Univerzitet u Banjoj Luci

Pravni fakultet

TEMA: RAZVOD BRAKA U PRAVU REPUBLIKE SRPSKE

Seminarski rad iz predmeta Porodično pravo

Zorica Subašić

111/10

Banja Luka, 2012.

Sadržaj:

Uvod ………………………………………………………………………………………... 4

1. ISTORIJSKI PREGLED RAZVOJA RAZVODA BRAKA ..................................... 5

2. POJAM RAZVODA BRAKA ................................................................................... 8

2.1. Teška poremećenost bračnih odnosa ..........................................................................

10

2.2. Razvod braka po sporazumu bračnih supružnika ......................................................

11

2.2.1. Mirenje bračnih supružnika ................................................................................. 11

2.3. Nestalost bračnog supružnika ....................................................................................

13

3. POSTUPAK U BRAČNIM SPOROVIMA ............................................................... 14

Zaključak .............................................................................................................................. 16

Literatura .............................................................................................................................. 17

3

UVOD

“Brak je zakonom uređena zajednica života muškarca i žene.“ ( čl.4 stav 1. Porodičnog

zakona Republike Srpske, u daljem tekstu PZ RS) „ Brak se zasniva na slobodnoj odluci žene i

muškarca da zaključe brak, na ravnopravnosti bračnih supružnika, međusobnom poštovanju i

uzajamnom pomaganju.“ ( čl.4 stav 2 PZ RS) To je ono što nam zakon govori o braku, ali praksa

je malo drugačija. Jedno od načela braka jeste načelo potpunosti i trajnosti braka. Međutim,

„ potpunosti i trajnost ne znače neraskidivost.“1 Pravo na razvod braka se smatra priznanjem

poraza, prava na zabludu. S obzirom da se očekivanja nisu ostvarila uspostavlja se humana

sadržina, odnosno pravo na razvod, koje je na taj način postalo jedno od ljudskih prava. O

razvodu braka, odnosno njegovoj dopuštenosti, postoje dva mišljenja. Jedni smatraju da je

čovjek u braku zbog obaveze i da on svoj teret mora da nosi do groba. Smatraju da je razvod

veća nesreća, nego nesrećan brak, a naročito ako su tu i djeca. Drugi smatraju da je zabrana

razvoda protivna zdravom razumu. Ovo je ipak shvatanje koje je preovladalo u svijetu, razvod

braka jedino nije moguć u Evropi u Irskoj. Čak su i izrazito katoličke zemlje prihvatile razvod.

Kako je kod nas običaj da se nakon stupanja u građanski brak, stupi i u crkveni, crkva ipak ima

negativan stav prema razvodu. „ Za nas to nije ugovor koji se olako potpisuje i raskida, nego

spremnost dvoje ljudi da potčine svoju volju jedno drugome, da pobede lični egoizam i da žele

da žive zajedno. Svaki hir i pomodarstvo i želja da se u crkvu uđe da bi se fotografisali i okupili

goste nije ni blizu dobar razlog da se uđe u brak - objašnjava otac Dragan.”2 Kako god, razvod

braka je danas stvarnost i zakon ga odobrava, pod određenim uslovima. Nekada je postojalo više

vrsta braka, naročito u rimskom pravu, koje i čini osnovu našeg pravnog sistema, pa je tako

postojalo i više vrsta razvoda. Danas je to samo jedna vrsta koja ima svoja pravila i uslove.

1 Mladenović M., Stjepanović S., Živanović M., Porodično pravo, str.66

2 Press online, Svaki deseti par traži razvod, Banja Luka, 17.01.2012.

4

1. ISTORIJSKI PREGLED RAZVOJA RAZVODA BRAKA

“Razvod braka je verovatno nastao istovremeno kad i sam brak, zapisao je Volter u svom

filozofskom rečniku.”3

Kod najstarijih naroda brakorazvodni uzroci su bili preljuba i neplodnost žene. Jedino je

u starom Egiptu, gdje su ostaci matrijarhata dugo ostali, razvod braka je mogla da dobije i žena.

