunili su mahom građani Austro-Ugarske. Što se sultanove vrhovne vlasti tiče, nasamomjepočetkuodbačenasvakapomisaodabiseteokupiranepokrajinemoglejednogdanavratitipodosmanlijsku vlast. Jedina predviđena promjena statusa Bosne i Hercegovine bila je da se okupacijazamijenipotpunomaneksijom.Kadse1881.godineaustrijskicarpridružioSavezutrijucareva,jednajeod tajnih klauzula njihova ugovora glasila da “AustroUgarska pridržava sebi pravo da anektira teprovincijeukojemgodtrenutkutobudesmatralashodnim”.496

ProblemkomedaseBosnadodijelinaupravljanje,Austriji iliUgarskoj,bijašeriješen takoda jeproglašenakrunskomzemljom,štojeznačilodanjomenećevladatiniAustrijaniUgarska,odnosnodaće

vladati obje u istimah.Osnovano jemješovito povjereništvo na čelu sa zajedničkim (tj. austrijskim iugarskim)ministromfinansija;teoretskijeglavnuvlastuBosniimaovojninamjesnik,kojijebiodirektnoodgovorankruni,alijepolitičkeodlukedonosio“savezni”ministarfinansija.IstojetakoteoretskiBosnabilapodvrgnutavojnimzakonima,alijepotkraj1878.godineizdanaproklamacijakojomsuosmanlijskizakoni ostali u Bosni i Hercegovini na snazi do daljnjega, te su postupno zamijenjeni ili dopunjeniaustrougarskimzakonimainovimzakonimadonesenimaposebnozaBosnuiHercegovinu.Zadržanisuišerijatski sudovi islamskog svetog zakona da sudemuslimanskim građanima u građanskim parnicama.Općenitouzevši,zadržana jeosmanlijskaupravnastrukturagdjegodsesmatralodadobro funkcionira,samoštosuizmijenjenaimenaiosoblje:sandžacisupreimenovaniuKreise(okruge)anižeteritorijalnejedinicekažeilikadiluciuBezirke(kotare),načelukojihjestajaoBezirksvorsteher (načelnikkotara).Međutim, Osmanlije su za upravljanje cijelim teritorijem imale svega 120 službenika, a brojaustrougarskih činovnikaporastao je, kombinacijombirokratske temeljitosti i Parkinsonova zakona, do1908.godinena9.533zaposlena.497

Prvih nekoliko godina bile su najteže za novu upravu. Na početku je bilo strahovitih poteškoća,naprimjer potreba da se više od 200 000 izbjeglica vrate kući. Na nekim područjima povremeno biizbijalonasilje,posebnouonimdijelovimaHercegovinekojejeCrnaGorajošsvojatala.Godine1879.ponovojeizbilapobunaokoNevesinja,a1881.izvršenjeozbiljannapadnavojnejedinicekodGacka(blizucrnogorskegranice).498DabisteklipovjerenjestanovništvauHercegoviniiohrabriliizbjeglicedasevrate,Austrijancisuosnovaliposebnulokalnumilicijuzvanu“panduri”,alisusemnogiodtihpandurauskoroisamipobunili,anekisuseodnjihiodmetnuliuhajduke.499Domjesecanovembra1881.usamojBosnibiloje12840austrougarskihvojnika,auHercegovini4000.Tebisnagebiledovoljnedaočuvajumir da vlasti nisu najavile novumjeru koja je uskoro postala vrlo omražena.Donesen je vojni zakonprema kojem su svi Bosanci bili dužni služiti austrougarsku vojsku. Ubrzo su opet izbili nemiri uHercegovini, aoko sredine januara1883.već jenekolikovećihdružinapobunjenikadjelovalona tompodručju.500

Uaustrijskimslužbenimizvještajimatisepobunjenicinazivaju“banditima”.Sigurnojedasunekiodnjihtoibili,samoštosuimsepridružilizapovjednicipanduraiseoskiknezoviištoimglavnaaktivnostnisubilarazbojništvanegonapadinažandarmerijskestaniceivojnepatrole.Jednapješačkakolonakojajeupućenada seobračuna snjimadočekana je iz zasjedenabrdskoj cesti i natjeranada sepovučeuMostar.TadasuangažiranevećevojnesnagetesusecijelifebruarvodileborbeuokoliciFoče,paiuplaninama izmeđuFoče i Sarajeva.Računalo se da pobunjenici imaju oko 1.000 ljudi podijeljenih naodred koji se sastojao uglavnom od pravoslavaca (pod zapovjedništvom pandurskog oficira PereTunguza), na odred muslimana (pod vodstvom istaknutog vlastelina Omera Šačića) i dva mješovitaodreda.501Malo-pomalosuaustrougarskejediniceponovoosvojilecijelotopodručje.Ili,kakojerečenou službenom izvještaju: “Cijelo je područje bilo obuhvaćeno gustom ali nestalnom mrežom našihpokretnihkolonakoje su sveviše stezaleobručokopojedinihbandi;nakraju subanditi živjeliu takoteškim prilikama da su se, premda su još tvrdokorno pružali otpor, svi u mjesecu julu predali.”502

Hajdučija će se uHercegovini nastaviti još više od deset godina, ali je ovo bila posljednja ozbiljnapobunaprotivaustrijskihvlasti.

Jedanrazlogštootpornijebiovećibijašetoštojevelikbrojnepomirljivihprotivnikanovogrežimazauvijeknapustiozemlju.BijahutomahommuslimanikojisupobjegliuTursku-nekiodnjihnisubilivoljni iz religioznih razlogaživjetipodnevjerničkomvlašću, adrugi su se zasigurnobojalipravde ili

odmazde zbog svih onih strahota koje su počinili kršćanima u posljednje tri godine osmanlijskevladavine.Velikavećinatihiseljenikabilisuseljaci,ali jebiloivlastelekojajeuIstanbuluosnovalaskupinu što će agitirati da Osmanlijsko carstvo vrši jači politički pritisak na austrougarske vlasti uBosni.503Suvremenipovjesničarižestokosesporeokotogakolikojesveukupnobilo takvihiseljenika.Premaslužbenimpodacimaaustrougarskihvlasti,između1883.i1905.godineiselilose32625osobaavratiloihse4.042.504Između1906.i1918.godineiseliloihsejošoko24000.Alitisebrojeviodnosesamonaonekojisudobilislužbenoodobrenjedanapustezemlju-azahtjevizaodobrenjemoralisusepodnosititeknakon1883.godine,kadsusevlastizabrinulezbogvelikogbrojaljudikojisuseiseljavalidaizbjegnuregrutiranje.Utajbrojnisuuključenionikojisuseiseliliilegalno,nionikojisupobjegliuprve četiri godine. Neki muslimanski povjesničari tvrdili su da ukupan broj iseljenika iznosi oko300.000, ali čini se da je ta procjena nerealna. Geograf koji je proučavao to iseljeništvo i njihovepotomke izračunao je da saduTurskoj imaoko350000 “Bošnjaka”.Međutim, naziv “Bošnjak”u tojzemljiodnosisenasveljudekojisusedoselilinesamoizBosneiHercegovinenegoiizSrbijeiCrneGore - au taj subrojuključeni i svionikoji su sedoselili izmeđudva rata.505Sdruge strane, srpskihistoričariprocjenjujudajebilootprilike60.000iseljenika,štoznačidaprihvatajuslužbenestatističkepodatke idodaju svega8.000 ljudi za razdoblje između1878. i 1883.godine.506Čini se da bimnogovjerodostojniji bio broj od oko 100.000 osoba, ali je opet riječ o pukom nagađanju. Ne smijemozaboraviti ni činjenicu da se nisu iseljavali samomuslimani; na razmeđi stoljeća iseljavalo se svakegodine iz Hercegovine na stotine pravoslavnih seljaka.507 Edith Durham, koja spada međunajpronicljivije strane posmatrače i koja nije bila posebno naklonjena Austrijancima, navela jejednostavan razlog iseljavanjuuprvomdesetljeću20. stoljeća: “Nadnice subileniske.Seljaci subilivrlo siromašni.UAmerici su nadnice bile vrlo visokepa su se hiljade ljudi iselile onamo.Oni su topripisivali austrijskim vlastima, ali se to isto događalo i u Crnoj Gori... Posrijedi je bilo običnoekonomskopitanjeponudeipotražnje.”508

Glavni je razlogkivnostinaAustro-Ugarskumeđu timkršćanskimseljacimabilo to štonikadnijedošlo do velike agrarne reforme kojoj su se oni nadali. To je ujedno bio najeklatantniji primjeraustrougarske politike kontinuiteta i postupnosti. Vrlo je rano odlučeno da će posljednja velikaosmanlijska reforma, dekret iz 1859. godine, ostati na snazi i da se nakon toga neće uvoditi nikakvekorjenitepromjene.Učinjeno jeponeštodasepopravipoložajseljaštva:procjene ljetinepovjerenesupravnimporeznimstručnjacimaiprocjeniteljima,udarenisutemeljikatastarskomknjiženjudasespriječepretenzije zemljoposjednika, i uveden je sistem “prosječne desetine”. (To znači da se desetinaizračunavala na temelju uroda prethodnih deset godina, pa je seljak čija je proizvodnja rasla plaćaomanjeoddesetinestvarnevrijednostiljetinetekućegodine.)Potvrđenojepravokmetovadaseoslobodekmetstva plaćanjemodštete - što je bilo uvedeno osmanlijskim zakonom1876. godine - i poduzete sunekedodatnemjeredaimsetoolakša.Natajsenačinizmeđu1879.i1913.godineoslobodilo41.500kmetova,alijenapočetku1914.izračunatodajošima93.368kmetskihporodicakojeradenaagalucima,štojeobuhvatalookojednetrećineukupneobradivezemlje.509Međutim,toštosunominalnobilikmetovinijeznačilodaživesviusveopćojbijediizavisnosti.BritanskipovjesničarWilliamMillerzabilježioje,kadjeposjetioBosnuudevedesetimgodinama19.stoljeća,da“bosanskikmetživiboljeoddalmatinskogili sicilijanskog seljaka”. Isto je tako zapazio da su zbog čestih dioba posjeda prema osmanlijskimzakonimaonasljedstvumnogeagepostaleisametekneštovišeodsitnihzemljoposjednikaseljaka.510

AustrougarskajevlastuBosnibilavrlonesklonaizazivatibilokakvevelikedruštveneporemećaje,

ali je istodobno bila neobično energična u nastojanjima da razvije privredu. Jedina je zapreka takvimnjenimplanovimabiozakondonesen1880.godineuBeču,kojibijašenaopakoshvaćenoobećanjedanosultanu,daseadministrativnitroškoviuBosnimorajupokrivatibosanskimprihodima.StogajebiloteškofinansiratiinfrastrukturneprojektevelikihrazmjerakakvejezahtijevaorazvojBosneiHercegovine.Dabisepremostiotajjaz,odobrenisuposebnidržavnikrediti.UprvedvijegodineizgrađenaježeljezničkaprugaodhrvatskegranicedoZenice (190kilometara)pocijeniod8miliona forinti.Nakon trigodineprodužena je prugadoSarajeva (još 80kilometara), što je stajalo oko4miliona.511 Obujam državnihinvesticijabiojekolosalan:do1907.godinevladajeizgradila111kilometaraširokotračneželjezničkepruge,911kilometarauskotračneivišeod1.000kilometaraglavnihcestaiistotolikolokalnihputovasukupno 121 mostom.512 Edith Durham zapisala je 1906. godine: “Brdske ceste ne zaostaju ni zanajboljimauEvropi.”513

Dakakodasunekeodtihcestaiželjezničkihprugaimaleprvenstvenovojniznačaj,alisuistodobnobilesnažanpoticajprivrednomnapretku.Šumarstvoiugljenarstvobijahuuvelikomzamahu;kopalesusei druge rude, naprimjer bakar i krom; oko Prijedora vadila se željezna ruda, podignute su željezare ičeličane,painekolikotvornicahemijskihproizvoda.Godine1912.i1913.BosnaiHercegovinaimalajegodišnjiizvozuvrijednostiod28milionadolaraivišeod65000industrijskihradnika.514Umnogimjegradovimabiloiradnica(mahomkršćanki,alijebiloimuslimanki).USarajevusu,naprimjer,radileutvornici duhana i tkaonici ćilima. Godine 1906. radnici u tvornici duhana organizirali su čak i štrajkzahtijevajućikraćeradnovrijemeiboljeplaće.Štrajkjeokončanzapetdana,alijesličnihštrajkovabiloi u drugimmjestima, a u demonstracijama radnika željezare uZenici nekoliko je ljudi ubijeno.Ni tajštrajknijesnažnijeuticaonadržavnupolitiku,alijepospješioosnivanjesindikataumnogimindustrijskimgranama iduće godine.515 Međutim, kako su u socijalističkim zemljama oduvijek tragali za sličnimherojskimepizodamausvojojpredsocijalističkojprošlosti,taj“generalništrajk”iz1906.godinezauzeojeneprirodnovažnomjestoujugoslavenskojhistorijitogarazdoblja.516

Austrougarske vlasti nisu zanemarile ni zemljoradnju, glavni oslonac privrede. Osnovana sueksperimentalna dobra, pa i eksperimentalni vinogradi nedaleko odMostara, štaviše i eksperimentalniribnjak. Seoski su učitelji poučavani suvremenimmetodama, a otvorena je i poljoprivredna škola naIlidži kraj Sarajeva.517 Utemeljene su i ergele, a da bi se probudio ponos među uzgajivačima konja,organiziranesukonjsketrkenaIlidžiiPrijedoru.(Trkesupostaleveomaomiljene,iakoseupočetkunisuodržavalepremapravilimaJockeyCluba:“Jahalisubezsedla,akadbisepribližilicilju,skočilibiskonjadamubudelakše,pajekonjsamulazioucilj.”)518Bosanskiseljacinisuposebnocijenilibašsvetenovotarije. Jedanaustrougarskižandarmerijskioficir rekao je1906.godineEdithDurhamda su “zaovaj narod ove promjene prenaglo došle; oni više vole stare osmanlijske staze i tovarnu stoku odzaprežnih kola i novih cesta, i nepovjerljivi su prema svemu novome”.U njegovu dijeluHercegovineseljacisučakodbilikoristitiželjezneplugovekojeimjevlastponudilapocijeninižojodproizvodne.“Potrošili smo ne znam koliko novca da im popravimo kvalitetu stoke: pribavili smo im bikove,ždrijepce,ovnove,nerastenajplemenitijihrasa.Lanismoujednoseloposlaliprekrasnognerastačovjekuzakogasmomislilidajepouzdan.AkadjedošaoBožič,onlijepozaklaonerasta,ispekaogaipozvaocijelo selo na gozbu.”519 Jedan od najspornijih aspekata agrarne politike bijaše stimuliranje stranihdoseljenika.Prviod tihkolonistadošlisuzapravona inicijativu jednognjemačkogsvećenikakoji jeuvjerskomčasopisuuNjemačkojobjaviooglasukojemjepozvaopobožneseljakedasepreseleuBosnu.TakosustigleporodiceizŠleskeiPorajnja,pokupovalezemljublizuhrvatskegraniceiosnovalenaselje

koje je dobilo službeno ime “Windhorst”. Ogranku tog naselja nadjenuli su ime “Rudolfstal” premaprestolonasljednikuRudolfunakonnjegovaposjetaBosni1888.godine, a jednodrugonaselje,koje suosnovali Nijemci protestanti iz Ugarske, prozvano je “Franzjosefsfeld”. Vlasti su bile naklonjene timdoseljenicima i odobravale im porezne olakšice. Godine 1890. donijele su poseban zakon o“poljoprivrednimnaseobinama”,kojimasuponudiledodvanaesthektarazemljepoporodiciubesplatanzakupprvetrigodine,azatimpovoljnootplaćivanjedugaizprihodaurokuoddesetgodina,poduvjetomdaprihvatebosanskodržavljanstvo.Usvemujeosnovano54takvihnaseobinasukupnogotovo10.000stanovnika.Nijemacajebiloneštomanjeod2000,većinomsubiliSlaveni(Poljaci,Česi,Rusini),čijisu se potomci stopili s bosanskim slavenskim stanovništvom. Ali kakvo god bilo porijeklo tihdoseljenika,tajepolitikauonodobanailazilanaotpor,akadsuBosanci1910.godineprviputdobilisvojBosanskisabor,jedanjeodprvihnjihovihzahtjevabiodasestanenakrajtomdoseljavanju.520Tadajevećlokalnepolitičarepočeozabrinjavatineprestanipriraststranihdoseljenika.Godine1880.bilojeuBosni i Hercegovini svega 4.500 austrijskih i 12.000 ugarskih građana, godine 1910. bilo je 47.000Austrijanaca i 61.000Ugara.Ali ti brojevi nisu bili tako alarmantni kako su se činili na prvi pogled.MnogisuodtihstanovnikabilidržavničinovniciiliposlovniljudikojinisunamjeravalizauvijekostatiuBosniiHercegovini.Nekisuodnjihbiliivojnici-općenitosuvojniciizAustro-UgarskeslužilivojskuuBosniabosanskivojniciuAustro-Ugarskoj.Odugarskihgrađanavećinasubili

Hrvati a tek manji broj pravi Mađari.521 Osim promoviranja “poljoprivrednih naseobina”, čijaglavna svrha nije bila demografska nego agrarna, nije uopće bilo ozbiljnijih pokušaja masovnekolonizacije,alijeprilivljudisastranebiodostatandapodsjetiljudeuBosniiHercegovinidasuzaistapodsvojevrsnomkolonijalnomupravom.

Sve u svemu, austrougarski državni činovnici razumjeli su takve osjetljivosti i nastojali o njimavoditi računa.Svaka je vjerska zajednica i dalje imala svoje škole, koje je sada finansirala država, a1887. godine vlasti su podigle i šerijatsku školu da se u njoj školuju suci zamuslimanske sudove.Usistemu besplatnih državnih škola koji su vlasti uspostavile, djeci članova svake vjerske zajednicepredavali su njihovi vlastiti svećenici. Suvremeni jugoslavenski historičari iskazivali su prezir premanastojanjima austrougarskih vlasti na području školstva ističući da je samomanji broj djece pohađaoškolu.Alinemožeseovlastimakojesupodigle200osnovnihškola,trisrednješkole,tehničkuškoluiučiteljskuškolurećidasenisubrinulezaškolstvo.Nijebilobašvjerovatnodaćeseljacikojinećedaprihvateželjezneplugovenavalitidašaljudjecuuškolukakobisteklaobrazovanjekojeonisaminemaju.Godine1909.uvedenojeobaveznoosnovnoškolovanje,adotadasevodilaobrazovnapolitikakojujenajboljesažeoWilliamMillerovimriječima:“Nikonesiliroditeljedašaljudjecuuškolu,alilokalnevlastinastojeuvjeritiuprednostiobrazovanjaroditeljekojisvojepotomkebašpošto-potoželezadržatiumrakuneznanja.”522

Najdelikatnijajezadaćaaustrougarskihvlastibilopostupanjestriglavnevjerskezajednice.Dakakodasuihfinansiranjemškoladoneklepridobilizasaradnjuiostvariliodređenuticajnanjih.Poduzetesuimjereda se austrougarskimvlastimaosigurauticaj na imenovanjevelikodostojnikau svakojpojedinojvjerskoj zajednici. Car je od pravoslavnog patrijarha dobio pravo da imenuje episkope u Bosni iHercegovini, a slično je pravo dobio i od pape da imenuje katoličke biskupe. Sami su muslimanipredložilidaseuBosniuokvirunjihovevjerskezajedniceutemeljihijerarhijanezavisnaodIstanbula,ato je ipostignuto1882.godine takošto jecar imenovao reisul-ulemu(“poglavaravjerskezajednice”),kojijebionačelučetveročlanogmedžlisailisavjetodavnogvijeća.

Od sve tri vjerske organizacije, Katolička se crkva ponajviše razvijala imijenjala. Franjevci su

izgubili svojmonopol jer su se pojavili isusovci.Osnovana su dva sjemeništa u kojima su predavaliisusovci. U Sarajevu je podignuta katolička katedrala, a uskoro za njom i Crkva svetog AntePadovanskog.BrojjekatolikaporastaozahvaljujućiprilivudoseljenikaizAustro-Ugarske(usamomjeSarajevu taj broj narastao od 800 godine 1878. na 3 876 za svega šest godina). S četiri biskupa i sneobičnoodlučnimnadbiskupom(monsinjoromStadlerom,kojijeuSarajevuslužiozacijelograzdobljaod1882.do1918.godine),KatoličkajecrkvabilaaktivnijanegoikadusvojojhiljadugodišnjojpovijestiuBosniiHercegovini.523[UvođenjeredovitecrkvenehijerarhijeuBosnu1881.godineoznačavavažnuprekretnicu u povijesti Katoličke crkve u suvremenoj Bosni. Ujedno označava i početak dugotrajnenapetostiizmeđufranjevačkogredauBosniidijecezanskogklera:vidiGavranović,Uspostavaredovitekatoličke hijerarhije; Gavran, Lucerna lucens?, Krišto, Prešućena povijest (posebno str. 143-148); iŠaković,Političkeorganizacije(posebnostr.72-114).]Alivlastisubilesvjesneopasnostidabosanskikatolicipostanuprivilegiranazajednica.NjihovajeopreznapolitikaostavilasnažandojamnaWilliamaMillera,kojije1898.godinezapisao:

“Rimokatolici...kojisudugoočekivalipomoćodAustrije i,naravno,pozdravilinjendolazakkaovelikekatoličkesile,pomalosurazočaraništooni,kojitvoreneštovišeodjednepetinestanovništva,nemogunastupatikaoglavnipartnerubosanskoj tvrtki.Pomommišljenju,nemaboljegdokaza jednakogpostupanjavlastisrazličitimkonfesijamaodsamečinjenicedaimatakvihrazočaranja.”524

AmeričkinovinarW.E.Curtis,kojijeposjetioBosnu1902.godine,stekaojesličandojamjednakogpostupanjasasvima:“Članovirazličitihvjeroispovijestidružesejednisdrugimanaprijateljskojosnoviiskazujućiuzajamnopoštovanjeiuzajamnutoleranciju;sudovimudroipoštenosude,pravdajezajamčenasvakomgrađaninu, bez obzira na vjerskupripadnost i društveni položaj.”525 Ipak, vjerski su interesi svremenanavrijemejošubacivalištapoveutočkovenajpomnijekonstruiranedržavnemašinerije.

Najbolnijiproblembijašepromjenavjere.Običnosumuslimanskedjevojkeprelazilenakatoličkuvjeru zbog svojihbudućihmuževa i tako izazivaleveliku sablazan i nanosile sramotu svojoj porodici.Premdakatoličkisvećenicinisuotvorenonastojalipridobitimuslimankezasvojuvjeru,činilisusveštoje bilo u njihovoj moći da pomognu onima koje dolaze k njima - sakrivajući, naprimjer, djevojke usamostane ili u nadbiskupski dvor i odbijajući da odaju policiji njihovo skrovište. Nakon nekolikoovakvih incidenata vlasti su 1891. godine pristale na muslimanske zahtjeve i donijele propise premakojima se moralo postupati u spornim slučajevima: dvomjesečni rok čekanja, povjerenstvo koje ćeistražiti svaku optužbu o prisili, i tako dalje. Ovime su donekle umireni muslimani u svojimstrahovanjima,alinakondvanaestgodina,kadjenadbiskupStadlerbioupletenujošjedanspornislučaj,ukojemjeriječbilaojednojmuslimanskojudoviciinjenodvojedjece,nadbiskupjeotkriodasuvlasti1895.godinesklopilespapomtajnisporazumpremakojemkatoličkisvećeniciimajupravokomuniciratispotencijalnimpreobraćenicima,tetakopotajnoobezvrijedilepropisekojesusamedonijele.Ponovojeizbilo veliko nezadovoljstvo među muslimanima, čije su vođe povele veliku kampanju podnosećivlastimaslužbenepeticijeipopisedrugihprekršaja.Ipaksuseumirilikadsuvlastipronašleudovicuiznajnovijegslučajaujednomsamostanu,pasuježandarioteliivratiliunjenoselo,gdjejepristaladasevratiukrilomuslimanskevjere.526

Sigurno je da su ovakvi događaji uzbunjivali stanovništvo, ali način na koji su ove incidenteiskorištavali muslimanski prvaci i povezivali ih s drugim problemima (pritužbama na poreze, itd.)upućujenazaključakdasuonibilisvevišezaokupljenisloženompolitičkomstrategijom,nečimsasvimrazličitim od slijepog fanatizma. U jednoj detaljnoj suvremenoj studiji o tim događanjima možemopročitatiiovo:“Muslimanskisuseaktivistitrudilidazaodjenusvojeciljeveuruhovjerskogžara,alisu

zapravo težili za očuvanjem ili povećavanjem svoje moći.”527 U prva dva desetljeća austrougarskevladavinevodilasesloženaborbazaprevlastizmeđumuslimanskeeliteuSarajevu,kojajesteklamoćiuticajsurađujućisvlastima,itvrdokornijihmuslimanskihprvakauTravnikuiMostarukojisuzauzimalibeskompromisne stavove ne bi li diskreditirali svoje sarajevske suparnike i preoteli nešto od njihovemoći. (U osamdesetim godinama situacija se još više zakomplicirala zato što se razvilo snažnosuparništvoimeđumostarskimmuslimanima.)

Najvažnije je pitanje bio nadzor nad vjerskim dobrotvornim fondacijama. Te su fondacije, kakorekosmo u 5. poglavlju, poznate pod nazivom vakufi, igrale važnu ulogu u islamskom društvu jer sufinansiraleodržavanjedžamija,škola,tekija,pačakihanovaimostova.Njihovposebnifiskalnipoložajstoljećimajemamioljudenamasovnezloupotrebe.Trebalojesamodadonatorimenujesvojepotomkezastalno plaćene izvršitelje svoje oporuke pa da zapravo osnuje takoreći porodični kartel oslobođenporeza. Godine 1878. procijenjeno je da je gotovo jedna trećina obradive zemlje u Bosni bila uvlasništvu vakufa. A jedan je od osnovnih načela islamskog zakona glasio da imanje koje je jednompripalovakufunemoževišenikadpripadatinikomdrugom.Jednajeodprvihstvarikojesuaustrougarskevlasti učinile bila da prikupe i javno potvrde sve osmanlijske zakone koji su regulirali upravljanjevakufima, zahtijevali propisno vođenje knjigovodstva i tako dalje. Zatim su 1883. godine osnovalipovjereništvozavakufeiimenovaliuglednemuslimanezanjegovečlanove.Natajsunačinlokalnivakufikojimasuupravljalepojedineporodicedospjelipodsredišnjeupravnotijelo,kojejeodređivalobudžeteivodilopolitikufinansiranjadžamijaiškolaucijelojBosniiHercegovini.Premdajeovamjeraopćenitoprihvaćenakaokorisnareforma,upovjerenstvusuglavnuriječvodilisarajevskimuslimani,kojisubilispremnijinasaradnjuodostalih,pasu izazivalizavist ikivnostmeđuuglednimmuslimanimaudrugimmjestima.Čak iondakad je,1894.godine,povjerenstvoprošireno ipopunjenopredstavnicima izsvihkrajevaBosneiHercegovine,svesutečlanoveidaljeimenovalecentralnevlasti.528

Upravo su mostarski muslimani, pod vodstvom odrješitog Mula Mustafe Džabića, pretvoriliupravljanjevakufauvelikopolitičkopitanje.Koristećiseuvelikovalompeticijaidrugihaktivnostikojesu bili pokrenuli skandali oko prekrštavanja, podnijeli su 1899. godine nacrt statuta samostalnog“Vakufskogsabora”zaHercegovinu.Umjestodabudeustrojenaodvrhananižeimenovanjimasastrane,predloženojedasenovaorganizacijazasnivanalokalnimudruženjima,idataudruženjaimenujučlanoveokružnihsabora,adaokružnisaboribirajusvojezastupnikeupokrajinskomsaboru.529Prvajereakcijavlastibiladatemuslimanetretirakaoopasneagitatoreidazatvoriudruženjekojejebilosredištenjihoveaktivnosti.Odmah su zatimmostarski prvaci počeli organizirati podršku u čitavojHercegovini, pa i uBosni. Koristeći semoralnim autoritetomDžabićevim i poletommlađih aktivista kao što je bio ŠerifArnautović,onisuzagodinudanaosnovaliorganizacijukojajeobuhvatilacijeluzemlju-zapravosutobili začeci političke stranke - a u ljeto 1900. godine održali su u jednom hotelu u Budimpešti zborbosanskih muslimanskih vođa. Tako je započeo dugotrajan proces agitiranja i pregovora, a vlasti sunaizmjencepokušavaleprimiriti,podijelitiiobuzdativoditeljekampanje.530

Ovajporastmuslimanskogaktivizmazadavao jenajvišemukačovjekukoji jeu tovrijemebionačelu Bosne i Hercegovine, Benjaminu Kallayu, povjesničaru i bivšem diplomatu, te austrougarskomministru finansijaod1882.do1903.godine.Sva jeKallayevapolitikauBosni težilaza timdaočuvazemljuodnacionalističkihpolitičkihpokretauSrbijiiHrvatskojidapromoviraidejuobosanskojnacijikaozasebnomiintegrativnomentitetu.Turcisuzapravokoristiliriječ“Bošnjaci”(bosnaklar)zasveonekojiživeuBosni;alinadomaćemjezikujedininarodkojijesebetradicionalnonazivaoBošnjacimabilisu bosanski muslimani.531 (Katolici su sami sebe nazivali Latini ili kršćani - što ne valja brkati sa

srednjovjekovnimkrstjanima-apravoslavnisusamisebenazivaliVlasiilihrišćani.)KallaysenadaodaćeproširitiznačenjeriječiBošnjacinapripadnikesvihvjerskihzajednica.Zatunjegovunamjerubilojebitnodanajprijepridobijemuslimanezasvoju idejuobosanskojnaciji.Onjeznaodaupravosnjimaimanajbolje izgledezatoštoseoni,zarazlikuodpravoslavaca ikatolika,nemoguobraćatimatičnomnaroduizvangranicaBosneiHercegovine,temujebilojasnodaodcijelogtognjegovanaumanećebitiništaakooniumjestotogarazvijusvojvlastitinacionalniidentitet.

Kallayjedonekleuspiosasarajevskimmuslimanima,kojisubilispremnijizasaradnjuodostalihikoji suu tomnačinu razmišljanjavidjeliprirodannastavak tradicije traženjabosanskeautonomijepodosmanlijskomvlašću.Njihovvođa,bivšigradonačelnikSarajevaMehmed-begKapetanović,osnovaoje1891.godinenovinepodnaslovomBošnjak.Iakoseobraćaosvimčitateljimabezrazlike,bijašetoubitimuslimanski list koji je napadao konzervativne stavove među hodžama i nastojao pobiti tvrdnje ihrvatskihisrpskihnacionalistadasubosanskimuslimani“zapravo”HrvatiiliSrbi.“DočimHrvatitvrdedasupravoslavcinašinajvećidušmaniidajeSrpstvoistoštoipravoslavlje,Srbiseupinjuizpetnihžiladanasupozorenasvojuizmišljenuhistorijupokojojsuposrbilivascijelisvijet”,tvrdilisuuBošnjaku.Inadodali: “Mi nećemonikadporeći da pripadamo južnoslavenskoj porodici, ali ćemoostatiBošnjaci,kaoinašipreci,iništadrugo.”532

KallayevprojektnebisebiočinioapsurdannikomekobiproučiopovijestBosnesamodootprilikejedne generacije prije austrougarske okupacije. Vidjeli smo da su katolici i pravoslavni u Bosni iHercegovini dugoodržavali odnosena vjerskoj osnovi sHrvatima iSrbimauHrvatskoj i Srbiji. PodosmanlijskomvladavinompostojalisuzasebnivjerskiidentitetiuBosniiHercegovini,atisuidentitetizaistamogli imati političke implikacije:mnogi bosanski katolici očekivali su od zemalja s one stranehrvatske i dalmatinske granice podršku, pa čak i oslobođenje. Ali to je bilo pitanje religije, a nenacionalnosti.TisusekatoliciuzdaliukatoličkuAustriju,iliukatoličkeMletke,iliudrugekatolikekojisuslučajnobiliHrvati;nisuseuzdaliuhrvatskunacijukaotakvu.Teksenajranijenegdjeokosredine19.stoljećapočela izHrvatskeiSrbiješiritimodernaidejaonacionalnostimeđukatolike ipravoslavneuBosniiHercegovini.Odtriosnovnakriterijapokojimasuseutodobaustanovileirazgraničilehrvatskaisrpskanacija-povijest,jezikivjera-uBosnijemoglavrijeditisamovjera,jerjeBosnaimalasvojuzasebnupovijest,atlocrtjezičnemapenijesepoklapaosvjerskimgranicama.UBosniiHercegovininijenikadbiloisključivoekonomskihilisocijalnihrazlogazaneprijateljstvoizmeđukatolikaipravoslavnih,aonerazlogekojisupostojalizaneprijateljstvopremamuslimanimadjelomicejeuklonilaaustrougarskavlast. Evo kako je jedan engleski autor 1897. godine prokomentarisao držanje kršćana premamuslimanimauBosni:

“Čudnojekolikoonimalomržnjeosjećajupremasvojimnekadašnjimtlačiteljima,aobjašnjenjesetomuvjerovatnokrijeučinjenicidasviskupapripadajuistojrasi.Kojigodbiorazlogtomu,svionikojisuproučavaliovuzemljuuosmanlijskodobaslažuseumišljenjudasu...zabijednostanjeovihljudivišekriviagrarninegovjerskiuzroci,idabiuklanjanjemtihuzrokakivnostkojusuoniizazvalimalo-pomalonestala.”533

DajeKallaymogaonanekinačinpotpunoizoliratipravoslavneikatolikeuBosniiHercegoviniodvjerskih,kulturnih ipolitičkihzbivanjaususjednimzemljama,njegovabipolitikamožda imala inekihizgledanauspjeh,alijetakvaizolacijabilasasvimnemoguća.KakosusehrvatskiisrpskinacionalizamširilimeđukatolicimaipravoslavnimauBosniiHercegoviniprekooneistemrežesvećenika,učiteljaiškolovanihčitateljanovinakojujeaustro-ugarskapolitikapomoglaizgraditi,bivalojesvejasnijedajeKallayev“bošnjački”projektosuđennapropast.Godine1908.pronicljiviposmatračzbivanjakakavjebio austrijski parlamentarni zastupnik Joseph Baernreithermogao jemirne duše proglasiti taj pokušaj

propalim.534

Dotle je izvan Bosne i Hercegovine svakom godinom austrougarska trapava politika sve višeraspirivalahrvatskiisrpskinacionalizam.UgarskibanuHrvatskojnamjernojepoticaogloženjeizmeđuHrvata iSrba, aveliko jenezadovoljstvo izazvaoapsurdnim i nepotrebnimmjeramakao što jedekretkojim su svi željezničari u Hrvatskoj bili dužni govoriti mađarski. Pogoršali su se i odnosi izmeđuDvojneMonarhijeiSrbije,azbogčinjenicedajesrpskavanjskatrgovinabilauvelikoovisnaoAustro-Ugarskoj, Srbi su se još više bunili protiv prevlastiHabsburgovaca u cijeloj toj regiji.Kad jeSrbija1906.godinepokušalapronaćinekidrugiizlazzasvojurobu,Austro-Ugarskajeuznakodmazdeuvelaviše carine na glavni izvozni artikl Srbije, svinje. (Ovaj takozvani “svinjski rat”, kao i mnoge drugedržavne sankcije u novijoj povijesti, zapravo je potaknuo traganje za plasmanom robe na drugimstranama.) Između te dvije države zavladali su vrlo napeti odnosi. Austrougarski ministar vanjskihposlovabarunVonAerenthalpočeojeozbiljnorazmatratimogućnostdaAustro-UgarskazauzmeSrbiju,aslužbenojavnomnijenjeuBosnibilojesklonoidejidasecarstvoproširičakdoSoluna.Putujući1906.krozBosnu,EdithDurham zapisala je da je “Austrijancima... stalo do toga da učvrste svoj položaj uBosništoboljemogu,kakobibilispremnizadaljnjenapredovanje.Omiljenajetemarazgovora‘NachSalonik’”.535

UtomjekontekstupalaodlukadasepromijenistatusBosneizokupiranogosmanlijskogteritorijaupokrajinu koja je potpuno pripojena Austro-Ugarskoj monarhiji. Tu je odluku pospješilaMladoturskarevolucija1908.godine.NekosevrijemečinilodaćeuIstanbuluzavladatinovporedakkojibimogaoponovo istaknuti pravo Turaka na Bosnu i ponuditi Bosancima demokratskiji ustav od onoga koji jevrijediopodaustrougarskomvlašću.BarunVonAerenthaldjelovaojemunjevitoproglasivši5.oktobra1908. sveopću aneksijuBosne iHercegovine.Taj je potez odjeknuouSrbiji kao bomba.Tamošnji sunacionalisti smatrali da im je nepošteno ispred nosa odnesena potencijalna nagrada - teritorijBosne iHercegovine.UBeogradu su održavalimasovne zborove, a uskoro su osnovali i dva tajna društva zaujedinjenjesvihSrba:“Narodnuodbranu”i“Ujedinjenjeilismrt”(poznatoipodimenom“Crnaruka”).Potkraj1908.godinebilojevećnekolikoogranaka“Narodneodbrane”iuBosni.536SrbijujeodnaumadaAustro-UgarskojnajaviratodvratioruskiministarvanjskihposlovaIzvoljski,kogajedodušezabolionačinnakojigajeVonAerenthalizigrao,alijesvejednosavjetovaoBeograduovako:“SrbijamoraostatinamiruinesmijeničimizazvatiAustrijukakojojnebipružilaprilikudaješatre.”537NakrajuAustro-UgarskaiOsmanlijskocarstvoufebruaru1909.sklapajuugovorpremakojemAustro-UgarskastičepunopravonadBosnomiHercegovinom,aliseiobavezujedaćesepovućiizNovopazarskogsandžaka,daćezajamčitipunuvjerskuslobodubosanskimmuslimanimaiplatitiIstanbuludvaipolmilionaosmanlijskihfunti.Ipakjediplomatskakrizajošmjesecimapotrajala.538Međusobnodjelovanjesuparništvavelesilainacionalizama u balkanskim državicama što se očitovalo u ovoj prilici bijaše zlokoban nagovještajdogađajakojićesezbitiuaugustu1914.godine.

AliglavnijeučinakaneksijenaživotuBosniiHercegovinibiozapravopovoljan.VlastiuBečuiBudimpeštismatralesudasaddržeBosnučvršćeusvojimrukama,pasubilespremnijedopustitidaseunjojrazvijapolitičkiživot.PodliberalnimaustrougarskimministromfinansijabarunomBurianom(kojijenatompoložajubiood1903.do1912.godine),učinjenojenekolikovećihustupaka:najprijeje,1909.godine,odobrenmuslimanimasistemupravljanjavakufimazakoji suseonionakoupornozauzimali,aonda je, sljedećegodine, izabran iBosanski sabor. Istina jeda jeSaborbiozasnovannaograničenomizbornompravuidanijeimaoneposrednezakonodavnevlasti.Ipakjeomogućioraznimorganizacijamakoje su u posljednjih nekoliko godina osnovale lokalne zajednice -Muslimanska narodna organizacija

(1906),Srpskanarodnaorganizacija (1907) iHrvatskanarodnazajednica (1908) - dapočnudjelovatikaopravepolitičkestranke.539

Dakakoda su u tim strankama aktivnuulogu igrali samopripadnici školovanih i imućnijih elita usvakojpojedinojzajednici.Takosejedinomožeobjasnitičinjenicadasedvijeglavnekršćanskestrankenisužestokoborilezaagrarnureformu,iakosuvećinaljudikojesunavodnozastupalebiliseljaci.Važnaje bila i običnaparlamentarna aritmetika: kako je broj zastupnikaprilično tačnoodgovaraobrojčanimodnosimameđustanovništvom(37pravoslavnih,29muslimana,23katolikai1Jevrej),nijednaoddvijekršćanske grupacije nije sama imala potrebnu većinu pa su se uskoro počele nadmetati za naklonostmuslimana.540Godine1911.pobijedilisuutomnadmetanjukatoliciisklopilisporazumsmuslimanskimprvacima,kojisusmatralidajemanjevjerovatnodaćekatolicipodržatibilokakvuagrarnureformu.

Ovo udvaranje muslimanima bijaše samo politički pandan procesu intelektualnog i kulturnogudvaranjaštojetekaovećnajmanjedesetgodina,doksuijednaidrugastrananastojaledokazatidasubosanskimuslimani“zapravo”Hrvatiili“zapravo”Srbi.UvećemdijelutogarazdobljaHrvatisuimalivišeuspjehanaplanukulturneidentifikacije,pogotovokodmuslimanskihintelektualacakojisustudiralina zagrebačkom ili na nekom drugom austrougarskom univerzitetu na kojem su studirali i Hrvati. UvodećemmuslimanskomkulturnomdruštvuuSarajevu“Gajretu”(utemeljenom1903.godine)glavnusuriječ u prvo vrijeme vodili pisci naklonjeniHrvatima kao što je bio pjesnik i povjesničar Safvet-begBašagić.541Ali istodobnosuvišepolitičkisurađivali, iakona ležeran ineslužbennačin,muslimanski isrpskiprvaciugodinamapredosnivanjeSabora.Srbisuvodilisvojuvlastitukampanju,podvodstvomjoš jednogmostarskog aktivista,Vojislava Šole, za veću autonomiju svoje vjerske organizacije, pa suposlali idelegacijudaagitirameđuparlamentarnimzastupnicimazajednosmuslimanimauBudimpešti1900. godine, a sljedeće su godine održali čak i zajedničku konferenciju.542 [Najpotpuniji prikaz ovihvažnihzbivanjadaojeMadžar,PokretSrbazavjersko-prosvjetnusamoupravu.]Svetristraneigralesudelikatnu igru političkog oportunizma i savezi su među njima uvijek bili labavi. Premda su se nekiistaknuti muslimanski prvaci “izjašnjavali” kao Hrvati ili Srbi, takvi pojedinačni istupi nisu nikadugroziliopćedržanjemuslimana,kojisusečvrstoformiralikaozasebanpolitičkientitet.RobertDonia,vodeći autoritet za to razdoblje, napisao je: “Izjašnjavanja subilamahom taktičke i političkeprirode,neki su muslimani i po više puta prelazili iz jednog tabora u drugi. Jednostavno rečeno, zasebanmuslimanski identitet bio je već toliko formiran da ga se veći brojmuslimana nijemogao samo takoodreći.”543 Možemo samo nagađati koliko bi bili učinkoviti i čvrsti ti međuvjerski i međustranačkisporazumidasusemoglinesmetanorazvijatijošjednoilidvadesetljeća.Alidotoganijedošlo.Vrenjesrpskognacionalizmaizazvanoaneksijomproširilosenadijelovebosanskohercegovačkogpravoslavnogstanovništva-ilibarmeđuvišestotinađakaistudenata.PaiuHrvatskojjejačaloraspoloženjeprotivAustro-Ugarske, a u razdoblju između 1907. i 1910. godine sve je više zadobivalo oblik saradnje saSrbimaukovanjuplanovadaseosnujezajedničkajužnoslavenskadržava.Nevjerovatnonezgrapanizraztoganovogstavabijaše imestudentskeorganizacijekoja jedjelovalanauniverzitetima izvanBosne,akojoj je predsjednik bio mladi bosanski pisac Ivo Andrić: “Hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski ilijugoslavenski napredni omladinski pokret”.544 U samoj Bosni srpski su studenti uskoro nakon 1910.godinepočeliprelazitisasvojihuskosrpskihnacionalističkihpozicijanašire,projugoslavenske.Takavje stav zauzela i skupina đaka i studenata okupljena na širokoj osnovi, “MladaBosna”, jer to je bilanajjednostavnijazajedničkabazanakojojsusemogliokupitisviprotivniciHabsburgovaca,pasuunjumogli ući iHrvati, štaviše, i nekimuslimani.545 Ili, kao što je rekao najčuveniji član “MladeBosne”

GavriloPrincipnasuđenju1914.godine:“JasamjugoslavenskinacionalistkojitežizaujedinjenjemsvihJugoslavena,inijemebrigakakvaćebitidržava,samodabudeslobodnaodAustrije.”546

Mnogosepisaloopolitičkojfilozofijitihmladihaktivista-moždaiprevišejerjenužnoograničenakoličinafilozofskizanimljivogmaterijalaštosemoženaćiuglavamaširokograsponatakvihidealistaaliineobrazovanihmladaca.Bilisužestokiantiklerikalci; težilisuzadruštvenomrevolucijomkoliko izanacionalnimoslobođenjem;posebnosuimsrcubilaprirasladjelaanarhistailianarhosocijalistakaoštosu bili Bakunjin, Hercen i Kropotkin; a nadasve su željeli biti heroji. Prvi u nizu junaka-mučenika-atentatorabijašedepresivanstudentizHercegovinepoimenuBogdanŽerajić,kojijedošaouSarajevonadanotvaranjaprvogBosanskogsabora1910.godine, ispaliopethitacauvojnognamjesnikadok jeovajodlaziosasvečaneceremonije,alijepromašiosvihpetputaaondasešestimmetkomsamubio.547

Uljeto1912.godineHrvatizBosneLukaJukićpokušaojeubitihrvatskogbanauZagrebu.Neštoranijete iste godine Jukić je sudjelovaou organiziranju protestnih demonstracija đaka uSarajevu, zajedno sGavrilomPrincipomijošnekolikomladićakojićebitiupleteniuPrincipoveatentatorskeplanove1914.godine.U ovoj je prilici, kako je zapisao jedan dječak u svomdnevniku “Princip išao od razreda dorazredaiprijetiometalnimbokseromsvimakojisusekolebalidadođunanovedemonstracije”.548

Ali ljudinisunakon toga,1912.godine, izašlinaulice izstrahaodPrincipovabokseranegozbogdramatičnihdogađajaštosusezbiliistočnoijužnoodBosneiHercegovine.UoktobrusuCrnaGoraiSrbija najavile ratOsmanlijskomcarstvu i, uz pomoćBugarske iGrčke, istjerale osmanlijske oružanesnage izNovopazarskog sandžaka, sKosova i izMakedonije. Brzina i razmjeri srpskih i crnogorskihpobjedauPrvombalkanskomratuizazvalisuvelikouzbuđenjemeđuantihabsburškimaktivistimauBosniiHrvatskoj.Mnogičlanovi“MladeBosne”pohrlilisudaslužekaodobrovoljciusrpskojvojsci;međunjimajebiločakimuslimanskihmladića.549OniilinisuznaliilinisumarilizačinjenicudaSrbiinjihovisavezniciubijajualbanskemuslimaneposelima,tjerajunadesetkehiljadaslavenskihmuslimanadabježeizMakedonijeisilompokrštavajumuslimanekojigovorebugarski.550

U proljeće 1913. godine silno su se zaoštrili odnosi između Austro-Ugarske i Srbije. Srbija jeosvajanjimagotovoudvostručilaveličinusvojih teritorija,akadbisedomogla idijelaalbanskeobale(kaoštojezaistainamjeravala),moglabiugrozitistrateškeintereseAustrougarskenaJadranu.Budućidase činilo da je rat neizbježan, vojni namjesnik u Bosni general Potiorek poduzeo je energične mjeresigurnosti. Na dan 2. maja proglasio je izvanredno stanje, raspustio Sabor i suspendirao građanskesudove, zabranio mnoga srpska udruženja i uzeo u svoje ruke upravljanje svim školama u Bosni iHercegovini.551 Neposredna je kriza prošla kad je Prvi balkanski rat okončan 30. maja Londonskimugovoromomiru.NakontogasusepobjednicisavezniciborilimeđusobomuDrugombalkanskomratuujunu i julu. Ali dotle je već nepopustljiva politika generala Potioreka bila uhvatila korijen u Bosni iHercegovini.AustrougarskiministarfinansijaLeonvonBilinski(kojije1912.godinenaslijedionatommjestuBuriana) bio je sklon suptilnijoj politici - iskorištavanjuneslaganja između različitih političkihgrupacijauBosniipodržavanjusrpskihtrgovačkihiobrazovanijihdruštvenihslojeva,alijeprevagnulaPotiorekovasirovaantisrpskapolitika.552

ItakojepostavljenascenazavelikeljetnemanevreaustrougarskevojskeuBosni1914.godineizadolazak u inspekciju nadvojvode Franje Ferdinanda, nasljednika habsburškog prijestolja i generalnoginspektoraoružanihsnagaCarstva.NjegovjeposjetSarajevunevjerovatnoglupopredviđenzadan28.juna, Vidovdan, na godišnjicu Kosovske bitke i stoga najsvetiji dan u mističnom kalendaru srpskognacionalizma.DržećisedogovorenogputakojijebionajavljenprethodnogdanaulistuBosnischePost,

njegova povorka limuzina prošla je nimanje ni više nego pokraj šestorice atentatora “Mlade Bosne”naoružanih bombama i pištoljima. Petorica su propustila priliku; šesti, NedeljkoČabrinović, bacio jebombukojaseodbilaonadvojvodinautomobil i ranila ljudeusljedećemautomobilu.GavriloPrincipzauzeo jenovomjestonaslužbenonajavljenomputuza tajdan,naugluUliceFranjeJosipa.Međutim,nadvojvodajeodlučiodapromijenismjerkretanjajerježelioodmahotićiubolnicudaposjetiranjeneoficire,alinikootomenijeništarekaonjegovuvozačupajeovajskrenuouUlicuFranjeJosipa,kakojebilopredviđeno.GeneralPotiorekrekaojevozačunekasezaustaviivrati.ItakojeonkrenuonatraškebašpokrajonogmjestanakojemjestajaoPrincip.“Kudsamgađao,neznam”,rekaojeposlijePrincipistražnomsucu.“Aliznamdasamgađaouprestolonasljednika.Mislimdasamopaliodvaputa,moždaiviše,jersambiouzbuđen.Dalisampogodioilinisam,nemogureći,jersumeistogčasaljudipočelitući.”553Ni nadvojvoda ni njegova supruga, vojvotkinja odHohenberga, nisu odmah podlegli ranama.TačnonakonmjesecdanaAustro-UgarskajenajavilaratSrbiji.

12.Ratikraljevina:Bosna1914-1941.

Povjesničari se još spore oko toga je li atentat bio posljedica srpskog nacionalizma ilijugoslavenstva, srpskih tajnih društava ili obične lokalne inicijative. Mnogi su Bosanci vrlo brzozaključilinakomuležikrivnja:uvečer28. juna1914. izbilesuuSarajevuprotusrpskedemonstracije ineredi, pri čemu su uništeni srpski dućani i kuće. Novi reisul-ulema Džemaludin Čaušević javno jeprotestiraoprotivtogpogromailičnouzeouzaštitunekolikoSrba.554NekivodećibosanskiSrbitakođersuosjećalidasemorajuosloboditibremenasrpskekrivnje,pasuseobratilivlastima,kadjeizbiorat,daihpošaljunaprvulinijufronteprotivSrbijekakobidokazalisvojuprivrženostcaru.555ČinjenicadasuvećinaurotnikabilibosanskiSrbičinilaseznačajnom,akadjeizbilonavidjelodasuglavniizvrišteljiatentataPrincipiČabrinovićnekadstudiraliuBeogradu,dasuondjepribavilibombeidasusesnjimavratiliuBosnu,činilosedasusvetodostatnidokazikrivice.Neospornojedasuzaistaprimiliodređenupomoćodjednogčlanaorganizacije“Narodnaodbrana”kojijeradioizapukovnikaApisa,šefasrpskeobavještajneslužbe.556JošsuisaduopticajumnogeteorijeoApisovojumiješanostiuatentatinjegovimmogućim političkimmotivima, ali se mirne duše može odbaciti pretpostavka da je atentat isplaniralasamasrpskavlada.

ČakniaustrougarskavladanijeoptužilaSrbijudajedirektnokrivazaonoštosedogodilo.Unjenuultimatumuod23. jula samo je stajaloda je srpskavlada“toleriralamahinacijekojekakvihdruštava iudruženja uperenih protiv Monarhije, nedoličan jezik štampe, veličanje počinitelja nepodopština,sudjelovanjeoficira idužnosnikausubverzivnojagitaciji” -što jesveubitibila istina.Odaktivnosti,Srbija je prihvatila sve osim jednoga, koji bi iziskivao dolazak austrougarskih istražnih sudaca ipolicajaca u Srbiju da vode istragu na njenu teritoriju.557 To neprihvatanje samo jedne tačke bilo jedostatnoonimauBudimpešti,Beču iBerlinu - nadasveuBerlinu - koji su željeli rat.Povjesničari suobično tvrdili da je rat izazvalo nešto tako bezlično kao što je “međunarodni poredak”, ali se saduglavnomslažudajeNjemačkasvimsilamanastojaladadođedoratakakobizadalaodlučanudaracsvevećoj prevlastiRusije.558Austro-Ugarska se ipak libila jer se isto toliko bojala da se u rat ne upleteRusija (kao zaštitnica Srbije) koliko je Njemačka priželjkivala da se to dogodi. Premda je uaustrougarskojvladibiloministarakojisuželjelidasepoduzmekaznenaakcijaprotivSrbije,oninisuozbiljnopomišljalinaširenjeteritorijanaBalkanu.Naprotiv,ugarskiministarTiszaizričitojezahtijevao(zbog tradicionalnogugarskog strahaodopterećivanjaprevelikimbrojemSlavena)da sene anektirajunikakvisrpskiteritoriji.Čakikadjeurazdobljuizmeđu1906.i1913.godineAustro-UgarskarazmatralaratprotivSrbije,onauopćenijeznalaštobiučinilas tomzemljomakojeosvoji.ASrbija,premdajeočitoželjeladasedomogneBosne,nijeuopćepomišljalanatodabiikadmoglauratupobijeditiAustro-Ugarskocarstvo.Stogajeutombalkanskomkontekstubilojakihrazlogazaneprijateljstvo,alinijebilodovoljno razloga za rat. Bez njemačkog pritiska, atentat u Sarajevu vjerovatno ne bi bio izazvao niozbiljnijibalkanskirat,akamoliratukojićebitiuvučenesvesvjetskevelesile.

Srbi su se junački borili. Mnogi od austrougarskih vojnika koji su upućeni u Srbiju podzapovjedništvom vojnog namjesnika uBosni generala Potioreka bili su također Srbi, iz sameBosne iHercegovineteizbivšeVojnekrajineuHrvatskoj.Pravoslavnisuseboriliprotivpravoslavnih:bijašetokaonekadkadsuHabsburgovciratovaliprotivOsmanlija.Alimeđuaustrougarskimvojnicimabilojei

mnogomuslimanaikatolika,ameđuovimapotonjimabijaše imladipoluhrvat,poluslovenacpoimenuJosip Broz - poslije poznatiji pod nadimkom Tito. Godine 1914. austrougarska je vojska dva putapotisnuta sa srpskog tla, uzvelikegubitkenaobje strane.Srbija je izdržala svedokasnog ljeta1915.godine. Tada je novu ofanzivu protiv nje poveo njemački generalVonMackensen, a u rat je stupila iBugarska,nastraniAustro-Ugarske iNjemačke.Srpska jevojskazapočela svojeepskopovlačenje,uzvelikeljudskežrtve,prekoplaninanasjeveruAlbanijedoobalaJadranskogmora.OnikojisupreživjelitopovlačenjenakrajususepridružilisavezničkimvojnimsnagamakojesuseborileuSolunu.Odatlesuse probili u jesen 1918. godine kroz Makedoniju i Srbiju, ponovo 1. novembra osvojili Beograd iprodužilinapredovatiuBosnuiVojvodinu.

U srpskoj vojsci bilo je mnogo dobrovoljaca iz Bosne i drugih slavenskih zemalja u Austro-Ugarskoj.Zna se da je oko 5.000Bosanaca bilo u “Prvoj srpskoj dobrovoljačkoj diviziji” a da je ucrnogorskojvojscibilotribataljonadobrovoljacaizHercegovine.559StogainijenekočudoštosuvlastiuBosni,najprijepodPotiorekomaposlijepodnjegovimnasljednikombarunomSarkotićem,poduzelenekeoštremjereprotivsrpskihnacionalista,političkihaktivistaidrugihpotencijalnihsimpatizerasrpskestvari.Srbi izistočneBosnepreseljenisusilomuzapadnuizstrahaodpetokolonaša,aotprilike5.000srpskih porodica protjerano je preko granice u Srbiju i Crnu Goru.560 Mnogo je ljudi pohapšeno iinternirano; budući romanopisac IvoAndrić, recimo, koji se vratio u Bosnu čim je čuo da je izvršenatentat,uhapšenje29.julaizatočenunekolikozatvorauDalmacijiiSlovenijizaredom.(NakrajujebiounekojvrstiinternogegzilauselunedalekoodsvogazavičajnoggradaTravnika,svedoopćeamnestijeza takve slučajeve 1917. godine.)561 Najmanje 3 300, a možda čak i 5 500 osumnjičenih bosanskihgrađana,uglavnomSrba,bilojeusabirnimlogorimauBosniiUgarskoj;smatrasedaihjenegdjeizmeđu700 i 2.200pomrlounjima.Primijenjene suvrlooštremjereprotiv članova“MladeBosne” i sličnihdruštavađakaistudenata:1915.godine142takveosobeizvedenesupredsud.Ananajčuvenijemodtihprocesa, na suđenju ljudima iz pokreta “Narodne odbrane” održanom u Banjoj Luci 1916. godine,optuženoje156osoba,odkojihihješesnaestosuđenonasmrtaosamdesetšestnarobiju.562Kaoštosemogloiočekivati,takvesumjerepripomoglevrlomaloAustro-Ugarskojuratualivrlomnogosrpskomi/ilijugoslavenskomnacionalističkompokretu.

VećinaBosanaca,ma kakve bile njihove strepnje, ostala je lojalna austrougarskoj državi. Iako sunekimuslimanislužilikaodobrovoljciusrpskojvojsci,većinaihniježeljeladaimdomovinuusvojojporatnoj ekspanziji proguta Srbija. Njihovi su prvaci vrlo rado sklapali taktičke saveze s bosanskimSrbimauposljednjihpetnaestakgodinaprijeratanebiliizborilinekeposebneustupkeodvlasti,alitojebilo nešto sasvim drugo.563 Bosanski su Hrvati bili više podijeljeni među sobom odražavajući na tajnačin razlike umišljenju u samojHrvatskoj. Zanimljivu analizu stavova bosanskihHrvata nalazimo ujednom pismu upravnika katoličkog sjemeništa u Travniku austrijskom namjesniku.On je u tom pismutvrdiodanekiHrvatiželedapripadnuSrbiji,adasunekiapsolutnoprotivtoga.OnikojiželebezuvjetnoujedinjenjesaSrbijomdolazemahomizredovainteligencije,anekisuodnjihčakspremniodrećiseisvogakatoličanstva:“njihovetendencije‘oslobađanjaodRima'podudarajusesnjihovimtendencijama‘oslobađanjaodAustrije’”.564

OdistaknutihpolitičarausamojHrvatskoj,odkojihsunekipristupili“Jugoslavenskomodboru”uegzilu,nikonijepredviđaopreobraćanjenapravoslavljekaocijenuujedinjenjasaSrbijom.Onisuželjeliočuvati poseban identitetHrvatskeubudućoj jugoslavenskojdržavi i bili sunepovjerljivi prema svimplanovimaostvaranjunekakve“VelikeSrbije”.Njihovosenepovjerenjejošvišepojačalo1915.godine

kadjesrpskavladaprihvatilasporazumpremakojemćevelikidijeloviDalmacije,IstreiSlovenijebitiodsječeni i prepušteni Italiji za nagradu što je stupila u rat na strani saveznika. Takvi su potezi samopotkrijepili argumente onih političara koji su još djelovali uAustro-Ugarskoj i koji su se zalagali zaproširenu verziju starog “trijalističkog” rješenja: za ujedinjeni jugoslavenski entitet kao ravnopravnogpartnera s Austrijom i Ugarskom u sklopu Habsburške monarhije. Takav je bio stav i vodećegpredstavnikaSlovenacauAustrijskomparlamentu,monsinjoraKorošca.565

Nadan30.maja1917.Korošecjesnekolikosvojihkolegaizdaodeklaracijukojomjepozvaonaujedinjenje“svezemljeuMonarhijikojenaseljavajuSlovenci,HrvatiiSrbi”.Ta“Majskadeklaracija”snažno je odjeknula u Bosni i mnogi tamošnji srpski i hrvatski političari pristali su uz nju. Srbi supozdravili izričito uključivanje Srba u taj prijedlog (što bijaše napredak prema svim prethodnimverzijama“trijalizma”),idakakodasutosmatralinečimštojenajbližejugoslavenskojdržavikojabisemogla ostvariti pod austrougarskom kapom. Umjereni bosanski Hrvati bili su skloni takvu planu.KonzervativnikatolicipredvođeninadbiskupomStadleromdavalisuprednostograničenojverzijiteistezamisli, prema kojoj bi predviđeni entitet uključio i Bosnu ali bi imao karakter Velike Hrvatske.Međutim, muslimani su bili još više podijeljeni među sobom. Kad su dvojica vodećih muslimanskihpolitičara, Šerif Arnautović i Safvet-beg Bašagić, posjetili cara u augustu 1917, oni su umjesto togazatražilibosanskuautonomijuusklopuUgarske.566Ovazamisao,predočenakao izrazitija,samostalnijaverzijastatusakojijeHrvatskavećuživala,bijašezapravoponovooživljenistarisanoautonomijikojimbijahuzaokupljenibosanskimuslimani jošudobaHusein-kapetana,u tridesetimgodinama19.stoljeća.NjenajeglavnaprivlačnostbilautomeštonatajnačinBosnunebiprogutaladržavaukojojglavnuriječvodeHrvati.Mnogi su semuslimani toga ozbiljno pribojavali, iako je sam Safvet-begBašagić bio usvojimopćimnazorimatolikoblizakHrvatimadajemalokasnijebezpolmukestaonapozicije“VelikeHrvatske”.567Međutim, bilo jemnogomuslimana koji su čak i autonomiju u sklopuUgarske smatralinedostojnimkompromisom,pabi radijebiliušliuzasebnu jugoslovenskudržavu.Međunjima jebio ireisul-ulemaČaušević,kojijemonsinjoruKorošcu1917.godinerekaodamujedozlogrdiloživjetipodOsmanlijamaiŠvabama.568

Austrougarskevlastinisusemogleodlučitinizajedanodtihprijedlogainisuništapoduzimale.Kadsu ih, u proljeće 1918. godine, napokon počeli uzimati ozbiljno, bilo je već kasno.U februaru te istegodineizbilajepobunanaaustrougarskojratnojflotiuBokikotorskoj.Svakogjedanabivalosvevišedezerteraisaboterainapomolujebiototalniporazuratu.NamjesnikuBosnibarunSarkotićzapočeojeniz sastanaka i rasprava na kojima su pretresane sve političke opcije da se očuva habsburška vlast.Najprije je umartupreporučio carudaBosnupripojiHrvatskoj, a onda je umajupredložio ili da seBosna pripoji Hrvatskoj ili da joj se da autonomija kao corpus separatum pod ugarskom krunom.Napokon, kad se potkrajmaja raspravljalo o tim pitanjima na Carevinskom vijeću, opet se vratio naprijedlog da se Bosna ujedini s Hrvatskom.569 U augustu, kad je Austro-Ugarska iz dana u dandoživljavala poraze u ratu,monsinjorKorošec okupio je ponovo oko sebe političare, koji su potpunoodbacili ideju o vrhovništvu Austro-Ugarske i osnovali “Narodno vijeće” radi “ujedinjenjajugoslavenskognarodaunezavisnudržavu”.Kako jepropastdržavebilanavidiku,car jeuseptembruposlaougarskogministragrofaTiszuuZagrebiSarajevo,uposljednjemjalovompokušajudanagovorilokalnepolitičaredaprihvatenoviustavnistatuspodugarskomkrunom.

Odgovori što ih je Tisza dobio u Sarajevu daju zanimljivu sliku stavova vodećih bosanskihpolitičara. Srbi iHrvati (predvođeni srpskimpolitičaromVojislavomŠolom) uručili sumu zajedničkimemorandum,ukojemsuizjavilidasuonisviskupajedannarodidaželeosnovatijugoslavenskudržavu

u kojoj će živjeti svi Srbi,Hrvati i Slovenci.Gorko su se požalili na ratnemjere kao što su gušenjelokalnihvlasti, rekvizicija ipolitičkiprocesi.Zahtijevalisu, izmeđuostaloga,amnestijusvihpolitičkihzatvorenika i povratak ustavne vladavine, te slobodne izbore za noviSabor.Odmuslimanskih prvaka,Arnautović je još bio za autonomiju pod Ugarskom, a Bašagić je prvenstveno bio za ujedinjenje sHrvatskom,atekondazaautonomijuusklopuUgarske.Međutim,dominantnijestavizraziočovjekkojijetadabiosekretarTrgovačkekomore,alićeizmeđudvaratapostativodećibosanskipolitičar:MehmedSpaho.IonsegorkopožalionapostupanjesnarodomuBosniiHercegovinizavrijemerata,posebnonarekvizicijuživežnihnamirnicairegrutiranjestaracaigolobradihmladićazavojsku.Rekaojedasuratnenevoljeublažilepodjele izmeđumuslimana iostalihvjerskihzajednica.UpravodobrimdijelomizbogtogamnogisumuslimaniuBosniiHercegovinibilisklonistvaranjujugoslavenskedržave.570

Kraj je uskoro uslijedio. U oktobru je u Zagrebu održan sastanak “Narodnog vijeća”. BosanskiizaslanicikojisunanjemusudjelovalivratilisuseuSarajevoiosnovalisvojeNarodnovijećezaBosnui Hercegovinu. Na dan 29. oktobra Hrvatski sabor službeno je dokinuo vladavinu Habsburgovaca uHrvatskoj i prenio vlast na Narodno vijeće, te ujedno proglasio novu Nezavisnu državu Slovenaca,HrvataiSrba.PremdasetoproglašenjeodnosilosamonabivšedijeloveAustro-Ugarske,onojeočitonajavilo i neposredno stvaranje jugoslavenske države. Kako se ujedinjenje s Kraljevinom Srbijomočekivalozakojidan,ikakojesrpskavojskabilavećnabosanskimgranicama,SrbisuseodsvihnarodauBosniiHercegovininajvišeosjećalikaopobjednici.TakojebarunSarkotić29.oktobraizvijestioBeč:“ČinisedajeuSarajevupretjeranoveseljeSrbadoneklerastrijezniloHrvateimuslimane.”571SutradansumudošliuposjetčelniciNarodnogvijećaBosneiHercegovine.Iznijelisumuvišezahtjeva,kaoštoje,recimo,daseprestanerekviriratistoka,alinisu,začudo,zatražiliodnjegadaimpredavlast.TekmujeMinistarstvorataizBečaposlalotelegramteistevečeridasesvevojnesnageuBosniiHercegovinistavena raspolaganjeNarodnomvijeću.Nadan1.novembraSarkotić jepozvaovojnezapovjednike iprvake Narodnog vijeća k sebi i priopćio im da podnosi ostavku. Jedan je od prisutnih političara,hrvatskičelnikuBosniJosipSunarić,zatražioodnjegadaoslobodisvepolitičkezatvorenike.Sarkotićmujejednostavnoodgovorio:“Sadstevinavlasti.”Nakondvadanaosnovanaje“PrvanarodnavladaBosneiHercegovine”.572

PrvaposljedicapropastiAustro-Ugarskebijahuizbijanjeopćeanarhijeiseljačkihpobuna.NajgorejebilousjevernojHrvatskojgdjesuopljačkanimnogiveleposjediipokradenastoka.Kadsetopočelodogađati i u Bosni, najčešće su žrtve takvih pljački bilimuslimani jer je veći dio veleposjeda bio unjihovim rukama.Alibilo jeu tome i srpskoga trijumfalizmanadmuslimanimakao takvima,pogotovonakon dolaska srpskih i crnogorskih vojnika na početku novembra. U martu 1919. Reisul-ulemaDžemaludinČauševićizjaviojejednomfrancuskomnovinarudajepobijeno1.000muslimana,daje76ženaspaljenoidaje270selapoharanouzpomoć,pasivnuiliaktivnu,srpskihjedinica.KadjenovinarobjaviotunjegovuizjavuulistuLeTemps,novavladauBeograduizvršilajepritisaknareisul-ulemudajedemantira.573Međutim, tazvjerstvateškodamoguposlužitikaonekakavdokazzavjekovnuetničko-religioznu mržnju između bosanskih Srba i muslimana. Do njih je došlo u ekstremnim i izvanrednimokolnostima, na samom kraju rata u kojem su ljudi trpjeli od silne oskudice i neimaštine. (Teško jeizračunatikolikojeusvemuosobauBosniiHercegoviniizgubiloživoteuratnimakcijamaiodtifusa:urazdoblju između1910. i1921.godinedemografskigubici iznosevišeod300000 ljudi,gotovo jednušestinu ukupnog stanovništva, ali su u taj broj uključeni i onimuslimani koji su se iselili u Tursku udrugom valu emigracije poslije 1918. godine.)574 Za sve vrijeme rata muslimani su se u Bosni iHercegovinismatralilojalnimpodanicimavladekojajevodilaratprotivSrbije.Muslimanisuistotako

služili(zajednosHrvatima,painekimSrbima)uSchutzkorpsu,lokalnimodbrambenimjedinicamakojesuprovodilevladinuprotusrpskupolitikuuistočnojBosni,gdjekadibrutalnimmetodama.575Razumljivojeda jemeđu lokalnimSrbimabilo iogorčenihpojedinaca. Izasigurno jepostojalanekakvavjekovnamržnja prema muslimanima među vojnicima koji su došli iz Srbije, i koji su bili zadojeni mišlju damuslimani kao takvi predstavljaju gotovo mitske simbole neprijateljstva prema Srbiji. Ali to nijevrijedilo za bosanske seljake Srbe koji su četrdeset i više godina živjeli umiru sa svojim susjedimamuslimanima.

Ipak, bilo je jasno da je bosanskimmuslimanima potrebna snažna politička organizacija koja češtititi njihove interese.U timprvimmjesecimanovedržavenastalo je nekolikopolitičkihgrupacija: udecembru“Muslimanskaorganizacija”istranka“Jugoslavenskamuslimanskademokracija”,anapočetku1919. “Muslimanski savez”.576 Ali glavna stranka, koja je uskoro stekla takoreći monopol namuslimanskupodršku,bijaše“Jugoslavenskamuslimanskaorganizacija”osnovanauSarajevuufebruaru1919.Unjenu jevodstvubio iMehmedSpaho,koji seuskoroupleou raspraveo temeljnimnačelimanove jugoslavenske države. Jedna struja u toj stranci, koju je predvodio predsjednik stranke IbrahimMaglajlić, bijaše sklona jedinstvenoj i centraliziranoj Jugoslaviji za kakvu se zalagao srpski političkiprvak Nikola Pašić. Mnogi su od tih muslimana bili intelektualci koji su izgradili svoje nazore umuslimanskom kulturnom društvu “Gajret”. Od 1909. godine “Gajret” je bio izrazito prosrpskiraspoloženo društvo (toliko izrazito da su ga vlasti zabranile za vrijeme rata), koje je smatralo da semuslimanitrebajuidentificiratisaSrbimaakoseželeosloboditiAustro-Ugarske.577Međutim,tajjestavsvevišegubiopristašezbognasiljakojesusrpskiseljaciisrpskivojniciprovodilinadmuslimanimauprvimporatnimmjesecima.DasubosanskimuslimaniznalizavlastitomišljenjeministrausrpskojvladiStojanaProtića,kojije1917.godinepredlagaodaseproblembosanskihmuslimana“riješi”programomprisilnogpokrštavanjaipokolja,tebisesimpatijezasigurnobilejošbržeistopile.578

Spahinomišljenje,kojejenakrajuprevagnulou“Jugoslavenskojmuslimanskojorganizaciji”,bijašeda Bosna treba nastojati da očuva svoj identitet kao autonomna jedinica u jugoslavenskoj državi.Općenito uzevši, takvim jemišljenjem stao na stranuHrvatske u dugogodišnjoj borbi između srpskogcentralizma i hrvatskog regionalizma koja će dominirati politikom između dva rata. Svakako je na tajnačinSpahobiobližistajalištubosanskihHrvata,čijijevođa,JosipSunarić,žestokokritiziraounitaristeu Beogradu i zauzimao se za konfederalnu Jugoslaviju. Glavna bosanska srpska stranka, Radikalnidemokrati,bilajesklonacentraliziranojjugoslavenskojdržaviiostalajevjernasvomeporijeklu,pokretuMlade Bosne, zahtijevajući korjenite društvene reforme. Postojala je još jedna, znatno radikalnijapansrpska organizacija koja je izdavala list Srpska zora i zahtijevala da se Bosna potpuno uklopi uSrbiju.579

Kad su u novembru 1920. održani u cijeloj Jugoslaviji izbori za ustavotvornu skupštinu koja ćeodlučitiobudućoj strukturi jugoslavenskedržave,Spahina strankaosvojila jegotovosvemuslimanskeglasoveuBosniiHercegoviniinatajnačinsteklapravona24zastupničkamjestauskupštini.580Budućidasuglasovitihposlanika,zajednosglasovimašestoricemuslimanaizabranihuMakedoniji,moglilakodonijeti prevagu u skupštini, ostali jugoslavenski političari nastojali su ih pridobiti za sebe. Spahi jenajviše bilo stalo do toga da ublaži udarac agrarnih reformi zadanmuslimanskim zemljoposjednicima.Godine1919.jugoslavenskajevladaukinulakmetstvoidonijelazakonpremakojemkmetovskeporodicestiču pravo vlasništva nad zemljom koju obrađuju. Spaho se svim silama borio da zemljoposjednicidobiju novčanu nadoknadu od države za svoju zemlju. Na kraju je država zaista isplatila na milione

dinara, ali je općenito visina nadoknade bila ispod tržišne vrijednosti zemlje. Ta je reforma pogodilaotprilike4.000muslimanskih zemljoposjedničkihporodica, odkojih sunekepalenaprosjački štap.581

Zbog te njihove aktivnosti Spahu i njegovu stranku proglasili su njihovi kritičari predstavnicima starefeudalneklase,iakosuzapravosamošestoricaod78kandidatanaizbornimlistamastranke1920.godinebilizemljoposjednici,apedesetdvojicabilisuadvokati,učiteljiidrugiškolovaniljudi.582Kakobilodabilo,zemljoposjednicisubilitekneznatandiomuslimanskogstanovništva,avelikavećinabijahuseljacisneštomalozemlje.

Druga stvar za koju se Spaho zauzimao uUstavotvornoj skupštini bijaše da se očuva regionalno-administrativni identitet Bosne i Hercegovine. U tome je donekle uspio, iako je paradoksalno što jezauzvrat morao podržati sasvim centralistički ustav koji su predlagali srpski političari. (Taj je ustavpoznatpodimenom“Vidovdanskiustav”zatoštojeizglasan1921.naVidovdan,daklenagodišnjicubitkenaKosovu,28.juna.)Međutim,alternativegotovodanijenibilozatoštojevođaglavnehrvatskestrankeglupo povukao sve svoje poslanike iz skupštine. I stoga, kad je cijeli jugoslavenski teritorij iznovapodijeljen na 33 “oblasti”, granice Hrvatske nestale su s geografske karte, ali su granice Bosne iHercegovine očuvane - zapravo je šest bosanskih oblasti tačno odgovaralo šestKreise (ili okruga) uAustro-Ugarskoj, koji su se opet bazirali na sandžacima iz posljednjeg razdoblja osmanlijskevladavine.583 Zahvaljujući Spahinim nastojanjima, Bosna i Hercegovina bijaše jedini konstitutivnielementJugoslavijekojijenatajnačinočuvaosvojidentitet.

Zbogtihpolitičkihmanevarakojisusenastavilidokrajadvadesetihgodina,dokjesvevišeraslanapetost izmeđuZagreba iBeograda,možda jenešto lakšeshvatitizaštosuseneki istaknutimuslimanijavno izjašnjavali kao “Hrvati muslimanske vjeroispovijesti” ili kao “Srbi muslimanskevjeroispovijesti”.Vidjeli smo već kako su se neki od njih tako izjašnjavali još prije rata, iz osjećajakulturne identifikacije - pogotovo takvi pisci kao što je Safvet-begBašagić koji je urastao u hrvatskuknjiževnukulturu.Aliglavnajeosnovasvihtakvihizjašnjavanjabilapolitička.Baškaoštojeuprvomdesetljeću 20. stoljeća postojala sklonost da se stane na stranu Srba kao prirodnih saveznika u borbiprotivBeča,takojeisadpostojalasklonostdasestanenastranuHrvatakaoprirodnihsaveznikauborbiprotiv Beograda. U Jugoslavenskoj skupštini 1924. godine svi muslimanski poslanici iz BosneizjašnjavalisusekaoHrvati,osimsamogSpahe,kojijeidaljegovoriodajeJugoslaven.584Međutim,oddva Spahina brata, jedan se izjašnjavao kaoHrvat a drugi kao Srbin.U uvodniku lista Jugoslavenskemuslimanskeorganizacije iz1920.godineotvorenosesavjetovalomuslimanimadase izjašnjavajukaopripadnici onog naroda koji im nudi najbolje izglede za “ekonomski razvoj”.585 Sama zamisao da se“nacionalni identitet”birana temelju suparničkihekonomskihpolitikabijašeočiglednopovršna,danekažemo apsurdna. Zapravo sumuslimani imalimanje razloga da se izjašnjavaju kaoHrvati ili Srbi uBosniiHercegovini,negoštosu,recimo,imalimakedonskimuslimanidaseizjašnjavajukaoMakedonciilimuslimaniuSrbijikaoSrbi.Kaoštosmovećvidjeli,jedinapravaosnovazabosanskepravoslavceilikatolikedasesmatrajuSrbimailiHrvatimabijašenjihovvjerskiidentitet,aupravojeto,naravno,biloono po čemu su se bosanski muslimani razlikovali od njih. Površna i mahom taktička identifikacijamuslimanasaSrbimailiHrvatimauovomrazdobljupokazujedajejošpostojaloteoretskoustručavanjeda se riječ “musliman” koristi kao kulturno-historijska oznaka istog ranga, ali su u praktičnom smislumuslimanivećdjelovalikaozajednicanaravnopravnojosnovisostalima,zajednicakojajebranilasvojidentitet,itouistinudjelotvornijenegoikojadrugagrupacijaubosanskojpolitici.

Dok je naziv “musliman” na taj način dobivao političko značenje, strogo religiozna osnova toganaziva postupno je slabila pod svjetovnim uticajima 20. stoljeća. U Bosni se nikad nisu “fanatički”

pridržavali islamskih obreda i običaja, iako su neki putnici namjernici opisivali pokatkad takveslučajeve. Bilo je doduše nekih zadrtih ortodoksnih hodža, ali se stanovništvo općenito nije strogopridržavalovjerskihpropisa.Takoje,naprimjer,ArthurEvanszapisao1875.godine:“ŠtodakažemoozabraniPoslanikovojdaseslikajuživabića?ZapravoseuBosnitezabranepridržavajuistotolikokolikoi zabrane da se pije vino.”586 Od 1878. godine polako je tekao proces sekularizacije. Sve veći brojmuslimana sticao je zapadnjačko obrazovanje u državnim školama, a neki su od njih odlazili studiratimedicinu ili tehnikuuBeč iliBudimpeštu.Kako su semalo-pomalogubileprednosti ekonomskemoćizemljoposjedništva,gornjislojevimuslimanskogdruštvaprirodnosusepočeliokretatistrukamazakojeje bilo potrebno zapadnjačko obrazovanje. Jedan je posmatrač 1920. godine bio iznenađen velikimbrojemmuslimanakoji studirajunauniverzitetima i visokimškolama.587Dotle suobične, neškolovanemuslimanke poticali da se zaposle u sarajevskim tvornicama kao radnice - što je bilo nezamislivo ustrogimmuslimanskimsredinamautodoba.

Sve ove tendencije svojski je podržao reisul-ulema Čaušević, koji je bio studirao u Istanbulu,pročitao djela velikih muslimanskih modernista i reformatora Al Afganija i Abduha te upoznaoAtaturkovuTursku.Godine1927.izazvaojesablazanmeđukonzervativnimbosanskimhodžama,najprijetimeštojetvrdiodabisevakufskazemljaugradskimsredištimanakojimasenalazegrobljamoglaboljeiskoristiti tako da se na njoj sagrade škole, a zatim intervjuom objavljenim u novinama, u kojem seusprotivio običaju da žene nose feredže. “Više volim vidjeti muslimansku djevojku bez feredže kojapoštenozarađujezaživot,negodjevojkukojaobdanhodapoulicamasferedžomnalicuavečerprovodiu kafani.”588 Tvrdio je da nošenje feredže nije vjerska dužnost nego tek običaj, a preporučio je i damuškarci,umjestofesa,noseobičanšeširalaAtaturk.(Nošenjefesabiojenametnuosultan1828.godinekaomjerumoderniziranjapouzorunaZapad i vjernici su se tomu tada žestokoodupirali kao simbolunevjernika,alinakon99godinanikovišenijebiotogasvjestan.)589OveČauševićeveizjaveizazvalesuburuprotesta-držalisusegovoriprotivnjegaipisalipamfleti,aIslamskovijećeuSarajevuobjavilojesvoj službeni stav u kojem je osudilo njegove poglede. Čaušević je među hodžama bio u manjini, aproces modernizacije po uzoru na Zapad morao je još dugo teći prije nego što je dopro do običnihbosanskih muslimana na selu. Ali u vrijeme kad je već jedna muslimanska primadona, Bahrija NuriHadžić,pjevalaubeogradskojoperi,bilojejasnodasunapomoluvelikedruštvenepromjenekojenisumoglezaustavitinikakveosudehodža.590

PutnikunamjernikuizmeđudvaratamogloseučinitidaizmeđumuslimanaikršćanauBosniimavišerazlikanegoprije,izjednostavnograzlogaštosukršćanimnogoranijeodbacilisvoj“istočnjački”načinodijevanja.Takojejoš1903.jedanposmatračzapisao:“StranacvrloteškomožerazlikovatikršćaneodTurakauBosnijerijedniidruginoseturbane,izvezeneprsluke,široke,otvorenekapute,vrećastehlačeskupljeneispodkoljenaiopankesuzvijenimvrhovima.”591Sadkadsusekatoliciimuslimaniizjasnilikao Hrvati i Srbi, odrekli su se - barem u gradovima - svoje stare bosanske odjeće. Novinar JohnGibbons pribilježio je 1930. godine da se muslimani izdvajaju na sarajevskim ulicama svojomtradicionalnomnošnjom.“Meni je ipakbilonajčudnijeod svega”,nadodao je, “kako seoni svi skupatakosavršenoslažujednisdrugima.”592Trigodineprijetogasličnojemišljenjeiznioijedanameričkiautor:“Ovdječovjekmoževidjetibosanskogseljakapravoslavnevjerekakoubacujemilostinjuušoljicuslijepog muslimana koji čuči i svira na gusle pred ulazom u džamiju. Gledajući one mirne maleprodavaonice u kojima se poslovno druže kršćani,muslimani i jevreji, a svaki od njih poslije odlazisvojimputemukatedralu,džamijuilisinagogu,upitaosamsenijelitolerancijaipakjednaodnajvećih

ljudskih vrlina.”593 Glavna je prijetnja toleranciji dolazila, kao i mnogo puta u bosanskoj povijesti,izvana. U dvadesetim je godinama sve više rasla nerazriješena politička napetost između unitarista injihovih protivnika.MehmedSpaho bio je član nekolikih nestabilnih vlada koje su nastale tih godina.ČestojesurađivaosaslovenskimvođommonsinjoromKorošcemkaonekatrećasilakojajeposredovalaizmeđu anticentralistaHrvata i centralista Srba.Njih su dvojica pripomogla da se 1924. godine srušivladabahatogNikolePašića.Obojicasuufebruaru1928.godineuključenakaoministriujošjednuvladukojoj sunačelu stajaliSrbi.Tada jevećatmosferau jugoslavenskojpoliticibilakrajnje zaoštrena.Umartu1928.suspendiranjeizSkupštinehrvatskivođaStjepanRadićzatoštojeministrusocijalnezaštitedobacio: “Vi ste tužibaba s tom svojom tikvomod glave!Vi ste ignorant!Vi ste lopov uministarskojfotelji!”594Trimjesecakasnije,jedancrnogorskiposlanik,ozlojeđenupadicamazasvogagovora,izvadiojepištoljiustrijelionekolikozastupnika,međunjimaiRadića.KraljAleksandarpokušaojeuprvimahrazriješitikrizu iosnovatinovuvladunačelusKorošcem.Ali jeonda,u januaru1929,kraljpoduzeodrastičnijuakciju,suspendiraoustaviuspostaviokudikamocentraliziranijipolitičkiporedakodsvegaštosusrpskipolitičaridotadauopćepokušaliprovestiudjelo.

Prvasimboličnapromjenabijašeobznanadaćesedržavaubudućezvati“Jugoslavija”-imekojejezvučalomnogojedinstvenijenego“KraljevinaSrba,HrvataiSlovenaca”.Aleksandarježelioizbrisatisgeografskekartestareregionalneidentitete,pajeizvršiosasvimnovupodjelujugoslavenskogteritorijana devet banovina (upotreba ovoga starog hrvatskog naziva bijaše gotovo jedina mrvica dobačenapovrijeđenom hrvatskom ponosu), a svaka je od tih banovina presijecala stare granice konstitutivnihelemenatajugoslavenskedržave.Banovinesumahomprozvanepoimenimarijeka.Bosnajerazdijeljenana četiri banovine:Vrbasku, ukoju je uključen i dioHrvatske,Drinsku, ukoju jeuključen i velikdioSrbije, Zetsku, koja se sastojala uglavnom od Crne Gore, i Primorsku, koja je obuhvatila i diodalmatinskeobale.PrviputzavišeodčetiristotinegodinaBosnanijevišebilajedinstvenacjelina.

“Banovi” su bili namjesnici koje je imenovao kralj, a oni su opet imenovali svoje povjerenikeumjesto izabranih lokalnih državnih dužnosnika. Srpski svećenik iz Bosne Simo Begović, ugledangrađanin koga je austrougarski sud u Banjoj Luci, u političkom procesu održanom 1916. godine, bioosudionasmrt,poveojeizaslanstvoseljakaizPalaubanovurezidencijuuSarajevudasepotužinasvetepromjene.Onjezatražioodbana4.000dinara.“Štoćeti4000dinara?”,upitaogajeban.“HtiobihkupitikartuzaBeč”,odgovoriomujeBegović,“daodemnagrobFranjeJosipapadamukažem:‘E,mojFranc,dasamsamoznaoukakvojćesekašinaćiBosnanakontvojesmrti,nebihbioniprstommrdnuoda te svrgnemo?’"595 Ako se tako osjećao jedan srpski pravoslavni svećenik,možemo samo zamislitikakosu seosjećaliobičniHrvati,koji su smatralida tanovaunitaristička Jugoslavijaubitinijeništadrugo do ostvarenje srbijanskih snova. Niko nije bio zadovoljan tim promjenama, pa čak ni srpskipolitičari,kojisubilirazočaranikakosuimkraljevskimpučempotkresanakrila.Bosanskimuslimanibilisudubokonesretni,jersuusvakojodčetiribanovineukojimasuživjelibiliumanjini,amuslimanskimdržavnim službenicima dodijeljeni su najniži položaji u ministarstvima i upravnim organima novekraljevske vlasti. Ipak, Hrvati su bili najnesretniji. Najradikalniji hrvatski političar Ante Pavelićemigrirao je i počeo, uz Mussolinijevu podršku, organizirati ustaški pokret koji će se boriti zanezavisnost Hrvatske.596 Vođa glavne hrvatske stranke Vladko Maček (nasljednik ubijenog StjepanaRadića) izdao je u novembru1932. “rezoluciju” u kojoj je zatražio povratak demokracije i okončanjesrpske hegemonije.Nakon toga su slične izjave daliKorošec u Sloveniji i Spaho uBosni, pa su svatrojicabiliuhapšeni.Slovenskiimuslimanskivođauskorosupušteni,alijeMačekosuđennatrigodinezatvora.597

Jedna od manje važnih unitarističkih mjera donesenih, od strane kralja, u tom razdoblju bijaše ireorganizacija muslimanske vjerske zajednice u Jugoslaviji. Do tada su postojale dvije odvojeneorganizacije, jedna zaBosnu iHercegovinu a druga zaMakedoniju iKosovo (kojoj je sjedište bilo uSkopju).Kraljevskimdekretom1930.godinesvi jugoslavenskimuslimanipodvrgnutisujednomreisul-ulemi i jednom islamskom vijeću, a sjedište je reisul-uleme premješteno u Beograd. Čaušević je bioprotivtogapajepodnioostavku,anovireisul-ulemazacijeluJugoslavijupostaojeIbrahimMaglajlić,bivši prosrpski predsjednik Jugoslavenske muslimanske organizacije.598 Među ostalim izmjenamanastalim u to vrijeme uveden je i općenitiji, zapadnjački nastavni plan u medresama (muslimanskasjemeništa).Biojetodioopćepolitikestandardiziranjaškolskihnastavnihprogramaucijelojzemlji.599

Godine 1930. kralj je dobio šira zakonska ovlaštenja da nadzire rad muslimanske vjerske zajednice.Međutim,nakonsmrtikraljaAleksandradonesenisunovizakoniiodređenajedemokratskijaprocedura,premakojojsuvijeća lokalnihvakufskihkomisijapredlagala trikandidataza reisul-ulemu,odkojih jekraljizabiraojednogazatufunkciju.600

Nakon ubistva kralja Aleksandra 1934. godine došlo je do blagog popuštanja sistema kraljevskeautokracije. Novi regent, knez Pavle (koji je zastupao jedanaestogodišnjeg prestolonasljednika Petra),pustio jeMačeka izzatvora, raspisao1935.godinenove izbore ipovjeriomladomsrpskompolitičaruMilanuStojadinovićuda sastavikompromisnuvladu.Stojadinović jeodpoznatihpolitičarauključiouvladujedinoKorošcaiSpahu.Uznjihovupodršku,kakoseposlijeprisjećao,vladaje

bila“jakaunarodu,alislabauskupštini”:Koroščevajestrankabilabojkotiralaizbore,aSpahinaJugoslavenskamuslimanskaorganizacijabilajenaopozicionojizbornojlistikojujepredvodioMaček(ikojajelošeprošlapremaizbornomsistemuštojeosiguravaonerazmjernovelikbrojzastupničkihmjestapobjedničkoj “listi”).601 Poslije je, te iste godine, Stojadinović osnovao novu vladinu stranku,“Jugoslavenskuradikalnuzajednicu”,ujedinivšisvojustranku(Srpskeradikale)sastrankamaKorošcaiSpahe.Međutim, u proljeće se Glavni odbor Radikalne stranke usprotivio tom sporazumu i javno sesuprotstaviovladi.TakoseSlojadinovićnašaouneobičnompoložajudavladaJugoslavijombezpodrškeglavnihhrvatskihisrpskihstranaka,samouzpodrškuSlovenaca,bosanskihmuslimanaisvojihvlastitihpreostalih pristaša. Stojadinovićeve su se vlade održale četiri godine. On je za to vrijeme postigaoodređene uspjehe u demokratizaciji, dopustio da se pregovara s Mačekom o eventualnom uvođenjufederalnog uređenja u Jugoslaviji i vodio pomirljivu vanjsku politiku koja je težila za povećavanjemrobne razmjene i željela prijateljske odnose s Italijom i Njemačkom. Najveća rušilačka snaga ujugoslavenskojpoliticitihgodinabijašesrpskinacionalizam:Srbisu,podjarivaniPravoslavnomcrkvom,žestokimdemonstracijamauspjelispriječitisklapanje“konkordata”izmeđuJugoslavijeiVatikana1937.godine. Na dan 3. februara 1939. jedan od Stojadinovićevih srpskih ministara u vladi održao je uSkupštini govor u kojem je istaknuo superiornostSrbanadHrvatima i Slovencima izjavivši: “Politikaovogdomaiovevladebitćeuveksrpska.”MehmedSpahozatražiojeodStojadinovićadademantiratuizjavu,alijeStojadinovićšutio.TejevečeriKorošecorganiziraodogovorpetoriceministaradauznakprotestapodnesuostavke,međunjima iSpaho, srpskiministarDragišaCvetković iDžaferKulenović,koji jebioSpahinzamjeniku Jugoslavenskojmuslimanskojorganizaciji.Ta je akcijaomogućilaknezuPavludasmijeniStojadinovićaiimenujenanjegovomjestoDragišuCvetkovića.602

Pošto je Hitler osvojio Čehoslovačku, a njegov poklonik Ante Pavelić u Italiji sve otvorenijezahtijevao komadanje Jugoslavije, bilo je jasno da se više ne može odgađati rješavanje nacionalnogpitanjanafederalninačinkojibizadovoljioHrvate.UaprilusuzapočelipregovoriizmeđuCvetkovićaiMačeka, kojima je cilj bio da se ponovo stvori nacionalni teritorij Hrvatske i da se Hrvatskoj da u

određenojmjeripolitičkavlast.Prvoučemususe tadvojicasložilabijašedaseujedinedvijeglavnehrvatskebanovine,Savska i Primorska (u koje su bili uključeni i neki dijeloviBosne iHercegovine),zajedno s dubrovačkom oblasti, a da se stanovnici preostalog dijela Bosne i Hercegovine “izjasneplebiscitomželelisepridružitiHrvatskojiliSrbiji”.KonačnijeciljbilostvaranjetripartitnefederativnedržaveSrbije,HrvatskeiSlovenije.603AliknezPavlenijehtioprihvatititakvudržavnutvorevinu,pajeodržana nova runda pregovora. Ovaj put su još neki dijelovi bosanskohercegovačkog teritorijajednostavno na geografskoj karti odsječeni i pridodani Hrvatskoj - među njima i Brčko, Gradačac,Derventa, Travnik i Fojnica. Umjesto tripartitne države, u novoj tvorevini samo će Hrvatska postatiposebnabanovinasasvojimsaborom,aostatakBosneiHercegovinebitće idaljepodijeljennadvijepostojećealismanjenebanovine,VrbaskuiDrinsku.Takavjeplannapokonprihvaćen“Sporazumom”uaugustu1939.604

Mehmed Spaho umro je u junu 1939, dok su ovi pregovori bili u najkritičnijoj fazi. On je biopromućuranpolitičar koji je uspio bosanskimmuslimanimaosigurati umeđuratnom razdoblju političkiuticaj nerazmjerno veći od njihove brojčane snage, ali čak ni njegovo žestoko protivljenje nijemoglospriječiti komadanje Bosne i Hercegovine. Njegov nasljednik Džafer Kulenović zatražio je stvaranjeposebnebanovineBosne iHercegovine.Vlasti senisuobaziralenanjegovezahtjeve, izmeđuostalog izatoštosunapreostalimpodručjimaBosneiHercegovineuvećinibiliSrbi,kojisenisuželjeliodvajatiodostalihbanovinaukojimasuSrbidominirali.605Kulenovićjeostaouvladi,alijebivaosveizoliranijiinezadovoljniji.Kadgajenapočetku1940.godineposjetioKorošecdagapitazaštobojkotirasjednicevlade, Kulenović ga je obasuo pritužbama. Rekao mu je da njegova stranka dobiva samo mrvicepolitičkogpokroviteljstva, idanemožepodnijetineprestaneraspraveotomedaseosnujuSlovenskaiSrpskabanovinakojećebiti istoga rangakao iHrvatska,adaseniko inesjetidasesličanstatusdaBosni i Hercegovini. Zahtijevao je da se osnuje nova banovina od preostalih bosanskohercegovačkihteritorijaiNovopazarskogsandžakaukojemsumuslimaniuvećini.606Niovajputnijebilonigovoraotomedaseudovoljinjegovimželjama.

Kulenović je bio ogorčen čovjek koji je osjećao snažno neprijateljstvo premaSrbima, jer je svejasnijabivalanjihovaželjadaprogutajuBosnuiHercegovinu.

Doksuse1940.godineidaljevodiletakvejalovedebate,SileosovinevršilesusvejačipritisaknaJugoslaviju.SvjetskojejavnomnijenjebilošokiranopadomFrancuskeiozlojeđenonapadomItalijenaGrčku.Ipak,poštojesadTrećirajhgraničiosJugoslavijom(nakonaneksijeAustrije),aVelikaBritanijaočito nijemogla nikome pružiti nikakvu djelotvornu zaštitu na Balkanu, jugoslavenski su se političariosjećali dužni usvojiti politiku popuštanja. Knez Pavle i njegova vlada odolijevali su više mjesecinjemačkom navaljivanju da pristupe Trojnom paktu, ali kad je na početku marta 1941. i BugarskapristupilaTrojnompaktu,zaključilisudasenemoguvišeopirati.JugoslavenskisudržavnicipotpisalipaktuBeču25.marta1941.DannakonnjihovapovratkauBeograd,oniiknezPavlesvrgnutisusvlastipučem koji je protekao bez krvi i uživao veliku podršku naroda, a organizirala ga je vojska i staresrbijanskepolitičkestranke.UspostavljenajenovavladanacionalnogjedinstvaukojusuušliihrvatskivođaVladkoMačekinekolikobivšihministara.TajevladapozvalagrađanenaredimirnastojećivoditiidaljepomirljivupolitikupremaNjemačkoj.Nakondesetdana,6. aprila,Luftwaffe je izvršila prvi unizu teških zračnih napada na Beograd. U Jugoslaviju su prodrle njemačke, talijanske, bugarske imađarske jedinice. Nakon rata koji je potrajao jedanaest dana, jugoslavenska vojska predala senjemačkojVrhovnojkomandi.607

13.BosnaiHercegovinauDrugomsvjetskomratu:1941-1945.HistorijaDrugogsvjetskogratauJugoslavijijestpovijestvišeratovanaslaganihjedannadrugi.Prvi

je,naravno,biopočetniratštosugapoveleNjemačkaiItalijaprotivsameJugoslavije.Nekisudijeloviteritorija anektirani: polovicu Slovenije prigrabila je Njemačka, drugu polovicu Slovenije i nekolikodijelova Dalmacije Italija, a neka druga područja Mađarska, Bugarska i Albanija, koja je bila podtalijanskom vlašću. Komadanje Srbije imalo je kazneni karakter, ali je glavni cilj bilo pokoravanje inadzor.PotomsuSileosovineneprestanovodileratprotivSaveznika,azatu jesvrhuJugoslavijabilavažnazbogkomunikacijaiopskrbesirovinamairadnomsnagom.Zatimjetubioiratkojisuokupatorivodiliprotivjugoslavenskihpokreta;tajseratuvijekvodiousklopuširihciljevastrategijeSilaosovineprotiv Saveznika. Poseban su rat vodili hrvatski ekstremisti protiv srpskog stanovništva uHrvatskoj iBosni i Hercegovini, s jedne strane agresivan a s druge strane katkad i rat nesmiljenih odmazdi. Inajposlije,bijašetuiratizmeđudvijeglavneorganiziranesnageotporakojimasuseSrbiiztihkrajevaumahbilipridružili:četnikaipartizanapredvođenihkomunistima.[Budućidanekipovjesničarismatrajukontroverznim mišljenje da četnici pripadaju pokretu otpora, potrebno je ovdje dodati riječ-dvijeobjašnjenja. Glavna prvobitna svrha Mihailovićeve vojne organizacije bila je da pruži otporokupatorskimSilamaosovine.UsamojSrbijiMihailovićevesusnagezaistapružaleaktivanotpor,iakojegeneralnalinijanjegoveorganizacijebila(kaoštojeiobjašnjenouovompoglavlju)daizbjegavaakciješirihrazmjera.BritanskivojniizvoripotvrđujudasunatluSrbiječetnicizaistasurađivalisbritanskimoficirimazavezuudiverzijamanatakveciljevekaoštosuželjezničkepruge,idasusvedoljeta1944.pomagali američkim avijatičarima koji su oboreni nad teritorijem Srbije. Međutim, treba razlikovatiSrbijuodNDH.UNDHjevjerovatnotačnodasuseSrbikojisustupilinasamompočetkurataučetničkeredovemahomodlučilinatajkorakizpotrebedaodbranesebeilokalnosrpskostanovništvoodustaškihakcija.Međutim,postojalesuivrlojakevezeizmeđupredratnihsrpskihnacionalističkihorganizacijauBosni iHrvatskoj,koje su imale svojevlastiteprotuhrvatske iprotumuslimanskeciljeve.U talijanskojokupacionoj zoni, četnici su se uskoro nagodili s talijanskim zapovjednicima. To znači da su i daljepružaliotporustašamainjihovimakcijamaprotivSrba,alidasenatompodručjunisuvišeboriliprotivSila osovine.U njemačkoj okupacionoj zoni uNDH, neke su četničke jedinice i dalje pružale otpor injemačkim i ustaškim snagama, ali su se druge nagodile s ustaškim vlastima i poduzimale zajedničkevojneoperacijeprotivpartizana (odustavšiodakcijaprotivNijemaca)uzamjenuzaobustavuustaškihakcijaprotivlokalnihSrba.Uprkostome,Sileosovinenanajvišimnivoimaidaljesuopćenitosmatralečetnikeneprijateljskimsnagama.Nadan16.februara1943.HitlerjepisaoMussoliniju:“Akokomunistiičetnicinebudurazoružani„svakakoćeseotporpojačatiuslučaju(angloameričke)invazije.”Mussolinimu je 9. marta odgovorio: “Potpuno se slažemo u mišljenju da su i četnici i partizani neprijateljiOsovine”(Roberts,Tito,MihailovićiSaveznici,str.104-105).]

Kakojevrijemeprolazilo,ijednomidrugompokretupristupalisuipripadnicidrugihnaroda.KadsegovorioukupnombrojužrtavauJugoslavijiutečetiriužasnegodine,nemogućejerazmrsitisveteniti.Ipak, jasno jeda jenajmanjemilion ljudi izgubiloživote, avjerovatno suvećinanjihbili JugoslavenikojesupobilisamiJugoslaveni.608

Nadan10.aprila1941,jošprijenegoštojezavršionjihovBlitzkrieg,Nijemcisuproglasilinovu“NezavisnuDržavuHrvatsku” (poznatuposvojim inicijalimakaoNDH),ukoju jeušlačitavaBosna iHercegovina.

Dakako da nije bila nezavisna, nego podijeljena na dvije zone vojne okupacije, njemačku italijansku, a linija razdvajanja presijecala je dijagonalno Bosnu i Hercegovinu od sjeverozapada dojugoistoka. Nijemci su, na Mussolinijev prijedlog, pozvali Antu Pavelića da vlada u NDH kao

“Poglavnik”iliFührer.Njegovaustaškaorganizacijanijebiladotadapravimasovnipokret(nijeimalavišeod12000članovaucijelojHrvatskoj),alikadjepreuzelavlast,uskorojetopostala.NakondvadesetlječapružanjapolitičkogotporaunitarizmuuBeogradu,velikavećinaHrvatasmatrala jeda trebapozdravitiosnivanje“NezavisneDržaveHrvatske”,kakvegodbileokolnostinjenanastankaikolikogodlažnabilanjena“nezavisnost”.Međutim,odgovornipolitičariizmeđuratnograzdoblja,naprimjerVladkoMaček,ostalisupasivniiinertnidoksuvlastpreuzimalifanaticiipretvaralidržavuuinstrumentteroraigenocida.

PrviprotujevrejskizakonuNDHdonesenjeveć18.aprila1941.Dvanaestdanakasnijeproglašenasu triosnovnazakonanovedržave:Zakonodržavljanstvu,Zakono rasnom identitetu iZakonozaštitiarijevskekrviičastihrvatskoganaroda.609AliprogonJevrejapočeojejošprijenegoštosuobavljeneovepravneformalnosti.Nadan16.aprila,dannakonulaskaNijemacauSarajevo,njemačkisusevojniciokomilinatamošnjustarusinagogu.Utokudvodnevnogdivljanjauništenojesveštosenalazilousvimsinagogama.610NeobičnodobroobaviještennjemačkioficiristojetakoodmahsvratiouZemaljskimuzejda zaplijeni Sarajevsku Hagadu neprocjenjive vrijednosti, ali zahvaljujući “briljantnoj improvizaciji”direktoramuzejarukopisjespašenisakrivendokrajarataujednomplaninskomselu.611Kadjeidućegmjeseca donesen propis prema kojem su svim dućanima, tvornicama i drugim poduzećima dodijeljeniustaški“povjerenici”danadzirunjihovrad,jevrejskesuposlovneljudezapalinajgorinadzornicikojisuuskoropočinilinizotimačinaiubistava.UjunusuuNDHpočelemasovneinternacijeJevreja.USrbiji,ukojojjeuaugustudovedennavlastkvislinggeneralNedić,kojinijebiofanatikalijebiovrlospremannasaradnju,počelojemasovnohapšenjeJevrejaneštokasnije,alijedokraja1941.godinevećinaJevrejaiu jednoj i u drugoj državi bila već u koncentracionim logorima.Lokalna policija sudjelovala je u timmasovnim hapšenjima i u Srbiji i u NDH: i jedni i drugi snose krivicu. Sve su sinagoge u Bosni iHercegovini opljačkane, a neke su od njih i do temelja razorene. Izračunato je da je u Bosni iHercegoviniod14000Jevrejadokrajaratapobijenonjih12.000.612

Antisemitizam,međutim, nije bio glavna briga ustaških ideologa. Glavni je cilj bio “rješavanje”problema velike srpske manjine i (1.900.000 ljudi od ukupnog broja od 6.300.000 stanovnika) nateritorijuNDH.613Umaju jezapočeoširokozasnovan terorprotivSrba.U junu jedošlodomasovnoghapšenjaSrbauMostaru-nastotinejenjihpobijenoibačenouNeretvu.SličnasuzvjerstvapočinjenaiumnogimdrugimmjestimauNDH,paiubosanskimgradovimaBihaću,BrčkomiDoboju,auništenasuičitava srpska sela u okolici Sarajeva. U julu su se čak i Nijemci potužili na brutalnost tih akcija.614

Reakcija srpskih seljaka - pogotovo uHercegovini, središtu seljačkog oružanog otpora 1875. i 1882.godine -bila jeonakvakakvasemogla iočekivati:ukrajuokoNevesinjadigli su seu junu1941.naustanak, istjerali ustaše i uspostavili privremeni “oslobođeni teritorij”, spojen sa sličnim područjemorganiziranog otpora u susjednoj Crnoj Gori. Zatim su se obrušili na svoje susjede, hrvatske imuslimanskeseljake,čijusupasivnostpodvladavinomNDHsmatralikolaboracijom.Takosupobilivišeod600muslimanauBilečiiokolici,južnomugluHercegovine,aujuluiaugustulikvidiralisuoko500muslimanauokoliciVišegrada.615OkosredineaugustajedankomunističkiorganizatorustankapisaojeizSarajeva da su u mostarskom kraju “ustanici poharali muslimanska sela i time okrenuli sveukupnomuslimanskostanovništvoprotivsebe”.616

Genocidna politika NDH natjerala je na hiljade bosanskih Srba da pristupe, gdje god su mogli,jednomodorganiziranihpokretaotpora.Nabosanskohercegovačkomtludjelovalasudvatakvapokreta,srazličitim karakteristikama i vrlo različitim ciljevima - toliko različitim da su se već u oktobru 1941.

mogli jasno zapaziti zameci građanskog rata među njima. Prvi je predvodio pukovnik jugoslavenskevojskeDražaMihailović,monarhist, anglofil i stručnjakzagerilsko ratovanje,koji sezatekaouBosnikadsuNijemciprodrliuJugoslaviju.Sostacimasvojihljudionsezaputionaistok,dobrdovitogkrajaRavne Gore na zapadu Srbije, gdje je smjestio svoj štab. Kao visoki oficir, predstavljao je ostatakkraljevskog vrhovništva (jugoslavenska kraljevska vlada u izbjeglištvu promaknula ga je poslije u čingeneralaiimenovalavojnimministrom).Kaosrpskirodoljub,uživaojelojalnostmnogihobičnihsrpskihgrađana.Njegovisuvojnicipostalipoznatipod imenomčetnici, što je inačebio tradicionalninazivzaopjevanehajdučkeborceizranijesrpskepovijesti.Tojeimeizazivalobezbrojnesporazumajerjevećpostojalaslužbena“četnička”organizacijazasnovananapokretuveteranaizPrvogasvjetskograta,kojajepostalaproduženarukasrbijanskogkvislinškogrežima.PaidrugdjesuizniklemnogelokalneskupineSrbakojesusenazivale“četnicima”,alisuimalevrlomalo,iliuopćenisuimale,vezesMihailovićevimljudima.Velika je slabost njegoveorganizacije bila u tome što sunjegovi lokalni komandanti u dugimrazdobljimadjelovalisamostalno- ilisenisuuopćeobaziralinanjegovenaredbe.617MihailovićevisučetnicipočelipružatiaktivanotporNijemcimaumjesecumaju,alijenjegovaopćapolitikabila,kakojeu julu i septembru zatražila od njega i vlada u izbjeglištvu, da se drži po strani, da izgradi snažnuorganizaciju,daseinfiltrirauoružanesnageNedićevakvislinškogrežimaipripremisezaustanakkojićenapokondićikadSaveznicisteknunadmoćnadNjemačkom.618

Druga organizacija, “partizani” predvođeni komunistima, imala je sasvim drukčije ciljeve.Komunističkapartijabilajegotovonevidljivanajugoslavenskojpolitičkojsceniizmeđudvaratajerjezavećegdijelatograzdobljabilaslužbenozabranjena.Godine1940.imalajeucijelojzemljitekneštovišeod6000članova.619NjenvođaTito(bivšikaplaruaustrougarskojvojsci,JosipBroz)bijašeodanStaljinupajetakopreživiočistkeuMoskvi.UrazdobljuizmeđupaktaMolotov-RibbentropiHitlerovenajezdenaRusiju,držaoseslužbenelinijeKominterneibunioseprotivbritanskeagresijenaNjemačku.Ali on je bio snalažljiv čovjek i dobar organizator, pa je u roku od nekoliko dana nakon njemačkognapada na Rusiju u junu 1941. godine isplanirao oružani otpor okupatoru, kojim će ne samo istjeratiNijemceizJugoslavije(adotlećeseRusija,pretpostavljaojeon,brzoobračunatisNjemačkom),negoiprovestidruštvenurevolucijuiprigrabitivlastdaposlijerataudaritemeljekomunističkojdržavi.[MoždajeTito planirao određen aktivni vojni otpor silamaOsovine u razdoblju između njemačke invazije naJugoslavijuinjemačkognapadanaRusiju,alidokaziuprilogovojtezipriličnosunepouzdani.Uonih11dananjemačkogBlitzkriegauJugoslaviji,činisedanijebilojasnepartijskelinije;nekisučlanoviPartijezaista stupili u redove jugoslavenske vojske i borili se, a neki su možda to učinili samo zato da sedomognu oružja pa da dezertiraju. (Godine 1940. Komunistička je partija izdala instrukcije svojimčlanovimadabojkotirajupozivjugoslavenskevojskeipodržalaještrajkoveutvornicamamunicije.)UZagrebujeodržanakonferencijakomunističkihčelnika,nakojojjezaključenodaseosnujevojnikomitet;poslije jeTitotvrdio(1948.godine)daje takonferencijaodržana10.aprila,aliuÐilasovudetaljnomprikazutogdogađaja(MemoirofaRevolutionary,str.188-9)tvrdisedajetobilopočetkommaja.Ðilastakođer tvrdida jeTitovaglavnabrigana tojkonferencijibilakakodakomunistipreuzmuvlastnakonporazaNjemačke.TitojeizričitorekaodatrebaosuditioficirekojisekrijuuplaninamazapadneSrbije.Po tomebi semoglozaključitida jeglavni razlogzaosnivanjevojnogkomitetabilavišepripremazakonačnuborbuzavlastsjugoslavenskimpolitičkimprotivnicima,negoneposredanotporSilamaosovine.IstinajedaseuproglasuCentralnogkomitetaKPJod15.aprila1941.(Zbornik,svezak5,dio1,str.5-7)tvrdilousasvimopćenitojformidaćeKomunističkapartijabitiuprvimredovimanarodneborbeprotivokupatora,alijetajtekstvišeretoričkinegoskupodređenihvojnihinstrukcija.Konkretnijitekst,ukojemsepozivanaotporokupatoru,objavljenjeukomunističkomglasiluProleterdatiranom“mart,april,maj

1941”.Međutim, taj jebrojštampantekpotkraj jula inemožeposlužitikaovjerodostojandokazdajePartijaizdalainstrukcijezaborbuprijenjemačkeinvazijenaRusiju22.juna.]

Ovajposljednjiciljznačio je idabi semogaoposlužiti sasvimdrukčijom taktikomnegočetničkivođa.Mihailovićnijehtiosačuvatisamostanovništvonegoicjelokupnidruštveniporedak,pajeradijenastojao izbjeći njemačke odmazde i uništavanje cijelih područja. S druge strane, rušenje društva istvaranjeiskorijenjenih,ogorčenihljudibijaševodanaTitovmlin.Područjakojasuoslobodilenjegovesnagebijahuotvoreno“sovjetizirana”,mnogilokalni“buržuji”bijahusmaknuti,ačakiuredovimasamihpartizana provodio je čistke Titov šef službe sigurnosti Aleksandar Ranković. Društvena revolucijabijaše najpreči zadatak ili, kao što je poslije objasnio jedan od Titovih najbližih suradnikaMilovanÐilas: “Vojne operacije... bile su motivirane našom revolucionarnom ideologijom. Revolucija se nijemogla ostvariti bez istovremene borbe protiv okupatorskih snaga.”620 Premda su improviziranomsaradnjomlokalnihseljaka,četnikaipartizanaprivremenooslobođenavelikapodručjaCrneGore,Bosnei zapadneSrbije potkraj ljeta i u jesen1941, ipaknije nikakvo čudo što dugoročna saradnja tih dvijuorganizacija nije bila moguća. Bilo je već došlo do nekoliko sukoba među njima prije nego što jenjemačkaofanziva,uzimuteistegodine,razbilaMihailovićevesnageuSrbijiinagnalapartizanedasepovukuuplaninejugoistočneBosne.

Ovdjevaljaspomenuti jošjedanaspektsuparničkepolitikečetnikaikomunista:njihovstavpremamuslimanimaistatusuBosneiHercegovine.Međučetničkimčelnicimabilojenekolikozadrtihsrpskihnacionalista koji su željeli da seSrbiji pripoje ne samoBosna iHercegovinanego iDalmacija,CrnaGora, dijelovi Hrvatske i Slavonije, pa čak i sjeverna Albanija.621 Takve su bile težnje dvojicedominantnihintelektualacaučetničkompokretu:srpskogadvokataiknjiževnikaDragišeVasićaisrpskogadvokata iz Bosne (iz Banje Luke) Stevana Moljevića. U junu 1941. ovaj je potonji sastaviomemorandumpodnaslovom“HomogenaSrbija”,ukojemjezatražiodasespomenutikrajevipriključeSrbiji, i objasnio kako je “osnovna dužnost” svih Srba “da stvore i ustroje homogenu Srbiju u kojumorajudauđusvikrajeviukojimaživeSrbi”.622UpismuVasićuufebruaru1942.Moljevićjenapisaoda se Srbija treba proširiti sve do Dalmacije, a da zatim treba uslijediti “čišćenje zemlje od svihnesrpskihelemenata.Onoštotrebadaseuradijestedaseprekršiocišaljutamogdjeimjemjesto:HrvatiuHrvatsku,amuslimaniuTurskuiliAlbaniju.”623Kakosuovakviljudibitnouticalinačetničkupolitiku(Moljević je na početku 1943. vodio brigu o politici u četničkom pokretu), očito je da je postojalateoretskabazazažestokuprotumuslimanskupolitiku.

Sdrugestrane,nemapouzdanihdokazada jesamDražaMihailović ikadpozivaoSrbenaetničkočišćenje.

Jedini dokument koji se često navodi kao dokaz tome, niz uputa upućenih dvojici regionalnihzapovjednikaudecembru1941,vjerovatnojefalsifikat-iakotrebaistaknutidakrivotvoriteljinisubilineprijatelji koji su htjeli diskreditiratiMihailovića, nego ti sami zapovjednici koji su se nadali da ćenjihova krivotvorina biti prihvaćena kao originalni četnički dokument.624 Mihailović se svakako znaoslužitiretorikomsrpskognacionalizma.Ujednomproglasupripisanomnjemustojeioveriječi:“Jasamiz srpskeŠumadije, iz srpskezemlje i srpskekrvi.Kao takav,borit ću se zanajuzvišenije idealekojeSrbinmožeda ima:zaoslobođenje iujedinjenjezauvijeksvihsrpskihzemalja...Gdjegod imasrpskihgrobova,onojesrpskazemlja.”625Ipakjeostaovjeranslugasvogakraljaivladeuizbjeglištvu,čijajepolitikatežilazatimdaspasiiobnovicijeluKraljevinuJugoslaviju.“Srbibiimalipravodakažu:‘Minećemoviše Jugoslaviju’”, kazao je jednomprilikomMihailović, “ali postoje viši interesi zbog kojih

moramopreureditiovuzemlju.”626UpočetkujeonsmatraodaseborizarestauracijuJugoslavije,paizapoluautonomnuHrvatskubanovinu, upravoonakvukakva je bila prije rata.Međutim, kad je saznao zarazmjereustaškihpokolja,složiosesmišljenjemdanekedijeloveteritorijatrebaoduzetiHrvatskoj:danjezinistočnivršak(SrijemiBaranju)trebapripojitiSrbiji,dajužnuDalmacijutrebapripojitiBosni,adaSrbijitrebadapripadneistočnaHercegovina.Bosnabiimalapravodaseplebiscitomizjasniželilisepriključiti Srbiji ili ne želi.627 Budući da su u krnjoj Bosni Srbi bili ionako u većini, rezultat bi oveteritorijalnenagodbebiovrlosličanrezultatukojisupriželjkivalinjegoviideološkisavjetnici.Glavnajerazlikaizmeđunjihinjegabilautomeštoonličnonijeplaniraoprotjerivanjemuslimana.Bilokakomudrago, on, za razliku od Tita, nije računao da će sam vladati zemljom. Ako bude uspio u svojimnamjerama,svetakveodlukebitćeurukamapolitičaraikralja.

Sobziromna toda seTito zaistanadaodaćeposlije ratavladati zemljom,uprvimahdoima sečudnimkolikojemalojasnihinformacijadavaootomekakoćezemljatadabitiuređenailipodijeljena.Aliza topostoji jednostavan razlog.U to jedobaon jošbiovjerni slugaStaljinov, iučinitćesveštoMoskvaodnjegazahtijeva:osnovatćeizrazitocentraliziranudržavu,jugoslavenskisavezsocijalističkihfederalnihrepublika,iličakbalkanskufederaciju,sBugarskomiAlbanijom.KombinacijazanesenjačkogteoretiziranjaibezdušnogoportunizmakojimabijašeobilježenaStaljinovapolitika“nacionalnogpitanja”bila je bjelodana i u politici Komunističke partije Jugoslavije. Sve do sredine tridesetih godinaKominterna je gledala na Jugoslaviju kaonadio zidanesklonih joj državapodignut protivSovjetskogSaveza u Versaillesu. Godine 1924. Kominterna je pozvala na razbijanje Jugoslavije i poticalajugoslavenskekomunistedahuškajunezadovoljnenarodeprotivBeogradakaosredstvodasepostignetajcilj.1935.linijaseiztemeljapromijenila:sadjetrebalodakomunistiočuvajuJugoslavijuidaseboreuduhu “narodne fronte” protiv međunarodnog fašizma.628 Da se Staljin nekim slučajem okomio na sveoblikenacionalnogidentitetakaoburžoasketvorevineizatražiodaseoniukinu,nemasumnjedabiTitoskočioikroztajobruč.Tekjeu tokurataonipakponeštoiz iskustvana-učio,kadjenastojaoiskovatijedinstvenuvojskuodpripadnikarazličitihisuprotstavljenihnarodaJugoslavije.

Stoga nije nikakvo čudo štoKomunistička partija Jugoslavije nije imala jasne predodžbe o tomekakav bi imao biti status bosanskih muslimana. U svojoj prvoj fazi djelovanja, od 1919. do sredinetridesetihgodina,ona je tomepoklanjalamalo ili nimalopažnje,djelomice i zato što jeKomunističkapartijausamojBosnibilaizoliranafrakcijakojaječaki1939.godineimalasvega170članova.629Onaje u toj fazi općenito odbacivala ideju da bilo koja grupacija ljudi povezanih religijom može imatipolitički ili nacionalni identitet. Ali nakon zaokreta 1935. godine komunisti su počeli iznositikvazifederalneprijedlogezazemljukojaćebiti sastavljenaodsedamodređenih teritorijalnih jedinica,od kojih će i Bosna i Hercegovina biti jedna. To je značilo da se trebalo suprotstaviti suprotnimtvrdnjama da je Bosna “zapravo” hrvatska ili “zapravo” srpska, te da su komunisti bili prisiljenipokloniti više pažnje posebnom identitetu muslimana.630 Godine 1936. komunistički intelektualac,SlovenacEdvardKardelj, napisao je: “Nemožemogovoriti omuslimanimakao narodu, nego... kao oposebnojetničkojskupini.”631U“otvorenompismu”štosugakomunistiuBosninapisali1939.godine,stojidasumuslimanioduvijekbiliposebnacjelina.Alitakvajeklasifikacijanavlasostalanejasna.Napartijskoj konferenciji održanoj 1940. godine čovjek koji je bio “zadužen” za nacionalno pitanje,MilovanÐilas, definirao jemuslimanekao“etničkugrupu”ali ih je izostavio spopisa jugoslavenskihnaroda.632

Zavrijemerataizjavepartijskihrukovodilacabilesuidaljenejasneiliproturječne.Jedandokument

kojijeizdalo“ZemaljskoantifašističkovijećenarodnogoslobođenjaBosneiHercegovine”1943.godinespominje “predstavnike srpskog, hrvatskog i muslimanskog naroda”, ali je iste godine na zasjedanju“AntifašističkogvijećanarodnogoslobođenjaJugoslavije”,kojejeudarilotemeljeporatnojfederativnojJugoslaviji, odbačena ideja da su muslimani narod. Plan koji je predložio Ðilas bijaše zasnovan nasovjetskommodelu:pet“nacionalnihrepublika”zapetjugoslavenskih“naroda”(Srbe,Hrvate,Slovence,Crnogorce,Makedonce).Bosna je imala biti posebna jedinica, ali ne republika nego samo autonomnapokrajina.TadajedošlodonatezanjaizmeđusrpskihdelegatakojisuželjelidaseBosnaiHercegovinapripoji Srbiji, i bosanskohercegovačkih koji su tražili ravnopravan status s ostalim republikama.Napokon jenapravljenkompromispremakojemćeBosna iHercegovina imati republičkistatus,alićebiti rečeno da je to republika nastanjena “dijelovima srpskog i hrvatskog naroda, kao ibosanskohercegovačkimmuslimanima”.633

Sve su ovo,međutim, bile akademske debate dok partizani ne dobiju rat - što će reći rat protivčetnika.ObjesusestraneborilesvremenanavrijemeprotivSilaosovine. Ipak,partizanisuseboriličešćenegočetnici,djelomiceiiznavedenihrazloga.Međutim,uTitovojjestrategijidominiraoratprotivčetnika.Poštojepotkraj1941.godinepobjegaoizSrbijeuFočuiokolicuujugoistočnojBosni,Titojenajviše brinuo što je središnju Srbiju i Sandžakmorao prepustiti četnicima.Četničke su snage uskorozagospodarile i CrnomGorom i dijelovima istočne Hercegovine, gdje su lokalni komandanti sklopilisporazume o saradnji s talijanskim okupatorima. (Talijani su na tu saradnju bilimotivirani željom davodemiran život i da podignu živi bedem protiv partizana, a i dobrom voljom da dopuste lokalnomsrpskomstanovništvudasezaštitiodustaškihpokolja.)Uljeto1942.godineTitojekrenuokrozBosnunasjeverozapad duž linije razdvajanja između njemačke i talijanske okupacione zone i smjestio se napodručjuokoBihaćagdjenijebilookupatorskihsnaga.[OvajprikazTitovatzv.“dugogmarša”neznačidapartizaninisuistodobnovodilinikakveofanzivneakcije.OnisuutovrijemeuspješnonapaligradoveLivno,JajceisamBihać.Titojeznaodanjegovesnagenisunaoružanekakotrebadabimoglenapastidobro branjene položaje. Tako su propali i pokušaji da se zauzmu gradići Bugojno iKupres, koje subranile dobro naoružane ustaške posade. Glavni razlog da osvoji grad Bihać nije bio vojni negopolitičko-psihološki. Ðilas je poslije objasnio da je cilj zauzimanja takva grada (administrativnogsredištaokruga)biodaporasteprestiž idasepodignestatussjedniceAVNOJ-akoja jeondjeodržana(Ratno doba, str. 207). Ja ovdje samo želim istaknuti da Tito nije prebacio svoje snage zbog nekeofanzive vojne strategije uperene protiv Sila osovine.] Tu je proveo nekolikomjeseci prikupljajući ijačajući svoje snage primanjem u svoje redove Srba, pa i Hrvata. U jesen je tvrdio da gospodari“oslobođenim” teritorijem veličine Švicarske, ali je do toga došlo uglavnom zato što se ni snageokupatoraniNDHnisuuopćepotrudiledaganapadnu.