U Izraelu je zanimljivo da je muž mogao da otjera ženu po svojoj volji i iz beznačajnih razloga.

Ovde su postojale dvije škole:

1. Hilelova prema kojoj je muž mogao da otjera ženu i iz beznačajnih razloga, ako nađe

na njoj “štogod ružno”; ova škola je pobijedila

2. Šamaitska prema kojoj je muž mogao da otjera ženu samo zbog polonog nemorala, ali

ne i zbog drugih beznačajnih razloga.

Prvi brakorazvodni uzroci u Rimskom pravu bili su : pripremanje otrova, podmetanje

tuđeg djeteta, preljuba, pijanstvo i pravljenje lažnih ključeva. Ovi uzroci su postojali samo u

korist muža, a žene su tek kasnije stekle pravo na razvod.

U doba carstva u Rimu razvod se obavljao neformalnom izjavom volje. Postojala su dva

oblika razvoda, razvod po jednostranoj želji ( repudium) i razvod na osnovu sporazuma supruga (

communi consensu). Oba su obihvaćena izrazom divorsium. Razvod po jednostranoj želji dijelio

se na : 1. Repudaciju žene iz opravdanih uslova ( repudium ex iusta causa ) i 2. Rapudaciju bez

opravdanog razloga ( repudium sine causa ).

Sa slabljenjem društvenog i porodičnog morala u vrijeme carstava rastao je i broj

razvoda. Tada je Oktavijan Avgust pokušao veoma čvrstim zakonskim odredbama da učvrsti

poljuljani porodični moral. Njegovi zakoni Julia de adulteris, Julia de martandis i zakon Popia

Popea iako strogi nisu donijeli nekih razultata.

3 Panov S., Porodično pravo, str.188

5

LEX IULIA DE ADULTERIIS – je kažnjavanjo preljubu i zabranio sklapanje braka

između preljubnika.

LEX IULIA DE MARITANDIS ORDINIBUS i LEX IULIA DE PAPIA POPAEA

zajedno čine – LEX IULIA ET PAPIA POPAEA prema kome:

o muškarci moraju stupiti u brak od navršene 25. do 60. godine

života, a žene od 20. do 50.g.

o osobe u braku moraju imati djece (muškarci barem 1, a žene: a)

u slobodi rođena – INGUENUA – barem 3, a b) oslobođenica –

LIBERTINA – barem 4 djece)

o žene koje su rodile određen broj puta stjecale su IUS

LIBERORUM – bile su pošteđene tutorstva.

U srednjem vijeku hrišćanska crkva je pokušala da unese bitne izmjene izgradivši teoriju

o nerazrješivosti braka. Neraskidivost je glavna posljedica učenja da je brak sve ta tajna. Ističu se

Hristove riječi :” A ja kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, čini preljubu i koji

puštenicu uzme čini preljubu.” ( Jevanđelje po Mateji, glava V, 32 i glava IX, 9). “ Zato ostaviće

čovjek oca svog i mater, i prilepiće se ženi svojoj i biće jedno telo. To nisu više dvoje, nego

jedno telo ; a što je bog sastavio čovek da ne rastavlja.” ( Jevanđelje po Mateji, glava XIX, 5-6 )

Crkva je kasnije pored preljube uvela i neke druge brakorazvodne uzroke. Pravoslavna

crkva je prihvatila svjetovno pravo kao osnov za regulisanje s materije razvoda, prilagodivši se

tako uslovima koji su postojali u tadašnoj Vizantiji.

Ni katolička crkva nije doslijedno sprovodila učenje o nerušljivosti braka. Ona je uvela

dva do tada nepoznata oblika razvoda : rastavu od stola i postelje i poništenje braka. Pod

uticajem protestanata uveden je razvod u mnogim protestantskim zemljama.