PremdajeuTitovojvojscibilonahiljadevrlohrabrihižilavihboraca,valjanapomenutidasusegotovo sve veće borbe i okršaji između njih i okupatorskih snaga vodile na inicijativu okupatorskihzapovjednika, koji bi s vremenanavrijemeodlučili da određenapodručja očiste odpartizana.Titovo“oslobađanje”zabačenihkrajevanijebitnouticalonanjemačkovođenjerata.NijemciiTalijaniidaljesudržaliusvojimrukamanajvećegradove,glavnecesteiželjezničkepruge(osimprugaodSplitaiRijekedoOgulina),tenajvažnijerudnike.ČestosetvrdikakojeTito“držao”velikbrojnjemačkihdivizijanajugoslavenskomtlu;alinapočetku1943.godinebilojeucijelojbivšojJugoslavijisvegačetirinjemačkedivizije, i to nipošto elitne. [Ovo se odnosi samo na njemačke divizije. Dakako da su u talijanskojokupacionojzonibile i talijanskedivizije (doseptembra1943) ida je stogabilaoslabljena talijanskaodbranaItalije1943.godine.Međutim,razlozizastacioniranjetalijanskihjedinicauzapadnojJugoslavijinisubiliograničenisamonaprotupartizanskeakcije:jedanjeodglavnihfaktorastrategijeSilaosovine

1942. i 1943. godinebilaodbranahrvatske i crnogorskeobaleod eventualne savezničke invazije.] (UaugustuteistegodinepridružilesuimsejošdvijerezervnedivizijenetomosposobljenihregrutaijednaistrošenadivizijakojaseborilapodStaljingradom,apotkrajteistegodine,nakonkapitulacijetalijanskihoružanih snaga umjesecu septembru, došle su još dvije-tri divizije.)634 Evo, uostalom, što je napisaojedankritičar,nenaklonjenTitualivrlooštrouman:“NapodručjimaBosneiHercegovineiHrvatskepokojima suneprestano tumarale te partizanske snage tamo-amo, dolazilo je, naravno, čestodo sukoba sjedinicamaOsovine.Partizani suprekidali komunikacije, ali nisu to činili u skladu snekim strateškimplanom,negoviše zbog togada zaštite svojeuzmake, anjihovi supokreti praktičkiuvijekbili uzmacipredneprijateljem.”635

Glavni razlog zbog kojeg suNijemci odlučili protjeratiTitove snage iz sjeverozapadneBosne napočetku 1943. godine bijaše taj što su se bojali savezničkog iskrcavanja na dalmatinskoj obali, pa suželjeli pojačati nadzornad strateškivažnimzaleđem. Iz istog razlogaNijemci su isplanirali i ofanzivuprotivčetnikauHercegovini iCrnojGori.636Zapravosusvivojnizapovjednicibiliusvojojstrategijizaokupljeniočekivanimsavezničkimiskrcavanjem.IMihailovićježelioosloboditisepartizanakakonebibilozaprekabrzomsavezničkomnapredovanjuuunutrašnjostispajanjusnjegovimsnagama.637ŠtoseTita tiče, on je poslao umartu 1943. godine trojicu svojih visokih oficira na pregovore sNijemcima,najprijeubosanskigradićGornjiVakufaondauZagreb.OnisuobavijestiliNijemcedaje“Titouslučajuangloameričkog iskrcavanja spreman surađivati s njemačkim divizijama u Hrvatskoj u zajedničkimoperacijama protiv napadača”.638 Tito je znao da bi savezničko iskrcavanje u Jugoslaviji značilopovratak kralja i izbjegličke vlade i kraj svim njegovim snovima o neposrednom komunističkompreuzimanju vlasti. Takva su ga strahovanja mučila čak i pošto je počeo primati direktnu pomoć odSaveznika potkraj ljeta 1943. godine. Jedan je visoki njemački dužnosnik u Jugoslaviji tvrdio da je“godine 1944. bilo trenutaka kad partizane nisu toliko brinuli Nijemci koliko eventualno savezničkoiskrcavanje”.639

Godine 1943. te suprotstavljene težnje izazvale su niz taktičkih preorijentacija u strategiji trijurazličitihvojnih snaga - ilibolje rećičetiriju jer se talijanskodržanjepremačetnicima razlikovaloodsuzdržanijegstavaNijemaca.Nijemcisuodbacilipartizanenapočetku1943.godinepremaHercegovini.TitojedodušeionakokanioudaritinajugdanapadnečetničkesnageuHercegoviniiCrnojGori.IakosugaNijemci progonili a četnicimu se ispriječili na putu, on je umartu uspio prijeći prekoNeretve uHercegovini i probiti se na jug do četničkih uporišta u Crnoj Gori. (U tom je razdoblju započeopregovore sNijemcima ne bi li ih uvjerio da je u njihovom interesu da ga puste da se “obračuna” sMihailovićem.)640 Talijani su tijesno surađivali s četnicima, ali su Nijemci uništenje Mihailovićevihsnagajošsmatralikaostrateškivažancilj.Umajusuzarobili i razoružalinekolikohiljadacrnogorskihčetnika, a lokalnogčetničkogkomandantaposlali suuzarobljenički logoruGaliciji.641Tada su se, napočetku ljeta 1943,Nijemci okomili na partizane i gotovo ih opkolili naDurmitoru u sjevernojCrnojGori.

Titovi su se borci strahovito odlučno borili i napokon se probili iz obruča, pa su krenuli krozjugoistočnu Bosnu zaobilazeći Sarajevo s istočne strane i produžili dalje na zapad od Olova doTravnika.642NapokonjeTitouspiosmjestitisvojštabuJajceusredišnjojBosni.

Na Durmitoru se Titu pridružio britanski oficir William Deakin, koga su se snažno dojmilepartizanske borbene sposobnosti. Njegovi izvještaji, kao i izvještaji drugih britanskih oficira koji su

posjetilipartizanetogaljetaijeseni,potaknulisuSaveznikedaobustavesvojupodrškuMihailovićuidaje počnu pružati Titu. Osim toga, partizani su stekli veliku prednost pred četnicima kad su Talijani useptembru1943.kapituliralipasuvelikekoličine talijanskogoružja ivojneopremepaleupartizanskeruke. Tada su pojedini Mihailovićevi lokalni komandanti počeli direktno surađivati s Nijemcima.643

Godine1944.SaveznicisupovećalisvojupomoćTitu,anjegovesusnagebrojčanoporaslekadjezbogopćeg sloma ustaškog režima popunio svoje redove nezadovoljnim Hrvatima i muslimanima, kao iSrbima. U ljeto te iste godine Nijemci su se počeli povlačiti iz bivše Jugoslavije. Tito je dobio odSaveznikavelikekoličineoružjanebilionemogućionjemačkopovlačenje,alijenjemuglavnabrigabiladaosigurapobjeduugrađanskomratu.

U septembru su Saveznici nagovorili kralja Petra da pozove sve Jugoslavene da podupru Tita.Potkraj tegodinesovjetske trupe(TrećaukrajinskaarmijamaršalaTolbuhina,potpomognutebugarskimsnagama)zauzele suvećidio istočne, središnje i sjeverneSrbije.Time jebilaosiguranakomunističkavladavinauJugoslavijiposlijerata.

NijeteškorazumjetidržanjebosanskihHrvataibosanskihSrbauovečetiriratnegodine.Prvisusedržali jednako kao i Hrvati u Hrvatskoj: manjina je aktivno podržala ustaše, a većina je u prvi mahpozdravila stvaranjeNDH,ali semalo-pomalo sveviše razočaravala takoda je1943. i 1944.godinevelikbrojnjihpristupiopartizanima.BosanskisuSrbi,kaoštosmovećvidjeli,ubrzobilinatjeranidasesuprotstaveustaškojdržaviivojnojokupacijiSilaosovine.Partizanskajevojskautrinavrataprovelaponekolikomjesecinajednommjestu,hvatajućidahiprimajućiusvojeredovenoveborce,asvatriputabijašetonateritorijuBosne(Fočauprvojpolovici1942.godine,BihaćudrugojpoloviciteistegodineiJajce u drugoj polovici 1943. godine). Tako su Srbi imali mnoštvo prilika da pristupe partizanima.MihailovićevisučetnicitakođerregrutiralibosanskohercegovačkeSrbe,naročitoudolinirijekeDrineuistočnojBosniinagraničnompodručjuizmeđuHercegovineiCrneGore.

Držanjebosanskihmuslimananijebilotakojednostavno.Vidjelismovećdasuizmeđudvarataopćepolitičke simpatijemuslimanabile višena straniZagrebanegoBeograda.Premda je službenapolitikaJugoslavenske muslimanske organizacije bila sklona “jugoslavenstvu” s ublaženim primjesamaregionalnog autonomaštva, i premda je sam Spaho uvijek govorio za sebe da je Jugoslaven, većinanjegovih muslimanskih kolega izjašnjavala se kao Hrvati muslimanske vjeroispovijesti. Ta jeidentifikacija, međutim, imala svoje granice. Kada je, naprimjer, muslimanski političar najizrazitijeprohrvatskeorijentacijeHakijaHadžićosnovaopredizbore1938.godinemuslimanskiogranakHrvatskeseljačke stranke, pristupila mu je samo šačica Spahinih suparnika, a na izborima je osvojio sveganekolikohiljadaglasova.644Međuhodžamaprevladavalisuneobičnoizmiješaniosjećajipremaidejibilokakvog“pohrvaćivanja”bosanskihmuslimana.BratMehmedaSpahe,Fehim,kojijebioreisul-ulemaod1938.do1942.godine,izjašnjavaosekaoHrvatiigraojeglavnuuloguumuslimanskomprohrvatskomkulturnom društvu “Narodnoj uzdanici”. (Suparnička organizacija “Gajret” i dalje je bila na izrazitoprosrpskoj liniji.)AliFehimuSpahibilo je isto tako stalodaočuvaposebanmuslimanski identitet, zakoji jedržaoda jeozbiljnougrožen.Stogaseu službenimuputamausprotiviomješovitimbrakovima inadijevanjunemuslimanskih imenadjeci.Štaviše,savjetovaojemuslimanimanekaneulazeukatoličkecrkve,jersepribojavaodaćeutomslučajumoratiskinutifes.645

Dasumoralibirati izmeđuBeograda iZagreba,većinabisemuslimanskihpolitičara ihodžabilaodlučilazaZagreb,poduvjetomdaimsezajamčidaćemoćislobodnoispovijedatiislam.ZatoseAntePavelić pobrinuo da im to obeća čim je stupio na vlast. Na dan 25. aprila 1941. poslao je ličnogizaslanika Fehimu Spahi ne bi li ga uvjerio kako želi da se bosanski muslimani osjećaju “slobodni,

zadovoljni ipotpuno ravnopravni”.Zajamčena im jepunavjerska sloboda,pa i sloboda školovanja, ajedanaest političara, bivših pripadnika Jugoslavenske muslimanske organizacije, pozvani su da budučlanovitobožnjegSaborauZagrebu.646

VođatestrankeDžaferKulenovićimenovanjeunovembru1941.zapotpredsjednikavladeNDH.Onje oduvijek bio prohrvatski orijentiran, a kao što smo vidjeli, bio je i grdno razočaran političkimzbivanjimauBeograduuposljednjimpredratnimgodinama.Ipak,nijebiooduševljeniustaša.Ili,kaoštoje napomenuo jedan stručnjak za to razdoblje: “Premda je ostao u vladi do kraja, nikad nije potpunozadobio povjerenje ustaša, a izgubio je povjerenje pripadnika bivše ‘Jugoslavenske muslimanskeorganizacije’;podnjihovimjepritiskomčestoizjavljivaodaonnijepredstavnikvladeNDH,negodaonpredstavljasamosebe.”647NajuticajnijičovjekuJugoslavenskojmuslimanskojorganizacijinakonsmrtiMehmeda Spahe bio je poslovni čovjek iz Sarajeva Uzeir-aga Hadžihasanović. On je nagovaraoKulenovićadauđeuvladuNDHkakobispriječiozloupotrebeiiskoristiosvojuticajprotivdjelovanjaprohrvatskog ekstremiste Hakije Hadžića, koji je imenovan za ustaškog “povjerenika” za Bosnu iHercegovinu. Potkraj aprila 1941. Hadžihasanović je bio član mješovitog muslimansko-srpskogizaslanstva, zajedno sa srpskim političarom iz Bosne Milanom Božićem, koji je od Hakije Hadžićazatražilo autonomiju za Bosnu i Hercegovinu. Posljedica je te inicijative bila da su Božić i njegovesrpskekolegeuskorozatimbiliuhapšeni ipobijeni, aHadžihasanoviću je rečenoneka se radijeokanisvojih“protuhrvatskih”ideja.648

Uskoro je među mnogim muslimanima zavladalo razočaranje. Premda nije bilo opčeg pogromaorganiziranogprotivnjih,pogaženojeobećanjedaćesepoštovatisvanjihovaprava.UustaškojNDHjednostavnonijefunkcioniralapravnadržava.Uljetoijesen1941.godine,počevšiod2.augusta,hodžesuizdalenizjavnihrezolucija iprotesta.TakvesurezolucijedoneseneuSarajevu,Prijedoru,Mostaru,Banjoj Luci, Bijeljini i Tuzli. Umostarskoj rezoluciji spominjali su se “nebrojeni zločini, prijestupi,zloupotrebeiprisilnepromjenevjerekojisuizvršeniikojisevršenadpravoslavnimSrbimaidrugimnašimsugrađanima”.UrezolucijihodžauBanjojLuciiznesenesupritužbenapljačkuiotimačinusrpskeijevrejske imovine. U peticiji koju je pokrenuo Hadžihasanović a potpisala je stotina istaknutihsarajevskihmuslimanaumjesecuoktobru,osuđenojenasiljeizvršenonaJevrejimaiSrbimaizahtijevalase “sigurnost života, dostojanstva, imovine i vjere za sve građane”. Potkraj te godine Nijemci suizvijestilidasuse“znatnopogoršaliodnosiizmeđumuslimanaidržavnevlasti”.649

Istodobno se zbog akata nasilja koje su Srbi izvršili na muslimanima, posebno u Hercegovini,muslimaninisumoglipridružitiSrbimaupružanjuotporaustašama.Naprotiv,nekisuodnjihumjestotogabili ponukani da stupe u redove ustaške milicije. Bosanski muslimani nisu čak imali ni svogapredstavnika u kraljevskoj vladi u izbjeglištvu, pa nisu mogli osjećati bogzna kakvu lojalnost premavojnompredstavniku te vladeMihailoviću.Međutim, u drugoj polovici 1941. godine, kad je već bilolakopartizanepolitičkiivojnorazlikovatiodčetnika(ikadsupartizanskizapovjednicispriječilisvojeljude da napadaju muslimanska sela), muslimani su zaista počeli stupati u Titovu vojsku. Prvamuslimanskapartizanskajedinica,tzv.Mujinačeta,osnovanajenegdjeizaaugusta1941,adodecembrajepreraslaubataljon.Uzimu1941.na1942.godinu,zaTitovaboravkauFoči,osnovanaje još jednajedinicamuslimanskihmladića, a napočetku1942.muslimani su stupali i u partizanskebataljonekrajZenice i uHercegovini.U toku te godine osnovane su i drugemuslimanske jedinice, a u decembru jeformirana“Osmakrajiška(muslimanska)brigada”podzapovjedništvomOsmanaKarabegovića.650Brojmuslimanskihregrutabiojeuprvovrijemeneznatan.Utojranojfazipristupiojekomunistimasamojedanistaknuti muslimanski političar, Nurija Pozderac. Teško je bilo uvjeriti hodže i muftije u Bosni i

Hercegovini da je budućnost njihova naroda u ateizmu i komunizmu. Vjerovatno su bili nešto čuli oskandaloznom postupanju s islamom u SovjetskomSavezu u prethodnih dvadesetak godina, pa ih nisumogli razuvjeriti ni pamfleti koje je izdavala Titova organizacija i u kojima je Sovjetska Rusija bilaprikazivanakaočudesnazemljatolerancijeivjerskeslobode.651

Međutim,utoistovrijeme,doksulokalničetničkikomandantidopuštahsvojimljudimadanapadajumuslimanska sela, četnici su se službenoobraćahmuslimanimazapodršku.Tako je jedanodčetničkihčelnika u Hercegovini Dobrosav Jevđević zapisao u julu 1942. da treba biti tolerantan premamuslimanima iz taktičkih razloga, “iako se ne smije smetnuti s uma da s njima ne može biti pravesloge”.652Nijebilovjerovatnonidaće tosmetnuti sumamuslimaniumnogimdijelovima jugoistočneBosneiHercegovine,gdjesučetniciidrugelokalnesrpskejedinicepobilinahiljademuslimanauzimusa 1941. na 1942. godinu i u ljeto 1942. godine. Najveći su pokolji bili u okolici Foče i Čajniča.Najmanje2.000muslimanapobilesuondjejedinicepodzapovjedništvomlokalnogčetničkogkomandantaZaharijaOstojićauaugustu1942,aufebruaru1943.pobijenoihjevišeod9.000,odkojih8000starijihljudi, žena i djece.653 Uspostavljen je užasan sistem uzajamno pothranjivane mržnje. Što je višemuslimanapristupalopartizanima,tosuvišečetnicismatralimuslimanekaotakvesvojimdušmanima,ašto su više četnici ubijalimuslimane, to je vjerovatnije bivalo da će tamošnjimuslimani surađivati spartizanima,Nijemcima,Talijanimaiustašamaprotivčetnika.

Ipak, nije svugdje bilo tako.Na nekimpodručjima čak su i surađivalimuslimani i četnici. Takvajednamuslimansko-četničkaskupinauokoliciZeniceuputilajeumaju1942.ovakvuporukuNijemcima:“Uklonite ustaše iz Bosne pa ćemo mi muslimani i Srbi napraviti ovdje red za dvije sedmice.”654

Najaktivniji pročetnički muslimani bili su dr. Ismet Popovac, koji je bio načelnik Konjica, i FuadMusakadić, bivši šef policije u Sarajevu. Popovac je ponudioMihailoviću da će za njega regrutiratimuslimane.Takvusu idejuzagovarali jošnekiprosrpski iantikomunističkimuslimaniuvišebosanskihgradova.Udecembru1943.računalosedaoko8postoMihailovićevihvojnikačinemuslimani-moždanjih4000ilineštoviše.655SamjePopovacpredvodionapadkojimje“oslobođeno”jednomuslimanskoseloujanuaru1943.godine.Tesuistegodine,međutim,komunistizarobiliinjegaiFuadaMusakadićaistrijeljaliih.656

U tom vrtlogu suprotstavljenih sila - koje su sve, valja podsjetiti, vukle porijeklo izvanBosne -najprirodnijiinajomiljenijikurszamuslimanebiojedaosnivajusvojelokalneodbrambenejediniceidase nastoje odbraniti od svih napadača. Takve male naoružane skupine nikle su po cijeloj zemlji. Uoktobru1942.postojalajei“Muslimanskadobrovoljačkalegija”odotprilike4000ljudi,kojaseborilavišeprotivpartizananegoprotivčetnika,alinijevjerovalaniustaškimvlastima(odkojihjeipakprimalaoružje), nego je nastojala pregovarati direktno s Nijemcima.657 Slična ali još samostalnija jedinicanastalajeuCazinskojkrajiniuzapadnojBosni(nedalekoodBihaća)uljeto1943.godine.PredvođenabivšimpartizanomHuskomMiljkovićemisastavljenamahomoddemoraliziranihnekadašnjihpartizanaidezertera iz jedinica lokalneodbrane, ta je jedinica imala osamkompletnihbataljona i gospodarila jevelikimpodručjem.HuskuMiljkovićanastojalisunaizmjencepredobitizasvojustranuNDHipartizani,ali je on zadržao distancu i prema jednima i prema drugima sve do februara 1944, kad je sklopiosporazumspartizanima-naštosugaubiliproustaškipripadnicivlastitevojske.658

MnogimmuslimanskimpolitičarimačinilosedajejedinorješenjezaBosnunekavrstaautonomije.AjedininačindasetopostignebilojedaseobratedirektnoNijemcima,kojisutomogliostvariti.Nijetobilopukooživljavanjestarogsnamuslimanskihpolitičara,iakobijašeiodjekzahtjevatakvihljudikao

štojebioŠerifArnautović,zahtjevazaautonomijompodugarskomvlašćupotkrajPrvogsvjetskograta.Bijaše topokušajdasepronađepraktično rješenjezasvenesnosnijipoložaj.Odatle jepotekao ionajfamozni “Memorandum” koji su bosanski muslimani uputili Hitleru u novembru 1942. i koji je većspomenut u prvompoglavlju oveknjige.Osimhvalisanja gotskimporijeklom,unjemu se autori gorkožalenaustaškepokoljemuslimanaizahtijevajudasestanenakrajsvakojustaškojaktivnostiuBosniiHercegovini.Dabisezemljazaštitila,zatraženojeodobrenjedaseproširiMuslimanskadobrovoljačkalegija,ipredloženo,radiumirenjaNijemaca,daLegijabudepoddirektnimnjemačkimnadzorom.659

Bijaše to pomnoodvagnut paket prijedloga, ali je bitni zahtjev, autonomijaBosne iHercegovine,Nijemcima bio neprihvatljiv jer su znah da bi time nanijeli nepodnošljivu uvredu Zagrebu. Njima je,međutim,bilostalododaljnjegregrutiranjemladićaizteregije.UdecembrujeHitlerzapovjediodaseSS divizija Princ Eugen, koja se uglavnom sastojala od pripadnika njemačke manjine iz Rumunije,prebaci uNDH i popuni ondje svoje redove također pripadnicimanjemačkemanjine.Kad jeHitler ufebruaru 1942. rekao kako želi da ta divizija nadzire stvaranje čitave jedne nove divizije u NDH,Himmlerjepredložiodasejednadivizijasastavisamoodbosanskihmuslimana.Prijedlogjeprihvaćen,unatoč oštrim protestima izZagreba.660Načelo stvaranja SS divizija od “dobrovoljaca” iz okupiranihzemaljabilo je većprovjerenoupraksi.Tako subile nastale njemačkedivizije uFrancuskoj,Belgiji,NizozemskojiDanskoj.Muslimanskajedivizijapostala13.SSdivizijaidobilapopularnoime“Handžardivizija”prematradicionalnomoružjuizteregije,turskombodežukojimožebitizakrivljenkaojatagan.

Regrutiranje jezapočelouaprilu1943,aNijemcisu iskoristiliboravakuSarajevupronjemačkogVelikogmuftijeizJeruzalemadaonpozovehodženasaradnjuutomposlu.(VelikimuftijaEl-Huseinibioje odavnopoznat po svojoj silnojmržnji premaBritancima.NakonBalfourovedeklaracije oPalestini1917. godine pozvao je sve Arape da osnuju arapsko-muslimansko-njemački savez protiv britanskepolitike.)Neki od bosanskihmuftija i hodža potpomogli su to regrutiranje, a svaka jedinica u divizijidobila je mladog muftiju za duhovnoga savjetnika; časnici su, međutim, bili gotovo svi čistokrvniNijemci.661Dokrajaaprila regrutirano je12000mladića,adivizija jenakraju imala21000boraca.Regrutiranjejevećinombilodobrovoljno,samoštosečinidasumnogiregrutidobilipriličnopogrešnupredodžbuosvrsisamedivizije.662Općenitosubosanskimuslimanibilirazočaranijersupovjerovalidaćetadivizijabranitinjihovegradoveisela,aumjestotogasuuljeto1943.regrutiupućeninadugotrajnuobuku uNjemačku i Francusku.Dvije skupinemuslimana, iz Sarajeva iBanjeLuke, poslane su da sepridružehrvatskiminženjercimaucentruzaobukuuVillefranche-de-Rouergue,nedalekoodToulousea.Ondje su, u noći 17. septembra, pod vodstvom muslimana Ferida Džanića i Hrvata Bože Jelenekapohvatali svoje njemačke oficire, na brzinu ih osudili na smrt i strijeljali. Namjeravali su pobjeći ipridružiti se francuskom pokretu otpora, ali je jedan oficir digao uzbunu pa su ih napale njemačkejedinice. Jelenek im je umaknuo, ali su petnaestorica pobunjenika poginula, a još ih je 141 ubijen ukasnijoj operaciji čišćenja terena. Godišnjica ove pobune slavi se i dan-danas u Villefranche-de-RouergueupodmalkojednostranimnazivomLarevoltedesCroates.663

Pošto je Handžar divizija upućena na daljnju obuku u još dalje mjesto u Šleskoj, u Bosni jenezadovoljstvosvevišeraslo.Bosanskisusemuslimanisvečešćetužilikakoustaškejedinicenapadajunjihove ljude.Mnogi sumuslimani počeli osnivati lokalne odbrambene jedinice poznate pod nazivom“zeleni kadar”. Ta je organizacija imala i svoga političkog vođu, profesora Nešada Topčića, koji setakođer zalagao za autonomiju Bosne i Hercegovine. Slično je nešto poduzeo i stariji član IslamskogvijećauSarajevuMuhamedPandža,kojijeunovembru1941.pozvaomuslimanedazbaceustaškijaramiosnujuautonomnubosanskudržavusjednakimpravimazasvegrađane,bezobziranavjerskupripadnost.

Vijest o njegovu apelu snažno je odjeknula u Handžar diviziji jer je on bio jedan od predvodnikakampanjezaregrutiranjemuslimana.664Istodobnosu,međutim,muslimanisvevišestupaliupartizanskeredove,privučenistvaranjem“Šesnaestemuslimanskebrigade”,useptembru1943.665

Nakonvišekratnih zahtjeva za povratakHandžar divizije,Hitler ju je najposlije vratio uBosnu umartu1943.zbogoperacijaza“održavanjemira”.Razmještenajeposjevernoji istočnojBosni(Tuzla,Gradačac,Brčko,BijeljinaiZvornik),gdjejeuproljećeiljetoistegodineizvršilanizokrutnihodmazdi-ubistavaidrugihzločinanadsrpskimstanovništvom.666Neznasetačanbrojžrtava,ali ihjesvakakobilonastotine,amoždainahiljade.Kakojegodinaodmicala,muslimanisuzbognovograzvojaprilikabivalisvespremnijidapodijelesvojusudbinuspartizanima.ZbogsveotvorenijesaradnjeNijemacaičetnika,bivalisusvenepovjerljivijipremaNijemcima,azabrinjavaoihjeiprekiddiplomatskihodnosaNjemačkesTurskom.Tito jepostizaosvenovevojneuspjehe,akadjeuseptembruosvojioDerventu,postaviojeultimatumsvimhrvatskimibosanskimjedinicamadapristupepartizanima,štojeiučinilooko2.000 pripadnika Handžar divizije. Kako su ustaše bivale sve bezobzirnije u svojim pokušajima dazastrašemuslimanskostanovništvosmaknućimapokratkompostupku,međumuslimanskimjevojnicimasvevišeraslanesklonostpremaNDH.Handžardivizijanagloseraspala,pasuuoktobrunjemačkevlastiuZagrebu izvijestileBerlin da ta divizija nije više uopće sposobnaprovoditi vojne operacije. Pao jeapsurdan prijedlog da se osnuje nova divizija, ali od toga nije bilo ništa. Na kraju 1944. godinerasformiranesusveSSjedinicekojesunastaleuNDH.667

PartizanisuosvojiliSarajevo6.aprila1945.ZadvijetrisedmicecijelaBosnaiHercegovinabilajeu njihovim rukama.Na dan 28. aprila imenovana je “narodna vlada”Bosne iHercegovine.Većina semuslimana pomirila s činjenicom komunističke vladavine. Umjesto da ih proguta Hrvatska (ustaškorješenje) iliSrbija (četničkiplan), ponuđeno im jenekakvoneodređeno federalno rješenjeukojemćeBosna i Hercegovina i dalje opstati. Ali nadasve su se radovali vremenu kada više neće biti klanja.Računasedajeoko75000muslimanaizgubiloživoteuratu,štoiznosi8,1postoukupnogstanovništva.TojevećipostotakodpostotkaSrbakojisustradaliuratu(7,3posto)isvihdrugihnarodaosimJevrejaiRoma.668Muslimanisuseborilizasvestrane-ustaše,Nijemce,četnike,partizane-ibilisužrtvesvihzaraćenihstrana.Mnogisuodnjihpomrliuhrvatskiminjemačkimlogorimasmrti,recimouJasenovcu,Buchenwaldu,DachauuiuAuschwitzu.669Oninisuizazvalitajratanajvišesuseborilidaseodbrane.Samoštoubijanjujošnijedošaokraj.

14.BosnaiHercegovinauTitovojJugoslaviji,1945-1989.

Titusečestoodajevelikopriznanjeda jenakonDrugogsvjetskogratadonioJugoslavijiunutarnjimiripomirenje.Istinajedajemirzavladao,idasuratneranemalo-pomalozaliječene.IstojetakoistinadajeTitodobropromislioousuglašavanjusuprotstavljenihzahtjevajugoslavenskihnarodaipokrajina.SamoštojeTituipakvlastbilavažnijaodpomirenja,akomunističkajevlastuspostavljenauJugoslavijiuzvrlovisokucijenu.Uposljednjejevrijemenajpoznatijiprimjerzatutvrdnjupostupanjesrazličitimostacima protupartizanskih snaga (i s njima združenim civilima) koji su se u aprilu imaju 1945. bilisklonili u Austriju zaposjednutu Saveznicima: sa slovenskim “belogardejcima”, s ustašama idomobranima, te s jednim dijelom crnogorskih četnika. Britanci su ih na Titov zahtjev izručilipartizanima.Većinaihjebilapobijenaposlijepovratkanajugoslavenskotlo.

Računasedajegotovo250000ljudiizgubiloživoteumasovnimstrijeljanjima,marševimasmrtiikoncentracionimlogorima1945.i1946.godine.670UizvještajujednogameričkogslužbenikaosituacijiuJugoslaviji u februaru 1945. stoji i ovo: “Propaganda i organizirane ‘spontane' demonstracije, prisilnirad,samovoljnorekviriranjepokratkompostupku,hapšenjaikažnjavanjatemjerezastrašivanjaisuvišepodsjećajuljudenaokupaciju.”671Titovatajnapolicija,“Organizacijazazaštitunaroda”(OZNA),revnojezatvaralapraveiliizmišljenepolitičkeneprijatelje.PremaTitovimvlastitimriječima,svrhajeOZNEbila da “utjera strah u kosti onimakoji ne vole ovakvu Jugoslaviju” - a takvih je bilo vrlomnogo.672

Međunjima su bili sretnije ruke oni koji su osuđeni na prisilni rad na jednomodmnogih gradilišta uzemlji.Njihovsuraddopunjavalistranidobrovoljcikojisuradilina“omladinskimradnimakcijama”,odkojihjejednaodprvihbilagradnjaželjezničkeprugeSamac-Sarajevo1947.godine.Evoštojeotomenapisaoneutralanposmatrač: “AutoputBeograd -Zagreb, jednooddičnihdostignuća iz tog razdoblja,nisu izgradile samo omladinske radne brigade, kako se trubilo na sve strane, nego je njima obilatopomagalaiprisilnaradnasnaga,posebno‘klasnineprijatelji’izburžoaskihredova,štojemoždaijedanodrazlogaštojeautoputtakološeizgrađen.”673

Kad jeStaljin 1948. godine isključio Jugoslaviju izKominforma (organizacije koja je naslijedilaKominternu), jugoslavenski su povjesničari uskoro počeli iznova pisati historiju Jugoslavije ne bi lidokazalidajeTitooduvijekvodionezavisnu,liberalnuiantistaljinističkupolitiku.Istinaje,međutim,daje njemu prije raskida sa Sovjetskim Savezom, pa i nekoliko godina nakon toga, uzor koji je vjernoslijediobilaStaljinovapolitika.674Čakjeijugoslavenskifederativniustav,proglašenujanuaru1946,bionaprostovjernakopijasovjetskogustavadonesenogdesetakgodinaprijetoga.Unjemujebilauobičajenamješavina bombastičnih deklaracija i šupljih fraza, prema kojima je, naprimjer, svaka republika“suverena”,alinemapravonaotcjepljenjezatoštosunarodiJugoslavijejednomzauvijekodlučiliživjetizajedno.675NijepotrebnonispominjatidaseuustavuuopčenijespominjalaKomunističkapartijakojajefaktički držala svu vlast u svojim rukama. Tito se poslužio metodom uobičajenom u ostalimistočnoevropskim zemljama da Partiju u prvimah zakamuflira “Narodnom frontom” dok najposlije neeliminira svaki trag političkog pluralizma.676 Godine 1947. najavljen je izvanredno ambiciozanPetogodišnji plan. Godine 1949, nakon raskida sa Staljinom, silom je preko noći provedenakolektivizacija u poljoprivredi, a posljedica je toga bila da je naglo opala proizvodnja žitarica te jevećimgradovimaidućegodinezaprijetilaglad.677

Jedna od najtipičnijih karakteristika toga razdoblja staljinističke politike bila je antireligiozna

kampanja. Osobito se grubo postupalo s Katoličkom crkvom zato što je dio njena klera surađivao sustašamauHrvatskojiBosni.Nekesucrkveuništene,asamostaniisjemeništazatvoreni.Pravoslavnajecrkvaprošla neštobolje, iako je u tri-četiri godine izvršen snažanpritisaknanjene institucije.Dio jenjenavišegsvećenstva surađivaoskvislinškimrežimomuSrbiji, ali je inekolikomladih“naprednih”svećenikaslužilouTitovojvojscikaovojnisvećenici.PoticanojeosnivanjedruštavatakvihsvećenikausamojcrkvidabiKomunističkapartijamoglaposrednouticatinacrkvu.678Štoseislamatiče,činisedasunovijugoslavenskivladaridržalidaonimadvaozbiljnanedostatka:prvo,smatralisu(ispravno)dajeislam vrsta religije koja ne uključuje samo vlastita uvjerenja nego i društvene običaje, i drugo, da jenazadnaiazijatskareligija.Osimtoga,reklobisedavlastželinakonrataprečistitinekestareračune,kao što su semuslimanski aktivisti poslije prisjećali: “Komunisti bi nam u to vrijeme najveće štete igubitke nanijeli kad bi njihove vojne jedinice ušle u sela. Jednostavno bi sve potencijalne protivnike,mahomljudenavišimdruštvenimpoložajimaiintelektualcezakojeseznalodasuvjernici,poubijalibezikakvasuđenjailiistrage.”679UUstavuiz1946.godinestajaoje,naravno,uobičajeničlanpremakojemćeJugoslavijapoštovativjerskeslobodeacrkvaćebitiodvojenaoddržave.Međutim,upraksijebilodrukčije.

Godine1946.ukinutisusudovi islamskogsvetogzakona.Godine1950.donesenjezakonkojimježenama zabranjeno nositi feredže. Iste godine zatvoren je posljednjimekteb, osnovna škola u kojoj suučenicisticalitemeljnoznanjeoKuranu,apodučavanjedjeceudžamijamanijebilodopušteno.Godine1952. zatvorene su sve tekije u Bosni i Hercegovini i zabranjeni svi derviški redovi. Prema nekimizvještajima,muslimanikojisuslužilivojnirokiliradiliutakozvanimdobrovoljnimradnimbrigadamamoralisujestisvinjetinu,akomunističkisurukovodiociupozorenidanesmijuobrezivatisinove.Ukinutasumuslimanskakulturnaiobrazovnadruštva“Gajret”,“Narodnauzdanica”idruga.Dopuštenjeradsamojednoj službenoj (od 1947. godine pod državnim nadzorom) islamskoj organizaciji, sa svega jednom,strogonadziranommedresomzaškolovanjehodža.ZatvorenajeimuslimanskaštamparijauSarajevuido1964.godinebilo jezabranjeno izdavati islamskeudžbenikeuJugoslaviji.Međutim,nekeod tihmjerapotajno su se kršile: i dalje su bili u opticaju islamski tekstovi, djeca su se podučavala u džamijama,derviškisuredovidjelovaliuprivatnimkućama,astudentskaorganizacija“Mladimuslimani”odupiralasekampanjiprotivislamasvedoknekolikostotinanjenihčlanovanijepozatvarano1949.i1950.godine.

Muslimanska je zajednica pretrpjela već velike štete u ratu: računa se da je u cijeloj Jugoslavijiuništenoiliteškooštećeno756džamija.Mnogesuodnjihlokalnominicijativomobnovljene,alije1950.godineuBosniiHercegovinijošbilo199džamijaizvanupotrebe,odkojihjejednetrebalopopravitiadrugesukomunističkevlastiposlijepretvorileumuzeje,skladištailičakstaje.Tijelokojejeupravljalovakufimabilo je faktički poddržavnimnadzorom,pa je biloprisiljenodavelikdio svojenajvrednijeimovine (recimo, prvimoderni blok poslovnihZgrada u Sarajevu) prepusti lokalnim vlastima.Mnogamuslimanskagrobljapretvorenasuuparkoveiligradilištazaposlovneistambenezgrade.Istinajedajereisul-ulemaČauševićbiopredlagaoneštosličnoprijerata,alisigurnonijemisliodaćesetouraditibezpristanka muslimanske zajednice. Posljednji udarac vakufima, čiji je imetak bio već osiromašeneksproprijacijom obradive zemlje, zadala je nacionalizacija nekretnina 1958. godine. Tako su nestalevelikedobrotvornefondacijekojesudjelovale400ivišegodina,kaoštojebilazadužbinaGaziHusrev-begovaiztridesetihgodina16.stoljeća.680

OpćiuvjetivjerskogživotauJugoslavijipopravilisusenakon1954.godine,kadje izglasannovizakon koji je svima zajamčio vjersku slobodu (ponovo) i kojim su crkve stavljene pod neposrednidržavni nadzor. Godine 1956. počeo se intenzivno provoditi program obnove pravoslavnihmanastira,

dijelom iz turističkih razloga a dijelom i zato što su između višeg pravoslavnog svećenstva i državeuspostavljeni nešto nježniji odnosi.681Međutim, opći službeni stav prema islamu popravio se potkrajpedesetihiušezdesetimgodinamaizjednogposebnograzloga:jugoslavenskajemuslimanskazajednicapostalatadaoruđeTitove,tobože,“nesvrstane”vanjskepolitike.

Kao imnogadrugaTitovaopćenito slavljenadostignuća,bijaše topolitikanakoju jeon takorećislučajnonatrapao.Poštoje(nasvojevelikočudo)bioizbačenizKominformaipostaouvelikoovisanozapadnimkreditima,pomoćiidiplomatskojpodršci,bilamujepotrebnaideologijazbogkojećesečinitidajeonnavlašupaoutajnezgodnipoložaj,aujednomuomogućitidadržinadistancineugodnouslužnezapadnedemokracije.OtkriojetonasvomputovanjupoEtiopiji,IndijiiEgiptu1955.godine.Uskorojenakontogapočeodržatigovoreukojimajeosuđivaopodjelusvijetanablokove,asljedećegodine,kadsuJugoslavijuzajedničkiposjetiliNaseriNehru,razradiojeretorikupokretanesvrstanih.682INaseruiindonezijskomvođiSukarnupredstavljenjereisul-ulemakadsu1956.godineposjetiliBeograd.Iakojeslužbenotijelokojejepredstavljalojugoslavenskemuslimane“Islamskavjerskazajednica”dobilonalogdabojkotiraSvjetskiislamskikongresuKaračiju1952.godine,njegovisupredstavniciuvelikoputovalipo svijetu i nastupali kao predstavnici muslimana na svim skupovima Trećeg svijeta i nesvrstanihzemalja.683 Uskoro je muslimanska vjerska pripadnost postala preporuka svakome ko se nadaonapredovanju u jugoslavenskoj diplomatskoj službi. Oko sredine šezdesetih istaknuti muslimanskidiplomatiizBosneiHercegovineslužilisuuvišearapskihdržavaiuIndoneziji,međunjimaisinjednogbivšegreisul-uleme.684ČinilosedanijevažnoštosutidiplomatičlanoviKomunističkepartijekojisuseuglavnomodreklisvojereligije,glavnojedasusezvaliMehmed,AhmediMustafa.

Pitanje što znači biti musliman u Bosni i Hercegovini - je li posrijedi religiozni, etnički ilinacionalniidentitet-nijebiloskinutostapeta,uprkosuvjerenjuKomunističkepartijeJugoslavijeuprvimgodinamaTitovevladavinedaćesetodogoditi.Učetrdesetimgodinamaslužbenijestavglasiodaćesetajproblemmalo-pomaloriješitisamodsebe,kadsemuslimaniidentificirajusHrvatimailiSrbima.Naprvom partijskom kongresu poslije rata utvrđeno je da se “Bosna nemože podijeliti između Srbije iHrvatske,nesamozatoštoSrbi iHrvatižive izmiješaninacijelomtomteritorijunegoizatošto je tajteritorij nastanjen i muslimanima, koji se još nisu izjasnili u nacionalnom smislu”.685 “Izjasnili unacionalnomsmislu”značiovdjedasenisu“izjasnilihoćelibitiSrbiiliHrvati”.Napartijcejeizvršenodređen pritisak da se opredijele za jednu ili drugu nacionalnost. Analiza nacionalne pripadnostipartijskih funkcionera smuslimanskim imenimau prvom jugoslavenskompriručnikuTko je tko (1956)pokazujedase17postonjihizjasnilokaoHrvatia62postokaoSrbi-štoje,izmeđuostaloga,znakotkudjepuhaovjetarubosanskompolitičkomživotuutodoba.Upopisustanovništva1948.godinemuslimanisu imali tri opcije:mogli su sedeklarirati kaoSrbimuslimanskevjeroispovijesti,Hrvatimuslimanskevjeroispovijesti ili kao “nacionalno neopredijeljeni”. To je bosanskim muslimanima dalo priliku dapokažukolikoselibedabuduposrbljeniilipohrvaćeni:72.000njihizjasnilosedasuSrbi,25000dasuHrvati,a778.000deklariralosekao“neopredijeljeni”.Prisljedećempopisustanovništva,1953.godine,ishodjebiosličan.Ovajputjeslužbenapolitikapromoviraladuh“jugoslavenstva”.“Muslimanstvo”seuopće nije spominjalo u popisu, ali su se ljudi mogli deklarirati i kao “Jugoslaveni, nacionalnoneopredijeljeni”.UBosniiHercegovinibilojetakvih891.800.686

Službenapolitikapočelasemijenjatitekušezdesetimgodinama.Nijepotpunojasnokakojedotogadošlo.

Uprvihpetnaest-dvadesetgodinanakonrata,navišimpoložajimauBosniiHercegovinidominirali

suSrbi.UčetrdesetimgodinamabilojeuKomunističkojpartijiBosneiHercegovine20postomuslimanai60postoSrba.PolitikabosanskerepubličkevladebilajevrloservilnapremaBeogradu,sklonatretiratisvoju republiku kao tek nešto više od obične pokrajine Srbije. Nakon odlaska Srbina Ðure Pucara smjesta šefa bosanske Partije 1965. godine, taj je stav donekle izmijenjen, a isključenjem AleksandraRankovića, Titova nemilosrdnog šefa službe sigurnosti, iduće godine, došlo je do općeg ublažavanjapolitike prema nesrpskim narodima u cijeloj zemlji. Ali već se i prije tih događaja javila tendencijapriznavanjabosanskihmuslimanakaonaroda.Vjerovatnojetobilaposljedicadvajupovezanihuzroka:odluke da se odustane od politike “integralnog jugoslavenstva” i da se umjesto toga, na početkušezdesetih, pojača samostalnost republika, te zakašnjelog uspona malobrojne elite muslimanskihkomunističkih rukovodilaca u partijskom aparatu Bosne i Hercegovine. [Ovu tvrdnju treba moždapojasniti. Nisu se samo Muslimani komunistički rukovodioci zalagali za priznavanje Muslimana kaonacije: i drugi bosanski plitičari, recimo Branko Mikulić, Hrvoje Ištuk, Dragutin Kosovac i TodoKurtović,podržalisutajpotez,kojisesmatraodijelomprocesapodizanjastatusaBosneiHercegovinenaspramdrugihrepublika.]687

Prviznakpromjenepojaviose1961.godine,kadsuse ljudiupopisustanovništvamogli izjasnitikao“Muslimaniuetničkomsmislu”.Zatimje,1963.godine,upreambulibosanskohercegovačkogustava,stajaloizmeđuostaloga:“Srbi,HrvatiiMuslimaniudruženiuprošlostizajedničkimživotom”-čimesepodrazumijevalo, iako nije izričito rečeno, da Muslimane treba smatrati ravnopravnim narodom.688

Općenito se smatralo da je to presudan korak, a jedan od odraza te promjene bilo je i to što je umaterijalupripremljenomzaizborefunkcionerauSavezukomunistaBosneiHercegovine1965.godinenacionalnost pojedinaca navedena jednostavno kao “Srbin” ili “Hrvat” ili “Musliman”.689 Ipak, ovopriznavanje Muslimana kao nacionalnosti još nije bilo službeno proglašeno, pa se određeni brojakademika i rukovodilaca (pod vodstvom univerzitetskog profesoraMuhameda Filipovića i uz pomoćpartijskihfunkcionerakaoštojebioAtifPurivatra)idaljezauzimaodaseriječ“Musliman”kaooznakanacionalnepripadnostipiševelikimpočetnimslovom“M”,anevišekao“musliman”uvjerskomsmislu.IpakjejošbilootporaovomprijedloguuPartiji,kojaje1967.isključilaprofesoraFilipovićaizsvojihredova.Ali na kraju je postignut uspjeh, umaju 1968, na sjednici bosanskogCentralnog komiteta, nakojemje izdanopriopćenjeukojemjestajalo iovo:“Praksa jepokazalasvuštetnostrazličitihvidovapritisaka... iz ranijegperiodakadsuMuslimanioznačavanikaoSrbi iliHrvatiunacionalnompogledu.Pokazalose,atojepotvrdilainovijasocijalističkapraksa,dasuMuslimanizasebannarod.”690Ovajjestav prihvatila i savezna vlada, unatoč žestokim prigovorima u Beogradu srpskih nacionalista međukomunistima kao što je bio Dobrica Ćosić. I tako se u popisu stanovništva 1971. godine prvi putpojavljujeioznaka:“Musliman,unacionalnomsmislu”.691

Drugi izvor otpora ovom stavu bijaše u partijskom rukovodstvuMakedonije. Sami suMakedoncivrlokasno,1945.godine,priznatikaonarod,pa imsenijesviđalapomisaodabise injihovapovećamanjinaslavenskihmuslimanamoglanasličannačinodvojitiodmakedonskenacionalnosti.692Međutim,upravo nam usporedba s Bosnom omogućuje da uvidimo zašto je bosanska politika,ma koliko čudnoizgledala,imalasmisla.UslučajuslavenskihmuslimanauMakedonijimožemogovoritioreligijikaoonekakvom površinskom sloju koji se može oguliti i ispod kojega ćemo otkriti etnički ili nacionalnisupstrat.Skinemolitajislamskisloj,ostatćenamSlavenkojisemožeproglasiti“Makedoncem”premakriterijima zajedničkog jezika i povijesti. Ali u slučaju bosanskog muslimana, kako ćemo prozvatipreostali supstrat? Možemo ga proglasiti “slavenskim” ili “bosanskim”, ili ga možemo proglasiti“srpsko-hrvatskim”,alibilobipogrešnoproglasitigailisrpskimilihrvatskim,itoizdvarazloga.Prvo,

zatoštoudobaprijeislamizacijenijebilotakoodređenog“srpskog”ili“hrvatskog”identitetakaodanas,panebismomogligovoritio“Srbimamuslimanskevjeroispovijesti”u tomsmisludasumuprecibiliSrbi prije nego što su postali muslimani. A drugo, kad su se bosanski kršćani, vrlo kasno, počeliizjašnjavati kaoSrbi iliHrvati, bilo je to samona temelju religije. (Stoga se i potomcimađarskih ilinjemačkihdoseljenikakatoličkevjerekoji suuBosnu iHercegovinudošli zavrijemeAustro-Ugarskedeklarirajusadkao“Hrvati”,apotomcirumunskihRomapravoslavnevjerekao“Srbi”.)693VidjelismovećkakosumnogibosanskipravoslavcizasigurnopotekliodsrpskihdoseljenikailiVlaha,alijetolikopriliva i odliva stanovništva bilo, kao i prelazaka na drugu vjeru, da vrlomalo pojedinacamogu bitisasvim sigurni kakvo im je zapravo etničko porijeklo. Stoljećima su te dvije vrste bosanskih kršćanaimale isti jezik, povijest i zavičaj - što će reći da je u najvažnijim aspektima supstrat koji leži ispodnjihovavjerskogidentitetajedanteisti.

Drugimriječima,kadsubosanskipravoslavciikatolicipotkraj19.inapočetku20.stoljećapočelisamisebenazivatipremaetničkimetiketamaSrbimaiHrvatima,bijašetoumjetanpotez.Vidjelismodajehistorijskirazumljivozaštosutoučinili.Alikadsujednompovuklitajpotez,bilojeneminovnodaimuslimani povuku logičanpotez, to jest da se vjerski očitujukaomuslimani a da svoj etnički supstratnazovubosanskim.Posljedicabisvegatogabilada“Bosanac”budetrećeimeuz“Srbina”i“Hrvata”-štobibiloistokaoiupotrebariječi“Musliman”samoštobijošvišepodrivalojedinstvo,jersesadbarsvetrigrupacijemogunazivatibosanskimMuslimanima,bosanskimSrbimaibosanskimHrvatima.

PokretačkasnagapriznavanjaMuslimanakaonarodapotkraj šezdesetih inapočetkusedamdesetihnijebioislamskivjerskipokret.Štoviše,predvodnicisubilikomunisti idrugisekulariziranimuslimanikoji su željeli da se muslimanski identitet u Bosni i Hercegovini razvije u nešto još izrazitijenereligiozno.U tomse razdobljumogupratitiuBosni iHercegovinidvije sasvim različite tendencije:ovajpokretsvjetovnog“muslimanskognacionalizma”izasebnobuđenjeislamskevjere.694Najpoznatijiplod ovog potonjeg buđenja poslije je postala rasprava koju je napisao (ali ne i objavio) potkrajšezdesetih godinaAlija Izetbegović pod naslovom Islamskadeklaracija.695 Argumenti Izetbegovićeverasprave(okojojćebitivišeriječiusljedećempoglavlju)nesamoštosuserazlikovaliodargumenatapolitičarakaošto jebioPurivatra,negosubili sasvimsuprotni. IzetbegovićsenijebavioproblemimaBosneiHercegovinenegopoložajemislamausvijetu,pajepisaoonacionalizmukaosilikojapodvajanarode i o komunizmu kao neadekvatnom društvenom poretku. Ovo antikomunističko vjersko buđenjebijaše u početku beznačajan fenomen, iako je bosanskim muslimanima Titova “nesvrstana” politikaomogućiladauspostavekontakte sa širimmuslimanskimsvijetom i timepotaknuproučavanje islamsketeologije u Bosni i Hercegovini. U sedamdesetim je godinama još više Bosanaca moglo studirati naarapskim univerzitetima, a godine 1977. osnovan je čak i Fakultet islamske teologije (uz finansijskupodrškuSaudijskeArabije)naUniverzitetuuSarajevu.696

Takav je razvoj bio daleko od onoga za što su se zauzimali ljudi kao Purivatra. Oni su bilizaokupljeni činjenicomdamuslimaniuBosni iHercegovini nisudostatno zastupljeni ukomunističkomupravnom aparatu republike, i da njihova republika kao cjelina ima nekakav niži status od ostalihrepublika u Jugoslaviji. Smatrali su da taj nepravedan stav prema njima potiče otuda što Bosna iHercegovinanijenastanjenasamojednimodređenimnarodom,negotekdijelovimadrugihdvajunaroda(Srbima iHrvatima) i jednim“nenarodom”.Uovoj je analizibilomnogo istine.Bosna iHercegovinazaistanijeuživalastatuskakavjezasluživalaujugoslavenskomfederativnomsistemuiuprivrednomjerazvoju sve više zaostajala za svojim moćnijim susjedima. Došlo je bilo doduše do kratkotrajnogprocvata privrede nakon raskida sKominformom1948. godine, kad jeTito, zabrinut zbogmogućnosti

sovjetske invazije, odlučio smjestiti tvornice oružja i druge strateški važne opreme u nedostupnijedijeloveBosneiHercegovine.Alitajefazaplaniranjaubrzoprošla,anakonnjejeBosnaiHercegovinaostalasnečimštojejedananalitičaropisaokao“nove(ičestonedovršene)tvorniceizgrađeneutotalnojizolacijiodtržišta,saobraćajnicaikvalificiraneradnesnage”.697

UpedesetimišezdesetimgodinamaBosnaiHercegovinaje,premaostalimdijelovimaJugoslavije,stagnirala i zaostajala, tako da joj je društveni proizvod po glavi stanovnika pao sa 79 posto odjugoslavenskog prosjeka 1953. godine na 75 posto 1957. godine, i na 69 posto 1965. godine.Godine1961. veći dio Bosne i Hercegovine službeno je proglašen privredno nerazvijenim. Od svihjugoslavenskih republika, Bosna i Hercegovina imala je najnižu stopu ekonomskog rasta za cijelograzdobljaod1951.do1968.godine.NacionalnidohodakBosneiHercegovine,kojije1947.godinebioza20postonižiodjugoslavenskogprosjeka,paojedo1967.godinena38postoispodjugoslavenskogprosjeka.698Društvenastatistikagovorineštosličnootkrivajućiproblemekojisudjelomicebilisimptomiekonomskezaostalosti,adjelomiceinjeniuzroci.NapočetkusedamdesetihBosnaiHercegovinaimalajenajvišustopusmrtnostinovorođenčadiuJugoslavijiosimnaKosovu,najvišustopunepismenosti(opetosimnaKosovu),najvišipostotakljudikojisuzavršilisamotrirazredaosnovneškole(osimnaKosovu)inajnižipostotakljudikojiživeugradovima(osimnaKosovu).IstojetakoimalanajvišustopumigracijeunutarsameJugoslavije-otprilikepo16000ljudigodišnjeupedesetimišezdesetimgodinama.VećinasutihmigranatabiliSrbikojisuodlaziliživjetiuSrbiju.699DjelomicesuizatoMuslimaniokosredinešezdesetihprestigliSrbeuBosniiHercegovinikaonajbrojnijinarod.

Priznavanje muslimanske nacionalnosti potkraj šezdesetih odigralo je određenu ulogu u buđenjurepubličkogponosakojijepripomogaodasepokrenebosanskaprivreda.Nekolikopromjenausaveznomustavuutomrazdoblju,započetihnovimustavom1963.godineidovršenihformuliranjemnovihustavnihodredbi1974.godine,otvorilesuširemogućnostizavođenjepolitikerazvojaupojedinimrepublikama.Usedamdesetimgodinamabosanske suvlasti finansiralenekolikograndioznih industrijskihprojekata ipodizanjenovihneboderskihnaseljauvećimgradovima.Godine1980.jedanjeposmatračzabilježiodaSarajevo “izgleda kao jedno golemo gradilište javnih radova. Obnavljaju se gradski vodovod ikanalizacija, glavne su ulice u središtu grada prekopane i popravljaju se, tramvajske se tračnicezamjenjujuširimkolosijekom”itakodalje.700NeposredanrazlogsvihtakvihaktivnostiuglavnomgraduBosnebijahu,naravno,Zimskeolimpijskeigrekojesuseondjetrebaleodržati1984.godine.Alitajnovirazvoj bio je tek najdramatičniji primjer one vrste radova koji su se obavljali u mnogim dijelovimarepublike,mahomuzajmljenimnovcem.

TendencijadecentralizacijeJugoslavije,kojajedosegnulavrhunacuUstavuiz1974.godine,ipakjevišeproblemastvaralanegorješavala.Načelozasebnihnacionalnihpolitičkih identitetauvaženoje tektolikodaprobudi apetit za još više sličnihmjera.Povijest nasuči da federacije različitih nacionalnihentiteta mogu uspješno funkcionirati samo ako su zasnovane na istinskom demokratskom političkomporetku, a u komunističkoj Jugoslaviji nije bilo tako, jer je u njoj svaka težnja za većomnacionalnomautonomijomnužnomoralaupitikaobugačicasvaonagorkapolitičkanezadovoljstvakojasukolalapočitavom sistemu. Lako je uvjeriti jedan narod da ga drugi narod ugnjetava ili izrabljuje kad je cijelipolitički sistem u kojem su oba naroda zatočena nedemokratski i u biti ugnjetavački. A prirodni jerasadnik svih vrsta nezadovoljstva slaba privreda koja ne funkcionira - što je također bilo zajamčenojugoslavenskim komunističkim sistemom. Zapravo je privreda općenito sve slabije funkcionirala zbogmjerakojesuušezdesetimaisedamdesetimapoduzetezbogdecentralizacije,jersuseurepublikamasvečešćedupliciraliindustrijskikapacitetiiplanoviinfrastrukture.Najgorajeonavrstakonkurencijekojase

javlja kadkonkurenti djelujuuzpomoćkredita i dotacija dobivenihpolitičkim sredstvima, i kad samakonkurencijanijepodložnapravojtržišnojutakmici.

Odsredinešezdesetihdokrajaosamdesetihprobudilesusemnogenepreboljenenacionalnepizme,odkojih su jednemahalevaljanijimopravdanjimanegodruge.Najviše je touzelomahauHrvatskoj iSrbiji. Potkraj šezdesetih počeo se određen broj različitih hrvatskih pritužbi i nezadovoljstavazgušnjavati: pritužbe na razvoj službene verzije srpskohrvatskog jezika u kojoj su prevladavali srpskiobliciriječi,pritužbenauticajkojisubeogradskebankeimalenaturističkuprivreduDalmacijeinanizdrugihekonomskihidemografskihproblema.701Tajpokret,kojijeinsistiraonapravimaHrvatskeikojiseudružioskampanjomzadaljnjuliberalizacijujugoslavenskogpolitičkogsistema,postaojenaZapadupoznat pod nazivom “hrvatsko proljeće”. Pokret je bio prvenstveno uperen protiv Srba, ali je prenioborbuinabosanskohercegovačkotlo.

Godine 1971. jedan hrvatski list objavio je analizu nacionalne pripadnosti svih rukovodilaca uupravnomaparatuBosneiHercegovine,izčegasemoglorazabratidaHrvatinisunipribližnozastupljenina tim položajima koliko bi morali biti. Premda ih je bilo više od 20 posto od ukupnog brojastanovništva, jedvada jebilonjihovihpredstavnikana takovažnimpoložajimau javnimmedijimakaoštosubilidirektoriiuredniciRadijaitelevizije

Sarajevo;svisupredsjednicisudovabiliSrbi,anijedanoddirektoraraznihrepubličkihustanovanije bioHrvat. Istaknuti bosanski političari, recimoHamdijaPozderac, izjavili su na to da nije važnokojejenarodnostinekijavnislužbenik,poduvjetomdaradizadobročitaveBosneiHercegovine.702Alisuparništvo izmeđuhrvatskih i srpskih nacionalista u zaštiti zaBosnu iHercegovinubilo je već uzelopreviše maha da bi se moglo ušutkati takvim floskulama. Srpski drugorazredni književnik JosipPotkozovacobjavio jeveć1969.godineknjiguukojoj je tvrdioda su svi stanovniciBosne (pa čak iDalmacije) “zapravo” Srbi. Kako su takvi sporovi u sedamdesetim godinama vrcali na sve strane,hrvatski i srpski nacionalisti počeli su otvoreno govoriti o tome kako bi trebalo dijelove “čistognacionalnog” teritorija Bosne i Hercegovine pripojiti Hrvatskoj, odnosno Srbiji.703 Nije se uopćepokušavalo dokazati da je politika bosanskih vlasti bila izrazito protuhrvatska ili protusrpska u tomrazdoblju.Sasvimsudovoljnibilipukistatističkidokaziougnjetavanjunajednojstrani,ikrivotvorenjenacionalnehistorijenadrugoj.JedinajeposljedicaovakvihstatističkihargumenatanarazvojsituacijeuBosni i Hercegovini bilo nespretno uvođenje “nacionalnog ključa”, tako da je po jedan predstavniksvakog naroda morao biti izabran na svim javnim funkcijama - još jedan neznatan prilog daljnjojekonomskojiadministrativojsklerozi.