U novom vijeku Francuska revolucija je načinila potpun preokret u pogledu shvatanja

katoličke crkve o nerazrješivosti braka. Brak je proglašen za običan građanski ugovor, tako da se

razvod brak smatra kao normalna posljedica ovakvog stanja. U to vrijeme bili su poznati ovi

brakorazvodni uzroci: razvod braka po obostranom sporazumu supruga, razvod po želji samo

6

jendog supruga zbog neslaganja naravi i razvod braka zbog određenih uslova. Određeni uslovi su

uglavnom bili osuda na kaznu zbog nečasnog djela, zločini, zlostavljanja, teške uvrede,

napuštanje jendog supruga od strane drugog u traanju od najmanje dvije godine, duševno

oboljenje i sl. 1804.godine Napoleonovim zakonom su ovi propisi ublaženi, a 1916.godine je

došlo do ukidanja razvoda.

S vremenom je razvod uveden u mnoge evropske zemlje,a danas gotovo da ne postoji

zemlja koja ne podržava razvod. Jedino je još uvijek crkva ta koja pokušava da ograniči

mogućnost razvoda braka, jer se brak ipak smatra svetom tajnom. Koliko god da ona pokušava

da ga ne daje olako i da uvijeri ljude da ne stupajuj u brak olako, razvod braka je danas postao

svakodnevica, ludi nepromišljeno stupaju u brak i nakon kratkog vremena slijedi i razvod. Kada

dođe do brakorazvodnog procesa, crkveni sudovi nastoje da prvo razgovaraju sa supružnicima

radi pomirenja, a ako to ne uspe, dopuštaju da se brak razvede.

Ovoliko velik broj razvoda u našoj zemlji tumači se time da sve više mladih ljudi stupa u

brak, što zbog nepromišljenosti i neželjene trudnoće, ali i time da ljudi ( naročito žene ) nisu više

tolerantni kao nekad tako da i najmanji razlog postaje dovoljan za razvod.

7

2. POJAM RAZVODA BRAKA

Sa životnog stanvišta razvod braka je životna činjenica sa ozbiljnim posljedicama. On je

priznanje poraza, priznanje da se pogriješilo i stupilo u brak i da ga nije moguće održati.

Porodično pravo definiše razvod kao „pravni način prestanka punovaćnog braka za života

bračnih drugova, na osnovu odluke nadležnog suda, iz uzroka i na način prdviđen zakonom.“4 Iz

ovo definicije uviđamo da se razvod odvaja od ostalih načina prestanka braka jer se naglašava da

je on pravni način. Tako se on odvaja od smri koja je prirodan način prestanka braka. Razvod je

prestanak punovažnog braka, što ga odvaja od poništenja braka ( nepunovažnog), zatim se kaže

da se on mora učiniti za života suppružnika, čime se razlikuje od još jednog načina prestanka

braka, a to je proglašene nestale osobe umrlom. Ovde trebe naglasiti da pravo na tužbu za razvod

braka ne prelati na nasljednike, ali oni mogu da nastave započeti postupak radi dokazivanja

osnovanosti tužbenog zahtjeva ili prijedloga za sporazumni razvod braka.

Razvod braka sadrži u sebi četri grupe pitanja:

1. Doktrinarno pitanje: koji sistem razvoda prihvata zakonodavac

2. Izvedeno pitanje: putem kojih brakorazvodnih uzroka se ostvaruje osnovno

doktrinarno opredjeljenje zakonodavca

3. Procesno pitanje: kako se odvija postupak u brakorazvodnim stvarima

4. Pitanje dejstva razvoda: dejstvo na bračne supružnike, djecu i dejstvo razvoda na

treća lica.