Nakraju sepokazaloda je srpskinacionalizamrazorniji.Srbija jenaoko imalamanje razlogaodostalihjugoslavenskihrepublikadabudenezadovoljnauprvihdvadesetgodinakomunističkevladavine.ZemljomseopetupravljaloizBeograda,SrbisudominiraliuPartiji ioružanimsnagama,aonikojisupreživjeličetiriratnegodineimalisusnažanosjećajdajeSrbijamoralnosuperiornijaHrvatske.AliTito1945. godine nije dao Srbiji onakve teritorijalne nagrade kakve se obično daju ratnim pobjednicima.Cjelokupni teritorij jugoslavenskeMakedonije postao je zasebna republika. Iako su u njoj Srbi bili umanjini, srpska ju je vojska bila osvojila u Balkanskim ratovima 1912. i 1913. godine i pripojilaKraljevini Srbiji pod izmišljenim imenom “Južna Srbija”. Stoga su tu promjenu 1945. godine srpskinacionalisti smatrali otimačinom srpskog teritorija. Sjeverna pokrajina Vojvodina, u kojoj su Srbisačinjavalimanjeod50postostanovništva,postalajedioKraljevineJugoslavije1918.godine.Titojojje dao status “autonomne pokrajine” u sklopu Srbije. Neki su Srbi i to smatrali protusrpskim činom,premdaVojvodinanijenikadbiladiosameSrbije.PaiKosovo,nakojemsuAlbancibiliuvećiniikoje

jeSrbija takođerosvojila1912. i 1913.godine,Tito je proglasio “autonomnompokrajinom”u sklopuSrbije.TesupromjenepeklemnogeSrbeipretezaleunjihovimglavamanadteritorijalnimustupkomkojiimjeTitoučiniokadjeSrbijipripojioSrijem,povećiistočnivršakhrvatskogteritorija.(Titonijeništamijenjao na povijesnoj granici Srbije i Bosne, koja je ostala kakva je bila u osmanlijskom iaustrougarskomrazdoblju.)

SazrelesubileprilikezateorijuurotepremakojojjeTito,poluhrvatipoluslovenac,svjesnoradioprotiv povijesnih interesa Srbije. Takvi su osjećaji uzeli još više maha u šezdesetima i na početkusedamdesetih,kadsučestim izmjenama idopunamasaveznogustavaVojvodina iKosovodobivalesveveću i veću upravnu autonomiju - sve dok u Ustavu 1974. godine nisu stekle neke (iako ne sve)kompetencijerepublika,paipravodaimajupredstavnikeusvimglavnimsaveznimtijelima.NakonpadaTitovašefaslužbesigurnostiAleksandraRankovića(1966.godine),kojijenaKosovuvladaoželjeznomrukom(asnjimjepaoivećibrojsrpskihrukovodilaca),situacijasedramatičnoizmijenila.NajprijejeuslijedilaprotuakcijaAlbanacaprotivSrbanaKosovu,santisrpskimneredimaidrugimaktimanasilja,aondanagla “albanizacija” cijele pokrajine, za koje suSrbi naKosovupostali neugodno svjesni svogastatusakaoneznatnemanjineupokrajini.NahiljadeSrbaodseliloseizpokrajineusamuSrbiju.Nekisuodnjihbježalijersuseosjećaliugroženi,alisumnogitražiliboljiposaoisudjelovaliuonojopćojplimistanovništvasperiferijepremamatičnojzemlji,kojaje,kaoštosmovidjeli,zahvatilaibosanskeSrbeutodoba.704

Situacija naKosovu, koja je na početku osamdesetih dosegnula stanje permanentne krize i vojneokupacije,postalajeglavnožarištebuđenjasrpskognacionalizma.Već1968.godinesrpskinacionalistimeđu komunistima, naprimjer Dobrica Ćosić, tužili su se na zaokret politike na Kosovu nakonRankovićeva pada. “Svjedoci smo činjenice kako čak i među srpskim narodom ponovo svijetli starihistorijskiciljinacionalnaideja-ujedinjenjesrpskognarodaujednudržavu”,napisaojetada.705Zbogtetvrdnje, koja je formulirana kao upozorenje ali je iskazana u duhu prijetnje, Ćosić je bio isključen izCentralnog komiteta. Nije slučajno što se on isto tako žestoko suprotstavio prijedlogu da bosanskimuslimanidobijustatusnaroda.BudućidasukosovskiAlbancivećinommuslimani,antiislamskiosjećajibivali su sve važnija karakteristika srpskoga nacionalizma. Time je odavno bila prožeta i srpskaknjiževnabaština, ali se sada to izražavaloumnogožešćoj formi, recimou izrazitoantimuslimanskomromanuNož, koji je na početku osamdesetih objavio radikalni nacionalist Vuk Drašković.706 Srpskapravoslavna crkva također je uočila priliku da probudi osjećanje vjerskog identiteta u književnoj ipolitičkojkulturizemlje.ZapravoisrpskoopsesivnosvojatanjeKosovadoneklepočivanačinjenicidase u toj pokrajini nalaze neki od najstarijih manastira i crkava srpskog pravoslavlja, pa i samapatrijaršija.

Buđenje pravoslavlja pratilo je i buđenje zanimanja za zabranjenu temu četništva u Drugomsvjetskom ratu. I baš kao što su - ili upravo zato što su - komunisti osuđivali sve četnike odreda kaofašističkekolaboracioniste, tako je i sad reakcija srpskihnacionalistabilada ihpodjednakonekritičkihvale. Režim je imao razloga požaliti što je predugo branio objektivno historijsko proučavanje ratnihzbivanja.Godine 1985. objavio jeDobricaĆosić roman u kojem je suosjećajno portretirao četničkogideologaDragišuVasića.IstejegodineknjigapovjesničaraVeselinaÐuretićaočetništvupredstavljenanapromocijikojujepriredilaSrpskaakademijanauka.Tajjedogađajbiovažnaprekretnica,signaldakulturne vlasti uBeogradumogu sada otvoreno očitovati srpski nacionalizam.U januaru iduće godinedvije stotine istaknutih beogradskih akademika i književnika potpisalo je peticiju u kojoj se histeričnogovoriloo“albanskojagresiji”i“genocidu”naKosovu.Svestaresrpskepizmeizbilesunapovršinu,pa

seupeticijikukalokakose“većdecenijamavodimontiranipolitičkiprocessrpskomnaroduinjegovojhistoriji”.707

Poslijeje,teistegodine,Srpskaakademijanauka(ilibaremjedannjenodborukojemseznadajebio i Ćosić) sročila “Memorandum”, u kojem je kukanje nad Kosovom bilo povezano s otvorenomoptužbom da je Titova politika išla za slabljenjem Srbije.Nacionalizam je navodno “došao odozgo”.Dakakodatonijebilaaluzijanasrpskinacionalizam,kojisuautoritogspisaželjelipošto-potoraspiritisa svoga visokogmjesta, nego na nacionalne identiteteHrvata, Slovenaca,Makedonaca,Crnogoraca iMuslimana.MemorandumjetvrdiodajeuHrvatskojnadjelumračanprogramasimilacijekojemjeciljpohrvaćivanjeSrba,abilojeipritužbinaračuntogaštosrpskipisciuCrnojGoriiBosniiHercegovinine pripadaju više srpskoj književnosti, nego “crnogorskoj” i “bosanskohercegovačkoj”. Temeljni jeargument“Memoranduma”dajesprskinaroducijelojJugoslavijinekavrstaprimarnogentitetakojiimajedinstveninizpravaštonadilazesveobičnepolitičkeigeografskepodjele.“PitanjecjelovitostisrpskognarodainjegovekultureučitavojJugoslavijipostavljasekaosuštinskopitanjezaopstanakirazvojtognaroda.”708Upravoćetežnjazatom“cjelovitošću”nakrajuupropastitiJugoslaviju,povlačećizasobomipropastBosneiHercegovine.

Uz takvu društvenu klimu koja se razvijala u Srbiji u sedamdesetim i osamdesetim godinama, urepubličkoj je vlasti u Bosni i Hercegovini sve više rasla osjetljivost prema svakom izražavanjumuslimanskog vjerskog buđenja koje bi moglo imati i političke reperkusije. Valja napomenuti dabosanska republička vlada nije djelovala u novom duhu srpskog antimuslimanskog nacionalizma.Naprotiv, nastojala se i dalje držati službene komunističke politike koja je težila za konačnimpretapanjemsvihvjerskihelemenataunacionalni identitet.Stoga jebila isto tolikozabrinutazbogbilokakvihznakovavjerskimotiviranepolitikemeđuMuslimanimakolikoizbognovespregenacionalizmaipravoslavljameđu Srbima, znajući da svaki rast prvog fenomenamože samo još više pothraniti onajdrugi.HodžeuBosniiHercegovinisvesuotvorenijekritiziralikomunističkidruštveniporedak.NakonIranskerevolucije1979.godinepričalosedasuviđeneslikeajatolahaHomeinijauprozorimabosanskihkuća,štojeizazvaloposebanvaluznemirenosti.Premdajeupravonjihova“nesvrstana”politikaprenulaislamizmrtvilauBosniiHercegoviniiomogućilamukontaktesostalimmuslimanskimsvijetom,vlastisu odlučile djelovati protiv svakog znaka daljnjeg porasta popularnosti islama. Godine 1979.komunistički književnik, Musliman Derviš Sušić, zamoljen je da u sarajevskim dnevnim novinamaOslobođenjuobjavinizodlomakaizknjigekojujeupravopisaoiukojojjeraskrinkaosaradnjuhodžasustašama i Nijemcima u Drugom svjetskom ratu. Kad je Sušića zbog toga napalo službeno glasiloislamske zajednicePreporod, u njegovu je odbranu ustao jedan od vodećih tumača službene politikeprema religiji Fuad Muhić, profesor na Univerzitetu u Sarajevu. U polemiku se uključio i najstarijikomunističkipolitičarmeđuMuslimanimaHamdijaPozderac, javnoseuvišenavrataokomivšinaonoštojenazvao“panislamizmom”.709

Pod takvim je okolnostima primijenjena najpoznatija oštra mjera protiv muslimanskih aktivista uBosni: u Sarajevu je 1983. održano suđenje grupi od trinaest osoba optuženih za “neprijateljsku ikontrarevolucionarnu aktivnost s pozicija muslimanskog nacionalizma”. Glavni je optuženi bio AlijaIzetbegović,pravnikislužbenikuupravigrađevnogodjelabosanskihželjeznica,koji jesvojuIslamskudeklaraciju bio napisao još prije 13 godina. On i trojica ostalih optuženih bili su nekad članoviorganizacije“Mladimuslimani”kojasesuprotstavilakomunističkimnapadimanaislamnakrajuDrugogsvjetskog rata.Tosu im iščeprkali izprošlosti ioptužili ihzaoživljavanje“terorističke”organizacije.Izetbegovićasujošoptužili,pride,dasezauzimaozauvođenjeparlamentarnedemokracijizapadnogtipa.

Glavni je dokaz bio tekst Islamske deklaracije koji je, po mišljenju javnog tužitelja, bio manifestsastavljenuprilogstvaranjuetničkičisteislamskedržaveuBosniiHercegovini.IzetbegovićjeistaknuodautomtekstunemaniriječiostvaranjuetničkičisteBosneiHercegovine,dapače,daseunjemuuopćenespominjeBosnaiHercegovina,alitakvidetaljinisuspriječilisuddagaosudina14godinazatvora,idamuteknauloženiprizivkaznusnizina11godina.710

Ovo je suđenje zastrašilo muslimanske vjerske aktiviste i na neko vrijeme učvrstilo pozicijemuslimanskih komunističkih rukovodilaca, recimo Hamdije Pozderca, koji je bio za muslimanskinacionalni identitet dokle god je taj identitet u biti svjetovne prirode. Ali uskoro je ovom oblikumuslimanskepolitikeopetzadao težakudaracspektakularniposlovni skandalzbogkojeg je iPozderacpao.UskandaljebiloumiješanopoduzećeAgrokomercuzapadnojBosni,kojejeizrasloondjeizfarmeperadi u šezdesetim godinama. Pod vodstvom svoga karizmatičnog direktora, Fikreta Abdića,Agrokomerc se toliko razvio da je 1987. zapošljavao 13 000 ljudi u tom kraju i uvrstio semeđu 30najvećih poduzeća u Jugoslaviji. Tajna je njegova uspjeha bila u tome što je izdaomjenice uz visokekamatebezikakvogsudužništva-štojebilouredudoklegodjelokalnabankažiriralamjenicesvojimslužbenimžigom.(NavodnojebankaposudilažigAgrokomercudasenebimoralemjeniceneprestanonositi u banku.) To je bio prilično tipičan primjer onoga što se zbivalo u Jugoslaviji. Jedino su bilineuobičajenirazmjerisametransakcijejerjevrijednostmjenicaiznosilaoko500milionadolara.Poslijeje jedan beogradski bankarski stručnjak rekao: “Svi su direktori banaka i političari morali znati daAgrokomerc troši iznad svojih mogućnosti. Ono što je radio Abdić rade i svi ostali. On je jedinopogriješioštojeprekardašio.”Istosutakosviznalidasustimpoduzećembilivezaničlanovibosanskevlade,paiPozderac,čiji jebratHakijabionaplatnoj listiAgrokomercakaostručnisavjetnik.SamjeAbdićbio članCentralnogkomitetaBosne iHercegovine, ali je uskoro smijenjen.Pozderac je bionamnogo istaknutijem položaju potpredsjednika Jugoslavije. Na kraju je podnio ostavku, iako je i daljetvrdiodajenevin.711

Abdićjebioposebnoomiljenmeđuobičnimmuslimanskimsvijetom,kojijedržaodaseonsvojskitrudio da osigura zapošljavanje i blagostanje vrlo siromašnom kraju Bosne. Mnogi su od njih biliuvjerenidajeaferaizmišljenauBeogradukakobisenaudilonajistaknutijimmuslimanskimpolitičarima.Sam jePozderacbioupravona redudapostanepredsjednik Jugoslavije, apredsjedavao je i ustavnojkomisiji koja je pripremala novu reviziju ustava, za koju su u Beogradu vjerovali da će donijeti“antisrpske” izmjene. Pozderac je u svakom slučaju morao podnijeti ostavku pod pritiskom srpskihnovina,posebnoBorbe.Posljedice te aferebile sukatastrofalne zaprivreducijelog togkraja zapadneBosneukojemprevladavamuslimanskostanovništvo.

Čitava je ta epizoda dvojako simbolizirala depresiju koja je sredinom osamdesetih zavladala uBosni i Hercegovini, pa i u cijeloj Jugoslaviji. Ponajprije je došlo do općeg kraha rasklimanogprivrednog sistema koji je mogao cvjetati samo zahvaljujući stranim kreditima. Zemlja je bila punagigantskihtvornicakojebibileposlovalesgubitkomčakidanisumoraleotplaćivatidugoveskamatama.Tako je, recimo,uZvornikuu istočnojBosnipodignutanajveća tvornicaaluminijauEvropi, sa4000zaposlenih.Izgrađenajenatommjestuuzpomoćstranihkreditadabiprerađivalalokalniboksit,akadjeveć počela raditi, otkriveno je da taj boksit nije dovoljno dobre kvalitete, pa su 1987. godine počeliuvoziti boksit izAfrike.712Cijeli komunistički ekonomski sistemkoji nije bio “samoupravljanje” negonaprosto loše upravljanje - bio je u stanju agonije, s naglim i stalnim opadanjem realnih zarada iporastom izostanka s posla i štrajkova.Kad je za predsjednika savezne vlade 1986. godine imenovanhrvatski rukovodilac iz Bosne Branko Mikulić, on je obećao da će provesti dalekosežne ekonomske

reformeioboritistopuinflacijena20posto.Uvedenesunekestrogemjereštednjekojesupridonijeleopćojnepopularnostivladeifederativnogsistema,aliglavnestrukturnereformenisunikadprovedeneudjelo, avlada jeumjesto togamjesecima raspravljalao tomeda li trebapovećatipravoprivatnikanadeset zaposlenih ili ne treba.Dotle je 1987. godišnja inflacija porasla na 120 posto, a 1988. na 250posto.Do kraja te godine dug Jugoslavije stranim kreditorima porastao je na 33milijarde dolara, odkojihjeoko20milijarditrebalovratitiZapaduučvrstojvaluti.713NatajnačindugogodišnjenasljedstvoTitoveekonomskepolitikedovelojedotogadajestanovništvobivalosvenezadovoljnijeisiromašnije-štojebilaidealnaprilikazademagogedaseprihvateposlaiizazovuupoliticiopćukivnost.

AferaAgrokomerc simbolizirala je stanje u kojem se Jugoslavija općenito nalazila i onim što jeotkrilaoklasivisokihkomunističkihrukovodilaca.Desetljećimasuutojzemljivladalelokalnedinastije,političkeporodicekojesusedobrosnašleuratuivrloranozauzelepozicijeskojihsumoglerazapetiokosebemreževlastitihpokroviteljstava.Onikojisuseborilinastranipartizanamoglisuočekivatidaćedokrajaživotauživati sTitomplodovemoći. (Evoo tome i jednog jugoslavenskogvica: “Koja jerazlikaizmeđuJugoslavijeiAmerike?”Odgovor:“UAmericiradiščetrdesetgodinadabičetirigodinebioPredsjednik,auJugoslavijiseboriščetirigodineiondasiPredsjednikčetrdesetgodina.”)PorodicaPozderacbila jenajistaknutiji takavprimjeruBosni.OtkakojenajstarijibratNurijapristupioTitovimpartizanima 1941. godine, politička je budućnost cijele porodice bila zbrinuta. Isto je tako uspješnotrgovao svojim ratnim zaslugama i istaknuti srpski političar uBosni iHercegovini u sedamdesetima iosamdesetimaMilankoRenovica,jerjebiojedanodrijetkihSrbameđupartizanimauizrazitočetničkomkraju.[OvospominjanjeporodicePozderaciMilankaRenovicenetrebashvatititakokaodapostojinekiodređeni paralelizammeđu njima. Pozderčevi su bili dobro poznata i stara, ugledna porodica; većinaljudi (ne samo muslimani i komunisti) smatrala je njihove nazore izrazito probosanskim. A MilankoRenovicajepostaosavjetnikuštabuRadovanaKaradžića.]

Ovajsesistempoklapaosasrednjovjekovnomvlastelomkojasunasvimživotnimpodručjimaimalasvojumrežuuticaja ipokroviteljstavakojimasuzaduživalipojedince.Usvojojnajblažoj formi, taj jesistemmogaopomoćiizaštititipojedincekojisutoizasluživali,alijeusvojojosnovibiokorumpiran.Osimtoga,izazivaojeistagnacijujerjetrebalodasegeneracijakojaseborilauratunapokonpovučeumirovinu,anijesepovlačila.Novageneracijakojasevisokopopelauporatnojkomunističkojhijerarhijiborila se nečasnim metodama za prevlast, a opća politička stagnacija i privredno nazadovanjeomogućavali su joj da lakšemakne one koji su bili iznad nje. Gotovo su svi obični Jugoslaveni bilirazočarani.Mnogisusestogaipovukli izpolitičkogživota.NakonferencijiSavezakomunistaBosneiHercegovine 1987. godine glavna je žalopojka - pomalo stidljivo izražena - glasila: “Sve više jačatendencija među mladima prema pasivnosti, ravnodušnosti i neutralnosti, što je sve odraz njihovanezadovoljstva trenutačnim stanjem.”714 Međutim, kako je privreda i dalje propadala, drugdje su uJugoslavijidolaziledoizražajaisnažnijeemocije.

Ujulu1988.nahiljadetvorničkihradnikademonstriralojeprotivstrogihmjeraštednjeMikulićevevlade. Poslije su tog istog ljeta izbile masovne demonstracije protiv lokalnih partijskih glavešina uVojvodiniiCrnojGori,čimesunakraju,uoktobru1988.ijanuaru1989,iznuđeneostavkesvihčlanovaijednog i drugog Politbiroa. Sav je taj pritisak vrlo pomno organizirao i izvršio novi vođa srpskihkomunista Slobodan Miloševič, koji je zatim uspio i zamijeniti sve te partijske funkcionere svojimljudima.Miloševiću jezapravopošlozarukomlukavo iskoristitizasvojeciljeveopćenezadovoljstvoVojvođana i Crnogoraca, pa i neke frustracije izazvane cijelim komunističkim poretkom kao takvim.IstodobnojevršioisnažanpritisaknakomunističkuhijerarhijunaKosovutežećizasličnompreobrazbomkako bi i ondje postavio svoje ljude. Činjenica da su se Albanci odupirali tom pritisku iz Beograda

omogućilamu je da prikaže tu svoju operaciju kao odbranu srpskih nacionalnih interesa od perfidnihAlbanaca. U martu 1989. Srpska skupština je, na Miloševićev zahtjev, izglasala ustavne amandmanekojima je ukinuta politička autonomija Kosova i Vojvodine. To je izazvalo masovne demonstracije igeneralništrajknaKosovu,štosusrpskepolicijskesnagesurovougušile.715Sadasusvipojedinikomadislagalice bili na svommjestu. U Beogradu se dakle pojavio ambiciozan političar koji je naučio svekomunističkemetodeuborbizavlastdoksepenjaoposlužbenoj ljestvicisistema.Uzemlji jevladalaopćaekonomskadepresijainezadovoljstvo,zbogčegasuljudipoželjeliodlučnovodstvo,aideologijasrpskognacionalizma,poodavnofrustriranog,došlajedoizražajaupoliticikojomsuVojvodinaiKosovo“vraćeni” pod vlast Srbije.Reklo bi se da su se dva procesa stopila u jedan.Miloševićevo uzimanjevlastiusvojerukeiokupljanjeSrbaujedinstvenupolitičkujedinicukojaćedominiratiJugoslavijomilijerazbiti.

15.BosnaismrtJugoslavije:1989-1992.

Nadan28.juna1989.okupilosenekolikostotinahiljadaSrbanaGazimestanu,nedalekoodglavnoggradaKosova,Prištine,daproslavešeststotugodišnjicubitkenaKosovu.716USrbijisevećvišesedmicaosjećalona svakomkorakunacionalnopreviranje; kosti knezaLazara, koji je izgubioglavuu toj bici,prevoženesupozemljii,kamogodsustigle,bileciljhodočašća.UdvorištumanastiraGračanice(južnood Prištine), dok su ljudi stajali u redu da iskažu počast kneževim kostima izloženim umanastiru, naštandovima su se prodavali posteri nalik na ikone IsusaKrista, knezaLazara i SlobodanaMiloševićajedandodrugoga.NasamojceremonijinanekadašnjembojnompoljuuzMiloševićasustajalimitropolitiPravoslavnecrkveucrnimmantijama,pjevačiutradicionalnojsrpskojnarodnojnošnjiipripadnicitajnepolicijeusvojimtradicionalnimcrnimodijelima is tamnimnaočalama.Milošević je rekaookupljenojsvjetini:“Posliješestvekovaopetsmozaokupljeniborbamaisvađama.Nisutooružaneborbe,alinijeisključenodaćeidonjihdoći.”717Svjetinamujegromoglasnoodobravala.

Bijašetosimboličnaprekretnicaupovijestijugoslavenskihzemalja.Miloševićjevećimaomnogoodonogaštojehtio.StekaojevlastitiugledbezpremcauSrbijizahvaljujućispojukomunističkihmetodainacionalističkeretorike.OdosamglasovauPredsjedništvuJugoslavije,mogaojeračunatinačetiri:naglasove Srbije, Vojvodine, Kosova i Crne Gore. Morao je još samo pridobiti za sebe predstavnikaMakedonijepadamožeraditištohoće.TadaćemoćiiznovanapisatisavezniustaviosiguratiprevlastSrbije.

Međutim, zbog samog onog procesa kojim je došao do te tačke nije bilo vjerovatno da će onidijelovi Jugoslavije kojima nije još gospodario ikad pristati na takvo preuređenje zemlje. Hrvatskinacionalističkiosjećajikojisutinjalinezadovoljenizasvevrijemeotkakojeugušeno“hrvatskoproljeće”na početku sedamdesetih, naglo je razbuđeno buđenjem srpskog nacionalizma sredinom osamdesetih.Miloševićnijesamoskinuotabusodređenihoblikaprotuhrvatskeretorikenegoihjeupravoohrabrio-tako da su službeni srpski javni mediji uskoro nazivali vođu hrvatskih komunista Ivicu Račana“ustašom”.718 Ponovo su izbile na površinu sve stare hrvatske žalopojke, a u novoj atmosferi kršenjatabuaoDrugomsvjetskomratumnogisupočelizamjeratiiautomatskopovezivanjeHrvatasustašama,ione službene historije u kojima se preuveličavao ukupan broj ratnih žrtava u Hrvatskoj preko svakemjere. Posljedica toga nije bila pojava na sceni ustaških apologeta (iako će poslije i toga biti) negotakvihhrvatskihnacionalistakaoštojebiobivšipartizanskiijugoslavenskigeneralFranjoTuđman,kojije dugogodišnje nacionalne težnje Hrvatske za nezavisnost od Beograda želio odvojiti od ustaškepovijesti s kojombijahu isprepletene.A neovisno o svimhistorijskimdebatama, postojala su i realnastrahovanja za budućnost kakva je izazvaoDobrica Ćosić u julu 1989. kad je izjavio da bi se velikidijeloviHrvatskemorali“vratiti”jednojdrugojrepublici.719

Dotlesenajzapadnijainajsamostalnijaodsvihrepublika,Slovenija,spremaladasezaštitiodidućihfazaMiloševićeva postupnog ustavnog puča. U septembru i oktobru 1989. sročila je i izglasala novislovenskiustavkojimjeproglasilasvojuzakonodavnusuverenost-drugimriječima,obznaniladanjenizakoni imaju prednost pred saveznima - i izričito utvrdila da ima pravo na otcjepljenje.720 Dok se tozbivalo,dramatičnapropastkomunističkogcarstvauIstočnojEvropiprikazivalaseizvečeriuvečernatelevizijskimekranima.Osnivanjenezavisnihpolitičkih stranaka što jeu Jugoslaviji stidljivozapočelo1988. godine, pretvorilo se u pravu bujicu. U januaru 1990. slovenski su komunisti demonstrativnonapustili kongres Saveza komunista Jugoslavije, a nakon dvije sedmice preimenovali su se u Stranku

demokratskeobnove.ISlovenijaiHrvatskanajavilesuvišestranačkeizboreuproljeće1990.Uprvojjeod njih na izborima pobijedila liberalno-nacionalistička koalicija, a u drugoj nova hrvatskanacionalističkastranka“Hrvatskademokratskazajednica”(HDZ)načelusFranjomTuđmanom.

Milošević je također promijenio ime svoje stranke (u “Socijalističku partiju Srbije”) i počeogovoritiovišestranačkimizborimauSrbiji.Tisu izbori ipakodgođenidokrajagodine.Vjerovatno jeMiloševičbiouzdrmanrazdobljemrelativnenepopularnostiuprvojpolovici1989.godine,pajemoždaželiopričekati da se zaoštri nacionalnakrizaukojoj ćeonopetmoćipreuzeti ulogu spasiteljaSrbije.BudućidasuradioitelevizijauSrbijibiliunjegovimrukama,nijenibilopraveopasnostidaćeizgubitidobro planirane izbore. Ipak, u prvoj polovici 1990.morao je preispitati svoju strategiju.Do tada jeuspijevaousvomglavnomnaumudazavladaJugoslavijomprekopostojećihstrukturaSavezakomunistaiPredsjedništva SFRJ. Ali raspadom Partije i “vertikalnom” podjelom jugoslavenske politike na niznacionalnih stranaka u različitim republikama, ostao je bez te mogućnosti. Stoga je pribjegao drugojopciji:akonemoževladatiJugoslavijomkaojedinstvenimentitetom,ondaćesilomizdvojitiiznjenovientitet, proširenuSrbiju,koja ćepripadati samonjemu inikomdrugom.Slovenski i hrvatskipolitičarizalagalisuseuvećemdijelu1990.godinezamirnuidogovornutransformacijuJugoslavijeizfederacijeukonfederaciju-tojestizdržaveukojojsuprimarnesaveznavladaisavezneinstitucijeudržavuukojojrepublike imaju pravu vlast, a savezna tijela samo djeluju kao njihova zajednička zastupništva. AliMiloševićnijepokazaointeresnizakojiodtakvihplanova.

Prvi jasni znakMiloševićeve nove strategije očitovao se u Kninu i okolici u Hrvatskoj - dijelunekadašnjeVojnekrajineuz zapadnugranicuBosne, gdje suSrbi bili uvećini.Predhrvatske izboreuaprilu1990.tisuseSrbiokupilioko“Srpskedemokratskestranke”(SDS).Miloševićsevjerovatnoodsamogpočetkazanimaozatunovupojavu,aličinisedajestrankaubitiosnovananainicijativulokalnihSrba,kojisusebojalidaćeizgubitisvojkulturniidentitetunovojnacionalističkojHrvatskoj.

Neki od ekstremnijih članova te stranke izjavljivali su, ponavljajući propagandne parole izBeograda, da se oni moraju braniti od “ustaške države” - što se u prvom redu odnosilo na obnovuhrvatskoggrbauoblikušahovnice,kojajezaistabila(umalkoizmijenjenomobliku)ustaškisimbol,alijeisto tako bila stotine i stotine godina hrvatski nacionalni grb.Nakon izbora, kad je nova vlast počelaotpuštati komunističke funkcionere, Srbi su tvrdili da oni masovno ostaju bez posla. Budući da su udržavnomaparatuHrvatskebilizastupljeniumnogovećembrojunegoštojetrebalobitipremanjihovojbrojnosti(tvorećigotovo40postočlanstvaSavezakomunistai67postomilicije),bilojeneminovnodaupravo njih bude najviše otpušteno. Inače, zasigurno je bilo i nekih nepravednih podmirivanja starihračuna.

Međutim,uljeto1990.vodstvoSDS-auKninupreuzeojeekstremistkojijezasigurnobioutijesnojvezi s Miloševićem. U augustu je održan lokalni referendum o “autonomiji” Srba, uprkos hrvatskimvlastimakojesugaproglasileprotuzakonitim;naulicamaKninapojavilasenaoružanasrpskamilicija,očitopotpomognutaoficirimagarnizonaJNA(kojemjezapovjednikposlijebiogeneralRatkoMladić).Hrvatskesuvlastipokušalezaplijenitizaliheoružjalokalnihjedinicarezervnepolicije,aSrbi,kojimasunjihovičelniciibeogradskijavnimedijitvrdilidaih“ustaše”namjeravajupoklati,zatražilisupomoćodJNA.Došlojedoneredaukojimasustradalihrvatskipolicajci.Ujanuaru1991.lokalnisrpskičelniciproglasilisutopodručje“SrpskomautonomnomoblastiKrajinom”iosnovalisvoju“skupštinu”.Nakondvamjesecanaoružani ljudi izKrajinepokušali suzauzetiobližnjiNacionalniparkPlitvicenajvažnijeturističko područje u unutrašnjosti Hrvatske. Bijaše to neposredan i svjestan izazov hrvatskoj vlasti.Došlojedopuškaranjashrvatskimpolicajcima,asaveznoPredsjedništvozapovjedilojevojsci(unatočoštrimprotestimaHrvatske)dazauzmeparki“uspostavimir”.721

OvedogađaještosusezbilisonustranuzapadnegraniceBosnevrijedipomnijeproučitizatoštosubiliuzorakpremakojemseposlijeradilouBosniiHercegovini.Tusuupotrijebljenetrimetode,jednaopća i dvije posebne. Opća je metoda bila da se srpsko stanovništvo pobuni neprekidnimbombardiranjemdezinformacijamaiizazivanjemstrahaprekojavnihmedijailokalnihpolitičara.SvakipotezTuđmanovevlastiprikazanjekaoakt“ustaškog”terora.(Valjaistaknutidasunekemjerehrvatskihvlastibiledozlaboganetaktične, recimonaredbada se skinu imenaulica ispisanaćirilicom,dok su sebosanske vlasti trudile svim silama da umire srpsko stanovništvo.)Druga jemetoda bila standardna imože se naći u svimpriručnicima o gerilskom ratovanju: to je tehnika “kompromitiranja cijelog sela”kojom su se služili francuski pokret otpora, Vijetkong i nebrojeni drugi gerilski pokreti. Ta tehnikapredviđaizazivanjeincidenta-naprimjer,oružaninapadnaautobuspunhrvatskihpolicajacakakobiseizazvaleoštresankcijeiliodmazda,paseondaoružjepodijeliseljacimaikažeimsedaćeihpolicijasveskupanapasti.Kadnaoružanapolicijastigne,nijeteškozametnutioružanisukob,inajednomjecijeloselo,kojejedotadabiloneutralno,nastranipobunjenika.Trećajemetodajednostavanisasvimprozirantrik: izazovuseozbiljni incidenti,aondasezamolivojskada intervenirakaonepristranarbitar,kadjevećpotpunojasnodajevojskaodanaBeograduisvomoficirskomkoruukojemdominirajuSrbi,tedajenastraniMiloševićaiSrba.

Ovokomadanjehrvatskogateritorijakojejetakozapočelogodinudanaprijehrvatskogproglašenjanezavisnosti u julu 1991, počivalo je dobrim dijelom na tvrdnji da su Srbi u Hrvatskoj ugroženi“ustaškim” režimom.UBosni takva tvrdnja nijemogla djelovati vjerodostojno, pa je trebalo izmislitinekudruguugroženost.Umjesto“ustaškihhordi”,bosanskimjeSrbimarečenodaihugrožavaju“islamskifundamentalisti”.Ukratkoćemoseosvrnutinatokakojeuopćedošlodomogućnostidaseiznesetakvatvrdnja,izaštojeonabilalažna.

UBosniiHercegovini,kaoiuvećiniostalihrepublika,Partijaseraspalanegdjenapočetku1990.godineinastaojeniznacionalističkihilinacionalnihstranaka.Od1989.godinenacionalizmiususjednojSrbiji iHrvatskojuzelisumaha izazivajućizebnju,akrajnje težnjeMiloševića iTuđmana jedvadasubile prikrivene.Milošević je bio otvoreno povezan s pansrpskimplanovimaDobriceĆosića i Srpskeakademije,aTuđmanjeizjaviodajevećinabosanskihmuslimana“neospornohrvatskogporijekla”idaBosna iHercegovina čini sHrvatskom “nedjeljivu geografsku i privrednu cjelinu”.722 U jesen i zimu1989.nekibivšibosanskirukovodiociizražavalisustrahovanjedaćeiSrbijaiHrvatskapokušatiucrtatinovegranicenageografskojkarti.Umartu1990.obadomaSkupštineBosneiHercegovinesastalasuseda zajedno osude svaku pomisao namijenjanje granicaBosne iHercegovine. Ipak, situacija nije bilasasvimsimetričnaizmeđuSrbai

Hrvata.Bilo je potpuno jasno daMilošević ide na prekrajanje granica, a da je službena politikaTuđmanovestranke,HDZ-a,protivtogadasemijenjajugranice-jerkadbisetakvazamisaoprihvatila,prvebisenaudarunašlegranicesameHrvatske.BombardiranjepropagandeizBeogradao“ugroženosti”SrbauBosniiHercegovini,štojebilozapočelovećuljeto1989,dovelojedotogadasusebosanskiHrvatiiMuslimaninašlizajednonajednojstraninasuprotSrbima.Kadjenapočetku1990.osnovanaihrvatskastrankauBosniiHercegovini,bijašetozapravoogranakTuđmanovaHDZ-a,kojiseslužbenozauzimaozapoštovanjegranicaBosneiHercegovine.AkadjeujuluosnovanasrpskapolitičkastrankauBosni iHercegovini,ona seprozvalaSDS -kao iona strankakoja jevećagitirala za “autonomiju”uhrvatskojKrajiniikojaćeseuskorootvorenopobunitiprotivvlastiuHrvatskoj.723

Glavna bosanska muslimanska stranka, koja se prozvala “Stranka demokratske akcije” (SDA),osnovana je umaju 1990. Predvodio ju jeAlija Izetbegović koji je 1988. bio pušten iz zatvora.Kaoglavni optuženi u najpoznatijemprocesudesetljeća, bilo je prirodnodaonbude izabran za vođuprve

postkomunističkeinekomunističkemuslimanskestrankeuBosniiHercegovini.(Zapravo,kadjenapokonizabranzapredsjednikaPredsjedništvaRepublikeBosneiHercegovine,onjebiojedinidržavnipoglavaru svim postkomunističkim jugoslavenskim republikama koji nikad nije bio komunistički rukovodilac.)NašavšiseizmeđučekićainakovnjasrpskogihrvatskognacionalizmabosanskiMuslimanireagiralisunadva različitanačina:pojačali susvojmuslimanskinacionalizambacajući težištenaonopočemusenajviše razlikuju od ostalih, na svoju religijsku komponentu, a istodobno su isticali da se zalažu zaočuvanje jedinstvenog karaktera Bosne i Hercegovine kao multinacionalne i multikonfesionalnerepublike.Religiozni element izražen je javnim simbolimaSDA, zelenimbarjakom i polumjesecom, apluralistički element stranačkim programom. Da između ta dva elementa postoji stvarna napetost,pokazaloseuseptembru1990, trimjesecaprije izborauBosni iHercegovini,kadje jedanodčelnikaSDA,milioner ipovratnik izemigracijeAdilZulfikarpašić, istupio izstranke iosnovao“Muslimanskubosanskuorganizaciju”(MBO),učijemprogramunijebilonitragaodislama.Unatočsamomimenunovestranke,Zulfikarpašićjenastojaoudarititemeljenelokalističkojpoliticiukojojćeljudiglasatinatemeljuvlastitogizborapolitičkogprograma(liberalnog,socijalističkogilikakvogbilodrugog),anesamozatodapotvrdesvojnacionalniidentitet.Izetbegovićjeistaknuodasuposrijedinerealneambicijezatodoba.Evoštojeizjaviojednomnovinaru:

“Komunisti su svojimzabranamaprobudiliunarodu tuželjuza izražavanjemsvoga religijskog ilinacionalnogidentiteta.Moždaćemozačetiri-petgodinaproćikrozovominskopoljeistićidohorizontacivilnog društva. Zasad, nažalost, naša stranka mora biti lokalistička. Stranke koje nastoje zastupatisvakogamalesuislabe.Namaovdjeprijetistvarnaopasnostodgrađanskograta;našjeglavniciljkaostrankedaočuvamoBosnuiHercegovinukaocjelinu.”724

AlidakakodajesamIzetbegovićpoistovjećensreligijskimelementom“religijskogilinacionalnogidentiteta”.Raspravakojomsusenjegoviprotivniciposlužilikaoosnovomzaoptužbenanjegovračun1983. godine, Islamska deklaracija, ponovo je objavljena u Sarajevu 1990. godine. Neki su čitateljimožda pomislili da je to neka vrsta ličnog manifesta napisanog za bosanske izbore, a srpski supropagandisti često prikazivali taj tekst kao program transformacije Bosne i Hercegovine ufundamentalističkuislamskudržavu.AlitakvihplanovanijebiloniuprogramuSDAniusamojraspravi,Islamskojdeklaraciji.

Ta je rasprava, napisana potkraj šezdesetih, opća rasprava o politici i islamu upućena cijelommuslimanskomsvijetu,onanijeoBosni,unjojseBosnačakinespominje.Izetbegovićpočinjeoddvaosnovnaelementa:islamskogdruštvaiislamskevlasti.Onkažedaseislamskavlastnemožeuspostavitiakovećnepostojiislamskodruštvo,aislamskodruštvopostojisamotadakadapsolutnuvećinunarodačine istinski muslimanski vjernici. “Bez ove većine, islamski poredak se svodi samo na vlast (jernedostaje drugi elemenat - islamsko društvo) imože se pretvoriti u nasilje.”725 Ovim je preduvjetomisključenostvaranjeislamskevlastiuBosniiHercegovini,gdjesumuslimani-čakionikojisutosamonominalno,akamolidobriipobožnivjernici-biliumanjini.Stogasesvaraspravaoprirodiislamskogpolitičkog sistema, koja zauzima veći dio knjige, ne može odnositi na Bosnu i Hercegovinu. KadIzetbegović,naprimjer,kaže(ovusurečenicusrpskipropagandističestocitiraliistrgnutuizkonteksta)da“nemamiranikoegzistencijeizmeđu‘islamskevjere'ineislamskihdruštvenihipolitičkihinstitucija”,onmisli na zemlje u kojima, za razliku odBosne iHercegovine, postojimuslimansko društvo, i tvrdi daondje gdje su muslimani vjernici u većini oni ne mogu prihvatiti da im se nametnu nemuslimanskeinstitucije.726 U cijeloj raspravi ima samo jedno mjesto koje se direktno odnosi na politički statusbosanskihMuslimana: “Muslimanskemanjine u sastavu neislamskih zajednica, pod uvjetom garancije

vjerskih sloboda i normalnog života i razvoja, lojalne su i dužne izvršavati sve obaveze prema tojzajednici,izuzevonihkoješteteislamuiMuslimanima.”727

Neke od tvrdnji u ovoj raspravi za koje je rečeno da su “fundamentalističke”, obični su iskaziortodoksnogvjernikaskojimbisesložili svi istinskimuslimani.Tako, recimo, Izetbegovićkažedabiislamskadržavamoralapokušati iskorijeniti alkoholizam,pornografiju iprostituciju;on tvrdida islamnijesamonizvlastitihuvjerenjanegoičitavjedannačinživota,sdruštvenomipolitičkomdimenzijom;ikaže da pobratimstvo cijelog svijeta islamskih vjernika, umma, nadilazi nacionalne granice.728 Ni zajednuodovihtačakanemožeserećidajefundamentalistička.Isamjeizraz“fundamentalizam”doduševrlo širok i djeluje impresionistički: nerado ga koriste stručnjaci iz islama, koji nastoje brižljivorazlikovatiraznevrsteneokonzervativnih,radikalnihiantimodernističkihislamskihpokreta,urasponuoddoktrine Wahhabi tradicionalističke države Saudijske Arabije do revolucionarne ideologije IranaajatolahaHomeinija.729 Umjesto toga, izraz “fundamentalizam” koriste uglavnom političari i novinariunosećiunjegaskupkojekakvihkarakteristika.Jednajeodnjihipolitičkiekstremizam,tojestuvjerenjeda cilj uspostavljanja islamske vlasti opravdava svako sredstvo. Izetbegović izričito odbacuje touvjerenje i napada zamisao da treba prigrabiti vlast kako bi se odozgo nametnulo islamsko društvo.Njegova jemisao vodilja da se islamsko društvomože stvoriti (u populaciji koja je bar nominalno uvećinimuslimanska)samodugotrajnimprocesomvjerskeedukacijeimoralnoguvjeravanja.730

Druga karakteristika onoga što se onako odoka naziva fundamentalizmom jest žestoko političko ikulturnoneprijateljstvopremaZapadu.IzetbegovićzaistakritiziranagluiprisilnusekularizacijuTurskepodAtaturkom,štoje,ponjegovumišljenju,bilozasnovanonapretpostavcidajesveislamskokulturnozaostalo i primitivno; i on nasrće na one “takozvane naprednjake koji bi sve pozapadnjačili imodernizirali”ikojisličnupolitikuvodeudrugimmuslimanskimzemljama.731Alinjegovopćenitistavuovojraspravinikakoneznačiiodbacivanjezapadnecivilizacije.Takoon,recimokaže:“Usvomprvomnastupanjuislamjebezpredrasudaprišaorazmatranjuiprikupljanjucjelokupnogznanjakojesuostavileranije civilizacije. Ne znamo zašto bi se islam današnjice drukčije odnosio prema tekovinama euro-američkecivilizacijeskojomsedodirujenatakodugačkojliniji.”732Izetbegovićjeizniosvojepogledena te stvarimnogo temeljitije u jednoj drugoj, opširnijoj i važnijoj knjizi koju je napisao na početkuosamdesetih,IslamizmeđuIstokaiZapada,ukojojjepokušaoprikazatiislamkaosvojevrsnuduhovnuiintelektualnu sintezu u koju su uključene i vrijednosti Zapadne Evrope. U knjizi ima i nekolikoelokventnihstranicaispisanihuslavurenesansnelikovneumjetnosti(posebnoumjetnostiportretiranja)ievropskeknjiževnosti;okršćanstvusekažedaseunjemu“gotovostopilavrhunskareligijasvrhunskometikom”; a ima i posebno poglavlje u kojem se hvale anglosaksonska filozofija i kultura, isocijaldemokratskatradicija.733Nijedanfundamentalistnebimogaotakvoštonapisati.

GovoritioopasnostiodfundamentalizmauBosnibilojesvakakosasvimneumjesnojersubosanskimuslimani bili već među najsekulariziranijim muslimanima na svijetu. Neosporno je u osamdesetimgodinamabilonekihsitnihipovremenihpokušajafundamentalističkeagitacijeuBosniiHercegovini.Ujednom izvještaju objavljenomumuslimanskomekstremističkomglasilu uLondonuponosno se tvrdilokakojetakvaagitacija"užeglaplamenislamainadahnulanastotinebosanskihmuslimana”.734Aličakni“stotine”aktivistanisumoglibogznakakodjelovatinadvamilionamuslimana,odkojihapsolutnavećinanije smatrala sebe nikakvim vjernicima nego se samo držala nekih islamskih običaja kao dijela svojekultureitradicije.Ujednompregleduobjavljenom1985.godinenavedenjepodatakdasusvega17posto

muslimanauBosniiHercegovinibilipravivjernici.735Desetljećimasvjetovnogodgoja ikomunističkepolitičke kulture pridružilo se i sve veće pozapađivanje društva.Djelovala je i sve veća urbanizacijaiako je isprva sporo tekla. Potkraj osamdesetih 30 posto brakova u urbanim sredinama bilo je“mješovito”.Zamnogeruralnemuslimaneizavelikuvećinuurbanih,bitimuslimanznačilojepridržavatise samo određenih kulturnih tradicija: “Muslimanska imena, obrezivanje, baklava i slavljenjeRamazanskogbajrama [gozbakojomseobilježavakraj ramazana,mjesecaposta],pozivanjenekogazakumadaodrežekosu jednogodišnjemdjetetu, sklonost da sekafapije izmalih šoljicabez ručice, tzv.fildžana, suosjećanje za pauke i drugi razni tradicionalni običaji, čije je porijeklo često i nepoznatoonimakojiihsepridržavaju.”736Kakavje“fundamentalistički”programuopćemoglaprovoditistrankakojajenajprijemoralaosvojitiglasovetihposvjetovljenihmuslimana,aondadjelovatiuvladizajednosnajmanjejošjednomoddvijenacionalnestranke?

Kad su u decembru 1990. izbrojeni glasovi na izborima, lzetbegovićeva je stranka osvojila 86zastupničkih mjesta od ukupno 240 u Skupštini, a druge muslimanske stranke, uključujući iZulfikarpašićevu MBO, još 13 mjesta. Srpska stranka, SDS, predvođena sarajevskim psihijatrom(crnogorskog porijekla) Radovanom Karadžićem osvojila je 72 zastupnička mjesta. Ona se priličnoneodređenozalagalazaodbranusrpskihprava,alinigdjenijednomriječjunijespominjaladiobuBosneiHercegovine, čaknimirnimputema kamoli ratom.Stoga se nikakonemožeprihvatiti ideja da je timizborima, koji su općenito dali dr. Karadžiću pravo da se naziva “vođom” bosanskih Srba, dobiodemokratskimandat za svoje kasnije akcije. (Mnogi Srbi i nisu zapravo glasali za njega, a još je 13drugihSrbaizabranouskupštinukojinisupripadalinjegovojstranci.)HDZjeosvojio44mjesta.Ukupnoje u skupštini bilo 99 Muslimana, 35 Srba, 49 Hrvata i 7 “Jugoslavena”. Te proporcije (41 postoMuslimana, 35 posto Srba i 20 posto Hrvata) otprilike su odgovarale nacionalnim proporcijamacjelokupnog stanovništva (44, 31 i 17 posto).737 Izetbegović je formirao ustvari vladu nacionalnogjedinstvasastavljenuodformalnekoalicijesvihtrijuglavnihstranaka,čijimjepredstavnicimapodijeliopojedineresore.OvojebioznakIzetbegovićevedobrevoljejerjeonmogaovladatizemljomiobičnommuslimansko-hrvatskomkoalicijom, ali već na samompočetku rada ove vlade bilo je jasnoda srpskastrankaimasasvimdrukčijiprogramaktivnosti.

KadjeIzetbegovićevavladapotkraj1990.preuzeladužnost,općajesituacijauJugoslavijibilavrlonapeta.UdrugojpolovicitegodinerazmahalosenadmetanjeizmeđuSrbijesjednestraneiSlovenijeiHrvatskesdruge,utojmjeridajeSrbijauoktobruudarilaporeznauvozrobeiztedvijerepublike.IstojetakopostalojasnodajeMiloševićjednostavnoprigrabiovelikdiojugoslavenskogsaveznogbudžetaipotrošioganaSrbiju,tetakotorpediraomjereekonomskereformekojimajepredsjedniksaveznevladeAnteMarković nastojao obuzdati vrtoglavu inflaciju u zemlji. U decembru 1990. Slovenci su održalireferendumotomehoćelinjihovarepublikapostatinezavisnaisamostalnadržava.Glasalojevišeod90posto ukupnog broja birača, a od njih se ukupno 89 posto izjasnilo za ponuđeni prijedlog.738 Umaglovitomosvrtanju nekih zapadnih političara na razdoblje između1989. i 1993. godine, ovaj korakSlovenije prema nezavisnosti ocijenjen je kao posljedica njemačkog “pritiska”. Ali svim ozbiljnimposmatračimauSloveniji i Jugoslaviji u tovrijemebilo jepotpuno jasnoda jepritisakzbogkojeg jeSlovencimapotkraj1990.privredniipolitičkiživotpostaonemogućdolaziodirektnoizBeograda.

Na početku 1991. Milošević je otvoreno govorio da će on, bude li pokušaja da se federativnastruktura Jugoslavije zamijeni nekom labavijom formom konfederacije, zatražiti da se Srbiji pripojecijelapodručjaHrvatskeiBosneiHercegovine.Uistimah,dalekoodtogadabranifederativnistatusquo,aktivnojerušiosavezniustav.Ujunu1990.jednostranojeukinuoskupštinupokrajineKosovoisveo

status tepokrajinenaneštobeznačajnijeodgradskogpoglavarstva, ali je i dalje zadržaopredstavnikanepostojeće vlasti na Kosovu u Predsjedništvu Jugoslavije. U martu 1991, preplašen studentskimdemonstracijama protiv sebe u Beogradu, pokušao je natjerati predsjednika Predsjedništva SFRJBorislava Jovića da proglasi izvanredno stanje u cijeloj zemlji. Kad je Jović to odbio,Milošević jeiznudio njegovu ostavku, a isto je tako povukao iz tog tijela i predstavnike Crne Gore, Vojvodine iKosova.ZatimjeprekotelevizijeobznaniodaSrbijanepriznajevišesaveznoPredsjedništvo.Sljedećadva-tridanačinilosedajenjegovustavnipučstupiouposljednjufazu.AliondaseJovićjednostavnovrationa svojemjesto.Milosevic jeuzmaknuood rubaponora.Sam jeprotuzakonito imenovaonovog“predstavnika”KosovauPredsjedništvu.UtojevrijemeBrankaMagašzabilježila:“Novičovjek,SejdoBajramović, čak je i u srpskoj politici čudnovata pojava: izabralo ga je svega 0,03 posto birača unjegovomizbornomokrugunaKosovu...tajumirovljenivodnikJNApoznatjesamoposvojojstrastizatombolom.”739

Stav je bosanske vlade bio logičan ali nezgodan. U svakoj raspravi o tome treba li federativnustrukturuzamijenitilabavijomkonfederacijom,BosnabibilanastraniSlovenijeiHrvatskekojesutražiletu promjenu, jer je i sama željela da se smanji mogućnost beogradskog dominiranja i manipuliranjaJugoslavijom.AliistodobnonijemoglautomsporudokrajapodržavatiSlovenijuiHrvatsku.VećinujeBosanaca duboko zabrinjavala mogućnost da te dvije republike ostvare svoju prijetnju i istupe izJugoslavije, jer bi tada oni ostali, s još jednom slabom republikom, Makedonijom, sami pod vlašćuSrbije.

DokjeIzetbegovićuprvojpolovici1991.pokušavaoizvestituteškutačkubalansiranjanažici,SrbisuotvorenodovodiliupitanjeopstanakiHrvatskeiBosneiHercegovine.“AutonomnaoblastKrajine”,kojujeuHrvatskojproglasilaSDS,bivalajesveratobornijausvojimzahtjevimajerjujeSrbijasvevišenaoružavala.Umaju je SDS uBosni iHercegovini zatražila da se otcijepe veliki dijelovi sjeverne izapadneBosne i da se sjedine sKrajinomuHrvatskoj, tedaosnujunovu republiku.Zatim jeSDS tripodručja Bosne i Hercegovine s pretežno srpskim stanovništvom proglasila “srpskim autonomnimoblastima”služećisenavlasonomistommetodomkojomseSDSposlužilaprethodnogljetauHrvatskoj.NedugozatimjednamalastrankauHrvatskoj,izrazitonacionalističkaHrvatskastrankaprava,zatražilajedasecijelaBosnaiHercegovinapripojiHrvatskoj.Ipak,višejezabrinutostiizazvaopodatakiznesenujulu 1991. da se redovito potajno dostavlja oružje bosanskim Srbima prema dogovoru Miloševića,srpskogministraunutarnjihposlovaMihaljaKertesaivođebosanskeSDSRadovanaKaradžića.740Tajjepodatak potvrdio predsjednik savezne vlade na odlasku,AnteMarković, objavivši sadržaj snimljenogtelefonskog razgovora u kojem jeMilošević obavijestioKaradžića da ćemu sljedeću pošiljku oružjapredatigeneralNikolaUzelac,komandantgarnizonauBanjojLuci.741Sadvišenijemoglobitisumnjedasrpski predsjednik određujeKaradžiću svaki potez.Karadžić se čak pohvalio pred jednim britanskimnovinaromdasMiloševićem“razgovaranekolikoputanedjeljnotelefonom”.742

DotadajevećbiopočeopraviratuJugoslaviji.KapkojajeprelilačašuSlovenijiiHrvatskojbiloje to što je Srbija odbila priznati Hrvata Stipu Mesića za sljedećeg predsjednika saveznogPredsjedništva, funkcije koja se svake godine automatski rotirala. Federativni sistem, koji je Srbijatobože štitila, opet je bio paraliziran. Tada je Hrvatska održala referendum (19. maja) o punojnezavisnosti: 92 posto birača glasalo je za punu nezavisnost. Na dan 25. juna i Hrvatska i Slovenijaproglasile su svoju nezavisnost. Sutradan ujutro ušla je u Sloveniju kolona tenkova JNA. Ohrabren iEvropskom zajednicom koja je u aprilu izjavila da podržava “jedinstvo i teritorijalni integritetJugoslavije”, i američkim ministrom vanjskih poslova Jamesom Bakerom koji je dao sličnu izjavu u

Beogradu 20. juna, Milošević je držao da može vrlo brzo od Slovenije napraviti primjer kojim ćezastrašitiostale.743KomandaJNA,ukojojsudominiraliSrbiikojajeuglavnomtežilazaistimciljevimakao iMilošević (uostalom, ovisila je o opstanku Jugoslavije da bi zadržala svoje privilegije, izvorefinansiranja-višeod55postosaveznogbudžeta- icjelokupnisistemvojne industrije),smatrala jedamoževrlobrzonatjeratiiSlovenijuiHrvatskudasepovukunapočetnepozicije.AliSlovenijajedobroorganiziralaotporpasuMiloševićiJNAuskorodiglirukeodnje.ProtivHrvatskejevođenapolitikanadvakolosijeka:općevojnozastrašivanje(upočetkuvišenegosamoosvajanje)uperenoprotivHrvatskekaocjeline, i istodobnoučvršćivanjedžepova teritorijanaseljenihSrbimakoje suvećdržali u svojimrukamanaoružaniSrbi.Dokrajaaugustaobjesuoveoperacijeprerasleupravipravcati rat:vojska jenapadalagradoveuSloveniji,auseptembrujezapočelatućigranatamaDubrovnik.744

Posebno je zlokobna karakteristika tih okršaja, koja je navještavala način vođenja rata uBosni iHercegovini,bilaupotrebasrpskihneregularnihjedinica.Takojejedankomentatornapisaouseptembru1991:“ČinisedajestrateškiciljdasepovežuraznidžepovisrpskihpodručjatakodaseHrvatiizmeđunjihotjerajuteroromizastrašivanjem.”745UkrajevimakojesuuHrvatskojdržaliSrbiusvojimrukamadjelovalesuod1990.godinemaleparavojnejedinicekojesusudjelovaleuoperacijamakaoštojebilozauzimanje Nacionalnog parka Plitvička jezera u martu 1991. Na početku 1991. ministar unutarnjihposlovauBeograduMihaljKertesosnovaojevojnilogorzaobukutakvihkadrovapoznatihkao“Srpskadobrovoljačka garda” pod zapovjedništvom Željka Ražnjatovića zvanog “Arkan”. Arkan je biokriminalac u mafijaškom stilu za kojim je tragao Interpol zbog više počinjenih zločina. Za njega seopćenitovjerovalodaradizajugoslavenskutajnupolicijuidajesudjelovaouprogonimaiizvršavanjuatentata na jugoslavenske političke emigrante.746 U početku je te jedinice finansiralo Ministarstvounutarnjih poslova, a poslije, u toku godine, kad su se pročule pod imenom “Arkanovi tigrovi”,finansirale su se same - i to vrlo uspješno - punim kamionima opljačkane robe koju su dovozili izhrvatskihgradovaisela.

Sličnesu jedinicebile isamozvani“četnici”koje jeorganiziraosrpskiekstremistVojislavŠešelj,čovjek koji je 1985. godine bio sudski optužen i osuđen zato što je javno zatražio da se Jugoslavijapodijelinadvijedržave,SrbijuiHrvatsku,adaonemeđusobompodijeleBosnuiHercegovinu.747SadjeŠešeljbionačeluekstremnonacionalističke“Srpskeradikalnestranke”,pasemogaoupustitičakiunekuvrstu licitacijeunacionalističkojpolitici sa samimMiloševićem. (To jenjihovonadmetanje ipakbilo na bazi uzajamne podrške, jer je upravoMilosevic pomogao Šešelju da bude izabran u Srpskuskupštinuujulu1991.)748UintervjuuDerSpiegelanapočetkuaugusta1991.onjeiznionajnovijuverzijusvogaplanapremakojojbiSrbijipripalacijelaBosnaiHercegovina,Makedonija,CrnaGoraivećidioHrvatske,takodabiHrvatimaostalosamo“onoštosemoževidjetisvrhazagrebačkekatedrale”.Kadgaje novinar pitao za Bosnu i Hercegovinu, odgovorio je ovako: “Bosanski su muslimani zapravoislamiziraniSrbi, a jedandio takozvanihHrvatazapravosuSrbikatoličkevjere.”Novinarga jedaljepitao:“AakoseMuslimanisuprotstavepokušajudaimseoduzmestatusnacije?”Šešelj:“UtomslučajućemoihprotjeratiizBosne.”“Kuda?”“UAnadoliju.”749

Kako su ovakve poglede otvoreno iskazivali i bosanski Srbi, bila je vrlo dalekamogućnost bilokakvog političkog rješenja krize u Bosni i Hercegovini. Vođa male muslimanske stranke MBOZulfikarpašić pokušao je na početku augusta, dobronamjerno ali bezuspješno, sklopiti s Karadžićem“historijskisporazum”kojibigarantiraointegritetrepublikeBosneiHercegovine.ZamjenikpredsjednikaMBO profesor Muhamed Filipović izjavio je: “Srbi su naoružani do zuba, stvorili su u Bosni i

Hercegovini državu u državi... Svakog časamože izbiti sukob između Srba iMuslimana.Da bi se tospriječilo,želimodasepotpišesporazumoočuvanjuBosneiHercegovine.”Takavsporazumnijemogaobitiništadrugodopolitičkasvečanaobavezasklopljenaizmeđujednevelikestrankeijednemalestranke;nijemoglaimatiustavnistatus,apredsjednikIzetbegović,koji jenastojaoočuvati tronacionalnuvladu,izjasnioseprotivnjezatoštoHrvatenikonijeništanipitao.Bilokakomudrago,nijebilojasnoštobitakvaobavezaznačilaKaradžićukad jenjegovastranka istodobnoproglašavalavelikedijelovezemlje“srpskim autonomnimoblastima” i zahtijevala da se otcijepe odBosne iHercegovine.Nekoliko danapoštojeIzetbegovićizniosvojezamjerke,predstavniciSDS-auPredsjedništvuRepublikeiskoristilisuprilikudaizjavekakoćeubudućebojkotiratisjednicePredsjedništva.750

Useptembru1991.bosanskisuSrbi-ili,boljereći,onajnjihovsićušnidiouvodstvunjihoveSDS-poduzelisljedećikorak.“Srpskeautonomneoblasti”,kojihjesadbiločetiri,zatražilesuodJNAdaih,nakon niza lokalnih incidenata i puškaranja, “zaštiti”. (One su sad već, zahvaljujući pomoći JNA iMinistarstvaunutarnjihposlova,bileizvanrednodobronaoružane.)JNAjeodmahstupilauakciju:jednakolonaodstotinuvozilakrenulajeuzapadnuHercegovinu,drugasekolonazaputilaucentarzavezuuNevesinju, a 5 000 vojnika upućeno je iz Sarajeva uHercegovinu.Do krajamjeseca septembra te sujedinice uspostavile “granice” “Srpske autonomne oblastiHercegovine”. Isto je tako osnovana baza svelikimbrojemljudizavojneoperacijeprotivDubrovnika,uzsamuhercegovačko-hrvatskugranicu.751

(Zauzvrat su Srbi iz Hercegovine uputili na stotine svojih ljudi, na čelu s načelnikom Trebinja, dasudjeluju u napadu na taj hrvatski grad.) Ali nisu to bile jedine operacije JNA nabosanskohercegovačkomtlu.OdsredineaugustacentarzaobukutenkistauBanjojLucipostaojejednaodbazazavojneoperacijeprotivHrvatske.KadjekolonaoklopnihvozilaJNA,naputuzaVukovar,potkrajjula, prolazila kroz okolicuVišegrada, zaustavili su jemuslimanski civili, ali je ona otvorila vatru nanjih.752

Zabosanskujevladusituacijabivalasvenepodnošljivija.PredsjednikIzetbegović,kojijejednomkazaoda jebirati izmeđuTuđmana iMiloševića isto što ibirati između leukemije i tumoranamozgu,izjavio jenapočetkuoktobrada jeBosna iHercegovinaneutralnausukobu izmeđuSrbije iHrvatske.Radovan Karadžić osudio je tu izjavu kao “antisrpski čin” i dodao da je rat u Hrvatskoj rat protiv“povampirenefašističkesvijesti”.Rekaojeidasamosuverenavladamožeproglasitineutralnost.753Štoseovogaposljednjegtiče,imaojepotpunopravo,pajebosanskaSkupštinapočelaozbiljnoraspravljatioprijedlogu da se proglasi suverenost Bosne i Hercegovine. Pod time se nije mislilo na potpununezavisnostnegonazakonodavnusuverenostusklopuJugoslavije,takodabisemogli,baremupravno-teorijskom smislu, izglasati zakoni kojima bi se poništilo pravo JNA da se služi teritorijem Bosne iHercegovine.Nadan14.oktobraKaradžićjedemonstrativnoizveosvojezastupnikeizSkupštine,kojajepotom izglasala suverenost Bosne i Hercegovine. Nakon nekoliko dana Karadžić i njegova strankaosnovali su “Srpsku narodnu skupštinu” u uporištu JNA Banjoj Luci i okitili se svim atributimaparlamenta,vladeiuopćedržave.754

Koraci koje su poduzeli Karadžić i njegova stranka “autonomne oblasti”, naoružavanje srpskogstanovništva, sitni lokalni incidenti, gromoglasna propaganda, zahtjev od JNA da ih “zaštiti”, srpska“skupština”-svesetopotpunopoklapalosonimštojeučinjenouHrvatskoj.Neutralniposmatračibilisunačistodajeposrijedijedanjedinstveniplan.Sveeventualneneizvjesnostiopriroditogplanaraspršenesu na kongresu Miloševićeve Socijalističke partije Srbije održanom 9. oktobra 1991. u Peći.Potpredsjednik stranke, bivši disident, filozof Mihajlo Marković, vrlo je jasno u svom govoru nakongresuopisaokakosuoninjegovgospodarzamislilikomadanjeJugoslavije:

“Unovojjugoslavenskojdržavibitćenajmanjetrifederalnejedinice:Srbija,CrnaGoraiujedinjenabosanskohercegovačka i kninska oblast (tj. teritorij sastavljen od nekoliko bosanskohercegovačkih‘srpskihautonomnihoblasti’iistotakveoblastiuHrvatskoj).AkobosanskiMuslimaniželedaostanuunovoj jugoslavenskoj državi,moći će da ostanu.Ako budu htjeli da se otcijepe,moraju znati da će...državabosanskihMuslimanabitisasvihstranaokruženasrpskomteritorijom.”

Komentarišućiutovrijemetajgovor,jasamnapisao:“Toznačidaseg.Miloševićzalažezaplanprema kojem će zemlja biti Jugoslavija po imenu, a Velika Srbija u stvarnosti, s mogućnošću daMuslimani imajunegdjeusredininekakvusvojuoslabljenuBocvanu.”755Zavrijeme javnihraspravaobudućnostibosanskihMuslimana1993.godinečešćećesespominjatiBocvanaiBantustan.

Međutim, na takva jasna očitovanja ratnih ciljeva Srbije uopće se nije obazirala većina zapadnihdržavnika,

panipregovaračkogajeimenovalaEZ-lordCarrington,kojijeidaljevjerovaodajejošmogućanekalabavaformastarefederativneJugoslavije.UseptembrusuUjedinjenenacijenametnuleembargonauvozoružjanacjelokupnomjugoslavenskomteritoriju.TonijemnogouticalonanaoružanjeJNAkojajeimalagolemezaliheoružjairazvijenuvojnuindustriju,alijeoslabilohrvatskeoružanesnagekojesuumnogim dijelovima zapadne i sjeveroistočneHrvatske jedva nekako uspijevale zadržati napredovanjeJNA.Dasubileboljenaoružane,moždabibileuspjeleodbitinapadenagradovekaošto jeVukovar.Ovako su se naprotiv neobično žilavo branile tako da su generali JNA uskoro počeli uviđati da jeosvajanjeHrvatskeoperacijakojaimdonosisvemanjekoristi.(KadjenapokonpaoVukovar,ukojemsugotovosvekućebilerazorene,arkanovcisu“očistili”gradipobilinastotineljudi.)Hrvatskajevladaipakuspjelauspostaviti linijeopskrbeoružjemsa zemljamabivšegVaršavskogpakta iBliskog istoka.Daljnji jeudaracplanovimaSrbijezadalomeđunarodnopriznavanjeHrvatske iSlovenije,okočegasenajposlijesložilaEvropskazajednica,nainsistiranjeNjemačke,sredinomdecembra,a15.januara1992.stupilo je to priznanje na snagu. Nakon nekoliko sedmica sklopljeno je primirje u Hrvatskoj, nainicijativu predstavnika Ujedinjenih nacija Cyrusa Vancea. Teritoriji koje su zauzeli JNA i srpskeneregularnejedinicestavljenisuunekuvrstulimba,zone“podzaštitomUN”,abilojesasvimneizvjesnokolikoćedugoostatiutomstatusu.

Priznavanje Hrvatske pripomoglo je okončanju rata u toj republici. To je u svakom slučaju bilopriznavanjestvarnosti.PoštosugradovikaoVukovarpretvoreniuruševine,bilojeiluzornoočekivatidabiseHrvatskamoglanagovoritidasevratiufederativnuJugoslaviju.Međutim,jednajeodposljedicatogapotezabiladajesadiBosnaiHercegovinamoralazatražitipriznavanjesvojenezavisnosti,jerbiinačeostalaukrnjojJugoslavijipodsrpskomvlašću.Evropskajezajednicatoshvatilapajepozvalaidrugerepublikedazatražepriznavanjesvojenezavisnosti,aBosniiHercegovinipostavilajejošuvjetdaodrži referendum o tom pitanju. LordCarrington se žalio da mu je EZ pomrsila račune i upropastilaplanovezaopćunagodbusvihšestrepublikauokviruJugoslavije.AlibilojebjelodanojasnodaHrvatiiSlovencinebinikadprihvatilinjegoveplanove,adatiplanovinebizadovoljiliniambicijeSrbije-tisuplanovibiliunaprijedpropali.756JedinoštoježalopojcilordaCarringtonadalonekakavprividizgledanauspjeh bijaše činjenica da su korakBosne iHercegovine premanezavisnostiMilošević iKaradžićiskoristilikaoizgovordazapočnuratnufazukomadanjaBosne.

Vojniplanovibilisuvećpoodmakli.JNAjeujesen1991.bilazauzelavažnecentrezavezuuBosniiHercegovini.Izgrađenisupoložajizateškotopništvookovećihbosanskohercegovačkihgradova,paiokoSarajeva,uzimusa1991.na1992.godinu.PoštosuujanuaruifebruarusmanjeneratneoperacijeuHrvatskoj, kolone tenkova i topova JNA “povukle su se”, uz odobrenjeUjedinjenih nacija, uBosnu i

Hercegovinu.Začudo, predsjednik Izetbegović dopustio je JNAčakda zaplijeni zaliheoružja lokalnihjedinica“općenarodneodbrane”.Činisedaje timeželiouvjeritikomandanteJNAusvojemiroljubivenamjere,avjerovatnogajezavela,kaoštojesvakakobilainamjera,činjenicadajevojska“zaplijenila”ioružjenekihsrpskihparavojnihjedinica.757DaJNAnijenepristrananipolitičkineutralna,pokazalose29.februarai1.marta,kadseodržavaoreferendumuBosniiHercegovini.KaradžićevajeSDSzabranilaSrbimadasudjelujuureferendumupajepostavilaizaprekenacestamakakoglasačkekutijenebimoglebitidostavljenenapodručjapodnjihovomvlašću,aavioniJNAbacalisuistodobnoletkeukojimasusebiračipozivalinabojkotreferenduma.Ipakjeglasalootprilike64postoodukupnogbrojaglasača,međunjimainahiljadeSrbauvećimgradovima.Naglasačkomjelistićustajalopitanje:“JestelizasuverenuinezavisnuBosnuiHercegovinu,državuravnopravnihgrađanainaroda,Muslimana,Srba,Hrvataisvihostalihkojiživeunjoj?”758Glasačisugotovojednoglasnoizglasali“da”.

Ujutro2.marta1992,kadsuobjavljenirezultatireferenduma,pripadnicisrpskihparavojnihjedinicapodiglisubarikadenaulicamaizauzelisnajperskepoložajenedalekoodskupštinskezgradeuSarajevu.Dvadeset i četiri sata činilo se da je vojska preuzela vlast u Bosni i Hercegovini, ali su na hiljadeSarajlija izašle na ulice - isprednišana snajpera - da demonstriraju, i puč je, ko zna zašto, spriječen.Razlogzaakcijuvojskebio je tobože toštosudvojicamladihMuslimanaprethodnogdanauSarajevuubila na svadbi jednog Srbina. To ubistvo, koje je, po svemu sudeći, bilo rezultat nenadane provaleemocija bez predumišljaja, iskorišteno je kao izgovor da se javno osudi muslimanski “terorizam”759

Taktika je bila sasvimprozirna.Dakakoda se nikonije sjetio da podignebarikadeuSarajevuu znakprotestazbognebrojenihubistavaMuslimanaisličnihincidenatauproteklihnekolikomjeseci,kaoštose,recimo, dogodilo kad je 7. oktobra u Šipovu skupina srpskih paravojnih dobrovoljaca ustrijelilaMehmedaGanibegovića, ili kad su13. oktobra srpski vojni rezervisti pucali iz strojnicepoMehmed-aginojdžamijiuTuzli.760

Srpskim su političarima preostale još dvijemogućnosti: ili da raskomadajuBosnu iHercegovinuvojnimsredstvimailidajeraskomadajupolitičkimsredstvimauzprijetnjuoružanomsilom.Ovajedrugametodabilajošmogućadoposljednjesedmiceumartu,anajvišejeovisilaodržanjubosanskihHrvata.Dugo se već mogla pratiti određena simetrija u srpskim i hrvatskim stavovima prema Bosni iHercegovini.Umartu1991.sastalisusepredsjedniciMiloševićiTuđmandaraspravenakojibinačinmoglipodijelitiJugoslaviju,pajenadnevnomredubilaipodjelaBosneiHercegovine.761Alisimetrijaje bila samo djelomična. Srbija je bila krenulamnogo ranije i otišlamnogo dalje - bosanski su Srbiosnovalisvoje“autonomneoblasti”umaju1991.a“skupštinu”uoktobruistegodine(najposlijesu27.marta 1992. proglasili “Republiku Srpsku” u Bosni i Hercegovini), a hrvatski pandan, “HrvatskazajednicaHerceg-Bosna”,proglašenajetekujulu1992,nakontromjesečnesrpskevojneofanzive.VođaHDZ-a u Bosni i Hercegovini Stjepan Kljuić želio je da se očuvaju granice Bosne i Hercegovine, anjegovajestrankaglasalazanezavisnostterepublike.VodstvuHDZ-anijesečakmilioniprijedlogdaseBosna iHercegovinapretvoriukonfederaciju “kantona”u švicarskomstilu.Tako jeglavni sekretar testrankeIvanMarkešićizjaviouoktobru1991:“Čakiutakozvanoj‘srpskoj’oblastikaoštojebanjalučkaživi120.000Hrvata.NemožemopodijelitiBosnuiHercegovinunakantone.UŠvicarskojsunajprijebilikantoni, a tek jeondaŠvicarska sastavljenaodnjih.UBosni iHercegovini kantoni bi značili podjeluzemlje,atonebiišlobezrata.”762Međutim,skupinaHercegovacapredvođenaMatomBobanomsvejeviše jačala svoj uticaj u stranci, pa je u januaru 1992, akcijom za koju se općenito smatra da ju jeorganizirao predsjednik Hrvatske Tuđman, Boban došao na mjesto Kljuića kao predsjednik

bosanskohercegovačkog HDZ-a.763 Hercegovački Hrvati imali su razloga da budu nepopustljiviji odostalih jer su bili svjedoci naoružavanja i uspostavljanja “Srpske autonomne oblasti” u Hercegovini.(BilisuitijesnopovezanishrvatskimparavojnimjedinicamaHOS-a,apotkraj1991.odbilisupredatiJNAoružje“općenarodneodbrane” ipočeli se i samipriprematizaborbu.)764Općenito suHrvati, iuvojnomiupolitičkompogledutekreagiralinasrpskeinicijative,adonekleihioponašali.Tako,recimo,kad je SDS u decembru 1991. objavila svoju geografsku kartu nacionalne “kantonizacije” Bosne iHercegovine (s otprilike 70 posto teritorija uključenih u srpske kantone), HDZ je uskoro nakon togauzvratiosvojommapom(nakojojsuhrvatskikantoniobuhvataliotprilike30postoukupnogteritorija).765

BilojebjelodanojasnodaSrbikantonizacijushvatajukaokompromiskojimbimoglidoćidopotpunogotcjepljenja,štosuprethodnobilizahtijevali.KadjeRadovanKaradžićpotkrajfebruara1992.pošaouAustriju da pregovara s Miloševićem i Tuđmanom o budućnosti Bosne i Hercegovine, oni nisu višeraspravljali o kantonalnoj konfederaciji nego o podjeli teritorija.766 Ali Evropska zajednica i lordCarrington uhvatili su se za kantonizaciju kao za posljednju slamku, pa su organizirali nekoliko rundipregovora na tu temu s tri glavne bosanskohercegovačke stranke, u Bruxellesu i Lisabonu u mjesecumartu.Nadan9.martasrpskajedelegacijaodbilaprihvatitinacrtbosanskohercegovačkogfederativnogustava,premakojembi svakaod trinacionalnezajednice imalapravovetanadonošenje svihvažnijihpolitičkihiliekonomskihodluka.767PoslijesetogistogmjesecaEvropskazajednicaenergičnozauzelaza“kantonalni” plan zasnovan na preinačenoj verziji srpskemape. Taj su plan najprije prihvatile sve tristranekaobazuzadaljnjepregovore,aondagajeHDZ24.martaodbacio,asutradaniIzetbegovićevaSDA.Nije, uostalom, čudo što su gaHrvati prvi odbacili jer bi im po njemu pripalo svega 17 postobosanskohercegovačkog teritorija, a 59 posto hrvatskog stanovništva ostalo bi u nehrvatskimkantonima.768

Jedinoštosusvitakviplanovinakrajupokazalibilaječinjenicadabinakonsvaketakvepodjelenastotinehiljadabosanskohercegovačkihgrađanaostalenezadovoljne.

Većina je Bosanaca, uostalom, glasala za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državuravnopravnihgrađana.BezobziranaretoričkubujicuusrpskimjavnimmedijimaotomekakojeBosnaiHercegovinau rukama“ustaško-fundamentalističkekoalicije”,nemaninajmanjegznakada jebilokojiinteligentniposmatrač ikadotkrioda jebosanskohercegovačkavladadonijela, ili uopćepomišljaladadonese,diskriminatorskezakoneprotivbilokojegnarodauBosniiHercegovini.Alisrpskiisrbijanskipolitičari i javnimediji stvorili sunekuvrstupolitičkepsihoze,ukojoj je “odbranaprava”bosanskihSrba zadobila takav apsolutni status da su se ljudi prestali čak i pitati jesu li zaista ugroženi.Kad jejednomtakvapsihozastvorena,preostaojejošsamojedanmalikorakdovojneakcije.

16.UništenjeBosne:1992-1993.

Nadan6.aprila1992.EvropskajezajednicapriznalaBosnuiHercegovinukaonezavisnudržavu.Uprethodna dva stoljeća bilo je kratkih trenutaka nazoviautonomije ili polunezavisnosti - uzlet Husein-kapetana1831.godine,narodnavladauSarajevuujulu1878,predajavlastibarunaSarkotićaNarodnomvijeću u novembru 1918. - ali, istini za volju,Bosna je od 1463. godine prvi put opet bila nezavisnadržava.KomentatorisusepožuriliistaknutidajeBosnaiHercegovinauprethodnih529godinapripadaladvjemacarevinama,jednojkraljeviniikomunističkojfederativnojrepublici.TvrdilisudaBosnanemoženikadbitidržavazatoštojesastavljenaodtrinaroda,idajepovijestpokazaladaonamožeopstatisamokaodiovećecjeline.Prvaodovihtvrdnjiprovociralajepitanjedalisamojednonacionalnedržavemogubitisposobnezaživot.Kadbibilotako,ondavećinaodotprilike170državačlanicaUjedinjenihnacijanebibilasposobnazaživot.PovijestnasneučidaBosnamorabitipodvlašćunekevećesiledasenebiraspala iznutra, nego upravo nešto suprotno: Bosna nije nikad bila ugrožena stvarnim unutarnjimnapetostimanegopretenzijamavećihsilaisusjednihdržava.PovijestBosnenampokazuje,akoostavimopo strani ekonomske sukobe između zemljoposjednika i seljaka, da su “nacionalne” nesnošljivosti usamojzemljidosegnuletačkumeđuetničkihnasiljasamokaoposljedicapritisakakojisudolaziliizvana.Čak su se i sukobi između zemljoposjednika i seljaka bili znatno -možda i presudno - pojačali zbogmeđunarodne političke situacije u 19. stoljeću, zbog toga što je uspon poluautonomne Srbije izazvaoosjećanjeizolacijeiizloženostinapadimaubosanskojmuslimanskojvladajućojklasi.

Zbog dugotrajnog procesa nacionalističkog nadmetanja između Srbije i Hrvatske, od kraja 19.stoljećadodanas,unutarnjapolitikaBosneiHercegovinenijebilaonakoelastičnakaoštojemoglabitiotkakosubosanskipravoslavci ikatolicibiliuvjerenidasuzapravoSrbi iHrvati.Poštosu74godineživjelizajednouistojdržavisaSrbijomiHrvatskom,niječudoštosusemnogipripadniciovihzajednicau Bosni identificirali s te dvije etničke matice zemlje. Ali kad je jednom Jugoslavije nestalo, samačinjenicazbogkojejebiloteškoočuvatiBosnuiHercegovinu-njenonacionalnoizmiješanostanovništvo-nalagalajedaseonaočuva.Tasudvanarodaupravokaleidoskopskiizmiješana,strećimnarodomkojinema matice zemlje kojoj bi se mogao obratiti, tako da bi se svi skupa mogli razdvojiti samo uzstrahovito visoku cijenu koja se ne bi mogla ničim opravdati. S druge strane, cijena koju bi običniBosanci morali platiti da bi mogli živjeti i dalje zajedno u miru, razmjerno je skroman doprinosnormalnostiidobrevolje.Većinabibilasretnadamožedatitajdoprinos.Alimanjina,kojajedjelovalapouputamaizsusjednedržave,nijetoželjela;aonisuimalitopove.

Dan uočimeđunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine, srpske paravojne formacije ponovile suoperacijukojaimsebilaizjalovilamjesecdanaprijetoga.Ovajputjeizmeđu50i100hiljadaBosanacasvih nacionalnosti izašlo na ulice u znak protesta. U jednom novinskom izvještaju stajalo je, izmeđuostalog:“Jedanjegovornikrekao:‘NekasvisrpskišovinistioduuSrbijuanekahrvatskišovinistioduuHrvatsku! Mi želimo ovdje ostati zajedno. Mi želimo da očuvamo Bosnu kao cjelinu.’ Ovaj dirljivispektakl prekidan je u više navrata rafalima iz automatskogoružja.”769 Temitraljeske salve,međutim,nisu bile prve ratne čarke. Više od sedmicu dana puškaralo se i bacale su se bombe u nekolikobosanskohercegovačkih gradova: u Banjoj Luci, Bosanskom Brodu i Mostaru. U prva dva od ovihgradovavatru su,po svemusudeći,prveotvorile srpskeparavojne jedinice, auMostaru subenzinskucisternublizukasarneJNAzasigurnodigleuzrakhrvatskeparavojne jedinice, ili su toučiniliSrbidadokažukakojeJNAugrožena.770Nadan30.martanačelnikgeneralštabaJNAgeneralAdžićizjavioje,

kaoštosemogloiočekivati,dajenjegovavojskaspremnadazaštitiSrbeod“otvoreneagresije”.771

Alinajzlokobnijidogađajizbilisuseuprvimdanimaaprila,kadsuArkanoveparavojneformacijestigleuBijeljinuu sjeveroistočnojBosni.Ti dobronaoružanivojnici, koji većinomnisubili bosanskiSrbinegoSrbijanci,bilisunedavnookončalioperaciju“čišćenja”uVukovaru.NekisuodnjihpotkrajmartaprebačeniuBanjuLuku,gdjesupreuzelivlastugradupostavljajućizaprekenasaobraćajnicamai“krstarećiulicamasvišecijevnimbacačimaraketa,AK-47iautomatskimpuškamaŠkorpion”.772OnisustigliumirniipretežnomuslimanskigradićBijeljinuipočeliga“oslobađati”,izmeđuostalogaiglavnudžamiju.ŠikaniralisuiprogoniliMuslimane.ČlanaPredsjedništvaBosneiHercegovineFikretaAbdićavratili su silom,uperivšiunjegapuške,kad jepokušaoućiugrad.Nadan4. aprila javljeno jeda jeprekinutaopskrbagradavodomistrujomidapoulicamaleželeševi.773BilojeočitodasuglavniciljevibilinajprijezaplašitiMuslimaneinatjeratiihubijeg,aondapodjaritisrpskostanovništvoiregrutiratinekeodlokalnihmladićautubajnunovuokupacijukakobiSrbizagospodarilicijelimpodručjem.Dabisepostiglatadvacilja,nisubilapotrebnamasovnaubistva;biojedovoljaniodređenibrojubistavaspredumišljajem.UjednomkasnijemizvještajuprocijenjenojedajetomprilikompobijenogotovostotinuMuslimana.774 Događaji u nekoliko sljedećih sedmica pokazali su da je Bijeljina izabrana ponajprijezbogsvojestrateškevažnosti.OnasenalazinaključnommjestublizugraniceSrbije,odkojegseširedvaglavnakrakateritorijakojećezauzetisrbijanskesnage:dugačakpojaszemljeusjevernojBosnikojomseSrbija povezala s vojnom bazom u Banjoj Luci, s bosanskom Krajinom i okupiranim područjimaHrvatske, i pojas uz Drinu, na istočnoj strani Bosne, što se proteže uz bosansko-srbijansku granicu(uključujući tu i vitalne tačke za linije opskrbe iz Srbije) sve do srpskih područja u istočnojHercegovini.775 U idućim danima podvrgnuto je još nekoliko gradova s brojnim muslimanskimstanovništvomu tom istočnompojasuBosne istom tretmanu.UzArkanove“Tigrove”,uključenesuu tuakcijuidrugesrbijanskeparavojnejedinice,međunjimai“Beliorlovi”MirkaJovićaiŠešeljevičetnici.Unekolikonavrata,naprimjerunapadunaZvornikudrugojsedmicimjesecaaprila,upotrijebljenesuiartiljerijske jedinice JNAda granatiraju grad, a zatim, kad se grad predao, ušle su u njega paravojneformacije da se obračunaju sa stanovništvom. Psihologija terora kojom su se služili komandanti tihjedinicanijeimalazaciljsamodanatjeraMuslimaneubijeg-premdasuiutomebilivrlouspješni,paseračunadajedokrajaaprila95postoMuslimanaizZvornika,VišegradaiFočenapustilosvojekuće.776

Isto je toliko važan dio psihološke operacije bio u tome da se lokalni Srbi uvjere kako se moraju“braniti”odsvojihsusjedaMuslimana.Dakakoda je terenbiopripremljenemisijamaRadio-televizijeBeograd, koje suupozoravaleSrbenaopasnost odustaškihpogroma i fundamentalističkogdžihada.Akako su se u prethodnih devet mjeseci nagledali u informativnim TV emisijama slika mrtvih tijela ipopaljenih sela uHrvatskoj, prosječne srpske seljake i građane bilo je vrlo lako uvjeriti da su zaistaugroženi. Trebalo je dodati samo još nekoliko lokalnih pojedinosti da bi se slika zaokružila. JezovitinovinskiizvještajizFočedopisnikaReutersaAndrejaGustinčičanajboljepokazujekakosetoradilo:

"Vidišlionopolje?”,pitamejednaSrpkinjapokazujućiminazeleniobronakuzrijekuDrinu.“Tamoje trebalo da počne džihad. Foča je trebalo da bude novaMekka. Sastavili su spiskove Srba koje jetrebalopobiti”,kažemitaženaponavljajućionouštovjerujuovdjesvigrađaniinaoružaniljudi.“Imojadvasinasubilanatomspiskudaihzakoljukosvinje.Jasambilanaspiskuzasilovanje.”Nikoodnjihnijevidiotepopise,alitonepriječinikogadaslijepovjerujeunjih.777

MnogojenevjerovatnijedajeutakvepričevjerovaoikomandantJNAzaistočnuBosnupukovnikMilan Jovanović. Dok su njegovi vojnici tjerali Muslimane iz njihovih kuća u Višegradu, on je

britanskomnovinaruizjaviodajeonjošuvijeknajugoslavenskomtlu,inadodao:“OvdjesusepobuniliMuslimani.TosevećdugospremaloabilojeuglavnomuperenoprotivSrba.”778Međutim,bilojeočitodasevećvrlodugospremalaupravoovazajedničkaoperacijaregularnihiparavojnihjedinica.Ili,kakoje napisao jedan od vodećih analitičara: “S obzirom na brzinu kojom su te operacije izvedene, i navisokom nivou koordinacije koju su otkrile, jasno je da nisu spontano izvršene.”779 Koristeći seprednostima iznenađenja i apsolutne superiornosti, JNA injeniparavojnipomoćnici zauzeli suuprvihpet-šestsedmicapodručjekojejeobuhvatalovišeod60postoukupnogteritorijaBosneiHercegovine.

Na nekoliko područja pridružile su se tim operacijama i lokalne srpske jedinice iz “srpskihautonomnih oblasti”. Ali sasvim je jasno da je te prostore uglavnom osvojila JNA (čiji su avionibombardiraligradoveKupres,DobojiTuzlu)premauputamaizBeograda,iparavojnejediniceizSrbije.Drugim riječima, premda su neki od vojnika u JNAbili bosanski Srbi, i premda je JNA surađivala spobunjenimSrbimananekimpodručjima,tojebilauglavnominvazijanaBosnuiHercegovinu,planiranaidirigiranaizSrbije.Uprvimsedmicamateinvazije,MiloševićikomandantiJNAiznosilisunajčešćeusvojim službenim priopćenjima dvije tvrdnje, obje lažne: prvo, da JNA samo nastoji održati mirrazdvajajući lokalne sukobljene snage, i drugo, da nikakve jedinice iz Srbije ne prelaze u Bosnu iHercegovinu.780NesamoštosuparavojneformacijeprelazileizSrbijeuBosnuiHercegovinunegojeiJNA,kakorečejedanočevidacstamošnjegranice“nanizalavelikbroj ljudi, topovai tenkovanacestikojaizSrbijevodiuBosnu”.781

Međutim, 27. aprila predsjednikMilošević i crnogorska vlada proglasili su novu saveznu državuJugoslaviju koja će se sastojati samoodnjihovedvije republike.Time je JNAuBosni iHercegovinidovedenaunezgodanpoložajjernijemoglavišetvrditičaknidaodržavamirnajugoslavenskomtlu.Napočetku maja Milošević najavljuje da će povući iz Bosne i Hercegovine sve one vojnike koji sudržavljaninove,dvorepubličkeJugoslavije,adaćebosanskiSrbiuJNAbitiprebačeni,zajednosasvomvojnom opremom i zalihama, u takozvanu Republiku Srpsku i stavljeni pod komandu generala RatkaMladića.BilojejasnodajenatajpoložajMladićapostaviosamMiloševićidajesvatapromjenabilauglavnomkozmetičkaoperacija.NikoodstranihposmatračanijeimaoprilikeprovjeritijesulizaistasvivojniciizSrbijeiCrneGorenapustiliBosnuiHercegovinu.Nadan20.majaslužbenojeobjavljenodaihjeotišlo14.000,ali tobiznačiloda ih jeostalo jošnajmanje80.000.782Kadsečitaju iskazižrtavaratnihzločinaizkasnijegrazdobljaistegodine,čestoseunjimaspominjuivojniciizSrbijeiCrneGore.Nemoguće jepovjerovatida sevojskakoja seborilauBosni iHercegoviniodkrajamajapanadaljesastojalaisključivoodbosanskihSrba.ZaonevojnikekojisuzaistabiliizBosneiHercegovinenijeseništa bitno promijenilo, jer su se borili istim oružjem JNA, redovito primali zalihemunicije, hrane igoriva iz Srbije, surađivali u operacijama s paravojnim jedinicama iz Srbije i držali se iste općestrategijekojujeodrediosrbijanskivođa.Tekjenakon11mjeseci,kadsegeneralMladićnijesložiosMiloševićemda se prihvatiVance-Owenov plan, prvi put došlo do razmimoilaženja između strategijevodstvavojske“bosanskihSrba”ipolitikeBeograda.

Pa ipak je ta kozmetička operacija postigla željeni učinak.Uskoro su istaknuti zapadni političari,recimo britanski ministar vanjskih poslova Douglas Hurd, tvrdili da se u Bosni i Hercegovini vodi“građanski rat”. Čuveni bivši urednik Timesa objavio je niz članaka u kojima je borbe u Bosni iHercegoviniokrstio“tipičnimgrađanskimratom”.BBCjeneprestanosvestraneusukobu,paibosanskuvladu,nazivao“zaraćenimfrakcijama”,asamjeratproglasio“slomomredaizakona”.(Jednomprilikompotkrajaprila1992,kadsusrpskeparavojnejediniceotelešestkamionahumanitarnepomoćiUjedinjenihnacija,BBCje javiodasu“naporidasedostavipomoćizbjeglicamaometenislomomreda izakona”.

Ovo je valjda prvi put u povijesti da su kamioni oteti slomom reda i zakona.)783 U Velikoj BritanijipostojaojejošjedandodatnirazlogneshvatanjuštasedogađauBosniiHercegovini,atoještojeutimbitnim prvim danimamjeseca aprila 1992. u toj zemlji bila u jeku kampanja za opće izbore.Malo jekomentatora, a kamoli političara, moglo posvetiti koliko-toliko pažnje onome što se zbiva u Bosni iHercegovini.Uvrijemekadsu seprenuli iopazilida seondjevodi rat,vidjeli su samoodređenbrojpodjednakokrvoločnihratnikakakoseborejedniprotivdrugihizpodjednakonerazumljivihrazloga.USAD-usupredsjedničkiizboribilitekzasedammjeseci,aliseBushovaadministracijavećpribojavalapreuzimanja bilo kakvih političkih obaveza premaBosni koje bi jojmogle nauditi na izborima, pa jedragevoljeprihvatila čudnovatoposesivan stav čelnikaEvropskezajednicekoji suod samogpočetkaratauJugoslavijitvrdilidajeto“evropskiproblem”.

Iako su u prvimah bile potpuno nespremne za borbu, lokalne jedinice “općenarodne odbrane”, ukojimajebilomoždasvegaoko1.500naoružanihljudi,pokušalesuumjesecuaprilupružitibarkakav-takavotpor.Međutim,utojprvojfazinajvišesusetomsrpskomspojuinvazijeipobuneoduprliHrvati.UzapadnojHercegoviniHrvatisusekoliko-tolikopripremili,apridružilesuimseiparavojnejediniceizHrvatskezvaneHOS.TesusejedinicebileslužbenoudružilesHrvatskomvojskom1991.i1992.uratu u Hrvatskoj, a kad je taj rat bio već pri kraju, mnogi su se od njihovih pripadnika prebacili uHercegovinukakobiizmaklinadzoruHrvatskevojske.Uaprilu1992.njihjebilooko5.000odukupno15 000 hrvatskih boraca na tom području. Sami su Hercegovci bili i okupljeni u “Hrvatskom vijećuobrane”(HVO).PotkrajmajaHrvatisuprešliuprotuofanzivui,nakonvišeodmjesecdanaborbi,uspjelipotisnutisnageJNAizMostaraiokolice.Utomeimjepomoglo15.000pripadnikaregularneHrvatskevojskekojisuimaliineštotenkovaitopova.Nadan16.junapredsjedniciIzetbegovićiTuđmanpotpisalisuiformalnivojnisavezizmeđusvojedvijezemlje,kojimjelegaliziranosudjelovanjeuratuiHrvatskevojskeilokalnihsnagaHVO.784IunekimdijelovimasjeverneBosne,posebnouPosaviniblizuhrvatskegranice,hrvatskesusnagezaustavilesrpskonadiranje,amjestimicesuuspjeleiodbacitineprijatelja.

Političke namjere vodstva Hrvatske i bosanskih Hrvata izazvale su ipak određene sumnje.SedmicamasunudiliIzetbegovićuproglašenjekonfederacijeizmeđuHrvatskeiBosneiHercegovine.Onjetoupornoodbijao,bilozatoštosebojaodabinatajnačinnajposlijenekaVelikaHrvatskaprogutalaBosnu iHercegovinu ili zato što jemisliodabi takvimpotezomdaokakvo-takvoopravdanje srpskimtvrdnjama.ČinisedamujemisaovodiljabiladanjegovavladamorazastupatiSrbekolikoiMuslimaneiHrvate,pajetakozasvevrijemeratazadržaouvladiisrpskeministre.Njegovanastojanjadabudeutom pogledu nepristran iritirala su Hrvate, koji su u to vrijeme imali jasnije vojno-strateške ciljeve.PovrijedioihjeitimeštojezavrhovnogzapovjednikaimenovaojednogodmalobrojnihMuslimanakojisupostigli viši činu JNA -SeferaHalilovića,koji je zapovijedao jedinicama JNAšto subilenapaleHrvatsku. U junu i julu vođaHDZ-aMate Boban nastojao je svim silama nagovoriti Izetbegovića dapristanenakonfederaciju,bilotakodamujeprijetiodaćepovućisvojesnageilidaćespriječitidostavuoružjaMuslimanima.NapočetkujulaBobanjeproglasio“HrvatskuzajednicuHerceg-Bosnu”,nekuvrstuhrvatskeautonomneoblastiukojojjeuvedenuopticajhrvatskinovaciukojemsevilahrvatskazastava.PoslijejejedanodBobanovihsavjetnikaslužbenoizjaviodajetosamoprivremenamjeraidaćecijelotopodručjenakrajuopetbiti“integralnidioBosneiHercegovine”.785

Može se pretpostaviti da je sam Boban uistinu želio da se to područje pripoji Hrvatskoj, alipredsjednikTuđmanidaljeseusvojimslužbenimizjavamazauzimaozacjelovituBosnuiHercegovinu.NekiodTuđmanovihnajbližihsuradnika,naročitoministarodbraneGojkoŠušak,rodomizHercegovine,bilisuzatodaseBosnaiHercegovinaraskomada,alimnogidrugiministri,ivećinaopozicionihstranaka

uHrvatskoj,bilisuprotivtoga.VjerovatnobibilonajpoštenijekazatidaseTuđmanuovojpriliciponiokao racionalan oportunist. Da mu je vanjski svijet dao jasno na znanje da neće dopustiti poraz ikomadanjeBosneiHercegovine,vjerovatnobiseontogaidržao.Ali,akojesvijetbiospremandopustitiSrbimadaprigrabeizadrževelikdiobosanskohercegovačkogteritorija,ondajeionželiodasedomognesvoga dijela kolača. U ovom slučaju, vanjski svijet nije mu dao jasno do znanja da će dopustitikomadanjeBosneiHercegovine.IstodobnojebilosasvimnejasnoštosvijetmisliobudućnostiteritorijakojesuSrbiokupiraliuHrvatskoj,poduzimajućinizsamoprivremenihmjerakojimajesvrhabiladaseprodužimandatUjedinjenihnacijanatimpodručjima.TojebiojošjedanrazlogvišezaTuđmanovuželjudasedomogneštovišeadutazapogađanjeokoBosneiHercegovine.

Reakcije međunarodne zajednice bile su općenito konfuzne ili negativne. Kad su u Bosni iHercegovini započele borbe, Ujedinjene su nacije tek osnivale svoj štab u Sarajevu i baze u nekimgradovimanasjeveruBosnedabimoglinadziratiodržavanjemirauHrvatskoj.Napočetkumajaglavnisekretar UN Boutros Boutros-Ghali isključio je upotrebu snaga UN za održavanje mira u Bosni iHercegovini, pa se do 16. maja većina njihovih jedinica već bila povukla iz Sarajeva. Nakon dvijesedmiceBoutros-Ghali izdao je priopćenje u kojem je ponovio ono bitno što je tvrdilaMiloševićevapropaganda,atojedasusrpskavojskaiparavojneformacijeuBosniiHercegovini“samostalne”idanemajuvezesBeogradom.SvrhajeBoutros-GhalijevapriopćenjabiladasenenametnusankcijeSrbiji-štojebilamjerakojujepredlagalaameričkavlada,aprotivilijojseBritanciiFrancuzi,kojisuželjelidaseMiloševićupruži“jošjednašansadasezaustavinasiljeuBosni”.786(SankcijesustvarnonametnuteSrbiji 30. maja, ali nisu mnogo naudile ratnoj aktivnosti Srbije, jer su nafta i druga roba potajnodopremanikopnenimputemizGrčkeiDunavomizRusijeiUkrajine.)

Osnovna jepogreškazapadnihpolitičarabilau tomeštosuonipratilisamosimptomerata,anisunastojaliotkritinjegoveuzroke.ReklobisedanisuhtjeličaknishvatitipriroduMiloševićevihplanova.Uporno su i dalje tretirali taj rat kao bitno vojni problem, a ne politički. Odgovornost ili krivnjuodređivalisujednostavnotakoštosuupiraliprstomuljudekojipucaju,akakosusaddvijestranepucalejedna na drugu, krivnju su svaljivali na obje strane. “Svi su krivi za ono što se zbiva u Bosni iHercegovini”,tvrdiojetakopregovaračEvropskezajednicelordCarringtonujednojodsvojihizjavaukojimajenajboljeotkriosvojeneshvatanjeproblema,“ičimuspijemoostvaritiprekidvatre,nećevišebitipotrebnonikogakriviti.”787Fiksacijanaprekidevatre -kojih je,ponekim računima,bilovišeodstotinu, dogovorenih i prekršenih, dokraja te godine - postala je najrječitiji simptom togpomanjkanjapolitičkograzumijevanja.

Kako je Zapad gledao na rat kao prvenstveno vojni problem - izazvan nečim što se nazivalo“nasiljem” koje je “izbilo” s “obje strane” - svi su napori bili usmjereni na “smanjivanje borbenihaktivnosti”.Odatle inajvećidoprinosZapadauništenjuBosne:odbijanjedaseukineembargonauvozoružja bosanskoj vladi. Taj su embargo bile uveleUjedinjene nacije u septembru 1991. protiv čitaveJugoslavije, koja je u to vrijeme, u formalnom smislu, bila još jedinstvena zemlja. Premda su sameUjedinjenenacijepriznaleBosnuiHercegovinuiprimilejeusvojeredovekaozemlju-članicu,zasebnuiodvojenuodJugoslavije,22.maja1992,nisuukinuliembargo,kaodaseništanijepromijenilo.DakakodaseembargoodnosioinaSrbiju,samoštojeSrbijazadržalanajvećidiozalihaoružjaiopremebivšeJNA,aposjedovalajeivelikuvojnuindustriju.(NekeodključnihtvornicaoružjauBosninalazilesusena srpskim područjima, naprimjer tvornica topovskih granata uVogošći kraj Sarajeva, koju su srpskesnageprigrabilenasamompočetkurata.)Osimtoga,JNAjekupila još14000 tonaoružjanaBliskomistoku upravo prije nego što je 1991. stupio na snagu embargo na uvoz oružja.788 Srpski su se vojni

komandanti ponekad hvalili kako imaju toliko oružja i municije da bi mogli ratovati u Bosni iHercegovini još šest-sedam godina. Embargo nije uopće imao stvarnog uticaja na njihove vojnekapacitete.Alizabosanskeoružanesnageembargojeukrajnjojlinijibioravansmrtnojosudi.

MalekoličineoružjaipaksustizaledoBosanaca,uglavnomprekoHrvatske,uprkosblokadihrvatskeobalekojuodjula1992.provodeflotileNATO-a.Nekolikotvornicaoružjaostalojeinapodručjimapodvlašćubosanskevlade inešto seoružjaproizvodilounjima,uprkosnedostatku sirovina.Gdjekadbi ioružanesnagebosanskevladezarobileneštovojnogmaterijalaodsrpskevojske.Unajspektakularnijojod takvih operacija, u maju, sjeverno od Tuzle zarobljena je čitava jedna kolona oklopnih vozila.Bosancima je oduvijek najviše nedostajalo teških oklopnih vozila, topova i protutenkovskog oružja.Useptembru se računalo da posjeduju svega dva tenka i dva oklopna transportera (APC), dok je srpskavojskauBosni iHercegovini imala300 tenkova,200oklopnih transportera,800 topova i40borbenihaviona.789Poslije,ujunu1993,procijenjenojedasuBosanciumeđuvremenuzarobilioko40tenkovai30oklopnihtransportera,kaoivećibrojlakihtopova.Istodobnosesmatralodahrvatskesnageposjedujuotprilike50tenkovaivišeod100topova.790

Paipak,uprkosovomizrazitoneravnopravnomodnosusnaga,iuprkosneprekidnomdotokugorivaizaliha srpskim jedinicama, povijest rata 1992. godine obilježena je uglavnom stagnacijom od onogtrenutkakadsusehrvatskeibosanskesnageorganiziralekakotreba,potkrajmaja1992.Uidućihdevetmjesecisrpskesusnagemahomzadržanenasvojimpoložajima,ananekimsupodručjimačakipotisnute:naročito u Hercegovini u maju i junu, oko Goražda u augustu, oko “koridora” kod Brčkoga usjeveroistočnojBosninamahovecijele te jeseni iunekimdijelovimadolineDrineu istočnojBosniujanuaru 1993. Postojala je razlika u taktici dviju strana, a ona je izražavala razliku i u psihologiji imotivaciji.GlavnajetaktikasrpskestranebilaonaistakojajeprimijenjenaiuHrvatskoj:držatisenapristojnoj udaljenosti i pripremati pješački napad granatiranjem sedmice i sedmice, pa i mjesece imjesece.Mnogiodregrutakojisuslužiliutojbivšojjugoslavenskojarmijinisubilionolikomotiviranidanapadajumuslimanskeihrvatskekućekolikosuvlasnicitihkućabilimotiviranidaihbrane.791Dajebosanskavladamoglaostvaritinormalnopravosvakedržavedanabavioružjezaodbranusvoganaroda,svajeprilikadabiSrbibilipotisnutismnogihzauzetihpodručjauBosniiHercegovini,paakonjihovivođe i ne bi doživjeli totalni poraz, barem bi doživjeli toliko neuspjeha da bi shvatili kako se nećedokopatisvihteritorijakojesukaniliosvojiti.Moždabitadaratzavršiozačetiridošestmjeseci.AlitosenijedogodilozatoštosuseisporucioružjabosanskojvladioštrousprotivilitakvidržavnicikaoštojeDouglasHurd,kojijetvrdiodabisedopuštenjemdaseBosanciuspješnijesamibrane“samoproduljiliratnisukobi”.

Prvi znak moguće promjene u politici Zapada javio se na početku augusta 1992, kad su se nekinovinari i jedna televizijskaekipauspjeliprobitidosrpskihkoncentracionih logorausjevernojBosni.TadasuprviputobičnibiračinaZapadu-ipolitičari-vidjelisvojimočimanevjerovatnedokazeonogaštojesnašlovelikdiomuslimanskogstanovništvautimkrajevima.Zatesučinjeniceznali,ilisumoraliznati,Ujedinjenenacije ivladenaZapadu, jersupredstavniciUNuobližnjimpodručjimauHrvatskojčestoizvještavaliotimlogorimauprotekladvamjeseca,auizvještajuMeđunarodnogdruštvazaljudskaprava od 29.maja navedeni sumnogi primjeri kako sumuslimanski civili pohvatani i pozatvarani poškolama i drugim centrima, a u nekim slučajevima i pobijeni.792 Na početku juna bosanska je vladaobjavilapopisod94mjestazakojaseznalodaSrbiunjimaimajusvojezatvoreikoncentracionelogore,zajednosprocjenombrojaljudipobijenihdotadaunjima-9.300osoba.793Dakakodatonipoštonijebioukupan broj ubijenih civila. Osim žrtava granatiranja i bombardiranja, bilo je mnogo civila koji su

pohvatani i pobijeni po selima i gradovima diljem Bosne i Hercegovine. U jednom posebno dobrodokumentiranom slučaju, u muslimanskom selu Zaklopači, pripadnici srpskih paravojnih jedinica“likvidiralisupokratkompostupku”16.maja1992.najmanje83seljaka-gotovosvemuškarceizsela.Evojednogtipičnogiskazasvjedoka:

“Moj šurjak Haso Hodžić stajao je vani pred kućom kad su došli četnici. Odmah su mu počelidovikivatidajeustaša.Mojješurjakpošaopremanjimaaonisumureklinekaimpredaoružje.Onimjerekaodanemanikakvogoružja,alidamumoguuzetikrave.Tadajejedanodčetnikaotvoriovatruiubioga.”794

UnekimmjestimanavlašsupobijeniškolovaniMuslimaniiuglednicilokalnihzajednica:nastavnici,liječnici, advokati.Podrobni izvještajikoji su sepojaviliposlije, te istegodine,pokazali suda se iunekimlogorimasistematskiubijalo.Aimainekolikotemeljitodokumentiranihizvještajaoženamakojesudržaliuposebnimzgradamazbogsistematskogsilovanja.795

Na slike izmoždenih logoraša političari na Zapadu reagirali su izrazima ogorčenja i zabrinutosti.Pišućiunovinamakaonezavisankomentator,lordOwenjezatražiozračnenapadeprotivsrpskihsnaga.Nasveovakvepozivenaintervenciju,DouglasHurdjeodgovorioizjavom:“Bilobivišenegodovoljnoopravdanja za akciju.Kadbismovjerovali da bismou nekoliko dana odlučne vojne akcije dokrajčililjudskepatnje,nikonebi imaoništaprotiv toga.”796Tu je onprvi put priznaonačelni stavdabi bilodobro “povećati količineborbi” u kratkom rokudabi se borbedokrajčile nadulji rok.Ali se i daljeodlučno protivio ideji da se to načelo primijeni u praksi, da se bosanskoj vladi dopusti da se branisvojim snagama i osiguravanjem pomoći u oružju. A kako je još uvijek, poput većine državnika naZapadu,gledaonaratnesukobekaonagrađanskirat(“utomratunemalinijefronte...seloseboriprotivsela”),razumljivojedanijebiosklondabritanskejediniceintervenirajunakopnu-štobosanskavladanije,uostalom,nitražilaodnjega.

BudućidajeVelikaBritanijatrenutnopredsjedalaEvropskomzajednicom,upravojenjuzapalodasazovezajedničkukonferencijuEZiUNostanjuubivšojJugoslaviji.KonferencijajeodržanauLondonuuposljednjojsedmicimjesecaaugusta.NanjojjejošvišedošladoizražajanemoćZapada.JohnMajoruspio je izmamitisvečanoobećanjeodsrpskihvođadaćeprestatiopsjedatibosanskegradove idaćepredati teško oružje pod nadzor UN. Poslije se pokazalo da su Srbi riječ “nadzor” shvatili u njenuizvornom, etimološkom smislu: predstavnici UN smjeli su svakog dana gledati teške topove povišeSarajevakakotukupogradu.Međudrugimmjeramadogovorenimnakonferencijibiojeipojačaninadzornad provođenjem sankcija protiv Srbije na Dunavu (iako još nije bilo drugog načina da se zaustavenatovarane teglenice osimdovikivanjemnamegafon), proglašenje zabrane letova borbenih aviona nadBosnomiHercegovinom(iakonijepredviđenokakoćesetamjeraprovoditi) i imenovanjeratobornoglordaOwenanamjestolordaCarringtonakaopregovaračaEZ(lordOwenjesmjestaodustaoodzahtjevaza vojnom akcijom i počeo tretirati Srbe u pregovorima kao ravnopravnu stranu, s jednako valjanimargumentima).

Međunarodna je zajednica još jednompropustila razmotriti osnovneuzroke sukoba.Sad je težišteprebacilanadvijerazličitestvari:vojnarješenja(tj.primirje)zavojneprobleme,ahumanitarnarješenjaza humanitarne probleme. Premda je izraz “etničko čišćenje” bio već u općoj upotrebi, i dalje jeprevladavalo mišljenje da je bitni problem vojni, a da je bježanje progonjenog i teroriziranogstanovništva samopopratnapojava ratnih sukoba.Stoga jemasovnobježanjeproglašenohumanitarnimproblemom koji će se “riješiti” tako da se izbjeglice smjeste u izbjegličke logore izvan Bosne iHercegovine.Jošuvijeknijebilosasvimjasnodaetničkočišćenjenijebilosamopopratnaratnapojava.

Tojezapravobioglavnidiočitavogpolitičkogplanakojijetrebaloostvaritiratnimsredstvima,naimestvaranjehomogenihsrpskihpodručjakojaćesenakrajumoćipripojitidrugimsrpskimpodručjima,paisamojSrbiji,kakobisestvorilaVelikaSrbija.

Humanitarnapomoćprikupljenauvanjskomsvijetubezsumnjejespasilamnogeživote.Ipak,imalaje i neke neželjene posljedice koje su semogle predvidjeti: lokalne jedinice tretirale su ih kao svojelinije opskrbe pa su redovito oduzimale po četvrtinu tovara robe koja se prevozila preko njihovapodručja,a iznuđivalisu ivelikesvotenovca.797Privatnimi javnimhumanitarnimagencijama,kojesuulagalevelikenaporedadostavehranuilijekoveuBosnuiHercegovinuudrugojpolovici1992.godine,pridružio se ivećibroj jedinicaUNPROFOR-a (dokrajagodinebilo jevećgotovo8.000 ljudi), čijauloga nije bila jasna, osim da štite humanitarne konvoje. Međutim, politička posljedica dovođenja uBosnuiHercegovinutihmalobrojnihzaštitnihsnagaUN-anaoružanihlakimoružjem,bilajetadasuonemogle lakoposlužitikao taoci.StogasuvladezapadnihzemaljabilevrloneskloneusvojitibilokakvupolitikukojombimogleizazvatiSrbenaodmazduprotivtihsvojihslabozaštićenihjedinica.UdecembrujeVelikaBritanija,kojajepripomogladaseuvedeteoretskazabranaletenjaprekoBosneiHercegovine,bilauUjedinjenimnacijamaprotivprovođenjatezabraneupraksi,jersebojalaonogaštobisemoglodogoditibritanskimvojnicimauBosnikadbibritanskilovcisrušilikojisrpskiavion.798

Potkrajoktobra1992.pregovaračiEZiUNlordOwen iCyrusVancepodastrijeli suprvidetaljniprijedlog političkog rješenja. Do tog su “rješenja” došli uzimajući u obzir zahtjeve Srba, Hrvata iMuslimanainastojećipronaćinekutačkunapolaputaizmeđunjih.NakrajusuSrbimaponudilitolikodasuMuslimanizaključilidabiSrbi timebilinagrađenizasvojeakcije,aSrbisuzaključilidabimoglidobiti još više ako nastave sa svojim akcijama. Prema tom planu, koji je u osnovi bio djelo finskogdiplomataMarttijaAhtisaarija,BosnaiHercegovinabibilapodijeljenananiz“autonomnihprovincija”ilikantonakojibiimaligotovosvefunkcijedržavnevlasti,uključujućiivođenjepolitike.SaveznojvladiBosneiHercegovinepreostalibisamoresorinarodneodbraneivanjskihposlova.SrbisuseidaljetomuplanuprotivilipakadjeplanobjavljenusvojojkonačnojverzijiuŽeneviujanuaru1993,saveznojjevladiunjemuoduzetčakiresornarodneodbrane.799

DobrestraneVance-Owenovaplanabilesuzahtjevdase izbjeglicamadopustipovratakkućamaučitavojBosniiHercegovini,uvjetdasrpskikantoninebudupovezaninatajnačindasemogudanas-sutralakosviskupapripojitiSrbiji.Nažalost,obatavrijednanačelabilasuudirektnomproturječjusostatkomplana,pa i sa stvarnošću.Uplanusubilekantonimazajamčenesvezakonodavnepravosudne i izvršneovlasti(međunjimaivođenjesamostalnepolitike),takodajebiloteškovjerovatidabisemuslimanskeizbjeglicemoglebezopasnostivratitiukantonepodsrpskomvlašću.800Austvarnostisupodručjapodsrpskomvlašćubilavećmeđusobnopovezana, i srpskivojni zapovjednicinebi senipoštoodrekli tihlinijakojesubileključnielementunjihovimplanovima.

Ali pokazalo se da je jedna karakteristika Vance-Owenova plana, kako je bio izložen, ne samoneizvodiva nego i neobično štetna. U januarskoj verziji, za razliku od prvobitne verzije predočene uoktobru, kantoni su na geografskoj karti dobili “etničke” oznake, a istodobno je stvoren dojam da tegranice nisu još konačne. To je izazvalo učinak koji semogao predvidjeti, a to je da iznova potaknejagmu za teritorije. Najgore je od svega bilo to što je potaknulo nadmetanje između hrvatskih imuslimanskihsnagazanekedijelovesrednjeBosne,gdje ježivjelo izmiješanomuslimanskoihrvatskostanovništvo.Nakonembarganauvozoružja,ovojebiodrugivelikidoprinosZapadauništenjuBosneiHercegovine,jerjeizazvalopravigrađanskiratirazbilohrvatsko-muslimanskisavezkojijebiojedinaučinkovitabarijerasrpskomnadiranju.

VidjelismovećdajebilonapetostiizmeđuvodstavaMuslimanaiHrvatauBosniiHercegovini.Useptembru1992.saznalosedajehrvatskivođaMateBobanzapovjediojedinicamaHVO-adaprestanupomagatiarmijiBosneiHercegovineunjenimnastojanjimadaprobijeblokaduSarajeva.801UoktobrujedošlodosukobaizmeđumuslimanskihihrvatskihlokalnihjedinicauTravnikuiProzoru,idoogorčenihmeđusobnihoptužbizbogpadaJajcausrpskeruke.Ipak,jošnijebilookršajavećihrazmjerameđunjimai opći vojni savezbio je i dalje na snazi.Situacija semalo-pomalopogoršavala poduticajemVance-Owenovaplananapočetku1993.godine.UfebruarusupripadniciHVO-aopkolilimuslimanskesnageuGornjemVakufu,anapodručjuizmeđuVitezaiKiseljaka(uosporavanojzoninageografskojkartiVance-Owenovaplana)imuslimanskeihrvatskelokalnejediniceprovodilesuneštoštojeujednomizvještajunazvano “etničkim čišćenjem na svoju ruku”.802 Na početku aprila izbile su teške borbe izmeđuMuslimana i Hrvata u srednjoj Bosni, na području između Travnika, Viteza i Zenice.803 SpecijalniizvjestiteljUNzaljudskapravaTadeuszMazowieckipodnio jesljedećegmjeseca izvještajukojemjejasnoupozoriodaVance-Owenovplanpotičeetničkočišćenje,alitadajevećbilokasno.804

PosljediceembarganauvozoružjaiVance-Owenovplanzajednofatalnosuoslabilivojniotporkojise do tada pružao Srbima. Još u januaru 1993. javljalo se kako su srpske snage odbačene na višepodručja, posebnoukrajuokoBratuncaudoliniDrine.805Međutim, pomanjkanje streljiva ozbiljno jeugrožavalobosanskeodbrambenesnage,pasuuprvimmjesecima1993.srpskesnageprešleunapadnanekolikomuslimanskih enklava koje su se još održale u istočnojBosni na području što su ga osvojiliSrbi. Uprkos nekim inicijativama zapovjednika zaštitnih snaga UN generala Morillona, o kojima seuveliko pisalo, i akcijama američkih vojnih aviona koji su bacali pomoć stanovništvu uz pomoćpadobrana, te enklave nisumogle odoljeti napadima. Srebrenica, koja je potkraj srednjega vijeka, sasvojimnjemačkimrudarima,dubrovačkimtrgovcimaifranjevcima,bilanajbogatijigraduunutrašnjostinazapaduBalkana,pretvorilaseugolemizbjegličkilogorkojijezaudaraopoljudskomizmetu.Kadsustrani posmatrači napokonušli uŽepu, zatekli su sasvimpust grad, nalik na napušten brod, jer kad jebraniteljima ponestalomunicije, ljudi su pobjegli u okolna brda i zavukli se u spilje, a živjeli su odameričkepomoćibacaneizzraka.806

Podtimvojnimpritiskom,bosanskasevladaumartuiaprilupribližilaprihvatanjuVance-Owenovaplana.GotovodavišenijebilonadedaćeZapaduklonitiglavniuzroknjihovojvojnojslabosti,embargonauvozoružja.Iameričkainjemačkavladabilesuzakratkopokazalenamjerudaukinutajembargo,aliih je Douglas Hurd uspio energičnim uvjeravanjem odvratiti od tog nauma.807 Čak ni otvorenaintervencijaladyThatchernabritanskojiameričkojtelevizijisredinomaprilanijepokolebalavladetihzemalja. Posebno je britanska vlada bila opčinjena Vance-Owenovim “mirovnim procesom” pa nijehtjelaničutizanekipotezkojibigaeventualnomogaougroziti-premdautovrijemevišenijetrebalobitividovitdase tvrdikako“islijepacvididaseVance-Owenovplannećenikadostvariti”.808 Jedininačin na koji bi Srbi mogli bar simbolično prihvatiti Vance-Owenov plan bio je uvjetovan očitompretpostavkomdabitozanjihbiotekprivremenipredahnaputudopotpunogotcjepljenjateritorijakojesuosvojili.

NatojjebaziSlobodanMiloševićnagovorioRadovanaKaradžićadapotpišeVance-Owenovplanna posebnom sastanku uAteni 2.maja 1993.Osnovu srpskog pristupa objasnio jeDragoslavRančić,povjerenik i glasnogovornik nacionalističkog ideologa Dobrice Ćosića (koji je tada bio predsjednikkrnje,srpsko-crnogorskeJugoslavije):“Tojetekprvafaza”,rekaojeon.“Tonećebitidugavijeka.ČaknilordOwennevjerujeuto.”NadodaojedaćeMuslimanimanakrajuostati“balkanskiLesotho”,ada

ćeSrbidobitisveštožele.809Međutim,mnogisusrpskipolitičariivojnizapovjedniciuBosnivjerovalidamogu dobiti sve što žele a da se i nemoraju igrati prihvatanjaVance-Owenova plana.Osobito jesnažan otpor prema tom planu biomeđu onim srpskim političarima koji su, ustvari, postali gospodarivećih“feuda”,panisuželjelida imsevlastpotkrešebilokakvimadministrativnimmjerama.810OnisuodbaciliplankojijeKaradžićpotpisaouAteni,iorganizirali“referendum”15.maja,poštosuprethodnouspjelinagovoritiisrpskevojnikeiseljakedagaodbace.NjihjeutomepodržaoigeneralMladićkojise,posvemusudeći,nikakonijeslagaosMiloševićemutaktičkompogledu.Miloševićjenekolikodanajavno tvrdio da će zatvoriti granicu između Srbije i Bosne, ali je odbio dopustiti međunarodnimposmatračimadanadzirugranicu,anakondvijesedmiceopetjepoteklapomoćizSrbijeuBosnu.811

Konačni je nalog za izvršenje smrtne osude nad Bosnom i Hercegovinom izdan 22. maja uWashingtonu,nasastankuministaravanjskihposlovaVelikeBritanije,

Francuske,Španije,RusijeiSAD.Prestalosegovoritioeventualnimzračnimnapadimakojisuprijesastanka u Ateni poslužili kao prijetnja Srbima. Napuštena je čak i zamisao o provođenju Vance-Owenovaplanaudjelo.Umjestotoga,odlučenojedaseostacimaoddvamilionaMuslimanauBosniiHercegovini dopusti da se okupe u nekoliko takozvanih “zaštićenih zona”, u kojima im sigurnost nijezapravozajamčena:čuvatćeihzaštitnesnageUNkojenemajupravouzvratitivatromakoSrbinapadnuMuslimane, nego samoakonapadnunjih, vojnikeUN.812Kad jepredsjednik Izetbegović saznao za tajsporazum-vanjskiministrinisusečakpotrudilinidaseposavjetujusnjim-onjeizdaoovopriopćenje:“Akomeđunarodnazajednicanijespremnabranitinačelakojajesamaproglasilazasvojetemelje,nekaonda to otvoreno kaže, kako narodimaBosne iHercegovine tako i svim narodima svijeta!Neka ondaproglasi inovikodeksponašanjapremakojemćesilabitiprvi iposljednjiargument.”813Upreostalimljetnimmjesecimaonikojisuseslužilitimargumentom-SlobodanMilošević,FranjoTuđmanivječitoprilagodljivilordOwen-iznijetćenizsirovijih,neprikrivenihplanovazapodjeluBosneiHercegovinena tri države. Nije više bilo toliko važno hoće li zajednička bosanska “konfederalna država” bitipokrivenabarsmokvinimlistomilineće.Posvakojverziji togplanapredviđenojestvaranjenekakvogmuslimanskogBantustananesposobnogzaživot,rješenjekojenajodlučnijiodMuslimanaprotjeranihsasvojihognjištanećenikadprihvatiti.Zatakvuprojekciju,sdugoročnomnestabilnošćukojućekomadanjeBosneizazvatiucijelojtojregiji,lordOwenjerekaodanije“idealnorješenje”.Dabudemotačniji,nijetonikakvorješenje.