Osnovno obilježje pozitivnog prava je da je usvojen koncept o razvodu kao

pravnom lijeku. To znači da su uklonjeni svi brakorazvodni uuzroci koji počivaju na teoriji

krivice, bitno je umanjen značaj same krivice kako prepreke za traženje razvoda, izostavljeni su i

posebni ili apsolutni brakorazvodni uzroci, tako da u osnivi postoji samo jedan opšti relativni

brakorazvodni uzrok zasnovan na teoriji o razvodu kao pravnom lijeku: ozbiljan i trajan

4 Ibidem, str.190

8

poremećaj bračnih odnosa. Razvod će se dozvoliti kada je brak u toj mjeri razriven da više nema

svrhe da se spašava.

Uzrok se u ovom sistemu javlja u dva oblika:

1. Tužbenom, spornom, sudskom, raspravnom obliku

2. Sporazumnom, nespornom, predlagačkom obliku.

U prvom slučaju bračni supružnici se ne slažu u ocjeni da li su bračni odnosi ozbiljno i

trajno poremećeni, a u drugom, oni su u tome saglasni i to potpuno. U prvom slučaju sud mora

na osnovu izvedenih dokaza da presudom odgovori na postavljeno pitanje, a u drugom, samo da

utvrdi da li su ispunjeni svi uslovi za sporazuman razvod braka i da na osnovu sporazuma

bračnih supružnika razvede brak.

Čisti sistem razvoda kao pravnog lijeka javlja se u vidu dva brakorazvodna uzroka:

1. Teška poremećenost bračnih odnosa i on se javlja u istom značenju ali u različitim

formulacijama

2. Na osnovu sporazuma bračnih supružnika.

Krivica u našem pravnom sistemu nije prisutna kao prepreka za razvod braka. Isključiva

krivica ne postoji. Sud slobodno ocjenjuje, na osnovu rezultata cjelokupne raspreve da li su

bračni odnosi toliko poremećeni da je zajednički život postao nepodnošljiv. O krivici se

posredno ipak vodi računa kao o moralnom, a ne pravnom pitanju. Veći značaj ona ima kod

ostvarivanja prava na izdržavanje poslije razvoda braka.

Brakorazvodni uzroci izgledaju ovako:

1. Ozbiljna i trajna poremećenost bračnih odnosa: „ bračni supružnik može tražiti razvod

braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, usljed čega je zajednički život

postao nepodnošljiv. Ovde se ukazuje i na težinu, ali i na trajenje poremećenosti bračnih

odnosa.

2. Sporazuman razvod braka: „ sud će razvesti brak na osnovu sporazuma bračnih

supružnika kao oni nemaju zajedničku maloljetnu ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom

9

je produženo roditeljsko pravo.“ Bračni supružnici koji imaju zajedničku maloljetnu

ili usvojenu djecu, ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo, mogu podnijeti

zajednički predlog da se, iz razloga navedenih u članu 52. Ovog zakona, razvede njihov

brak. Ako jedan od bračnih supružnika odustane od zajedničkog predloga, a drugi

ostane pri zahtjevu da se brak razvede, taj predlog smatraće se tužbom za razvod braka.

Takođe muž nema pravo na tužbu za razvod braka za vrijeme trudnoće žene i dok

njihovo dijete ne navrši godinu dana života. U ovom slučaju može se tražiti samo

sporazumni razvod, tj. muž nema pravo na tužbom tražiti razvod.

3. Nestalost bračnog supružnika: Bračni supružnik može tražiti razvod braka ako je njegov

bračni supružnik nestao i o njemu nema nikakvih vijesti za vrijeme od dvije godine.

2.1. Teška poremećenost bračnih odnosa

Ovo je najvažniji brakorazvodni uzrok. Kao takav on označava novo poglavlje u istoriji

razvoda. Ovo je opšti i relativan uzrok, što u stvari znači da kod njega ne postoji jedan već

mnoštvo mogućih uzroka. Sam povod za razvod braka uopšte nema onakav značaj kakav ima

kod posebnih, a naročito kod apsolutnih uzroka. Za neke ljude ni najveće teškoće kroz koje brak

prolazi neće predstavljati dovoljan razlog da „bježe“ iz braka. Za druge će i manji povod izazvati

nepremostive teškoće da se brak održi.

Dakle, svaka činjenica pod određenim uslovima može da dovede do opravdanog osnova

za razvod. Nezgoda je u tome što su neke okolnosti vidljive i mogu se lako utvrditi ( polno

neslaganje supruga, zajednica života sa roditelima jednog supruga, teške materijalne prilike i sl.),

dok su druge duboko skrivene u samoj ljudskoj prirodi i ne mogu se lako otkriti (razlika

karaktera i naravi, razlike u vaspitanju i obrazovanju). Zato nam često nisu razumive neprestane

rasprave i svađe između pojedinih supruga, čiji nam povodi izgledaju neznatni, pa možda i

smiješni, a oni su u stvari tragični i održavaju nepremostive stavove različitih osoba. Svako treba

da ispolji najveći stepen napora da bi se približio drugom čovjeku, ali nisu svi za to sposobni.

Sudska praksa je utvrdila više činjenica, koje se pojavljuju kao razlog za tešku poremećenost,

neke od njih su sljedeće: stalne svađe među supružnicima, velika razlika u godinama, namjeran

10

pobačaj, stalna ljubomora, teška vrijeđanja, način života prije zaključenja braka, neprijatan zadah

iz usta i sl.

Zbog teške poremećenosti bračnih odnosa pravo na tužbu za razvod braka imaju oba

supružnika, pa čak i krivi suprug. Krivica u ovoj parnici ima moralni značaj. Ona je značajna kod

toga kome će se dodijeliti dijete, ukoliko supružnici imaju zajedničku ili usvojenu djecu.

2.2. Razvod braka po sporazumu bračnih supružnika

Sporazumni razvod braka je oblik traženja razvoda. U ovom slučaju uzrok je nepoznat,

supružnici ga ne iznose, već zajedno odlučuju da rastave brak. Oni žele da dostojanstveno izađu

iz braka. Kod sporazumnog razvoda braka, sud ima veoma ograničenu ulogu, jer parnicom

upravljaju sami bračni supružnici. Sud ne utvrđuje činjenice koje dovode do razvoda, jer ih

supružnici ni ne iznose, da bi bili pošteđeni neugodnosti. U sistemima koji počivaju na osnovama

krivice, ne postoji sporazuman razvod braka, jer kod njega krivica ne može da postoji. On je

karakterističan u zemljama u kojima je proširena sloboda čovjeka.

Ovaj postupak se ne pokreće tužbom, nego prijedlogom za sporazuman razvod, o kome

sud odlučuje presudom. Prijedlog se može povući do pravosnažnosti presude o razvodu. Ukoliko

jedan od bračnih supružnika odustane od prijedloga, postupak se obustavlja. Ovde najveći značaj

imaju odredbe o mirenju supružnika, koje se odvija pred organom starateljstva.

2.2.1. Mirenje bračnih supružnika

Prije podnošenja tužbe ili zajedničkog prijedloga za razvod braka, supružnici koji

imaju zajedničku maloljetnu ili usvojenu djecu, ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko

pravo su obavezni da pred nadležnim organom starateljstva pokrenu postupak mirenja. Za

mirenje je mjesno nadležan organ starateljstva na čijem području tuženi ima prebivalište,

odnosno boravište, ili organ starateljstva na čijem su području bračni supružnici imali svoje

11

posljednje zajedničko prebivalište. Organ starateljstva zakazaće ročište za pokušaj mirenja na

koje će pozvati oba bračna supružnika u roku od 30 dana od dana pokretanja postupka mirenja.