Kadseosvrnemonapovijestovogarata,vidimodapraviuzrociuništenjaBosneležeizvannjesamei da su dvojaki: prvo, politička strategija srpskog vodstva, a zatim neshvatanje i kobno uplitanjedržavnikasaZapada.Pa ipak,svakiposmatračkoji jepratiogotovonezamislivazvjerstvapočinjenauovomratu(zvjerstvapočinjenaponajprijeiunajvećojmjerinaMuslimanimaiHrvatima,aposlijeinaSrbima),gdjekadseipakpitanekrijelisenekakvadubokapsihozaustanovništvuBosneiHercegovinekaocjelinekojajenapokonizbilanapovršinu.Nemožesezanijekatidaimanekihjezovitihobičaja,kaošto jemasakriranje leševa, čije sepoznavanjeprenosilo skoljenanakoljenounekojvrsti tradicije izranijihratova,inarodnihsjećanja-kojasežuunajmanjurukudopričaokrvoločnimmartolozimaiz16.stoljeća.BilojesvakakoistaracakojisujošpamtilitakvegrozoteizDrugogsvjetskograta.Alimislitida jeovajratuBosni iHercegovininekavrstaspontanognastavkameđunacionalnihkrvavihsukobaizDrugogsvjetskogrataznačilobičitatiscenarijkojisuprirediliKaradžićiMilošević.

ZvjerstvauBosniiHercegovini1992.godinenisupočinilistarci,pačaknionimlađiBosancikojinemoguoprostitionoštosedogodilouDrugomsvjetskomratu.PrimjersudalimladigradskigangsteriizSrbije,saskupocjenimtamnimnaočalama,pripadniciparavojnihjedinicakojesuustrojiliArkanidrugi.

Ipremdasupojedincikojisutoradilimoždanalazilinekakavpatološkiužitakutimzvjerstvima,zapravosuonisamoprovodiliudjeloracionalnustrategijusvojihpolitičkihvođa-pomnosmišljenumetodudaprotjeraju pripadnike dvaju naroda i podbune pripadnike svoga, trećeg naroda. Pošto sam petnaestakgodina često putovao po Bosni, i boravio u muslimanskim, hrvatskim i srpskim selima, ne mogupovjerovati u tvrdnju da su u toj zemlji neprestano tinjale nacionalne mržnje. Ali gledajući programTelevizijeBeograd1991. i1992.godine, shvatio samzašto suobičnibosanskiSrbipovjerovalida suugroženi od ustaških hordi, fundamentalističkog džihada ili čega god bilo. Baš kao što je nezavisnibeogradskinovinarMilošVasićrekaoameričkojpublici:bilojetoistokaokadbiKuKluxKlanpreuzeosvutelevizijskumrežuuAmerici:“ZamisliteSjedinjeneDržaveukojimabisesvaka,painajmanjaTVstanicadržalanavlas isteuređivačke linijekojubidiktiraoDavidDuke. I vibisteondazapetgodinaimalirat.”814Ipak,moždajenajboljikomentartaktikeMiloševićaiKaradžića,ionogaštosuonipostigliuBosniiHercegovini-višeod150.0000mrtvih,višeod2milionaljudiprotjeranihsasvojihognjišta,popaljena i razorenasela igradovi, inekolikostotinadžamija icrkavanamjernodignutihuzrak-daojedandrugipovjesničargovorećiotomekakojejednadrugazemljaogrezlaukrvi:

“Kao i protagonisti u romanu Dostojevskoga Bjesovi, boljševici su morali prolijevati krv da bivezali svoje kolebljive pristaše sponom kolektivne krivnje. Što je nedužnije žrtve boljševička partijaimala na savjesti, to suviše obični boljševicimorali pojmiti danemauzmaka, danemakolebanja, danemakompromisa,dasuneraskidivovezanizasvojevođe,idamogusamostupatisnjimado‘konačnepobjede’,bezobziranacijenu...”815

Epilog:kratkipregleddogađanja,1993-1995.

NakonštosuSrbiodbiliVance-Owenovplan,međunarodnazajednicajeodustalaodnastojanjadasačini bilo kakav plan za eventualno rješenje u Bosni koje bi odrazilo bilo integritet države Bosne iHercegovine,bilonjenuprijeratnuraspodjelustanovništva.Umjestotoga,Bosnabibilapodijeljenanatridijela i bila bi stvorena konfederacijamini-republika, čije bi granice do izvjesnemjere odražavale iozakonilevojnaosvajanjapostignutatokomprethodnedvijegodine.Ovajplan,kojisusačinililordOweni bivši norveški ministar vanjskih poslova, Thorvald Stoltenberg, Srbima bi dao 53 posto teritorije,Muslimanima30posto,aHrvatima17posto.Razneverzijetihprijedlogarazmatranesutokomaugustaiseptembra1993.godineiuŽeneviinabritanskomratnombrodu“Invincible”naJadranu.BosanskavladanijesesHrvatimasložilaokopitanjapristupamoruzasvojumini-republikupotpunozatvorenusasvihstrana,doksuSrbiiznosilijedannemogućizahtjevzadrugimupogledupodjeleSarajeva.Činilosedanikonebibiozadovoljanovimplanom.Naravno,srpskovodstvojemoglobitisretnijeodostalih,poštojedobilo53postozemljezamanjeod25postosvogastanovništva.(UkupanbrojSrbaprijerataiznosioje 31 posto stanovništva Bosne; ali od njih je nekoliko stotina hiljada pobjeglo s teritorije koju sukontrolirale Karadžićeve snage a blizu 200 000 ih je nastavilo živjeti u dijelu zemlje pod kontrolombosanskevlade.)

Međutim, činjenica da su Vance-Owen-Stoltenberg u svom planu prihvatali osnovni principnagrađivanjaagresije,uzčinjenicudasečinilodasumeđunarodnipregovaračispremnipružitisvevišeustupaka i izmjena kako bi udovoljili zahtjevima Srba, osigurala je da ni srpsko vodstvo njihoveprijedloge nije smatralo konačnim rješenjem. Tokom novembra i decembra 1993. godine ministrivanjskihposlovaFrancuskeiNjemačke,AlainJuppeiKlausKinkel,pokušalisupregovaratiodaljnjimrevizijamaOwen-Stoltenbergovih prijedloga. Ovaj put je sugerirano daMuslimanima treba omogućiti33,3postozemljeaHrvatima17,5posto.SrbimajeponuđenodaodustanuodsvojihzahtjevaopodjeliSarajeva, ali samo ako zauzvrat dobiju istočne enklave Srebrenica, Žepa i Goražde. Lord Owen jepozdravioteprijedlogekaoprogresivankorakriječima:“NeiznenađujedatajdiozemljenijetamogdjebitoMuslimaniželjeli,alitojeidaljemapakojaimnudi33,3posto.”Bosanskavladaprirodnonijebilasklonadaprihvatitakveplanove.

Kakosu šansezapravedno i trajnodiplomatsko rješenjenaovajnačinbileumanjivane, tako su išanse za praktični opstanak države Bosne i Hercegovine također slabile. Borbe između hrvatskih imuslimanskihsnagaucentralnojBosniiHercegovininastavilesuseitokomcijele1993.godine.Sukobje bio posebno intenzivan u Mostaru (gdje je u novembru u svijetu poznati Stari most uništen ubesmislenom činu vandalizma hrvatske artiljerije); zapadnim medijima stizali su izvještaji oMuslimanima koji su u užasnim uvjetima bili zatočeni u logorima u regiji Herceg-Bosne; tu su bile iepizodeužasnog etničkog čišćenja, koje suobje straneprovodileunekimdijelovimacentralneBosne.Činilo seda jepolitikaVladeHrvatskebilada seoduzme jedandio teritorijeBosne ikasnijepripojiHrvatskoj.Bila je topolitikakoja jebilaevidentnou sukobusdugoročnim interesimasameHrvatske,poštobiona,uspostavomprincipavojneaneksije,opravdalaupravoonoštosuSrbiuradilis30postonjenevlastiteteritorije.Takođerjetobilousuprotnostisdrugimaspektimahrvatskepolitike,kaoštojevelikodušnapodrškakojujehrvatskadržavajošuvijekpružalastotinamahiljadaizbjeglica,odkojihsumnogibiliMuslimani,nahrvatskomtlu,abilojesuprotnosaželjamaKatoličkecrkveuBosni,kakosutojasno iskazali i nadbiskup u Sarajevu i vodstvo bosanskohercegovačkih franjevaca. U isto vrijeme,odvijaosejošjedansukobizmeđunesrpskihsnaga,usjeveroistočnojBosni.Bihaćkidžep,područjeod

otprilike 2 000 km2 s većinskimmuslimanskim stanovništvom, koji se protezao odBihaća na jugu doVelikeKladušenasjeveru,postaojepolitičkouporištedvijurazličitihsnaga.JednajePetikorpusArmijeRepublike Bosne i Hercegovine koji je tu postepeno jačao. Druga su bili brojni sljedbenici FikretaAbdića, lokalnog političara čije je preduzećeAgrokomerc imalo sjedište u sjevernom dijelu regiona.DugovremenaAbdićjesklapaoposloveishrvatskimisporučiocimarobeisaSrbimaizokolinekakobiseomogućiouvozhrane idrugogmaterijalananjegovu teritoriju -aktivnostkoja jenesamopovećalanjegovu popularnostmeđu sljedbenicima, već je (tako se govorilo) gospodinuAbdiću donijela velikuzaradu. Čini se da mu je to iskustvo pružilo osjećaj da može sa Srbima na zadovoljavajući načinpregovarati i okokrupnihpolitičkihpitanja.Dana27. septembra1993.Abdićproglašava “AutonomnupokrajinuZapadnuBosnu”.Ubrzopotom,izbijajusporadičneborbeizmeđunjegovihsljedbenikaisnagalojalnih Vladi u Sarajevu. Područje od važnog strateškog značaja (kontrolirane su vitalne cestovne iželjezničke veze između glavnih područja koja su držali Srbi u Bosni i Hrvatskoj) sada je bilodestabiliziranoiznutra:ustvari,SrbisudobilimuslimanskesnagezasaveznikeskojimasuprijetiliPetomkorpusuArmijeRBiH. SudbinaBosne bila je na najnižoj tački u zimu 1993. na 1994.Zapadne vladepočelesunagovještavatikakopraveplanovedapovukusnageUNPROFOR-a,nekaodionovepolitikezaBosnu već kao priznanje da su sve njihove politike bile promašaj.Međutim, u februaru 1994. godinedolazidodvijevažnepromjene:prvajebilanovapozitivnapolitikavladazemaljačlanicaNATO-a,kaoreakcija na minobacački napad na Sarajevo 5. februara u kojem je ubijeno 68 civila. Djelujući nainicijativuAmerikeiFrancuske,NATOjeproglasiozonuisključenjazateškonaoružanjeokoSarajevaiupozoriosrpskekomandantedaće,akonepovukusvojetrupe,bitinapadnutiizzraka.GeneralMladićjepopustio pred tim zahtjevom i teško granatiranje Sarajeva je prestalo (mada je nastavljena snajperskavatra i povremena kršenja zone isključenja). Drugi važan događaj u tom periodu bilo je okončanjehrvatsko-muslimanskog rata u centralnojBosni.Ključnuulogu je tu odigraloHrvatskonarodnovijeće,koje je predvodio Ivo Komšić, član Predsjedništva i predsjednik novoformirane Hrvatske seljačkestranke.Nasastankuodržanom6.februarauSarajevu,VijećeseizjasnilouprilogočuvanjateritorijalnogintegritetaBosne,alisdecentraliziranimsistemomadministrativnihkantona.Nakonteinicijative,tokomcijelogfebruaravodeserazgovoriizmeđuministara

Vlade BiH i Vlade Hrvatske. Uz pomoć vlade SAD-a, sačinjen je sporazum o formiranjumuslimansko (odnosno bošnjačko) - hrvatske federacije, koji će biti potpisan uWashingtonu 1. marta1994.godine.Nastavak razgovora,kojimsu rješavanidetalji i uspostavljaninoviodnosi između sameFederacije i Republike Hrvatske, odvijao se tokom cijelog marta. Na dan 18. marta, Sporazum odonošenjunovogUstavapotpisalisuAlijaIzetbegovićiFranjoTuđmanuWashingtonu;29. i30.martanoviUstavjeratificiranuParlamentuBiH.OsnovniprincipnoveFederacijebiojesistemkantonakojiobuhvatajusvapodručjaBosneiHercegovineukojimasuprijerataMuslimaniiliHrvatibiliuvećini.Vlada Federacije imala bi isključivu nadležnost za vođenje vanjskih poslova, odbrambene politike,državljanstva, ekonomske i komercijalne politike, finansija, energetske politike i međukantonalnepolicije,dokbikantonibiliodgovornizasvadrugapodručjapolitike,biloisključivo,ilikrozzajedničkujurisdikciju s Vladom Federacije. Formiran je i Parlament FBiH s Predstavničkim domom sa 140članova, iDomomnaroda s 30muslimanskih i 30hrvatskih članova.BitandioUstava ticao se zaštiteljudskihprava:davaojevelikeovlastitrojiciombudsmena,jednomMuslimanu,jednomHrvatuijednomizredaOstalih,teSuduzaljudskaprava,kojisutakođerčinilatrojicasudija.

Bitno postignuće ovog sporazuma bilo je kraj rata izmeđuMuslimana i Hrvata. Sada je postalomoguće da dvije vojske surađuju vojno protiv vojske bosanskih Srba, te da se poboljša dostavanaoružanjaArmijiRBiH.Bilojetosuštinskopitanje,poštojesadabilojasnijenegoikaddaćebudućnost

Bosne biti spašena samo vojnim nastojanjima samog bosanskog naroda. (Tokommarta 1994. godine,Ujedinjenenacijenisupokazalespremnostčaknidaproveduvlastitimandatupogleduzaštitetakozvanihsigurnihzona.)Srpskinapadnagoraždanskuenklavu,uzpomoćtenkovaUžičkogkorpusa(kojisuprešliuBosnuizSrbije),Ujedinjenenacijesuosmatrale,alijedinoštojepredstavnikUjedinjenihnacija,YasushiAkashi,dozvoliobilojereagovanjepotakostrogimpravilima-avionimaNATO-ajebilodozvoljenodanapadnu samo one pojedinačne tenkove ili topove koje su vizuelno identificirali kao odgovorne zabombardiranjedasuSrbiuspjelioboritijedanbritanskiavion,kojijenekolikoputamoraokružitinebilinekakoidentificiraometu.KasnijećesekomandantUNPROFOR-auBosni,generalMichaelRosežalitikako se braniteljiGoražda nisu dovoljno žestoko borili, što je bio čudan komentar od nekoga ko je ipodržavaoiprovodioembargonaoružanjaprotivArmijeRBiHčijijekrajnjiciljbiospriječitiihdaseuopćebore.(Nekolikomjesecikasnije,udaljnjemnastojanjudadiskreditirabranioceGoražda,generalRosejetvrdiokako“najvećidio”štetenazgradamauGoraždunijeizazvanneprestanimbombardiranjemsrpskeartiljerije jošod1992,većsnagaVladeRBiH,zakoje je tvrdiodasu istjerale12500srpskihstanovnika iz Goražda i zapalili im kuće. Pošto je u cijelom administrativnom okrugu Goražda, napodručju od 383 km2, živjelo samo 9 844 Srba i pošto je polovina njih živjela u selima van samogagrada, čini se razumnimzaključitida jeovdjegeneralRosedjelovao,kolikogodnehotice,manje-višekaoprenosilacsrpskepropagande.)MadajesporazumouspostaviFederacijeuvećaosposobnostArmijeRBiH da se suprotstavi Srbima, otvorio je i neka teža pitanja koja se tiču ustavne budućnosti samedržave.

Odnosi između Republike (koja obuhvata cijelu prvobitnu teritoriju Bosne i Hercegovine) iFederacije, koja obuhvata tek područja s prijeratnom muslimanskom i hrvatskom većinom, nisu bilipotpuno jasni. Ustav Federacije je otvorio mogućnost za Ostale, odnosno za Srbe, da se pridružefederalnojstrukturiukasnijojfazi;aliovojeostalo,zasada,čistoteoretskamogućnost.Umeđuvremenu,sporazum o Federaciji su neki kritičari doživljavali kao retrogradni korak, u onoj mjeri u kojoj jeuspostavio etničku podjelu teritorije. Dodatna potencijalna prepreka kasnijem ponovnom ujedinjenjuBosneuspostavljenajesporazumomoformiranjukonfederacijeizmeđuFederacijeiRepublikeHrvatske,kojibi,govorilose,vremenommogaodovestidonjihovemonetarneunije.TeškojebilopredvidjetikakobisebudućisrpskikantoniuBosniikadamoglipridružititakvomrješenju;ako,međutim,srpskapodručjazatraže paralelnu konfederaciju između njih samih i Srbije (kako je sugerirano na međunarodnimpregovorimakasnijetegodine),tobikasnijedovelodopodjeleBosnenadvadijela.

Daljnji korak ka takvoj podjeli teritorije Bosne i Hercegovine učinjen je u maju 1994, kada jeKontaktgrupa,kojusučinileBritanija,Francuska,Njemačka,RusijaiAmerika,predložilanovimirovniplan.Ovajprijedlog,madajeteoretskiočuvaointegritetRepublikeBosneiHercegovine,temeljiosenateritorijalnojpodjelizemljenadvapribližnojednakadijela,s51postoteritorijekojibiišaoFederacijii49postoSrbima.Dokraja1994,Kontaktgrupaćenastavitivršitipritisakdaseprihvatiovajplan,kojisupočeliopisivatikaokonačniinepromjenjiv.Planje,međutim,odbilosrpskovodstvonaPalama,kojejepotom, 19. i 20. augusta, organiziralo referendum kako bi potvrdilo svoju odluku (za razliku odKaradžića,predsjednikSrbijeSlobodanMiloševićdržaojedaplanKontaktgrupenudiSrbimasveštoimjetrebalo).DabiiskazaonezadovoljstvoipostigaoublažavanjesankcijaZapada,onjenajaviodaćeprekinuti isporuku zaliha iz Srbije na bosanski teritorij pod kontrolomSrba. (Do izvjesnog smanjenjaisporukajeidošlo,madasuameričkeobavještajneslužbekasnijeizvijestiledajeblokadabiladalekoodapsolutne.) Bosanska vlada, s druge strane, nevoljko je prihvatila plan Kontakt grupe u augustu,podrazumijevajući da bi mogla uslijediti snažnija zapadna akcija protiv Srba, ukoliko ni oni to neprihvate. Vodstvo bosanske vlade se uplašilo kad je shvatilo, tokom sljedećih mjeseci, da diplomate

Kontaktgrupepočinjuumjestotogagovoritioverziji“planaB”svojihprijedlogapokojembisedijeluBosnepodkontrolomSrbadozvolilosklapanjezasebnogkonfederalnogaranžmanasaSrbijom.

Tokomdrugepolovine1994.ponovopostajeočiglednodaćestvarninapredakbitipostignutsamonaratištu,anezapregovaračkimstolom.Tokomaugusta,jakaofanzivaPetogkorpusaArmijeRBiHuspjelajeporazitisnageFikretaAbdićai istjerati ihizbihaćkogdžepanapodručjeRepublikeSrpskeKrajine,koja jebilapodsrpskomkontrolom.Ovo jebioudaracsrpskomvojnomvodstvukoje je time izgubilosaveznikaubihaćkomkraju.Useptembru,generalMladićpokrećeofanzivunabihaćkidžep,koristećinesamosnagebosanskihSrba,većihrvatskeSrbe.MadasuUjedinjenenacije,umaju1993.godinegradBihać proglasile sigurnom zonom, sada se činilo daMladić namjerava osvojiti i taj grad, s njegovimvažnim cestovnim i željezničkim vezama. Srbi su nametnuli žestoku blokadu bihaćkog džepa, s ciljemizgladnjivanjacivilnogstanovništvasvedopredaje(izmeđumajainovembra,131konvojvraćenjesasrpskihbarikada),madasuUjedinjenenacijeimalemandatosiguratiisporukuhumanitarnepomoći-akotrebaisilom.

Upravo u toj situaciji, Peti korpus pokreće akciju oslobađanja bihaćkog džepa tokom posljednjesedmiceoktobra1994.Sprvasuzauzelivelikidioteritorije,čimesebihaćkidžeppremaistokuproširioza nekoliko stotina kvadratnih kilometara. U isto vrijeme, u srednjoj Bosni, nova zajednička ofanzivaSedmogkorpusaArmijeRBiHihrvatskihsnagaHVO-aprotivSrbadovelaje4.novembradozauzimanjaKupresa.Činilo seda srpske snage imaju logističkeprobleme;nisu imstizale isporukegorivazabrzupreraspodjelu vlastitih trupa. Oni, međutim, do kraja novembra poduzimaju sve jače protunapade nabihaćki džep, ne koristeći samo vlastite snage i još uvijek goleme zalihe teškog naoružanja, već itakozvane “dobrovoljce” izSrbije, iznovaopremljene snageFikretaAbdića i okodeset hiljadadobronaoružanih hrvatskih Srba iz okupiranih područjaHrvatske (područja koja su, teoretski, zaUjedinjenenacije bile u procesu “demilitarizacije”). Kad su srpski avioni iz Hrvatske pokrenuli akcijebombardiranjaCazinaiBihaća,avioniNATO-anapadajuzračnuvojnubazuizkojesutiavionipolijetali,idoneklenanoseštetunapisti.Inače,Ujedinjenenacijenisupreduzimalenikakvemjerekakobiispunilesvoj mandat, koji je od njih zahtijevao (prema Rezoluciji 836 Vijeća sigurnosti) da “odvrate napadeprotiv sigurnih zona”. Dok je srpska artiljerija bombardirala sigurnu zonu Bihaća, general Rose jeobznanio da se tu ništa ne da učiniti.Međutim, zahvaljujući nastojanjimaPetog korpusaArmijeRBiHBihaćnijepao.

OvidogađajigovoreiosnaziioslabostiVladeRBiH.Upogleduljudstvaimorala,onajesadabilau preimućstvu nad srpskom vojskom; da su imali punu podršku hrvatskog teškog naoružanja,mogli supostići značajnu prednost u odnosu na Srbe, kao što je to pokazalo zauzimanje Kupresa. Ali, ukupnasuperiornost Srba u tenkovima i artiljeriji još uvijek je bila velika. Zapadni državnici, poput lordaOwena,voljelisuizjavljivatidajeArmijaRBiHdobivala“mnogo”naoružanja,štojekoristiokaoglavnirazlog za tvrdnju da sama ideja embarga ne funkcionira; istina je, ipak, da je embargo bio veomaučinkovitnaključnomplanuteškognaoružanja.(Procjena,hrvatskoggeneralaKarlaGorinšekauoktobru1994. bila je daArmijaRBiH ima45 tenkova, dok ih jeMladićevavojska imala 400.)U septembru,predsjednikIzetbegovićobjavljujeuUjedinjenimnacijamadanetražineposrednoukidanjeembarganaoružje: bojao sedabi iznenadnapromjenapolitikena tomplanudovelado togada snageUjedinjenihnacijanapuste istočne enklave i daSrbi tamopokrenunovu teškuofanzivu.Međutim,bilo je jasnodaukidanjeembargaostajedugoročniciljVladeRBiH-nadalisusedabitomciljumoglapostojanotežitiizapadna politika, dok se na terenu dešava postepeno povećanje zaliha naoružanja zaArmijuRBiH.Unovembru,kao rezultat zakonausvojenoguKongresuSjedinjenihAmeričkihDržava,vladaSjedinjenihDržava se obavezala da će prestati preduzimatimjere embarga protivVladeRBiH. Početkom januara

1995, senatorRobertDole predlaže novi zakon uKongresu, koji bi, da je bio usvojen, nalagao vladiSAD-adaunilateralnoukineembargo.

Ali tada,krajemdecembra, iznenadnamirovna inicijativabivšegameričkogpredsjednikaJimmyjaCarteradovodidosporazumaizmeđubosanskevladeiSrbaoprekiduvatrekojijetrebaotrajatičetirimjeseca. Ovaj prekid vatre će ubrzo biti prekinut u području Bihaća, koje su srpske snage nastavilegranatirati,madasudrugdjeuBosniopćenitoborbejenjale.(IzvještajiUjedinjenihnacijaonivoukršenjaprekidavatreuSarajevubilisu,međutim,varljivooptimistični.Ufebruaru,zvaničniciUN-apriznajudapogibijeodsnajperanisuregistriralikaokršenjeprekidavatre,osimakonisuimalidokazdajesnajperpripadaojednojstrani,ažrtvadrugoj.)Ali,bilojeveomaočitodasuobjestraneprihvatileprekidvatresamozato što im je trebalovremenadaojačaju svoje snagezaproljetnenapade.Tokomaprila imaja1995.godineborbesuintenziviraneumnogimdijelovimaBosne:hrvatskesnagesuodbilesnažannapadnasvojdio teritorijesjevernoodkoridorakoji sudržaliSrbiusjeveroistočnojBosni, snagebosanskevladesupostiglevelikinapredakkodTravnika(gdjesupočetkomaprilazauzelekomandnupozicijunavrhuVlašića)iuplaninamajužnoodSarajeva,doksusrpskinapadinabihaćkidžeppojačani.Sredinommaja, Sarajevo je bilo žrtva najtežeg artiljerijskog bombardiranja od početka rata. Posmatrači UN-aizbrojalisudaje16.majapreko800artiljerijskihgranatairaketapogodilogradurokuodšestsati,alisu Ujedinjene nacije odbile zahtjev komandanata NATO-a da im se dozvoli da pokrenu zračne udareprotivsrpskihartiljerijskihpozicija.

Najznačajnijivojnidogađajtokomovihsedmica,međutim,desiosenadrugojstranisjevernegraniceBosne. 1. i 2. maja 1995, u pažljivo isplaniranoj i dobro izvedenoj vojnoj operaciji, hrvatske vojnejedinicezauzimajuključnepozicijeupodručjukojesudržaliSrbiuzapadnojSlavonijibrzosvladavšilokalne srpske snage od kojih je većina smjesta pobjegla. Do 6. maja, cijelo to područje bilo je upotpunosti pod kontrolom Vlade Hrvatske. Većina srpskih stanovnika povukla se u Bosnu, očito pouputama svojih lokalnih vođa. Srpska odmazda uključila je raketiranje Zagreba, spaljivanje katoličkecrkveuBanjojLuci(ukojojsuizgorjeli jedansvećenikiopatica)iprogonnekolikohiljadapreostalihHrvata i Muslimana iz područja Banje Luke. Značaj ponovnog zauzimanja zapadne Slavonije bio jetrostruk:pokazalo jenovusnagu i taktičkaumijećaHrvatskevojske,otkrilo jeskriveneslabosti (iznadsvega na planumorala) srpskih snaga, i pokazalo da ni srpska ni crnogorska vojska, a čak ni vojskabosanskih Srba nije bila spremna priskočiti u pomoć hrvatskim Srbima. (Zaplijenjeni dokumenti uzapadnojSlavonijizaistapokazujudasutamosrpskesnagedobivaleizBeogradaplatuipomoćtehničarazakomunikacijeidrugihvojnihspecijalistakojisuslaniizSrbije;tolikojeutomtrenutkuMiloševićbiospremanučinitizanjih.)

Tokomposljednjesedmicemaja1995,iznenadajeizbilakrizakojaćeimativažanefekatnapriroduUN-ovemisijeuBosni.Nadan25.maja,NATOjekonačnodobiodozvoluUjedinjenihnacijadazračnimnapadimaodgovorinasrpskogranatiranjeSarajeva.NATO-oviavioni25.majauništavajudvabunkerasmunicijomubrdimablizuPala,tesutradanjoššest.PrviodgovorsrpskihvođabiojeispaljivanjeraketenacentarsigurnezoneuTuzlikojajenamjestuubila71osobu;sljedećikorakjebiozarobljavanjeUN-ovihvojnikaivojnihposmatračaumnogimdijelovimaBosne.UkupnibrojosobljaUN-akojisuuzetizataocebiojepreko360.SličnouzimanjetalacasuvršiliSrbiiranije,takodaovajpotezzakomandanteUN-anijetrebaobitiiznenađenje.Alionoštojeovuepizoduučinilodramatičnijomodprethodnih,biloje emitiranje snimaka na TV stanici bosanskih Srba u kojima se vide posmatrači Ujedinjenih nacijazavezanizavratabunkerapunihmunicijeidrugihpotencijalnihciljeva,uzdodatneprijetnjedaćetaocibitiubijeniakonapadineprestanu.

Moguće je da je ova talačka kriza imalamnogo veći efekat na zapadne političare nego što su to

srpskevođenamjeravale.Kadasuemitiralisnimkenasvojojlokalnojteleviziji,glavniciljjemoždabiotek da se impresionira domaće stanovništvo i podigne njihov nizak moral. Svojim prijetnjama iultimatumima upućenim snagama Ujedinjenih nacija, režim na Palama vjerovatno nije pokušavaopromijeniti prirodu svog odnosa s UN-om, već samo pojačati svoju politiku širenja kontrole nadoperacijamaUN-a.Ujednompogledu,tapolitikajeimalaefekta:zračniudariNATO-asuprestaliinijesečinilovjerovatnimdaćebitiobnovljeni (čak inakonšto jeposljednjagrupa talacaoslobođena13.juna).SedamdananakontogadošlajenovapotvrdanespremnostiUN-adaprovedevlastitimandat,kadajekomandantUjedinjenihnacijageneralBernard Janvierodbiodada saglasnost zaNATO-ove zračneudare na vojni aerodrom u Banjoj Luci s kojeg su avioni bosanskih Srba kršili zonu zabrane letova.ZvaničniciUN-asuobjasnili,sneviđenomiskrenošću,danjihovmandatkorištenja“svihpotrebnihmjerauzračnomprostoruBosneiHercegovine”kakobinametnulizonuzabraneletovaznačidasemetaudara,aneavionikoji imajumandatNATO-a, trebalaudatomtrenutkunaćiuzračnomprostoru.Međutim,sastanovišta Pala, manje dobrodošao razvoj događaja bila je odluka Britanije i Francuske donesenapočetkom juna da u Bosnu pošalju nove snage za brzu reakciju, koje će činiti približno 10 000 ljudi(jedna britanska brigada i jedna multinacionalna brigada pod francuskom komandom). Elementi ovihsnaga,nakonbrojnihodlaganja-tokomkojihjetermin“brzo”izbrisaniznaziva-kasnijećebitiposlaniuBosnudabi,krajemjula,biliključnaartiljerijskajedinicanacestinaplaniniIgmankodSarajeva.

Srpska opsada bosanske prijestolnice, koja je uključila onemogućavanje da bilo kakva hrana ilimedicinskapomoćstignuzrakom,nastavljena je i tokomtihmjeseci.Sredinomjuna,uvelikojofanziviArmijeRBiH,usmjerenojnapodručjesjevernoodgrada,činesepokušajidaseprobijusrpske linije:Srbisu,kaoodmazdu,započeligranatiranjecivilnihpodručja,uključujućiiglavnubolnicu.ArmijaRBiHje osvojila nešto nove teritorije, uključujući visoku kotu koja kontrolira važne rute dostave za SrbesjeveroistočnoijužnoodSarajeva.Ali,glavnesrpskepozicijeokogradaidaljesubileprevišedobroukopanedabibilokojavojska-akamolivojskakojajejošuvijekbilaslaboopremljenanaključnompoljuteškognaoružanjamoglaukloniti.Opsadajeostalanasnazi.

Nakonove neuspješne operacije,VladaRBiH je doživjela još jedan težak udarac početkom jula,kadasusrpskesnage,kojesuokruživaleenklavuSrebrenice,krenuledazauzmugrad.Razlogazaovajnapad, izasličannapadnaenklavuŽepa,kasnije togmjeseca,bilojevjerovatnonekoliko.VodstvonaPalama je, bez sumnje, željelo oslabiti moral bosanske vlade i natjerati ih na što brže diplomatskoprihvatanjeporaza;vjerovatnoježeljeloosloboditiinekolikohiljadasvojihvojnika,kojisuokruživalioveenklavekakobinjimamoglidopunitisvojeoslabljenesnagenadrugimmjestima.NjihovakalkulacijaonamjeramaUN-amoradaje također igralavažnuulogu.Sjednestrane,predstojećidolazaksnagazareakciju (koje su trebale pružati podršku svim snagama UN-a, uključujući i one u enklavama) bio jerazlogzapokretkaSrebreniciiŽepi,prijenegoštosetesnagestvarnorasporede.Sdrugestrane,ključnielement u odluci srpskog vodstva mora da je bio izvještaj koji je Boutros Boutros-Ghali, generalnisekretar Ujedinjenih nacija, podnio Vijeću sigurnosti 31. maja, u kojem je preporučio povlačenje spozicijakao što su istočneenklavekojenemogubitinapravinačinodbranjene.To javno izražavanjenedostatka volje da se zaštite sigurne zone koje je došlo nakon niza prethodnih UN-ovih iskazivanjanespremnostidaprovedesvojmandat-moždajebiopodjednakoodlučujućifaktor.

Nadan9.jula,srpskitenkoviušlisuusigurnuzonuSrebrenice(područje,unutarenklave,kojejeuneposrednoj okolini grada), zauzele nekolikoUN-ovih predstraža s holandskimvojnicima, i uzele njihtridesetidvojicuzataoce.Premanekolikokasnijihizvještaja,holandskikomandantuSrebrenicismjestaje zatražio zračne udare NATO-a; taj zahtjev je prenesen u Zagreb, gdje su ga viši zvaničnici UN-arazmatrali nekoliko dana. Na dan 11. jula, NATO-ovi avioni konačno dobijaju ovlaštenje da krenu u

akciju, ali im je, nakon što su pogodili dva srpska tenka, naređeno da prekinu napad pošto su Srbizaprijetili da će ubiti trideset i dva holandska vojnika koje su držali kao taoce. Prvobitna politikarazmještanjamalihjedinicaUN-ovihsnagautimenklavamazasnivalasenaidejidabione,madasamenebibileustanjuodbranitisigurnezonenaterenu,djelovalekao“poteznamina”zakorištenjezračnihsnaga. Sada je postalo jasno da je realnost bila upravo suprotna: umjesto da budu “poteznamina” zanapadenasrpskuvojsku,vojnicitihjedinicakorištenisukaoljudskištit.

PadSrebrenice,11. jula1995.godine,bio jenajcrnjimomentupovijestiUN-ovemisijeuBosni.UN-ov izvjestilac za ljudska prava Tadeusz Mazowiecki nazvao je srpsku akciju “vrlo ozbiljnimkršenjemljudskihpravaumjeritakovelikojdasemožeopisatisamokaobarbarska:napadinacivilnostanovništvo,ubijanjaisilovanja”.(Mazowieckisepovukaostepozicijeuznakprotestaubrzonakonštojepodnioovajizvještaj.)Doksuholandski“plavišljemovi”tonijemoposmatrali,Srbisurazdvojilisvemuškestanovnikegrada(odmaloljetnikadošezdesetogodišnjaka)iodveliih.Žene,djeca,stariibolesnisuprotjeraniiztogkraja:višeod13000njihpotomćeseokupitiuimproviziranomizbjegličkomkampunatuzlanskomaerodromu.Mnogimuškarcinikadavišenisuviđeni.Urokuoddvijenedjelje,stizalisuizvještajiizizvoranaobližnjojsrpskojteritorijidajenahiljadenjihubijenouBratuncu.Zračnisnimci,kojećekasnijeobjavitiSjedinjeneDržave,otkritćečetirimasovnegrobniceiskopaneblizuSrebrenice;procjenjuje se da se u njima kriju najvjerovatnije 2 700 a moguće čak i 4 000 posmrtnih ostatakamuškaracaidječaka.

SigurnuzonuŽepa,umeđuvremenu,koju ještitio71ukrajinskivojnik,srpskesusnagenapale14.julaionajepalajedanaestdanakasnije.Uistovrijeme,žestokinapadnabihaćkidžepukazivaojenatoda je srpska strategija sada bila što brže zauzimanje svih najranjivijih sigurnih zona.Nadan22. jula,predsjedniciBosneiHrvatskesastajuseuSplituipotpisujunovisporazumovojnojsuradnji.Poštobipad bihaćke enklave uveliko ojačao poziciju pobunjenih srpskih snaga u Republici Srpskoj Krajini,predsjednik Tuđman je jasno imao interes da tu pomogne bosanskim snagama. Uz podršku Hrvatskevojske, bosanske i hrvatske snage brzo su krenule sjeverno od Livna do bosanske strane bosansko-hrvatske granice, zauzevši BosanskoGrahovo, te time presjekle važnu rutu za dostavu zaliha uporištusrpskih pobunjenika u Kninu. Predsjednik Tuđman je sada imao priliku da ostvari jedan od svojihnajvažnijih strateških ciljeva: ponovno osvajanje cijele regije Krajine. Dobro isplanirana ofanzivaHrvatskevojske,kojajepočela4.augusta,postiglajetajciljizuzetnobrzo.Kninjezauzet5.augustaaza72 sata hrvatske snage su imale gotovo potpunu kontrolu nad cijelim teritorijem. Čak i prije dolaskahrvatskihvojnika, lokalnosrpskostanovništvo jedobilouputuodsvojihpolitičkih ivojnihvođadasepovučeuBosnu.Najmanje150000ljudikrenulojeusjevernuBosnupodkontrolomSrba,anekiodnjihnastavilisubijegsvedosameSrbije.MadajeovajegzodusteoretskiznačionovuinjekcijuuljudstvuinaoružanjunateritorijibosanskihSrba,malojetihhrvatskihSrbapokazalobilokakvuistinskuželjudaratujezaciljevebosanskihSrba.PadRepublikeSrpskeKrajineimaojenegativanefekatnasrpskimoraluBosni, a doveo je do uzajamnog optuživanja i sporenja (koje će kasnije biti zakrpljeno,mada očitoprekovolje)izmeđuRadovanaKaradžićaiRatkaMladića.

Ovedramatičnepromjeneohrabrilesuzapadnevladedapomisledabidiplomatskainicijativasadamogla postići stvarni napredak. Prvi put od početka rata, američka vlada je preuzela glavnu ulogu ukoordinacijizapadnepolitike.PredsjednikClintonježeliodasebosanskisukobokonča,nesamozatoštojeprvafazapredsjedničkeizbornekampanjepočinjalakasnijetegodine,većistogaštoje,nanjegovusramotu,Kongresupravobioizglasaovelikomvećinomglasovazakonoukidanjuembargananaoružanjebosanskoj vladi, koji je predložio senator Robert Dole. (Striktno govoreći, ovaj zakon nije tražio“ukidanje”embarga-štobipodrazumijevalodajedotogmomentaembargovažio-većpriznavanjeda

embargo nikada nije bio zakonski primjenjiv u Bosni, pošto je prema međunarodnom pravu bio usuprotnostispravomBosnenasamoodbranu.)MadajeClintonmogaouložitivetonatajzakon,glasačkamatematikamu je govorila da bi njegov veto bio nadglasan ako bi seKongres ponovo pozabavio timpitanjem. Samo su dvamoguća razvoja događajamogla taj poraz odložiti: promjena vojne situacije uBosni,iliznačajannapredaknadiplomatskompolju.

Kasnije će se pokušati ostvariti obje te promjene. Vojna promjena je bila spektakularna. Nakonsrpskogminobacačkognapadanasarajevskupijacu,28.augusta,ukojemjeubijeno trideset i sedmeroljudi a ranjeno osamdeset i osmero, UN i NATO upućuju ultimatum generaluMladiću: mora uklonitiartiljeriju iz zone isključenja oko Sarajeva (područja u radijusu od 20 kilometara) ili se suočiti sodmazdom.Kad je on to odbio, žestoki avionski udari protiv srpskih vojnih objekata započeli su 30.augusta. Komunikacijski centri, protuzračna odbrana i skladišta naoružanja bili su glavne mete.Sposobnostzapadnihvlada(Rusijajesadabilapretvorenaupasivnogposmatrača)dapreduzmuakcijupojačalojenekolikofaktora.Glomazanikompliciransistem“dvostrukogključa”izmeđuUN-aiNATO-apriodlučivanjupreusmjerenjetakodajevećaovlastdatakomandantimaNATO-a:snagezareakcijusurasporedilesvojuartiljerijunaplaniniIgmankodSarajevaaposljednjagrupabritanskihvojnikaupravosepovuklaizGoražda,čimesuSrbibililišeninajjednostavnijegnačinadasedočepajutalaca.

NATO-ovi zračni udari trajali su gotovo kontinuirano (uz jedan kratak prekid) dvije sedmice.MladićevaprvobitnataktikabilajeizdržatinapadeunadidaćeodlučnostZapadaoslabitiiznutra,ilidaće ruski protesti prevladati. Ali nakon više od 3 000 udara NATO-a koji su eliminirali njegovuprotuzračnuodbranuiuništiligolemukoličinusrpskemunicije,biojeprisiljenispunitizahtjevtepovućinajveći dio teškog naoružanja iz zone isključenja oko Sarajeva. Dok se ovo dešavalo, sredinomseptembra, kombinirana operacija snaga vlada Hrvatske i Bosne postigla je dramatične uspjehe usjeverozapadnoj Bosni, zauzevši Donji Vakuf 13. septembra i Jajce dan kasnije; do 17. septembra,kontroliralisucestukojapovezujeJajcesBihaćeminadiralinaprijedpremasrpskomuporištuuBanjojLuci,napadajućiprilikomnapredovanjaključnegradoveSanskiMostiPrijedor.NjihoviuspjesinisubilidirektnouzrokovaniNATO-ovimzračnimudarimakoji u tomdijeluBosnenisu ciljali gotovoništadoprotuzračneodbrane.Ali,naravno, snagebosanske ihrvatskevladesu indirektno imaleod togakorist,kakozbogpadasrpskogmorala,takoizbogštetekojujepretrpiosrpskikomunikacionisistemilogistika.Do 19. septembra 1995, kadaHrvatska popušta pod pritiskom britanske i američke vlade da zaustavisvojuvojnukampanju,Srbisuizgubilioko15postoukupneteritorijezemlje.

Mogućnostjasnogvojnogrješenjarata-porazasrpskihsnaga-bilajesadabližanegoikad.AlitonijebiloonoštojepredviđaladiplomatskainicijativakojusupredvodiliAmerikanci,kojase,umjestotoga, posvetila reviziji ranijeg planaKontakt grupe. I opet je predložena podjela zemlje u omjeru 51posto za muslimansko-hrvatsku federaciju a 49 posto za Srbe, s mapom koja je ostala “otvorena zaprilagodbe na temelju uzajamnog sporazuma”. (Američki nagovještaj da bosanska vlada treba da“razmijeni”GoraždezateritorijuokoSarajeva,međutim,bosanskiministriglatkoodbacuju.)Nasastankuu Ženevi, 8. septembra, ti su principi prihvaćeni kao osnov za daljnje diskusije predstavnika Bosne,HrvatskeiSrbije(kojajesadapregovaralauimepaljanskogrežima,ponajvišezatoštoKaradžić,kojegjeMeđunarodnisudzaratnezločineuHaguvećodavnooptužiozaratnezločine,nijemogaoputovativansrpske teritorije).DrugiprincipidogovoreniuŽenevi, inapotonjemsastankuuNewYorku,održanom26. septembra, uključivali su očuvanje i Federacije BiH i Republike Srpske uz modificirane verzijenjihovihpostojećihustava,ipravosvakogodtadvaentitetadauspostavi“paralelnespecijalneveze”sasusjednim zemljama. U isto vrijeme, ovi su principi sadržavali i formalno obavezivanje na očuvanjeBosneiHercegovinekaojedinstvenedržaveunutarnjenihprijeratnihgranica.Tenzijeizmeđuovedvije

suprotstavljenetendencije-defactopodjeleBosne,s jednestrane, injenode jureočuvanje,sdruge-opstatće tokomsvihpregovorakojećeAmerikancipredvoditi tokomsljedećadvamjeseca,prvokroztzv. “letećudiplomaciju” pomoćnika državnog sekretaraRichardaHolbrookea, a kasnije (nakonopćegprekidavatrepostignutoguBosnisredinomoktobra)utrisedmicedugomzasjedanjuuameričkojzračnojbaziuDaytonu,državaOhio.

Nakonneobičnointenzivnihdiskusija(posebnotokomzavršnih48sati,kadasečinilodajelišavanjesnabilodioameričkepregovaračketehnike)uDaytonuje21.novembra1995.najavljenopćisporazum.Ovajsporazum,kasnijeformulirankaoUgovor,apotpisalisugapredsjedniciBosne,HrvatskeiSrbijeuParizu14.decembra,uključujeteritorijalnorješenje(zadržavanjepodjeleuomjeru51:49postoizmeđuFederacije BiH i Republike Srpske), novi ustav, različite mehanizme zaštite ljudskih prava, povratakizbjeglica i obnovu privrede, te plan za raspoređivanje međunarodnih snaga od 60 000 vojnika podvodstvomNATO-akojibinadziraliprekidneprijateljstava.

U pogledu teritorijalnih pitanja, bosanska vlada jemožda smatrala da su baremodbačeni najgoriprijedlozi.NijebilorazmjeneGoraždazateritorijuokoSarajeva;GoraždebiostalodioFederacije,saspecijalnozajamčenomcestovnomvezomsostatkommuslimansko-hrvatsketeritorije.SamoSarajevonebi bilo podijeljeno; grad bi bio dio teritorije Federacije, a područja koja su držali Srbi, kao što suprigradskeopćineIlidžaiVogošćaigradskikvartGrbavica,ponovobiseujedinilisaSarajevom(nekiod Srba u tim područjima na to su protestirali, a njihovi protesti su podržavani neobičnom javnomintervencijomfrancuskogoficira,komandantasnagauSarajevugeneralaJean-ReneaBacheleta).Drugdjeu zemlji, teritorijalne prilagodbe podrazumijevale su povratak pod srpsku kontroluMrkonjić-Grada iznatnog područja sela u okolini, koja su uz sam glavni put koji povezuje srednju Bosnu i Bihać nasjeverozapadu.Ali,najspornijielementovihplanovabiojetretmanPosavinenasjeveroistoku-područjaukojemsuSrbiprijeratabiliumanjini-alikojesusrpskesnagezauzeleizstrateškihrazlogakakobiformiralikoridordapovezujenjihovesjeverneiistočnekrajeve.VelikedemonstracijeraseljenihHrvataizPosavine,koji su tražili vraćanjeove teritorije, održani suuSarajevu iZagrebu.Srpski zahtjevi zaproširenjem koridora nisu u Daytonu ni prihvaćeni, ni odbijeni; umjesto toga, dogovoreno je da ovopitanjebudeprepuštenoobavezujućojmeđunarodnojarbitraži.TokomtrisedmicepregovorauDaytonu,međutim,koncentracijanapitanjateritorijeiposebnapažnjakojusuSrbiposvećivaliočuvanjustrateškiodrživogkoridora,ostavljalisusnažandojamdasupregovaračirazmišljaliukategorijamapotencijalnozasebnihdržavica,aneopukojadministrativnojpodjeliunutarjednejedinstvenedržave.SličnesumnjeobudućnostiBosnekaoujedinjenezemlje,otvorenesu iustavnimrješenjemDejtonskogsporazuma.Dvaentiteta,svakisvlastitimparlamentom,vladom,policijskimsnagamaivojskom,imalabivećinufunkcijadržavenasvojojteritoriji.CentralniilizajedničkiorganivladezacijeluBosnu,kojesučiniliParlament,Vijeće ministara i tročlano Predsjedništvo bavili bi se samo kratkim spiskom specifičnih pitanja.Ostavljajućipostranipraktičnapitanjakaošto jekontrolazračnogprometa, jedinavažnapitanjas togspiskabilasumonetarnapolitika,vanjskapolitika,vanjskotrgovinskapolitika,carine i imigracija.Svadruga područja politike ili prava, uključujući politike vezane za medije i obrazovanje (koje su bilesuštinski bitne za bilo kakvu dugoročnumogućnost pomirenja i reintegracije) prepuštena su zasebnimentitetima. A procedure zacrtane mehanizmom centralne vlasti bi olakšale političarima u jednom ilidrugom entitetu da sasvim blokiraju njeno funkcioniranje: moglo se tretirati da Gornji dom državnogParlamentanemakvorumakodelegatibilokojeodstrananapustesjednicu,asvakaodlukaPredsjedništvamogla je biti onemogućena ako bi je srpski predstavnik, uz podršku srpskog parlamenta, proglasio“štetnompovitalniinteres”RepublikeSrpske.

ProvođenjeodredbivezanihzaljudskapravauDejtonskomsporazumuuvelikosuovisileodobroj

voljivlastidvaentiteta.Komisijazaljudskapravajetrebalabitiuspostavljenaalibinjenajedinaovlastbila provođenje istraga i objavljivanje izvještaja.Dom za ljudska prava bi presuđivao u slučajevimakršenja prava, ali jemogao tek pozvati vlasti dva entiteta da njegove presude provedu.Međunarodnepolicijskesnagebiimalečistosavjetodavnuulogujerbipomagalepolicijskimsnagamadvaentitetadapoboljšaju tehnike, dok same ne bi imale nikakvu ovlast da spriječe kršenja ili hapse. A visokipredstavnik zadužen za provođenje civilnih aspekata mirovnog sporazuma (mjesto na koje je kasnijeimenovanpregovaračuimeEU,CarlBildt)takođernebiimaostvarneovlastidaprovedeodlukemimoovlaštenjadadajesavjete,pratiikoordinira.Komisijazaizbjeglicebisebavilasamopovratomimovineranijimvlasnicimailidonosilaodlukuokompenzacijiumjestoimovinezaonekojiodlučedasenevrateu svoj prijeratni dom. Pošto bi kompenzacija bila obračunata po jedinstvenoj skali bez (premadokumentimakojisuizdatiuDaytonu)uzimanjauobzirbilokakveštete,činiloseizvjesnimdaćemnogeizbjeglice,čijesukućebileuništene,toshvatitikaopozitivanpoticajdasenevrateusvojdom.Zaonekoji supokušavalida sevrate,najvažniji faktorbibiopovjerenjeu lokalnepolicijske snage i lokalnuvlast: tu je Dejtonski sporazum ponudio samo jednu stvarnu garanciju - osobama optuženim odMeđunarodnogsudazaratnezločinenebibilodozvoljenodazauzmujavnudužnost.Međutim,intenzivniradkojijeobavioTribunal,naosnovuograničenogbudžetadokraja1995.godinerezultiraojeoptužbomprotivsamo52pojedincatenijeizgledalovjerovatnodabitamjeraznatnijeuticalanaukupnikarakterlokalneupraveuRepubliciSrpskoj(ilinateritorijitakozvaneHerceg-Bosne).Dosredinedecembra,kadsuprvikontingentiameričkihsnagapočelipristizati,uBosnisužestokeborbe,činilose,bileokončane.Stvarniproblemi,tokomonejednegodineukojojjepredsjednikClintonobećaodaćetuzadržatisvojevojnike, odnosili su se na sigurnost svakodnevnog života po perifernim ulicama istočnobosanskihgradova,a to subiliproblemiskojimasezapadne trupes tenkovima i teškomartiljerijomnisumoglenositi.

Zamorodratanasvimstranama(pogotovokodvojnikabosanskihSrba,kojisubiliblizusuočavanjusporazom)bio je jedanodfaktorakoji jemogaopromovirati trajanmir. Izvjestankontinuiraniosjećajtemeljnog povijesnog identitetaBosnemogao je biti drugi faktor.Ali, naspram tih psiholoških faktorastajalesupolitičkeipravnerealnostiDejtonskogsporazuma,kojesubilesnažnousmjereneupravcudefacto podjele, štobi vremenomdovelodoodvajanjaRepublikeSrpske - odvajanjakojebi, akobi gaFederacijaosporila,ponovodovelodorata.Tojebiočudanishodsukobakojijebioblizu-srapidnimraspadom srpskih snaga u sjeverozapadnoj Bosni u septembru i oktobru 1995. godine - razrješenjadirektnimvojnimsredstvima.JoščudnijajebilačinjenicadasuAmerikancibilitikojisuzaustavilitajvojni proces i nametnuli kvazipodjelu, oni koji su prethodne tri godine proveli kritizirajući evropskevladeštotežediplomatskimrješenjimakojasusetemeljilanavrlosličnimprincipima.Nakoncu,činilose da je američka politika podlegla lažnoj analizi koja je toliko trovala evropsku politiku od samogpočetkarata-analizikojajekaokorijenesukobavidjela“drevneetničkemržnje”te,stoga,bilasklonijanekoj vrsti etničke podjele kao rješenju. Uporni u svom nerazumijevanju prošlosti Bosne, zapadnidržavnici-kakoevropski,takoiamerički-pomagalisudaseBosnizajamčimnogotežaineizvjesnijabudućnost.

Pojmovnikaga - izvorno značenje: gospodar ili zapovjednik turske plaćene vojske; uobičajeno značenje u

Bosni:zemljoposjednik,vlastelinčijusuzemljuobrađivalikmetovi;nižiplemić(nižiuranguodbega)agaluk-uobičajenoznačenjeuBosni:posjedagin(nakojemsuvladalitradicionalnifeudalnizakoni

uodnosimaizmeđuvlasteleikmetova);posebnoznačenje:državniteritorijkojimupravljaagaahdnama-poveljakojomjesultanodobravaoodređenepovlasticeajan-prvak,velikaš,ugledančovjek;izabranilokalnidužnosnikilipoglavaraspra - osmanlijskanovčana jedinica, novčićkoji je prvobitno sadržavao tri grama srebra, ali je

poslijevišeputadevalvirao(okosredine16.stoljećabilojeunjemuvećmanjeoddvagramasrebra,aodpočetka17.stoljećamanjeodjednoggrama)

beg-vlastelinilizemljoposjednik(višiuranguodage)beglerbeg-zapovjednikpokrajine,administratorvelikeoblasti;titulapašeodtrituga(v.tug);veliki

vezirilinamjesniksultanovuBosnibegluk-begovaimovina,zemlja;administrativnajedinicakojomupravljabegbezistan - natkrivena tržnica na kojoj se prodaje bez (tanko platneno tkanje prošarano svilenim

nitima;platnouopće)idrugevrstetekstilabogumil-usrednjemvijekudualističkiheretikuBugarskojbosančica-pismokojesekoristilousrednjovjekovnojaiosmanlijskojBosni,izvedenoizćirilicečetnik-tradicionalnisrpskinazivzagerilskogborca,primijenjennavojnesnageDražeMihailovića

uDrugomsvjetskomratu;tajjenazivistotakouobičajenzasrpskeparavojnejediniceuratuuHrvatskojiBosniod1992.godinedodanas(posebnozasrpskeparavojnejediniceVojislavaŠešelja)

čiftluk-privatniposjeduzetuzakupodspahijedefter-popisporeznihobaveznikauOsmanlijskomcarstvudevširma-danakudječacima,skupljanjekršćanskemuškedjecekojasusepreobraćalanaislami

obučavalazajanjičareicarskeslužbenikedjed-poglavarCrkvebosanskedžizja-glavarinakojusuplaćalinemuslimaniejalet - provincija Osmanlijskog carstva (najveća upravna jedinica koja je po svojoj veličini

odgovaralajednojilivišesuvremenihdržava)gost-stepenuhijerarhijiCrkvebosanskeGrenzer(grencer)-austrougarskigraničarilikrajišnik,stanovnikVojnekrajineuHrvatskojgroš(Groschen)-najmanjaaustrijskanovčanajedinicahamam-turskojavnokupatiloharač-porezilinametkojisuplaćalinemuslimani(prvobitnoporeznazemlju,aliseposlijestopio

sdžizjomunekuvrstuglavarine)has-velikifeudalniposjeduOsmanlijskomcarstvuhiža-samostanskazgradaCrkvebosanskehodža-islamskiduhovnik,vjeroučitelj,vjerskiobrazovanaosobajanjičar -osmanlijskivojnik,prvobitnoregrutirankaosultanovrobprekoinstitucijedevširme,ali

odsredine17.stoljećaregrutiralisusezatusvrhuobičnimuslimani

kadija(kadi)-sudacipoglavarkadilukakadiluk-teritorijalnajedinicakojomupravljakadijakadizadeler-članoviultraortodoksnemuslimanskesekteu17.stoljećukajmakam-vojno-građanskinačelnikgradailioblastikanuniraya-tradicionalniosmanlijskizakonikkojijepropisivaokakotrebadasevladarajakapetan - prvobitno, u Bosni, vojni administrator u pograničnoj zoni; poslije administrator

kapetanije,teritorijalnejedinice,kojijeimaoširokaovlaštenjaičijajefunkcijabilanasljednakapetanija-teritorijalnajedinicapodupravomkapetanaKaravlah-(“CrniVlah”)RomrumunskogporijeklauBosnikatar -u srednjemvijekudualističkiheretikuFrancuskoj,pataren;naziv seodnosiokadikad ina

bogumilekaza-vidikadilukkristian-uosmanlijskimdokumentimanazivkojisekoristiozaobičnogpripadnikaCrkvebosanskekrstjanin-pripadnikCrkvebosanskekojijeobitavaousamostanu,hižimahala-manjagradskačetvrtmanihejac - pristaša maniheizma, pagansko-kršćanske sekte, koju je osnovao Perzijanac Manes

(Mani,Manichaeus)u3.stoljeću;poslijese tariječkoristila ikaoopćinazivzadualističkeheretikeukršćanstvu

martoloz-nazivkojimsuOsmanlijenazivalikršćane(VlaheiliSrbe)kojisuslužilikaovojniciupograničnimgradovimaibavilisepljačkom

MBO-“Muslimanskabosanskaorganizacija”,osnivačAdilZulfikarpašićmedresa-muslimanskasrednjavjerskaškolamekteb-muslimanskaosnovnaškolaMorlak - ime kojim su (često u pogrdnom smislu) nazivali stanovnike Dalmatinske zagore,

podjednakopripadnikekatoličkeipravoslavnevjeremuselim-visokiosmanlijskislužbenikpaša - počasna titula koja se dodjeljivala visokim vojnim i civilnim dostojanstvenicima u

Osmanlijskomcarstvupašaluk-teritorijkojimupravljapašapataren-nazivkojimsuseslužiliDubrovčaniiTalijanigovorećiopripadnicimaCrkvebosanske(u

Italijisugaprimjenjivaliinatalijanskekatare)potur-običniislamiziranislavenskiseljakuBosni(vjerovatnopotičeodturskeriječi“potur”koja

značivrstunabranihhlačakakvesunosiliseljaci)raja-prvobitno,neosmanlijskipokoreninarod(muslimaniikršćani);od19.stoljećaobičnosetaj

nazivodnosiosamonanemuslimanskepodanikereisul-ulema-poglavarmuslimanskevjerskezajednicesandžak-prvobitnovojniokrug,azatimupravno-teritorijalnajedinicauOsmanlijskomcarstvusandžak-beg - naziv za upravnika ili vladara sandžaka, podoblasti unutar vilajeta, tj. jedne od

provincijaOsmanlijskogcarstvaSDA - “Stranka demokratske akcije”, osnovana u Sarajevu umaju 1990; prva nacionalna stranka

Bošnjakanakon1945;jedanodosnivačaičelnikAlijaIzetbegovićSDS-“Srpskademokratskastranka”,osnovananajprijeuKninu,azatimiuBosniujulu1990;jedan

odčelnikaRadovanKaradžić,podnadzoromSlobodanaMiloševićauBeograduspahija - posjednik timara, spahiluka koji je dužan kao konjanik da ide na vojnu; veleposjednik,

vlastelinstarac-stepenuhijerarhijiCrkvebosanskestrojnik-stepenuhijerarhijiCrkvebosanskešerijat-zakon,islamskipropisiizakoniutemeljeninaKuranu,muslimanskivjerskipropisitekija-dervišhana;nastambagdjeboravedervišiiobavljajuvjerskeobredetimar-feudalnodobro,posjed,spahiluktimariot-vlasniktimaratug-konjskirepnastijegupašekaoznakdostojanstva,posebnouratuulema-teolozi,bogosloviipravnicivakuf-muslimanskafondacijakojaslužizaopćedobroidobrobit,uvjerskeihumanitarnesvrhevezir-najvišatitulauhijerarhijiuOsmanlijskomcarstvu;upravnikvilajetavilajet - provincijaOsmanlijskog carstva (ovaj je naziv službeno zamijenioprijašnjiejalet 1864.

godine)Vlah - potomak romaniziranih stanovnika Balkana prije dolaska Slavena; Osmanlije su nazivali

Vlasimasvekršćanevojnuk-kršćanski(srpskiilivlaški)vojnikipljačkaš

Notes[←1]

Najbolji suvremenipregledarheološke,povijesne i filološkegrađenalaziseuknjiziWilkes,Illyrians.Vidi takođeStipčević, Iliri; Russu,Illirii;iStadtmuller,ForschungenzuralbanischenFrungeschichte.

[←2]Wilkes,Illyrians,str.244;Stipčević,Illyrians(“Iliri”),str.137.

[←3]VidiWilkes,Illyrians,str.205-213.

[←4]VidiWilkes,Dalmatia, str. 266-280;Klaić,GeschichteBosniens (“PovijestBosne”), str. 48-49; Jireček,DieHandelsstrassen;Miller,EssaysontheLatinOrient,str.462.

[←5]Markotić,“Archaeology”,str.45-46.

[←6]Alfoldy,BevölkerungderProvinzDalmatien,str.184-188.

[←7]DioCassius,navedenouWilkes,Illyrians,str.260.

[←8]Stipčević,Illyrians,str.80.

[←9]Durham,SomeTribalOrigins,str.102.ViditakođerTruhelka,“DieTatowirung”.