Na ročištu za pokušaj mirenja organ starateljstva pokušaće da izmiri bračne supružnike, a

po preporučiće im da se obrate savjetovalištima ili drugim ustanovama koje im mogu dati

potreban savjet. Postupak će se obustaviti ako se pozivu nisu odazvala oba bračna supružnika ili

onaj bračni supružnik koji namjerava podnijeti tužbu za razvod braka. Ako na ročištu za pokušaj

mirenja ne dođe do izmirenja bračnih supružnika, a organ starateljstva ocijeni da ima izgleda da

bi do izmirenja moglo doći, može odrediti novo ročište. Ako nakon obustave postupka bude

podnesena tužba ili zajednički prijedlog za razvod braka sud će ga odbaciti.

U postupku mirenja organ starateljstva imajući u vidu interese djece nastojaće da se

bračni supružnici sporazumiju o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju zajedničke maloljetne djece,

supružanskom izdržavanju, podjeli zajedničke imovine, vraćanju poklona i svim drugim

pitanjima od značaja za supružnike, njihovu maloljetnu djecu, bračnu i porodičnu zajednicu koja

se gasi. O ročištu za pokušaj mirenja organ starateljstva sastaviće zapisnik koji će sadržavati

izjave bračnih supružnika da li su se izmirili, odnosno da mirenje nije uspjelo, kao i sporazum iz

prethodnog člana, ako je do takvog sporazuma došlo. Zapisnik iz prethodnog stava potpisuju

stranke. Svakom bračnom supružniku dostavlja se ovjeren primjerak zapisinika. Organ

starateljstva je obavezan da sprovede postupak mirenja supružnika u roku od dva mjeseca.

Izuzetno organ starateljstva nije dužan da zakaže ročište za pokušaj mirenja:

- ako boravište jednog od bračnih supružnika nepoznato najmanje šest mjeseci;

- ako je jedan od bračnih supružnika nesposoban za rasuđivanje;

- ako jedan ili oba bračna supružnika žive u inostranstvu;

čemu će obavijestiti supružnika, radi podnošenja tužbe sudu.

Ako se u postupku pred organom starateljstva bračni supružnici izmire, zahtjev za

ponovni postupak ne mogu podnijeti u roku od šest mjeseci od dana uručenja zapisnika o

izvršenom mirenju.

12

Ukoliko se supružnici u postupku mirenja pred organom starateljstva ne izmire mogu

podnijeti tužbu, odnosno zajednički prijedlog za razvod braka, sa zapisnikom o neuspjelom

pokušaju mirenja, u roku od šest mjeseci od dana prijema zapisnika o ishodu postupka mirenja.

2.3. Nestalost bračnog supružnika

Bračni supružnik može tražiti razvod ukoliko je negov bračni supružnik nestao ili o

njemu nema nikakvih vijesti za vrijeme dvije godine. Bračni supružnik je u ovom slučaju dužan

je da dokaže da je tuženi bračni suprug nestao i da o njemu nema nikakvih vijesti više od dvije

godine. Kod ovog načina prestanka braka, tj. razvoda, bračni supružnik koji podnosi tužbu nije

dužan da se obrati organu starateljstva za pokušaj mirenja, jer se ne zna boravište tuženog

supružnika, pa pokušaj mirenja nije moguć. U ovoj parnici postavlja se staratelj za poseban

slučaj nestalom bračnom supružniku koji će ga zastupati u postupku. Postavljanje staratelje sud

objavljuje u Službenom glasniku i oglas se stavlja na oglasnu tablu suda. U oglasu se poziva

tuženi da se javi sudu. Kada protekne rok, sud zakazuje raspravu na kojoj saslušava svjedoke,

tužioca i staratelja tuženog. Tužilac mora dokazati da nema nikakvih vijesti o tuženom duže od

dvije godine. Nestalost bračnog supruga kao način razvoda braka mora se razliovati od

poroglašena nestalog lica umrlim, jer su to dva različita osnova za prestanak braka.

13

3. POSTUPAK U BRAČNIM SPOROVIMA

Parnični postupak za poništenje i razvod braka (bračni spor) pokreće se tužbom. Ako oba

bračna supružnika saglasno zahtijevaju razvod braka, parnični postupak pokreće se zajedničkim

prijedlogom za razvod braka, odnosno zahtjevom za sporazumni razvod braka. Pravo na tužbu u

bračnom sporu ne zastarjeva niti je ograničeno drugim rokovima i uslovima ako ovim zakonom

nije drukčije određeno. Pravo na tužbu za poništenje braka i za razvod braka ne prelazi na

nasljednike bračnih supružnika, ali nasljednici bračnog supružnika koji je podnio tužbu, mogu

nastaviti već započeti postupak radi utvrđivanja da je postojao osnov za poništenje, odnosno

razvod braka istican do časa smrti tužioca. Ako tužbu u bračnom sporu podnosi punomoćnik

stranke, u punomoći se mora izričito navesti kakvu će tužbu punomoćnik podnijeti i iz kojih

razloga . U postupku u bračnim sporovima isključena je javnost .

Sud je u toku cijelog postupka dužan da nastoji da dođe do izmirenja bračnih supružnika.

U bračnim sporovima ne može se izreći presuda zbog izostanka niti presuda na osnovu priznanja.

U parnicama za razvod braka tužilac može tužbu povući do zaključenja glavne rasprave bez

pristanka tuženog, a s pristankom tuženog dok postupak nije pravnosnažno završen. Zajednički

predlog za razvod braka i zahtjev za sporazumni razvod braka mogu bračni supružnici povući

dok postupak nije pravosnažno završen. Ako je povlačenje tužbe, odnosno zajedničkog predloga

i zahtjeva za sporazumni razvod braka uslijedilo nakon donošenja prvostepene presude,

prvostepeni sud rješenjem utvrditi da je presuda bez pravnog učinka i da se postupak obustavlja.

Ovako će sud postupiti i kad je od zahtjeva za sporazumni razvod braka odustao samo jedan

od bračnih supružnika. U bračnim sporovima odricanje od tužbenog zahtjeva ima isti pravni

učinak kao i povlačenje tužbe.

Presudom kojom se brak poništava ili se brak razvodi, sud će po službenoj dužnosti

odlučiti i o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju zajedničke djece, kao i o izdržavanju bračnog

supružnika, ako je on to zahtijevao.

Ako se u bračnom sporu rješava i o zaštiti, vaspitanju i izdržavanju djece, organ starateljstva

učestvuje u tom postupku radi zaštite interesa djece. Organ starateljstva staviće prijedlog o

zaštiti, vaspitanju i izdržavanju djece, a ovlašćen je da u granicama tog predloga iznosi i

14

činjenice koje stranke nisu navele i predlaže da se izvedu potrebni dokazi, da ulaže pravna

sredstva i preduzima druge parnične radnje. Sud koji rješava bračni spor obavijestiće organ

starateljstva o postupku radi zaštite, vaspitanja i izdržavanja djece i pozivati ga na sva ročišta,

kao i dostavljati mu sve odluke donesene u tom postupku.

U toku postupka u bračnim sporovima sud može po službenoj dužnosti rješenjem odrediti

privremene mjere u pogledu zaštite, vaspitanja i izdržavanja zajedničke maloljetne djece, kao i

za njihov smještaj. Privremene mjere sud može odrediti i u korist bračnog supružnika po

njegovom predlogu. Žalba protiv rješenja ne zadržava izvršenje rješenja.

Presuda kojom se brak razvodi na osnovu sporazuma bračnih supružnika može se

pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog toga što je pristanak za razvod

braka na osnovu sporazuma dat u zabludi ili pod uticajem sile ili prevare, kao i u slučaju ako za

donošenje presude nije bilo uslova određenih ovim zakonom.