[←10]VidiStipčević,Illyrians,str.241,oteorijiopolifonojmuzicikojujepostaviosarajevskietnomuzikologCvjetkoRihtman.KlasičniizvorigovoresamodasuIlirivoljelimuziku.

[←11]Povijest upotrebe naziva “Iliri” za Južne Slavene vrlo je duga, seže čak do humanističkih pisaca 15. stoljeća: vidiHadžijahić, “DieAnfangedernationalenEntwicklung”,str.171-172.

[←12]Stadtmiiller,GeschichteSiidosteuropas,str.21.

[←13]OLibellusGothorumvidiuvodFerdeŠišićaiunjegovomprijevoduLjetopisapopaDukljanina,iJireček,IstorijaSrba,sv.1,str.166-167.TekstLjetopisa štampan jeuSchwandner,Scriptores rerumhungaricarum, sv. 3, str. 476-509; vidi str. 476-477. o seobiGota.

[←14]Orbini,IlRegnodegliSlavi,str.97.OOrbinijuvidiRadojčić,SrpskaistorijaMavraOrbinija,str.5-11;o“gotskojteoriji”unjegovudjeluiudjelimadrugihdubrovačkihpisacavidiZlatar,OurKingdomCome,str.365-371.BitćedajeOrbinijevateorijadjelovalapomaloishitreno, čak i uonodoba; ali ona semoraposmatrati ukontekstudrugih teorija iz tog razdobljakoje supripisivaleposebnu snagu iznačaj germansko-skandinavskim rasama. Nizozemski naučnik Grotius tvrdio je da su domorodačke rase Sjeverne Amerike bileskandinavskogporijekla,aflamanskiteoretičarGoropiusBecanustvrdiojedaseprvobitnourajskomvrtugovorionjemačkijezik.

[←15]Redžić,Muslimanskoautonomaštvo,str.72.(Umemorandumuseistotakotvrdilo,kaopride,dasu90postoBosanacaplavokosi.)NeštojesličnozaHrvatetvrdioAntePavelić1941.godine,Dedijeridr.,HistoryofYugoslavia(“IstorijaJugoslavije”),str.577.

[←16]Kovačević,IstorijaCrneGore,str.282-288.

[←17]Markotić,“Archaeology”, str. 49.Malo avarsko kraljevstvo održalo se u Panoniji (u južnojMađarskoj) dok ga nije napokon uništioKarloVelikiudevedesetimgodinama8.stoljeća.

[←18]Anđelić,“Periodiukulturnojhistoriji”,str.200.

[←19]Malingoudis,SlavoistemesaionikeEllada,str.39.

[←20]UKonstantinovojknjizipostojezapravodvijerazličiteverzijetihdogađaja.VidiraspravuotomeuFine,EarlyMedievalBalkans,str.49-59.

[←21]Rostovtseff,IraniansandGreeks,str.135-146.

[←22]Kaulfuss,DieSlawen,str.6-9.

[←23]Gimbutas,Slavs,str.60.

[←24]Fine,EarlyMedievalBalkans,str.56.

[←25]Obolensky,ByzantineCommonwealth,str.136;Guldescu,“PoliticalHistory”,str.86.

[←26]Gimbutas,Slavs,str.140-141.OzadrugamavidiSicard,LaZadrugasudslave,iByrnes,ur.,CommunalFamiliesintheBalkans.

[←27]Gimbutas,Slavs,str.165-168;Markotić,“Archaeology”,str.52..

[←28]Dvornik,ByzantineMissionstotheSlavs,str.9-20.

[←29]Ćorović,HistorijaBosne,str.133-134.

[←30]Hadžijahić,“Sinkretističkielementi”,str.304-305.(gorskivrhunci),309-313.(imenabožanstava).

[←31]Anđelić,“Periodiukulturnojhistoriji”,str.202-203.

[←32]Fine,EarlyMedievalBalkans,str.159,262-265,ByzantineCommonwealth,str.159-160.

[←33]Constantine Porphyrogenitus, De administrando imperio, str. 160 (“kai eis to chorion Bosona to Katera kai to Desnek”).PretpostavljasedajeDesnekdanašnjiDesnik (iako je Jirečekdržaoda je todanašnjiTešanjna rijeciUsori), aKatera jevjerovatnodanašnjeseloKotor iliKotorac,pokrajSarajeva:vidi jirećek,DieHandelsstrassen, str.29-30;Skarić,Sarajevo injegovaokolina,str.32;Ćorović,HistorijaBosne,str.112.

[←34]Fine,EarlyMedievalBalkans,str.201,278-280;Obolensky,ByzantineCommonwealth,str.287-288.

[←35]Fine,EarlyMedievalBalkans,str.288.

[←36]Cinnamus(Kinam),Epitome,str.104.(knj.3,pog.7).

[←37]Anđelić,“Periodiukulturnojhistoriji”,str.204-205.

[←38]Ćirković,“DiebosnischeKirche”,str.547-548.

[←39]Ćorović,HistorijaBosne,str.113;D.Mandić,EtničkapovijestBosne,str.33.

[←40]Truhelka,“DasmittelalterlicheStaatswesen”,str.72;Fine,LateMedievalBalkans,str.18-21.

[←41]OrbinispominjejedanneuspjelipokušajzavladavineStjepanaKotromanića:RegnodegliSlavi,str.354-355.

[←42]EssaysontheLatinOrient,str.468;uzrečicu“ZaKulinabana”zabilježiojeiOrbini1601.godine:RegnodegliSlavi,str.351.

[←43]Miller,EssaysontheLatinOrient,str.468;Coquelle,HistoireduMontenegro,str.82.

[←44]VidipismoVulcanusa(Vukana)odZeteInocentuIli,septembar1199,uFermendžin,ur„ActaBosnae,str.5.

[←45]Fine,LateMedievalBalkans,str.18,43-47;zadetaljnuanalizuskupanaBilinompoljuvidiFine,BosnianChurch,str.126-134.SamčinodreknućaštampanjeuMigne,ur.,Patrologialatina,sv.215,stup.153-155.

[←46]Fermendžin,ur„AdaBosnae,str.8-11.

[←47]Fine,LateMedievalBalkans,str.144-145.ProfesorFinejetoidentificiraokaogradVrhbosna(današnjeSarajevo),alisetajspomenzasigurnoodnosinaoblastVrhbosnujergradjošnijepostojao.Ujednomizvještajuiz1244.godinekažesedajesredištežupeVrhbosnebilougraduBrdo,gdjesustolovalibanikatoličkibiskup(vjerovatnojetodanašnjeseloBan-Brdo):vidiJireček,DieHandelsstrassen,str.31.

[←48]Fine,LateMedievalBalkans,str.146.

[←49]Fine,“WastheBosnianBanateSubjectedtoHungary?”

[←50]50Miller,EssaysontheLatinOrient,str.473;Fine,LateMedievalBalkans,str.148.

[←51]OrazdobljuŠubićavidiThalloczy,StudienzurGeschichteBosniens,str.46-48.

[←52]Fine,LateMedievalBalkans,str.275-279.

[←53]D.Mandić,FranjevačkaBosna,str.17,39.

[←54]Fermendžin,ur.,ActaBosnae,str.28.

[←55]Fine,LateMedievalBalkans,str.281.

[←56]Ibid.,str.281-282.

[←57]Ibid.,str.368-370;

[←58]Ibid.,str.384-386;Klaić,GeschichteBosniens,str.201-203;Ćirković,Istorijabosanskedržave,str.135-140.

[←59]Fine,LateMedievalBalkans,str.394-398;Coquelle,HistorieduMontenegro,str.113-118.

[←60]Fine,LateMedievalBalkans,str.408-411;Emmert,“TheBattleofKosovo”.Jezgrovitpregledkosovsketradicijeuusmenojnarodnojpoeziji(srpskoj,hrvatskoj,bosanskojialbanskoj)vidiuLord,“TheBattleofKosovo”.

[←61]LeBouvier,LeUvredeladescription,str.22.

[←62]Fine,LateMedievalBalkans,str.453-469;Fine,BosnianChurch,str.210-241.

[←63]O tradicionalnom stajalištu vidi Skarić, Sarajevo i njegova okolina, str. 35-36 (gdje se također tvrdi da suVrhbosna iHodidjed najprijeustupljeniOsmanlijama prema sporazumu 1428. godine, a da su ih onda Osmanlije izgubile i iznova osvojile 1435). O revidiranomstajalištuvidiŠabanović,"Pitanjeturskevlasti”.Šabanovićopisujerazvojovogapodručjau“Bosanskomkrajištu”.

[←64]Thalloczy,StudienzurGeschichteBosniens,str.146-159;Fine,LateMedievalBalkans,str.577-578.

[←65]Fermendžin,ur.,ActaBosnae,str.211.

[←66]Fine, BosnianChurch, str. 332-333. Raniji povjesničari (npr.Miller, Essays on the Latin Orient, str. 485) pogrešno su protumačili ovajpodataknavodećibrojod40000izbjeglicaumjesto40.

[←67]Fine,LateMedievalBalkans,str.583-584(papi);Fermendžin,ur.,ActaBosnae,str.252(Mlecima).

[←68]Lachmann,ur.,Memoireneines janitscharen, str. 139-140.Kraljeva udovica, kraljicaKatarina, uspjela je pobjeći uRim, gdje je iumrla 1478. godine, a grobnica joj se još može vidjeti u crkvi Santa Maria in Aracoeli na Kapitolu; vidi Thalloczy, Studien zurGeschichteBosniens,str.110-120;iJ.Turčinović,ur.,Povijesno-teološkisimpozij.

[←69]Jireček drži da su oni stigli u 13. stoljeću (DieHandelsstrassen, str. 43). Saski rudari svakako su došli u Srbiju do druge polovice 13.stoljeća: vidi Takacs, “SachsischeBergleute immittelalterlichen Serbien”, str. 34.Ali u najiscrpnijoj suvremenoj studiji o rudarstvu usrednjovjekovnojBosninavedenasukaonajranijadokumentiranasvjedočanstvatekiz1312.godine(orudnikuuTrešnjici)i1319.godine(uLipniku);Dinić,Zaistorijurudarstva,str.46.

[←70]Dinić,Zaistorijurudarstva,str.7-8.

[←71]OsvimprethodnimpojedinostimavidiJireček,DieHandelsstrassen,str.41-49;Fine,LateMedievalBalkans,str.282-284.

[←72]BenaciČović,KulturnaistorijaBosne,str.411.

[←73]Riječkmetpoteklajeizlatinskogacomitatus,štoznačiposjedi(eventualnosamostanski)nakojimasukmetoviprvobitnoradili.USrbijiserazvilodrukčijeznačenje:poglavarsela.

[←74]Verlinden,“Patarinsreduitsenesclavage”.

[←75]OsvimtimklasamairangovimavidiTruhelka,“DasmittelalterlicheStaatswesen”,str.90-105.

[←76]Značenje togvijeća ističuĆirković (Istorija srednjovjekovnedržave, str.224-225) iAnđelić (“BaronesRegi i državnovijeće"), aosporavagaFine(LateMedievalBalkans,str.453-454).

[←77]Truhelka,“DasmittelalterlicheStaatswesen”,str.110.Truhelkaistotakobilježiprisutnost“istrionesa”nadvoruTvrtkaII1440.godine,ipitaseštolitariječznači:zasigurnojeturiječo“histriones”ilikazališnimglumcima.

[←78]Anđelić, “Periodiukulturnojhistoriji”, str.209.Priroda“bosančice”bila jepredmet složenenaučnedebate;vidiTruhelkinuklasičnustudiju“DieBosančica”inedavnuLehfeldtovuraspravuDasserebokroatischeAljamiado-Schrifttum,str.43-45.Tandarićpodastireneke dokaze da se u ranom srednjem vijeku u Bosni koristila i glagoljica (rana alternativa ćirilice na zapadu Balkana), “Glagoljskapismenost”,str.43;alisvjedočanstvakojaonnavodionjenojupotrebiuBosniu15.stoljećupotiču izpodručjakojasu tadapripadalaHrvatskoj-Ugarskoj.

[←79]BenaciČović,KulturnaistorijaBosne,str.422-431.

[←80]Ćorović,HistorijaBosne,str.9.

[←81]Dobar noviji pregled argumenata pojedinih povjesničara nalazi se u knjizi Džaja, Die “bosnische”Kirche,str.1-68;dobarranijihistoriografskiizvještajpredstavljaŠidak,“Problem‘bosanskecrkve’uhistoriografiji”.Bogatabibliografijamožesenaćikod Fine,BosnianChurch,str.393-434,kojasemožejošnadopunitidrugimnaslovimaunapomenamakodOkiç,“LesKristiansdeBosnie”.

[←82]Rački,Bogumiliipatareni.

[←83]KlasičniopćiprikazibogumilamogusenaćikodRunciman,MedievalManichee,str.63-93,iObolensky,Bogomils.ObogumilstvuuSrbijividiSolovjev,“Svedočanstvapravoslavnih izvora”KlasičnustudijuobogumilstvuuBugarskojpredstavljaAngelov,Bogumilstvoto; aliBosnu obrađuje (str. 420-428) površno i nekritično.Omanihejskim vjerovanjima vidi Licu,Manichaeism.Mani je bio Perzijanac iztrećegstoljećačijasudualističkaučenjabilakombinacijazoroasterizma,grčko-jevrejskoggnosticizmaikršćanstva.

[←84]Okatarima vidiBorst,Katharer, iDuvernoy,LeCatharisme. Ratarstvo nije bilo samo oblik bogumilstva prenesen u Zapadnu Evropu:izrastalojeizsnažnihlokalnihtradicijakvazignostičkehereze(vidiPuech,“CatharismeetBogumilisme”).

[←85]ČinisedajeprviautorkojijepovezaoCrkvubosanskusbogumilimabioChaumette-des-Fosses,udjeluobjavljenom1816.godine(Šamić,LesVoyageursfranfais,str.131).OprvimkatoličkimautorimavidiMatasović,“Trihumanistaopatarenima”,iFine,BosnianChurch,str.63-73.

[←86]Petranović,Bogumili,crkvabosanskaikrstjani.

[←87]Tu je teoriju podržaoGlušac 1924. godine (“Srednjovekovna crkva”), ali ju je napaoŠidak 1937. godine (“Problem ‘bosanske crkve’ uhistoriografiji”).

[←88]Vidibibliografijuuovojknjizi;potpunijipopisSolovjevljevihbrojnihpublikacijavidikodFine,BosnianChurch,str.428-429.

[←89]Glavni zastupnici ove teorije bili su otac Leo Petrović (Kršćanibosanskecrkve) i, premda sa sve većim priznavanjem heretičkihtendencijaunjegovimkasnijimdjelima,JaroslavŠidak(Studijeo“crkvibosanskoj”).

[←90]VidimojeizlaganjeoislamizacijiBosneu5.poglavlju.

[←91]Jezgrovitpregledstatističkih igeografskihpodatakavidikodM.Wenzel,“BosnianTombstones”, str.102-115.Dr.Wenzel je dala idetaljnugeografskuanalizu različitihobrađenihmotiva:Ukrasnimotivi.O rasporedustećakanaperifernimpodručjimavidinapomenukodFine,Bosnianchurch,str.104,ufusnotibr.42.

[←92]VidiVonAsboth,BosnienunddieHerzegovina,str.94-118;Solovjev,“LeSymbolisme”i“BogumilentumundBugomilengraber”.

[←93]

Džaja,Die“bosnischeKirche”,str.25-26.

[←94]M.Wenzel,“BosnianTombstones”,str.103.

[←95]Bosnien und die Herzegowina, str. 101. Soloyjev priznaje da se križ pojavljuje na najmanje 85 stećaka: “Simbolika srednjovekovnihspomenika”,str.17.

[←96]OpaganskimcrtežimavidiM.Wenzel,“MedievalMysteryCult”;oheraldičkomidentitetuVlahavididaljeu6.poglavlju.)SolovjevljevujeteorijunadaljekritiziraoS.Radojčić,“Reljefibosanskihstećaka”,FinerezimiraširokrasponprigovorauBosnianChurch,str.88-93.

[←97]Fine,BosnianChurch,str.48-62.

[←98]Izvorjebiosrpskirukopisiz15.stoljećakojijecitiraojedanRus1859.godine.Ruskinaučniknijenikadobjaviooriginalnitekst,kojijepotomnetragomnestao;nijedandrugisačuvanirukopisistogdjelanenavodinatommjesturiječ“bogumil”(ibid.,str.44).

[←99]Ibid.,str.212-213.

[←100]Matasović, “Tri humanista o patarenima”. Možda je u nekim slučajevima posrijedi i svjesna igra riječi pa umjesto “monachi” stoji“manichei”: vidi Dragojlović, Krstjani i jeretička crkva, str. 154. Naziv “manihejski” zadržao se, iako u sasvim općem značenju, ubizantskim djelima; u jednom pregledu Justinijanovih zakona iz 14. stoljeća koristi se praktički kao sinonim riječi “heretički" (Lieu,Manichaeism, str. 177). Pojavljuje se i u deklaraciji sBilinog polja (1203), kao naziv za heretike, kojima bosanski redovnici, kako suobećali,nećepružitiutočište.

[←101]Fine navodi jedan očit primjer kako se ta riječ primjenjivala naBosance (BosnianChurch, str. 248), ali je pogrešno protumačio latinskitekst. Sporna rečenica ne znači: “SamiBosanci zovu svećenikeKraljevineBosnepatareni”, nego: “SamiBosanci zovu ‘religiosi’ (tj.redovnike,monahe)Kralje-

[←102]Ohistorijatu tog naziva vidi Thouzellier,Heresie et heretiques, str. 204-221.Lambert kaže da se taj naziv upotrebljava u antiheretičkojpapinskojbuliiz1184.godinekao“tehničkiizrazzatalijanskeheretikekojisenajčešćeodnosinakatare”(MedievalHeresy,prvoizd.,str. 84); u spomenutoj je buli riječ o katarima, valdenzima i humilijatima, a svih je njih bilo na talijanskom tlu, pa vjerovatno nije bilo“tehničkog”teološkogpoistovjećivanja“patarena”sdualističkimdoktrinamakojesubilekarakterističnezakatare.

[←103]Thouzellier,Heresieetheretiques,str.216:tojezapravosažetaknadbiskupovapismaizjednogdrugogpapinogpisma.

[←104]OpovjesničarskomsporuoovojpričividiFine,“AristodiosandRastudije”.

[←105]Šidak,Studijeo“crkvibosanskoj”,str.177-209;Fine,BosnianChurch,str.118-121;Lambert,MedievalHeresy,drugoizd.,str.128-131. Dragojlović je tvrdio da je “ecclesia sclavoniae” Crkva bosanska, a da se “ecclesia dalmatiae” odnosi na Srbiju (Krstjani ijeretičkacrkva,str.124-127);alinavedenidokazidjelujusuvišezbrkanodabimoglipoduprijetitakavprecizanmeđuodnos.

[←106]OtomtekstuvidiMigne,ur.,Patrologialatina,sv.215.

[←107]Džaja,Die“bosnischeKirche”,str.55.

[←108]Fine,BosnianChurch,str.64;Matasović,“Trihumanistaopatarenima”,str237,240.

[←109]Miletić,I“Krstjani”diBosnia,str50-66,117-121.Dragojlovićtakođerbilježidaseupočetkuslavenskogredovništvanazivgast(=gost)katkadkoristizaigumanailiopata(Krstjaniijeretičkacrkva,str.157).Finedajenekolikokorisnihkomentaraoredovničkomkarakterudeklaracije(BosnianChurch,str126-134),alijeglavninedostataknjegoveknjigetajštonijeznaozadjeloMajeMiletičkadjujepisao.

[←110]MajaMiletić podastire dokaze u I “Krstjani” di Bosnia, str. 52-53; bilježi kako se “christianus” koristio u tom smislu i u nekim ranimslavenskimizvorimauKijevuiPragu(str.65-66).ViditakođerDragojlović,Krstjaniijeretičkacrkva,str.150-151.

[←111]Miletić, I “Krstjani” diBosnia, str. 102; Fine dodaje (BosnianChurch, str. 155) da se taj naziv koristio kao titula starijeg opata uHrvatskojuli. stoljeću.

[←112]Kniewald,“HierarchieundKultus”,str.588-589.

[←113]VidiMiletić,I“Krstjani”diBosnia,str.112.zbogoriginalnogtekstaiprijevoda(boljeodprijevodakodFine,BosnianChurch,str.262).

[←114]Evanđelje poMateju 8, 11 (“Zato vam velim da ćemnogi doći s istoka i zapada te sjesti za stol sAbrahamom, Izakom i Jakovom ukraljevstvunebeskom”);EvanđeljepoLuki16,19-31(pričaoškrtombogatašuisiromašnomLazaru).ČinimisedaFineovatvrdnjadatajnatpissamposebidokazujeprihvatanjeStarogzavjeta(BosnianChurch,str.262)nijebaštakouvjerljiva.

[←115]Fine,BosnianChurch,str.256-260.

[←116]Ibid.,str.176-177.

[←117]UveziskatarskomteorijomvidiLoos,DualistHeresy,str.298-302.

[←118]VidiJireček,“DieRomanenindenStadtenDalmatiens”,dioprvi,str.50-57.

[←119]Kniewald,“FlierarchicundKultur”,str.600.Crkvajebilazabranilaotvaranjebilokakvihnovih“dvojnihsamostana”787.godine(Miletić,I“Krstjani”diBosnia,str.56),alimoždasesmatralodajetazabranamrtvoslovonapapiruzatoštosuvećpostojećidvojnisamostaniidaljedjelovali.

[←120]Lambert,MedievalHeresy,prvoizd.,str.377-378.

[←121]Džaja,Die“bosnischeKirche",str.35.GlagoljskaseliturgijaočuvalaumnogimdijelovimaDalmacijeiHrvatskesvedoprotureformacije:vidiZimmermann,ReformationbeidenKroaten,str.5,20.

[←122]Džaja,“Fineovainterpretacija”,str.58-59.

[←123]Fine,BosnianChurch,str.137-150.

[←124]ŠtosetičetadvatekstavidiSolovjev,“LaMessecathare”;važnuispravkunjegovogtumačenjajednerečenicevidiuWakefieldiEvans,Heresies, str. 781.U rukopisu se spominje “doba djedaRatka”, pa zasigurno potiče iz sameCrkve bosanske.Vjerovatno je nastaosredinom15.stoljeća,alijetekstprepisanizranijegizvora.

[←125]Dragojlović,Krstjaniijeretičkacrkva,str.208-213.

[←126]Lambert,MedievalHeresy,drugoizd.,str.109(okatarima);Orbini,RegnodegliSlavi,str.354(oCrkvibosanskoj).

[←127]Dragojlović,Krstjaniijeretičkacrkva,str.173-174.

[←128]Osvimovim tačkama (iodrugima) raspravlja sekodFine,BosnianChurch, str. 357-361,osimupodacima izvučenim izoporukegostaRadina(otomevidiLambert,MedievalHeresy,prvo izd., str.374-380) ipodacima izvađenim izosmanlijskihdeftera (vidiOku;,“LesKristiansdeBosnie”,str.125).OdrugimrazlikamavidiDragojlović,Krstjaniijeretičkacrkva,str.165-172,199-201.

[←129]Fine,BosnianChurch,str.264-275.

[←130]Lambert,MedievalHeresy,prvoizd.,str.375-376;kraljMatijašbiojeMatthiasCorvinusizUgarske.

[←131]Lasić,DevitaetoperibusS.Iacobi,str.438.Tojenajzloćudnijeodčetiričudakojajesv.JakovučiniouBosni.

[←132]Kniewald,“Vjerodostojnostlatinskihizvora”,str.156-163.

[←133]Fermedžin,ur.,ActaBosnae,str.38,248.

[←134]Loos,“LesDerniersCathares”.

[←135]Kniewald,“Vjerodostojnostlatinskihizvora”,str.168-169.

[←136]VidiFineovekomentare:BosnianChurch,str.56-58.

[←137]Ibid., str.58,308-309; ividiMatasović,“Trihumanistaopatarenima”.TvrdnjaNicolasaLopezaMartinezada jeTorquemada zasigurnoimaodetaljneinformacijeoBosnivrlo jeneuvjerljiva(Torquemada,Symbolumproinformationemanichaeorum, “Introduccion”, str.20-23).

[←138]Dragojlović,Krstjaniijeretičkacrkva,str.109-111.

[←139]Fermendžin,ur.,ActaBosnae,str.225.

[←140]Fine,BosnianChurch,str.334.

[←141]Okiç,“LesKristiansdeBosnie”,str.129-130.

[←142]Ibid.,str.115.Nekiodovihkristianlarnavedenisuupopisimasasvojimsinovima(str.131),aznamodasuibosanskiredovniciibogumilski“izabrani”moralibitineoženjeni.

[←143]Draganović, “Izvješće apostolskog vizitatora”, str. 44. Međutim, Masarechi je uključio u svoj izvještaj i građu koju je napabirčio opatarenimaizranijepisanihizvora(Fine,BosnianChurch,str.65-68);nijejasnokojejeodsvojihkomentaradaoizprverukeakojesutadašnjeinformacije.

[←144]Lachmann,ur.,MemoireneinesJanitscharen,str.140.

[←145]O jednom dramatičnom izvještaju o ekspediciji koja je dopremila hranu u Jajce 1525. godine vidi G. Wenzel, ur., Marino Sanutovilagkronikajanaktudositasai,sv.3(=25),str.332-342.

[←146]Ćirković,HercegStefanVukčić-Kosača,str.260-267.

[←147]Šabanović,Bosanskipašaluk,str.44-47;Fine,LateMedievalBalkans,str.585-589.

[←148]JezgrovitalipodrobanprikazosmanlijskeekspanzijevidikodShaw,Historyof theOttomanEmpire, sv.1, str.55-94.O stvaranjuVojnekrajinevidiRothenberg,AustrianMilitaryBorder,str.17-39.

[←149]Shaw,HistoryoftheOttomanEmpire,sv.1,str.184-187;Rothenberg,AustrianMilitaryBorder,str.52-61;ividiovdje6.poglavlje.

[←150]OpotpunijemprikazuvojnogporetkavidiShaw,HistoryoftheOttomanEmpire,sv.1,str.122-131.OporetkuuBosnividiŠabanović,“VojnouređenjeBosne”,posebnostr.216-219opomoćnimsnagama.

[←151]NajboljiprikaztogporetkanalaziseuknjiziPapoulia,UrsprungundWesender„Knabenlese“.

[←152]Kunt,“TransformationofZimmiintoAskeri”,str.62.

[←153]Pelletiernavodipopisvelikihvezirainapominjedajeizmeđu1488.i1858.godinebilouBosni65namjesnikarodomizBosne:Sarajevo,str.75.

[←154]Sugar,SoutheasternEuropeunderOttomanRule,str.58;Shaw,HistoryoftheOttomanEmpire,sv.1,str.114.

[←155]Rycaut,PresentStateoftheOttomanEmpire,str.197.PosljednjiputjedevširmaprovedenauSrbiji1638.godine(Tomasevich,Peasants,Politics,andEconomicChange,str.27).Moždajebiloipokušajadasedevširmaobnovi:SieurdelaCroix,sekretarfrancuskeambasadeuIstanbulu,zabilježioje1684.godinedasedevširmatadaprovodilasvakihdesetgodina(Memoires,str.201-202).

[←156]Sugar,SoutheasternEuropeunderOttomanRule,str.56.

[←157]Lehfeldt,DasserbokroatischeAljamiado-Schrifttum,str.48;Hottinger,Historiaorientalis,str.463.

[←158]Shaw,“OttomanViewoftheBalkans”,str.69-70.

[←159]OpojedinostimavidiSugar,SoutheasternEuropeunderOttomanRule,str.37-38;Rycaut,PresentStateoftheOttomanEmpire,str.172-173.

[←160]OtimarskomsistemuvidiTomasevich,Peasants,Politics,andEconomicChange,str.28-33;Sugar,SoutheasternEuropeunderOttomanRule,str.98-99,212.

[←161]Fine,LateMedievalBalkans,str.583.

[←162]Tomasevich,Peasants,Politics,andEconomicChange,str.24.

[←163]Kunt,“TransformationofZimmiintoAskeri”.

[←164]Kadilukjemogaobitipodijeljennadvijeilivišenahija,kojimasunačelubilizamjenicisudaca;uBosnisugranicenahijačestoodgovaralestarimgranicamažupa.VidiKreševljaković,KapetanijeuBosni,str.9-10.

[←165]OsimPožeškogsandžaka(uSlavoniji)iZvorničkog,kojisubiliuBudimskomejaletuod1541.do1580:ibid.,str.10.

[←166]Opojedinostimavidiibid.,str.9-10,iÐurđev,“Bosna”,str.1263.

[←167]Mažuranić,SudslavenimDienstedesIslams,str.21-27;Hukić,ur„IslamimuslimaniuBosni,str.20-21.

[←168]Balić,DasunbekannteBosnien,str.84-89.

[←169]Filipović, “Napomene o islamizaciji”; Džaja,Die“bosnischeKirche”, str. 71-73. O drugim podacima, iz dokumenata i s nadgrobnihspomenika,kojipokazujudajeuSarajevubilomuslimanaprije1463.godine,vidiHadžijahić,PorijeklobosanskihMuslimana,str.66.

[←170]Okiç,“LesKristiansdeBosnie”,str.118-119.

[←171]Džaja,Die“bosnischeKirche”,str.74.

[←172]Fine,BosnianChurch, str. 384. Brojevi koje navodi D.Mandić (Etnička povijest Bosne, str. 154) nisu tačni. Ukupan broj stanovnikaizračunatnatemeljudefteraudvadesetimgodinama16.stoljećausandžacimaBosne,ZvornikaiHercegovineiznosi211595kršćanai133295muslimana(Hadžijahić,PorijeklobosanskihMuslimana,str.165).

[←173]Hadžijahić,PorijeklobosanskihMuslimana,str.78.D.Mandićtakođerbilježidajenapočetku16.stoljećaislamizacijabrženapredovalauKonjicuiFoči:EtničkapovijestBosne,str.161.

[←174]D.Mandić,EtničkapovijestBosne,str.153-158.

[←175]Handžić,Tuzlainjenaokolina,str.118-122.VidiiosvrtnatokodDžaja,Die“bosnischeKirche”,str.80-88.

[←176]D.Mandić,EtničkapovijestBosne,str.211.Tajsesvećenikzvao“AthanasioGeorgiceo”,asuvremenipovjesničaripišunjegovoprezimena različite načine, kaoGrgičević (što je zasigurno netačno),Georgijević i Jurjević.U tim izvještajima iz 17. stoljeća “Bosna” značičitavuistoimenufranjevačkuprovincijukojajeotprilikeodgovaralatadašnjemBosanskomejaletu,mnogovećempodručjuodBosanskogsandžaka.

[←177]“DeTurchisarannotreparti,etapenadeCatholiciuna,Sehismatici sarannoperlametadiChatolici,dequali saranno cento cinquanta[sic]millaanimeincirca”(Draganović,“Izvješćeapostolskogvizitatora”,str.43).Usažetkunapočetkutogizvještaja(str.10),kojijesastavionekodrugi,ova je rečenicapogrešnoprotumačenadaznači150000pravoslavaca i300000katolika(iprematome900000muslimana);ovihsusepodatakadržaligotovosvikasnijiautori.

[←178]Turkušapotičeodturskihriječitürkuşakli,štoćereći“sinTurčinov”.

[←179]Kulišić,“RazmatranjaoporijekluMuslimana”,str.145-147;Hadžijahić,PorijeklobosanskihMuslimana,str.128-141;Fine,BosnianChurch,str. 382; Džaja, Konfessionalität und Nationalität, str. 57. Osnovu sveukupnog proučavanja ovog predmeta čini istraživanje uistanbulskim arhivima Omera Lütfija Barkana, koji nije pronašao nikakva svjedočanstva o naseljavanju skupina Turaka ili Azijaca uBosni;vidinjegovodjelo“Lesdeportationscommemethodedepeuplement”.

[←180]Džaja,Die“bosnischeKirche”,str.84.

[←181]Smailović,Muslimanskaimena,str.50-54;Blaunavodipopismuslimanskihprezimenainapominjedanekaodnjihtakođerpotičuodimenamjesta:ReiseninBosnien,str.62-63.

[←182]VidiSugar,SoutheasternEuropeunderOttomanRule,str.45-46.

[←183]Oodobrenju,ahdnamiilidekretuozaštićenomstatusuvidiBatinić,DjelovanjefranjevacauBosni,sv.1,str.132.

[←184]G.Wenzel,ur.,MarinoSanutovildgkronikajanaktudositasai,sv.1(=14),str.155.

[←185]Džaja,KonfessionalitätundNationalität,str.159-164;Fermendžin,ur.,ActaBosnae,str.477-478.

[←186]Fermendžin,ur.,ActaBosnae,str.341.

[←187]Džaja,Die“bosnischeKirche”,str.93.

[←188]Balić,DasunbekannteBosnien,str.92-94.

[←189]Fine,BosnianChurch,str.384-385.

[←190]Džaja,Die“bosnischeKirche",str.91.

[←191]Wheler,JourneyintoGreece,str.441.

[←192]Fine,BosnianChurch,str.13.

[←193]Bordeaux,LaBosniepopulaire,str.52.DetaljnijustudijuoupotrebihamajlijaizaštitnihnatpisameđumuslimanimauBosnividikodKrissiKriss-Heinrich,Volksglaube, sv. 2, str. 99-103. Evans donosi reprodukcije nekih tipičnih hamajlija i napominje (1876) da je prodajazaštitnih natpisa “redovit izvor prihoda franjevaca”: ThroughBosnia, str. 289, 292. O drugim narodnim običajima i vjerovanjima vidiDurham,SomeTribalOrigins,str.248-274,iLilek,“Vjerskestarine”.

[←194]Balagija,LesMusulmans yougoslaves, str. 31. Hadžijahić (“Sinkretistički elementi”, str. 316-322) navodi različite načine na koje sumuslimanikoristilikršćanskesvetkovine,inapominjedamnogiodnjihvukuporijekloizpretkršćanskogdoba.

[←195]Hadžijahić,“Sinkretističkielementi”, str. 326-327 (slikaBlaženeDjeviceuOlovu);Gibbons,London toSarajevo, str. 181 (okatoličkojCrkvisvetogAnteuSarajevu:“Unjuodlazedasemoleipravoslavciijevrejiimuslimani”);Chaumette-des-Fosses,VoyageenBosnie,str.74-75(omisamazaozdravljenje,anapominjeidamuslimaniimaju“nekuvrstusklonosti”katoličkimobredima).

[←196]Fermendžin,ur.,ActaBosnae,str.525-526.

[←197]F.W.Hasluck,ChristianityandIslam,sv.1,str.77(odervišima),69(ocitiranju).Hasluckbilježiizapiseokatolicima,pravoslavcimaimuslimanimakakoseobraćajusliciBlaženeDjevicezbogozdravljenja1621.godine(str.66).

[←198]MeđunjimasuiistaknutinaučniciSafvet-begBašagićiĆiroTruhelka;vidiHađžijahić,PorijeklobosanskihMuslimana,str.91-92.

[←199]Shaw,HistoryoftheOttomanEmpire,sv.1,str.114(pišeturiječ“potor”).

[←200]OsvimtimosmanlijskimizvorimavidiHadžijahić,PorijeklobosanskihMuslimana,str.87-90.

[←201]Akademiaeshkeneave,FjaloriGjuhessesotmeShquipe,SlikualbanskogpoturavidikodDurham,DurhamCollectionofGarments,str.35.

[←202]D.Mandić,EtničkapovijestBosne,str.207-208,225.

[←203]Ibid.,str.211.“Oganj”jeovdje,naravno,kaznazaotpadništvoodislama,anepostupakskršćanimakaotakvima.

[←204]O drugim osmanlijskim primjerima vidi F. W. Hasluck, Christianity and Islam, sv. 2, str. 469-474; Dawkins, “Crypto-Christians ofTurkey”;Amantos,ScheseisEllenonkaiTourkon,str.193-196.

[←205]Rycaut,PresentStateoftheOttomanEmpire,str.129-131(drugaknjiga,12.poglavlje).

[←206]Solovjev,“LeTemoignagedePaulRycaut”.

[←207]Rycaut,PresentStateoftheOttomanEmpire,str.149.ObektašijamavidiF.W.Hasluck,Christianityand Islam, sv.2, iBire,BektashiOrder.

[←208]Godine1676.GeorgeWhelerupoznaosesPoljakommuslimanskevjerekojijeradiokaodragomanilitumačikojimujerekaodajeonbiojedanodglavnihRycautovihinformatora:JourneyintoGreece,str.202.

[←209]Hadžijahić,PorijeklobosanskihMuslimana,str.90-91.

[←210]Stanojević, “Jedan pomen o kristjanima”: u ovom izvještaju iz 1692. godine, koji se često citira u suvremenim studijama o Bosni, nespominjusepoturi,izapravopotičuizDalmacije.

[←211]Jukić,ZemljopisipoviestnicaBosne,str.143.citiraAndrićuDevelopementofSpiritualLifeinBosnia(“RazvojduhovnogživotauBosni"),str.20.

[←212]Čubrilović,“Poreklomuslimanskogplemstva”.

[←213]Skarić,Sarajevoinjegovaokolina,str.42.

[←214]B.Zlatar,Onekimmuslimanskimfeudalnimporodicama

[←215]Skarić,Sarajevoinjegovaokolina,str.76.

[←216]Braudel,Mediterranean,sv.1,str.420-421,595.

[←217]Kuripešić,ItinerariumderBotschaftsreise,str.44.

[←218]OopćojulozidevširmeuprocesuislamizacijevidiPapoulia,UrsprungundWesender“Knabenlese”,str.98-108.

[←219]O tekstukanunavidiAndrić,DevelopmentofSpiritualLife inBosnia, str.23-24;objvljujega i Roskiewicz i napominje da semnogeodnjegovihodredabanisuprimjenjivaleznatnoprijenjegovaukidanja1839.godine:StudieniiberBosnien,str.251-252.

[←220]D.Mandić,EtničkapovijestBosne,str.246-247.Otomekakosukršćanskesnageotimalemuslimanskudjecuu16.i17.stoljećuvidiKlen,“Pokrštavanje‘Turske’djece”.

[←221]Handžić,“OgradskomstanovništvuuBosni”,str.252-253.

[←222]Hrabak,“IzvozplemenitihmetalaizBosne”.

[←223]Skarić,Sarajevoinjegovaokolina,str.36-38;PašalićiMišević,ur.,Sarajevo-,B.Zlatar,“Unevilletypiquementlevantine”.

[←224]Pelletier,Sarajevo,str.76.

[←225]Skarić,Sarajevoinjegovaokolina,str.51.

[←226]Sugar,SoutheasternEuropeunderOttomanRule,str.51.

[←227]B.Zlatar,“Unevilletypiquementlevantine”,str.96.

[←228]Fine,BosnianChurch,str.172.

[←229]Ibid.,str.305-307;Džaja,KonfessionalitätundNationalität,str.158;D.Mandić,EtničkapovijestBosne,str.456-467.

[←230]Džaja,KonfessionalitätundNationalität,str.125-126.

[←231]Fine,BosnianChurch,str.379.

[←232]Ojednomizvještajuiz1455.vidiFermedžin,ur,ActaBosnae,str.224-226.

[←233]Fine,BosnianChurch,str.379-380;Džaja,KonfessionalitätundNationalität,str.126-127.

[←234]Džaja,Konfessionalität und Nationalität, str. 126-127; Skarić, Sarajevo i njegova okolina, str. 56. Međutim, prvi pouzdani dokaz opostojanjujednepravoslavnecrkveuSarajevupotičeiz1616.godine:Skarić,SrpskipravoslavninarodicrkvauSarajevu,str.10.

[←235]OpodacimaoprovjeravanjuvidiD.Mandić,EtničkapovijestBosne,str.467-494.Bilojeiprelazakapravoslavacanakatoličkuvjeru.

[←236]Džaja,Die“bosnischeKirche”,str.75-82.

[←237]Vasić,“Etničkakretanja”,str.233-239;o izvještajuo izbijanjukugevelikihrazmjera1584.godine,kadje tapošastnavodnopokosila200000ljudiuBosniiHercegoviniiuSrbiji,vidiFermendžin,ur.,ActaBosnae,str.338.

[←238]Kuripešić,ItinerariumderBotschaftsreise,str.34-35.KuripešićjenailazionaSrbeiudrugomdijelusvogaputovanja,izmeđuSarajevaiKosova;onjimajednostavnogovorikaoSrbima(str.43).

[←239]Roskiewicz,StudieniiberBosnien,str.77.

[←240]Vasić,“Etničkakretanja”,str.238;Šabanović,“VojnouređenjeBosne”,str.218-219.

[←241]Kuripešić, ItinerariumderBotschaftsreise,str.43.NakonporazaOsmanlijapodSiskom1593.godinemnogisuVlasiprešlinaaustrijskustranu(Gušić,“WersinddieMorlaken?”,str.461).

[←242]VidiRothenberg,AustrianMilitaryBorder,akoristansažetaknalaziseunjegovojknjiziMilitaryBorderinCroatia,str.6-11.

[←243]PostojigolemaliteraturaoVlasima,aliuglavnomnezadovoljava.OpširnubibliografijuvidikodNasturel,ur.,Bibliografiemacedo-romana.Najbolji opći uvodi još su uvijekWeigand, Aromunen, iWace i Thompson, Nomads of the Balkans. Najbolja je suvremena studijaWinnifrith,Vlachs;avrijednajeistudijaNandri?,“Aromžni”.

[←244]Gyoni,“LaTranshumancedesVlaques”.

[←245]Bartusis,LateByzantineArmy,str.216,256;Nasturel,“LesValaquesbalcaniques”,str.110.

[←246]D.Radojičić,“Bulgaralbanitoblahos”.

[←247]MorampriznatidanisamimaoprilikepročitatipotpunoizlaganjeteorijeocaMandića,PostanakVlaha,štojeobjavljenouBuenosAiresu;osloniosamsenasažetaknjegovatekstaudjelu“EtničkaivjerskapovijestBosne”,str.383-386.

[←248]Postoji znatna tehnička literatura o vezama između rumunskog i albanskog jezika. Vidi posebno Barić, Lingvističke studije; dobre

suvremenesažetkevidikodDuNay,EarlyHistoryofRumanian,illlyes,EthnicContinuity,str.191-290.

[←249]VidiHaarmann,Der lateinische Lehnwortschatz.Graša pokazuje da je varijanta kasnolatinskog jezika iz kojeg se razvio rumunski bilatijesnopovezanasalbanskimjezikom,iakonekealbanskeposuđenicepotičuiizranijeglatinskog.

[←250]Međunajistaknutijenezavisne(tj.nebalkanske)naučnikespadajuJireček,Weigand iStadtmiiller.Koristanpregled(ukojemse,naravno,zbogAlbanacanaglašava albanskogeografskoporijeklo) vidi kodQabej, “ProblemofPlaceof Formation”.Neki su rumunski autoripokušali preokrenuti situaciju u svoju korist tvrdnjom da su Albanci došli iz Rumunije. Najdovitljiviji rumunski kompromis djelo jeMarienescua, koji je tvrdio da su ilirske jezične karakteristike najprije bili preuzeli rimski legionari u Makedoniji, koji su se potompremjestilinasjeverodDunava(“Ilirii,macedo-romaniisialbanesii”,str.153-154).

[←251]Jireček,“DieRomanenindenStadtenDalmatiens”,prvidio,str.35-40;Gušić,“WersinddieMorlaken?”;Dragomir,VlahiifiMorlacii,str.15-52.Vidi takođerValentini, “Llelementovlahnella zona scutarina”, omletačkimzapisimaoVlasimanižeuprimorju, na juguCrneGoreinasjeveruAlbanije.

[←252]Dragomir,Vlahiidinnordulpeninsuleibalcanice,str.49-52igeografskakarta1.

[←253]I.Popović,“Valacho-serbica”,str.372-373(ispraviosamPopovićevopisanjeriječi tirdziu);Huld,BasicAlbanianEtymologies, str.57.Udanašnjemrumunskomtirziuznači“kasno”azara-“surutka”ili“kiselomlijeko”.OAlbancimakaopastirimauDalmacijiiuskupinamaVlahaalbanskogporijeklauHercegoviniiSrbijividiGušić,“WersinddieMorlaken?”,str.456;Jireček,“DieRomanenindenStadtenDalmatiens”,prvidio,str.41-43;M.Filipović,“Strukturaiorganizacijakatuna”,str.50-58.

[←254]Njihovi su potomci možda preživjeli kao islamizirani sezonski nomadi i pastiri, tradicionalno poznati pod nazivom balije, u zabačenijimkrajevimaBosne:vidiBalagija,LesMusulmansyougoslaves,str.82-83;Kulišić,“RazmatranjaoporijekluMuslimana",str.153.PokazalosedajejednaporodicabalijakojujeproučavaoWeigandvjerovatnoturkmenskogporijekla(“RumanenundAromuneninBosnien”,str.191-197);alijeočitodavećinompotičusBalkana.

[←255]Gušić,“WersinddieMorlakenn?”str.457.Vidinpr.tužbuiz1403.godineuFermendžin,ur.,ActaBosnae,str.85.

[←256]Novaković(Selo,str.33)takođerpoistovjećujeCrnogunjcesaSarakačanima,čimeimemoždapotičeodturskeriječiKarakafan,štoznači“crniodstupnik”;aliSarakačani,kojiočitovećpoodavnogovoregrčki,predstavljajujošjedanmisterij.

[←257]Povjesničar iz17.stoljećaIvanLučić(IoannesLucius) izTrogirakažedaseovajnazivkoristiokaosuprotan izrazu“Bili-Vlahi”, to jestAlbiLatini (“DeRegnoDalmatiae”, uVon Schwandner, ur., Scriptores rerum hungaricarum, sv. 3, str. 459); ali nisam vidio nijednurečenicuo“bijelimVlasima”navedenuiznekogranijegizvora.JirečekmislidasuDubrovčaniiDalmatincipraviliturazlikukakobiserazlikovali (jer i njih su gdjekad nazivali Vlasima zbog njihova latiniziranog jezika) odVlaha iz unutrašnjosti, aGušićmisli da su onirazlikovalisvojelokalneVlahe(kojisunosilibijeluodjeću)odvalapridošlica.Nijednanidrugateorijanisuuvjerljivejernemarazlogazašto bi Dubrovčani i drugi Dalmatinci govorili grčki. Lučić je bar bio svjestan ovog problema; on je pretpostavljao da su nazivMavrovlachosdonijeliMlečaniizGrčke.

[←258]Riječ Morovlah koristi se u dubrovačkim dokumentima za lokalne Vlahe u 13. stoljeću (Jireček, “Die Romanen in den StadtenDalmatiens”,prvidio,str.35),apučkajeetimologijauticalanaizgovor teriječiočitopotkraj12.stoljeća,kadje ipopDukljaninpisao“Morovlachi”(premdajeznaodatariječznači“nigriLatini"):VonSchwandner,ur.,Scriptoresrerumhungaricarum,sv.3,str.478.ObaovapodatkakosesesGušićevomtvrdnjomu“WersinddieMorlaken?”str.459-460.

[←259]

Fortis,Travels intoDalmatia (“Put po Dalmaciji”), str. 53, 85.Mnoga od Fortisovih zapažanja (ali ne i ova) osporio je u kasnijem ivrednijemdjeluautorkojijemnogoboljepoznavaolokalneprilike:Lovrich,Osservazioni.

[←260]Balić,DasunbekannteBosnien,str.175;Wilson,LifeofVukKaradžić,str.192-194.Wilsonovvlastitiprijevodnalazisenastr.361-363.

[←261]Beldiceanu,“LesValaquesdeBosnie”.

[←262]Beldiceanu,“SurlesvalaquesdesBalkansslaves”,str.97;BeldiceanuiBeldiceanu-Steinherr,“QuatreactesdeMehmedII”,str.118;viditakođerHadžibegić,“Džizjailiharač”,prvidio,str.68.Međutim,potkraj18.stoljećapotomciVlahauBosanskojkrajiniplaćalisuharač:Lovrich,Osservazioni,str.83.

[←263]Beldiceanu, “Sur les valaques des balkans slaves”, str. 94; Hadžijahić, Porijeklo bosanskih Muslimana, str. 137. U fusnoti usporedi sKuripešićevimzapažanjemufusnotibroj238.

[←264]Džaja,Die"bosnischeKirche",str.75.

[←265]Beldiceanu,“Sur lesvalaquesdesbalkansslaves”, str.91.Trifunovskidržida su senastaniliu jednomseluu15. stoljeću: “Geografskekarakteristikekatuna”,str.36-37.

[←266]Lovrich,Osservazioni,str.174,179.

[←267]Ovoje tumačenjeprvi izniopovjesničar iz19.stoljećaStojanNovaković;vidinjegovoSelo,str.29-30.I ruskipovjesničarE.P.Naumovtvrdi da su seVlasi u velikojmjeri poslavenili već u 13. stoljeću: “Balkanskye vlakhi”. Srpske autore koji priznaju da suVlasi imalidrukčijietničkiidentitetnijesamaovačinjenicapokolebala;takojejedansuvremenisrpskihistoričarnapisaoiovečudneriječi:“ČaksuiVlasiinjihoviobičajibilitolikougroženidasusepridružiliSrbimadabipreživjeli,automprocesusupomoglidasesačuvaiodržisrpskietnički,vjerskiikulturniidentitet”(Pavlovich,Serbians,str.78).

[←268]Beldiceanu,“LesvalaquesdeBosnie”,str.123,ufusnoti.

[←269]M.Filipović,“Strukturaiorganizacijakatuna”,str.52(oimenima);Jireček,“DieRomanenindenStadtenDalmatiens”,prvidio,str.40(ootoku);Niger,Geograpahiaecommentariorumlibre,str.103(oiskvarenomlatinskom);Nandriş,“Aromani”,str.38(obrojanju).

[←270]Jireček,“DieRomanenindenStadtenDalmatiens”,prvidio,str.41.

[←271]D.Mandić,EtničkapovijestBosne,str.516.

[←272]D.Mandićnavoditajpopisstanovništvakaodokazdaseneprekidnogovorilovlaški(EtničkapovijestBosne,str.516);Filipescu,ColoniileromanedinBosnia.

[←273]Weigand,“RumanenundAromuneninBosnien”.OKaravlasimavididiooRomimau9.poglavljuoveknjige.

[←274]D.Mandić,sačudesnomnazovipreciznošću,navodipostotakod50do52posto(EtničkapovijestBosne,str.518).

[←275]Džaja,KonfessionalitätundNationalität,str.83.

[←276]Kunt,Sultan’sServants,str.82.

[←277]Clissold,ur„ShortHistory,str.49.

[←278]Fermendžin,ur.,ActaBosnae,str.479,501.

[←279]Shaw,HistoryoftheOttomanEmpire,sv.1,str.212.

[←280]A.Popović,L'lslambalquanique,str.259.

[←281]Džaja,KonfessionalitätundNationalität, str. 81;međutim, Pelidija tvrdi da je ukupan brojmuslimanskih izbjeglica iz zemalja koje suponovoosvojiliHabsburgovci,odkojihseizbjeglicenisusvinastaniliuBosni,130.000(Bosanskiejalet,str.50).

[←282]Ðurđev,“Bosna”,str.1267.

[←283]Mraz,PrinzEugen,str.40.

[←284]D.Mandić,EtničkapovijestBosne,str.514.

[←285]Ipak,nekisusekatolicizaistavratili,poštosuosmanlijskevlasti1699.godineproglasileamnestiju:Pelidija,Bosanskiejalet,str.51.

[←286]Džaja,KonfessionalitätundNationalität,str.98.

[←287]Tajemletačko-bosanskagranicabilanakrajuutvrđenaurazdobljuizmeđu1721.i1733.godine:vidiClissold,ur.,ShortHistory,str.45,50.ShawpogrešnotvrdidajeprematomugovoruuspostavljenagranicanarijeciSavi(HistoryoftheOttomanEmpire,sv.1,str.232).

[←288]A.Popović,L’Islambalkanique,str.259.

[←289]Džaja,KonfessionalitätundNationalität,str.96.Džajatakođerbilježinemireprijerata,1710.i1711.godine.

[←290]Handžić,“Bosanskinamjesnik”,str.144-145.

[←291]

Ibid.,str.152-163.

[←292]Ðurđev,“Bosna”,str.1267.

[←293]Handžić,“Bosanskinamjesnik”,str.164-180.

[←294]Hadžijahić,“DieKampfederAjane”,str.130.

[←295]Sućeska,“OsmanliimparatorlugundaBosna",str.441.

[←296]Hadžijahić,“DieprivilegiertenStadte”,str.156.

[←297]Džaja,KonfessionalitdtundNationality,str.98.

[←298]B.Jelavich,HistoryoftheBalkans,sv.1,str.90.

[←299]Rothenberg,MilitaryBorderinCroatia,str.72-73.

[←300]Shaw,HistoryoftheOttomanEmpire,sv.1,str.259.

[←301]Šamić,LesVoyageursfrançais,str.146-149.

[←302]Desbocufs,Souvenirs,str.132-133.

[←303]Pavlowitch,“SocietyinSerbia”,str.144-145;A.Popovićnapominjedasuse takvipostupcinastavili s jošvećomžestinomposlije1815.godine(L’Islambalkanique,str.262).

[←304]Kreševljaković,Kapetanije,str.13,22.

[←305]Ibid.,str.52-64.

[←306]Bosnabi semoglanazvati i“pašaluk”,ali je tobioopći terminkoji jeobuhvaćaosve teritorijekojima jemogaovladatipaša.Naprimjer,Bosna, kao ejalet, bila je nešto više od Beogradskog pašaluka, koji je bio samo sandžak. O povlasticama paše od tri tuga vidi kodD’Ohsson,Tableaudel’Empireothoman,sv.7,str.285.

[←307]Šamić,LesVoyageursfrançais,str.186-187;Kreševljaković,Kapetanije,str.17.

[←308]

308Šamić,LesVoyageursfrançais,str.188.

[←309]Hadžijahić, “Die privilegierten Stadte”, str. 132-134. Cehove (esnafe) vodili su muslimani, ali su im članovi bili i kršćani i jevreji.Nemuslimanisumogliimatiuesnafimasvojesekcije.VidiKreševljaković,Esnafiiobrti,str.49;Skarić,Sarajevoinjegovaokolina,str.134.

[←310]Chaumette-des-Fosses,VoyageenBosnie,str.114.

[←311]Hadžijahić,“DieprivilegiertenStadte”,str.137.

[←312]Ibid.,str.156-157.

[←313]Obosanskimajanimavidiibid.;Sućeska,“BedeutungdesBegriffesA'yan";Hadžijahić,“DieKampfederAjane”;oprvobitnomkarakterutogpoložajavidikodBowen,“Ayan”;aotomekakosedrugdjekoristiovidiSugar,SoutheasternEuropeunderOttomanRule,str.238.

[←314]TomasevichanaliziraposebnuupotrebuovihnazivauBosni;Peasants,Politics, andEconomicChange, str. 99-100. Sugar daje različit iopćenitijiprikaz:SoutheasternEuropeunderOttomanRule,str.214-218.

[←315]Prelazak na čiftluke u cijelom carstvu golema je tema čijimnogi aspekti ostaju nerazjašnjeni.Koristan pregled svih tih pitanja vidi kodMcGowan,EconomicLifeinOttomanEurope,str.57-79.Mutafchievaopisujedvatradicionalnaoblikaukojimasusečiftluciprvobitnododjeljivali (muslimanima i “gazijama” ili ratnim herojima); spominje i poseban oblik čiftluka stvorenog od starih feudalnih posjeda uBosni(“Kmv’rosazačiftlitsite”,str.36-42).

[←316]HottingerspominjedaihjebilouAdrianopolu(Edirnu)upedesetimgodinama17.stoljeća:Historiciorientalis,str.463.

[←317]McGowan,“FoodSupplyandTaxation”.

[←318]Šamić,LesVoyageursfrançais,str.248.

[←319]McGowan,EconomicLifeinOttomanEurope,str.83-86.

[←320]Džaja,KonfessionalitätundNationalität,str.105-106,151,168.BiskupMaravićusvomizvještajuoBosniiz1655.godinenavodidajekatolikatadaukupnobilo63.206:Fermendžin,ur.,ActaBosnae,str.476.

[←321]Skarić,“Popisbosanskihspahija”.

[←322]B.Jelavich,HistoryoftheBalkans,sv.1,str.90.

[←323]BrojmuslimanskihodraslihmuškaracazabilježenuBosanskomejaletuzbogdžizje:12500godine1799.(sHercegovinomiZvornikom),63440godine1740.(bezHercegovine,saZvornikom),98.329godine1788.(sHercegovinomijošjednimneidentificiranimsandžakom)i

103883godine1815.(sHercegovinomisjošjednimneidentificiranimsandžakom):McGowan,EconomicLifeinOttomanEurope,str.90. Prvi broj čini se nevjerovatno nizak;možda to samo znači da se bosanska uprava još nije bila oporavila od rata pa nije uspjelaprikupitisvepodatke.Osimtoga,tadaseprviputnisubrojileporodicenegosviodraslimuškarci.

[←324]PremaprocjeniMuhamedaHadžijahića,navedenouDžaja,KonfessionalitätundNationalität,str.82.

[←325]Weigand,“RumanenundAromunen”,str.178.

[←326]Skarić,Srpskipravoslavninarod,str.10.

[←327]D.Mandić,EtničkapovijestBosne,str.514;Hadžijahić,“DieprivilegiertenStadte”,str.136.

[←328]Hadžijahić,“DieprivilegiertenStadte”,str.135.

[←329]Čelebi,Putopis,str.106,116.Čelebijinebrojevesmatrapreuveličanimjedansuvremeninaučnik,kojiihjeusporediosmnogomanjimbrojemizpopisa1841.godine(Nagata,MaterialsonBosnianNotables,str.2).AlibiskupMaravićusvomizvještajuiz1655.godinenavodičakneštomalovećibrojnegoČelebija;20000muslimanskihporodica i100kršćanskih (Fermendžin,ur„ActaBosnae, stra.476). (ValjanapomenutidaMaravićkažekakou tih100kućanstavaživi600duša,štoznačida jemultiplikatorvećinegoonajkojimsuseobičnoslužilisuvremenipovjesničari.)Sarajevojeočitoimalomanjibrojstanovnikau18.stoljećunegou17,amoždasetajbrojnapočetku19.stoljećajošvišesmanjio.

[←330]Quiclet, Voyages, str. 68-70, 79. Peter Masarechi pohvalio je 1624. godine kvalitetu bosanskih konja: Draganović, “Izvješće PetraMasarechija”str.42.

[←331]Pelletier,Sarajevo,str.69.

[←332]Chaumette-des-Fosses,VoyageenBosnie,str.33;Hadžijahić,“DierivilegiertenStadte”,str.135.

[←333]Austrijancisuglupoudarilicarinunauvozrobesvojihtrgovacaadanisuudariliodgovarajućucarinuosmanlijskimpodanicimakojisuuvoziliistutakvurobu:vidiMcGowan,EconomicLifeinOttomanEurope,str.23-24.

[←334]MeđunarodnisajamuLeipzigusnažnojeprivlačiotrgovceizBosneidrugihdijelovaBalkanazasvetovrijeme:vidiPaskaleva,“Osmanlibalkancyaletlerininticaretleri”,str.47-49.

[←335]Okopanjuželjezne rudevidiSugar, IndustrializationofBosnia, str. 16.UFourcadeovu izvještaju iz 1813. godine spominje se ipak izvozjednevrsterudeuFrancusku:auripigmenta(žutiarsenovblistavac),hemikalijakojasenalaziuprirodnomstanjuikojaslužiuproizvodnjipigmenata(Vacalopoulos,“TendencesducommercedelaBosnie”,str.95).

[←336]D’Ohsson,TableaugćneraldeVEmpireothoman,sv.7,str.296.

[←337]Porter,ObservationsontheTurks,sv.1,str.133.

[←338]Ibid.,sv.2,str.47,56.AntonHangi,kojijeudevedesetimgodinama19.stoljećanapisaostudijuoživotuuBosni,piševrlosličnoopoštenjuiotomekakonikonekradeuSarajevu,gdjejeboraviogodinudanaadanikadnijezaključaosvojavrata(DieMoslimsinBosnien,str.7).BritanskiputnikH.E.Thomsonistojetakonapisao1897.godine:“UsvojBosnimožetesepouzdatiuriječmuhamedanacakadjeriječoprodajiikupovini”(OutgoingTurk,str.162).

[←339]Mujić,“Prilogproučavanjuuživanjaalkoholnihpića”.

[←340]Šamić,LesVoyageursfrançais,str.243.

[←341]Pelletier,Sarajevo,str.118.

[←342]Andrić,DevelopmentofSpiritualLifeinBosnia,str.62-63.

[←343]Džaja,KonfessionalitätundNationalität,str.149;Šamić,LesVoyageursfrançais,str.243.

[←344]Draganović,“IzvješćePetraMasarechija”,str.46;D.Mandić,EtničkapovijestBosne,str.375.

[←345]Fermendžin,ur.,ActaBosnae,str.526.

[←346]Ibid.,str.479.

[←347]Chaumette-des-Fosses,VoyageenBosnie,str.70-74.

[←348]“Pismaodpakla”fraLovreSitovića;samajepjesmaudesetercu,kaoinarodnepjesme,paihjetrebalanadomjestiti.Andrićkažedase“razlikujeodpravenarodnepoezijesamopotomeštosustihovičestonepravilniilišenisvakeljepote”:RazvojduhovnogživotauBosni,str.50.Odrugimkatoličkimpublikacijamavidiibid.,str.47-51.

[←349]Ibid.,str.50;Hadžijahić,Odtradicijedoidentiteta,str.32.

[←350]Fermendžin, ur., Acta Bosnae, str. 503-504. O kasnijim pokušajima preobraćanja katolika vidi kod Džaja, Konfessionalität undNationalität,str.208-209.

[←351]Chaumette-des-Fosses,VoyageenBosnie,str.75.

[←352]Šamić,LesVoyageursfrançais,str.112.

[←353]Chaumette-des-Fosses,VoyageenBosnie,str.75.

[←354]Andrić,DevelopmentofSpiritualLifeinBosnia,str.38.

[←355]Gazić, "Les Collections manuscrits”. Sudeći po izvještajima iz Sarajeva, srpska je artiljerija uništila cjelokupnu zbirku u Orijentalnominstitutu.

[←356]VidiLehfeldt,DasserbokroatischeAljamiado-Schrifttum,str.45-52.

[←357]Vrijedan sažetak vidi kod Balić, Das unbekannte Bosnien, str. 271-281. Najnovija studija koju nisam uspio proučiti jest Huković,Alhamiadoknjiževnostinjenistvaraoci.

[←358]VidiBalić,DasunbekannteBosnien,str.165-190.

[←359]Lehfeldt,DasserbokroatischeAljamiado-Schrifttum,str.50;OBašeskijinuljetopisuvidiGazić,“LesCollectionsmanuscrits".

[←360]Hadžijahić,Odtradicijedoidentiteta,str.7.Omnogobrojnimprimjerimakakosuautorinazivalisvojjezikbosanskimvidiibid.,str.24-31.

[←361]Orbini,RegnodegliSlavi,str.377.

[←362]Wilson,LifeandTimesofKaradžić,str.389.

[←363]DaljnjepojedinostiosvimtimpiscimavidikodBalić,DasunbekannteBosnien,str.221-264.

[←364]Vidiibid.,str.300-316;odetaljimadvajuneobičnolijepihbosanskihKuranaIbrahimaŠehovićaiHuseinaBošnjakaiz18.stoljećavidikodGazić,“LesCollectionsmanuscrits”.

[←365]VrijednaopćastudijaoderviškimredovimauOsmanlijskomcarstvujestdjeloMirmirogloua,OiDervissai.KorisnasegrađamoženaćikodRycaut,PresentStateoftheOttomanEmpire,str.135-151;F.W.Hasluck,ChristianityandIslam;Birge,BektashiOrder,iTrimingham,SufiOrdersinIslam.

[←366]Handžić,“Ouloziderviša”.

[←367]Pelletier,Sarajevo,str.82-89.PotpuniopistihtekijamožesenaćikodSikirić,“Derviskolostorokesszentširok”;aliSikirićgriješikadtvrdidajeSkender-pašinatekijanajstarija(str.577-578).

[←368]Čelebi,Putopis,str.110.

[←369]VidiopiskodAlgar,“NotesontheNaqshbandiTariqat”,str.73-77.

[←370]Balagija,LesMusulmansyougoslaves,str.103;vidiiF.W.Hasluck,ChristianityandIslam,sv.2,str.551.

[←371]Balić,DasunbekannteBosnien,str.104-105;Hadžijahić,“UdioHamzevijaatentatu”;Hukić,ur.,IslamimuslimaniuBosni,str.91-98.

[←372]Čelebi,Putopis,str.116.

[←373]VidinaprimjerChaumette-des-Fosses,VoyageenBosnie,str.55-63.Kaoimnogidrugiposmatrači,Chaumette-des-Fosseszabilježiojedapraktičkinijebilomnogoženstva.

[←374]Hadžijahić,Odtradicijedoidentiteta,str.19.

[←375]Quiclet,LesVoyages,str.72-73.

[←376]Chaumette-des-Fosses,VoyageenBosnie,str.49-50.

[←377]Pertusier,LaBosnie,str.91.

[←378]Goldstein,ur.,JewsinYougoslavia(“JevrejinatluJugoslavije”),str.27-28.

[←379]Ibid.,str.75-76.

[←380]Levy,DieSephardiminBosnien,str.2.Freidenreichkažedaovisudskizapisnicispominjudesetdopetnaestjevrejskihporodica{JewsofYugoslavia,str.12);aliLevysamonagađakolikojeutodobabilavelikajevrejskazajednica.

[←381]Shaw,JewsoftheOttomanEmpire,str.53.

[←382]Pelletierje1934.godinezabilježioda tekstiluSarajevunajvišeprodajuJevreji:Sarajevo, str.48-49.Skarić tvrdida su sarajevski JevrejidošliprvobitnoizSkopja:Sarajevoinjegovaokolina,str.60.

[←383]Shaw,JewsoftheOttomanEmpire,str.53.

[←384]Levy,DieSephardiminBosnien,str.6-10.

[←385]Goldstein,ur.,JewsinYugoslavia,str.72;Freidenreich,JewsodYugoslavia,str.12,27.Cortijojeizgorioupožaru1879,godineinikadnijeobnovljen.PotpuniopisjevrejskečetvrtiuSarajevuimapusulicamavidikodLevy,DieSephardiminBosnien,str.85-111.

[←386]Levy,DieSepahrdiminBosnien,str.111;sinagogajeizgorjela1794.godine,alijeponovoizgrađena.

[←387]Freidenreich,JewsofYugoslavia,str.13.

[←388]Čelebi,Putopis,str.105-106.

[←389]Levy,DieSephardiminBosnien,str.53-55,66;Freidenreich,JewsofYugoslavia,str.14-15;Goldstein,ur.,JewsinYugoslavia,str.65.

[←390]Scholem.SabbataiŞevi,str.560.

[←391]OHayyonuvidikodLevy,DiesephardiminSarajevo,str.15-17;Scholem,SabbataiŞevi,str.901-902;Scholem,MajorTrendsinJewishMysticism,str.321-324;oAshkenazijuvidikodFreidenreich,JewsofYugoslavia,str.13.

[←392]Levy,DieSephardiminBosnien,str.88.

[←393]Ibid., str. 19-20.Glavnu sefardsku sinagogu, zajedno sa staromknjižnicom i arhivomunjoj, opljačkale sunjemačke jediniceneposrednonakonulaskauSarajevo15.aprila1941.(Levntal,ur.,Zločinifašističkihokupatora,str.64).

[←394]Show,JewsoftheOttomanEmpire,str.53.

[←395]Ibid.,str.53.ShawtvrdidajePardostigaouSarajevo1752;Freidenreich1765;aLevy1768.SviseslažudaseodseliouPalestinu1781.godine.

[←396]VidiopisireprodukcijuubojicijelogrukopisakodRoth,ur.,SarajevoHaggadah.

[←397]Vacalopoulos,“TendancescaracteristiquesducommercedelaBosnie”,str.99.Pertusiertakođernavodiukupanbrojod2000JevrejaucijelojBosni(LaBosnie,str.78).Chaumette-des-Fossćsnavodidaihjebilo1.200(VoyageenBosnie,str.30)

[←398]Pertusier,kojijeposjetioTravnik1812.godine,kažedasustanovnicitogagradabilisamimuslimani,osim“dvije-trijevrejskeporodice”(LaBosnie,str.297);Chaumette-des-Fosses,kojijeboraviouTravnikunajvećidioodsedammjeseci1808.godine,kažedajebiloi1.000pravoslavaca, 500 katolika, 300 Roma i 60 Jevreja. William Miller napisao je 1898. godine da je Travnik “jedan od najčistijihmuhamedanskihgradovauzemlji”(TravelsandPolitics,str.155).

[←399]Thoemmel,GeshichtlicheBeschreibung,str.130.

[←400]Levy,DieSephardiminBosnien,str.62-63.

[←401]Freidenreich,JewsofYugoslavia,str.15-16.

[←402]Baernreither,BosnischeEindrücke,str.26.

[←403]Freidenreich,JewsofYugoslavia,str.213.

[←404]Curtis,TurkandhisLostProvinces,str.276.

[←405]Freidenreich,JewsofYugoslavia,str.19-22.

[←406]Shaw,JewsOftheOttomanEmpire,str.35;Levntal,ur„Zločinifašističkihokupatora,str.70-71.

[←407]OsvimdrugimpojedinostimavidiMujić,“Položajcigana”,str.140-144,iSoulis,“GypsiesintheByzantineEmpire”.Fraser(Gypsies,str.57)napominjedajeizrazcingarijeujednomsrbijanskomproglasuvjerovatnoznačiosamo“postolari”.

[←408]Fraser,Gypsies,str.83.

[←409]Mujić,“Položajcigana”,str.146-147.

[←410]Vukanović,“LeFirmanrelatifauxtsiganes"

[←411]Weigand,“RumanenundAromunen”,str.174.Baieşipotičeodmađarskeriječibeas,štoznači“kopati”.

[←412]Kuripešić,Itinerarium,str.31;onkažedasusetakviradnicimoglinaćiiumnogimdrugimdijelovimaBosne(str.44).Uobičajenametodanijebiloispiranjezlataizpijeskanegopovlačenjerunapokoritupotoka.

[←413]M.Hasluck,“FirmanregardingGypsies”,str.2.

[←414]Fraser,Gypsies,str.132-134.

[←415]Sugar,SoutheasternEuropeunderOttomanRule,str.77,86,103.

[←416]Hasluck,“FirmanregardingGypsies”,str.10-11.

[←417]Fermendžin,ur„ActaBosnae,str.476.

[←418]Mujić,“Položajcigana”,str.149.

[←419]Chaumette-des-Fosses,VoyageenBosnie,str.30;Pertusier,LaBosnie,str.78.

[←420]

Thoemmel,GeschichtlicheBeschreibung, str.76-77 (za1865.godinu);Maurer,BineReisedurchBosnien, str.373,u fusnoti (potkrajšezdesetihgodina19.stoljeća);Mujić,“Položajcigana”,str.170(za1870.godinu).

[←421]Mujić,“Položajcigana”,str.157;Chaumette-des-Fosses,VoyageenBosnie,str.38.Roskiewiczbilježidajeušezdesetimgodinama19.stoljećabilootprilike1000RomauSarajevu(StudienüberBosnien,str.179-180).

[←422]Nadamseda jeprikazkojisamovdjesažeouovadvapasusa tačnaanalizapriličnoproturječnihpodataka.Najvišesamkoristi imaoodGilliat-Smith,“TheDialectoftheGypsiesofSerbo-Croatia”;odkomentarakodGliick,“ZurphysischenAnthropologiederZigeunerinBosnien”, str. 405; i od anonimnog teksta uBosnische Post iz 1895. godine što je preveden kod Filipescu,Coloniile romane dinBosnia, str. 205. Sam Filipescu odbacuje autorovu tvrdnju i razvija svoju “čisto rumunsku” teoriju na str. 199-293.Weigand pobijaFilipescuau“RumanenundAromunen”;LockwoodkratkoraspravljaoBijelimCiganimaičergašimauEuropeanMuslims,str.30-31.

[←423]Fraser,Gypsies,str.231.

[←424]Thomson,OutgoingTurk,str.170-171.

[←425]Fraser,Gypsies,str.58-59.

[←426]Uhlik,“Serbo-BosnianFolk-Tales,no.8”,str.92-93.

[←427]Uhlik,“Serbo-BosnianFolk-Tales,no.9”, str. 116-117.Većina istrijebljenihRomabili su izHrvatske,gdje sugotovo svibili pravoslavnevjere.

[←428]Šamić,LesVoyageursfrançais,str.193-194,201.

[←429]Boue,LaTurquied’Europe,sv.4,str.374;Ðurđev,“Bosna”,str.1268.

[←430]OtimdogađajimavidikodLewis,EmergenceofTurkey,str.78-83;Shaw,HistoryoftheOttomanEmpire,sv.2,str.19-24.

[←431]Boue,LaTurquied’Europe,sv.4,str.375-377.

[←432]Rothenberg,MilitaryBorderinCroatia,str.130.

[←433]Boue,LaTurquied'Europe,sv.4,str.378-383.

[←434]Ibid.,sv.4,str.384.

[←435]Tomasevich,Peasants,Politics,andEconomicChange,str.103.

[←436]

ChopiniUrbicini,Provincesdanubiennes,str.242.

[←437]Kreševljaković,KapetanijeuBosni,str.68-69;Šljivo,Omer-PašaLatas,str.10;Ðurđev,“Bosna”,str.1268.

[←438]OtanzimatuvidiLewis,EmergenceofTurkey,str.106-128;Shaw,HistoryoftheOttomanEmpire,sv.2,str.58-133.

[←439]MuirMackenzieiIrby,TravelsintheSlavonicProvinces,sv.1,str.13.

[←440]Boue,LaTurquied’Europe,sv.3,str.53.

[←441]Šišić,ur.,BosnazavezirovanjaOmer-paše,str.27.

[←442]Boue,LaTurquied’Europe,sv.4,str.119.

[←443]Šljivo,Omer-pašaLatas,str.13-14.

[←444]Tomasevich,Peasants, Politics, and EconomicChange, str. 104; detaljniji prikaz pokušaja Tahir-paše oko poreznih reformi vidi kodŠljivo,Omer-pašaLatas,str.18-24.

[←445]Šljivo,Omer-pašaLatas,str.50-51.

[←446]Šabanović,Bosanskipašaluk,str.96.

[←447]Šišić,ur.,BosnazavezirovanjaOmer-paše,str.111.

[←448]Ibid.,str.235,347,357.

[←449]Ibid.,str.302-303.

[←450]Gavranović,Bosna1853-1870,str.42.

[←451]Lewis,EmergenceofTurkey,str.116.

[←452]Gavranović,Bosna1853-1870,straniceovimredom:43,38-39,84-85.

[←453]Šišić, ur., Bosna za vezirovanja Omer-paše, str. 358; Andrić, Razvoj duhovnog života u Bosni, str. 64-65; Thoemmel,GeschichtlicheBeschreibung,str.114-116;Gavranović,Bosna1853-1870,str.44.

[←454]Thoemmel,GeschichtlicheBeschreibung,str.99,102.

[←455]Maurer,EineReisedurchBosnien,str.364-365;usp.sličnekomentareAtanaskovićeveiz1853.godine:Gavranović,Bosna1853-1870,str.44.

[←456]IzizvještajaAtanaskovićevanasljednikaJovanovićaiz1862.godine:Gavranović,Bosna1853-1870,str.280.

[←457]VidiAndrić,RazvojduhovnogživotauBosni,str.53-54(oJukiću);Imamović,“Ohistorijibošnjačkogpokušaja”,str.41(oPetranoviću-ionjegovukatoličkompandanuKlementuBožiću,prevoditeljuupruskomkonzulatu);Koetschet,OsmanPascha, str.33-34 (oPelagiću).Pelagićevoj šarolikoj kasnijoj karijeri, u kojoj je bilo i agitiranja među bosanskim emigrantima u Beogradu i Bukureštu, vidi Čuprić-Amrein,DieOppositioninBosnien,str.61-64.

[←458]Rothenberg,MilitaryBorderinCroatia,str.166.

[←459]PrijevodovogtekstavidikodGrmekidr.,ur.,LeNettoyageethnique(“Etničkočišćenje”),str.42-53.

[←460]Ibid.,str.64-80,posebnostr.75,78.OdrugimGrašaninovimprijedlozimazapropagandneakcijeuBosnividiSlijepčević,PitanjeBosne,str.21-22.

[←461]VidiBanac,NationalQuestion,str.85-89.

[←462]Shaw brka ovu vojnu ekspedicijuOmer-pašinu s njegovim namjesništvom uBosni od 1850. do 1852. godine:History of theOttomanEmpire,sv.2,str.149.

[←463]Koetschet,OsmanPascha,str.1-5,11-12.

[←464]Ibid., str. 7. Koetschet usput napominje da se ukupna finansijska uprava vilajeta sastojala od upravnika, nadzornika i petnaestoricečinovnika.OpokrajinskomzakonuireformamavidiShaw,HistoryoftheOttomanEmpire;sv.2,str.88-91.

[←465]B.JelavichiC.Jelavich,EstablishmentoftheBalkanNationalStates,str.143.

[←466]Odrugimpojedinostimareformeiz1859.godinevidiTomasevich,Peasants,Politics,andEconomicChange,str.105-106.

[←467]Koetschet,OsmanPascha,str.6.

[←468]Ibid.,str.24-25.Oovojvrstipiknikapoznatomkaoteferič,nakojisujošutridesetimgodinama20.stoljećaodlazilikatolicisvakenedjelje,vidikodPelletier,Sarajevo,str.143.

[←469]

Koetschet,OsmanPascha,str.46-49.Ništanijepronađeno,alimnogodokazaoruskomzanimanju(iuplitanju)zasituacijuuBosniutomrazdobljumožesenaćikodPisareviEkmečić,OsvoboditeljnajaborbanarodovBosniiRossija.

[←470]Slijepčević,PitanjeBosne,str.25.

[←471]Koetschet,OsmanPascha,str.55.

[←472]Maier,DeutscheSiedlungen,str.9;Anderson,MissIrby,str.60-67;Pelletier,Sarajevo,str.138.

[←473]Pelletier,Sarajevo,str.119.

[←474]ArthurEvans, iakopoznatposvojim izrazitoprotumuslimanskimstavovima,napisao jeo tojkatedrali,kad ju jevidio1875.godine,da je“razmetljiva građevina” i nadodao: “Kršćani nisubili zadovoljni odobrenjemda sagrade crkvuna najistaknutijempoložaju u jednoj odglavnihgradskihulica,negosumoralipošto-potopodićipretencioznugromadukojaćebacitiuzasjenaknajvećuoddvijestotineineštodžamija... Teško je bilo možda i očekivati da će neuki muslimanski fanatici ravnodušno gledati ovo najnovije očitovanje kršćanskeponiznosti.”(ThroughBosnia,str.247).

[←475]Koetschet,OsmanPascha,str.55.

[←476]Ibid.,str.76.

[←477]M.Mandić,Povijestokupacije,str.8.

[←478]Evans,Through Bosnia, str. 337-338; Koetschet, Aus Bosniens letzer Tiirkenzeit, str. 6-8. Buna je poznata pod nazivomNevesinjskiustanak,iakosenajprijepobuniloseloGabela3.jula,aNevesinjeteknakonsedmicedana(MacKenzie,SerbsandPan-Slavism,str.30,ufusnoti).

[←479]Oosmanlijsko-crnogorskimsukobimaiz1857-1858,1860-1861.i1874.godinevidiShaw,HistoryoftheOttomanEmpire,sv.2,str.150,iM.Mandić,Povijestokupacije,str.8.

[←480]M.Mandić,Povijestokupacije,str.9.

[←481]Čubrilović,Bosanskiustanak ,str.61-67.Evansjenapomenuodaje“ustanakuHercegoviniuglavnomagrarnirat”(ThroughBosnia,str.334);PeterSugarnapominje:“Gotovojesigurnodajeagrarnopitanjeizazvalobunu.”(IndustrializationofBosnia,str.22).

[←482]Koetschet,AusBosnienletzterTürkenzeit,str.12,23;Evans,kadjenapočetkuaugustaprešaouBosnu,čuojekakosuse“mnogiHrvatiiSlovenci”izZagreba,MariboraiLjubljanezaputilionamo(ThroughBosnia,str.87).

[←483]Mandić,Povijestokupacije,str.22(100.000);Evans,IllyrianLetters,str.4.(250.000);uslužbenomaustrijskomizvještajustojidaihjebilonajmanje100000samonaaustrijskomtlu(AbtheilungfurKriegsgeschichtc,DieOccupationBosniens,str.36).GustavThoemmeljeprocijeniodaihjedomaja1878.bilo150000naaustrijskomteritoriju,70000uCrnojGorii10000uSrbiji(Kapidžić,Hercegovački

ustanak,str.29,ufusnoti).

[←484]Izpismakojejeumaju1877.napisaojedanbosanskiizbjeglicauSlavonijiikojecitirajuMuirMackenzieiIrby,TravelwsintheSlavonicProvinces,sv.1,str.36.

[←485]Evans,ThroughBosnia,str.337.

[←486]AbtheilungfurKriegsgeschichte,DieOccupationBosniens,str.41.

[←487]Evans,IllyrianLetters,str.55.

[←488]Koetschet,AusBosniensletzterTtirkenzeit,str.78-79.

[←489]Ibid.,str.86-88;M.Mandić,Povijestokupacije,str.28-30.

[←490]Koetschet,AusBosniensletzterTürkenzeit,str.90,96,102;M.Mandić,Povijestokupacije,str.30-31.

[←491]U vezi s brojem vojnika vidiAbtheilung fürKriegsgeschichte,DieOccupation Bosniens, dodatak, Beilag8 (82.113 ljudi i 1.313 konja);nadzornikSterneckobjaviojenekasvojaotkrića1877.godine(GeografischeVerhaltnisse).

[←492]Koetschet,AusBosniensletzterTürkenzeit,str.102-109;AbtheilungfürKriegsgeschichte,DieOccupationBosniens,str.450(citat);M.Mandić,Povijestokupacije,str.64-71,97-99.

[←493]SetonWatson,RoleofBosnia,str.19.

[←494]Sugar,IndustrializationofBosnia,str.20.UgarskiministarBurianposlijeseprisjećao:“KadjeAndrassynaBerlinskomkongresuprihvatiomandatzaokupacijuBosne iHercegovine, javnomnijenjepraktičkisveukupnemonarhijebilo jeprotivnjega.”(Austria inDissolution,str.291).

[←495]Schmitt,AnnexationofBosnia,str.2;Shaw,HistoryoftheOttomanEmpire,sv.2,str.192.

[←496]Schmitt,AnnexationofBosnia,str.3.

[←497]Koristan sažetak vidi kod Sugar, Industrialization of Bosnia, str. 8, 26-32; o šerijatskim sudovima vidi također A. Popović,L' Islambalkanique,str.276-277.

[←498]AbtheilungfürKriegsgeschichte,DerAufstandinHercegovina,str.9-11.

[←499]Kapidžić,Hercegovačkiustanak,str.34-35.

[←500]AbtheilungfurKriegsgeschichte,DerAufstandinHercegovina,str.42-48.

[←501]AbtheilungfurKriegsgeschichte,DerAufstandinHercegovina,str.102;Kapidžić,Hercegovačkiustanak,str.110.

[←502]AbtheilungfürKriegsgeschichte,DerAufstandinHercegovina,str.139.

[←503]Donia,IslamundertheDoubleEagle,str.72-76.

[←504]Schmid,Bosnien, str. 249-250.Schmid, koji je biopredstavnikStatističkoguredauSarajevu, hvali sekako jemuslimanskih iseljenika izBosnebilomanjenegoizdrugihbivšihosmanlijskihzemalja,naprimjerBugarske.Akojetoistina,nijeteškoniobjasnitizaštojetakobilo:bosanskimuslimanizasigurnosumnogomanježeljelidaseiseleuTurskuzatoštonisugovoriliturski.

[←505]Hadžijahić, “Uz prilog Bogićevića”, str. 191 (insistira na broju 300.000); Balić, Das unbekamte Bosnien, str. 51 (o otkrićima geografaSulejmanaSmlatića).

[←506]Bogićević, “Emigracijemuslimana”; A. Popović, L ‘Islam balkanique, str. 272. Ova je procjena od 8 000 iseljenika svakako preniska.FerdinandSchmid,kojinipoštoniježelioprecjenjivatibrojiseljenika,držaojedaihseotprilike8.000iseliloizmeđuproglašenjazakonaosluženjuvojskeunovembru1882.iuvođenjaodobrenjazaiseljavanjeuoktobru1883.godine(Bosnien,str.249).

[←507]Kapidžić,“Pokretzaiseljavanje”.

[←508]Durham,TwentyYears,str.163.

[←509]Donia,IslamundertheEagle,str.25-27;Tomasevich,Peasants,Politics,andEconomicChange,str.108-109.

[←510]Miller,TravelsandPolitics,str.7.

[←511]Sugar, Industrialization of Bosnia, str. 43-50. Topal Osman-paša bio je prethodno izgradio kratku željezničku prugu od Banje Luke dogranice,alido1878.godine“prugajebilazaraslaukorovaBosnajejošbilabezvoza”(Miller,TravelandPolitics,str.108).

[←512]Schmid,Bosnien,str.579,586.

[←513]Durham, Twenty Years, str. 160. Opis strahovito zapuštenih cesta u posljednjem desetljeću osmanlijske vladavine vidi kod Sterneck,GeografischeVerhdltnisse,str.21-22.

[←514]Sugar,IndustrializationofBosnia,str.102-113,129-143,167.

[←515]Ibid.,str.182-185;Čuprić-Amreinbilježidaje1912.godine10postobosanskihradnikabiloučlanjenousindikate,ausamomSarajevu43

posto(DieOppositioninBosnien,str.153-157).

[←516]VidinaprimjerDedijer,RoadtoSarajevo,(“Sarajevo1914.”),str.202,gdjeontajštrajknaziva“velikimdruštvenimpotresom".

[←517]Miller,TravelsandPolitics,str.101-103.

[←518]Thomson,OutgoingTurk ,str.110.Tajjeobičajnapuštenzbogvećegbrojaozbiljnihozljedadžokeja.

[←519]Durham,TwentyYears,str.154.

[←520]Maier,DiedeutschenSiedlungen;Schmid,Bosnien,str.246-248.

[←521]Schmid,Bosnien,str.245.Brojvojnikauobaslučajaiznosiojenarazmeđistoljećaotprilike7000(Curtis,TurkandthisLostProvinces,str.281).

[←522]Miller,TravelsandPolitics,str,97;opojedinostimaškolstvavidiibid.,str.98;A.Popović,L'Islambalkanique, str.280-283; iSchmid,Bosnien,str.695-740.

[←523]OsvimdrugimpojedinostimavidikodPelletier,Sarajevo,str.137-140.

[←524]Miller,TravelsandPolitics,str.91.

[←525]Curtis,TurkandhisLostProvinces,str.275.

[←526]Donia,IslamundertheEagle,str.27-29,55-59,63-67,93-94.

[←527]Ibid.,str.189.

[←528]Ibid.,str.22-24;A.Popović,L'Islambalkanique,str.275.

[←529]Donia,IslamundertheEagle,str.120-124.

[←530]Ibid.,str.124-166.NajdetaljnijiprikazdaojeHauptmannuBorbamuslimanazaautonomiju.

[←531]Imamović,“Ohistorijibošnjačkogpokušaja”,str.35-36.

[←532]532Donia,IslamundertheEagle,str.52-54;Banac,NationalQuestion,str.361;Imamović,“Ohistorijibošnjačkogpokušaja”,str.41.

[←533]Thomson,OutgoingTurk,str.180-181.

[←534]Baernreither,BosnischeEindrucke,str.25.

[←535]Schmitt,AnnexationofBosnia,str.12;Durham,TwentyYears,str.164.

[←536]B.Jelavich,HistoryoftheBalkans,str.Ill;Dedijer,RoadtoSarajevo,str.180.

[←537]Schmitt,AnnexationofBosnia,str.71.

[←538]Opojedinostimaugovoravidiibid.,str.119;oknjiziibid.,str.144-229.

[←539]Donia,IslamundertheEagle,str.169-175.

[←540]PodacipreuzetiizNavalIntelligenceDivision,Jugoslavia,sv.2,str.57.Stanovništvoje1910.godine(ukupno1.897.962)bilo43,5postopravoslavno,32,4postomuslimansko,22,8postokatoličkoi0,6postojevrejsko.

[←541]Banac,NationalQuestion,str.366.“Gajret”jepostaoprosrpski1909.godine(A.Popović,L'Islambalkanicjue,str.285).

[←542]Ćuprić-Amrein,DieOppositioninBosnien,str.66-67,75-76,102.

[←543]Donia,IslamundertheEagle,str.177.IvoBanac iznosisličnomišljenje izaključujeda je“velikavećinaobičnihmuslimanazaziralaodsvakogprocesanacionalnogizjašnjavanja”(NationalQuestion,str.366).

[←544]Čuprić-Amrein,DieOppositioninBosnien,str.392.AndrićserodioukatoličkojporodiciuTravniku.Zauzeojeizrazitoprojugoslavenskistavkojijeustvaribioprosrpski.Jedanjenjegovprijateljdobrorekaozanjegadajeon“katolik...SrbinizBosne”(Hawkesworth,IvoAndrić, str. 18).Veličina i kompleksnostonoga što jeAndrićposlijeostvariokao romanopisac - zapravo jedanodnajvećih evropskihromanopisaca20.stoljeća-takvisudaseonnemožetijesnopovezatinisjednomodetničkihilivjerskihzajednicauBosni.

[←545]VećinasenaučnikadanasslažedajeVeselinMaslešapogrešnopredstavio“MladuBosnu”kaoubitisrpskonacionalističkodruštvo(MladaBosna,npr.str.116).

[←546]Dedijer,RoadtoSarajevo,str.341.

[←547]Ibid.,str.236-245.

[←548]Ibid.,str.262-265.

[←549]Ibid.,str.277.

[←550]CarnegieEndowment,ReportontheBalkanWars,str.148-158.

[←551]Dedijer,RoadtoSarajevo,str.278;Donia,IslamundertheEagle,str.180.

[←552]Dedijer,RoadtoSarajevo,str.206-207.

[←553]Ibid.,str.319-321.

[←554]Purivatra,Nacionalniipolitičkirazvitak,str.134.

[←555]Dedijer,RoadtoSarajevo,str.328.

[←556]Ibid.,289-294,388-390.

[←557]Ibid.,str.418-419.

[←558]DobarsažetaknovijihhistorijskihpogledavidikodStone,EuropeTransformed,str.326-339.

[←559]Skarićidr.,Bosnapodaustro-ugarskomupravom,str.160-161.

[←560]Ibid.,str.157-158.

[←561]Hawkesworth,IvoAndrić,str.15-17.

[←562]Skarićidr.,Bosnapodaustro-ugarskomupravom,str.157-158;Kapidžić,“Austro-ugarskapolitika”,str.17.

[←563]OmuslimanskimdobrovoljcimavidikodBalagija,LesMusulmansyougoslaves,str.125.

[←564]Kapidžić,“Austro-ugarskapolitika”,str.9,ufusnoti.

[←565]NajboljiprikazsvihtihsporovadaojeBanac,NationalQuestion,str.115-125.

[←566]Kapidžić,“Austrougarskapolitika”,str.24-26,35.

[←567]Krizman,HrvatskauPrvomsvjetskomratu,str.255.

[←568]Purivatra,Nacionalniipolitičkirazvitak,str.134

[←569]Krizman,HrvatskauPrvomsvjetskomratu,str.246-248.

[←570]Ibid.,str.255-257.

[←571]Ibid.,str.316-317.

[←572]Ibid.,str.317-320.

[←573]NovinarCharlesRivetponovojeobjaviotajintervjuusvojojknjiziChezlesslavesliberes:ividiPurivatra,Nacionalniipolitičkirazvitak,str.150-151.Bilojeinekihglasovapotkraj1918.godinedamuslimaniizsjeverozapadneBosnepljačkajusrpskaselaususjednojHrvatskoj(Banac,NationalQuestion,str.130).

[←574]Tomasevich,Peasants,Politics,andEconomicChange,str.225.

[←575]Banac,NationalQuestion,str.367,ufusnoti.

[←576]A.Popović,L'Islambalkanique,str.329.

[←577]O “Gajretu” vidi ibid., str. 285; Balagija, LesMusulmans yougoslaves, str. 126-127.O prosrpskoj struji u JugoslavenskojmuslimanskojorganizacijividikodPurivatra,Nacionalniipolitičkirazvitak,str.165.

[←578]ProtićevesuriječizabilježeneumemoarimakiparaIvanaMeštrovića:“KadnašavojskapređeprekoDrine,datćeOsmanlijamarokod24ili48satidasevrateukrilovjeresvojihpređa.Svakionajkojitoodbijebitćemasakriran,onakokakosmonekadradiliuSrbiji.”(Grmekidr,ur,LeNettoyageethnique,str.126).

[←579]Rivet,Chezlesslavesliberes,str.154-161,177.

[←580]Purivatra,Nacionalniipolitičkirazvitak ,str.181;opojedinostimakakoseglasalousamojBosniiHercegovini,iokrajnjojslabostiostalihmuslimanskihstranaka,vidiBanac,NationalQuestion,str.370-371.

[←581]Tomasevich,Peasants,Politics,andEconomicChange,str.347-355.

[←582]S8!Banac,NationalQuestion,str.370.

[←583]KoristansažetakVidovdanskogustavaigeografskukartusvihoblastividikodNavalIntelligenceDivision,Jugoslavia,sv.2,str.322-328.

[←584]Maček,StruggleforFreedom(“Memoari”),str.94.

[←585]Benac,NationalQuestion,str.374-375.

[←586]Evans,ThroughBosnia,str.191.

[←587]A.Popović,L‘Islambalkanique,str.279,283;Yelavitch,“LesMusulmansdeBosnie”,str.128.

[←588]Balić,DasunbekannteBosnien,str.342.

[←589]Lewis,EmergenceofModemTurkey,str.101.Fesjezamijenioturban.

[←590]Balić,DasunbekannteBosnien,str.342-345.

[←591]Curtis, Turk and his Lost Provinces, str. 287.Arthur Evans bio je isto tako iznenađen “sasvimmuhamedanskom vanjštinom” kršćana,ženamakojenoseferedžuimuškarcimasperčinom:ThroughBosnia,str.133.

[←592]Gibbons,LondontoSarajevo,str.180.

[←593]Hornby,BalkanSketches,str.153.

[←594]Dragnich,FirstYugoslavia,str.30,48-49.

[←595]Dedijeridr.,HistoryodYugoslavia,str.543-544,ufusnoti.

[←596]B.Jelavich,HistoryoftheBalkans,sv.2,str.200-201.

[←597]Dragnich,FirstYugoslavia,str.94;Clissold,ur.,ShortHistoryofYugoslavia,str.183-184.

[←598]A.Popović,L'Islambalkanique,str.318-319.

[←599]Ibid.,str.323;Ðorđević,“YugoslavPhenomenon”,str.319.

[←600]“Statutedellacomunitamusulmana”.

[←601]Stojadinović,Niratnipakt,str.344-346.

[←602]Hoptner,YugoslaviainCrisis,str.128-129.

[←603]Maček,StruggleforFreedom,str.188.

[←604]Ibid.,str.190-192;Clissold,ur.,ShortHistoryofYugoslavia,str.198-200.

[←605]Dragnich,FirstYugoslavia,str.116,127.

[←606]Hoptner,YugoslaviainCrisis,str.198-199.

[←607]SažetaktihzbivanjaukojemseističekontinuitetdržavnepolitikeposlijepučavidikodB.Jelavich,HistoryoftheBalkans,sv.2,str.235-237.

[←608]Srpski povjesničarBogoljubKočović izračunao je da je u Jugoslaviji bilo ukupno 1.014.000 ratnih žrtava (Žrtve u Jugoslaviji, str. 124).HrvatskinaučnikVladimirŽerjavićdošaoje,nezavisnoodnjega,dosličnogbroja:1.014.000(Balić,DasunbekannteBosnien,str.7).

[←609]HoryiBroszat,DerkroatischeUstascha-Staat,str.89,91.

[←610]Levntal,ur.,Zločinifašističkihokupatora,str.64.

[←611]Roth,ur.,SarajevoHaggadah,str.8.

[←612]Levntal,ur„Zločinifašističkihokupatora,str.15,61-70.

[←613]B.Jelavich,HistoryoftheBalkans,sv.2,str.263.

[←614]Hory iBroszat,DerkroatischeUstascha-Staat, str. 99, 102.Grmek i dr. tvrde da su nakonnjemačke invazije prve žrtve biliHrvati imuslimani,adasupokoljiSrbateknakontogauslijedili(LeNettoyageethnique,str.187,ufusnosti).Budućidaoninenavodedatumepogibije tih prvih žrtava, o tome je teško suditi, ali je bjelodano jasno da je ubijanje i/ili protjerivanje Srba bio glavni ustaški cilj, a neslučajnareakcijananekaubistva.

[←615]Dedijer i dr.,HistoryofYugoslavia, str. 591-592;Dedijer iMiletić,Genocid nadMuslimanima, str. 6-8.UprikazuDedijera iMiletića tipokoljikojesuizvršililokalniSrbipripisanisu,neuvjerljivo,“četnicima”.

[←616]Dedijeridr.,HistoryofYugoslavia,str.596.

[←617]Najbolji prikaziMihailovićeveorganizacijemogu senaćikodRoberts,Tito,Mihailovićand theAllies;Tomasevich,Chetniks (“Četnici”);Milazzo,ChetnikMovement;iKarchmar,DražaMihailović.

[←618]OtimuputamavidikodRoberts,Tito,MihailovićandtheAllies,str.26,iDeroc,BritishSpecialOperations,str.210.

[←619]Pavlowitch,Tito,str.26.

[←620]Ibid.,str.34;Ðilas,Wartime,str.4.

[←621]VidigeografskukartukodTomasevich,Chetniks,str.169(uključujućiiteritorijekojejetrebalooduzetiMađarskoj,RumunijiiBugarskoj).

[←622]Ovaj je tekst prenesenu knjiziDedijer iMiletić,Genocid nadMuslimanima, str. 8-16 (sa skiciranomgeografskomkartomna str. 15), iprevedennafrancuskiuknjiziGrmekidr.,LeNettoyageethnique,str.191-197.

[←623]DedijeriMiletić,GenocidnadMuslimanima,str.33-34.

[←624]O tomdokumentu vidi ibid., str. 25-30 (gdje je predstavljen kao origina-lan). Fotoreprodukcije dviju stranica vidi kodDržavna komisija,Doku-menti,sv.1,str.11-12.Tomasevichprihvatatajdokumentkaooriginal(Chetniks,str.170);alijeLucienKarchmarizniodetaljneiuvjerljiverazlogeuprilogmišljenjudajeposrijedifalsifikat,djelodvojicekomandanatakojisuželjelipribavitisebinepobitnijaovlaštenjazasvojeakcije(DražaMihailović,str.397,428-430).

[←625]Zbornik,sv.1,knjiga2,str.377;datiranjeovogdokumentanijepouzdano,anetrebaisključitinimogućnostdajekrivotvorenilipogrešnoatribuiran.

[←626]Martin,WebofDisinformation,str.51.

[←627]Karchmar,DražaMihailović,str.575.

[←628]Deroc,BritishSpecialOperations,str.226;Pavlowitch,Tito,str.17-22.

[←629]Höpken,“DieKommunistenunddieMuslime”,str.187.

[←630]Ibid.,str.188-189.

[←631]Irwin,“IslamicRevival”,str.439.

[←632]Purivatra,“Nacionalniipolitičkirazvitak”,str.52-55;Höpken,“DieKommunistenunddieMuslime”,str.189.

[←633]Höpken,“DieKommunistenunddieMuslime”,str.192-194.

[←634]VidipismaAlbertaSeatona(19.maja1972)iNormanaStonea(28.maja1993)uTimesLiterarySupplement.

[←635]Lees,RapeofSerbia,str.84-85.

[←636]Roberts,Tito,MihailovićandtheAllies,str.100.

[←637]Tomasevich,Chetniks,str.233-234.

[←638]Höttl,SecretFront,str.171.Höttl(poznat ipodimenom“WalterHagen”)bio jenjemačkistarijiobavještajnioficirzaJugoslaviju.Onjezabilježio i uhvaćenu poruku, u kojoj Staljin daje instrukcije Titu da surađuje s Nijemcima u slučaju savezničkog iskrcavanja. Ti supartizansko-njemačkipregovoribilizataškanidoksenijeupedesetimgodinamapojavioHöttlovprikaz;poslijejeonjimapisaoRoberts(Tito,MihailovićandtheAllies, str.108-109), anakraju je i jedanod sudionikaunjima,Ðilas (Wartime, str. 231-237), priznaoda suvođeni.

[←639]Neubacher,SonderauftragSüdost,str.179-180.

[←640]Milazzo,ChetnikMovement,str.252-253,349.

[←641]Tomasevich,Chetniks,str.252-253,349.OozbiljnimnapetostimaizmeđutalijanskeinjemačkepolitikepremačetnicimautovrijemevidiMilazzo,ChetnikMovement,str.127.

[←642]Deakin,EmbattledMountain,str.1-60.

[←643]Treba razlikovati direktnukolaboracijuod “paralelnih akcija”.Udešifriranimnjemačkimdepešamanije svedo ljeta1943. bilo “nikakvihdokazaokolaboraciji četnikasNijemcima”.Prviznaci takvekolaboracije javili su se tekuoktobru inovembru (Hinsley idr., BritishIntelligence,sv.3,dio1,str.146,154-155).UDeakinovuglavnomizvještajuuaugustu1943,kojijeuticaonapolitikuSaveznika,rečenojeda su četnici surađivali sNijemcima“tijesno, neprekidno i sveviše”uposljednjedvijegodine (ibid., str. 150).Sumnjivo jeda li sutakozvani bosanski četnici s kojima seDeakin vidio u augustu 1943. imali bilo kakve veze sMihailovićevim snagama (Roberts, Tito,MihailovićandtheAllies,str.120).

[←644]Zulfikarpašić,BosanskiMuslimani,str.14.

[←645]Balić,DasunbekannteBosnien,str.345;okulturnimdruštvimavidikodZulfikarpašić,BosanskiMuslimani,str.14.

[←646]Höpken,“DieKommunistenunddieMuslime”,str.190.

[←647]Redžić,Muslimanskoautonomaštvo,str.14.

[←648]Ibid.,str.15.

[←649]Höpken,“DieKommunistenunddieMuslime”,str.190;Zulfikarpašić,BosanskiMuslimani,str.21-22;Redžić,Muslimanskoautonomaštvo,str.16,30.

[←650]Purivatra,Nacionalniipolitičkirazvitak,str.112-114;Redžić,Muslimanskoautonomaštvo,str.52.

[←651]Höpken,“DieKommunistenunddieMuslime”,str.191;A.Popović,L‘Islambalkanique,str.342.

[←652]Redžić,Muslimanskoautonomaštvo,str.59.

[←653]DedijeriMiletić,GenocidnadMuslimanima,str.XXVI-XXVIII,383.

[←654]Redžić,Muslimanskoautonomaštvo,str.55.

[←655]Ibid., str. 60-61; Avakumović, Mihailović prema nemačkim dokumentima, str. 71-72. Brojčana je procjena bazirana na Mihailovićevojtvrdnjidasu74postonjegovihljudipravoslavcia84“Srbi”(str.71-72).Vjerovatnojetuuračunaoineke“Srbekatolike”,alijemoždabiloipravoslavacakojinisubiliSrbi.

[←656]Avakumović, Mihailović prema nemaćkim dokumentima, str. 71, u fusnoti, Redžić napominje da je ono muslimansko selo što ga je“oslobodio”Popovacbranilajakajedinicamuslimanskihdobrovoljaca(Muslimanskoautonomaštvo,str.105-106).

[←657]Redžić,Muslimanskoautonomaštvo,str.68.

[←658]Ibid.,str.131,160.

[←659]Ibid.,str.71-74.

[←660]Sundhaussen,“ZurGeschichtederWaffen-SSinKroatien”,str.191-193.

[←661]Redžić,Muslimanskoautonomaštvo,str.87,119-120,155.Učitavojjedivizijibiloosammuslimanskihoficira(str.189,ufusnoti).

[←662]Ibid.,str.89;Sundhaussen,“ZurGeschichtederWaffen-SSinKroatien”,str.193.

[←663]Redžić,Muslimanskoautonomaštvo,str.136;Erignac,LaRevoltedesCroates.

[←664]Redžić,Muslimanskoautonomaštvo,str.140,147,177-178.

[←665]Ibid.,str.138-139;Purivatra,Nacionalniipolitičkirazvitak,str.114.

[←666]Redžić,Muslimanskoautonomaštvo,str.166-167,183.

[←667]Ibid.,str.190-206;Sundhaussen,“ZurGeschichtederWaffen-SSinKroatien”,str.193.

[←668]Balić,DasunbekannteBosnien,str.7.

[←669]DedijeriMiletić,GenocidnadMuslimanima,str.XXX-XXXI;Zulfikarpašić,BosanskiMuslimani,str.19-20.

[←670]Karapandzich,BloodiestYugoslavSpring,str.20.

[←671]CitiranouknjiziBeloff,Tito'sFlawedLegacy,str.131.

[←672]Ðorđević,“YugoslavPhenomenon”,str.329.

[←673]Rusinow,YugoslavExperiment,str.38.O“omladinskimradnimbrigadama”nagradnjiželjezničkeprugevidikodThompson,PaperHouse,str.118-120.

[←674]LucidanisažetprikazTitovastaljinizmavidikodPavlowitch,Tito,str.50-61.

[←675]Lapenna,“Suverenitetifederalizam”,str.17-18.

[←676]TajjeprocestemeljitoprikazanuknjiziKoštunicaiČavoški,PartyPluralismorMonism.

[←677]Rusinow,YugoslavExperiment,str.35-36.

[←678]Chadwick,ChristianChurchintheColdWar,str.37.

[←679]Poulton,Balkans,str.43.

[←680]OsvimovimpromjenamavidikodBalić,“Derbosnisch-herzegowinische Islam”, str.120,128-134;A.Popović,L 'Islam balkanique, str.347-353.

[←681]McFarlane,Yugoslavia,str.79.

[←682]

Taj jepokret započeonakonferenciji uBandunguu Indoneziji 1955.godinepodkineskimpokroviteljstvom;Tito je staonačelopokreta1960.godine,anjegovanačelaproglasioslužbenomjugoslavenskompolitikom1961.godine.Većini jeneutralnihposmatračabilajasnapravapriroda togpokreta jošprijenegošto jeFidelCastropostaonjegovpredsjednik1979.godine.VidiPavlowitch,Tito, str. 61-65;Milivojević,DescentintoChaos,str.20-21;Ivanović,“Reformavanjskepolitike”.

[←683]Irwin,“IslamicRevival”,str.441-442;A.Popović,L'Islambalkanique,str.353-354.

[←684]Balić,“Derbosnisch-herzegowinischeIslam”,str.125.

[←685]Höpken,“DieKommunistenunddieMuslime”,str.194.

[←686]Ibid.,str.195;poslužiosamsedetaljnimpregledompodatakaza1948.godinuuknjiziPurivatra,Nacionalni ipolitičkirazvitak,str.32-33.Höpkennavodiukupanbroj“Srba”i“Hrvata”muslimanskevjere(170.000),štojenetačno;moždajeposrijedištamparskapogreškazaukupnibrojtakvihmuslimanaucijelojJugoslaviji(190.000).

[←687]Höpken, “Die Kommunisten und die Muslime”, str. 199-201. S. Ramet smatra da je presudan bio pad Rankovićev: Nationalism andFederalism,str.178-179.OdominacijiSrbauBosniiHercegoviniurazdobljuizmeđu1945.i1965.godinevidipodPeroche,HistoiredelaCroatie,str.367.

[←688]Höpken,“DieKommunistenunddieMuslime”,str.196-197;Irwin,“IslamicRevival”,str.444.

[←689]Balić,“Derbosnisch-herzegowinischeIslam”,str.124.

[←690]Höpken,“DieKommunistenunddieMuslime”,str.198-200;Irwin,“IslamicRevival”,str.144.

[←691]Höpken,“DieKommunistenunddieMuslime”,str.200.

[←692]OdugotrajnomsporusMakedonijomokotogpitanjavidikodS.Ramet,NationalismandFederalism,str.182-184.

[←693]Hadžijahić,Odtradicijedoidentiteta,str.67-68.

[←694]OtomevidikodA.Popović,“IslamischeBewegungen”,str.281,iIrwin,“IslamicRevival”,str.445-446.

[←695]Izetbegovićsepočeopriprematizapisanje1966. i1967.godineadovršio jesvojedjelouprvojpolovici1970.godine (Zulfikarpašić,ur„Sarajevskiproces,str.239).

[←696]P.Ramet,“DieMuslimeBosniens”,str.111;A.Popović,L'Islambalkanique,str.351;informacijadobivenaodMajeTopolovca.

[←697]Rusinow,YugoslavExperiment,str.100.

[←698]Ibid.,str.99-100,119;S:Ramet,NationalismandFederalism,str.138-144.

[←699]Sviovistatističkipodaci(uglavnomcrpljeniizpopisastanovništva1971.godine)mogusenaćikodBreznik,ur.,PopulationofYugoslavia.Vojvodinajebilapodručjesnajvećimčistimprilivomstanovništva:nijeseželjelosamonadomjestitivišeod300000pripadnikanjemačkemanjinekojisupobijeniiliprotjerani,negoiosiguratiapsolutnuvećinuSrba.

[←700]S.Ramet,NationalismandFederalism,str.144.

[←701]Ibid.,str.98-115.

[←702]Ibid.,str.124.

[←703]Ibid.,str.105,125.

[←704]VidiMagaš,DestructionodYugoslavia,str.37,47,ufusnoti.Lažnajetvrdnjadajeurazdobljuod1968.do1978.“višeod100000Srba”napustiloKosovo (Beloff,Tito'sFlawedLegacy). Prema popisima stanovništva naKosovu je 1961. godine bilo 227 016Srba, 1971.godine228261,a1981.godine209497(Islami,FshatiiKosoves,str.176).

[←705]Tomasevich,“TheSerbianQuestion”,str.39.

[←706]Tomasevich,“TheSerbianQuestion”,str.39.

[←707]Magaš,DestructionofYugoslavia,str.50.

[←708]Grmekidr.,ur„LeNettoyageethnique,str.236-269;citatinastr.256,265.

[←709]A.Popović,L'Islambalkanique,str.355;Irwin,“IslamicRevival”,str.448-451.

[←710]Zulfikarpašić,Sarajevskiproces,posebnostr.240-241;Poulton,Balkans,str.42-43.

[←711]Najboljijeprikazoveafere,kojimsamseijaovdjeposlužio,uknjiziLydall,YugoslaviainCriss,str.168-171(citatsastr.171);viditakođerMcFarlane,Yugoslavia,str.171-172,iMagaš,DestructionofYugoslavia,str.111-112.

[←712]Lydall,YugoslaviainCrisis,str.85-86.

[←713]Ibid.,str.91-92,220-222;Milivojević,DescentintoChaos,str.11-12.

[←714]

Lydall,YugoslaviainCrisis,str.217.

[←715]Milivojević,Descent into Chaos, str. 10; S. Ramet, Nationalism and Federalism, str. 226-234; Thompson, Paper House, str. 163-165;Magaš,DestructionofYugoslavia,str.197-213,227-234.

[←716]Službeni su javnimediji naveli apsurdanpodatakda je bilo prisutno2miliona ljudi. Ja sambiona tom skupu i procijenio samda je bilonegdjeizmeđu300i500hiljadaosoba.

[←717]Glenny,FallofYugoslavia,str.35.

[←718]Magaš,DestructionofYugoslavia,str.241.BrankaMagašističedasuRačanovuporodicupobileuratuustaše.

[←719]S.Ramet,NationalismandFederalism,str.244.

[←720]Ibid.,str.240-242;Magaš,DestructionofYugoslavia,str.224-226;Gow,LegitimacyandtheMilitary,str.78-94.

[←721]O svim tim događajima vidi kod Poulton, Balkans, str. 24-27; Magaš, Destruction of Yugoslavia, str. 293-313; Glenny, Fall ofYugoslavia,str.13-19.

[←722]Irwin,“FateofIslamintheBalkans”,str.392.

[←723]S.Ramet,NationalsmandFederalism,str.233,243.

[←724]Thompson,PaperHouse,str.99.

[←725]Izetbegović,Islamskadeklaracija,str.37.

[←726]Ibid.,str.22.

[←727]Ibid.,str.37-38.

[←728]Ibid.,str.21-24,30.

[←729]LucidnuanalizujednogodvodećihnaučnikavidikodEsposito,IslamandPolitics,str.269-301.

[←730]Izetbegović,Islamskadeklaracija,str.37-42.

[←731]

Ibid.,str.7.

[←732]Ibid.,str.31.

[←733]Izetbegović,IslamizmeđuIstokaiZapada,str.107-109,132,251-264.

[←734]Hussein,“CommunistYugoslavia’sFearofIslam”,str.34.

[←735]Poulton,Balkans,str.43.

[←736]Sorabji,Bosnia'sMuslims,str.5-6.

[←737]Poulton,Balkans,str.44.

[←738]Ibid.,str.37-38.

[←739]Magaš,DestructionofYugoslavia,str.276,283-293(citatsastr.293).BrankaMagašneobičnolucidnoprikazujetedogađaje.

[←740]S.Ramet,NationalismandFederalism,str.259.

[←741]Mazower,WarinBosnia,str.4.

[←742]Frei,“BullyoftheBalkans”,str.12.

[←743]Almond,BlunderingintheBalkans,str.4,21.Nakonproglašenjanezavisnosti,jedanjeopunomoćenikEvropskezajedniceizjaviodaEZ“nećeuspostavitinikakvekontaktenavisokomnivou”stedvijerepublike.MarkAlmondističedajeEvropskojzajednicitadabiloneštovišenakockiodpukihnačela:upravojebilaodobrilasaveznojvladiuBeogradukrediteuvisiniod730milionaekija(str.20-21).

[←744]NajboljisažetakianalizaovihdogađajavidikodGow,“OneYearofWar”,str.1-7.

[←745]Moore,“QuestionofallQuestions”,str.38.

[←746]Mazower,WarinBosnia,str.5-6.

[←747]Sirc,“NationalQuestion”,str.88-89.

[←748]PremaizvještajuDuškaDodera,European,7.januara1993.

[←749]Grmekidr.,LeNettoyageethnique,str.304-305.

[←750]S.Ramet,NationalismandFederalism,str.260.

[←751]Gow,“OneYearofWar”,str.7-8.

[←752]Ibid.,str.8;S.Ramet,NationalismandFederalism,str.261.

[←753]Malcolm,“WaitingforaWar”,str.15-16.

[←754]Magaš,DestructionofYugoslavia,str.XV.

[←755]Malcolm,“WaitingforaWar”,str.16.PreuzeosamcitatizMarkovićevagovoraobjavljenoguBorbiiPolitici.

[←756]VidinaprimjerizvještajRogeraBoyesaobjavljen8.novembra1991.uTimesuoslovenskimihrvatskimprigovorimaCarringtonovuplanu.Boyesjeovakonakrajuzaključio:“Usamimtemeljimaplanaimapukotina.”

[←757]Gow,“OneyearofWar”, str. 8.Tvrdilo se (lažno) da je bosanskiministar unutarnjih poslovaAlijaDelimustafić radio u to vrijeme zasaveznuvojnukontraobavještajnuslužbu.

[←758]Mazower,WarinBosnia,str.7;Magaš,DestructionofYugoslavia,str.XVIII.

[←759]NajpotpunijiprikaztogincidentavidikodRojo,HolocaustoenlosBalcanes,str.145-146.

[←760]Minainformativnibilten,4.novembra1991.

[←761]Hayden,“PartitionofBosnia”,str.2-4.

[←762]Intervjuiraosamgaja11.oktobra1991.

[←763]PremaizvještajuJudyDempsey,FinancialTimes,8.jula1992.

[←764]Gow,“OneYearofWar”,str.8-9.

[←765]Hayden,“PartitionofBosnia”,str.4-6.

[←766]

PremaizvještajuMichaelaMontgomeryja,DailyTelegraph,29.februara1992.

[←767]PremaizvještajuJohnaPalmera,Guardian,10.marta1992.

[←768]Hayden,“PartitionofBosnia”,str.7.

[←769]PremaizvještajuMichaelaMontgomeryja,DailyTelegraph,7.aprila1992.

[←770]PremaizvještajimaYigalaChazana,Guardian,27.marta1992,teTimaJudahaiDesseTrevisan,Times,4.aprila1992.

[←771]Premaizvještajustalnogdopisnika,DailyTelegraph,30.marta1992.

[←772]HelsinkiWatch,WarCrimesinBosnia,str.149.EkipaHelsinkiWatchakojajesusrelaterevolverašeposlijejenašlalokalnogzapovjednikaUNPROFOR-auhoteluBosna.Onimjerekaodaneznadajegradodsječenodsvijetabarikadamanacestama,alidatoionakonemanikakvevezesnjim.

[←773]PremaizvještajuTimaJudahaiDesseTrevisan,Times,4.aprila1992.

[←774]PremaizvještajuAnneMcElvoy,Times,20.aprila1992.

[←775]VidianalizudogađajakodMazower,WarinBosnia,str.10-11.

[←776]Ibid.,str.13.

[←777]NavedenouknjiziGlenny,FallofYugoslavia,str.166.

[←778]PremaizvještajuPhilipaSherwella,DailyTelegraph,16.aprila1992.

[←779]Gow,“OneYearofWar”,str.8.

[←780]VidinaprimjerizvještajeIanaTraynora,Guardian,17.aprila1992,iAnneMcElvoy,Times,20.aprila1992.

[←781]PremaizvještajuPhilipaSherwella,DailyTelegraph,16.aprila1992.

[←782]Mazower,WarinBosnia,str.15.

[←783]VidimojcitatovogaizvještajauSpectatoru,2.maja1992.

[←784]OsvimpojedinostimaovojnimsnagamavidiGow,“OneYearofWar”, str.8-9;ougovoruod16. junavidiknjigukojupriređujuDanielBethlehemiMarcWeller,TheYugoslavCrisisinInternationalLaw(Cambridge1993.ili1994).

[←785]OsvimpojedinostimavidiHelsinkiWatch,WarCrimes inBosnia, str. 43-45, i šapirografiranu izjavu “Why theCroatianCommunity ofHerzegBosnawasfounded”,kojujedaoVladoPogarčić,savjetnikMateBobanazavanjskeposlove,ujunuilijulu1993.

[←786]HelsinkiWatch,WarCrimesinBosnia,str.150-153.

[←787]VidimojizvještajuSpectatoru,2.maja1992.

[←788]HelsinkiWatch,WarCrimesinBosnia,str.159.

[←789]USCongressionalRecord,30.septembru1992.

[←790]Gow,“OneYearofWar”,str.2-3.

[←791]Kakoseratrazvijao,dakakodajebilosvevišeslučajevadasuiMuslimaniiHrvatirazaralisrpskekuće,alijeidaljeostaoveliknerazmjer,iustrategijiiutaktici.

[←792]HelsinkiWatch,WarCrimesinBosnia,str.168-169;ISHR(BritishSection),HumanRightsandSerbia(šapirografiraniizvještaj,1992).

[←793]Ured za informacije bosanske vlade, “List of Concentration Camps and Prisons at the Territory of the Republic of Bosnia andHercegovina”(šapirografirano).

[←794]HelsinkiWatch,WarCrimesinBosnia,str.50-55.Tadsevećnaziv“četnici”općenitokoristiozasvesrpskeparavojnejedinice.

[←795]VidiizvještajeTadeuszaMazovieckog“Medecinssans frontieres” i“Amnesty International”sakupljeneuBouchet,ur.,LeUvrenoir.OdetaljnomipotresnomsvjedočanstvujedneženekojajebilazatočenaulogoruzasilovanjeuFočividiizvještajVictorijeClark,Observer,21.februara1993.Nekikomentatoriosporavajuautentičnostpodatakaoorganiziranomsilovanju.Bosanskajevladaprikupilapojedinostio 13.000 silovanih žena;misijaEZprocijenila je u januaru 1993. da je bilo otprilike 20.000 takvih slučajeva (ibid., str. 460). Jasno jesvakakodajesilovanjeumnogimmjestimabilosastavnidioopćepolitikesrpskihvojnihsnagapremacivilnomstanovništvu,tedanisubiliposrijedisamopojedinačniaktinediscipliniranihvojnika.

[←796]TekstDouglasaHurda,MailonSunday,9.augusta1992.

[←797]“U izvještaju ThomasaO’Briena američkoj humanitarnoj agencijiAID u januaru 1993. tvrdi se da je... srpskim vojnim zapovjednicimapredano23postoodukupnekoličinehumanitarnepomoćiUN”(Sharp,BankruptintheBalkans,str.14).

[←798]Zonazabranjenih letovadogovorena jeunačeluuaugustu1992,aUjedinjenenacijeproglasilesu je tekuoktobru;mjereprovođenja teodlukeobavljenesunapokonuaprilu1993,alisetazabranaidaljerutinskikršila.

[←799]Sharp,BankruptintheBalkans,str.16-17;Hayden,“PartitionofBosnia”,str.9-10.

[←800]MeđunarodnakonferencijaobivšojJugoslaviji,“AgreementforPeaceinBosniaandHerzegovina”(šapirografirano),članIiII.

[←801]PremaizvještajuobjavljenomuEastEuropeanReporteru,sv.5,br.6(novembar-decembar1992),str.64.

[←802]PremaizvještajuRobertaFoxa,DailyTelegraph,2.marta1993.

[←803]Moore,“EndgameinBosnia”,str.20.

[←804]PremaizvještajuMichaelaBinyona,Times,20.maja1993.

[←805]PremaizvještajuTimaJudaha,Times,7.januar1993.

[←806]PremaizvještajuJoelBrand,Times,11.maja1993.

[←807]Prema izvještaju RobinaGedyea,Daily Telegraph, 18. februara 1993: “G. Hurd je izjavio da je on jasno kazao kako treba uspostavitiravnotežuizmeđunjemačkoggledištadajeopskrbaMuslimanaoružjemjedinipošteninačindaimsedopustidasebrane,iopasnostidaseratnisukobipojačaju.”G.HurdnijeobjasniokakosezahtjevdaseNjemačkapokoridrugomodovadvaproturječnamišljenjamoženazvatiuspostavljanjemravnotežemeđunjima.

[←808]NadamsedamisemožeoprostitištoovdjenavodimsvojeriječiizčlankakojisamnapisaozaDailyTelegraph(2.aprila1993).Ministarvanjskihposlovaodgovoriomijepismomobjavljenim5.martauDailyTelegraphu,ukojemjeskovaoizraz“ravnopravnopoljeubijanja”dabioznačioposljediceukidanjaembarganauvozoružja.Izraz“poljeubijanja”izmišljenjezapravodadefinirasituacijusličnuonojkojajevećnastalanamnogimpodručjimaBosnezahvaljujućipoliticikojujepodržavaog.Hurd.

[←809]PremaizvještajuTimaJudaha,Times,3.maja1993.

[←810]OvajjeargumentistaknuourazgovorusamnomKemalKurspahić,urednikOslobođenja.

[←811]PremaizvještajuMichaelaMontgomeryja,DailyTelegraph,8.maja1993.

[←812]PriopćenjeOdjelazainformacijeForeignOfficea.

[←813]PriopćenjeUredazainformacijebosanskevlade.

[←814]PremaizvještajuizNewYorkera,15.marta1993.

[←815]RichardPipes,premacitatuuknjiziLieven,NicholasII,str.246.