Ako je pravosnažnom presudom brak poništen ili razveden, ne može se povodom

revizije, predloga za ponavljanje postupka, zahtjeva za zaštitu zakonitosti ili predloga za

povraćaj u pređašnje stanje izmijeniti pravosnažna presuda u dijelu o prestanku braka, bez obzira

da li je neka od stranaka zaključila novi brak.

O troškovima postupka u bračnom sporu sud odlučuje po slobodnoj ocjeni, vodeći računa

o razlozima pravičnosti

15

Zaključak

Iako je dugo godina preovladavalo mišljenje da ono što bog sastavi čovjek ne može i ne

smije da rastavi, danas to više nije tako. Savremeni život je čovjeka promijenio, učinio

netolerantnijim, ponekad nespremnim da se nosi sa osnovnim životnim teškoćama, pa je tako

došlo i do toga da je razvod gotovo pravilo. Svaki treći brak danas, završava razvodom. Razvod

braka je jedan od načina prestanka života supružnika. Razvod braka je, naime, pravni način

prestanka punovažnog braka za života bračnih supružnika, na osnovu odluke nadležnog suda, iz

uzroka i na način predviđen zakonom. Pozitivno zakonodavstvo je prihvatilo razvod braka kao

pravni lijek. Razvod se smatra priznanjem poraza, priznanjem nemogućnosti nastavka

zajedničkog života. Supružnici mogu da zajedno podnesu prijedlog za razvod braka, zatim svaki

od supružnika može da podigne tužbu za razvod braka zbog trajno poremećenih odnosa u

bračnoj zajednici i zbog nestalosti bračnog supružnika o kome nema nikakvih vijesti duže od

dvije godine. Ukoliko bračni supružnici imaju zajedničku ili usvojenu djecu, naročita pažnja će

se posvatiti mirenju bračnih supružnika. Ukoliko u postupku mirenja, bračni supružnici odusatnu

od prijedloga za razvod braka, narednih 6 mjeseca nemaju pravo da ponovo podnesu prijedlog.

Ukoliko se bračni supružnici ne pomire u toku ovog postupka, pokreće se tužba za razvod braka.

Razvod braka ima razne posljedice na supružnike, djecu ali i na treća lica. Zato se on ne shata

tako olako i postoji poseban postupak prilikom razvoda. Ukoliko supružnici ne žele da se razlozi

ta razvod braka znaju, oni sporazumno podnose prijedlog za razvod braka. Ovaj način se smatra

najdostojanstvenijim, jer supružnici iz braka izlaze dostojanstveno, bez da se zna šta je to što

spriječava njihov dalji zajenički život. Ukoliko se razvod pokreće tužbom, sud ima mnogo više

ovlašćenja nego u prethodnom slučaju gdje sud samo donosi presudu o sporazumnom razvodu.

Ovdje se izovde dokazi i iznose se na vidjelo sve poteškoće na koje su bračni supružnici naišli i

zbog kojih jedan od nih traži razvod. Bilo koji postupak od navedenih da se koristi, smatra se da

je razvod braka samo način raskidanja ugovora o braku, gotovo je nestalo ono crkveno shvatane

da je brak sveta tajna i da je neraskidiv.

16

Literatura:

1. Grupa autora Mlađenović Marko, Stjepanović Stanka, Živanović Milorad, Porodično

pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Srpskom Sarajevu, Pale,2003.

2. Kovaček Stanić Gordana, Porodično pravo, Univerzitet u Novom Sadu, Pravni faklutet,

Novi Sad, 2005.

3. Panov Slobodan, Porodično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Službeni

glasnik, Beograd, 2008

Zakoni, propisi, dokumenti:

Porodični zakon Republike Srpske

http//www.pressonline.com//Razvod%20braka%20%20_files/Press%20Online%20Republika

%20Srpska%20%20%20%20Svaki%20deseti%20par%20traži%20razvod.htm

17